ࡱ>  yz{|}~9 Ydbjbj7Vl.eee8 ff.ȶ`h^i">i>i>im&'m;m 4ɤh1h$( H GmglmGmGm۠>i>i)۠۠۠Gm>i>i۠Gm۠۠oo>ih Cv.aeGm3oo$0ȶoԺ۠Ժo۠..OSNOVE OP]E FINANCIJALNE ZNANOSTI KOJE U LATINSKI PRIRU NIK UOBLI I A. F. LBELY, doktor filozofije i cjelokupnog prava, pri kr. zagreba koj akademiji znanosti javni profesor gr ke filologije, kao i za itavo kraljevstvo Maarske i dijelove istom pripojenih odvjetnik pri sudskim parnicama cjelokupnog prava. Predgovor. Uprava je erarska doduae vranjakinja nastanka dr~ava, no ipak je njen znanstveni oblik noviji izum. Ono, naime, ato su iz gr kih klasika Bkh i Barthelemy (a), iz rimskih opet klasika Hegewisch i Bosse (b) s mnogim trudom sabrali, puki su ulomci koji prije pokazuju da su glavari (rimski carevi), ne osvrui se na pravednost i na ela cjelokupne proizvodnje, uvijek vodili brigu isklju ivo o prikupljanju (a) Die Staatswirtschaft der Athener, von Bkh. Berlin 1818-9. 2 sveska. Reise des jngern Anacharsis durch Griechenland aus dem Franzsischen des H. Barthelemy. Wien 1795. (b) Historischer Versuch ber die rmischen Finanzen, von Hegewisch. Altona 1804. Grundzge des Finanzwessens im rmischen Staate, von Bosse. Braunschweig 1805. najviaih moguih iznosa, nego ato pokazuju da je u erarskoj upravi bio na snazi bilo kakav sistem. U srednjem vijeku glavari su javne izdatke namirivali prvenstveno iz domena, koje su smatrali privatnim vlasniatvom, a ukoliko ove nisu dostajale, utoliko su uvodili izvjesna kraljevinska prava kao osnove prihoda. Kad su napokon oja ale potrebe stajae vojske, pomorskih flota, trgova ke veze s drugim svjetskim obalama, ratova i ostalih dr~avnih ustanova, glavari su uz suglasnost svojih stale~a i redova razrezali osobne poreze; erarski su pak upravitelji iz carina, troaarina i samog kolanja novca, radi vee lakoe pri skupljanju novca, ne samo u onim prilikama u kojima je novac izlazio na otvoreno, kao pri kupovinama, nasljeivanjima, hipotekama, zajmovima, darovima itd, ve i u onim prilikama u kojima su neato takvo ma i samo naslutili, kao kod posjedovanja potencijala, pokuaali izvui prihode, i, da bi se bez otpora i proturje enja stale~a i redova mogli baviti sli nim poslom, lako su iste izuzeli, a oni su, budui da je tiatala javna nu~da, rado na to pristali, dokle god - prebacujui teret na druge - nisu bivali sami prinueni na snoaenje sli nih tereta (c); i tako su ni~e klase, iscrpljene estim prisilnim radovima koje je valjalo vraiti za dr~avu, vojni kim slu~bama, rekvizicijama (c) K. H. Lang's historische Entwikelung der deutschen Steuerverfassung seit den Karolingern bis auf unsere Zeiten. Berlin u. Stettin 1793. K. I. Hlmann's Finanzgeschichte des Mittelalters. Berlin 1805. proizvoda i nov anim davanjima, dovedene do krajnjeg siromaatva. U enjaci, u namjeri da ovom nesuglasju dr~avnih probitaka i veli ini potreba odrede mjeru, te da se ujedno pobrinu za trajnost javnih prihoda, pokuaali su otkriti kvalitetniju erarsku upravu. Takvi, koji su se svojim spisima proslavili, jesu Sully, Turgott, Vauban, St. Pierre; osobito Quesnay sa svojim fiziokratima; Seckendorf (d), Schrdter, Loen, Mortime, Stewart, Genovesi, Veri itd. Njihove su pokuaaje potom nastavila, bavei se znanstveno financijama, pojedina djela koja su napisali Justi, Ernsthausen, Sonnenfels, Pfeiffer, Rssig itd (e). No ti politi ki znanstvenici, liaeni vjerodostojnih (d) Fuerstlicher Schatz und Rentkammer v. Seckendorf Leipzig 1752. (e) System des Finanzwesens u.s.w., von Johan Heinrich. principa cjelokupne proizvodnje, ostavili su u praksi vrlo mnogo toga ato je valjalo dopuniti. Svejedno, uz prethodnika Adama Smitha, novije u enjake Torrensa, Ricarda, Sayja, Sismondija, Krausa, Sartoriusa, Sodena, Jakoba, Fuldu, Ltza itd. zapada du~nost da napokon objasne elemente ovakove proizvodnje. Njihov napredak u objanjavanju nastanka, prirasta i propasti nacionalnih potencijala zahtijeva obnovu financijske znanosti to usrdnije, to je izvjesnije da, osim namirivanja redovnih, iz drugih razloga uveanih izdataka dr~ave i municipija, rich Gottlob von Justi. Halle 1766. Abriss von einem Polizey- und Finanzsystem zum Gebrauch regierender Herren. Entworfen von Ernst von Ernsthaufen. Berlin 1788. Principia Politiae, Commercii et rei Aerarii, e Germanicis lucubrationibus Clarissimi Viri Iosephi Sonnenfels, latine reddita a Wolgango Beke et c. Posonii 1808. zemlje optereene golemim dugovanjima pritiae ne samo obveza ozbiljnog posveivanja urednoj otplati godianjih kamata, ve i oslobaanja od tolikih dugova. Zahvaljujui otkriima ovih, ponavljam, postoji nada da e - izbjegavai zablude fiziokratskog i komercijalnog sistema - uprava erara, naju~e spojena s krajnjim ciljevima dr~avnog udru~ivanja, zadovoljiti pravedne te~nje druatava i politi kih znanstvenika. Erarijalisti koji su se proslavili svojim spisima zasnovanim na nacionalnoj ekonomiji jesu Lith, Krnke, Eschenmayer, Krehl, Kessler (f), onda Stockar de Neuforn, Soden (g); (f) J. W. von der Lith, Vollstndige Abhandlung von den Steuern. Ulm 1766. Cl. Krnke's Steuerwesen, nach seiner Natur und Wirkungen. Darmstadt und Giessen 1804. Zatim Ueber die Grundstze einer Gerechten Besteuerung. Heidelberg 1808. te posebno Harl, Fulda i Jakob (h), ije spise, provjerene upotrebom na viae univerziteta  upravo svladan te~inom argumenata  obuhvaam, ureene u ovaj latinski priru nik, posveene koristi mlade~i domovine, za ijim probicima neatedimice te~im. Koliko je, ato se ostalog ti e, s moje strane postignuto u jednostavnosti sistema, u izboru predmeta Eschenmayer's Vorschlag zu einem einfachen Steuersystem. Heidelberg 1808. S. Krehl's Steuersystem nach den Grundstzen des Staatsrechts und der Staatswirtschaft. Erlangen 1816. Deinde Beytrge zur Bildung der Steuerwissenschaft. Stuttgard 1819. Kessler's Abgabenkunde. Tbingen 1818.e reddita a Wolgango Beke et c. Posonii 1808. (g) Stockar von Neuforn Vollstndiges Handbuch der Finanzwissenschaft. Rothenburg 1807. Die Staatsfinanzwissenschaft. Ein Versuch von Iulius Graf von Soden. Leipzig 1811. (h) Harl's Vollstndiges Handbuch der Staatswirtschaft und Finanz. Erlangen 1811. Fulda (F. C.) Grundstze der konomischpolitischen Wissenschaften. Tbingen 1820. i kratkoi te prozra nosti jezika, povjeravam prosudbi dobronamjernih sudaca ije u ene rasprave - pogotovo onih koji se bave financijama - mogu ispraviti nedostatke do kojih je doalo, te usavraiti ovo prou avanje, od najvee va~nosti za svaku zemlju. Dadoh u tisak u Zagrebu, 4. listopada 1824. Dr. A. F. Albely. Die Staatsfinanzewissenschaft, theoretisch und practisch dargestellt von L. H. Jakob. Halle 1821. Sustav sa~etka Uvod u opu financijsku znanost . 1. Filozofski izvor erara. 22 . 2. Pojam financijske znanosti. 23 . 3. Razlika ope financijske znanosti od posebne. 23 . 4. Openiti principi financijske znanosti, zajedni ki i ostalim politi kim znanostima. 24 . 5. Openita primjena opeg prava na erarske ustanove. 25 . 6. Openita primjena nacionalne ekonomije na erarske ustanove. 26 . 7. Teleologija erara. 26 Sekcija I. O izdacima dr~ave. Proslov. . 8. Aksiom 28 . 9. Podjela javnih izdataka 29 . 10. Zbir dr~avnih izdataka 30 Glava I O izdacima za potrebe vladara i osoblja u vezi s vladarom. .11.Pojam izdataka u vezi s vladarovim potrebama. 31 .12. Oblik vlasti zdru~en s najmanjim gubitkom nacionalnih potencijala. 32 .13. Dr~avna lista. 34 .14. Osvrti. 36 Glava II. O izdacima za potrebe dr~avne vlasti. .15. Pojam izdataka koji se odnose na potrebe dr~avne uprave. 37 .16. Zbir izdataka dr~avne uprave. 37 .17. `tedljivost u izdacima koji se odnose na dr~avne slu~benike i ustanove. 38 .18. Sredstva koja se odnose na u inkovitost i umjeanost slu~benika. 40 .19. Plae slu~benika viaeg obrazovanja i umjeanosti. 40 .20.Prednosti privatne mirovinske ustanove. 42 .21. Problem koji valja rijeaiti sustavom privatne mirovinske ustanove. 43 .22. Metoda odreivanja obroka osiguranja u ustanovi mirovinskog osiguranja. 44 .23. II. A.) 1.) Izdaci za objedinjavanje dr~avne uprave. 48 .24. 2.) a.) Izdaci za upravu pravosua. 49 .25. b.) Izdaci za upravu dr~ave (policiju). 51 .26. Nastavak (izdaci za upravu erara). 55 .27. Izdaci za o uvanje veze s narodima. 57 .28. B.) Izvanredni izdaci za dr~avnu upravu. 58 Glava III. O izdacima za vojnu upravu. .29. Nu~nost izdataka za vojsku. 60 .30. Sfera vojne uprave. 61 .31. A.) Izdaci za opstojnost vojnika. 62 .32. Izdaci za podraku vojske. 65 .33. B.) Izvanredni izdaci za vojnu upravu. 67 Sekcija II. O dr~avnim prihodima. Proslov. .34. Filozofski izvor javnih prihoda. 70 .35. Aksiom. 70 .36. Zbir prihoda erara. 71 Glava I. O javnim prihodima iz domena. .37. Pojam i podjela domena. 72 .38. I. Sastavni dijelovi posjeda. 73 .39. 1.) Prihodi iz prava patronata i ostavinskog pravorijeka. 74 .40. 2.) Prihodi od djelomi nih prava vlasniatva nad zemljom. 74 .41. 3.) Prihodi iz monopola vlasniatva nad zemljiatem. 76 .42. 4.) Prihodi s veleposjeda. 77 .43. Dvojaka uprava dr~avnih imanja. 78 .44. A.) Nedostaci uprave nad dr~avnim imanjima povjerene slu~benicima-ekonomima. 79 .45. Zahtjevi uprave nad dr~avnim imanjima povjerene slu~benicima-ekonomima. 81 .46. B.) Prednosti uprave nad dr~avnim imanjima povjerene zakupnicima. 83 .47. Zahtjevi iznajmljivanja dr~avnih imanja. 84 .48. 1.) Pravilna veli ina dr~avnih imanja koja se iznajmljuju. 85 .49. 2.) Pojam prora una zarade od iznajmljivanja posjeda. 87 .50. Na in prora unavanja zarade s posjeda koji je odreen za iznajmljivanje. 87 .51. Pravila kojih se valja dr~ati pri prora unu dobiti s posjeda. 91 .52. 3.) Osobine zakupnika. 92 .53. 4.) Javna dra~ba zakupa posjeda. 93 .54.5.) Odgovarajui rokovi najma i zakupa posjeda. 93 .55. 6.) Uvjeti iznajmljivanja i zakupa posjeda. 95 .56. 7.) Pravedan omjer sudjelovanja zakupnika u javnim doprinosima u odnosu na ostale graane. 97 .57. Nedostaci iznajmljivanja i zakupa dr~avnih posjeda. 97 .58. Optimalna uprava dr~avnim posjedima. 101 .59. Oprez u vezi s dankom ili nasljednim cenzusom odreenim u novcu. 102 .60. Odvajanje prava i monopola zemaljske vlasti od dr~avnih posjeda. 104 .61. Izvrsnost otuivanja posjeda iznajmljenih uz nasljedni danak. 105 .62. Prednosti nasljednog danka za naciju. 106 .63. Prednosti nasljednog danka za dr~avu. 107 .64. II. Prihodi iz osobito bogatih dr~avnih auma. 108 .65. Pomagala za uveanje prihoda od dr~avnih auma. 109 .66. Pomagala za uveanje dr~avnih renti od vlasniatva nad aumama. 112 .67. Pomagala unapreivanja dobiti koju dr~ava ostvaruje od apekulacije drvetom. 113 .68. A.) Uprava dr~avnih auma organizirana putem vlastitih upravitelja. 113 .69. B.) Uprava dr~avnih auma putem privatnih zakupnika. 115 .70. III. Prihodi iz dr~avnih rudnika. 117 .71. A.) Uprava dr~avnim rudnicima putem vlastitih ekonoma. 118 .72. B.) Uprava dr~avnim rudnicima putem privatnih zakupnika ili cenzualista. 120 . 73. Osvrti. 122 Glava II. O javnim prihodima iz kraljevinskih prava erara. .74. Pojam kraljevinskih prava erara, i njihove vrste. 123 .75. Aksiomi. 125 .76. I. Prihodi iz kraljevatina imetka bez gospodara. 125 .77. Prihodi iz kraljevatine zajedni kih dobara. 127 .78. II. Prihodi iz kraljevatina pravosua i policije. 127 .79. III. Prihodi od kraljevatina auma i lova. 129 .80. Prihodi po kraljevinskom pravu na vode. 131 .81. IV. Prihodi iz kraljevatine rudo- kopa. 132 .82. V. Poslovi rezervirani za dr~avu i njihova podjela. 133 .83. A.) 1.) Prihodi iz kraljevatine kovanja novca. 134 .84. `tedljivost dr~ave pri proizvodnji novca. 136 .85. 2.) Prihodi iz kraljevinskog prava poate. 138 .86. `tedljivost dr~ave pri odr~avanju poatanske slu~be. 139 .87. B.) Dr~avni se monopoli ne mogu svrstati u kraljevinska prava. 140 . 88. Osvrti. 144 Glava III. O javnim prihodima iz poreza. .89. Pojam i temelj poreza. 146 .90. Izvor i mjera poreznih nameta openito. 147 .91. Razredi javnih nameta.. 151 .92. I. A.) Prisilni radovi za dr~avu. 152 .93. B.) Davanja dr~avi u proizvodima. 154 .94. C.) Davanja dr~avi u novcu. 156 .95. II. A.) Vrela stvarnih nameta. 158 .96. 1.) Vrste determiniranih istih dohodaka. 159 .97. a.) Prihodi dr~ave od zarada sa zemljoposjeda. 160 .98. Posljedice zanemarivanja osvrta na iste prihode pri odreivanju (postojeeg) vrela danaka. 162 .99. `iri pojam zarada koje nastaju na zemljoposjedima od tue proiz vodnje. 166 .100. b.) Prihodi od zarada kapitala. 168 .101. c.) Prihodi od zarada privreiva nja. 171 .102.2.) Pojam i razlikovanje javnih davanja ubiranih iz vjerojatnih istih prihoda. 173 .103. a.) Dr~avni prihodi od akciza. 176 .104. b.) Temelj i vrste carina. 178 .105. Prihodi od carina. 179 .106. Nastavak. 182 .107.3.) Prihodi dr~ave od mjeaovitih dohodaka. 185 .108.4.) Prihodi dr~ave ubrani od vanjskih potencijala koji se nalaze u stvarnom posjedu. 188 .109.5.) Fiziokratski sustav poreza. 190 .110.Pobijanje fiziokratskog sustava poreza. 192 .111.B.) Osobni prihodi. 196 .112.II. Razlika izravnih i neizravnih prihoda dr~ave te va~nost ove razlike. 196 Glava IV. O izvanrednim javnim prihodima. .113. Vrste izvanrednih prihoda. 202 .114.I. Prihodi od prikupljanja javnog blaga. 203 .115.II.Prihodi od otuivanja dr~avnih potencijala. 206 .116.III.Prihodi dr~ave od uveanih i novih nameta. 207 .117.IV.Pojam javne vjere i dugova koje dr~ava ugovara. 209 .118.Nu~nost ugovaranja dugova putem dr~ave. 211 .119. Na in na koji dr~ava ugovara dugove. 214 .120.A.)Sloboda pri ugovaranju (dobrovoljne) pozajmice. 214 .121.a.)) Prihodi od zajma novca ugovorenog uz posebno stvarno osiguranje. 215 .122.b.))1.)Prihodi dr~ave od ugovorene pozajmice novca koji treba vratiti u odreenom roku. 217 .123.2.)Na in ugovaranja duga koji treba vratiti u neodreenom roku. 219 .124. a.) Dr~avni prihodi od anuiteta. 220 .125. b.) Dr~avni prihodi od do~ivotne rente i tontina. 221 .126.c.)Prihodi od javne lutrije ugovorenih zadu~ivanja. 224 .127.d.) Prihodi dr~ave od perpetuite ta. 226. .128. Utemeljenje perpetuiteta. 227 .129.B.)Razdioba prihoda dr~ave od obveznog zadu~ivanja. 230 .130.1.)Dr~avni prihodi od domoljubnog i prisilnog zajma. 230 .131.2.)Prihodi od podjele dr~avnih blagajni kih zapisa (graanima). 232 .132.3.)Dr~avni prihodi od papirnog novca. 234 .133. Na in predusretanja gubitaka zbog papirnog novca. 236 .134.4.) Anticipacija buduih javnih prihoda. 239 .135.5.) Prihodi od novaca iznuenog putem dr~ave od banaka ili drugih javnih ustanova. 241 .136.6.) Odgoena isplata iznosa koje bi dr~ava trebala redovno platiti. 242 .137. Javno poniatenje. 243 Sekcija III. O upravi erara. Proslov. .138. Pojam i raa lamba uprave era ra 246 . 139. Aksiom. 248 Glava I. O upravi domena i kraljevinskih prava. .140. I. Uprava domena. 249 .141.II.Uprava kraljevinskih prava era- ra. 252 Glava II. O poreznoj upravi, odnosno upravi javnih nameta. .142. Raa lamba javne porezne upra- ve. 253 .143.I.Problemi raspodjela javnih name- ta. 254 .144.A.)Raspodjela javnih nameta na dohotke graana potpomognuta je katastrom. 255 .145.1.)a.)Predmet katastra zemljoposjeda. 257 .146.(.))Katastar zemljoposjeda zasnovan na valovnicama vlasnika. 257 .147.(.))Katastar zemljoposjeda koji se zasniva na slu~benim procjenama obavljenim bez premjeravanja zemljoposjeda. 259 .148.Na in procjene zarade zemljoposjeda. 260 .149.Registar katastra zemljoposjeda temeljenog na slu~benoj procje- ni. 263 .150.(.))Katastar zemljoposjeda koji se zasniva na slu~benom premjera vanju zemljoposjeda i provjeri zarada. 266 .151.Mjera koje se valja dr~ati pri sastavljanju geometarskog katastra. 268 .152. b.) Stambeni katastar. 272 .153. 2.) Katastar kapitala. 276 .154. 3.) Katastar poslovanja. 278 .155.a.) Procjena zarada od osobnog poslovanja. 280 .156.b.) Procjena zarada od stvarnog poslovanja. 283 .157. Nastavak. 286 .158. Nastavak. 289 .159. B.) Predmeti javnih davanja raspodijeljenih na potroanju. 291 .160.1.)a.)Koli ina predmeta na iju se potroanju mogu nametnuti javna davanja. 294 .161.b.)Kakvoa predmeta na iju se potroanju mogu nametnuti javna davanja. 297 .162.Nastavak. 299 .163.2.) Mjera raspodjele javnih davanja nametnutih potroanji. 302 .164.C.)Izuzee nekih graana od oporezivanja. 305 .165.Nastavak. 310 .166.D.)Raspodjela javnih davanja na strance. 315 .167.II.Sistem prikupljanja javnih davanja. 318 .168.A.)1.)Odlike izravnog prikuplja nja javnih davanja. 320 .169.Izravna mjera prikupljanja javnih nameta. 322 .170.2.) Gospodarenje neizravno prikupljanim javnim davanjima. 326 .171.a.)Nedostaci troaarina plaanih na gradskim vratima. 327 .172. Na in prikupljanja troaarina. 329 .173.b.)Problemi koje valja rijeaiti kod prikupljanja carina. 331 .174.symbol 97 \f "Symbol" \s 12.))Eraru svojstven na in suzbi janja krijum arenja. 333 .175.symbol 98 \f "Symbol" \s 12.))Na in prisiljavanja poreznih obveznika da se pojave kod slu~bi maltarina. 335 .176.symbol 103 \f "Symbol" \s 12.))Na in otkrivanja vrsta roba koje valja podvrgnuti maltarinama. 336 . 177. symbol 100 \f "Symbol" \s 12.)) Ograni enje tegoba nanesenih ostalim putnicima zbog prikupljanja maltarina. 341 . 178. symbol 101 \f "Symbol" \s 12.)) Odvajanje eraru ciljeva tuih od maltarina. 343 . 179. c.) Prikupljanje neizravnih javnih davanja pomou ~iga ili javnog monopola. 344 . 180. B.) Pojam i podjela organa koriatenih u prikupljanju javnih nameta. 346 . 181.1.) Na in prikupljanja javnih davanja pomou javnih poreznika. 348 . 182. 2.) Na in prikupljanja javnih davanja pomou zakupnika poreza. 350 Glava III. Pregled itave eraraske uprave. . 183. Objedinjavanje uprave erara. 352 . 184. I. Koordinacija organa uprave erara. 353 . 185. II. Prora un javnih izdataka i prihoda. 355 . 186. Na in prora unavanja javnih izdataka i prihoda. 356 . 187. III. Zahtjevi koordinacije erara, odnosno javne blagajne. 362 . 188. Razdioba erara na teritoriju carstva. 364 . 189. IV. Zahtjevi erarskih ra una. 367 . 190. Metoda revidiranja i zaklju ivanja erarskih ra una. 371 . 191. V. Sfera vrhovnog dikasterija (kontrole) za nadzor nad financijama. 372 Indeks imena i pojmova 377 Pogovor 395 Uvod u opu financijsku znanost . 1. Filozofski izvor erara. S nastankom druatva nastaju za dobrobit druatvene zajednice nu~ni ili korisni javni poslovi. Ovi se poslovi napretkom druatvenog usavraavanja i civilizacije toliko zapleu da se mogu ispravno obavljati samo putem odreenih, u tu svrhu obrazovanih osoba. Nadalje, s nastankom druatva izvjesni posjedi bivaju izdvojeni iz privatnog vlasniatva radi o uvanja komunikacije izmeu lanova druatva i organiziranja trgovine; tako se utemeljuju javni putevi, trgovi, aetaliata, mostovi, luke, zgrade itd, pa e i druge ustanove. No niti naknade kojima bi se izdr~avale spomenute osobe, niti izdvajanje ovih posjeda, niti utemeljenje drugih sli nih ustanova ne mogu se zamisliti bez javnih izdataka, a ni stabilnost svih ovih ustanova bez organiziranja nadzora i uprave nad ovim izdacima od strane javne vlasti. Stoga, kad su nastale ove druatvene ustanove, nastaje nova dr~avna uprava, i to javnih izdataka i prihoda nu~nih radi pokrivanja ovih izdataka. Te tako iz ove uprave javnih dohodaka erar vu e svoje porijeklo i svoju bit. . 2. Pojam financijske znanosti Financijska znanost (zvana ekonomija dr~ave (a), znanost o financijama, o dr~avnoj blagajni itd), skup je na ela pod ijim se vodstvom najbolje upravlja izdacima i prihodima dr~ave. (a) Dr~avu od druatva razlikuju pisci i politi ki znanstvenici koji pod pojmom druatva podrazumijevaju sve druatvene ustanove, kako privatne, tako i javne, a pod pojmom dr~ave samo javne ustanove druatva. . 3. Razlika ope financijske znanosti od posebne Opa, odnosno naturalna (a) financijska znanost obuhvaa na ela izvedena iz ciljeva dr~avnog udru~ivanja isklju ivo ispravnim rasuivanjem; posebna, odnosno pozitivna financijska znanost obuhvaa na ela sistematski izvedena iz volje vladara, koja se u tu svrhu objavljuje. Ona se prva primjenjuje na sva druatva, no ova druga ne. (a) (a) Zadatak je ovog sustava financijske znanosti raspravljati o opoj, a ne posebnoj financijskoj znanosti. . 4. Openiti principi financijske znanosti, zajedni ki i ostalim politi kim znanostima Principi ope politike moraju se upoznati iz zajedni ke i to razumne volje naroda, budui da ova razumna volja naroda ini osnovni princip cijele politike, koji valja iscrpnije objasniti u politi koj propedeutici. Zato u toj razumnoj volji valja nai i principe financijske znanosti, budui da je financijska znanost dio itave ope politike. Kako se pak svaka volja o ituje (prema psihologiji) u cilju vlastitog htijenja, i ovu je volju naroda te iz nje izvedene principe politike mogue lako pronai u razumnom cilju htijenja naroda, zbog kojeg su, naime, ljudi, uaavai u druatvo, po eli sa injavati jedan narod. Tako je, uz principe ope politike, mogue doku iti i principe ope financijske znanosti - zajedni ke i ostalim politi kim znanostima - iz cilja druatvenog udru~ivanja ili onoga ato se s ovim ciljem nikad ne mo~e sukobiti. Nadalje, taj cilj druatva formalno uzet proizlazi iz zbira svih onih ciljeva koji su zajedni ki svim ljudima, koje izvan druatva ili nipoato, ili tek teako mogu postii, a materijalno ga uzetog ini ne samo neometano koriatenje unutarnjih potencijala onih duae i tijela, i vanjskih, to jest dobara i bogatstava, ve i sigurnost, zajedno sa svim radi tih ciljeva postojeim ustanovama bez kojih bi graani u najmanju ruku te~e postigli svoje ciljeve. Naime, ono ato graani mogu postii svojim osobnim snagama, bez pomoi dr~ave, naprosto ne spada u sferu politike. Kako se, potom, valja slu~iti unutarnjim potencijalima objaanjava prvenstveno etika; a na koju opet mjeru u uporabi vanjskih potencijala takve cjelokupnosti kao ato je druatvo valja paziti, pou ava osobito nacionalna ekonomija; napokon, ato je u obje ove uporabe potencijala pravedno, iznosi ope pravo. Zato financijska znanost mora imati principe sukladne etici te opem pravu i nacionalnoj ekonomiji. U svakom slu aju, one erarske ustanove koje se suprotstavljaju svemu ovome nisu politi ke. U politici erara istaknute su ipak, kako e se vidjeti u nastavku, uporaba i primjena opeg prava i nacionalne ekonomije (a). (a) Iscrpnije objaanjenje ovih na ela mo~e se vidjeti u mojoj propedeutici ope politike. . 5. Openita primjena opeg prava na erarske ustanove Nisu politi ke one erarske ustanove koje cjelini graana nameu vei teret nego ato zahtijevaju potrebe druatva ili u raspodjeli tereta na graane zanemaruju omjer koristi i zarada koje pod okriljem druatva u~ivaju takvi graani (a). Jer niti dr~ava ima pravo putem svojih erarskih ustanova nametati svim graanima vei teret nego ato zahtijeva potreba druatvene zajednice, niti ima pravo putem ovih ustanova nametati jednom od graana, koji od svojih potencijala ostvaruje manje zarade, vei teret nego drugom koji posjeduje bilo jednake, bilo vee zarade (. 4). (a) Ova opa pravednost u primjeni ne dopuata nikakvu iznimku; jer je pravednost (sigurnost od nepravde) prvi uvjet druatva, bez kojeg se ni druatvo ne da zamisliti. Te stoga, iako dr~ava zbog neizbje~nog manjka razuma esto ne udovoljava pravednosti, ipak se nikad ne usuuje odustati od pokuaaja i volje (za udovoljavanje toj pravednosti) te - ma i radi vee koristi - po initi nepravdu izuzimanjem od prava. . 6. Openita primjena nacionalne ekonomije na erarske ustanove Nisu politi ke erarske ustanove koje iscrpljuju vrela nacionalne proizvodnje, ometaju prirodan i posvudaanji nastanak vanjskih druatvenih potencijala (a), jer su opasne po vanjske potencijale graana, po dobra i bogatstva (. 4.). (a) Upute nacionalne ekonomije esto dopuataju izuzetke, podvrgavajui se u izvedbi viaim druatvenim ciljevima, ili su naprosto nemogue, a ujedno pokazuju put kojim se od viae nejednako prikladnih sredstava mo~e za druatvene ciljeve upotrijebiti ono najprikladnije. U sli nom sukobu ni osnove odreene za izvraenje nisu liaene politi kog obilje~ja, jer se one ipak najmanje od svih moguih sukobljavaju s ciljem druatvene zajednice te su tako najprikladnije. Ono pak ato je prikladno cilju druatvene zajednice odlikuje se politi kim obilje~jem. . 7. Teleologija erara Opa financijska znanost (. 2.) za svoj cilj ima naputke pod ijim se vodstvom dade pouzdano i trajno upravljati izdacima i prihodima dr~ave, sukladno ne samo opoj pravednosti, ve i opim na elima proizvodnje bogatstava (. 4.-6.), s najveom moguom atedljivoau, budui da je cilj osnovanih druatava opstati i ubudue te si erarskom politikom za taj cilj namiriti dostatna sredstva. Du~nost je stoga financijske znanosti rijeaiti i prikazati problem: kako spojiti ciljeve i sredstva erara s najveom atedljivoau. Stoga odavde slijedi vrhovno eraru svojstveno pravilo: u izdatke dr~ave ne smije se uklju ivati niata ato ne zahtijevaju njeni ciljevi; nadalje, niata ato se ne spaja s konceptom javne dobrobiti ne smije se ubrajati u ciljeve dr~ave ili sredstva nu~na za njihovo postizanje; napokon, ne smije se usvojiti nikakva uprava tim ciljevima i sredstvima koja se ne provodi uz najveu moguu atedljivost, skop anu s pouzdanoau i trajnoau sredstava; jer se tako ciljevi i sredstva erara spajaju s najveom atedljivoau. Ovo tro lano vrhovno pravilo erara sadr~ava dostatan razlog zaato se nauk o eraru dijeli u tri sekcije, od kojih se prva bavi izdacima dr~ave, jer izdaci koje valja ulo~iti u ciljeve druatva sadr~e dostatan razlog zaato dr~ava u~iva pravo potra~ivanja prihoda. Druga se sekcija bavi prihodima dr~ave jer su, prvo, prihodi posljedica izdataka u koje se dr~ava upuata; nadalje, valja upoznati miroljubivo supostojanje javnih prihoda i javne dobrobiti prije nego ato se itko mo~e prihvatiti upravljanja istima. Napokon, trea se sekcija bavi upravljanjem javnim izdacima i prihodima, odnosno prikupljanjem javnih dohodaka i ulaganjem istih u ciljeve dr~avne zajednice. Prve dvije sekcije ine temelj posljednje. Sekcija I O izdacima dr~ave Proslov . 8. Aksiom Budui da ciljevi dr~ave tvore dostatan razlog za javne izdatke (. 7.), preko spoznaje ovih ciljeva bivaju upoznati i ti izdaci. Stoga otuda proizlazi ciljevima druatvene zajednice i dr~ave (. 4.) sukladan aksiom koji sadr~ava zbir izdataka dr~ave: oni ciljevi koje zdrav razum proglaaava za naciju po~eljnima, za koje se dr~ava mo~e pobrinuti ili jedina, ili barem lakae i bolje nego privatni graani, jesu takvi ciljevi dr~ave za ije dostizanje potrebna sredstva (vanjski potencijali) jesu istovremeno i izdaci dr~ave. . 9. Podjela javnih izdataka Javni su izdaci ili opi, koji se odnose na cijelo druatvo, ili pojedina ni i posebni, te se ti u dijela druatva; oboji su zatim ili redovni, ponavljajui se u odreenom razmaku (npr. svake godine), ili izvanredni, nastali zbog nenadanih promjena; osim ovih etiriju, vrste su izdataka: nu~ni, korisni ili ugodni (luksuz), u koje se zdrav razum upuata isklju ivo prema ovdje predlo~enom redu; napokon, takvi su svi oni izdaci iju upravu dr~ava povjerava ili u cjelini ili djelomi no eraru, budui da je baratanje nekim izdacima prepuateno municipijima ili samim privatnim osobama, a za erar je od strane dr~ave rezerviran samo nadzor nad takvim baratanjem. Posljednji je kriterij ove podjele sadr~an u vrhovnom pravilu erara (. 7.), kojim se dr~avi preporu uje atedljivost spojena s minimalnim gubitkom nacionalnih potencijala. Stoga izdatke kojima, makar u svakom slu aju unaprijedili javni cilj, mogu s manjim gubitkom nacionalnih potencijala upravljati municipiji ili privatne osobe, dr~ava ne prepuata svom eraru na upravu. . 10. Zbir dr~avnih izdataka Zbir svih dr~avnih izdataka jest zbir izdataka koje valja podmiriti za razli ite ustanove i organe ijom se pomoi posti~e cilj druatvene zajednice; budui da zbir izdataka dr~ave mora iznositi onoliko koliko je nu~no za postizanje cilja druatvene zajednice (. 7. i 8.), stoga, kako se cilj druatvene zajednice mo~e provesti u djelo isklju ivo pomou izvjesnih ustanova i organa, zbir izdataka koje valja podmiriti za takve ustanove i organe sadr~i sve izdatke dr~ave. U one se pak organe dr~ave ijom se pomoi mo~e postii zbir ciljeva druatvene zajednice svrstavaju vladar i njemu podreena civilna i vojna uprava; jer, da se objedinjavanje i usmjeravanje tolikih dr~avnih ciljeva i ustanova usredsreuje u vladaru te upravi koju isti organizira, dovoljno pou ava sam pojam dr~ave. Stoga se zbir izdataka dr~ave sastoji I. od izdataka koji su nu~ni za izdr~avanje osoblja u vezi s vladarom; koji su, takoer, II. nu~ni za osnivanje i odr~avanje ustanova koje se ti u civilne uprave, i III. ustanova vojne uprave. Glava I. O izdacima za potrebe vladara i osoblja u vezi s vladarom . 11. Pojam izdataka u vezi s vladarovim potrebama Prema cilju druatvene zajednice podreeni su graani du~ni dr~avnu vlast izdr~avati s dostojanstvom i snagama sukladnima ovom cilju; stoga, kako 1) izdr~avanje dr~avne vlasti spada u javni cilj, i izdaci su koje valja za nj initi javni, i to takvi koje je du~na snositi sama dr~ava, jer dr~ava bez dr~avne vlasti ne mo~e postojati (. 8.). Stoga izdaci 2) za izdr~avanje ove vlasti moraju biti sukladni dostojanstvu i moi dr~avnog veli anstva; naime, dostojanstvu i moi vladara mora biti na raspolaganju osim izvjesnih moralnih kakvoa (uma i srca), izvjesna koli ina vanjskih potencijala, da ih uzmogne preusmjeriti kako u druatvene svrhe, tako i u svoje, koje pristaju dostojanstvu dr~avnog vladara. U prvom slu aju, za druatvene svrhe sam raspola~e svim potencijalima i bogatstvima dr~ave, u potonjem pak dobiva odreen dio dr~avnih potencijala radi zadovoljavanja svojih nezaobilaznih potreba. Ovaj dio dr~avnih potencijala namijenjen skrbi za dostojanstvo i mo vladara ini izdatke za osobu vladara i ostalo osoblje u vezi s istim vladarom. . 12. Oblik vlasti zdru~en s najmanjim gubitkom nacionalnih potencijala `tedljivo, s najmanjim troakovima povezano izdr~avanje svoje vlasti pri~eljkuju sve nacije, jer - ato manji dio svojih potencijala podreeni graani moraju izdvajati za uzdr~avanje vladara, to je manji zbir svih ostalih javnih izdataka, to se manji iznosi oduzimaju nacionalnoj proizvodnji te se ujedno takvim gospodarenjem njeguje prirast nacionalnih bogatstava. Takva se uateda troakova dade nai u malim demokracijama iji se teritorij jedva airi dalje od granica jednog grada, gdje graani koji predstavljaju vladajue tijelo ne primaju nikakav honorar od dr~ave. U njima se izdaci koji se odnose na samu vladavinu svode isklju ivo na izgradnju i popravak zgrada u kojima se odr~avaju skupovi te druge manje potrebe. Meutim, demokracija koja ima teritorij veeg opsega, gdje predstavnici primaju dnevnice i obilne plae, lako svojim sredstvima savladava izdatke koji obi no nastaju pri izdr~avanju nekog organa vladavine. Uateda ovih izravnih troakova lakaa je u aristokraciji, gdje lanovi senata (vlade), opskrbljeni obilnim potencijalima, niata ne primaju iz javne blagajne. Ali iskustvo u i da su u sli nim predstavni kim oblicima neizravni tereti naciji bivali dapa e te~i, nego da je ikoji monarh prigrabio za svoje potrebe vei dio dr~avnih potencijala, kako zbog nemara predstavnika ili u estalog stran arenja koje se u upravna tijela lakae uvla i, tako i zbog zloupotrebe vlastite moi i prisvajanja prednosti na atetu manje monih graana. Ako ovo prodre u sli na tijela, te~e se ispravlja nego ondje gdje dr~avna vlast ovisi o prosudbi jedne osobe. Pa e i u monarhiji mo~e se desiti da narod sebi izabere dinasta, najbogatijeg graanina, koji, raspola~ui obilnim potencijalima, zadovoljan isklju ivo vladarskom moi i dostojanstvom prvaka, za svoje potrebe ne prima niata iz dr~avne blagajne. . 13. Dr~avna lista Tamo gdje dinast ili ne posjeduje nikakva osobna dobra, ili su nedovoljna s obzirom na dostojanstvo i mo njegova polo~aja, ondje je bilo najprikladnije od javnih sredstava odbiti izvjestan dio potencijala dr~ave, dostatan za potrebe vladara, i izdvojeno ponuditi dinastu (. 1.). Ra un sli nih troakova koji nastaju radi potreba vladara (bilo da je to jedna fizi ka, bilo pravna osoba) naziva se dr~avnom listom. Ta lista obuhvaa izdatke I. redovne u koje spada, u monarhijskom obliku vladavine 1) vladarova nov arka koja sadr~i izdatke posve prepuatene njegovoj prosudbi, 2) prehrana, 3) namjeataj i oprema u pala ama, 4) dvorske graevine, 5) zabave i proslave, 6) dvorska posluga, kamo se svrstavaju nasljedne i dvorske asti, tjelesna stra~a, plemiki sinovi, unutarnji i vanjski slu~benici, 7) konji i lova ka oprema, 8) knji~nica, prirodoslovna zbirka i zbirka starina, 9) podjela darova i milostinje; obuhvaa II. izvanredne izdatke, ato se odnosi na 1) vjen anje i izdr~avanje pojedinaca iz obitelji vladara, 2) putovanja, do eke, izvanredne sve anosti itd. U ovu dr~avnu listu spadaju, u ograni enim oblicima monarhije, i izdaci za predstavljanje putem poslanika okruga, zato ato takvo predstavljanje, uz monarha, ini puninu vladarske grane re~ima te se mora svrstati u izdatke dr~avne vlasti. Ipak, tamo gdje predstavnici iz erara ne primaju ni dnevnice ni plae, ne samo da viae odgovaraju svom politi kom cilju, ve niti ne uveavaju znatno troaak erara, a ne ometaju ni nacionalnu proizvodnju. . 14. Osvrti Izdaci koje treba platiti za raskoa dvora isto toliko slabo doprinose dostojanstvu vladara dr~ave - jer za cilj nemaju opu dobrobit, a teaki su i najbogatijim nacijama - koliko i izdaci za koje vladar mora svake godine od svojih podanika isprositi uvratavanje na dr~avnu listu, a isproaena sredstva prima iz godianjeg poreza. Zato kao vrela za ove izdatke upravlja u moraju biti dodijeljena dobra, zemljiani posjedi ili uredno isplaivane najamnine za njih; tako, naime, vladar ostaje neovisan o moljakanju svojih podanika; ako potom po~eli dvorski sjaj, moralno prihvatljiv, ne nailazi lako kod svojih podanika na zavist i podozrenje zbog rastroanosti, kao onaj koji bi svoj uobi ajen godianji porez tako reku protratio. Usto i vladar - kad je na njegovim dobrima uvedena ekonomija, te su odmah potom uveani prihodi - mo~e zadovoljiti i izvanredne izdatke. Nadalje, privatna dobra vladara, makar pri odreenju dr~avne liste dolazila u razmatranje, teako mogu biti dana u zakup, kao ato teako obilnija dobra za potrebe vladara, vladaru ve dodijeljena, mogu istome biti oduzeta protiv njegove volje, jer se u oba slu aja privatno pravo vladara mora poatovati kao i privatno pravo ma kog podanika u dr~avi. Pa opet vladari iz svog obilja potencijala vrlo esto prinose i ~rtve u korist opeg dobra. Glava II. O izdacima za potrebe dr~avne vlasti . 15. Pojam izdataka koji se odnose na potrebe dr~avne uprave Dr~avnu upravu ine organi i ustanove uz iju se pomo vladar brine za druatvene ciljeve unutar teritorija svoje zemlje i izvan njega. Izdaci, pak, koje valja initi za sli ne organe i ustanove jesu javni izdaci, jer se ovi organi i ustanove brinu za druatveni cilj (. 8.). Takvi su izdaci odlikovani imenom izdataka dr~avne uprave. . 16. Zbir izdataka dr~avne uprave Izdatke dr~avne uprave valja razmatrati I. openito, zatim II. posebno, jer postoje izvjesna na ela kojih se treba pridr~avati pri bilo kakvim izdacima dr~avne uprave. Nadalje, izdaci dr~avne uprave posebno moraju biti razmatrani kao A) redovni, te B) izvanredni, jer su u toj podjeli sadr~ani svi posebni izdaci dr~avne uprave. Kona no, oni se redovni izdaci odnose na 1) vrhovne dikasterije carstva pomou kojih bivaju objedinjene dr~avne uprave; takvi su a) kabinet, b) dr~avno vijee, c) vrhovna kontrola. 2) Odnose se na pokrajinske dikasterije, slu~benike (du~nosnike) i ustanove pot injene vrhovnim dikasterijima koje brinu za posebne ciljeve dr~avne zajednice unutar teritorija dr~ave, kao ato su a) dijeljenje pravde, b) dr~avna uprava, u koju spada policija uzeta u airokom smislu, prvo, koja obuhvaa policiju shvaenu u u~em zna enju rije i, odnosno politiku javnog reda i mira, politiku razvoja i politiku privreivanja; dalje, u istu upravu uvratava se financijska znanost. 3) Ti se izdaci odnose na upravu s ijom se pomoi uva miroljubiva veza (. 15.) sa stranim narodima (bilo susjednim, bilo dalekim). . 17. `tedljivost u izdacima koji se odnose na dr~avne slu~benike i ustanove I. Izdaci dr~avne uprave, da bi openito (.16.) bili u skladu s politikom erara (. 7.) moraju biti zdru~eni s najveom atedljivoau. Takvi su pak oni izdaci dr~avne uprave koji upravo dostaju za postizanje ciljeva dr~avne zajednice, jer takvi izdaci ne premaauju potrebe dr~ave. Stoga atedljivost koje se valja pridr~avati pri izdacima u vezi s dr~avnim slu~benicima i ustanovama ne dopuata ni vee ni manje iznose izdataka od onih koji upravo dostaju da bi dr~avni slu~benici i ustanove savraeno odgovarali svom graanskom cilju. Otud, kad se primjenjuje ova atedljivost: 1) dobro je pribaviti najbolja sredstva za pokrivanje potreba i izgraditi pouzdane strukture, jer takve savraeno odgovaraju svom cilju; izdaci pak ulo~eni u iste povezani su sa atedljivoau; nadalje 2) dobro je imati ne vrlo brojne, no sposobne i djelatne slu~benike koji, osigurani dostatnim plaama, ne bi zbog niske plae postali skloni niti nemaru niti prevarantskim trikovima ili kvarenju svoje vjere, niti na inima zaraivanja razli itim od svoje slu~be (dodatnim poslovima), jer takvih ak i manje dostaje, a izdr~avaju se manjim izdacima nego nesposobni i nemarni slu~benici. . 18. Sredstva koja se odnose na u inkovitost i umjeanost slu~benika Zanemarivai sredstva osiguravanja u inkovitosti i umjeanosti slu~benika koja su svojstvena politici organizacije, ovdje valja razmotriti sredstva svojstvena financijskoj znanosti. Slu~benici ija slu~ba zahtijeva izuzetan sjaj, ako budu izabrani iz bogatijih kua, primaju od erara ili nikakav, ili tek neznatan honorar; slu~benici, zatim, ija slu~ba zahtijeva opu nadarenost zadovoljavaju se takvim plaama kakve mogu postii u slu~bi privatnih osoba. Meutim oni slu~benici ija slu~ba zahtijeva vei razvoj uma, veu koli inu znanja i vei stupanj umjeanosti, tra~e od erara vee naknade i stimulacije. Takvi bivaju primamljeni 1) znanstvenim ustanovama, univerzitetima, rudarskim akademijama, vojnim itd. stipendijama i zavodima, jer - kad su ponuene ove pogodnosti - i graani skromnijeg imetka bivaju u injeni pogodnima (umjeanima) za vraenje zamaanijih du~nosti. Bivaju primamljeni 2) dostatnim plaama, sukladnim sa znanjem i uslugama tra~enim od slu~benika, jer tako slu~benici, slobodni od brige za izdr~avanje svojih obitelji, bivaju u injeni sklonijima u inkovitosti. . 19. Plae slu~benika viaeg obrazovanja i umjeanosti Plae slu~benika viaeg obrazovanja i umjeanosti ne sastoje se samo od iznosa 1)..koji su nu~ni za izdr~avanje obitelji i obrazovanje potomstva sukladno dostojanstvu navedenih slu~benika, ve se sastoje i od iznosa koje u redovnim godinama slu~be svaki takav mora odvojiti od plae; iz njih ne samo da mo~e nadoknaditi troakove koje je imao oko svog usavraavanja, nego i - kad je proalo doba slu~be - sad ve kao veteran mo~e dostojanstveno pre~ivljavati, dapa e joa i ostaviti za sobom toliko da njegova udova, dok ne premine, mo~e ~ivjeti i potomke obrazovati, dok ne dosegnu zrelost. No takvu plau koja optereuje svojom veli inom dr~ava pokuaava poboljaati na dva na ina, tako da 1) dodijelivai na ime plae takav iznos kolik dostaje za dostojanstveno izdr~avanje obitelji slu~benika, preuzima na se ostala potra~ivanja za odgoj i obrazovanje (na univerzitetima, u konviktima itd.) potomaka, izdr~avanje invalida i udovica; ili time ato 2) dodijelivai neato veu plau, ipak toliku da - poato zavrae razdoblje slu~be - ti slu~benici mogu nadoknaditi kako izdatke za svoje usavraavanje, tako i zadobiti pripomo u mirovini kod izvjesnih, putem dr~ave ponuenih privatnih, od nje odobrenih mirovinskih ustanova za veterane, udovice i siro ad, poato ulo~e izvjestan dio plae; ato se ostalog ti e, brigu oko odgoja potomaka, izdr~avanja veterana i udovica ostavlja dr~avi. . 20. Prednosti privatne mirovinske ustanove Upravitelji dr~avnog erara podupiru nagovaranje na privatne mirovinske ustanove (. 19. br. 2.) po tom osnovu ato, zbog golemog mnoatva onih koji tra~e mirovinu, od kojih svatko svoju nemo pokuaava dokazati nepobitnim argumentima, fond erara namijenjen za mirovine esto biva iscrpljen, te tako i plemenitiji potra~itelji moraju biti upueni na ekanje; jer, nadalje, mno~ina ovih nemonika te nu~nost korespondencije s njima i uredbi o njima zahtijeva od erara upoaljavanje viae osoba, dakle, upravu erara ini optereenijom i rastroanijom. Meutim, ne pokazuju manju ~elju za sli nim mirovinskim ustanovama ni sami slu~benici, sve dok su namireni dostatnim plaama te mogu jedan njihov dio ulo~iti u svrhu takve mirovine. . 21. Problem koji valja rijeaiti sustavom privatne mirovinske ustanove Privatna mirovinska ustanova po svojoj je namjeni vrsta osiguravajue ustanove, jer ima namjenu pomoi onemoalima, ili ugro~enim udovicama i siro adi preminulih, bilo zbog slu aja nedostatnosti snaga (poato je zavraeno redovno razdoblje slu~be), bilo zbog slu aja smrti onog ija je potpora trebala zbrinuti odreene osobe koje su smru istog liaene potpore i izdr~avanja. Nadalje, sva se pouzdanost ove ustanove nalazi u pridonesenom (u komanditnom) iznosu potencijala. O evi obitelji (slu~benici), naime, opa~aju da - pridonijevai manje iznose u vidu premija osiguranja, mogu najte~i i najmu niji teret izdr~avanja sebe i svojih onda, kad ih tko zna koji dogaaj liai sredstava izdr~avanja, (poput raspodjele tereta meu sobom) zadovoljiti s manjim ~rtvovanjem svojih potencijala, stoga se pokuaavaju ove nedae - putem sukladno mogunostima prikupljenih iznosa - tako i sami uzajamno osloboditi i rijeaiti brige oko izdr~avanja sebe i svojih. Odavde slijedi da u sustavu ove ustanove prvenstveno valja rijeaiti problem: kako nai razmjer obroka osiguranja najmanji od sviju, pa ipak dostatan za svrhu ove ustanove, jer se tada s najmanjom ~rtvom svojih potencijala o evi obitelji (slu~benici) oslobaaju mu nog tereta. . 22. Metoda odreivanja obroka osiguranja u ustanovi mirovinskog osiguranja Iznos doprinosa koje valja djelomi no plaati mora dostajati za potrebe onih koje valja opskrbiti mirovinom; ina e je ustanova izgubila svoju namjenu; stoga, kad se spoznaju njihove potrebe, spoznaje se iznos doprinosa koje valja pribaviti; ovaj, napokon, iznos valja proporcionalno razdijeliti na lanove ove ustanove mirovinskog osiguranja, na izvjesne obroke, tako da premija osiguranja koju pojedini lan ostalima nudi bude i poznata. Potrebe onih koje valja opskrbiti mirovinom mogu biti spoznati iz ra una erara kojima se izra unavaju mirovine; ti nas ra uni pou avaju o razmjeru zaposlenih i invalida, odnosno koliko slu~benika trenutno u slu~bi mora zbog nemonosti snaga biti opskrbljeno mirovinama; nadalje, pou avaju o razmjeru udovica i siro ia opskrbljenih sli nim mirovinama prema trenuta no zaposlenima; stoga se iz odreivanja ovog odnosa odmah pronalazi broj veterana, udovica i osirotjele djece prema danom broju slu~benika; te napokon, zbrajanjem zasebnih iznosa koje njima valja isplatiti u jedan zajedni ki lako se doznaju potra~ivanja onih koje valja opskrbiti mirovinom, i tome sukladna davanja, jer ukupan zajedni ki iznos mirovina mora biti razmatran poput kamata (npr. aest posto), i njemu sukladan iznos glavnice daje cjelokupan iznos davanja (a). Ovaj cjelovit iznos slu~benici, lanovi ustanove, lako mogu meusobno razdijeliti (. 2.) na dva na ina: 1) pridonosei godianje izvjesnu svoticu od svake stotice plae u vidu premije osiguranja, 2) plaajui bilo koju svotu veu od navedena godianjeg doprinosa na ime glavnice za osiguranje tada, u ustanovu kad se upisuju, zatim uplaujui svake godine manju svotu izra unatu po stoticama plae na ime dodatka za osiguranje. Potonja metoda bolja je od prve zato ato e lanovi morati tijekom viae godina pridonositi te premije, sve dok ne sakupe kapital ije e kamate dostajati za isplaivanje mirovina; stoga takoer ni unutar ovog vremenskog razdoblja nitko od lanova, pa ni invalid, niti udovica ili siro i nee u~ivati povlasticu potpore; ako pak na po etku ustanove lanovi polo~e vee iznose, lako uveavaju glavnicu koja dostaje onim malobrojnima ato ih u ranijim godinama ustanove valja opskrbiti mirovinom, a kasnije e ova uveana glavnica preko dodataka osiguranja odmah dostajati i za ostale potrebe ustanove (b). (a) Postoje opa~anja kojima se mo~e izgraditi sli an razmjer; njih su mirovinske ustanove, ve u mnogim dr~avnim zajednicama osnovane, usvojile za podoban osnov svog djelovanja; razlike, pak, do kojih dolazi zbog vremenskog slijeda, ne spre avaju upravu ustanova da se radi ispravljanja takvih razlika pobrine za donoaenje dodataka pravilnicima druatava na skupu lanova. (b) Dovoljno je ato su objaanjeni glavni obrisi privatnih mirovinskih ustanova, i ato su spomenute prednosti koje takve ustanove pru~aju eraru u usporedbi s (. 19. pod br. 1) organiziranjem skrbi za veterane od strane dr~ave. Odreivanje, pak, gore iznesenih postavki, npr. aritmeti kom kalkulacijom, koliko treba mirovine primati lan-slu~benik deset ili dvadeset godina u slu~bi, koliko opet trebaju primati godianje pomoi udovice i siro ad slu~benika preminulih tijekom aktivne slu~be, ili onih, koji su ve u~ivali mirovinske beneficije, kako bi se ustanova mogla odr~ati, spada u razvijanje iste mirovinske ustanove; napokon, pou iti kako se izra unavanje ovih stavki mo~e zasnovati, odrediti i usavraiti to nim opa~anjima, spada u ra unsku nauku (Komptabilitaets-Wissenschaft). Ova e, ina e, nauka pronai znatno manji omjer obroka osiguranja no ato se moglo pokazati u ovom paragrafu, gdje su izneseni glavni obrisi ove ustanove. . 23. 1) Izdaci za objedinjavanje dr~avne uprave II. A) Redovni javni dr~avni izdaci odnose se prvenstveno na objedinjavanje dr~ave. Vrhovna pak tijela vlasti koja objedinjavaju svu upravu dr~ave (. 16.) jesu kabinet, dr~avni savjet i vrhovna inspekcija (kontrola) te se stoga izdaci dr~ave nu~no plaaju za iste. U izdatke 1) kabineta ulaze plae koje valja isplatiti savjetnicima kabineta, sekretarima, pisarima, slugama i ostalim ni~im inovnicima, izdaci za opremu i namjeataj arhiva, registrature, kancelarije itd, za zgrade, potom za korespondenciju, pisai materijal, rasvjetu, grijanje itd. U izd. 2) dr~avnog savjeta koji skupa sa sebi dodijeljenim komisijama (zakonodavstva, kulture itd) ujedinjuje zakonodavstvo, slu~be i ostalu izvranu provincijalnu upravu ulaze sli ni izdaci za plae, namjeataj, zgrade, korespondenciju i ostali materijal. Sli ni napokon izdaci ulaze 3) u potrebe vrhovne inspekcije (General-Controlle), koja ne manjka u dobro ureenoj dr~avi, jer ispituje sve dr~avne ustanove, razmatra da li odgovaraju krajnjim ciljevima dr~avne zajednice i na koji se na in za ove ciljeve mogu viae zalagati; stoga se trudi takoer i izdatke i prihode dovesti do sklada i razmjera, pomiriti ih s krajnjim ciljevima dr~avne zajednice, na elima pravde i nacionalne proizvodnje (. 4.). U tu svrhu prima i ispituje izvjeataje i zavrane ra une kako uprave erara, tako i ostalih upravnih organa pot injenih ovoj inspekciji. . 24. 2a) Izdaci za upravu pravosua Vrhovnim tijelima vlasti pot injena je uprava i pravosue dr~ave (. 16.). Premda je doli no da kona ne odluke pravosudnih organa budu neizmjenjive, ipak nadzor nad itavim pravosuem zbog koncepta vlasti, koja ne mo~e biti podijeljena meu granama uprave, mora pripadati isklju ivo vrhovnim tijelima vlasti. Organe pravosua zahtijeva cilj dr~avne zajednice, odnosno sigurnost od nepravde (. 4.), stoga zahtijeva i javne izdatke poradi iste. Pa ipak, neka mogunost uatede erara na izdacima koja mo~e biti stvorena iz pravosudne uprave za koju se staraju privatne osobe nikad ne utje e na samu dr~avu da tu upravu povjeri privatnim rukama, kako zbog estih zloupotreba, cilju iste uprave dijametralno suprotnih, tako i zbog veli ine troakova u koje iskvarena uprava uvla i privatne osobe; ta veli ina doprinos skupljen sa svrhom brige za pravosudnu upravu mnogostruko nadmaauje. Stoga izdaci za potrebe ove uprave, to jest za plae sudaca, kolegija, instancija, sve do vrhovnog suda, za zgrade, zatvore, popravne domove, hipotekarne ustanove, arhive itd. moraju biti pribrojeni javnim izdacima. Istinska uateda na izdacima koje dr~ava ini za ovu upravu mora se ostvariti tako da stranke u sporu budu obavezane pridonijeti odreene takse; ostalo, pak, ato bi slu ajno bilo nu~no za pokrivanje izdataka suda, samo uz eraru pridodanu inspekciju ra una, neka pribave municipij ili provincija na koje se odnosi takav sud; to jest, neka se pobrinu oko ubiranja iznosa za taj cilj od stanovnika provincija, te izdavanja istih za potrebe provincijskog (municipijalnog) suda, tako da napokon u nedostatku sredstava koje bi trebali pribaviti stanovnici provincije dr~ava izda neato iz erara, jer se probici uprave pravosua odnose neposredno na privatne parni are, neato dalje na stanovnike provincije, najdalje pak na cijelu zajednicu za ije se probitke dr~ava skrbi putem erara (. 5.). . 25. Izdaci za upravu dr~ave (policiju) Uprava dr~ave (. 16. 24.) ima za predmet policiju i erar. Policija, uzeta u airokom smislu, stara se za sigurnost i zajedni ki probitak zajednice, te tako za javne ciljeve; stoga zahtijeva i javne izdatke. Ova se uprava stara za 1) javnu sigurnost, i to svojim opunomoenim slu~bama, stra~ama (Gensdarmerie) itd, zatim 2) za sigurnost privatnog vlasniatva, i to svojom inspekcijom utega, mjera, zaatitom osiguranja protiv nedaa itd. te napokon 3) za sigurnost ~ivota i zdravlja privatnih osoba svojim medicinskim ustanovama itd. Pa ipak dr~ava ne snosi troakove svih ovih ustanova, jer one koje se brizi privatnih osoba ili municipija, uz zdrav vrhovni nazor, daju valjano povjeriti, dijelom zbog probitaka koje njima samima donose takve ustanove, dijelom zbog skromnosti i ekonomi nosti koje domai ljudi posti~u (a) prije nego erar (javni upravitelj), mora takoer zasnovati o troaku privatnih osoba ili municipija (. 5.); one pak ustanove iji se probitak ti e itave provincije moraju svojim izdacima zbrinuti stanovnici provincije. Stoga u izdatke dr~ave moraju ui tek izdaci ustanova koje se bave itavom dr~avnom zajednicom, za koje se privatne osobe ili municipiji ne mogu tako dobro brinuti (osobito oni izlo~eni pod br. 1). Ova se uprava brine za 4) zajedni ku korist dr~avne zajednice u kulturnim ustanovama, univerzitetima, akademijama, politehni kim institutima, pu kim akolama, prirodoslovnim i rukotvornim zbirkama, zatim u vjerskim ustanovama i ustanovama za unesreene ljude, u prihvatiliatima za strance, bolnicama i sirotiatima; jer niata toliko ne pogoduje proizvodnji kao znanje i razvitak na ela proizvodnje, pravednosti i morala, zbog kojih ne samo da napreduju mnoge zahtjevne norme policije, ve biva zbrinuta - zahvaljujui asti graana - i privatna vjera, najkorisniji nadomjestak za toliki kapital; dapa e, kad je obnovljeno zdravlje unesreenih ljudi, bivaju uveani elementi svakog bogatstva, snage prikladne za rad; napokon, dok izdr~avanjem onih liaenih snaga dr~avna zajednica ispunjava obvezu svoje zahvalnosti (. 4.), kojom je vezana za one koji su u svojoj protekloj dobi vlastitim znojem i naporima pomogli uveavanje bogatstva nacije, ostale ujedno poti e na sli ne napore. Pa ipak, ni ove ustanove za koje se ili dragovoljno brinu privatne osobe, navedene vlastitim probit-kom, ili se njihov probitak ti e samo pojedinih zajednica, nee dr~ava izdr~avati iz erara, jer dr~ava izdaje tek tada kad se privatne osobe ili municipiji bilo ne ~ele, bilo ne mogu brinuti za ustanove korisne itavoj javnosti. Ipak 5) javni izdaci koji se ula~u u odli ja, spomenike, javne nagrade itd. s tim ciljem da graani budu potaknuti na ~rtvovanje za napredak domovine moraju biti plaani iz erara. Napokon 6) izdaci koje predla~e politika poslovanja za ulaganje u prijevoz, kanale, poatu, moreplovstvo, zdrav novac itd. jesu javni. No sredstva za ove izdatke bivaju prikupljena iz davanja onih koji u~ivaju sli ne pogodnosti, putem specijalnih javnih ili privatnih slu~bi, i ulo~ena u iste ustanove, dok je isklju ivo nezavistan nadzor prepuaten eraru i vrhovnoj inspekciji (General-Controlle), jer bi ina e korist od takvih ustanova koje se ne mogu odr~avati umjerenim iznosima sakupljenim od privatnih osoba bila dvojbena. Stoga ih se pod javnim nadzorom mo~e povjeriti privatnim dioni arima koji za sebe svojim gospodarenjem mogu osigurati izvjestan probitak, poslovanju nipoato atetan, to lakae, ato dr~ava u ovim ustanovama ne mo~e tra~iti nikakve prihode, osim ako ne ~eli okljaatriti ili uniatiti korisnost od istih. a) Municipiji e upravljati ustanovama policije, iji se probici ti u isklju ivo istih muni-cipija, s manjim ~rtvovanjem javnih poten-cijala nego li sam erar; naime, prvo, u izuzetnom je interesu itavog takvog municipija njegovati vlastite probitke; zatim, takav municipij bolje poznaje vlastite potrebe i lakae e otkriti domaa sredstva za pokrivanje istih nego erar, esto udaljen mnogo milja; usto, sli an e se municipij najviae zalo~iti da se iz njegove sredine za voenje sli nih poslova izaberu najsposobniji; napokon, najbli~i je onima koji daju za ciljeve sli nih ustanova svoje potencijale, a ovima e upravljati s manjim troakovima no sam erar. Ako, naime, sve javne dohotke zajednica bude trebalo unositi u erar, tada e zasigurno biti nu~no viae izlianih, s troakovima skop anih premjeatanja iznosa amo-tamo. . 26. Nastavak (Izdaci za upravu erara) Ni uprava erara (. 25.) ne vodi se, prirodno, bez izdataka koje valja platiti iz erara, jer plaama valja opskrbiti pojedince koji upravljaju 1) erarskim prihodima, 2) izdacima, 3) ra unima i 4) inspekcijom; jer, nadalje, ostale ustanove koje slu~e objedi-njavanju erara, kao ato su zgrade, namjeataj, korespondencija i materijali, stvaraju troakove. esto eraru bivaju podreene uprave domena i kraljevatina, kao ato su odjel domena, rudnika, auma, monopola kovanja novca, poate, proizvodnje porcelana, barutnog praha itd, koji se takoer namiruju o javnom troaku; taj troaak uprave odbijaju iz zbira svojih prihoda, dok se ostatak unosi u erar. Uostalom, uprava je erara jednostavnija i u inkovitija kad se ne samo voenje ra una ovih uprava, ve i razli itih namjesniatava (. 24. 25.) podreuje posebnim inspekcijama privatnih osoba ili teritorijalnih jedinica, dok ipak biva zadr~an zdrav nadzor nad takvim namjesniatvima i upravama koji poduzima vrhovna inspekcija (kontrola). Tada se uprava erara, ina e osloboena drugovrsnih briga, stara isklju ivo za prikupljanje godianjih prihoda koji moraju biti namireni putem uprava domena i kraljevatina (i ostalih eraru dodijeljenih doprinosa ili uplata), i za izdatke koje zahtijeva uredovanje. . 27. 3) Izdaci za o uvanje veze s narodima Izdaci injeni radi o uvanja veze s ostalim narodima (diplomacije) odr~avaju promet druatva, najveu od mirnodopskih koristi za druatvo, te tako spadaju u izdatke koje dr~ava mora plaati iz erara (. 16.). Ustanove postizanja ovakve veze jesu sljedee: 1) ministarstvo vanjskih poslova, 2) poslanici na stranim dvorovima, agenti, konzuli; 3) utemeljenje ili o uvanje izvjesnih utvrenja, stra~a i kolonija u tuini; 4) korespondencija i javni tekli i (Couriere) itd. . 28. Izvanredni izdaci za dr~avnu upravu B) Izvanredne okolnosti od dr~avne uprave esto zahtijevaju javne izdatke (. 16.). Takve su okolnosti 1) ope nepogode (vezane uz usjeve, ratove, zaraze, sto ne poaasti, poplave), jer se tada redovni izdaci umanjuju iz dva uzroka; ponajprije zbog nemogunosti doprinosa zbog nepogode, zatim zbog ubla~avanja oskudice od strane dr~ave; 2) izvanredne potrebe vladara (skupovi, javni do eci); 3) utemeljenje javnih dobara (gradnja luka, kanala, nasipa) koja zahtijevaju izdatke vee od redovnih dr~avnih prihoda; 4) oslobaanje od duga i otplaivanje kamata. Erar oprezan ato se budunosti ti e ima na raspolaganju sredstva za pokrivanje nepogoda i izvanrednih potreba vladara; u nabrojenim slu ajevima, kad pak pritisne vea nu~da, kao u nabrojenim slu ajevima, pribjegava izvanrednim izvorima javnih prihoda. Svejedno izdatke za utemeljenje javnoga dobra ne valja namirivati iz erara (u pravilu), ve od onih kojih se ti e sudjelovanje u sli nim dobrima (. 25. br. 6). Upravu, pak, nad ovim dobrima bolje je povjeriti posebnoj politi koj ustanovi nego eraru (. 26.), prepustivai ina e nadzor vrhovnom dikasteriju vlasti. Najkorisnije je pak ova dobra povjeriti poslovanju privatnih druatava, pa ipak pod javnim nadzorom (. 25. bilj. a). Napokon, stvoreni dugovi koje valja isplatiti tra~e nove izdatke i prihode, koji bivaju na upravu povjereni odjelu za podmirivanje dugova. No esto s manjom ~rtvom dr~avnih potencijala, naime, uz prepuatanje nekih manjih probitaka, bivaju ovlasti podmirivanja dugova povjerene banci, jer ona u svom mnogostrukom obrtanju novaca lako otkriva priliku boljeg iskoriatavanja izvora prihoda u tu svrhu; dapa e, raspola~e i osobljem koje tra~i manje troakove nego ato stoje osoblje javnih odjela (Tilgungs-Beherde). Glava III. O izdacima za vojnu upravu . 29. Nu~nost izdataka za vojsku `to vei napredak ostvaruje razvoj tehnike i znanosti, to viae moraju graanska zanimanja biti podijeljena meu graanima, da bi svatko - obraivanjem svog polja - dostigao najvei stupanj razvoja i obilje vanjskih potencijala. Povrh toga, nadalje, taktika naroda u sadaanje doba u svakom slu aju zahtijeva umjeanost, koja se ne mo~e stei osim znatnim trudom i tijekom duljeg vremena. Nikad, naime, ak i vee, ali u vojniatvu neiskusno mnoatvo seljaka, obrtnika ili trgovaca koji se bore u obrani domovine nee savladati vojsku valjano pou enu oru~ju, a ipak e pretrpjeti vee kljaatrenje svojih potencijala nego da je izdr~avalo uvje~bane vojnike nu~ne za postizanje ciljeva rata, jer zbog njihova izbivanja iz poslovanja ne samo da im proizvodnja, zanemarena, propada, ve mora doi i do znatnog smanjenja njihovih potencijala zbog svakodnevne, a jalove potroanje. Izdr~avanjem, naime, vojnika prinijeli bi na ~rtvu tek dio svojih potraenih, jedva nadoknadivih potencijala. Stoga, budui da izvje~bani vojnici svojom slu~bom omoguavaju probitak itave dr~ave, zahtijevaju i troakove iz erara. Ovi izdaci za dr~anje vojniatva tvore izdatke za vojnu upravu. . 30. Sfera vojne uprave Uprava vojniatva svojom sferom obuhvaa sve djelatnosti koje pridonose uspjea-nom voenju rata. Ove proizvode valja pak upoznati zato ato se zbir izdataka za tu upravu mo~e spoznati tek tada kad se zasebni izdaci za ove djelatnosti zbroje u jedan zbir. U te se djelatnosti svrstava I. stvaranje, izdr~avanje, smjeataj, oprema i oru~je vojnika, zatim izgradnja i opremanje brodovlja, II. utvrde i uporiata, III. oprema arsenala, IV. vje~baliata, logori i mjerenja, V. vojne akademije i strateake akole, VI. napokon, skup pojedinaca na ijoj je brizi ravnanje vojniatvom u cjelini i u dijelovima, poznat pod imenom ratnog savjeta. Svi izdaci za ove djelatnosti koji se tako rei neposredno odnose na opstojnost vojnika (. pod br. II-VI) jesu A) redovni ili B) izvanredni. . 31. Izdaci za opstojnost vojnika A) Izdaci za opstojnost stajae vojske (. 30. pod br. I) ne sastoje se samo od iznosa za plae, opskrbu, opremu, oru~je, lijekove i smjeataj (Caserne), ve i od onih iznosa koje su du~ni za zadovoljavanje potreba svojih sinova vojnika dati roditelji; i koje su, opet, gostoprimci du~ni izdvojiti radi pru~anja gostoprimstva, ~ive~a, proizvoda, jer ipak i ove iznose mora cjelina graana ulo~iti u izdr~avanje vojnika. No i ovi izno-si, openito razmotreni, doduae potvruju nepravedan omjer tereta vojevanja meu graanima, pa ipak ne dopuataju dovoljno jasan prora un, jer graani, koji nisu ni roditelji ni gostoprimci, u~ivaju izuzee od plaanja ovih iznosa, dapa e ni svim roditeljima i gostoprimcima nisu ovi iznosi nametnuti ravnomjerno; i zato su to mu niji, ato nepovoljniji omjer i prora un dopuataju (. 4. 5.). Stoga, da bi ovi izdaci mogli biti predstavljeni jasnim prora unom, treba ukloniti ovaj nepravedan omjer, uklonivai dakako uzrok koji po iva u nedostatku plaa ato ih obi no vojnicima daje erar, i onemoguavanju svake prilike za zaraivanje sredstava nu~nih za vlastiti opstanak u satima koji su oduzeti od slu~be, jer je zahtjevnom nu~dom vlastitog izdr~a-vanja pritisnut i vojnik, kome - kad erar oskudijeva - drugi bli~nji, bilo iz ljubavi, bilo zbog povezanosti dr~avnom vlaau, mora pritei upomo. Nedostatku plaa pritje e se upomo odreivanjem takvih plaa koje nude dostatnu korist onima ato se natje u za vojnu slu~bu u onom broju iz kojeg je olakaano nova enje, jer tada vojnici, bez teakoa dostatno opremljeni, nee ni roditeljima ni gostoprimcima biti na teret; a dr~ava e pak imati novake tra~enih svojstava. Ove plae koje e u jednom iznosu dati cjelokupno izdvajanje nacionalnih potencijala za vojnike pokazat e da su znatni iznosi za vojsku nu~ni, te e ujedno vladari lako pridobiti za atednju na sli nim troakovima. Ovo e vladari ponajprije postii ako u vrijeme mira spoje usklaivanje broja vojniatva nu~nog za obranu domovine s proizvodnjom nacionalnih potencijala (. 4. 6.) te s drugim ciljevima druatva, ili ako svojim vojnicima omogue i priliku za zaraivanje, jer e se tada vojniatvo odr~avati s manjim izdvajanjem nacionalnih potencijala te e ujedno zahtijevati manje optereenje svih graana doprinosima. Vojni ki se poziv spaja s najviaim stupnjem proizvodnje vanjskih potencijala ako se vojska, prvenstveno, svede na najmanju moguu veli inu, zatim, ako se ostatak potrebne vojske popunjava teritorijalnom vojskom (Landwehr), jer ova mo~e biti u odreeno vrijeme na raspolaganju za vje~be pod oru~jem, u ostalo pak vrijeme slobodna za proizvodnju; jer e tada, osim skupa vojskovoa (Generalstab), grupa geometara, jedinica artilje-raca i konjice, od pjeaaatva samo oficiri i podoficiri (kaplari, zapovjednici stra~a) nu~ni za obuku, voenje i vje~banje terito-rijalaca morati biti izdr~avani iz erara; jer e, zahvaljujui ovakvom gospodarenju nacionalnim potencijalima, vei iznosi biti osigurani za mogue budue nu~de. Za pomorsko brodovlje valja namiriti openito vee izdatke nego za kopnenu vojsku; ipak, i oni, ako se mogu smanjiti putem umjeanije izgradnje brodova ili stru nog usavraavanja, van sumnje oduzimaju nacionalnoj proizvodnji manje iznose, a i u cjelokupnom prora unu dr~ave ine manju koli inu troakova. . 32. Izdaci za podraku vojske U podraku vojske (. 30. II-VI) koja ini predmet redovnih izdataka ulaze 1) tvra-ve, utvrde i utvrenja jer ona esto nadomjeataju nedostatak vojske i manjak oru~nika, 2) za rat nu~na zaliha oru~ja, baruta i drugih eksplozivnih tvari te svega onog ije namicanje mora zna ajno prethoditi po etku rata; ovamo spadaju 3) logori i premjeravanja, nova enje i uvje~bavanje vojnika, jer se na ove na ine utje e na ratnu sreu, 4) vojne akademije, gdje se pitomci hrane i odgajaju na troaak dr~ave; one su nu~ne ili korisne u onim zemljama u kojima su vojni slu~benici izdr~avani plaama manjim no da bi se graanima isplatilo o vlastitom se troaku posvetiti zapovjedni kom (ratnom) studiju; no tamo gdje dr~ava dostatno nagrauje oficire, tamo cilju druatva viae odgovaraju strateake akole, jer akolarci, dok se prehranjuju na vlastiti troaak, uvijek marljivije u e; mamcem probitaka vojnog slu~benika potaknuti graani u veem se broju bave tim naukom; zbog njihovog broja dr~ava raspola~e ~eljenim odabirom, te ujedno izbjegava nu~nost uklju ivanja u vojnu slu~bu mnogih dosta prosje nih pitomaca vojnih akademija, koje, ako ne ~eli pretrpjeti gubitak svih svojih sredstava u njih ulo~enih, ne mo~e otpustiti, napokon 5) vojna uprava, odnosno ratni savjet, koji uz pomo sebi pot injenih uprava naoru~anja, vojskovoa (generala, sto~ernih oficira, pukovnika itd), komesara, sudaca, lije nika, in~enjeraca, vojnih aka-demija, akola crtanja, geometrije, arhitek-ture i vojne pirotehnike pod svojim nadzo-rom dovodi sve ni~e vojne jedinice (Armee-Abtheilung, Division, Brigade, Regiment itd) do ciljeva koje vlasti pri~eljkuju. Taj ratni savjet zajedno sa njemu podreenim slu~bama zahtijeva prili no velike izdatke za plae, opremu, zgrade, materijal itd. (. 23. pod br. 1), koji se to viae smanjuju ato se viae ova ustanova priklju uje ostatku druatva, a neke poslove njemu eventualno i dopuata, kao pri mirnodopskom upoaljavanju in~injeraca, pri donoaenju presuda koje se bave posve civilnim predmetima (vojnih osoba) itd. . 33. Izvanredni izdaci za vojnu upravu B) Vojna uprava tra~i izvanredne izdatke 1) u doba mira, kad neku veu vojnu strukturu treba opremiti br~e nego ato je planirano, ili kad neka vea promjena u strategiji iziskuje izdatke vee od redovnih. Izvanredne izdatke valja initi 2) uvijek u doba rata. Premda dr~ava dalekovidna ato se ti e opremanja oru~jem (. 32. pod 2) ne mo~e biti uznemirena po etkom rata, ipak viae drugih potrepatina nu~nih za povoljan razvoj i uspjeh rata uveavaju njene izdatke. Takve su potrepatine prvo popune vojske, povrat vojnika odsutnih od svojih jedinica, briga za konje i zapre~ne ~ivotinje, za kola, bolnice i poljske apoteke; nadalje prora un plaa po ratnoj stopi; napokon skladiata, prehrana i tehni ka slu~ba (odjel oru~ja i opreme koji podr~ava i prati vojsku), popravak onoga ato su ratna zbivanja izbacila iz stroja. Izdaci koje treba dati za ove ratne potrepatine to su neugodniji ato dulje traju, nadalje, ato se viae ratnih potrepatina na stranom teritoriju treba platiti gotovim novcem radi zadobivanja naklonosti ina e osvojenog naroda, ato je manje predvien bio uzmak ili katastrofalan bijeg. Napokon, u popis izvanrednih ratnih izdataka ulazi nadoknada ateta kojima pojedini stanovnici koji su se naali na mjestu bitaka bivaju materijalno upropaateni; tu nadoknadu ostali graani moraju ravnomjerno namaknuti, bez odlaganja, ili, ako prilike dozvoljavaju odlaganje, na zavraetku pohoda (. 5). Svi ovi izdaci veim dijelom bivaju zadovoljeni iz izvanrednih prihoda druatva, to se viae, dakle, namee potreba za upoznavanjem redovnih i izvanrednih prihoda. Sekcija II O dr~avnim prihodima Proslov . 34. Filozofski izvor javnih prihoda Izdaci koje ve od po etka (. 1.) zahtijevaju javni poslovi druatva ne mogu se ni zamisliti bez pouzdanih izvora iz kojih bi bili zadovoljavani; stoga, s nastankom dr~avnih zajednica, javnih poslova, potreba i izdataka za iste, nu~no nastaju i javni prihodi, odnosno iznosi vanjskih potencijala prikupljenih iz pouzdanih izvora, koje valja upotrijebiti za ciljeve druatvene zajednice. . 35. Aksiom Budui da bi sve ustanove erara valjalo zdru~iti s opom dobrobiti (. 7.), slijedi aksiom: eraru ne treba dodjeljivati nikakve druge prihode osim onih koji se mogu pomiriti s etikom, opom pravednoau i na elima nacionalne ekonomije; ostali, naime, prihodi erara nisu politi ki korisni. Ovim se aksiomom objaanjava razlika redovnih i izvanrednih prihoda. Prvi su oni koji se mogu bez atete po opu dobrobit ubirati svake godine, drugi pak tek tijekom kraeg vremena, jer su takvi sukladni opoj pravednosti i proizvodnji. . 36. Zbir prihoda erara Erar iznose za redovne izdatke prikuplja ili neposredno iz vrela stjecanja (odnosno iz prvotne raspodjele proizvoda), to jest iz zemljoposjeda, zanata (obrta) ili kapitala, ili posredno iz vrela stjecanja (odnosno iz daljnje raspodjele proizvoda), jer su prihodi politike erara sukladni na elima nacionalne ekonomije (. 35.). Meutim, dok od iznaj-mljenog kapitala erar redovno ubire tek neato malo, bar u tri odjelita poglavlja valja upoznati redovne javne prihode I. iz domena, II. iz kraljevinskih prava i III. iz davanja. Napokon u IV. poglavlju valjat e razmotriti izvanredne javne prihode, jer su i to javni prihodi kao i oni koji bivaju objaanjeni u prethodna tri poglavlja. Tako je u ova etiri poglavlja sadr~an zbir svih prihoda erara. Glava I. O javnim prihodima iz domena . 37. Pojam i podjela domena Imenom domena nazivaju se zemljoposjedi od ijeg se istog dohotka ubiru iznosi namijenjeni dr~avnim izdacima. Te se domene zasnivaju, prvo, na punom pravu vlasniatva po kojem dr~avi pripadaju izvjesni zemljoposjedi, zatim na djelomi nom pravu vlasniatva, ijom silom dr~avi pripada pravo na potra~ivanje dijela dohotka izvjesnih zemljoposjeda od vlasnika istih, bilo u proizvodima, bilo u uslugama, bilo u gotovom novcu (a). Domene se dijele na tri skupine; postoje, naime, I. posjedi, II. bogate aume, III. rudnici i solane. (a) Dr~avi mo~e pripasti djelomi no pravo vlasniatva, pravo na dio prihoda, ili u odnosu na zemljiata kmetova koja pripadaju posjedu, ili u odnosu na zemljiata onih koji nisu kmetovi posjeda. U oba slu aja ovo pravo ima isti u inak na davanja s njim povezana: stoga, ako se izlo~i u inak djelomi nog prava vlasniatva nad zemljiatima kmetova, ujedno se prikazuje i u inak djelomi nog prava vlasniatva nad zemljiatima ostalih, kao i sukladnost istog s opom dobrobiti (. 4.). . 38. Sastavni dijelovi posjeda I. U posjed svrstavaju se 1) polja, livade, vinogradi, ribnjaci, manje ume, panjaci, kamenolomi i ostala vrela neposredne proizvodnje te vrste, 2) zemaljska prava vlasnitva, (posvuda poznata, naime, pod imenom kraljevskih prava) kao to je pravo patronata, zatim ostavinski pravorijek, nadalje djelomi na prava vlasniatva, to jest naime pravo na lov i ispaau na posjedima zakupnika, pravo provoenja takozvanih hvaljevina, zatim prisilne slu~be, davanja u proizvodima ili novcu; napokon, izvjesni monopoli, kao ato su monopoli na mljevenje, varenje piva, rakije, pe enje cigle, gostionice itd. . 39. 1) Prihodi iz prava patronata i ostavinskog pravorijeka Pravo patronata nad dr~avnim imanjima ne donosi nikakvu zaradu. Ostavinski pravorijek openito dr~avi stvara neznatan dobitak. No makar iz ovog pravorijeka proizaali i zna ajni prihodi, ipak, shvaen kao vrelo prihoda ne mo~e se uskladiti s opom dobrobiti, jer ova potonja tra~i da graani mogu ostvariti pravnu zaatitu uz najmanje mogue troakove (. 24.). . 40. Prihodi od djelomi nih prava vlasniatva nad zemljom Iz uobi ajenog prava na lov i ispaau na imanjima kmetova dr~ava doduae mo~e ubirati prihode, ali uz atetu po nacionalnu ekonomiju, jer su lovci i psi u ~aru samoga lova, kao i velik broj zvijeri sam po sebi, uvijek opasni za obraena polja (. 5., 35.), jer - sli no tome - pravo na ispaau umanjuje slobodu zemljoradnika pri proizvodnji (. 6., 35.). Hvaljevine, nadalje, jesu davanja koja se isplauju prilikom promjene vlasniatva nad imanjima zbog kupnje, nasljedstva itd; njihov je iznos doduae malen, ali ne proporcionalan, jer od imanja iji se vlasnik rijetko mijenja donose neznatne iznose, a od imanja ije vlasniatvo (ato se uvijek deaava pri ~ivljoj trgova koj razmjeni) esto biva mijenjano donose u omjeru s onim prvim imanjima vee iznose, a osim toga viae ograni avaju dobitak takvih apekulanata; napokon, uma-njuju vrijednost takvih imanja preko svakog razmjera. Zato financijska znanost savjetuje da dr~ava radije po dijametralnom ra unu po ovom osnovu ubere iznos od svih zemljoradnika zajedno, jer e tako dobiti tolik iznos, i to u pravednom omjeru (. 5, 35.). Prisilni radovi (robovski rad) u obraivanju polja dr~avi doduae donosi korist; ali u onim dr~avama gdje postoji vei broj mogunosti uveavanja vanjskih potencijala vlastitim radom, zbog ograni avanja slobode zemljoradnika (da taj ne bi mogao ne samo obavljanjem svog rada u unosnijoj djelatnosti otplatiti nadzorniku procijenjenu vrijednost svog prisilnog rada, ve niti staviti neato na stranu za sebe) oni ometaju uveavanje nacionalnih potencijala (. 35.). Napokon, davanja u proizvodima, kamo spadaju i desetine, makar i uveavala ukupan dohodak s posjeda, ipak su vrlo nepovoljna za nacionalnu proizvodnju, jer 1) svako takvo davanje jest teret nametnut zemljoradnicima bez pravednog razmjera (koji je prisutan u mjeaovitim dohocima, kao ato e biti jasno dalje (. 93., 107.)); naime, tko je marljiv, zato ato je viae proizveo, osjea vei doprinos od cjelokupnosti svojih proizvoda, (od kojih) je barem dio njegova dobit, kao kaznu, a tko je lijen, koga najveim dijelom potpoma~e priroda, proizvodei sama od sebe, iji su, dakle, proizvodi najveim dijelom njegova dobit, taj u~iva povlastice doprinosei manje; jer 2) svako takvo davanje (desetinama) postavlja zapreke iskoriatavanju i unapreivanju polja; naime, veina, uplaaena da e morati ~rtvovati (deseti) dio zarade do koje dou zahvaljujui daljnjem unapreivanju, odustaje od unapreivanja polja; zato je davanje po ovoj osnovi odreeno dijametralnim ra unom, u gotovom novcu, prihod kakav viae valja preporu iti politici erara (nav. ). . 41. 3) Prihodi iz monopola vlasniatva nad zemljiatem Meljava, varenje rakije, piva, pravljenje vapna, pe enje cigle, svratiata itd. jesu djelatnosti kojima se unapreuje proizvodnja, no ako se izrode u monopole zbog uveavanja visina naknada bez prijeke potrebe, ograni avaju podnoaljivost cijena usluga, koja se ponajviae posti~e slobodom proizvodnje, zatim su~avaju upotrebu sli nih usluga te ometaju prirast vanjskih potencijala. Stoga financijska znanost mora odobriti prihode od sli nih prili no slobodnih zanimanja (nav. ). . 42. 4) Prihodi s veleposjeda Prihodi s posjeda ne potje u samo od izvjesnih prava vlasniatva nad zemljiatem (. 38. pod br. 2), ve i s imanja (nav. . pod br. 1) kao ato su polja, livade, vinogradi, aume, ribnjaci, paanjaci itd. Takvi prihodi, odijeljeni od svakog prava vlasniatva nad zemljiatem, po svojoj se korisnosti mogu s dr~avnom dobrobiti (. 35.) izvrsno uskladiti, zato ato se svi ti prihodi sastoje od neposrednog dobitka s posjeda, dobitka od poslovanja i kapitala u nj ulo~enog; a ovaj je pak trostruki dobitak izrazito u skladu s na elima nacionalnog gospodarstva, pa e i sli ne posljedice vlasniatva podjednako se sla~u s opom pravednoau. Prihod se, ipak, sa zemljoposjeda, zajed-no s prihodom od prava vlasniatva nad zemljiatem ste enih na osnovu dugotrajnog sporazuma nacije i dr~avne vlasti, (ta se prava ne mogu druatvu, vlasniku posjeda, oduzeti bez nanoaenja nepravde) spaja s dobrobiti dr~ave, ako se prihod po pravima vlasniatva nad zemljiatem prema dijametralnom ra unu pretvori u nov ano davanje, nadalje, ako se prava patronata i pravorijeka, koja ostvaruju neznatan dobitak, povjere zemaljskim i pravnim slu~bama, jer se tada obnavljaju pravedniji razmjer i sloboda poslovanja, prema njihovom izvornom pravu, te se unapreuju ostale pogodnosti koje nacija ~eli. Tako ureena imanja, napokon, biti e dr~avi to korisnija ato e viae stvoriti potencijala, jer e tada dr~ava iz ostatka nacionalne proizvodnje morati izdvajati toliko manji iznos za javne izdatke (. 6.). Na in uveavanja tih prihoda jest optimizirana uprava nad imanjem, odnosno umijee izvla enja najviae vanjskih potencijala iz imanja uz o uvanje javne dobrobiti. . 43. Dvojaka uprava dr~avnih imanja Dr~ava svojim imanjima upravlja ili A) preko slu~benika-ekonoma (upravitelja), ili B) preko privatnih lica (zakupnika), na koje uz odreenu naknadu prenosi pravo koriatenja imanjima i ubiranja plodova s njih. Slu~benici-ekonomi na dr~avnim su imanjima izvjesne osobe kojima dr~ava povjerava skrb za seoske radove, prihode i izdatke s tim ciljem da proizvedu najveu moguu koli inu potencijala koji e slu~iti potrebama dr~ave. . 44. Nedostaci uprave nad dr~avnim imanjima povjerene slu~benicima-ekonomima A) Nedostaci su uprave nad dr~avnim imanjima povjerene slu~benicima-ekonomima 1) to ato dr~avi ne donosi najvee mogue prihode s imanja, jer kako gospodarstvo, tako i nadzor nad njim ne vodi sama, ve preko drugih, a rijetko se deaava da ma koji (upravitelj) ekonom za tue poslove skrbi onom atedljivoau i marljivoau kojima obi ava skrbiti za svoje vlastite; 2) to ato ne mo~e uveati prihode dr~ave sa svojih imanja, budui da obi no uvijek potroai sav prihod sa svojih imanja, tako da ne mo~e niata ulo~iti u unapreivanje imanja, zbog toga ato su potrebe dr~ave obi no ogromne; ato, nadalje, makar, dr~ava neato i ulo~i u unapreivanje imanja, to unapreivanje ipak uvijek viae koata nego ato obi no donosi koristi, jer takvi poduhvati ne bivaju izvedeni niti s onom pouzdanoau, atedljivoau ili marljivoau s kojom se privatnik obi no stara za svoj probitak (. pod br. 1); 3) to ato, zbog plaanja osoba postavljenih gospodarenja radi, osoba uposlenih na nadzoru istoga (ministara, savjetnika, arhitekata, inspektora itd), gradnje i odr~avanja zgrada te snoaenja svih ostalih mnogobrojnih tereta ubire neznatnu dobit. Pa ipak, usprkos ovih nedostataka, nee biti potrebno liaiti se imanja budui da, osim ato je prilikom velike nu~de u dr~avi vrlo pogodna mogunost troaenja novca koji plaaju zakupnici imanja, te tako dr~ava mo~e biti liaena i novaca i imanja, cjelovitost samih imanja jest po~eljna za naciju. `to se, naime, viae s imanja mo~e izdati za javne potrebe, to manje osobne doprinose mora skupljati sama nacija, to, dakle, manje mora i oduzimati od svoje nacionalne proizvodnje. Ali valja iskuaati drugi put kojim bi se koriatenje imanja oslobodilo od svih narodu mrskih zloupotreba, kojim se mo~e urediti uprava nad imanjima jednako pogodna i naciji i dr~avi, koja ini dr~avu bezbri~nom u pogledu vlasniatva nad iskoriatavanjem i unosnoau imanja (. 35.). . 45. Zahtjevi uprave nad dr~avnim imanjima povjerene slu~benicima -ekonomima Uprava nad dr~avnim imanjima povje-rena slu~benicima ekonomima, premda u pravilu ateti zbog viae nedostataka, ipak se mo~e odobriti u izvjesnom stjecaju okol-nosti: tako, ako neko dobro tra~i najjedno-stavniju upravu, kao ato bi bilo ono koje ima vei dio prihoda u gotovom novcu; nadalje, ako dr~ava mora preustrojiti neko dobro i zbog tog preustroja ne mo~e istim dobrom upravljati na drugi na in; osim toga, ako neko dobro mora posvetiti gospo-darstvenim istra~ivanjima; napokon, ako nije mogu nikakav drugi unosniji na in uprave doli putem vlastitih dr~avnih ekonoma. Dakako, u ovim okolnostima postoje pojedini zahtjevi na koje se obraa pa~nja pri takvoj upravi. Tako, da ne bi dr~ava morala pretrpjeti vee gubitke (. 44.) tra~i se 1) umjeaan i astan ekonom, jer e takav ekonom i znati proizvesti najviae, i lakae sa uvati svoje poatenje; 2) uputa za voenje poslova, izra~ena u openitim odredbama, kako ne bi ekonomija bila sputana specifi nim propisima, jer tada ekonom nee tako esto grijeaiti protiv namjere dr~ave; napokon 3) obveza polaganja ra una od strane ekonoma, u odreenom roku, na najjednostavniji i najjasniji, od dr~ave propisan na in, dakako, uz prilaganje odgovarajuih potvrda (priznanica) njegovih stavki, jer tada ekonom nee tako lako prevariti dr~avu. Uostalom, da bi svojoj svrsi odgovarali oni ijoj brizi biva povjeren nadzor nad sli nim ra unima, moraju osim stanja ra una i poljoprivrednog gospodarstva poznavati i samo imanje kojim se upravlja. . 46. Prednosti uprave nad dr~avnim imanjima povjerene zakupnicima B) Potaknuti nedostacima kojima biva ote~ana uprava dr~avnim imanjima povjerena slu~benicima -ekonomima, upravitelji erara predla~u dr~avi upravljanje gore navedenim putem privatnih zakupnika (. 43.); budui da, uz takvu upravu nad imanjima 1) godianji prihodi erara postaju pouzdaniji, jer se zakupnik ugovorom obvezuje da e isplatiti iznos najma; 2) budui da je ukupna proizvodnja takvog imanja vjerojatno vea od proizvodnje pod upravom povjerenom slu~beniku ekonomu, i tako uveava cjelinu potencijala nacije, jer zakupnik, te~ei vlastitom probitku, u pravilu pokazuje veu atedljivost i marljivost, stoga i lako posti~e vee obilje proizvoda (. 44. pod br. 1); 3) budui da se smanjuju pozamaani izdaci za upravu javnim gospodarstvom, koji nisu potrebni, zato ato zakupnik, usredoto en na svoj vlastiti dobitak, po sili ovlaatenja za koriatenje imanja koje je dobio, odbija tue upravljanje vlastitim dobicima. Zbog toga dr~ava, posredstvom ove uprave, lako bez optereivanja nacije ubire vei iznos no uz pomo uprave povjerene vlastitim ekonomima. . 47. Zahtjevi iznajmljivanja dr~avnih imanja Ako su tolike prednosti iznajmljivanja i zakupa dr~avnih imanja, bez poteakoa mo~emo shvatiti kako je va~no da ovo iznajmljivanje, pobli~e objaanjeno, pouzda-no prika~e put kojim se mo~e iznai uprava nad imanjima po~eljna naciji i dr~avi (. 44. pri kraju). Zbog toga tu upravu (nad iznajmljivanjem) valja upoznati na osnovu njenih zahtjeva. Da bi iznajmljivanje i zakup odgovarali svojoj neposrednoj svrsi, odnosno da bi u erar donijeli najvei dohodak koji se mo~e usuglasiti s javnom dobrobiti (. 35., 42., 44. pri kraju) tra~i se 1) pravilna veli ina dr~avnog imanja koje se iznajmljuje, ina e, naime, ako se iznajmljuje samo osobito veliko imanje, zbog izostanka zakupnika koji licitiraju naknada za iznajmljivanje - na atetu erara - ne posti~e ni osrednju cijenu; 2) prora un svih zarada s imanja; ina e, naime, dr~ava ne mo~e odrediti naknadu za iznajmljivanje; 3) umjeanost, poatenje i dostatna koli ina potencijala zakupnikovih za ovu svrhu; 4) javna dra~ba zakupa; 5) prikladni rokovi i 6) uvjeti iznajmljivanja i zakupa; napokon 7) uravnote~en omjer zakupnikovih davanja u odnosu na ostale graane; ina e ovo iznajmljivanje postaje tegobno bilo dr~avi, bilo naciji. . 48. 1) Pravilna veli ina dr~avnih imanja koja se iznajmljuju Iako dr~avni nadzor nad opse~nijim iznajmljivanjem i zakupom, jer takvi u svakoj dr~avi mogu biti tek malobrojni, zahtijeva manje dr~avne izdatke no ato tra~i nadzor nad manjim iznajmljenim posjedima, ipak se mo~e podr~ati iznajmljivanje imanja upravo takve veli ine da ga bez problema nadgleda i njime upravlja jedan umjeaan ekonom (. 47.), jer tada 1) iznos najma lako posti~e srednju cijenu; tada se, naime, lako mo~e odr~ati skup zakupnika koji se nadmeu za nj, a ne ako su imanja velika, takva da za njihovo obraivanje treba ulo~iti vei kapital, kakav malo graana posjeduje; jer 2) premda dr~ava od opse~nijeg najma dobiva isti iznos kao i od viae manjih, ipak razvitak nacionalne proizvodnje zahtijeva podjelu (cjepkanje) velikih imanja koja se daju u najam; naime, veliki zakupnici u udaljenijim dijelovima imanja, dijelom zbog izostanka mogunosti nadzora dostatnog za poljoprivredu, dijelom zbog manje probita nog uzgoja ovaca ili goveda, kojem u udaljenijim dijelovima (zbog izostanka nadzora nad poljoprivredom) daju prednost pred poljoprivredom, troaei manju koli inu rada, proizvode i manju koli inu vanjskih potencijala nego ato mogu proizvesti manji zakupnici, ija su, dakako, imanja (pravih razmjera) ravna imanjima velikih zakupnika uzetim zajedno; zato ato manji zakupnici svojim nadzorom i svojom skrbi lakae obuhvate sve dijelove gospodarstva, te stoga, uz veu marljivost i viae fizi kog rada (koji je, ina e, tra~en za izvla enje odgovarajue koli ine proizvoda iz manjeg imanja) zna ajno uveavaju koli inu nacionalnih potencijala. Pa ipak se eraru ne preporu uje iznajmljivanje sitnih posjeda, jer nadzor nad takvim posjedima, zbog uveavanja izdataka dr~ave, dobit od iznajmljivanja do te mjere umanjuje da ih je zaista bolje, ako se sli ni posjedi ne mogu s drugima ujediniti do prikladne veli ine, prodati. . 49. 2) Pojam prora una zarade od iznajmljivanja posjeda Prora un najma posjeda jest predvianje (. 47.) vjerojatne zarade s posjeda i njoj sukladne naknade za iznajmljivanje (Pachtgeld). Stoga, tko se ~eli baviti prora unom zarade s posjeda mora upoznati sve okol-nosti o kojima ovisi ta zarada, kao ato su prostranost i plodnost tla, tekue cijene, uobi ajena koli ina potencijala proizvedenih na posjedu, povlastice i obveze posjeda, te razli ite pogodnosti koje posjedu osiguravaju zemljoradnici. . 50. Na in prora unavanja zarade s posjeda koji je odreen za iznajmljivanje Na in prora unavanja zarade nekog posjeda koji se daje u najam, izveden iz cilja (. 49.) ovog prora una, sastoji se od etiri odjeljka; naime, 1) valja odrediti sveukupan iznos (Bruto-Ertrag) proizvoda pri-rode s posjeda (a). 2) Od cijelog tog iznosa valja oduzeti iznos svih izdataka (u proizvodima) ulo~enih u odr~avanje gospodarstva (prehranu ljudi, gojenje stoke, sjetvu na poljima itd). 3) Ostatak proizvoda valja iskazati aritmeti kom veli inom prema srednjoj cijeni tijekom viae godina (s izuzetkom cijene u oskudnim godinama) koja se posti~e na najbli~em tr~iatu. 4) Kona no, odbitak ostalih gospodarskih nov anih izdataka od ovog ostatka iskazanog aritme-ti ki te razmotrenog u cijelosti stvara drugi ostatak koji prikazuje zaradu od najma posjeda, te ujedno i visinu naknade za iznajmljivanje. a) U ukupan iznos proizvoda mora se uvrstiti svaki proizvod od preraenih plodova (braano, proizvodnja stakla, varenje piva, rakije, pepela vinskog taloga itd), od sijena, trave, pripitomljenih zvijeri i domaih ~ivotinja, od sje e drva, branja ~ireva itd; napokon, ovim proizvodima valja dodati davanja drugih u novcu, proizvodima ili uslugama. b) U nov ane izdatke gospodarstva ne spadaju samo kamata na kapital ulo~en u gospodarstvo i prihod poslovanja od kapitala, te troakovi namijenjeni dijelom plaama slugu, radnika, a dijelom za popravak alata, ve i iznos osigurnine koja se mora izdvajati za slu aj eventualnih buduih nedaa, te napokon iznos, koji zahtijeva dobit od poslovanja zakupnika, mora biti odmjeren u omjeru s plaom redovnog ekonoma. c) Ipak, pazi da ne bi rekao da su ove zarade posjeda koje moraju odgovarati visini najamnine ista zarada erara, jer ostatak od toga (ustanovljen u . pod br. 4) valja razmatrati joa uvijek kao cjelinu odakle treba oduzeti ostale izdatke erara, koje ovaj ima kad su sami posjedi ve iznajmljeni i zakupljeni, da bi napokon izaala na vidjelo preostala ista dobit erara. U ove izdatke koje ili erar ili pojedina uprava domena kamo spadaju posjedi, (. 26.) moraju initi radi zadr~avanja dr~avnog prava nadzora i vlasniatva spadaju iznosi koji se plaaju za poslove iznajmljivanja, nadziranja, usavraavanja (poboljaavanja) posjeda, te napokon izdaci za gradnje na posjedu; nadalje, oni opi koji se izdvajaju za poreze i davanja (crkvena desetina, osiguranje od po~ara itd) kraljevih podanika koji posjeduju imanja; osim toga plae pravosudnim organima, slu~benicima policije, u iteljima pu kih akola, ako ove mora plaati zemaljska vlast, izdaci namijenjeni troaku za korespondenciju i dnevnice; napokon iznosi koji bivaju izgubljeni bilo zbog nepogoda, bilo zbog obmana zakupnika; nadalje razne potpore (kao ato su drva iz dr~avnih auma izdvojenih iz posjeda, koja bivaju ustupljena zakupniku bilo besplatno, bilo po ni~oj cijeni) itd. . 51. Pravila kojih se valja dr~ati pri prora unu dobiti s posjeda Da se ipak ne bi procjenitelj pri prora unu dobiti s posjeda izlo~io opasnosti od te~e pogreake, mora se pridr~avati, po mialjenju stru njaka, sljedeih pravila: 1) neka procjenitelj upozna povrainu i stanje posjeda; 2) neka napravi to an ra un prihoda u proizvodima i novcu, i izdataka gospodarstva; 3) u ra unanju cijena neka razmatra tekue cijene roba kako su odreene od erara (Kammertaxe); 4) nadalje, neka izbjegne previsok prora un dr~ei se srednje cijene u svim fazama svog ra una. Napokon 5) neka procjenitelj, u brizi za preglednost svojih ra una, svaku posebnu dobit s posjeda iska~e posebnim prora unom, dakako, iskazujui sve prihode i rashode iste dobiti zajedno, u ostatku; napokon, ponavljajui sve posebne prihode u odjelitoj tablici (rekapitulirajui), neka iska~e uku-pan iznos posebnih dobiti; odavde, pak, neka oduzme izdatke koji se odnose na cjelokupno gospodarstvo, a koji se joa nisu pojavili u posebnim prora unima. Bude li se pridr~avao ovih pravila, procjenitelj e iskazati ostatak koji predstavlja vjerojatnu istu dobit s posjeda (. 50. bilj. a, c), odnosno iznos (naknadu) najamnine i zakupnine. . 52. 3) Osobine zakupnika Po svojim e se ovlastima dr~ava pobrinuti za zakupnike svojih posjeda koji 1) raspola~u umjeanoau u voenju gospodarskih poslova; ina e, naime, neuki zakupnici lako uniate ili iskvare svaki izvor proizvodnje na posjedu; 2) koji su u svom dosadaanjem ~ivotu potvrdili astan karakter; ina e se, naime, zemljoradnici vezani uz posjed nalaze u opasnosti od nepravdi i tla enja; 3) koji raspola~u takvim potencijalima da dostaju za predviene redovne gospodarske izdatke na posjedu, za ponudu proizvoda po srednjoj cijeni i za eventualno podnoaenje nepogoda, jer tako dr~ava osigurava redovno isplaivanje naknade, o uvanje plodnosti svog posjeda i humani postupak prema svojim zemljoradnicima (. 47. pod br. 3). . 53. 4) Javna dra~ba zakupa posjeda Javna je dra~ba zakupa posjeda nu~na (. 47. pod br. 4) da bi dr~ava, odr~avanjem natje aja zakupnika, lakae pronaala zakupnika tra~enih kvaliteta; osim toga, da bi postigla odgovarajuu visinu najamnine. Stoga zakupniku koji ponudi iznos znatno vei od javnog prora una naknade dr~ava svoj posjed nee iznajmiti ukoliko on ne doka~e da je javna procjena bila odviae niska, ili da su mu poznati drugi, javnoj dobrobiti ne protivni (. 35.) kanali proizvodnje, jer nesmotreni ljudi esto licitiraju preko mjere, na propast svoju i dr~avnu (. 52.). . 54. 5) Odgovarajui rokovi najma i zakupa posjeda Odgovarajui su rokovi iznajmljivanja i zakupa posjeda oni (. 47. pod br. 5) koji ujedinjavaju obostranu korist zakupnika i dr~ave-iznajmljiva a. Takvi su rokovi oni koji dopuataju dvostruku ili trostruku rotaciju kultura na poljima, odnosno ostavljanje na ugaru (od aest do dvanaest godina), jer tako zakupnik, lakae nadoknaujui neplodne godine, sigurniji u svoju dobit, mo~e plaati veu najamninu; sama pak dr~ava osigurava sebi urednu isplatu naknade, izbjegava troakove estih iznajmljivanja i zakupniku pru~a vei poticaj na unapreivanje posjeda, a da ne oduzme samoj sebi svaku mogunost - nakon isteka roka najma, i, dakako, uz povoljne gospodarstvene okolnosti, - da uvea zaradu sa svojih posjeda. Uostalom, dr~ava mo~e dopustiti i dulji rok najma onda, kad se zakupnik obave~e na takvo unapreivanje pojedine kulture na posjedu za koje je potrebno dulje vrijeme. . 55. 6) Uvjeti iznajmljivanja i zakupa posjeda Zakonima ustanovljeni uvjeti iznajmljivanja i zakupa u ugovoru su o iznajmljenom i zakupljenom suviani, jer su svi graani obvezni njih se pridr~avati; no ostale uvjete, kojima se dovode u ravnote~u obostrani dobici dr~ave i zakupnika, ne valja zanemarivati. Takvi su uvjeti 1) da zakupnik vodi to ne ra une o svojim zaradama, koje dr~ava ima pravo kontrolirati; da o vlastitom troaku odr~ava zgrade u dobru stanju, da bude obvezan, na zahtjev dr~ave, vratiti izvjesna zemljiata ak i usred trajanja zakupa, uz ugovorom odreenu nadoknadu; da prema ra unima neka nov ana davanja od dr~ave ubere, druga pak izda; da posredstvom ugovora (a) dozna i dr~avi dostatnu kauciju; da, napokon, sam snosi manje atete i zemljoradnicima pritisnutim nedaama smanji potra~ivanja u plodovima, a ipak da ne budu velike atete od poplava, pomora stoke, po~ara, ratova ili trajno jalovog uroda na teret jedino zakupniku; njih, po opoj pravednosti, dr~ava, kao vlasnica posjeda, mora snositi veim dijelom; 2) da se brine za ~ive ograde, murve, pamuk, plemenite pastuhe, p ele, ovce, voke, travu za ispaau, za naseljenike i ostale poljoprivredi korisne ustanove. Takvi su uvjeti vrijedni preporuke jer za cilj imaju dobrobit druatva; naime, ti u se smanjenja dr~avnih izdataka uz pomo zakupnika, i brige za izobilje (. 35.) nacionalnog bogatstva. (a) Da bi dr~ava sebi osigurala naknadu za iznajmljeni posjed, nu~no je da se pridr~ava dvaju pravila: 1) da zakupnik posjeduje nekretnine ija vrijednost premaauje iznos najamnine; 2) da dr~ava, dok ubire iznos najamnine, ujedno ostavi zakupniku proporcionalni dio dobiti od zarade s posjeda. . 56. 7) Pravedan omjer sudjelovanja zakupnika u javnim doprinosima u odnosu na ostale graane Pravedan omjer sudjelovanja zakupnika u javnim teretima u odnosu na ostale graane jest posljedica ope pravednosti meu graanima i na ela nacionalne ekonomije, jer ina e zakupnik, izuzet od doprinosa ili obdaren drugim povlasticama, lako iskoriatava priliku potiskivanja ostalih sudionika u poslovanju, a ujedno i uspostavljanja vlastitog monopola u poljoprivrednom poslovanju. Stoga treba da osim uobi ajenih javnih poreza i akcize zakupnik plaa i kontribuciju od svog poslovanja; nadalje, zakupnik neka u cjelini snosi terete zemaljskih jedinica ijim se uslugama (putevima, crkvama, mostovima, branama itd) koristi. . 57. Nedostaci iznajmljivanja i zakupa dr~avnih posjeda Sustav iznajmljivanja i zakupa dr~avnih posjeda nije liaen nedostataka; naime, posao oko iznajmljivanja, inspekcije i usavraavanja posjeda, zatim doprinos za plae inspektora, arhitekata, justicijara itd, takoer i gubici i potpore (. 50. biljeaka c) itd. povezani s iznajmljivanjem zemljoposjeda zahtijevaju izdatke koji su, makar bili manji od onih koji se javljaju pri organizaciji uprave putem vlastitih ekonoma, ipak zna ajne veli ine; osim toga, zakupnici na krae rokove ne odlu uju se lako na poduzimanje poboljaanja zemljoposjeda. Stoga upravitelji erara jednokratan zakup pretvaraju u dugotrajniji, takozvani ~ivotni zakup (Vitalpacht), koji zakupniku donosi pravo upotrebe i u~ivanja javnog zemljoposjeda do kraja ~ivota, uz isplatu danka (naknade). Meutim, ni zbog ~ivot-nog zakupa, iz razloga neizvjesnog trenutka smrti, zakupnici ne postaju skloniji poduzimanju usavraavanja zemljoposjeda; zato financijska politika odobrava ili nasljedni zakup i najam (Erbpacht), ili dodjelu nasljednog posjeda uz obvezu davanja danka (Erbzinsverleihung). Nasljedni zakup dodjeljuje se zakupniku i potomstvu istog, dokle god ne izostaje pravo koriatenja i u~ivanja zarade od nekog dr~avnog ima-nja u zamjenu za odreenu godianju naknadu, zvanu hereditarni kanon; a dodjela nasljednog imanja uz danak daje pojedinoj obitelji pravo koriatenja i u~ivanja posjeda; u slu aju nestanka obitelji daje njenom posljednjem odvjetku pravo slobodnog raspolaganja osnovom uzusfruktusa nad posjedom. Meutim, zbog nasljednog zakupa zakupnici postaju znatno skloniji unapreivanju posjeda, jer takve djelatnosti rado poduzimaju i za dobro svojih potomaka; pa e, ovim zakupom dr~ava atedi i na mnogobrojnim uz nadzor vezanim izdacima, koje moraju na se preuzeti nasljedni zakupnici; no ipak, budui da zakupnici koji nasljeuju jedan drugog nisu podjednako dobri ekonomi, niti se usuuju ustupiti svoj posjed boljem ekonomu, pa e i zato - a to se esto via - ato posljednji, poslu nedorastao zakupnik obi no odviae nemarno vodi gospodarstvo, financijska znanost obeava vee zarade od dodjele posjeda u zamjenu za godianji danak jer preko ove nasljedne dodjele cenzualist, koji mora plaati godianji hereditarni cenzus (danak) dolazi do gotovo punog vlasniatva nad posjedom, stoga i najslobodnije odlu uje kako e obraivati svoja polja; nadalje, unapreivanju posjeda skloniji je od ostalih zakupnika, jer osnovom uzusfruktusa nad posjedom slobodno raspola~e i posljednji odvjetak obitelji; napokon, takav cenzualist od dr~ave tra~i najmanje ~rtve. Svejedno i dodjela nasljednog imanja uz danak ima svoje nedostatke; naime, 1) ako je nasljedni danak odmjeren u novcu, tada se lako deava da, ako pada vrijednost novca, cenzualist unosi u blagajnu manje no to je pravedno, stoga se, dok se erar trudi nadoknaditi ostatak manjka doprinosom, cenzualist bogati na atetu ostalih graana; 2) ako je nasljedni posjed dodijeljen u zamjenu za godianji danak zajedno s pravima vlasniatva nad zemljom i monopolima (. 38. pod br. 2) te ostalim po proizvodnju nepovoljnim okolnostima (. 47., 48.), tada i dodjela nasljednog posjeda uz danak produljuje spomenute nedostatke nacionalne ekonomije; ako je napokon 3) produljenje od posjeda s obvezom podnoaenja procjene vezana uz neku obitelj, tada onemoguava otuivanje samih posjeda, stoga onemoguava i da takvim posjedima uvijek upravlja najbolji ekonom te bude optimalno iskoriaten posjed. . 58. Optimalna uprava dr~avnim posjedima Dodjela nasljednog posjeda uz doplaanje godianjeg danka ako bude osloboena nedostataka (. 57. pri dnu), ini osnovu optimalne uprave dr~avnim posjedima; naime, pretvorba posjeda u nov ani kapital protivna je ~eljama nacije (. 44.), stoga posjedima valja upravljati. No uprava putem slu~benika ekonoma krajnje je rastroana i eraru donosi najmanje novca (. 44.); uprava, pak, organizirana pomou nenasljednih zakupnika tra~i mnoge dodat-ne dr~avne izdatke, a, napokon, ne ini zakupnike sklonima unapreivanju posjeda (. 57.). Tako se ovi nedostaci lakae izbjegavaju nasljednim zakupom, a najlakae dodjelom nasljednog posjeda uz plaanje godianjeg danka, budui da uprava organizirana pomou takvih nasljednih zakupnika ili cenzualista ini nasljedne zakupnike, a najviae cenzualiste sklonima unapreivanju posjeda; nadalje, ta je uprava najmanje rastroana; stoga e od ostalih vrsta uprave bolja biti ona organizirana pomou nasljednih zakupnika, a najbolja ona koju obavljaju nasljedni cenzualisti; budui da se, atoviae, ova uprava pomou cenzualista mo~e osloboditi svojih nedostataka. . 59. Oprez u vezi s dankom ili nasljednim cenzusom odreenim u novcu Da ne bi nasljedni danak ili nasljedni cenzus odreen u tekuem novcu prilikom iznenadne promjene unutarnje vrijednosti tekueg novca dr~avu liaio svojih prednosti (. 57. pod br. 1), takav kanon ili cenzus o kom se zakupnik ili cenzualist dogovaraju s dr~avom mora biti dijametralnim ra unom sveden na zbroj proizvoda stvorenih na sli nim zemljiatima, a vrijednost se ovih proizvoda mora s vremena na vrijeme uravnote~ivati sa proporcionalnom srednjom cijenom; jer tada niti dr~ava ubire manje, niti zakupnik plaa viae nego ato je ugovoreno; naime, prihodi sa zemljiata nikad nisu vee vrijednosti nego proizvodi koje ta zemljiata daju, stoga se, kad se dozna srednji zbroj proizvoda, doznaje ukupna vrijednost prihoda, koja - odreena prema tekuim srednjim cijenama - daje proporcionalni, pravedni i za obje strane po~eljan zbroj. Osim toga, takvo nov ano odreivanje oslobaa dr~avu poteakoa oko ubiranja i pohrane samih proizvoda (u naravi). . 60. Odvajanje prava i monopola zemaljske vlasti od dr~avnih posjeda. Odvajanje prava i monopola zemaljske vlasti (. 42., 57. pod br. 2) ne zna i oduzimanje prednosti koje ostvaruje zemaljska vlast po ovim pravima, ste enim posredstvom graanskih ugovora i oja anih vjekovnom suglasnoau vladara i nacije, ve zna i takvo usklaivanje ovih prednosti kojim se utvruje odreena ravnote~a koris-ti i nedostataka, silom kojega davanje onog koji daje ne stoji viae no ato koristi onome koji prima, silom kojega se ujedno promi e prirast nacionalnih potencijala (. 35.). Stoga se 1) uz dodjelu prava patronata i pravorijeka pri nasljedstvu dr~avnim ili pravnim slu~bama (ta prava ina e eraru donose neznatan ili nikakav iznos), ostali prihodi prava i monopola zemaljske vlasti, koji manje koriste nacionalnoj proizvodnji (. 39.-41.) dijametralnim ra unom svode na postojan zbroj proizvoda, a taj se zbroj nadalje periodi no prera unava u nov ano davanje (. 59.). Nadalje, 2) ostali nedostaci vlastite uprave bivaju smanjeni, dakako, dok se, uz obzir prema ostalim zahtjevima najma i zakupa (. 47. pod br. 2, 3, 4, 6, 7), osigurava pravilna veli ina posjeda koji bivaju iznajmljeni; te se tako, prvo, na javnu dra~bu izla~u posjedi takve veli ine za koju dostaje jedan umjeaan ekonom (. 48.); osim toga, zemljiata u blizini gradova, takoer raa lanjena na manje, ali ne na premnoge dijelove, ponajbolje je dodijeliti graanima, ona pak u blizini sela, seljacima, u zamjenu za godianji danak napokon, zemljiata udaljena od gradova i sela najkorisnije je dodijeliti onima koji se obve~u na izgradnju i opremanje nu~nih graevina i gospodarskih zgrada o vlastitom troaku; zatim, ako se uzgredna dobra posjeda (mlinovi, radionice, staklane, kamenolomi itd) ne mogu zbog svoje neznatne veli ine ustupiti uz godianju naknadu ili iznajmiti, bivaju prodana. . 61. izvrsnost otuivanja posjeda iznajmljenih uz nasljedni danak Otuivi posjedi iznajmljeni za naknadu viae od neotuivih (. 57. pod br. 3) pogoduju nacionalnoj proizvodnji, jer se 1) lako posti~e da tko god nema ni sklonosti, ni umjeanosti, ni kapitala nu~nih za obraivanje posjeda ipak uzmogne u radianom druatvu otkriti rod poslovanja svojim nagnuima bli~i, te upravo stoga i najunosniji; tada, dakle, prije totalne propasti cenzualisti ke obitelji, otuenje posjeda mora biti za nju po~eljno ne manje no za itavu naciju. Dakako da bi oni svojom novom granom poslovanja uveavanjem vlastitih potencijala ujedno uveavali i potencijale nacije. K tome pridolazi 2) zarada (hvaljevina) koju dr~ava obi no ubire prilikom sli nih primopredaja, te zajedno s tim i druga, koja se ostvaruje kad se uveaju prihodi s takvih posjeda, zahvaljujui emu dr~ava mora potra~ivati od graana putem doprinosa to manje iznose, ato je vee iznose ubrala iz drugih vrela, kad ve ne bi gore navedene okolnosti (. 40.) preporu ivale odustajanje od tih prihoda. . 62. Prednosti nasljednog danka za naciju Uvoenje je nasljednog danka za naciju korisno jer 1) ini cenzualiste sklonima usavraavanju posjeda (. 58.), time ato oni shvaaju da su svi od njih proizvedeni potencijali i poboljaanja posjeda njihovi; 2) uveava za rad podesne snage smanjujui prisilni rad; pa e 3) uveava potencijale nacije time ato nudi graanima priliku stjecanja posjeda (. 53., 61.) te tako ne samo zemljoradnike, nego i druge obrtnike koji ve nu~no sudjeluju u obilju zajedni kog bogatstva poti e na veu marljivost (. 6., 35.) te ujedno i na uveavanje bogatstva. nacije. . 63. Prednosti nasljednog danka za dr~avu Uvoenje je nasljednog danka za dr~avu korisno jer 1) uprava posjedima izgraena na ovom danku tra~i od dr~ave najmanje izdatke (. 58.), naime, ubla~uju sve izdatke za nadzor i poslove vlastitog gospodarstva, ili one za nenasljedne zakupe, time ato se zapravo dr~ava brine samo za nadzor nad ubiranjem cenzusa i, kojiput, nad imovinom oaasnom zbog izostanka oporuke (. 5., 35.); 2) dr~ava zadr~ava iste prihode koje obi no ubire s posjeda, pa e se posti~e i njihovo umna~anje, ono ato je cenzualist ili dodao prora unatom godianjem danku prilikom javne dra~be, ili ato, uz neizmijenjeni pro-ra un danka koji cenzualist mora isplaivati dr~avi, povrh toga daje novoimenovani cenzualist kao premiju za dodjelu posjeda (Erbstandscapital), a dr~ava se ipak ne mora zbog toga odrei vlasniatva nad svojim posjedima; tome se priklju uje 3) ona dobit kakvoj se od imunijih graana u slu aju mo~ebitne javne potrebe dr~ava mo~e nadati. Naime, poato je hereditarnim cenzusom poljoprivreda osloboena okova, lako se posti~e obilje nacionalnog bogatstva. . 64. Prihodi iz osobito bogatih dr~avnih auma II. Dr~ava mo~e ostvariti prihode iz svojih bogatih auma (a) (. 37.), jer uz porast broja potroaa a drveta nu~no dolazi do unosne razmjene drveta za druge potencijale; pa e e ovi prihodi biti to izdaaniji ato viae bude napredovao razvoj druatva, jer svatko u to manjoj mjeri mo~e nabaviti drva besplatno od nekoga drugog. Stoga bi dr~ava, ukoliko na njenom podru ju nije razvijeno obraivanje polja, otuivanjem svojih auma sve budue prihode, koje bi mogla bez posebnog truda ostvariti, upropastila, ne samo uz kljaatrenje svojih prihoda, ve i na teret ostalih graana, koji e morati doprinositi to viae ato se manje iz domena (iz auma) unosi u erar. Ovo e rasipanje postati joa osjetnije ako dr~ava takve aume dodijeli privatnim osobama bez naknade, jer e tada dr~ava i nacija povrh svega ostati liaene i prodajne cijene. Stoga dr~avi ne treba biti na pameti niata prije no da osigura sebi iz svojih auma najvee mogue, redovito isplaivane priho-de. a) Bogate se dominijske aume izdvajaju od gospodarenja dr~avnim posjedima zato ato su razli ita na ela koja zahtijeva gospodarenje pravilno ureenim aumama; naime, utemeljenje poljoprivrednog dobra ne tra~i toliko dugu obradu kao utemeljenje auma. Nadalje, dominijske aume treba takoer odijeliti od kraljevinskih auma, zato ato one neposredno iz svoje proizvodnje ine vrelo javnih prihoda, a nije tako sa kraljevatinama auma. . 65. Pomagala za uveanje prihoda od dr~avnih auma Pomagala za uveanje prihoda od domi-nijskih dr~avnih auma (. 64. pri dnu) odnose se na sastavne dijelove cijene proizvoda iz auma; jer, ato viae dr~ava sebi osigura od dijelova cijene, to veom raspola~e istom dobiti i veim prihodom, a to su ona pomagala koja su korisna u oblikovanju cijena. Dijelovi koji ine cijenu proizvoda iz aume jesu: naknade za skupljanje i prijevoz npr. drveta, renta od vlasniatva nad drvetom (a), premija za obradu drveta i kamata za kapital ulo~en u ovu obradu; naime, sve dok se nitko nije u~elio vlasniatva nad aumama, dotle cijena drveta nije bila vea od naknade za skupljanje i prijevoz; meutim, nakon uvoenja vlasniatva nad aumama trebalo je i vlasniku plaati naknadu po osnovi rente od prava sje e drva, uskoro, nakon uvoenja intenzivnije obrade polja, kad je oja ala potreba za upotrebom drva, budui da je aumama trebalo osigurati posebnu brigu da drveta ne nestane, valjalo je dodati joa i premiju za to odr~avanje i kamate na kapital ulo~en u sli ne poslove. Sva se dakle pomagala kojima prihodi od proizvoda iz auma mogu biti uveani svode na ova etiri dijela, koji ipak nisu podjednako djelotvorni za uveavanje pri-hoda dr~ave, jer niti svi dijelovi ovakve cijene dr~avi donose zaradu - naime, plae radnika, budui da sama dr~ava ne radi u aumama, dr~ava ne mo~e prisvojiti; kapital ulo~en u apekuliranje dr~avi nikad ne oplouje takve kamate kao privatnicima; ipak, dr~ava e za se prili no lako osigurati premiju za odr~avanje, a najlakae rente od vlasniatva nad aumama. Stoga valja razmotriti prvenstveno pomagala za poveanje renti koje potje u od vlasniatva nad drvima, zatim pomagala za uveanje preti ka ostale dobiti iz inih dijelova cijene drva. (a) Nacionalna ekonomija u i da rente (Renten) ine onaj iznos koji se po samoj osnovi vlasniatva ima isplatiti gospodaru (kao dolje . 90., 96.). . 66. Pomagala za uveanje dr~avnih renti od vlasniatva nad aumama Kako raste broj potroaa a drveta (. 64) i stanovniatvo dr~ave, raste i cijena drva, stoga e vlasnik drva ostvarivati to viae prihoda (. 65.) ato je bli~i gradu koji osjea potrebu za drvima, ili ato pristupa niju cijenu prijevoza drva osigura, ili, napokon, ato veom koli inom drva raspola~e. Dr~ava e, stoga, uveati svoje prihode od auma ako 1) ustupivai neke povlastice svoje pros-trane aume u odgovarajuim razmacima naseli kolonistima, tako da se smjesta - im uzmu maha njihove potrebe - ostvari izvjesna zarada od vlasniatva nad drvima; ako 2) pomou puteva ili kanala naseljenija mjesta, trgoviata i luke pove~e sa svojim aumama tako da se uskoro proizvodnjom dasaka, ugljena, smole, katrana, pepela vinskog taloga, tekuina (Theer, Birkensaft) itd. uvea prihod od auma; ako 3) bude pokazivala savjesnu uzdr~ljivost pri sje i drva, i ako ne bude dopuatala iata ato bi ili ubudue onemoguilo proizvodnju drva, ili ih zbog pre-obilja iskvarilo, tako da jedva uzmogne odr~ati dostatnu koli inu drva. . 67. Pomagala unapreivanja dobiti koju dr~ava ostvaruje od apekulacije drvetom Dobit koju dr~ava ostvaruje od apekuliranja drvima sastoji se dijelom od premije za proizvodnju drveta, dijelom od kamate na kapital ulo~en u ovu proizvodnju (. 65.). Naime, iskoriatavanje je auma povezano s mnogim izdacima u koje e se dr~ava upuatati tek tada kad od izvu enog drva mo~e takve izdatke nadoknaditi. Trenutak, opet, u kom postoji potreba za sli nim iskoriatavanjem jest onaj kad prihod od jutra aume postane pribli~no jednak prihodu od jutra polja; tada, ponavljam, opravdano zapo inje zahtjevnije iskoriatavanje auma i ulaganje kapitala (. 66. pod br. 3). Stoga se pomagala za uveanje dobiti od apekulacije drvetom usredoto uju u iskoriatavanju auma i ulaganju kapitala u ovo iskoriatavanje. To se iskoriatavanje auma posti~e dvojakom upravom; jedna je, naime, ona koju dr~ava poduzima putem vlastitih upravitelja auma, A); druga je, pak, ona putem privat-nih zakupnika, B); no ne donose obje jednaku dobit. . 68. Uprava dr~avnih auma organizirana putem vlastitih upravitelja A) Da bi dr~ava mogla putem vlastitih upravitelja iskoriatavati svoje dominijske aume i od njih dobivati prihode, mora 1) uz pomo mjernika i upravitelja auma odrediti veli inu auma; 2) osigurati, uz eventualnu pomo aumarskih u iliata i reguliravai praksu, prikladne pojedince koji e voditi poslove oko aume; napokon 3) osloboditi, uz davanje nadoknade, svoje aume od tuih pretenzija, da ne bi nenadano bile ometene njene odluke o iskoriatavanju. Nadalje, kad su zadovoljena ova tri zahtjeva, dr~ava mora podijeliti upravu na dva dijela, i to tako da se prvi bavi proizvodnjom drva i njihovom dopremom na ~eljeno mjesto; a drugi neka rijeai prodaju drva, jer zbog opasnosti od varanja dr~ave nije preporu ljivo povezivati obje grane, pa i zato ato je podjela rada uvijek povezana s usavraavanjem istog. Napokon, drva treba radije prodavati u balvanima (u deblima), nego slo~ena u hvatove; jer, ato viae radova obavi dr~ava u ma kojoj proizvodnji, tim su i vei njeni izdaci za proizvodnju, u odnosu na privatne osobe (naime dr~ava ne mo~e proizvoditi sama, ve putem najamnika); prema tome, dr~ava e s manjom dobiti razmijeniti sli ne proizvode nego privatne osobe, stoga e dr~ava ostvariti najvei prihod od svoje uprave povjerene vlastitim upraviteljima ako drva proda prema odgovarajuoj procjeni balvana u kubi nim hvatima. . 69. Uprava dr~avnih auma putem privatnih zakupnika B) Upravitelji erara koji namjeravaju ograni iti mnogobrojne troakove javnog gospodarenja aumama zasnivaju upravu putem zakupnika na odreeni rok ili putem nasljednih zakupnika; pa e i za urod predviaju zakupnike kojima se povjerava kr enje auma. Po na elima financijske politike i gos-podarenje aumama mo~e se povjeriti privatnim osobama u obliku zakupa (. 64.), dakako, uz pridr~avanje dohodaka od vlas-niatva nad drvom, a uz prepuatanje ostatka dobiti od apekulacije zakupnicima; dokle god 1) dr~ava ne ~rtvuje prihode koji e se jednom poveati zbog naravi i napretka civilizacije; dokle se god 2) privatne osobe prilagoavaju javnim uredbama donesenim s ciljem o uvanja uzgoja auma pod dr~avnim nadzorom, jer su uz ispunjenje ovih uvjeta dr~avi osigurani neokrnjeni prihodi, tako da ona viae nema potrebe za toliko slu~benika, izdvojenih iz stale~a proizvodnih graana, niti uveava sebi poteakoe oko poslovanja. Odavde slijedi da koristi dr~ave odgovara zakup auma na odreen rok viae od vlastita gospodarenja tada, kad zbog joa nedovoljno usavraenog stupnja razvoja postoji nada da e se prihodi od vlasniatva nad aumama (. 65. bilj. a) uveati, jer e se ina e dr~ava, kad bude organiziran nasljedni zakup auma, liaiti i uveanih prihoda. Ako su pak prihodi po jutru aume otprilike jednaki prihodima po jutru polja, to je znak da se prihodi od auma, kojih se dr~ava ne ~eli liaiti, viae nee poveavati. Stoga pod ovim, za dr~avu povoljnim okolnostima, iz poznatih razloga atedljivosti i razvoja (. 57. i 46.) dr~avi se mogu preporu iti nasljedno iznajmljivanje i zakup javnih auma; budui da se tada, organizirajui takav zakup, nee liaiti buduih uveanih prihoda. Napokon, istim se zakupnicima mirne duae mo~e povjeriti posao kr enja auma, jer e se meu privatnim osobama nai takvi koji e se drage volje prihvatiti kr enja auma podijeljenih na pravedne dijelove, po cijeni ponuenoj od same dr~ave. Dr~ava, na taj na in osloboena brige za vlastito gospodarstvo, morat e radi uprave aumama izdr~avati tek mali broj osoba; one koje e paziti bilo da zakupnici ne zloupotrijebe njima povjerena sredstva, bilo da ne zanemare ispunjavanje uvjeta ugovora; one koje e, nadalje, izra unati prosje an danak i one koje e ubirati prihode. . 70. Prihodi iz dr~avnih rudnika III. Rudnici koje dr~ava posjeduje silom vlasniatva na zemljiatem, kao domene valjano odijeljene od kraljevinskih prava, koja silom svoje vlasti nad rudnicima privatnih osoba sebi pridr~ava vladar, opravdano se svrstavaju u vrela dr~avnih prihoda, jer se u utrobi zemljinoj nalazi skriveno mnogo korisnih proizvoda prirode, koji - odande izvu eni - bogato nagrauju trud djelatnika. Stoga se iskoriatavanje rudokopa, koje ili ne isplauje trud rudara ili postoji isklju ivo kao monopol koji je sebi odredila dr~ava, mora prije svrstati u razred javnih izdataka i ~rtava, ato ih nacionalna proizvodnja mora podnijeti zbog monopola. Stoga itavu svoju brigu dr~ava upravlja isklju ivo na iskoriatavanje plodonosnih rudnika, s ciljem da ubere najvee mogue prihode putem najunosnijeg sustava upravljanja svojim rudnicima. Upravljanje rudnicima dr~ava mo~e organizirati ili posredstvom vlastitog gospodarenja rudnicima, A), ili preko iznajmljivanja i zakupa, B), ili napokon posredstvom dodjele rudnika, C). . 71. Uprava dr~avnim rudnicima putem vlastitih ekonoma A) U upravu dr~avnim rudnicima organiziranu putem vlastitih ekonoma (. 70.) nu~no ulaze osobe obrazovane u rudarskim znanostima, nadalje pravilna koordinacija kolegija i slu~bi rudnika i voenja njihovih ra una. Dr~ava mo~e doi do spomenutih osoba otvaranjem izvjesnih rudarskih znan-stvenih ustanova (akademija); a do koordinacije rudni kog poslovanja pomou pouzdane obuke i nadzora. No rudarstvo, osim ato je ovisno o stjecaju mnogobrojnih okolnosti i zbog svog mnogostrukog gospodarstva podlo~no veim izdacima, zaista jest spekulacija prebogata opasnostima, jer se nijedan projekt erara ne gradi na toliko hipoteza kao ato se grade projekti rudnika; jer, osim toga, ekonomi vode rudnike na ra un dr~ave, stoga bez one atedljivosti i marljivosti kojom ina e obi no vode svoje vlastite poslove; jer su, nadalje, esto onemogueni u prilagoavanju mjesta, vremena i povoljne prilike koristi erara - sve dok ne dobiju odgovor s vijeanja viaih kolegija. I zato privatna osoba, vodei gospodarenje nekim dr~avnim rudnikom na vlastiti ra un, svojom atedljivoau i razboritoau, kojom esto donosi odluke na licu mjesta, lako namiruje dr~avi uobi ajene prihode iz istog rudnika, svoju pak dobit osigurava, a nacionalnim potencijalima, napokon, dodaje svoj doprinos (. 35.). Stoga dr~ava, povjeravajui uz odreenu naknadu iskoriatavanje svojih rudnika privatnim zakupnicima, ostvaruje nezanemarive probitke, jer 1) polu uje uatedu na skupoj administraciji i zahtjevnom ra unovodstvu, 2) mnoge rudni ke slu~benike vraa natrag na oja avanje proizvodnje, 3) mo~e kapital ulo~en u apekulaciju rudnicima preusmjeriti prema drugim korisnijim zadacima (plaanju dugova itd), i 4) usavraavanjem uprave erara ini itavu javnu upravu lakaom i jednostavnijom. . 72. Uprava dr~avnim rudnicima putem privatnih zakupnika ili cenzualista B) Za iznajmljivanje dr~avnih rudnika (. 70.) lako e se nai zakupnici u druatvu gdje poslovanju nije onemogueno da donese dobit svojim djelatnicima. Takvo iznajmljivanje rudnika meu ostalim zahtjevima iznajmljivanja (. 47.) tra~i osobit obzir pri prora unu dobiti od rudnika, jer ina e dr~ava nee znati poato da iznajmi rudnike, pa e, zbog neizvjesnosti oko zarada, takve rudnike nee ni moi iznajmiti; nadalje, ova uprava tra~i obzir pri odreivanju rokova iznajmljivanja, bar kad se radi o izvjesnom broju godina, jer zarade rudnika nisu toliko postojane kao zarade poljoprivrede, i stoga rudnike nije pravilno iznajmljivati nasljednim zakupnicima; napokon, tra~i obzir pri odreivanju visine zakupa u proizvodima rudnika, te zatim pri njenom pretvaranju - po dijametralnom ra unu - u nov ani izraz (. 59.). Za iznajmljivanje i zakup najpogodnije su solane, jer se njihovi proizvodi skupljaju u podjednakoj koli ini tijekom duljeg vremena, te se lakae procjenjuju njihovi izdaci. Njihovo je, pak, iznajmljivanje jedinstveno zato ato se iznajmljuje ili naprosto proizvodnja soli, ili zajedno s proizvodnjom soli i njeno raspa avanje. Eraru vee zarade obeava potonja vrsta zakupa, jer dr~ava iznajmljivanjem proizvodnje doduae izbjegava poteakoe proizvodnje, a zakupnik zbog svoje atedljivosti, posvudaanje budne nazo nosti te uatede u naporima, koje ina e dr~ava troai uz gubljenje nacionalnih proizvodnih snaga, osigurava sebi dobit; ali s dodatkom iznajmljivanja raspa avanja dr~ava smanjuje ostale, nezanemarive troakove gospodarenja i raspa avanja. C) Napokon, rudnici, ako ne mogu biti iznajmljeni zbog neizvjesnosti oko zarada, valjano se ustupaju uz danak (census), dakako, tako da se koriatenje rudnika, pod nadzorom javnih rudni kih slu~benika, prema na elima rudarstva i u zamjenu za umjeren dio rudarskih proizvoda (ope poznat kao urbura) prepuata cenzualistima. Ukoliko se, naime, bez osvrta na umjerenost, cenzualistima oduzme sva dobit, ili njen vei dio, lako e iskoriatavanje rudnika ostati nerazvijeno. . 73. Osvrti U itavom se nauku o domenama izla~e na in kojim posti~emo da potencijali, ato bi mogli biti proizvedeni u domenama (da spadaju u vlasniatvo privatnih graana), ne izostanu iz ukupnosti nacionalnih potenci-jala zbog neodgovarajueg javnog gospoda-renja, i da dr~ava ostvari prihode redovne, trajne, a mo~ebitno i vee nego ato joj omoguava vlastito gospodarenje (. 35. i 44. pri dnu). Glava II. O javnim prihodima iz kraljevinskih prava erara . 74. Pojam kraljevinskih prava erara i njihove vrste Kraljevinska prava erara uzeta u u~em smislu jesu odreena prava vlasti silom kojih dr~ava izravno ostvaruje neke dohotke (a). Bilo je, naime, opa~eno da izvjesna prava nitko ne mo~e ostvarivati za opu dobrobit prikladnije od dr~ave, i da je zato posve u suglasnosti s pravednoau da dobit povezana s takvim pravima bude unesena u erar; opa~eno je, nadalje, bilo i da dr~ava, ubirui prihode od izvjesnih djelatnosti javnog poslovanja, manje terete mora nametati podlo~nim graanima. Zato je dr~avna vlast silom svojih ovlaatenja, odnosno prava da unapreuje opu dobrobit, ova prava i ove djelatnosti uvrstila u kraljevinska prava. Stoga su vladajui, prema svojoj procjeni, pokuaali ostvariti dohotke od sli nih prava, i to I. od prava stvari bez gospodara ili od zajedni kih dobara, II. od pravosudne i policijske uprave, III. od auma, lova i voda, IV. od rudnika, V. od poslova rezerviranih za dr~avu, pa ipak, im su opazili da se sli ni prihodi ne mogu pomiriti s javnom dobrobiti, ukoliko se nisu htjeli suprotstaviti poimanju prava erara, morali su se odrei istih prihoda. (a) Kraljevinska prava erara jesu majestetska prava po ijoj se sili ubire prihod u korist erara: u ovom se, dakle, smislu pravo erara na ubiranje prihoda iz domena ili poreza ubraja u prava erara ne manje no prava nabrojena u . (pod brojevima I-V). No, prema obi aju opina u tom su popisu (pod br. I-V) sadr~ana samo ova potonja prava, i to u u~em smislu. Stoga su kraljevinska prava erara od ograni enijeg zna enja no kraljevinska prava pod nazivom kojih su sadr~ana sva majestetska prava. . 75. Aksiomi Da bi se kraljevinska prava erara slagala s druatvenom dobrobiti, valja da 1) takva prava budu za neki javni cilj ili nu~na ili barem korisna, ina e takva prava nisu kraljevinska prava (. 4., 5., 35.); nadalje, da ne budu 2) poslovi dr~ave na osnovu sli nih prava smetnja ostvarivanju dobiti graana, ina e se ni tada ne mogu uvrstiti meu kraljevinska prava erara (. 6., 35.) (a). (a) Nu~no je da do te smetnje doe svaki put kad davanja po ovim kraljevatinama na graane navaljuju viae tereta no ato eraru donose probitaka, onda kad vladari svojim javnim uredbama izdanim radi o uvanja kraljevatina su~avaju djelatnost poslovanja ili kad odreuju prekomjerno visok porez po osnovi kraljevinskih davanja. . 76. Prihodi iz kraljevatina imetka bez gospodara I. U kraljevinska prava ubraja se pravo prisvajanja imetka bez gospodara postojeeg na podru ju dr~ave i izvan njega (. 74.). Ovo se pravo odlikuje karakterom kraljevinskog prava erara tada kad dr~ava prisvaja nekretnine, kao ato su veleposjedi, ribnjaci i mora, zajedno s pripadajuim zaradama, jer izravno iz ovog kraljevinskog prava prisvajanja imetka bez gospodara (. 74.) takvim imetkom uveava svoje dohotke u cjelini, spomenute je stvari ina e obvezna pripojiti domenama prije nego prepustiti privatnim osobama (naime, zato ato su uveani javni prihodi iz domena, manje mora ubirati poreza (. 44., 64.)); ali tada dr~ava nee od ovog imetka prihode ostvarivati po jednostavnom kraljevinskom pravu, ve po svom dijelu prava na domene (. 37.). Ovo je pravo u cjelini kraljevinsko pravo erara kad dr~ava pokretnu imovinu, npr. blago kome se ne zna vlasnik, unosi u erar, jer takvu dr~ava ubire izravno po kraljevinskom pravu (. 74., 75.) i ula~e u svoje ciljeve. Ovamo ulaze upra~njeni posjedi, oaasnosti ostavljene bez oporuke, jer sli ni posjedi i ostavatina ne spadaju u imovinu nijednog graana osobno. Ipak se pravo obale, pravo prisvajanja dobara brodolomaca, niti pravo albinagija, po kojem strancima biva zabranjeno iznoaenje imovine izvan teritorija dr~ave, ne mogu uvrstiti u ovo kraljevinsko pravo erara, jer sli na dobra brodolomaca ili stranaca nisu stvari bez gospodara koje svojim vlasnicima (oateenima) ne mogu biti oduzete bez nepravde (. 35.), ukoliko albinagij unaprijed objavljen strancima ne ini iznimku. . 77. Prihodi iz kraljevatine zajedni kih dobara Zajedni ka (javna) dobra jesu ona nad kojima vlasniatvo pripada itavoj druatvenoj zajednici, a koriatenje pojedinim graanima (javni putevi, chausee, kanali, rijeke, mostovi itd). Publicisti pokazuju da pravo o uvanja i stvaranja sli nih dobara spada u kraljevinska prava; davanja, pak, koja graani isplauju dr~avi za koriatenje sli nih dobara (maltarine, skelarine, za sigurnu opskrbu itd) budui da bi trebale, kao ato e se vidjeti dolje, spadati u porez na potroanju, izuzimaju se i iz skupa kraljevinskih prava (. 74.). . 78. Prihodi iz kraljevatina pravosua i policije II. Upravljanje graanskom vlaau svakako se pribraja kraljevinskim pravima, pa ipak, zbog svog cilja ne ini vrelo javnih prihoda; naime, niti pravosudna ni policijska uprava ne smije postojati samo na korist plate~no sposobnih graana, ve i na korist siromaanijih, niti su odluke graanske vlasti predmet trgovine; ipak, pravosudne i policijske odluke mogu dati priliku za ubiranje davanja koja donose oni graani, koji od sli nih odluka imaju nekih koristi, radi odr~avanja ustanova pravosua ili policije. No dolje e se pokazati da sli ni doprinosi spadaju u porez na potroanju, stoga se manje opravdano svrstavaju u kraljevinska prava erara. Takoer, konfiskacija dobara koja pripadaju graanima prestupnicima (ako to zahtijeva dobrobit druatva (. 75.)) i nov ane kazne lako se mogu vezati uz poimanje kraljevinskog prava erara, jer dobra, dakako, nakon ato su zbog prijestupa oduzeta prestupniku, postaju dobra bez gospodara, koja silom gore (. 76.) navedenog prava vladar dodjeljuje javnim dobrima. No ovi prihodi bivaju tako esto izlo~eni zavisti graana da je mnogo promialjenije nikad, ili tek izuzetno rijetko provoditi konfiskaciju, a i tada tako konfiscirana dobra, kao i nov ane kazne, radije ulo~iti u neke dobrotvorne svrhe (u ubo~nice, bolnice itd), koje svjedo e da je vladar ist od svake ljage pohlepnih namjera, nego unijeti ih u erar. K tome se, nadalje, nov ane kazne u pravilu niti ne mogu ubrajati u javne prihode; dijelom zato ato su nevaljali oni javni prihodi koji imaju razli ite ciljeve od erarskih (razli ite od javnih potreba), dijelom zato ato se cilj ovih kazni posti~e tada kada niata ne donose. Stoga openito vladari po osnovu kraljevinskih prava od konfiskacija i nov anih kazni erarske prihode niti ne ostvaruju. . 79. Prihodi od kraljevatina auma i lova III. U pojmu kraljevinskog prava na aume sadr~ano je u potpunosti svako majestetsko pravo da raspola~e aumama koje postoje na podru ju zemlje (. 74., 75.). Ipak, dr~ava ne mo~e ostvarivati izvjestan dohodak od auma u privatnom vlasniatvu isklju ivo po ovom pravu, ako se ne ~eli suprotstaviti cilju dr~avne zajednice (. 4., 75.). Dr~ava ne mo~e ubirati prihode isklju ivo po ovom kraljevinskom pravu niti od auma koje nisu ni u ijem privatnom vlasniatvu, jer, dok ove, oduzete graaninu po kraljevinskom pravu (. 76.) na javno vlasniatvo, pripaja domenama, zapravo upropaatava dominijske prihode (. 37.). Nipoato se, stoga, sli ni prihodi ne uvratavaju u erarske kraljevatine od auma, makar vlasniatvo nad ovim aumama po kraljevinskom pravu spadalo u domene erara (. 76.). S ovim kraljevinskim pravom na aume obi no se povezuje kraljevinsko pravo lova na divlja  u aumama koje pripadaju javnoj domeni, pa i - u privatnim aumama - pravo odstrela zvijeri koje su opasne po graane (vukovi, medvjedi itd). Po ovom pravu ipak dr~ava ne mo~e ostvarivati prihode, zato ato, ponajprije, ako u svojim domenama dr~ava stvara takve prihode, oni se ne mogu zasnivati na kraljevinskom pravu lova, ve na dominijskom vlasniatvu (a); nadalje, ovo kraljevinsko pravo dr~ava ne mo~e proairiti na davanje koje graani doprinose druatvu radi koristi ostvarene istrebljivanjem zvijeri, jer e se ni~e vidjeti da to davanje spada u porez na potroanju. Potom se pravo lova divlja i na posjedima u privatnom vlasniatvu, te ote~avanja proizvodnje po tom osnovu, ne mogu svrstati u kraljevinsko pravo lova, jer kraljevinska prava za svoj cilj imaju odr~avanje javne dobrobiti (. 74., 75., 40.). Ako se, naprotiv, dr~ava upustila u koriatenje sli nih prava po nekim otegotnim osnovama, poradi razvoja proizvodnje, poato od zainteresiranih optereenih graana dobije odatetu za zaradu koja pristi~e po ovim pravima, odrei e se ovih pseudo prava lova (. 60. pod br. 1). (a) Od te~nje da dr~ava u svojim domenama povea prihode od lova odgovara nacionalna ekonomija, jer lov ometa iskoriatavanje auma; nadalje, i sami izdaci, ulo~eni u ovo bavljenje lovom, za naciju koja razvija poslovanje nadmaauju iskoriatavanje lovnih proizvoda. . 80. Prihodi po kraljevinskom pravu na vode Po kraljevinskom pravu na vode (. 74. pod br. III) vladar doduae u~iva pravo na raspolaganje vodama i rijekama svog teritorija, no ipak ne mo~e isklju ivo po ovom pravu ostvarivati ikakve prihode od voda. Naime, ako vode, koje ne spadaju u ni ije vlasniatvo, s koristima od njih, ribolovom, objedinjavanjem uklju ene u javno vlasniatvo, doda domenama, tada upravlja njima kao domenama, dakle kao i ostalim javnim vodama (. 38.-73.). Stoga se prihodi od proizvoda javnih vodotokova radije pribrajaju domenama nego kraljevinskom pravu na vode. Prihodi se, pak, koje dr~ava ubire za koriatenje vodotokova, npr. zbog neke pogodnosti ostvarene putem vodotokova, svrstavaju u porez na potroanju. Niti po ovom pravu dr~ava ne mo~e ometati probitak privatnog vlasniatva nad vodotokovima (a). (a) Meu kraljevinska prava u stanju sukoba javnog dobra s privatnim doduae se uvratava natprosje an dominij; no ipak, nikad ne mo~e spadati u kraljevinska prava erara i redovne prihode dr~ave. . 81. Prihodi iz kraljevatine rudokopa IV. Kraljevinsko pravo rudokopa jest pravo raspolaganja rudnicima (a) u druatvene svrhe (. 74.). Ipak, dr~ava samo po ovom pravu ne mo~e ostvariti nikakav dohodak, jer 1) ne mo~e po ovom pravu ometati privatni probitak (. 75.); jer 2) dok po gore (. 76.) navedenom pravu pripaja ostalim domenama rudokope koji su preali u javno vlasniatvo zbog nedostatka gospodara i upravlja njima kao domenama (uvijek s pravom ubiranja urbure (. 72. na dnu)), ubire i prihode iz domena; jer, napokon, 3) neka prava na privatne rudokope ste ena po postojeim osnovama dr~ave, kao ato je pravo ubiranja odreenog dijela proizvodnje rudokopa, ili otkupa svih proizvoda rudokopa po odreenoj cijeni koja je manja od cijene na svjetskom tr~iatu (Weltmarkt) sli e na porez od posjeda (zemljiata); u tom e, dakle, obliku prihodi koji pritje u od takvih prava morati biti prilagoeni principima tog poreza. Iz tih e principa postati o ito zaato treba olakaati te okove, odnosno oduzeti tek izvjestan dio od iste dobiti rudokopa, a otkup proizvoda rudokopa prilagoditi srednjoj cijeni svjetskog tr~iata. (a) Ova kraljevatina rudokopa ne odnosi se samo na rudnike metala, ve i na rudnike soli, jantara, mineralne vode, dijamanata, kamenog ugljena, treseta itd. . 82. Poslovi rezervirani za dr~avu i njihova podjela V. U kraljevinska prava svakako se mora ubrojiti pravo unapreivanja probitaka druatva i graana, zato su i vladari poduzimali ponajprije one poslove za koje su smatrali da bi mogli biti opasni u rukama privatnih graana, potom i one ije e posljedice, kako su se nadali, biti unosne po dr~avu (. 74. pod br. V). Ipak, svim su se ovim poslovima, jer su dobro znali da je privatna proizvodnja unosnija od javne, bavili tako da su zbog isklju enja ostalih graana-proizvoa a preostali oni sami kao jedini proizvoa i, koji ostvaruju dobit isklju ivo po svom monopolu. Ako ve, po nauku nacionalne ekonomije, monopoli cjelokupnoj proizvodnji zadaju neizlje ive rane, zasigurno ni monopoli dr~ave nisu bolji, jer 1) onemoguavaju podanike u pribavljanju vlastitih potencijala; 2) jer uvijek pribavljaju proizvode koji su loaiji i pretjerano skupi; jer, onemoguavanjem svakog nadmetanja proizvoa a, ine ote~anim i usavraavanje roba. Stoga, kad bi trebalo prinijeti takve ~rtve nacionalne proizvodnje, ne bi ih se smjelo opravdavati osim viaim dr~avnim ciljevima. Ovi se poslovi openito dijele na dvije vrste: A) na kraljevatine 1) kovanja novca te 2) poate, i B) na monopole nad eksplozivom, barutnim prahom, kolonijalnom robom, duhanom u prahu i biljci, nad rakijom, plodinama i ostalim. . 83. 1) Prihodi iz kraljevatine kovanja novca A) U kraljevinska prava svakako spada dr~avna briga da graani ne budu preplavljeni nevaljalim novcem, i da ne budu, prilikom trgovanja, liaeni ~eljene koli ine novca; te stoga dr~avi pripada i pravo organiziranja proizvodnje istog. No ovu proizvodnju dr~ava ne mo~e poduzeti bez izdataka, stoga te izdatke graani, doduae, moraju namiriti, no svejedno je pravednosti potpuno sukladno da te izdatke za proizvodnju vladaru nadoknade prije oni graani, kojima novci trebaju, no svi graani putem poreza. Tom prilikom dr~ava mo~e osim izdataka od graana koji tra~e novac iznuditi joa neki dodatni prihod, atoviae taj se dodatni prihod, premda ina e podsjea na porez na potroanju, mo~e utjerati po kraljevinskom erarskom pravu kovanja novca. Uostalom, budui da u istaknute zadatke dr~avne vlasti spada opskrba graana dostatnom koli inom valjanog novca, eventualno putem proizvodnje istog, bila ona povezana s nov anom dobiti ili ne, bez teakoe mo~e se izvesti zaklju ak: dr~avnoj je vlasti stalo da se ta proizvodnja ostvari uz najmanje ~rtve dr~ave i nacije istovremeno. . 84. `tedljivost dr~ave pri proizvodnji novca Dr~ava mo~e organizirati proizvodnju novca na dva na ina: to jest, ili preko vlastitih upravnika nov arskih poslova ili preko privatnih graana koji na nadmetanju ponude proizvodnju monete uz najmanju od dr~ave isplaenu naknadu. Potonjim putem dr~ava e postii veu uatedu pri proizvodnji, povezanu s manjim ~rtvama nacionalnih potencijala, jer 1) privatne osobe za opremanje graevina i alata uvijek troae manje, jer, dapa e, u istim zgradama u kojima obavljaju svoju drugu djelatnost, i gotovo istim alatima kojima stvaraju druge proizvode, mogu proizvoditi novac; jer 2) privatne osobe nemaju potrebu ni za tolikim upravnicima i zamjenicima upravnika, ni za radnicima, ni za toliko visokim plaama ovih osoba, jer, dapa e, oni sami obavljaju te du~nosti uz pomo tajnika, bilje~nika i drugih upravnika, dapa e preuzimaju obvezu osiguravanja mirovine ili ovima, ili njihovim udovicama; osim toga, budui da oni sami, dok se osobno bave nekim poslom, svaki br~e otkriveni nedostatak mogu odmah ispraviti; napokon, budui da oni tijekom ostalog vremena u godini, kad im dr~ava ne povjerava posao kovanja novca, znaju zaposliti svoje ljude druga ijom, korisnijom proizvodnjom; napokon, zato ato 3) privatne osobe, ula~ui u ovu proizvodnju manje iznose kapitala, oduzimaju i manji iznos kapitala cjelokupnoj nacionalnoj proizvodnji no dr~ava, taj uvijek nesretan proizvoa . Stoga dr~ava uz znatno veu uatedu povjerava proizvodnju novca privatnim osobama koje za proizvodnju istog na nadmetanju prihvaaju najmanju od dr~ave isplaenu naknadu; sve dok su takve privatne osobe pod dr~avnim nadzorom obavezne prvo na pridr~avanje nov ane stope, a potom na osiguravanje njima povjerenih metala, te na utiskivanje svog znaka na monetu koju su proizveli; napokon, u slu aju mo~ebitnog nedostatka oni e, kao i lokalne slu~be kojima je povjeren nadzor, koje zbog toga monetu obilje~avaju svojim ~igom, snositi teret odgovornosti, jer se ispunjenjem ovih uvjeta izbjegavaju prevare. . 85. 2) Prihodi iz kraljevinskog prava poate Posao poate (pismonoaa) kako s trgovinskog aspekta, tako i zbog priopavanja drugih obavijesti, od tolike je va~nosti za dr~avu i naciju da e, ako mu u nekoj neato bogatijoj zemlji dr~ava ne da ureen oblik, lako same privatne osobe preuzeti na sebe skrb za poatu; no u manje bogatim zemljama dr~ava zbog svojih ovlasti i sredstava koja su joj na raspolaganju lakae zadovoljava ovu javnu potrebu no privatne osobe liaene nu~nih sredstava; stoga u sli nim zemljama, da bi zadovoljila javnu potrebu, skrb za javnu poatansku slu~bu mora na sebe preuzeti dr~ava. Za ta se sredstva odvajaju vei iznosi, koje dr~ava ipak u takvim zemljama, ako je poatanska slu~ba razgranatija, ne mo~e u dovoljnoj mjeri namaknuti od graana kojima trebaju poatanski konji ili slu~benici, a da ne u ini istima itav posao tegobnim ili odviae skupim; stoga tada poatansku slu~bu razvija barem na va~nijim dijelovima svog terito-rija te ujedno pokuaava uz najveu moguu atedljivost ostvariti iz tog posla prihode za zadovoljavanje ove potrebe. Kasnije, s napretkom civilizacije, napu enosti i materijalnog bogatstva dr~ava mo~e preko nu~nih izdataka ostvariti i vee prihode od poslova s poatanskim konjima; svi ti prihodi ipak spadaju u porez na potroanju, a ne u kraljevinsko pravo poate. . 86. `tedljivost dr~ave pri odr~avanju poatanske slu~be Dr~ava u namjeri da odr~ava poatansku slu~bu obi no osniva dvostruku upravu: prvo osigurava posebne poatanske upravnike i poatanske konje; esto ipak skrb oko odr~avanja poatanskih konja i s njima vezane probitke uz izvjesnu naknadu povjerava privatnim osobama, a za sebe pridr~ava probitke od prevo~enja pisama, ljudi, novca ili drugoga; drugom pak upravom osigurava privatne zakupnike koji uz najprihvatljiviju cijenu, opet pod nadzorom dr~ave, obeavaju da e odr~avati poatarske poslove. Uprava preko zakupnika vjerojatno je prihvatljivija od javne uprave koja mora opskrbljivati poatanske ravnatelje, upravnike, na elnike i ostale upravitelje manjih intelektualnih sposobnosti gotovo istim plaama, kojima potpoma~e obrazovanije slu~benike. Stoga se s veom atedljivoau i itavo gospodarenje poatanskom slu~bom mo~e povjeriti zakupnicima, sve dok su oni pod nadzorom dr~ave obvezni 1) pridr~avati se poatanskog reda i sklopljenog ugovora; 2) pru~ati dostatnu sigurnost njima povjerenih stvari i pisama; te dok su 3) lokalne vlasti na raspolaganju za nadzor nad ovim poslom, jer se tako neizostavno posti~e da, izbjegavai zloupotrebe, ova ustanova odgovara svojoj svrsi. . 87. Dr~avni se monopoli ne mogu svrstati u kraljevinska prava B) Postoje, osim toga, poslovi koje dr~ava poduzima ne radi neke druge javne potrebe, ve naprosto radi ostvarivanja veih dohodaka kao ato su proizvodnja i prodaja kuhinjske soli, duhanskog praaka i listova, barutnog praha, kolonijalnih roba, rakije, plodina, bankarska spekulacija, igre na sreu itd. (. 82.); ipak se ti poslovi ne mogu ubrojiti u kraljevinska prava, jer su takvi poslovi dr~avi probita ni tek kad se organiziraju kao monopoli. Dr~ava, naime, po svjedo anstvu iskustva, zlosretniji je proizvoa  od bilo kojeg privatnog proizvoa a, dok su monopoli nepovoljni kako za nacionalnu proizvodnju tako i za opu pravednost, stoga i za javnu dobrobit (. 4.); te stoga (ti monopolski poslovi) ne mogu biti usklaeni s pojmom kraljevinskih prava (. 75.). Poslovi pridr~ani za dr~avne monopole nameu naciji daleko vee terete no ato dr~avi donose koristi, tako da, kad bi takvi poslovi bili dozvoljeni naciji, od istih iznosa za koje nacija mora kupovati proizvode takvih poslova mo~e 1) ne samo kupiti iste proizvode, ve i 2) dr~avi namiriti ono, ato su joj donosili monopoli, u obliku poreza i k tome 3) sebi osigurati zna ajan ostatak kao sredstvo za uveavanje potencijala ili pokrivanje potreba. Jer monopoli sputavaju proizvodnju nacionalnih potencijala; tako monopol nad nu~nim namirnicama, npr. nad plodinama, ini skupljom izdr~avanje zaposlenih te tako uveava ne samo sve nadnice, ve i cijene svih roba; nadalje, monopol nad predmetima koji su tehni ka pomagala, npr. nad raznim vrstama soli, ini skupljima tehni ke proizvode; zatim, monopol nad poslasticama, npr. nad rakijom, duhanom, guai proizvodnju te robe i dobit od poljo-privrede; zatim, monopol nad luksuznom robom smanjuje i onemoguava koriatenje istom. Napokon, ako mimoiemo ostale nasilne posljedice monopola, koje veim dijelom valja razjasniti govorei o nacionalnoj ekonomiji, treba u svakom slu aju naglasiti da ti monopoli, kad bez ustanovljavanja razmjera s potencijalima graana nameu svim graanima teake terete, nipoato ne zadovoljavaju opu pravednost. Ako, stoga, tolike i tako teake posljedice monopola, protivne dobrobiti graana, spre avaju da se poslovi (koji su ipak sami po sebi korisni i slu~e potrebama graana) usuglase s pojmom kraljevinskih prava da su upravo poslovi u vezi s kockanjem, upovima sree itd. tim manje prikladni shvaanju istih prava pokazuju joa te~e posljedice, jer je novac prikupljen prilikom sli nih igara bez ikakvog u eaa proizvodnje nacionalnih potencijala po odredbi nekog slu ajnog znaka iz d~epa mnogih preaao u d~ep malobrojnih igra a te se, ako mimoiemo ostale posljedice, koje valja razjasniti govorei o policiji, u svakom slu aju mora priznati da su vrijeme i radne snage koje se ula~u u ove igre izgubljeni; a kapital koji se troai na sli ne igre, oduzet proizvodnji, izostaje iz iznosa nacionalnih potencijala. Stoga se prihodi dobiveni od ovih poslova ne mogu odobriti; napokon, oni se iznosi, koji su pritekli u erar od tih djelatnosti, ako su nu~ni za javnu dobrobit, zgodnije i uz manju ~rtvu nacionalnih potencijala mogu ubrati iz poreza. . 88. Osvrti Nauk o kraljevinskim pravima erara otkriva da izvjesna kraljevinska prava manje opravdano bivaju uvratena u prihode erara. Tolike se nepravilnosti ne bi nikad mogle uvrstiti u prava erara da vladari nisu pridali tim kraljevinskim pravima karakter privatnog prava. Ta se zabluda lako u dr~avnu upravu uvukla tijekom srednjeg vijeka, kad su vladari, gospodari preobilnih feuda, naviknuti iz vlastitih potencijala zadovoljavati javne potrebe, poato su se kasnije potrebe poveale, kad dijelom zbog otpora vazala prema oporezivanju, dijelom ve zbog nemoi podanika da namiruju davanja, nisu mogli pribaviti nikakvu potporu, da bi ipak imali snage za voenje poslova, na nagovor upravnika erara, na~alost joa nevi nih nacionalnoj ekonomiji, neka svoja kraljevinska prava pokuaavali su uspostaviti kao bogato vrelo prihoda erara. No poato su sada izlo~ena kraljevinska prava, postaje jasno da se veim dijelom one prihode, koje su nekad vladari ostvarivali po ovim kraljevinskim osnovama, mo~e veim dijelom prikupiti posredstvom redovnog poreza, to lakae ato je izvjesnije da se pojedini ovakvi prihodi kraljevinskih prava mogu prikladno uvrstiti u neki poseban porez, i da, uostalom, postojee ustanove ne treba umno~avati bez potrebe.   Glava III. O javnim prihodima iz poreza . 89. Pojam i temelj poreza Terminom poreza znanstvenici ozna avaju izvjestan dio druatvenih potencijala koji dr~ava  prema opem javnom pravu  ne mo~e zahtijevati od podlo~nih graana osim u nedostatku ostalih dohodaka ubiranih od javnih dobara. Samu ovu djelatnost dr~ave utvruje javno pravo; a skup na ela, pod ijim vodstvom dr~ava mo~e najprobita nije vraiti ovu svoju pravnu djelatnost, odnosno otkriti 1) vrela ovih poreza (nameta), 2) vrste, 3) razmjer raspodjele ovih poreza i 4) na in prikupljanja istih, iznosi (u ovoj glavi pod brojevima 1 i 2, u sekciji III, glavi II pod brojevima 3 i 4) financijska znanost, jer ova financijska znanost prema svom cilju mora svojim naukom brinuti (. 7.) ne samo za pouzdanost prihoda, koje svakako treba ulo~iti u pokrivanje izdataka tekue godine, ve i za trajnost istih tijekom sljedeih godina, u kojima takoer, po ~elji druatvene zajednice, druatvo mora opstojati. Tu svoju slu~bu (financijska znanost) nikako ne mo~e obavljati bez osvrta na vrste, izvore, raspodjelu i prikupljanje poreznih nameta. . 90. Izvor i mjera poreznih nameta openito Budui da je porez izvjestan dio druatvenih potencijala, nu~no ga valja oduzeti od tih potencijala. Stoga valja ustanoviti jasan pojam potencijala. Pod imenom potencijala podrazumijeva se skup svih dobara koja postoje u ljudskom vlasniatvu; stoga se takvi potencijali zovu ili osobni, odnosno unutarnji, ili stvarni, odnosno vanjski; prvi se sastoje od izvjesnih snaga ljudske naravi te od sposobnosti za iste, drugi pak od izvjesnih vanjskih predmeta, odijeljenih od ljudske osobnosti. I o njima financijska znanost mora voditi ra una, jer tvore izvjesno sredstvo za uveavanje ovih vanjskih potencijala (koji ine temelj erara). Iz nacionalne je ekonomije poznato da se obje ove vrste potencijala mogu svesti ili na izvorne potencijale (plodonosne i rodne), ili na posljedice ovih potencijala, to jest na proizvode. U izvorne vanjske potencijale, po nauku iste nacionalne ekonomije ulaze ili posjedi (tlo), ili kapital, odnosno skup pokretnina koje mogu slu~iti za proizvodnju; u izvorne, meutim, unutarnje potencijale spada samo poslovanje; kona no, ova se tri izvorna potencijala pri proizvodnji meusobno potpoma~u. Stoga meu proizvodima ovih potencijala treba razlikovati neposredne, ukoliko su potekli sa samog imanja ili iz poslovanja, i posredne, ukoliko su nastali od jednog od tri spomenuta izvorna potencijala, pa ipak zavisno od drugog ili i treeg. Svi su ipak proizvodi bilo neposredni, odnosno izvorni, bilo posredni, odnosno preraeni, ili ih valja nazivati mjeaovitim ili istima (jednostavnima). Mjeaoviti proizvodi ine ukupan zbir proizvoda (Brutto-Ertrag), joa niti pro iaen niti osloboen nu~nih izdataka. Ti su nu~ni izdaci oni koje treba ulo~iti u o uvanje izvornih potenci-jala; oni kasnije  izra~eni u proizvodima  oduzeti od ukupnog zbira proizvoda poka-zuju ostatak proizvoda, takozvane iste. S pojmom proizvoda esto se sla~e pojam prihoda, pod im bivaju shvaeni svi vanjski potencijali koji prelaze u ne ije vlasniatvo. Takvi su potencijali 1) proizvodi (vlastitih) izvornih potencijala, i tada ne iji prihodi imaju isto zna enje kao i njegovi proizvodi, nadalje 2) proizvodi pribavljeni od tuih izvornih potencijala, ili 3) sami tui vanjski izvorni potencijali preneseni u ne ije vlasniatvo. Zatim, ti su prihodi prvo neposredni, odnosno izvorni, od prvog proizvoa a iz izvornog potencijala; posredovani, odnosno preraeni uz posredovanje treeg proizvoa a, pribavljeni bilo razmjenom, bilo besplatno; potom mjeaoviti (gemischtes Einkommen) u svom zbiru sadr~avaju joa i izdatke proizvodnje, odnosno mjeaovite proizvode; isti su pak ostaci od mjeaovitih prihoda nakon oduzimanja tereta proizvodnje; stoga ovamo bivaju svrstani i oni koji su na bilo koji na in bez naknade, mimo svih izdataka, uali u gospodarevo vlasniatvo. Iznoaenjem ovih razlika potencijala biva dokazano da su vrelo svih poreza samo isti prihodi, ukoliko, razumije se, ti prihodi (a) obuhvaaju iste proizvode izvornih potencijala (imanja, kapitala i poslovanja (. 89. pod br. 1)), jer su ostali proizvodi nu~ni za o uvanje izvornih potencijala; ako oni propadnu, nu~no moraju propasti i svi potencjali nacije (. 6.), stoga se poreze ne mo~e ubirati s drugog mjesta no iz istih prihoda. Dapa e, ovakvi isti prihodi ine i mjeru prihoda openito, jer bi  ako se njih preko-ra i  bili ubirani ostali proizvodi, nu~ni za o uvanje izvornih potencijala. Ubirati, opet, njih, brani nacionalna ekonomija (b). (Mjeru izvanrednih poreza pokazuju potrebe dr~ave (. 5., 7., 33.)). (a) Netko, doduae, mo~e ostvariti iste prihode stje ui izvorne potencijale drugih, no ovi ipak ne podlije~u oporezivanju; ina e bi, naime, lako ponestalo samih izvornih potencijala u zbiru nacionalnih izvornih potencijala i elemenata proizvodnje. (b) Premda se doduae ini da svaki javni namet uzet od istih prihoda umanjuje bilo moi uveanja potencijala, bilo u~ivanja probitka, ipak ih ne umanjuje zaista, dokle god ~rtvovani porez odgovara svojoj svrsi; jer tako  isklju ivo uz skrb za ciljeve dr~avne zajednice  biva mogua daljnja proizvodnja nacionalnih potencijala. . 91. Razredi javnih nameta Razredi poreznih nameta (. 89.) meusobno su razli iti, i to I. prema obliku u kom bivaju zadovoljeni, postoje ili A) prisilni radovi, ili B) prisilna davanja u proizvodima, ili C) u novcu; II. prema raspodjeli postoje ili A) stvarni, ili B) osobni; III. prema osobama koje moraju snositi teret poreza, postoje ili A) izravni, ili B) neizravni; napokon IV. prema primjeni postoje A) redovni i B) izvanredni (. 35.). . 92. Prisilni radovi za dr~avu I. Radovi i proizvodi koje valja prisilno davati dr~avi ne ubrajaju se manje od bilo kakvih drugih nov anih davanja u javne terete; pa e, ako se potanko razmotre, posve o ito biva da se preko njih 1) nameu poreznim obveznicima vei tereti no ato erar izvla i koristi; 2) uveavaju tegobe i obveznika i erara; 3) niti se postavljaju granice samovoljnoj prosudbi ili zloupotrebi kako obveznika, tako i javnih pagadura, niti se 4) ovakvi prisilni radovi i davanja proizvoda za potrebe dr~ave mogu opravdati drugdje no ondje gdje poslovanje propada zbog nemara, gdje nedostaje mogunosti za zaraivanje novca. A) Prisilni radovi (tlaka) (. 40.) napose jesu oni koji se vrae pri izgradnji i odr~avanju cesta, mostova, zgrada itd, vozila (zaprega), poatanskih konja ili vojnih slu~bi. Ovi radovi bivaju nametnuti samo nekim razredima graana uz bjelodano zanemarivanje razmjera optereenja meu razli itim razredima graana (. 5., 35.); ovi su tereti povezani s tolikim rasipanjem vremena i snaga nacije da je zbog toga nu~no ozbiljno umanjivanje zna ajnijih sredstava za obogaivanje stanovniatva, koje bi kasnije moglo pribaviti sredstva za voenje poslova. Ovo se rasipanje mo~e prikazati razmatranjem najvitalnije domovinske mlade~i. Kolike li ona snage, koliko vrijeme, liaena svake prilike za zaradu, mora posvetiti vje~bama stajae vojske? I radovi za dr~avu ne mogu se druga ije spojiti s pravednoau i nacionalnom proizvodnjom no da ih erar plati novcem pravedno prikupljenim od svih graana  osim ako neka javna opasnost ne zatra~i od privatnih graana vee ~rtve; s tim izuzetkom uvijek e se nai oni koji bi za pravednu plau i slu~ili i svoje konje uprezali (. 31., 40., 86.). . 93. Davanja dr~avi u proizvodima B) Gotovo se isto remeenje razmjera javnih tereta i zanemarivanje na ela nacionalne proizvodnje opa~a pri davanju proizvoda (materijalnom davanju, . 91.). Ovamo spadaju desetine, porezna davanja plodova (Zinsgetreide), dobava krme i ponajprije smjetaj vojnika. Dokazani su nedostaci ovih davanja: to izvjestan dio mjeovitih (gemischtes E.) dohodaka, npr. desetina, zbog prednosti koje daje nemarnijem zemljoradniku u odnosu na marljivijeg, osim okova, kojima esto sputava proizvodnju (. 40.), biva odmjerena prema nedovoljno pravilnom razmjeru koristi i atete, esto nepovoljnom za ubira a desetine, joa eae za desetinjaka; zato ato, osim obostranih muka, koje obi no prate ubiranje desetine, ubira  bi desetine, ako preusmjeri desetinu u drugo davanje, mogao imati viae koristi, a joa eae desetinjak, kad su god troakovi proizvodnje jedva manji od devet desetina proizvoda, biva liaen dodatnog probitka; zato ato desetina, uz ostala davanja plodova i krme, biva izuzetno tegobna ne samo poreznom obvezniku zbog prijevoza takvog obujma i mase, te zbog neljubaznosti i zahtjeva javnih poreznika, ve i druatvu, zbog slabije kakvoe proizvoda koje daju porezni obveznici, poteakoa pri prodaji i skladiatenju, te zbog troakova za ambare, zgrade, plae, nepredviene slu ajeve; zato ato pojedinim graanima nametnuta obveza osiguravanja krme i smjeataja, te mo~da i prehrane, biva jednostrano optereenje koje moraju podnijeti tek neki graani, a drugi ostaju izuzeti (. 31.). Budui da se i ovi nedostaci otklanjaju pravednom raspodjelom, sustav erara i javnih tereta mo~e usavraiti davanja  redovna, naime  odredivai ih na dijametralnim ra unom, uz obvezan osvrt na vremensko razdoblje, izrazivai ih u novcu (. 59.); s druge strane, organizirajui krmidbu i smjeataj tako da iz erara isplati tekue cijene, esto i povjeravajui brigu oko tih potreba odredima vojnika-potroaa a, odre-ujui za to izvjesne iznose (npr. Quarti-ergeld); i to nikad  osim ako ne zahtijevaju sku enije prilike dr~ave  ne provodei prisilnu obvezu krmidbe i smjeataja, pa i tada uz izvjesnu od erara odreenu naknadu; jer tako javni tereti meu graanima postaju podjednaki. . 94. Davanja dr~avi u novcu C) Osim na ela nacionalne ekonomije i ope pravednosti, sama probita nost dr~ave argument je da se javni prihodi ubiru u novcu (. 91.); zato ato e tako, kad zatra~i javna dobrobit, isplativai novac dr~ava lako na raspolaganju imati i usluge i proizvode po ~elji, a opet tako da se ne doima protivnom ovoj dobrobiti. Svejedno usavraavanje ovih davanja zahtijeva da budu ispunjena etiri uvjeta; i to 1) da se nov ana davanja u svom iznosu uveavaju ili umanjuju isklju ivo prema zahtjevima javne dobrobiti, uz voenje ra una o cijenama proizvoda i usluga, da ne bi u protivnom, ako se promijeni vrijednost proizvoda i usluga, ili novca, dr~avi uzmanjkala sredstva, i da ne bi tereti bili tegobni poreznim obveznicima; 2) da svi stale~i graana podjednako snose nov ana davanja, da ne bi u protivnom jedan stale~, optereen viae od drugih ili liaen svih istih dohodaka, odustao od poslovanja uz gubitak po napu enost i potencijale; 3) da prikupljena nov ana davanja na jednostavan, najmanje tegoban i najjeftiniji na in budu unesena u erar, da se ne bi zbog prekomjernog broja poreznika uveao zbroj javnih izdataka, a da skup nacionalnih potencijala ne bi morao podnijeti ~rtvu uludo potroaenog vremena i snaga; nadalje, da ne bi dr~ava  odobrivai ovim poreznicima pravo na pretra~ivanje namjeataja, kue i ognjiata  ograni ila slobodu graana; da ne bi, napokon, podnosei nepodopatine istih, izlo~ila dobre graane pogibelji tla enja razli itim teretima, a zle, koji svojim spletkama znaju isposlovati od poreznika otpust od poreza, podr~avala (. 35.); napokon, da 4) dr~ava, dok graanima namee nov ana davanja koja valja isplatiti eraru, pazi da veli inom ovih (globa) ne namjerava istovremeno odvratiti graane od izvjesnih djelatnosti atetnih nacionalnoj trgovini, javnoj sigurnosti ili moralnosti; jer e u protivnom, ako bi i postigla ove u odnosu na erar heterogene ciljeve, lako biti liaena svojih prihoda (. 76.). . 95. Vrela stvarnih nameta II. A) Stvarni nameti (. 91.) jesu oni koji bivaju uzeti bilo iz samih potencijala, bilo iz njihovih posljedica. Pri odreivanju vrela stvarnih poreza valja razmotriti isti dohodak, jer porez mo~e biti isklju ivo izvjestan dio istog dohotka (. 90.). Ovi dohoci, opet, bivaju odreeni od upravitelja erara bilo pomou ra una, bilo barem pomou vjerojatnosti; stoga e se raditi ponajprije o prihodima koje dr~ava ostvaruje od istih dohodaka odreenih nekim ra unom od strane upravitelja erara, ili koje oduzima od davanja od ( istih) dohodaka, 2) o prihodima koje dr~ava ostvaruje od dohodaka za koje se s nekom vjerojatnoau pretpostavlja da su isti, odnosno, koje uzima od davanja pri potroanji; nadalje pak, budui da neki upravitelji erara obi avaju stvarni porez uzimati sad iz ukupnih mjeaovitih dohodaka, sad iz posjedovanih vanjskih potencijala, valja promotriti na koji se na in dr~avne prihode mo~e ostvariti 3) od mjeaovitih prihoda ili 4) od vanjskih potencijala trenuta no u posjedu graana; napokon 5) treba ocijeniti fiziokratski sistem poreza kojim se predla~e da se svi nameti uzimaju isklju ivo od proizvoda zemljoposjeda (zemljoradnje). . 96. 1) Vrste determiniranih istih dohodaka Pod imenom determiniranih istih dohodaka koji sa injavaju predmet oporezovanja ovdje se podrazumijevaju one iste zarade i proizvodi koji potje u od izvornih potencijala (. 90.), koje nacionalna ekonomija jednom rije ju naziva zarade; zbog trojake podjele izvornih potencijala takoer valja i takve zarade, odnosno determinirane iste dohotke, podijeliti na one a) od zemljoposjeda, b) od kapitala, i c) od poslovanja. Isto toliko ima i vrsta prihoda ostvarenih od determiniranih istih dohodaka (. 95.). . 97. Prihodi dr~ave od zarada sa zemljoposjeda Pod pojmom zarada sa zemljoposjeda dolaze iznosi koji pritje u vlasniku zemljiata isklju ivo po osnovi vlasniatva. Posjedi kao izvori takvih zarada jesu dvojake vrste; jedna vrsta ovih posjeda donosi proizvode od ije se koli ine ubiru zarade, a druga vrsta ovih posjeda doduae ne donosi nikakve proizvode, pa ipak ima prihode izvedene iz nekog treeg izvornog potencijala. U prvu vrstu spadaju polja, livade, vrtovi, aume, ribnjaci, rudokopi itd; u ovu drugu pak ulaze graevine, zgrade, ukrasni vrtovi, ceste, mostovi, kanali itd. Nadalje, prvi posjedi donose unosne proizvode ili sami od sebe  i tad se ka~e da imaju prirodne zarade  ili tek pomou ljudskih ruku ili ulaganja kapitala  i tada se sli ni proizvodi, koji svoje postojanje duguju umijeu, ukoliko su isti, nazivaju artificijelnim zaradama. Porezi (a) koji su izvjestan dio istih dohodaka ili zarada sa zemljoposjeda mogu se ispravno uskladiti s opom pravednoau i proizvodnjom, pa e, ine i izvjesne te postojane prihode dr~ave; budui da ponajprije prema javnom pravu biva o ito da dr~ava ima pravo, kad to tra~i javna dobrobit, ubiranja izvjesnog dijela zarada od graana; jer, nadalje, takvi danci ne umanjuju nacionalnu proizvodnju (. 90. bilj. b), budui da ne oduzimaju proizvode nu~ne za o uvanje plodnosti zemljoposjeda niti liaavaju vlasnika volje za obraivanje svog zemljiata ili prepuatanja istog drugima; jer, ~rtvovavai za danak izvjestan dio zarade, joa uvijek zaradu zadr~ava, joa se uvijek bogati; stoga takvi danci nipoato ne umanjuju posljedice ovih zemljoposjeda, to jest nacionalnu proizvodnju na ovim zemljoposjedima. Stoga, i kad se odr~ava ista proizvodnja sa zemljoposjeda, danci za dr~avu ni u sadaanjosti ni u budunosti nisu ometeni, odnosno, takvi se danci mogu ubirati izvjesno i trajno. U sli nim okolnostima ove danke snosi sam vlasnik zemljoposjeda, jer ih ne mo~e preusmjeriti na druge; naime, kad bi ih htio za sebe ubla~iti, morao bi ih namiriti ili od potroaa a  odredivai veu cijenu svojim proizvodima  ili od zakupnika zemljoposjeda, naplativai veu naknadu za zakup; no meutim ni odreivanje cijene, niti naknade ne ovisi od prosudbe vlasnika zemljoposjeda, ve sli ne cijene i naknade ovise o meusobnom nadmetanju vlasnika koji nude naknade ili zemljoposjede za iznajmljivanje i zahtjeva potroaa a ili zakupaca. Pa e takvi danci, dok ih snosi sam vlasnik, ostaju, prema ~elji dr~ave, izravni danci i stoga ih valja joa viae preporu ivati dr~avi. (a) Obi no se dankom nazivaju napose davanja, koja privatne osobe daju dr~avi zato ato se pod skrbniatvom iste mogu bezbri~no koristiti svojom nepokretnom imovinom, u njoj u~ivati te iz nje ubirati zaradu; svejedno je naziv danaka primjenjiv i na javna davanja isplativa iz zarada. . 98. Posljedice zanemarivanja osvrta na iste prihode pri odreivanju (postojeeg) vrela danaka Kad dr~ava oduzima sav isti prihod, ili bar vei njegov dio, ometa proizvodnju, uveava cijene roba uz optereenje potroaa a, umanjuje porast napu enosti i suprotstavlja se na elima nacionalne ekonomije, jer vlasnici zemljoposjeda ne ~ele za nikakav ili neznatan probitak izlo~iti riziku svoje zemljoposjede, zato i potroaa i, koji ipak oskudijevaju poljoprivrednim proizvodima, vrae pritisak toliko dugo dok vlasnike  ponudivai vee cijene  ne rijeae brige oko probitka i danaka. Ove vee cijene roba umanjuju ~ivotni standard i ine nacionalnu proizvodnju to te~om ato je 1) viae bogatijih vlasnika imanja izuzeto od danaka; 2) ato su, nadalje, porezni obveznici manje u stanju namiriti porez iz svojih istih prihoda, i ato viae moraju ~rtvovati probitke kapitala ili poslovanja; ato su, kona no, 3) proizvodi nu~niji. Jer to viae biva poremeena ravnote~a druatvene korisnosti, nacija mora snositi to viae neugodnosti osim prekomjernosti danaka. Ovu apstrakciju zgodno je potkrijepiti primjerom. Neka se, dakle, zamisli da dr~ava zbog svog pogreanog sistema danaka jednu desetinu (1/10) svih zemljoposjeda prekomjerno optereti te oduzme sve zarade ove desetine zemljoposjeda; tada istovremeno primorava potroaa e da najprije obraiva ima ove desetine zemljoposjeda nadoknade prekomjerni danak, jer ina e ovi potonji, onemogueni u ostvarivanju ikakvog probitka, odustaju od proizvodnje; zatim, primorava ih da obraiva ima ostalih devet desetina zemljoposjeda isplate iste uveane cijene, jer, makar ovi proizvodili istu robu s manjim troakovima, ipak primjeuju da se vea cijena isplauje obraiva ima jedne desetine zemljoposjeda, zbog obilate potra~nje potroaa a, te ni sami, u namjeri da poveaju svoju dobit, ne ~ele istu robu ponuditi po manjoj cijeni. Otuda, ako obraiva ima jedne desetine zemljoposjeda valja nadoknaditi jedan milion prekomjernih danaka, mora se namiriti i ostalih devet desetina obraiva a zemljoposjeda s joa devet miliona od potencijala potroaa a. Ovaj pogreaan sistem danaka u pretpostavljenoj hipotezi optereuje potroaa e za devet desetina te~e no da su isti potroaa i u obliku izravnih danaka isplatili eraru ~eljeni iznos danaka nametnutih zemljoposjedima bez voenja ra una o razmjeru. Ove posljedice nastaju na tri pretpostavljena podru ja u veoj ili manjoj mjeri, jer sli ni uzroci obi no imaju sli ne u inke. Iz istog na ela uzro nosti o iti su gubici ako, bez obzira na zarade, danci oduzimaju ostale prihode koje valja ulo~iti u nadoknadu za proizvodnju (. 90. pri dnu). Do ovih gubitaka dolazi esto kasnije nego ato nu~no moraju nastati oni od prekomjernosti danaka, jer ove gubitke usporavaju mo~ebitni drugi uzroci koji donose masi potroaa a nove povoljnosti, kao ato je rodnija godina, uvoenje plodonosnijeg obraivanja zemljoposjeda, pa e i ~rtve izdvojene od drugih izvornih potencijala u korist obraiva a zemljoposjeda (bez probitka), k tome i prevare i utaje. . 99. `iri pojam zarada koje nastaju na zemljoposjedima od tue proizvodnje Na izvjesnim zemljoposjedima nastaju zarade od tue proizvodnje izvornih potencijala zato ato ovi slu~e ili stanovanju, ili izvoenju kakvog posla, ili ak ne ijoj zabavi, udobnosti, te zato oni, koji vole u~ivati sli ne udobnosti, plaaju izvjesne iznose koji, osloboeni od nu~nih izdataka na takvim zemljoposjedima, ine istu zaradu istih zemljoposjeda. U takve se posjede svrstavaju najprije zgrade namijenjene stanovanju ili nekoj djelatnosti; nadalje ukrasni vrtovi, vodoskoci i ostalo ato pripada zemljoposjedima, a mo~e pru~iti korist ili ugodnost. Nadalje, dijelovi koji sa injavaju iznose ato ih valja platiti za sli ne udobnosti jesu 1) kamate za kapital preusmjeren na zakup zemljoposjeda, te nadalje 2) preusmjeren na gradnje na istim zemljoposjedima; napokon 3) iznosi koji djelomi no nadoknauju taj kapital, ulo~en u zemljoposjede i svake godine oateivan u cilju onih udobnosti, djelomi no osiguravaju o uvanje istog kapitala da ovih udobnosti ne bi tako brzo ponestalo; napokon 4) tereti koje dijelom mora platiti dr~ava, dijelom municipiji, jer ina e nitko ne bi htio ureivati sli ne zemljoposjede, bez dostatne sebi zajam ene koristi, a na vlastitu atetu. Ove su koristi sadr~ane u dvojakoj gore navedenoj kamati (iznesenoj pod br. 1. i 2.), a one ine i zaradu od sli nih posjeda, jer su ostali iznosi, koji bivaju plaani za udobnosti od sli nih posjeda (izneseni pod br. 3. i 4.) zapravo izdaci koje valja ulo~iti u sli ne posjede, oni kakve treba oduzeti od mjeaovitih prihoda (od br. 1.-4.), da bi postao vidljiv ostatak koji iskazuje isti prihod ili samu zaradu od posjeda. Te zarade za veinu onih koji su se po~eljeli koristiti tim posjedima i u~ivati ih (kao zakupnici), obi no bivaju dodatno uveane zbog znatne potra~nje. Ove su zarade, ne manje no ostale zarade nastale od izvornih potencijala, prikladan predmet oporezivanja, sve dok porezi ine izvjestan dio ovih zarada, jer tada, prema opim zakonima tr~iata, prema kojima samo susret ponude i potra~nje smije odreivati cijenu roba, vlasnici ovih posjeda sami moraju snositi sli ne poreze i ne mogu ih prevaljivati na druge (. 97.); tada ovi isti porezi ne ometaju ni nacionalnu proizvodnju, ve pouzdano i dugoro no pritje u u erar. Nadalje, budui da zarade od ovih posjeda nastaju zbog kamata kapitala ulo~enog u njih, doduae miriau na kapital, ali se ipak uvratavaju meu posjede zbog njihove nepromjenjive, za posjede vezane prirode. Isto tako i zarade od zgrada koje slu~e poljoprivredi i ostalim djelatnostima te umijeima, sa~etosti radi, svrstavaju se u zarade poslovanja, jer takve zgrade ne donose novac nezavisno od poslovanja. Napokon, u svrhu sa~etosti, kanali i mostovi bivaju u ovom traktatu razmotreni zajedno s ostalim davanjima nametnutim javnoj potroanji, zato ato se u svojoj biti podudaraju s porezom na potroanju. . 100. b) Prihodi od zarada kapitala Kapital (. 90., 96.) spada u izvorne potencijale jer, ulo~en u proizvodnju, ukoliko se rabi za zakup posjeda, alata ili usluga, stvara mjeaovite proizvode i prihode, iji dio, koji kona no po osnovi vlasniatva  od istih mjeaovitih prihoda  pripadne kapitalistima, ini iste prihode, odnosno zaradu od kapitala, a preostali dio istih prihoda, koji biva namiren bilo po osnovi obeateenja za trajno troaenje kapitala, bilo po osnovi osiguranja za opasnost po isti kapital, ne unosi se u zarade od kapitala. Ove zarade, budui da javne potrebe tako tra~e, ine predmet oporezivanja (. 90.) dokle se god 1) oporezuju zarade sveg kapitala podjednako, ina e, kako su poremeeni probici od ulaganja kapitala, kapitalisti spremno, povukavai svoj optereen kapital, ula~u u proizvodnju slobodnu od javnih oporezivanja, i ne povjeravaju ga optereenoj proizvodnji osim uz isplatu iznosa povrh javnih nameta, te na taj na in namet ove vrste preusmjeravaju, uz optereivanje proizvodnje, u neizravno oporezivanje; 2) dokle god porezni nameti na kapital ine izvjestan pravedni udio, ina e se lako deaava da zbog veli ine tereta sam kapital odlazi u inozemstvo i biva uskraen nacionalnoj proizvodnji; 3) dokle se god zarade od kapitala stranaca ne podvrgavaju oporezovanju onda, kad se zbog takvog optereenja mo~e s razlogom strahovati od njihovog povla enja, ina e, odljevom ovog kapitala, koji je viae pogodovao proizvodnji no ato su vrijedile kamate isplaene od stranaca, biva ometen razvoj nacionalnih potencijala (. 4.-7., 35.)(a). Pod ovim uvjetima javni se prihodi od zarada kapitala mogu u svakom slu aju uskladiti s opom pravednoau, jer su javni prihodi, prema javnom pravu, izvjestan dio zarada; nadalje, mogu se uskladiti s opom proizvodnjom, te ~eljenom pouzdanoau i trajnoau javnih prihoda, jer, ne umanjujui izvorne potencijale (kapital), ne umanjuju ni njegovu posljedicu, odnosno taj dio nacionalne proizvodnje. Stoga, dok traje ista razina proizvodnje od kapitala, i ovi dr~avni prihodi ostaju pouzdani i trajni. Te tako prihodi od kapitala zaslu~uju odobravanje dr~ave, no ne tada kad sva zarada biva ~rtvovana za doprinose, jer tada kapitalisti, pozajmljujui svoj povu eni kapital isklju ivo uz joa vee kamate, koje u svom iznosu sadr~avaju javna dava-nja nametnuta kapitalu, itav namet  uz atetu po proizvodnju  preusmjeravaju na du~nike. (a) Ina e ovo izuzee stranog kapitala valja podrazumijevati onda kad je dr~ava u stanju osigurati da domai kapital pod imenima stranaca ne postigne tajno izuzee. Ina e naime, kako bi barem pri ubiranju poreza bile izbjegnute nedoumice, moraju biti ~rtvovani probici koje proizvodnja ima od stranog kapitala. . 101. c) Prihodi od zarada privreivanja Poslovanje (. 90., 96.) je izvorni potencijal, jer mo~e u svoje posljedice uklju ivati proizvode i dohotke. No ovo se poslovanje joa mora razlu iti na osobno i stvarno; osobno poslovanje donosi zarade isklju ivo uz upotrebu ljudskih snaga, okretnosti i znanja, a stvarno poslovanje usto u stvaranju prihoda upotrebljava kapital, te je zato sa stvarnim poslovanjem, budui da bez ljudskih snaga ulaganje kapitala ne bi bilo mogue, isprepleteno osobno. Nadalje, osobno poslovanje naziva se bilo artificijelnim, bilo naravnim, prema tome jesu li za bavljenje njime potrebni prethodna vjeatina i osposobljavanje ili nisu nu~ni; u drugo se svrstava poslovanje nadni ara, u prvu pak spada poslovanje obrazovanih, zemljoradnika, metalurga, obrtnika, trgovaca i razli itih slu~benika. Nadalje, prihodi, koje stvara ovakvo raznoliko poslovanje, jesu mjeaoviti; da iz njih postanu poznati isti (prihodi), moraju se odbiti svi izdaci koji su nu~ni za proizvodnju istih. U te se izdatke uvratavaju 1) svi izdaci za izdr~avanje kako one osobe koja je subjekt poslovanja, tako i za izdr~avanje obitelji iste; 2) izdaci za neprekidnu nadoknadu troakova predvienih za osposobljavanje i izdr~avanje tijekom itavog vremena osposobljavanja; 3) izdaci za kamate i nadoknadu kapitala, ako ovaj biva utroaen tijekom poslovanja, te premija osiguranja za rizik kojem se izvrgava kapital tijekom poslovanja. Oduzevai ove stavke, ostatak prikazuje iste prihode, odnosno zaradu poslovanja. Nameti koji ine izvjestan dio zarade poslovanja mogu se uskladiti s opom pravednoau i proizvodnjom, pa e ine i pouzdane te trajne prihode dr~ave; jer najprije iz javnog prava biva o ito da je pravo dr~ave  kad to tra~i javna dobrobit  ubirati izvjestan dio zarada od graana; jer nadalje takvi nameti ne umanjuju nacionalnu proizvodnju  naime, niti umanjuju poslovanje, niti kapital (u stvarnom poslovanju). Stoga, dok postoji ista proizvodnja poslovanjem, dr~avni prihodi od zarada poslovanja ne bivaju ometani ni u sadaanjosti ni ubudue, odnosno, ti prihodi ostaju pouzdani i trajni. Te zato zaslu~uju da ih se preporu i dr~avi. Ako pak dr~ava svojim nametima oduzima poslovanju zaradu, tada e vlasnik poslovanja koje je potroaa ima nu~no, spremno preusmjeriti takve terete na potroaa e, jer u protivnom slu aju on odbija raditi na svoju atetu. I tada sama dr~ava djeluje protivno opoj proizvodnji i pravednosti (. 98.). . 102. 2) Pojam i razlikovanje javnih davanja ubiranih iz vjerojatnih istih prihoda Drugu vrstu stvarnih poreza ine ona davanja koja se nameu istim dohocima predvienim s izvjesnom vjerojatnoau. Naime, da~bine ubirane od zarada nemaju savraenost koju tra~i dr~ava, pa e zahtijevaju od providnosti dr~ave da njihov izostanak u druatvu, koje mora pokriti vee potrebe, bude nadomjeaten. Premda se, naime, ove da~bine temelje na zaradama ustanovljenim putem pouzdanog ra una, ipak su nesavraene; jer taj ra un, kako zbog oscilacije izvornih potencijala od kojih se izvode takve zarade, zbog njihova porasta i smanjivanja, prikrivanja i promjenjive procjene, tako i zbog oskudnosti istih dohodaka (zarada) meu siromaanijim graanima, ne dopuata matemati ku pouzdanost. Stoga ove da~bine, kako zbog ovih poteakoa u ra unu, tako i zbog skupog i napornog ubiranja te u estalog utjerivanja istih od siromaanijih graana ije su zarade neznatne, dr~ava namee zaradama graana u toj mjeri da bude sigurna kako svojim da~binama nije premaaila zarade svojih graana. Meutim, tada se lako deaava da zaradama veeg broja graana da~bine ne budu podjednako nametnute, ili, ako dr~ava ~eli da ovaj razmjer bude vrlo umjeren, da u dr~avnim prihodima doe do nedostatka potrebnih iznosa. Zato, da bi i zarade onih kojima su nametnute bilo neznatne, bilo nikakve da~bine, snosile javne terete u nekom srazmjeru, te kako bi ujedno bio nadomjeaten izostanak ovih da~bina, dr~ava koja mora namiriti vee izdatke svakako uvia da su nu~na i druga javna davanja, na osnovu vjerojatnih istih dohodaka. Nada-lje, takvu vjerojatnost mo~e pronai u izda-cima graana, koje ovi ine prilikom potroanje, zato ato  po svjedo enju iskustva  oni graani, kojima je ostalo viae zarade od da~bina (na zarade) mogu viae izdati za vlastitu potroanju. Stoga dr~ava, nameui potroanji graana izvjesna davanja, izabire predmet javnih davanja u kom se krije vjerodostojno vrelo da~bina zasnovano na istim dohocima; i zato su takva davanja zaista javna davanja ubirana od vjerojatnih istih dohodaka (. 95.). Sva ova davanja od potroanje zbog svog se dvojakog predmeta nazivaju ili a) akcize, odnosno ona davanja koja daju graani dr~avi zato ato se svojom (privatnom) pokretnom imovinom pod okriljem druatva mogu sigurno koristiti; ili se nazivaju b) carine, naime ona davanja koja graani dr~avi daju zato ato se mogu slobodno koristiti javnim imetkom. . 103. a) Dr~avni prihodi od akciza Akcize, prema cilju poreza na potroanju, moraju zahvatiti ne iju zaradu onoliko, koliko bi svatko po osnovi da~bina od zarada joa morao dati kad bi se svi javni prihodi mogli prikupiti iz tih da~bina, koliko bi, nadalje, netko mo~da po osnovi da~bina od zarada davao manje od ostalih graana (. 102.). Zbog toga osnovne potrepatine po osnovi akciza moraju snositi najmanji iznos nameta, jer se njima koriste nadni ari i siromaaniji graani, ije su zarade oskudne; vee pak iznose, nadalje, moraju po istom osnovu akciza snositi proizvodi udobnosti, najvee pak proizvodi raskoai; pa ipak, te iznose valja odmjeriti u onom razmjeru ijom se primjenom nee ni sirotinji ote~ati izdr~avanje, niti ograni iti graani osred-njih potencijala u koriatenju proizvoda udobnosti ili raskoai. Akcize odreene na ovim na elima mogu se uskladiti s opom proizvodnjom i pravednoau (. 35.) zato ato ine izvjestan vjerojatni dio zarada osiguranih pod okriljem dr~ave; zato ato, nadalje, ne umanjuju izvorne potencijale niti oduzimaju proizvode nu~ne za o uvanje ovih izvornih potencijala, niti ograni avaju ili onemoguuju koriatenje proizvodima koji nisu neophodni, niti, napokon, ote~avaju koriatenje osnovnim potrepatinama; dokle god ne optereuju najmanju plau nadni ara koji, premda moraju platiti akcizu na proizvode koji su im nu~ni, npr. na kruh, ipak mogu i sutradan troaiti istu koli inu kruha ako bi se uzdr~avali pri koriatenju proizvoda koji nisu neophodni, npr. duhana, rakije itd. U slu aju protivnom ovim na elima ubrzo, zbog nedostatnosti prehrambenih proizvo-da, biva smanjen broj pripadnika stale~a nadni ara sve dotle, dok meaetarima ne postane va~no sa uvati preostali broj radnika od nestanka te pri nadmetanju za odreivanje plae  dodjeljujui istima veu plau  akcizu nadni ara, protiv namjera dr~ave, plaati neizravno. . 104. b) Temelj i vrste carina Prema svrsi druatva (. 4.) dr~ava se brine za viae graanima korisnih i potrebnih ustanova za koje se pojedini graani zbog nedostatka jedinstva ne mogu sami brinuti; stoga zasnivanje i odr~avanje istih ustanova, ako se njihova korisnost ti e svih, od sviju, ako se pak odnosi samo na pojedine graane, od dohodaka pojedinih, prema preporuci pravednosti, mo~e nadoknaivati po osnovi carina. Mo~e li zaista dr~ava carine uveavati preko visine nu~ne za zasnivanje i odr~avanje, te tako unositi viaak u erar, ovisi o vrhovnom na elu da~bina, koje odreuje razmjer istih dohodaka; jer dr~avni nameti ine isklju ivo dio istih dohodaka graana. Stoga, kad se bez ikakva obzira na viae ciljeve dr~avne zajednice, isklju ivo ostvarivanja prihoda radi potroanji nameu takve carine, zasigurno su vrijedne svake grdnje. U razli itim se druatvima susreu sljedee takve carine: () sudske uzgredice; () takse i kancelarijske pristojbe za dodijeljene asti; () cijene osiguravanja prometa i udobnosti; () akolarine i darovi; () tereti municipija; ()) takse monopola, lutrije, javnih kua itd. . 105. Prihodi od carina Mogu li se iz carina prikupiti zarade koje se dade unijeti u erar pokazat e sljedea razmatranja: () Posve je pravo da odr~avanje i usavraavanje sudova potpomognu (privatni) graani, bilo oni koji u~ivaju dobrobiti sudovanja, odreenim davanjima, sudskim uzgredicama (. 104.) zbog ostvarenih dobrobiti i stvorenih sudskih troakova te napora, bilo  nov anim globama  oni koji svojim prijestupima uveavaju sudske izdatke; jer tako zajedni ki tereti municipija skop ani s ovim ustanovama, ukoliko se korist od ovih ustanova ne odnosi na cijelu zajednicu, mogu biti pravedno smanjeni. Sli ne carine mogu se ubirati ne samo u krivi nim i graanskim postupcima, ve i pri razli itim protokoliranjima ugovora, oporuka, hipoteka i ovjera; jer niata nije pravednije no da napori i troakovi budu nadoknaeni od stra-ne onoga koji putem sli nog sudskog spisa ostvaruje neku povlasticu. Ipak, te uzgredice koje valja platiti za koriatenje sudskim ustanovama ne ine redovno vrelo prihoda erara; jer ta korist tek rijetko ovisi od nekog vjerojatnog razmjera istih dohodaka, a ipak prihodi erara mogu initi isklju ivo izvjestan dio ovih istih dohodaka (. 90.). Zato siromaaniji graani pri parnicama moraju biti izuzeti od plaanja ovih uzgredica. () Slu~be, titule, asti i ostale uzviaene odlike (redovi i kri~evi) po svom cilju moraju biti nagrade zaslu~nih graana. Zato sama stvar svjedo i da dr~ava njima ne smije trgovati. Svejedno, prilikom dodjele sli nih asti dr~ava mo~e usput ostvariti izvjesne prihode, sve dok je sigurna da ovi potje u iz zarada odlikovanih. Da se ipak ne bi dr~ava izlo~ila opasnosti da procijeni takse skuplje no zasluge koje zahtijevaju takve dodjele po asti, neka bri~no od ovih taksa odijeli kancelarijske pristojbe, kojima mo~e podmirivati troakove dodijeljene asti ili slu~be bar tada kad ujedno dodjeljuje razmjerne probitke. Svejedno dr~ava u svakom slu aju podvrgava ambiciju onog tko tra~i po asti veoj carini, jer, budui da takav svjesno i dragovoljno plaa carinu, pretpostavlja se da nije umanjio svoje izvorne potencijale. () Ustanove koje dr~ava posveuje pro-metu i udobnosti putnika zato ato ih sama, zbog izostanka udru~ivanja privatnih osoba, organizira uz manji napor i troakove, nu~no zahtijevaju carine koje su manje tegobne graanima ako iste carine nisu vee od onih koje upravo dostaju za potrebe istih ustanova, da bi, tako, privatni pojedinci koji namjeravaju pribaviti sebi takve udobnosti bili posve poateeni veih ~rtava. No sli ne naknade za poatu, ceste, luke, kanale, istrebljivanje zvijeri ili sigurnost prometa teako da ine vrelo prihoda erara; zato ato  zanemarivai na elo istih dohodaka  vode ra una isklju ivo o korisnosti, a ovdje ta korisnost rijetko ovisi o istom dohotku; nadalje, zato ato se sli ni prihodi nu~no suprotstavljaju cilju ovih ustanova, njihov je naime cilj da budu korisne, ato pak onemoguavaju vee carine; nadalje, cilj je ovih ustanova i taj da slu~e udobnosti, a ova pak, im erar od tih ustanova pokuaa ostvarivati prihode, lako mo~e privatnim osobama ostati nedohvatljiva; zato ato tada erar, kako bi viae zaradio, manje izdaje za odr~avanje i usavraavanje istih ustanova. Stoga viaak vrijednosti, koji pristi~e od carina veih no ato je za odr~avanje nu~no, radije  prema spomenutom cilju  valja ulo~iti u usavraavanje sli nih ustanova (. 77., 79., 80., 85.). . 106. Nastavak () Obrazovne ustanove ine predmet izdataka erara ne manje no ustanove sigurnosti, zato ato dr~ava sli ne ustanove uspostavlja ne samo kao sredstva za pribavljanje okretnijih slu~benika, ve i obrazovanja graana radi; da graani budu obrazovani za dr~avu je va~no to viae, ato izvjesnije sama dr~ava mo~e uvidjeti da je najbogatije vrelo nacionalnih potencijala tehni ko poslovanje koje ne mo~e biti liaeno umova, spoznaja i znanosti; stoga obrazovne ustanove spadaju u redovne izdatke erara (. 25. pod br. 4). Uostalom, dobrobiti druatva nipoato se ne protivi nadoknada dijela izdataka za ove ustanove iz doprinosa za znanost (. 104.), odnosno od nekih davanja isplaivanih za javnu uporabu obrazovnih ustanova, zato ato graani, koji se rado koriste ovim ustanovama, ujedno slijede i svoj probitak. No ostvarivanje veih erarskih prihoda putem ovih ustanova, ili barem ~elja da se nadoknade svi troakovi obrazovanja protivi se dobrobiti druatva; zato ato viae talenata liaenih potencijala lako biva sprije eno da postane korisno nacionalnoj sigurnosti i proizvodnji putem stjecanja nauka u ovim ustanovama. Ova na ela vrijedna su da se primijene i na imovinu i darove vjernika crkvi, ukoliko se ovo ne ula~e samo u stjecanje dohodaka, ve prije u propovijedanje bo~anske rije i ili podjelu sakramenata; jer ina e koriatenje ovime lako biva ometeno, a za samu je dr~avu va~no da ono nikako ne bude ometeno (. 25.). () Terete zajednica moraju, prema na elima financijske znanosti, prvenstveno sno-siti - zbog potreba tih zajednica - oni koji pripadaju takvoj zajednici (. 25.). Postoje, nadalje, tereti koje dr~ava namee zajednicama zbog dodjele nekih povlastica i monopola (robe, banaka, uvoznina, stovarianog prava). Oni se, doduae, uzimaju od istih dohodaka sli nih zajednicama prepuatenih povlastica i monopola, no ipak ih se rijetko mo~e odobriti, zato ato im vrela (povlastice i monopole) nacionalna ekonomija u najviae slu ajeva odbacuje. 6) Carine koje bivaju nametnute onim djelatnostima kojima se ~eli doi do udobnosti i u~itka, pri emu nitko ne biva oate-en, lako mogu donijeti proporcionalne iznose koji ne optereuju takve udobnosti, a da se ne protive ni izvornom shvaanju da~bina, zato ato graani obi no udovoljavaju svojoj udobnosti i u~itku iz istih dohodaka, preostalih od drugih javnih tereta. No ova udobnost i ovaj u~itak, koji su protivni nacionalnoj proizvodnji ili moralu, nikad ne mogu dr~avi, osim ako se ona ne ~eli sukobiti sama sa sobom, pru~iti priliku za ostvarivanje prihoda (. 4.). Stoga ubiranje takse od javnih upova sree (lutrija) i kockarskih igara dr~avi nije mogue druk ije no ako znade odijeliti od ovakvog kockanja rasipanje kapitala, snaga i vreme-na, te ostale pogibeljne posljedice; a od takse na kupovnu ljubav i javna bludiliata ne mo~e nikad ostvarivati nikakve dohotke. (Carine ubrane od posjeivanja kazaliata osnovanih od dr~ave i od ostalih djelatnosti za dr~avu nikad nisu unosne (. 87.) ili su nacionalnom poslovanju naprosto tegobne.) . 107. 3) Prihodi dr~ave od mjeaovitih dohodaka U stvarne namete svrstavaju se i oni koji za vrelo imaju mjeaovite dohotke od izvornih potencijala (. 95.). No prihodi ubrani od mjeaovitih dohodaka nevaljani su zato ato lako, preaavai uravnote~en razmjer prema istim dohocima, oduzimaju dohodak nu~an za o uvanje plodnosti izvornih potencijala, stoga umanjuju i same izvorne potencijale (. 90.). Ovo remeenje druatvene korisnosti umanjivanjem stvarnih potencijala smanjuje broj proizvoa a koji se bave proizvodnjom sli nih stvarnih potencijala sve dotle dok ti proizvoa i ne pronau sredstva za nadoknadu prekomjernih nameta u dovoljno velikom broju potroaa a. No tada ovakvi nameti, suprotno naumu dr~ave, postaju neizravni; nadalje, ako zahvate nu~ne potrepatine, zbog porasta plae nadni ara u init e skupljima sve ostale proizvode u zemlji; stoga to viae umanjuju broj potroaa a, kako kod kue, tako i vani, i napokon ote~avaju nacionalnu proizvodnju. U ovaj se tip davanja uvratavaju ponajprije desetine (dixme royale) ubirane od svih zarada; one se svrstavaju ili u davanje u proizvodima, ili nov ano, ukoliko ih, razumljivo, aritmeti ki prera unate, valja isplatiti u gotovom novcu. Desetine u proizvodima ve su gore (. 93.) odba ene; desetine u novcu, pak, esto oduzimaju svu istu zaradu, budui da vrijednost troakova proizvodnje esto prelazi devet desetina proizvoda kad su takoer izra~eni u novcu; stoga viae izvornih potencijala zbog poteakoa oko plaanja desetina postaje jalovo, ili, ako su njihovi proizvodi potroaa ima nu~ni, tereti desetina postaju neizravni nameti koje prate sve gore openito navedene nepogodnosti; ove potroaa ima ine vee atete no ato dr~avi donose koristi, te pogoduju isklju ivo onim proizvoa ima koji nisu morali snositi ni ~rtvu vremena, ni snaga ni kapitala (. 98.); napokon, tome sli ne desetine bivaju to opasnijima, ato savraeniji sustav (koji je zajedno s ostalim zloupotrebama erara odbacio i politici protivne desetine) da~bina imaju susjedni narodi, zato ato njihova, manje optereena proizvodnja domaim trgovcima nudi proizvode po ni~oj cijeni. U ta davanja, nadalje, spadaju nameti od sveukupnih proizvoda (Producten-Auflage) koji su u stvari preinake desetina izra~enih u novcu, zato ato takoer ine izvjestan dio svih mjeaovitih proizvoda, sad vei, sad manji od desetina, te prema tome za probitke druatva sad pogibeljniji, sad povoljniji. Napokon, ovamo se mo~e svrstati glavarina (Kopfsteuer), podjednako nametnuta svim graanima, budui da takav namet valja platiti od dohodaka koje imaju graani, tako da se baa nikakav ra un ne vodi o istim dohocima. Ta je glavarina joa tegobnija od desetina, budui da joa viae remeti interese graana, jednostavno pretpostavljajui da svi graani imaju iste dohotke. . 108. 4) Prihodi dr~ave ubrani od vanjskih potencijala koji se nalaze u stvarnom posjedu Vrelom javnih nameta samo posjedovanje vanjskih potencijala ne mo~e biti; budui da se ne mo~e uskladiti ni s pravednoau, ni s opom proizvodnjom, stoga joa manje s pouzdanoau i trajnoau javnih prihoda; budui da, makar tko posjedovanjem nekih vanjskih potencijala stekao pretpostavke za ostvarivanje dohodaka, ne biva ipak samo po sebi razumljivo da posjedovani potencijali stvaraju proizvode, a to je manje izvjesno da od ovih poten-cijala pristi~e ist dohodak; osim toga, potvreno je i da ne mogu izvorne poten-cijale initi niti svi vanjski potencijali, niti u istom omjeru; da javna davanja nametnuta bez razlike mjeaovitom dohotku od ovih potencijala smetaju omjeru koristi po graane i uveavanju tog omjera, te da su to ujedno nestalna davanja, ve je gore prikazano (. 107., 98.). Ovakva davanja ne dopuataju ak ni neko reguliranje da~bina, odnosno odreivanje koli ine na kojoj bi se mogao graditi razmjer prema ovim potencijalima. Naime, ako su takvi potencijali nepokretni, tada njihova veli ina, izra unata bilo prema povraini, bilo prema obujmu, npr. u kvadratnim hvatovima zemlje ili kubi nim hvatovima kue, budui da  iz razloga plodnosti, nu~nosti, udobnosti i prodavanja poljoprivrednih proizvoda ili prilike za izdavanje kue  donose najrazli itije dohotke, ovo ne daje nikakvu mjeru zarada, koja je ipak neizbje~na za oblikovanje pojma da~bina (. 90.); ako su pak takvi potencijali pokretni, tada se njihova procjena  i, kona no, njihova mnogostruka korisnost  svojom vrijednoau znatno razlikuju od ~eljene cijene, ili barem od cijene u gotovini. Stoga, kad dr~ava namee davanja za posjedovanje potencijala, premda poneki graanin plaa ta davanja iz svojih istih dohodaka, ipak ih veina ne mo~e platiti osim uz ~rtvovanje svojih izvornih potencijala. Ovamo spadaju hvaljevine nametnute prijenosu dobara, mrtvine na imetak ostavljen od pokojnika, i ostalo ime se nasljedstvu namee teret izra~en u postocima (. 90. bilj. a). . 109. 5) Fiziokratski sustav poreza Osebujno je fiziokratsko u enje (. 95.) o sustavu poreza. Oni, naime, u e da vrelo nameta navodno ine samo dohoci zemljoposjeda, odnosno proizvodi zemlje; zato ato najprije zemljoposjed, zbog svoje karakteristi ne moi proizvodnje, jedini posjeduje izvorne proizvode i zarade (. 90.) od kojih svi ostali graani koji se ne zanimaju proizvodnjom na zemljoposjedu imaju vlastite izvedene dohotke; ovi graani, osim toga, ine sterilnu klasu; nadalje, budui da isklju ivo poslovi zemljoposjeda i zanimanje njime donosi radnicima iste dohotke, od takvih istih dohodaka izraevine i usluge drugih poslova i zanimanja ne mogu biti vrijednoau vei; budui da, napokon, kako bi ostali sterilni graani imali neke prihode, moraju sve svoje izraevine i usluge mijenjati za proizvode zemljoposjeda. Stoga se u ovom sistemu ujedno tvrdi da se ne mo~e otkriti nijedna metoda skupljanja nameta skop ana s veom atedljivoau nego ato je ona koja skuplja sveukupne dr~avne namete od obraiva a zemljoposjeda i proizvoda njihovog zemljiata; jer, ako ostali mogu ostvariti zarade isklju ivo razmjenom svojih izraevina i usluga za proizvode zemljoposjeda, zapravo svi imaju zarade od obraiva a zemljoposjeda koji im mora dati (unaprijed isplatiti) to viae proizvoda zemlje ato viae da~bina ovi sterilni graani moraju platiti dr~avi; te da~bine u svom iznosu osim izdataka za neposredne dr~avne potrebe sadr~e i posredne izdatke koje valja initi za napore prikupljanja da~bina; stoga, ako obraiva i zemljoposjeda plate i da~bine neposredno, umjesto tih sterilnih graana, obogauju se za troakove prikupljanja, koje bi povrh svega trebali dati sterilnim graanima da ovi moraju plaati neke poreze. Odavde taj sistem izvodi sjajne posljedice te obeava napose 1.) dr~avi  pouzdanost prihoda, jer bi poreze ubirala od malobrojnih, a bogatijih vlasnika zemljoposjeda; 2.) vlasnicima zemljoposjeda  racionalizaciju poreza, zato ato bi morali manje doprinositi, te bi stoga imali vei ostatak potencijala koje mogu ulo~iti u uveavanje svog bogatstva te ujedno u nacionalnu proizvodnju; 3.) ostalim graanima  porast graanskih sloboda, zato ato su poateeni tegoba i tereta utjerivanja poreza; 4.) itavoj, pak, druatvenoj zajednici  prirast vremena, snaga i usluga koje u tolikom iznosu ula~u slu~benici u prikupljanje poreza, i slobodu poslovanja koju ina e ograni ava viae vrsta nameta. . 110. pobijanje fiziokratskog sustava poreza Meutim, ovaj fiziokratski sistem poreza, naizgled sjajan, nigdje se na kugli zemaljskoj nije mogao primijeniti, zato ato je izgraen na pogreanim pretpostavkama. Najprije je, naime, pogreano da je proizvodna mo isklju ivo svojstvo zemljiata, zato ato nijedan zemljoposjed ne proizvodi neato ni iz ega, ve isklju ivo, zahvaljujui raznolikom spajanju materijalnih elemenata, ini iste elemente podesnima za ljudske potrebe; tada zapravo ljudske snage tako spajaju proizvode prirode da budu podesni za ato viae ljudskih potreba; stoga nije samo zemljoposjedu svojstvena mo proizvodnje. Nadalje, ne mo~e se podr~ati prijenos istih dohodaka isklju ivo na obraivanje zemljiata, zato ato svaki unosan rad stvara iste dohotke, dakako, one koji preostanu oduzme li se od iznosa proizvoda istog rada troakovi proizvodnje. Ta svaki radnik nema potrebe samo za prehrambenim proizvodima i potrepatinama poteklim od proizvoda zemljoposjeda, ve i za mnogo viae predmeta i usluga koje se ne mogu zadovoljiti od proizvoda zemljoposjeda. Dapa e, u bogatijim druatvima ni radnici siromaanijih klasa ne troae sve svoje vrijeme na proizvode zemljoposjeda, ve se u preostalo vrijeme zanimaju razmjenom vlastitog rada za tui rad ili proizvode; stoga su ostale posljedice njihove proizvodnje nezavisne od ikakve proizvodnje zemljoposjeda. Zato manufakturisti zamjenjuju svu proizvodnju zemljoposjeda za dio svog rada i rukotvorina, a rukotvorine koje preostanu od razmjene za ve utroaene proizvode zemljoposjeda posjeduju kao izvorne dohotke. Ne smeta ni ato se od toga ubiru isti dohoci npr. poljoprivredni, zato ato prirodne moi zemljoposjeda ne stvaraju niata bez rada; zato ato talent, snage, okretnost manufakturista, ina e iste prirodne snage, na isti na in, besplatno, uveavaju korist izradaka, kao ato i moi zemljoposjeda uveavaju korisnost proizvoda zemlje. Vlasnik zemljoposjeda ostvaruje zaradu od vlasniatva nad zemljoposjedom na isti na in kao ato manufakturist takoer ostvaruje zaradu od vlasniatva nad svojim potencijalima, unekoliko oja anim strojevima, vatrom, zrakom, vodom itd. Lako se, stoga, mo~e zaklju iti zaato itav ovaj sistem u praksi gotovo ni emu ne mo~e udovoljiti. Sli an je sistem poreza nepravedan, optereuje proizvodnju zemljoposjeda i ne dopuata baa lako obraiva ima zemljoposjeda uravnote~ivanje koristi, dapa e izla~e itavo druatvo vjerojatnoj propasti; zato ato su u ovom sistemu proizvodi manufakturista i trgovaca izuzeti od poreza, a zbog tog izuzea preusmjeravaju to viae nepravednog tereta na obraiva e zemljoposjeda ato je druatvo bogatije; naime, u najbogatijim druatvima dohoci od izvornih proizvoda manufaktura i trgovine ne nadmaauju svojom vrijednoau samo dohotke zemljoposjeda, ve, dapa e, i vrijednost samih (izvornih) zemljoposjeda. Ovaj poremeen omjer tereta graana tiati naro ito zemljoradnike, to viae, ato manje zemljoradnici u svojoj moi imaju mogunost da, odredivai vee cijene proizvoda, prekomjerni porez preusmjere na potroaa e; zato ato nacionalna ekonomija pokazuje da cijene roba ne ovise o prosudbi proizvoa a, ve o susretu ponude i potra~nje. Odavde se uz najvee muke smanjuje broj zemljoradnika, sve dok poljoprivredni proizvodi istih jedva zadovoljavaju potrebe potroaa a (. 98.); u tom asu, zbog oskudne ponude proizvoa i doduae plaaju sve poreze umjesto njih, ali ujedno postaje nemogu svaki porast proizvodnje u poljoprivredi i o njoj zavisnog broja zemljoradnika, zato ato proizvodnja i eg preko naju~e nu~de potroaa a donosi atetu. Meutim, ostane li pritom uvoz ~itka iz susjednih zemlja (kako preporu uju fiziokrati) slobodan, lako e se desiti da zemljoradnici nikad ne uspiju kod potroaa a nadoknaditi prekomjerne poreze; zato ato, sve dok je na raspolaganju strani ~itak po ni~oj cijeni, domai zemljoradnici niata ne zarauju, dapa e, liaeni svih sredstava, vrlo brzo nestaju te s njima nestaje va~an oslonac ostalog poslovanja. . 