Pregled bibliografske jedinice broj: 356129
Praški književnoznanstveni strukturalizam. Povijest i perspektive
Praški književnoznanstveni strukturalizam. Povijest i perspektive // Umjetnost riječi, 52 (2008), 1-2; 93-116 (podatak o recenziji nije dostupan, pregledni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 356129 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Praški književnoznanstveni strukturalizam. Povijest i perspektive
(Prague structuralism: past and Present)
Autori
Piskač, Davor
Izvornik
Umjetnost riječi (0503-1583) 52
(2008), 1-2;
93-116
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni
Ključne riječi
Praški strukturalizam
(Prague structuralism)
Sažetak
Praški je strukturalizam nakon 1926. za svega nekoliko godina postao dominantnom metodom proučavanja jezika i književnosti. Njegovo je temeljno obilježje bilo proizvođenje logičnog i čvrstog sustava unutar nekoherentnog korpusa lingvistike i književnosti. Neki znanstvenici tvrde da je u tome smislu požeo sav uspjeh, dok ima i drugih koji ga ne smatraju dovoljno egzaktnom metodom kojoj bi se moglo potpuno vjerovati. S vremenom su se razvile dvije inačice strukturalističkoga pristupa književnosti, a prepoznaju se kao praška i francuska strukturalistička škola. Za razliku od francuskoga strukturalizma koji se iz više razloga prestao razvijati te je na kraju prestao i postojati, praški je strukturalizam još uvijek živ i vrlo djelatan. Danas djeluje već treći val praških strukturalista koja pokušava uklopiti strukturalizam u suvremene književne teorije. Snaga takvih utemeljenja nalazi se u estetskoj funkciji, odnosno u spoju strukturalizma i filozofije književnosti te u zadnje vrijeme u afirmaciji strukturalističke interpretacije o kojoj se u funkcionalnome smislu unutar praškog strukturalizma počelo govoriti tek nakon 1990. godine, odnosno nakon rekonstituiranja Praškog lingvističkog kruga.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija