Naslov
RAZVOJ INTERVENTNE DIJAGNOSTIKE U REFERENTNOM CENTRU ZA PEDIJATRIJSKU KARDIOLOGIJU RH – RETROSPEKTIVNA STUDIJA U POSLJEDNJIH 10 GODINA
(Development of invasive cardiology diagnostic in Croatia - retrospective study over the last 10 years)

Autori
Malčić, Ivan ; Marinović, Branko ; Šarić, Dalibor ; Kniewald, Hrvoje

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
4. Simpozij Hrvatskog društva za dječju kardiologiju i reumatologiju s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 16.11.2007. - 17.11.2007

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
interventna dijagnostika; pedijatrijska kardiologija
(invasive diagnostic; pediatric cardiology)

Sažetak
Uvod: Zahvaljujući komplementarnosti dijagnostičkih metodai i timskom radu, a osobito napretku u dijegnostici ultrazvukom, povećava se broj interventnih, a smanjuje broj dijagnostičkih kateterizacija srca. Cilj našeg rada jest prikazati porast intervencijskih katetetrizacija srca u zadnjih 11 godina u Referentnom centru za pedijatrijsku kardiologiju RH. Rezultati istraživanja: Od siječnja 1996. do prosinca 2006. godine u našem je centru invazivno dijagnostički obrađeno 1772 pacijenta, 51% muških i 49% ženskih, sa srednjom dobi u trenutku invazivne dijagnosike 4, 1+3, 8 godina (1 dan-20, 5 godina). 333 bolesnika (170 m, 163 ž) od ukupnog broja (18, 8%) imalo je za vrijeme kateterizacije neki interventni zahvat. Broj se interventnih kateterizacija povećavao od 20/160 (12, 5%) 1996. godine do 52/194 (26, 8%) 2006. godine. To znači da je broj interventnih kateterizacija porastao u odnosu na broj dijagnostičkih kateterizacija od 12, 5 % na 26, 8% tijekom navedenog razdoblja (p <0, 05). Većina bolesnika imali su samo jedan intervencijski zahvat (97%), a 10 bolesnika (3%) imali su 2 intervencija tijekom iste kateterizacije, tj. dilatacije dvije valvule ili dilataciju valvule i okluziju duktusa Botalli. Većina intervencijskih kateterizacija uvedene su prije 1996. godine, a zatvaranje duktusa Botalli od 1997., zatvaranje defekta interatrijskog septuma od 2000. godine i dilatacija kritične aortne stenoze u novorođenačkoj dobi koju smo započeli 2001. godine. Od ukupnog broja interventnih kateterizacija bilo je 102 atrioseptosmije (30, 2) po Rashkindu (3 s Parkovim &#8222; nožićem&#8220; ), 59 dilatacija pulmonalne valvule (17, 7%), 20 dilatacija aortne valvule u veće djece (6%), 7 dilatacija kritične aortne satenoze (2, 1%), 35 dilatacija koarktacije (10, 5%), od čega 10 nativne i 25 rekoarktacije, 81 zatvaranja duktusa Botalli (4 s PFM spiralom 2%, 50 Cook spiralom 61% i 27 Amplatzerovim kišobranom 37%). Od 2000. godine defekte interatrijskog septuma tipa ostium secundum smo zatvorili u 25 bolesnika, od čega u 14 bolesnika (66, 6%) s Cardioseal sustavom, a kod 11 bolesnika s Amplatzerovim sustavom (33, 3%). Biopsiju miokarda radili smo u 15 bolesnika (4, 5%) od čega u 3 dva puta, a kod svake smo biopsije izvadili 4-5 uzoraka endomiokarda (12 iz lijeve i 3 iz desne klijeke). Zaključak: Shodno podacima iz literature i u našem centru raste broj interventnih kateterizacija u odnosu na dijagnostičke kateterizacije srca i u zadnjih je 10 godina porastao od 12, 5% na 26, 8% Intervencijska keteterizacija u djece razlogom je za razvoj takozvane hibridne pedijatrijske kardiologije koja u laboratoriju za kateterizaciju srca objedinjuje suradnju pedijatrijskog kardiologa i pedijatrijskog kardijalnog kirurga.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA