Naslov
Fazani u uzgoju
(Pheasant breeding)

Autori
Slavica, Alen

Izvornik
Gospodarski list (0350-3100) 36 (2006), 5; 251-254

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
fazan; uzgoj
(pheasant; breeding)

Sažetak
Fazan (Phasianus colchicusL.) najpoznatiji i daleko najzastupljenij predstavnik poljskih koka naših krajeva, u stvari nije hrvatska autohtona vrsta. Iako je već dugi niz godina rasprostranjen po gotovo čitavom evropskom polukontinentu, a u nekim zemljama (Grčka, Italija) poznat već dvadesetak stoljeća, fazan korijene svog porijekla vuče iz Azije. Prapostojbina fazana je područje između Kavkaza, Crnog mora i Kaspijskog jezera, oko rijeke Fazis (Phasis) po kojoj je i izvedeno latinsko ime ove ptice (Phasianus). Iz prvobitnog staništa fazan je najprije svoj areal proširio na istok – preko kaspijske nizine, Afganistana, Mongolije, Kine i Koreje, sve do japanskog otočja. Na zapad se počeo širiti negdje tijekom 5. stoljeća prije naše ere. Prema predaji fazan je u Grčku stigao brodom ” Argo” , istim onim kojim su mitološki moreplovci Argonauti tražili zlatno runo. U svakom slučaju ova politipska ptica - vrsta s velikim brojem morfološki različitih podvrsta (do sada je opisano preko 30 podvrsta fazana) obitava u Europi već vrlo dugo vremena. U Hrvatsku je fazan po prvi puta stigao početkom 19. stoljeća kao uzgojna i ukrasna ptica, a prvi pisani trag o danas našoj najrasprostranjenijoj poljskoj koki datira iz 1870. godine, kada je grof Marko Bombelles udomio fazana u lovištu Opeka pokraj Varaždina. Zbog svoje izuzetne prilagodljivosti i sposobnosti međusobnog križanja u našim krajevima danas obitava čitav niz fazanskih podvrsta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA