Pregled bibliografske jedinice broj: 353900
SUPRAVENTRIKULARNA TAHIKARDIJA U PEDIJATRIJI - PETOGODIŠNJE ISKUSTVO
SUPRAVENTRIKULARNA TAHIKARDIJA U PEDIJATRIJI - PETOGODIŠNJE ISKUSTVO // 4. Simpozij Hrvatskog društva za dječju kardiologiju i reumatologiju s međunarodnim lovanjem
Rijeka, Hrvatska, 2007. (predavanje, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 353900 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
SUPRAVENTRIKULARNA TAHIKARDIJA U PEDIJATRIJI - PETOGODIŠNJE ISKUSTVO
Autori
Mustapić, Željka ; Dilber, Danijel ; Malčić, Ivan
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Skup
4. Simpozij Hrvatskog društva za dječju kardiologiju i reumatologiju s međunarodnim lovanjem
Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 16.11.2007. - 17.11.2007
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
supraventrikularna tahikardija; djeca
(supraventricular; children)
Sažetak
Uvod: Prema elektrofiziološkim kriterijima supraventrikularne tahikardije se dijele prema mjestu nastanka na atrijske i atrioventrikulske. Atrijske tahiaritmije uključuju: 1. sinusnu tahikardiju, 2. ektopičnu sinusnu tahikardiju, 3. sino-nodalnu kružnu tahikardiju, 4. atrijsku tahikardiju, 5. multifokalnu atrijsku tahikardiju (MAT), 6. atrijsku undulaciju i 7. atrijsku fibrilaciju. Atrioventrikulske tahiaritmije uključuju 1. AV-nodalnu kružnu tahikardiju (AVNRT), 2. AV-kružnu tahikardiju (AVRT), 3. junkcijsku ektopičnu tahikardiju, 4. neparoksizmalnu junkcijsku tahikardiju. Ukoliko tahikardija izbija naglo i s visokom frekvencijom ( u djece od 180-300/min, ovisno o dobi) i prestaje naglo, naziva se paroksizmalnom supraventrikularnom tahikardijom (PSVT). Cilj rada: Prikazati paroksizmalnu supraventrikularnu tahikardiju kao dijagnostički i terapijski problem u radu Klinike za pedijatriju KBC Rebro. Bolesnici i metode: Bolesnici su djeca različitih dobnih skupina koja su tijekom minulih pet godina imali kliničku i/ili laboratorijsku (EKG) sliku paroksizmalne supraventrikularne tahikardije. Opisuje se klinčka slika, trajanje napada i način njegovog prestanka te praćenje pacijenta poliklinički (spontano prekidanje napada Valsalvinim pokusom, profilaksa i vrsta profilakse). Rezultati istraživanja: U razdoblju od 2001-2006 godine u Klinici za pedijatriju dijagnosticirana je paroksizmalna supraventrikularna tahikardija u 52 djece, od čega 27 (52%) djevojčica i 25 (48%) dječaka. Dob u kojoj je po prvi postavljena dijagnoza kreće se od novorođenačke dobi do 16 godina, srednja dob 9 godina, od čega je kod 55% bolesnika dijagnoza postavljena na osnovi EKG kriterija, dok su ostali dijagnosticirani prema anamnestičkim podacima. Preekscitacijski su sindromi uočeni kod 14 (27%) bolesnika. Nije uočena povezanost između postojanja preekscitacijskog sindroma i potrebe za medikamentnom profilaksom napada. Ambulantno smo pratili dvije skupine bolesnika: 1. skupina bez profilakse antiaritmicima, 2. skupina s profilaksom. U skupini jedan je bilo 24 (46%) bolesnika (10 muških i 14 ženskih), napadi su se javljali češće, a uglavnom su prekidani vagusnim manevrima, dok je u skupini dva bilo 28 bolesnika ( 15 muških i 13 ženskih), od čega ih 19 (79%) uzima propranolol, 3 (12%) digitalis, s nešto rjeđim, ali i duljim napadima koji su se kod 7 bolesnika trebali prekidati i.v. primjenom Adenozina, a kod jednog Isoptina. Kod jednog je djeteta uspješno prekinuta profilaktična terapija propafenonom u dobi od godine dana bez recidiva SVPT. Dvije su djevojčice podvrgnute radiofrekventnoj ablaciji zbog neuspjeha medikamentne terapije. Svi bolesnici mlađi od godine dana prezentirali su se srčanom dekompenzacijom, dok su vodeći simptomi starije djece bile palpitacije i bolovi u prekordiju. Zaključak: Klasična slika u starije djece opisuje se simptomima koji uključuju osjećaj straha, prekordijalne opresije, bljedoću, pojačano znojenje ili dispneju, te kod manje djece, kada napadi traju dovoljno dugo, slikom srčane dekompenzacije. Većina bolesnika sa SVPT može držati napade pod kontrolom vagusnim manevrima (53%), čime se usporava provođenje kroz atrioventrikularni čvor, što je i prvi izbor kod hemodinamski stabilnog pacijenta. Ukoliko prekid napada nije postignut vagusnim mehanizmima, kod sve djece mlađe od godine dana potrebno je dati Adenozin, koji je i dijagnostičko sredstvo, s obzirom da djeluje na sve tahikardije čiji je izvor iznad AV čvora, a kod starije i verapamil.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Projekti:
108-0000000-0125 - Fetalna kardiološka služba u zaštiti perinatalnog mortaliteta i morbiditeta (Malčić, Ivan, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Medicinski fakultet, Zagreb
Profili:
Ivan Malčić
(autor)