111. Osobni prihodi. B.) Osobni prihodi (. 91. pod br. II) odreuju se isklju ivo prema imovini osobe. Meutim, javni prihodi ne mogu za svoj predmet uzeti osobu nekog graanina (. 90.), zato ato osoba podanika po sebi nije izvorni potencijal, stoga nema niti dohotke, niti izdatke; pa e, osoba istog ne pokazuje ni stupanj korisnosti koja se na nju prelijeva iz dr~avnih ustanova, prema kojoj bi istoj valjalo nametnuti porez. Stoga u praksi ne mo~e postojati nijedan osobni prihod koji ima druk iji predmet od osobe ili isto osobnih kakvoa. Tako je glavarina zaista ili porez na mjeaoviti dohodak, ve gore izbrisan iz popisa poreza (. 107.), ili porez na potroanju, zato ato pretpostavlja da svatko neato troai. Meutim, zapravo je takav porez izuzetno neugodan, budui da otac obitelji biva potpuno iscrpljen isplaujui glavarinu za svakog od svojih ukuana, ili je to porez od dobiti poslovanja, koji lako brka razli ite vrste poslovanja. Nadalje, druga vrsta osobnih prihoda, davanje nametnuto stale~ima i astima graana uvijek biva ubirano iz mjeaovite dobiti, zato ato pretpostavlja da svaka ast ili stale~ graana imaju vlastitu dobit. Ovaj prihod ostaje uvijek nepravedan, makar se sveo na toliko malen da ga iz svojih zarada mo~e platiti i najsiromaaniji graanin istog stale~a, zato ato je toliki iznos za bogatije neznatno, za siromaanije pak tegobno davanje. Napokon, ovamo se svrstavaju takse snoaljivosti }idova ili kraana; davanja nametnuta hereticima, ne~enjama, bradatima itd. Ona su nepravilna ve zato ato se primjenjuju prije kao sredstva policije no kao davanja eraru (. 94. pod br. 4). . 112. Razlika izravnih i neizravnih prihoda dr~ave te va~nost ove razlike. III. Dr~ava ubire poreze, troaarine i carine sad izravno, odnosno neposredno, kad onaj pojedinac koji ih isplauje mora iste i prinijeti upravo dr~avi, sad neizravno, odnosno posredno, kad onaj pojedinac koji ih isplauje iste tek anticipira, dok ih ne primi od drugih pojedinaca (. 91.). Tako, dok porez na dobit zemljoposjeda plaa dr~avi vlasnik istog zemljoposjeda, ubire se izravno, ali dok isto plaa dr~avi zakupnik istog zemljoposjeda, zato ato (zakupnik) takav porez daje kad vlasnik zemljoposjeda ura unava anticipaciju u naknadu za iznajmljivanje, dr~ava ubire porez neizravno. Iz u inaka graanima pogreano nametnutih javnih davanja uo ava se da je ova razlika vrlo va~na, zato ato, kad se izravni nameti, mimo o ekivanja dr~ave, izrode u neizravne, ili obrnuto, takvi se nameti, iznevjerivai svoje na elo, zasnivanje na razmjeru iste dobiti, lako mogu sukobiti s opom proizvodnjom, pravednoau, a i s pouzdanoau i trajnoau javnih davanja. Odavde u osobite interese dr~ave spada to no sagledavanje biti njenih nameta i bri~an oprez da se ne izrode bilo izravni u neizravne, bilo neizravni u izravne. Ovdje valjanije biva objanjen pogrean stav koji tvrdi da se sve vrste nameta mogu, prema prosudbi poreznih obveznika, preusmjeriti na druge te da se njihovi tereti mogu nadoknaditi od drugih, pa je stoga, kad su nameti, odreeni bez omjera, ina e usklaeni s ravnote~om korisnosti po graane, upravniku erara svejedno jesu li javni nameti u nekom omjeru ili ne. Budui da po nauku nacionalne ekonomije isklju ivo cijene proizvoda ili rada, uveane u onom omjeru, u kom proizvoa i udovoljavaju prekomjernim porezima, mogu biti sredstvo sli ne nadoknade; no, meutim, rast ovih cijena ovisi o rastu potra~nje za proizvodima ili smanjenju broja ponua a, i o nu~nim troakovima proizvodnje (. 98.); stoga, ako porezni obveznici ~ele sebi nametnuta davanja po svojoj prosudbi preusmjeriti na druge, moraju biti u stanju po vlastitoj prosudbi mijenjati uzroke cijena, ato ipak ne mogu po vlastitoj prosudbi izvesti. Naime, najprije, proizvoa i u cjelini ne mogu smanjiti ponudu, dok su im god u odreenom omjeru nametnuta javna davanja; zato ato u takvim okolnostima ipak joa uvijek istim proizvoa ima od dohodaka ostaje dobit, te zato svi dragovoljno proizvode i ujedno ostaju ponua i; stoga i ponuda ostaje ista. Ako, nadalje, ponuda ostaje ista, ni potra~nja se  budu li postojani i ostali uvjeti  ne uveava. Napokon, isti proizvoa i ne mogu ni po vlastitom nahoenju ura unati sebi nametnuta davanja u troakove proizvodnje, ve takva davanja moraju snositi iz dobiti, dok su god ona u srazmjeru, zato ato se na tr~iatu, zbog stalnog broja onih koji nude i koji tra~e niata ne mo~e nadoknaditi bez porasta cijena, dokle god povean namet ne prisvoji svu dobit proizvoa a i ne oduzme im volju za proizvodnju do te mjere da  u nedostatku veeg broja proizvoa a  potroaa i moraju umjesto proizvoa a plaati vee cijene proizvodnje, u kojima su sadr~ani prekomjerni nameti. Meutim, ovaj preobra~aj, dok ne doe do tolikog manjka proizvoa a, traje dulje vrijeme, stoga je povezan i s duljim mu enjem proizvoa a; po eae je, pa e, nemogu, naime, kad stranci iste robe nude po ni~oj cijeni od domaih trgovaca, kad proizvoa i  doe li do nekog veeg unapreenja njihova struke  pokuaavaju koli inom proizvoda pokrpati te prekomjerne namete. Stoga ne ovisi isklju ivo o prosudbi poreznih obveznika preusmjeravanje poreza na druge. Zato je svakako u interesu dr~ave, dok pokuaava pokriti sve svoje izdatke iz poreza na dobit (najsavraenijih od svih nameta) i, ukoliko ovi ne dostaju (. 102.), namiriti iste izdatke nekim potroanji nametnutim davanjima, o uvati u odreivanju ovih javnih davanja onu mjeru kojom se izbjegavaju sli ne preoblike poreza. Glava IV. O izvanrednim javnim prihodima . . 113. Vrste izvanrednih prihoda. Izvanredni su prihodi dr~ave (. 36.) oni koje dr~ava mo~e bez atete po javno blago-stanje ubirati isklju ivo u kraem roku (. 35.); te stoga ne spada ni u kakve slu ajne dohotke dr~ave, eventualno nastale od kraljevatina, troaarina ili carina, za koje je o ito da ih dr~ava ubire svake godine. Ovi su prihodi, zbog vrela, odakle dr~avi pristi~u, etverovrsni, naime, ukoliko se u erar unose I. prikupljanjem javnog blaga, II. otuivanjem i zalaganjem potencijala dr~ave, III. uveavanjem nameta i uvoenjem novih, IV. primjenom javnog zadu~ivanja. . 114. Prihodi od prikupljanja javnog blaga. I. Ne osobito zna ajni iznosi koje razborita dr~ava uvijek mora imati u pri uvi za nenadano nastale potrebe, nisu po aaeni imenom blaga. Njih dr~ava obi no ubire, doduae, dijelom iz viaka svojih redovnih prihoda, koji mora preostati nakon zadovoljavanja potreba, ili koji se, ostanu li isti obroci isplate nameta dok rastu cjelokupni nacionalni potencijali, svakako mora i uveati, zato se ato s porastom nacionalnih potencijala nu~no mora poveati i dobit, te stoga i uz nju ve otprije vezan izvjestan dio koji valja dati eraru; dijelom iz svojih slu ajnih dohodaka, koji se ne mogu unijeti u redovni ra un dr~avnih prihoda i rashoda (Staats Etat). Stoga se pod pojmom javnog blaga (. 113.) podrazumijevaju oni obilni iznosi koji se mogu upotrijebiti za zadovoljavanje veih potreba dr~ave (za voenje ratova), ili oni koji svojim iznosom lako nadmaae sve godianje dohotke dr~ave. Ovakvo se, stoga, blago, zbog svoje veli ine mo~e stvoriti u duljem vremenskom razdoblju i prikupiti izdvajanjem umjerenih obroka od dohodaka graana. Ipak, ovo skupljanje blaga ne odobravaju svi upravitelji erara, zato ato, makar ovakvi iznosi dr~avi pru~ali spremne snage za voenje poslova te stoga inili lakaim po etak zadovoljavanja sli nih potreba, makar, nadalje, dr~avi navijeatali doba u kojem e s manje poteakoa moi ubrati od podanika ostatak nameta za javne potrebe; osim toga, makar dodatno osiguravali dr~avi vei kredit, budui da ona stvaranjem tolikog blaga pokazuje svoju zna ajnu atedljivost  ipak e tolik kapital, uskraen proizvodnji, odnosno najbogatijem vrelu javnih prihoda, ostati jalov, jer ga zbog njegove namjene  dr~anja iznosa u pri uvi  dr~ava ne mo~e iznajmiti; pa e, stave li se toliki iznosi nenadano u optjecaj, dok se tako rei u jedan mah poti e viae vrsta proizvodnje, uzmanjkaju li oni ponovo, te vrste bivaju sputane, sve dok viae graana ne uzmogne prijei na neku drugu unosnu proizvodnju; svladavajui mnoge zablude, moraju podnositi velike muke. Stoga se dr~ava uste~e od prikupljanja javnog blaga to lakae ato bogatije graane ima, zato ato isti graani iste iznose ~ele i pozajmiti. Ako pak dr~ava to jednostavno zapovijeda siromaanima, tada se treba joa viae ustezati od prikupljanja blaga, zato ato tada, stvarajui blago, oduzimajui na taj na in proizvodnji veu koli inu kapitala istih graana, njih ini siromaanijima a vrela svojih prihoda oskudnijima. Va~no je i to ato se nikakvi potencijali ne izla~u tolikim zloupotrebama i rasipanju kao oni u gotovu novcu. Pa ni u drugim se slu ajevima uzastopno i umjereno prikupljanje blaga dr~avi ne savjetuje, osim kad to tra~i od najbogatijih graana, koji zbog uzdrmanog dr~avnog kredita ne ~ele dr~avi povjeriti vee iznose; budui da tada dr~ava od dva zla  naime, u toj je mjeri ote~ana proizvodnja i zadovoljavanje javnih potreba (na veu pogibelj domovine)  prihvaa manje prije veeg, upotrebljavajui sredstva odvraanja veeg zla. . 115. Prihodi od otuivanja dr~avnih potencijala. II. Prihode od otuivanja dr~avnih potencijala (. 113.) ostvarene bilo u vrijeme mira, bilo u vrijeme rata, nacija plaa velikim ~rtvama. Naime, u vrijeme rata dr~avni potencijali, kao ato su dominiji u cjelini, mogu biti prodani po posve niskoj cijeni, dijelom zbog vee koli ine ponuenih dobara, jer, da bi se od njih mogao priskrbiti odgovarajui iznos, moraju se otuiti mnogi, ili, mo~da, ak i svi; dijelom zbog manje potra~nje za veleposjedima, zato ato sli ni veleposjedi u takvo ratno vrijeme obi no bivaju podvrgnuti veim teretima (porezima, ukona ivanju vojnika, davanju zaprega, davanju proizvoda itd), te zato nisu baa tra~eni; budui da, nadalje, dr~ava u tom trenutku tra~i gotov novac, kojim ipak graani, iscrpljeni ratnim davanjima, baa ne obiluju. No u doba mira otuenje je dr~avnih potencijala naciji podjednako na atetu, zato ato, makar tada mogla po veoj cijeni ustupiti takve potencijale, ipak se, budu li otuena sli na vrela javnih dohodaka, smjesta uveavaju individualne ~rtve koje nacija mora prinijeti dr~avi te zato, dok pojedina ni graani moraju plaati vee iznose od svojih zarada, ujedno naciji biva oduzeto viae sredstava proizvodnje (. 44.). Zbog toga je bolje organizirati u inkovitije upravljanje takvim potencijalima (. 58., 69., 72., 73.) i ne poduzimati  osim u slu aju krajnje nu~de  njihovo otuivanje. . 116. Prihodi dr~ave od uveanih i novih nameta. III. Kako su uobi ajeni javni nameti zasnovani na omjeru prema zaradama, onda i takvi uveani (. 113.) u kraem roku nisu protivni druatvenoj dobrobiti, budui da su takvi prihodi najprije u valjanom omjeru, dakle, mogu se i uskladiti s opom pravednoau; nadalje, ne sukobljavaju se toliko ni s opom proizvodnjom, budui da proizvoa i, makar tijekom kraeg vremena zbog poreza imali manju preostalu dobit, ipak ne odustaju od uobi ajene proizvodnje, stoga se ne prestaju ni truditi oko uveanja nacionalnih potencijala. Izostanak ovih uveanih nameta mogu nadomjestiti novi nameti, pogotovo u onoj zemlji gdje neki, izuzeti od postojeih nameta, izbjegavaju i uveane namete; zato ato ovakvi tereti bivaju ravnomjernije rasporeeni meu graanima (. 5., 35.). Meutim, ako se nova davanja ne uvedu uz o uvanje omjera dobiti (. 90.), doe li potom do nekog brzopletog utjerivanja nameta  ato se u vrijeme bliske pogibelji ve po esto desilo  nema ~eljenog u inka; jer, osim ato se takvi nameti sukobljavaju s pravednoau i proizvodnjom, svi se uope ni ne mogu  premda dr~ava toliko za njima ezne  prikupiti. Stoga financijska znanost od upravnika erara punim pravom zahtijeva da pouzdano ustanovi istu dobit graana i da ima u pripravi sustav novih davanja koje valja nametnuti, da ne bi erar kasnije svojim brzopletim nametima donio druatvu joa viae atete. Ovu istu dobit upravnik erara lako odreuje pridr~avajui se pri odreivanju redovnih davanja principa suvremene financijske znanosti te iz viaegodianjeg prakti nog iskustva. Ipak, obje ove vrste nameta zbog okolnosti prikupljanja i nu~ne odgode, te zbog umjerenih iznosa kakve, da ne bi bio premaaen pravedan razmjer poreza, jedino mogu obuhvatiti, ne pribavljaju dr~avi pomo niti spremno, niti u toj mjeri, u kojoj to zahtijevaju odasvud prijetee pogibelji. A tada kad su nacionalna proizvodnja i pribavljanje namirnica ve vrlo optereene redovnim porezima, ni jedna ni druga vrsta nameta ne mogu se primijeniti osim ako se ve nije izgubila nada u druga sredstva; ina e se te vrste pokazuju pogub-nima za nacionalne potencijale (. 35.). . 117. Pojam javne vjere i dugova koje dr~ava ugovara. IV. Javna vjera sadr~ana je u zajedni kom uvjerenju graana da e dr~ava pouzdano i moi, i htjeti (. 113.) udovoljiti svim (nov anim) obvezama plaanja koje ugovori, ma kakve nastale prilike. Stoga ovu vjeru dr~ava ne zasniva samo na svojoj plate~noj moi, ve i na onim djelatnostima kojima uvjerava svoje graane da e svim svojim nov anim obvezama savjesno udovoljiti i da nikad nee zloupotrijebiti svoju vladarsku mo kako bi prekraila ove obveze; nadalje, na djelatnostima kojim pokuaava s najveom atedljivoau o uvati i uveati javni imetak, kojima, kona no, dokazuje da to no uvia bit ugovorenih javnih dugova. Ovu vjeru u dr~avu takoer u vrauju njeni povoljniji politi ki odnosi s drugim susjednim zemljama. Pojam dugova ugovorenih od dr~ave obuhvaa sve one iznose koje dr~ava, uvijek povjerene od pojedina nih graana, prima da bi ih ulo~ila u ciljeve druatvene zajednice, a potom vratila uz dodatne kamate. Stoga se kapital stvoren od ovih iznosa, kad ga treba ulo~iti u vee potrebe (u voenje rata), u potpunosti troai a da se ne oplouje drugi; zatim dr~avi namee obvezu povrata takvog kapitala, zajedno s ugovorenim povoljnostima (godianjim kamatama) iz svojih potencijala; stoga dr~avi namee obvezu, ponestane li joj dominija i kraljevatina, isplate takvog kapitala od nameta koje namiruju graani od svoje dobiti. Zbog toga se kapital u rukama dr~ave uvelike razlikuje od kapitala koji posjeduje neki privatni meaetar, zato ato kapital na vjeru pozajmljen privatnoj osobi za svoju posljedicu ima sam oploeni kapital, kamatu, i usto dobitak od poslovanja koji pripada meaetaru; no kapital koji, oduzet nacionalnoj proizvodnji, dr~ava prima na ruke, ne biva oploen; budui da, nadalje, privatna osoba kapital i kamatu plaa od oploenog kapitalnog iznosa i proizvoda koji budu dodani istom kapitalu, ali dr~ava isplauje vjerovnicima oboje od nameta koje namiruju graani. Ovo se, uostalom, deaava u pravilu koje tek vrlo rijetko dopuata iznimku. Napokon, odavde slijedi da su javni dugovi koji odgovaraju kapitalu vjerovnika uvijek ~rtve za naciju; zato ato, napokon, kapitalisti koji su dr~avi povjerili svoj kapital, ostaju iste ~rtve nacije sve dok ne dobiju natrag kapital. . 118. Nu~nost ugovaranja dugova putem dr~ave. Dugovi ugovoreni putem dr~ave doduae jesu ~rtve koje nacija mora snositi, i zato svakako ine pasivne potencijale itave nacije i druatva (. 117.); ipak su esto neizbje~no nu~ni, zato ato sli ne ~rtve moraju esto biti prinesene kao sredstva odvraanja pogibelji po dr~avu, o uvanja ili utemeljenja nacionalne proizvodnje. esto se, ponavljam, deaava da dr~ava ima potrebu za raspolaganjem veim iznosima koje  da se ne bi ispostavilo kako se sukobljava s javnom dobrobiti  ne mo~e namaknuti osim od novca uzetog na vjeru; zato ato ih ne mo~e namaknuti ni iz uveanih, ili novih nameta, zbog veli ine istih, koji bi esto morali premaaiti redovne dr~avne prihode, te zbog nu~nog kaanjenja s kojim se ovi unose u erar (. 116.), niti iz otuenih javnih dobara zbog veih ~rtvovanja nacionalnih potencijala (. 115.), niti iz prikupljanja blaga, zbog poteakoa za nacionalnu proizvodnju i opskrbu namirnicama, uvjeta tegobnih (. 114.) kako za dr~avu, tako i za naciju. Na dug naime, iznose dr~ava pouzdano nami e u ~eljenom roku uz dogovorene kamate, a nacija, kad se doprinosi podijele, udobnije vraa iste, zajedno sa zakonskim dodatnim iznosima, vjerovnicima koji su ih isplatili; osim toga, ovi iznosi, tek na krae vrijeme oduzeti nacionalnoj proizvodnji, istoj bivaju ponovno vraeni. Nerijetko i predvianje buduih dogaaja namee dr~avi nu~nost ugovaranja dugova, u slu aju kad dr~ava mo~e ranije predvidjeti pogibelj koja se nad nju nadvila i razborito se pribojavati da e neprijatelj, provalivai na podru je dr~ave, sa sobom odnijeti kapital graana, itd. Pa ipak dr~avi mora biti na brizi da se u ugovaranje dugova ne upuata ni u kom drugom slu aju osim ako zatra~i neizbje~na nu~da, zato ato su svi dugovi naprosto ~rtve nacije, koje se prema opem pravu ne mogu prinositi osim radi odvraanja veeg zla. Usto dr~avi mora biti na brizi da ne zanemari niti brigu oko oslobaanja od istih dugova, zato ato je svaka ~rtva koju snosi nacija za samu naciju zlo ija se pojava ne mo~e pravno opravdati osim u sudaru s veim zlom; zato ato, nadalje, oslobaanjem od dugova biva u vraena vjera dr~ave taj izvrstan temelj sredstava za odvraanje pogibelji (za ugovaranje javnih dugova). . 119. Na in na koji dr~ava ugovara dugove Na in na koji dr~ava ugovara dugove jest dvojak, naime, ili ugovara dobrovoljnu A), pozajmicu novca koji graani, kad dr~ava oskudijeva, dragovoljno (slobodno) daju, ili ugovara B), obveznu pozajmicu novca koji graani doprinose dr~avi isklju ivo potaknuti od dr~ave primjenom sredstava prisile; zato ato su graani, ako je vjera dr~ave oslabljena ili posve propala svoje potencijale voljni (slobodno) dati teako ili nikako; stoga dr~ava obi no u uvjetima po svoju vjeru nepovoljnim nala~e graanima da joj pozajme kapital. . 120. Sloboda pri ugovaranju (dobrovoljne) pozajmice A) Pri ugovaranju dobrovoljne pozajmice novca (. 119.) dr~ava podupire slobodu natjecanja domaeg i stranog kapitala, zato ato se tako, uz o uvanje dr~avne vjere, dobiva onaj kapital ije ulaganje u poslovanje nije naro ito va~no, budui da svaki kapitalist obi no slijedi vei probitak; dapa e, ako se domai kapital ulo~i u probita nije poslovanje, lako e u erar pritjecati onaj strani, ije su kamate ni~e, te e ubrzo, ulo~en u javne izdatke, moi proizvodnju tako uveati da e se od uveanog probitka poslovanja moi isplatiti ne samo njegove kamate, ve i sam kapital. Ova je primjena stranog kapitala to korisnija ato manje mo~e bilo nacionalnoj proizvodnji bilo potrebama za namirnicama uskratiti domai kapital, zato ato, oduzme li se naciji kapital, ne samo da se tada poslovanje liaava sredstava za privreivanje kamata koje valja plaati kapitalistima, ve se i nacija nepromialjeno izla~e poteakoama pri proizvodnji i opskrbi namirnicama. . 121. Prihodi od zajma novca ugovorenog uz posebno stvarno osiguranje. Dr~ava mo~e dobrovoljnu pozajmicu novca (. 119.) ugovoriti ili A) uz posebno stvarno osiguranje, ili B) na osnovu svoje openite vjere, zato ato nerijetko vjerovnici ne ~ele pozajmljivati novac ne budu li na osnovu dr~avne vjere uvjereni u mogunost plaanja, nekad se opet zadovoljavaju ozbiljnom namjerom dr~ave da plati (. 119.). C) Stvarno osiguranje, kako svjedo i iskustvo, temelji se na zalaganju pokretne i nepokretne imovine i na stavljanju svojih vanjskih potencijala pod hipoteku kod vjerovnika. Zalaganjem pokretnina (kao ato su metali i blago) dr~ava doduae mo~e osigurati iznose uz najmanje kamate, no ipak se ovime ne voli slu~iti, budui da se imetak koji treba zalo~iti mo~e unosnije prodati, tako da ne treba plaati na zalog i dodatne godianje kamate; budui da imetak koji treba zalo~iti, a ne mo~e se unosno prodati, malo zalogoprimaca ~eli; budui da sli na radnja ne dovodi samo u sumnju dr~avnu vjeru, ve i donosi izuzetno male iznose u usporedbi s izvanrednim pogibeljima po dr~avu. Dade li u zalog nepokretnu imovinu (dominija i provincija) dr~ava mora svoje prihode nadomjeatati uz joa vee ~rtve; budui da, osim ato otima sebi dobit koju bi imala od nekretnina, vjerojatno izla~e svoje nepokretne potencijale, zalo~ene kod monijeg susjednog naroda, pogibelji da ih nikad ne dobije natrag, kad, naime, takav neovisni narod odbije vratiti zalog; budui da se, nadalje, ni nedovoljno mone zemlje, ni sami graani ne odlu uju tako brzo na prihvaanje zaloga pri u~ivanju kojih ih posve lako monija zemlja mo~e omesti. Napokon, hipotekom stavljenom na nepokretna dobra ili budue prihode dr~ava e teako pribaviti od pot injenih graana dragovoljno izdvojen vei iznos nego ato je njena opa vjera; zato ato graani ne ~ele pozajmljivati udljivoj dr~avi, koja lako mo~e iznenada zabraniti vjerovnicima takve hipoteke i dohotke. . 122. 1) Prihodi dr~ave od ugovorene pozajmice novca koji treba vratiti u odreenom roku B) Slobodno ponuen pozajmljen novac koji dr~ava pribavlja na osnovu svoje openite vjere (. 121.) ona preuzima s tim da ga vrati u 1) odreenom, 2) neodreenom, o vlastitoj prosudbi ovisnom roku. Pozajmljen novac koji treba vratiti u odreenom roku dr~ava mo~e pribaviti uz plaanje povoljnijih godianih kamata, sve dok u~iva vjeru, budui da se sli an ugovor odlikuje svim pogodnostima za vjerovnike kao i privatni ugovori. No ovakav dug dr~avi postaje tegoban ako ona, susrevai se s veim potrebama, mora odgoditi rok plaanja, jer tada oateuje svoju vjeru. Stoga ovakav dug dr~ava ugovara tada kad iznos na koji se ugovara nije za druatvo toliko velik, i kad predvia da se nee susresti s veim potrebama, zato ato tada lakae uva danu vjeru. Bolje je ovu vjeru  ak i uz ugovaranje novog duga i ~rtvovanje nekih iznosa  uvati, nego dati vjerovnicima priliku da posumnjaju u vjeru dr~ave. Bolje je da ovaj posao oko ugovaranja dugova dr~ava, dok joj je vjera neokrnjena, poduzima putem svojih slu~benika nego putem apekulanata; zato ato se tada esto zbog nekih pogodnosti vezanih s javnim dugovima tra~e njene mjenice uz doplatu i tako ~eljen iznos biva u erar unesen u kratkom roku, a mo~ebitna doplata nije za dr~avu korisna ukoliko, suprotno tome, privatni apekulant, ote~ui dr~avne mjenice, ve zato produ~ava odlaganje da bi tako  poato se povea doplata  raspa avanjem javnih mjenica sam postigao vei probitak. Osim ovog slu aja mo~e dr~ava ija je vjera slaba prema okolnostima prosuditi da li je njoj i naciji korisno slu~iti se privatnim jamcem ili stale~ima i redovima kao garantima i posrednicima. Svojim posredovanjem ovi stale~i i redovi nisu dovoljno korisni dr~avi ako zaista ne posjeduju opu vjeru. Posao otplate dugova dr~ava mo~e takoer poduzeti putem svojih slu~benika, budui da taj posao, ako s njim nije povezan neki opse~niji rad, sam po sebi nije toliko skup i dugotrajan kao posao otplate veih dugova, koji ina e ovamo ne spadaju. Stoga, ako se ovaj posao poduzme na mahove, mo~e ga se obaviti pridr~avajui se pri otplati mjenica bilo slijeda stvorenih dugova, bilo slijeda odreenog slu ajnim izborom; ako se pak itav ~eli izvesti najednom, cijeli se mo~e svladati isplatom uobi ajenih mjenica. . 123. 2) Na in ugovaranja duga koji treba vratiti u neodreenom roku Dr~ava esto, dijelom zbog obilja iznosa koje valja vratiti, dijelom zbog neuobi ajenih izvanrednih izdataka za dr~avne potrebe, ne mo~e ugovoreni dug vratiti u nekom odreenom roku; zato pokuaava sebi olakaati raspodjelom tog tereta, kapitala koji treba vratiti, te zbog toga daje doduae jamstvo da e kamate otplaivati svake godine, no ne ugovara nikakvu formalnu obvezu vraanja kapitala, ili je ta obveza u nepredvidivom roku, ili, kona no, po njenoj vlastitoj prosudbi. Zbog tog je na in ugovaranja sli nog duga na osnovu ope vjere dr~ave, plativog u neodreenom roku (. 122.), prema etirima vrstama ugovora, na kom se temelji, etverostruk; isti se, naime, ugovara ili a) u anuitetima, ili b) u ~ivotnoj renti i tontinama, ili c) putem lutrije dugova koje valja ugovoriti, ili napokon d) putem perpetuiteta. . 124. A) Dr~avni prihodi od anuiteta Pojmom anuiteta (. 123.) ozna ava se takav ugovor kojim dr~ava za sebe osigurava izuzee od formalnog povrata iznosa kapitala uz kamatu veu od obi ne plativu tijekom odreenog broja godina. Zato, da se dr~ava sli nim ugovorom dugovanja ne obve~e na veu ~rtvu no ato moraju snositi drugi privatni graani ugovarajui obi ne dugove, ona bri~no pazi da iznos dodatka, kojim mora isplatiti kamatu veu od uobi ajenih kamata, pomno~en odreenim brojem godina tijekom kojih treba plaati ovu kamatu, svojim umnoakom ne nadmaai sam kapital. Ako bi, tako, za dvadeset godina trebalo u jednakim ratama vratiti jednu stoticu, tada godianje dr~ava daje vjerovniku pet posto na ime dodatka, osim uobi ajene prosje ne kamate, zato ato pet pom-no~eno s dvadeset iznosi sto (5x20=100); zatim, kamate treba ra unati prema prosjeku, jer se kapital, odnosno glavnica, neprestano umanjuje putem godianjeg kapitalu oduzetog, a obi noj kamati dodanog dodatka, stoga se i ovome sukladna obi na kamata mora umanjiti; stoga je prve godine kamata na sto, druge na devedeset i pet, tree na devedeset i tako se dalje smanjuje, zato po obi noj zakonskoj kamati od aest posto, izra unavai prosjek, treba odrediti na ime redovne kamate tri posto, te tako tri viae pet jednako osam daje iznos koji treba plaati na ime anuiteta (vee kamate) tijekom dvadeset godina. Pogodnost koju pru~a ovakav ugovor nalazi se dijelom u povratu kapitala razdijeljenom na godianje rate  ato se dr~ave ti e  dijelom u veoj godianjoj kamati  ato je va~no za vjerovnika. No ini se da ova pogodnost nijednu ugovornu stranu dostatno ne privla i, budui da je u praksi tek rijetko mogue vidjeti primjere ovog ugovora. . 125. B) Dr~avni prihodi od do~ivotne rente i tontina Do~ivotna renta (. 123.) jest takav ugovor ovisan o srei i slu aju kojim dr~ava za sebe osigurava izuzee od obveze formalnog povrata kapitala uz plaanje kamata veih od uobi ajenih tijekom itavog ~ivota vjerovnika. Stoga, da se dr~ava ne obve~e na terete vee od uobi ajenih, bri~ljivo pazi da dodatak, kojim nudi viae od uobi ajenih kamata, svojim ukupnim iznosom za itavo vrijeme rente ne premaai sam iznos kapitala. Zbog toga mora uzeti u obzir o ekivano trajanje ~ivota vjerovnika, jer o tom trajanju ovisi dulje vrijeme rente i iznos godianjih dodataka; te zato starijem vjerovniku nudi vei, a po dobi mlaemu manji dodatak. U ovom je ugovoru poticaj vjerovnicima vea dobit kojoj se mogu nadati zbog veih od dr~ave ponuenih kamata, isplaivanih za svaki dan ~ivota; za druatvo, pak, to je nada u br~e namicanje ~eljenog iznosa. Do~ivotne rente za naciju su skuplje no dugovi plativi u odreenom roku (. 122.) ili perpetuiteti koji e biti objaanjeni kasnije, zato ato pri slobodnom ugovaranju dugova, u koje spadaju i do~ivotne plae, vjerovnici piau zakon du~nicima; stoga, makar dr~ava taj posao zasnovala na bilo kojem za sebe izuzetno povoljnom politi kom ra unu, ipak je ishod povoljniji po vjerovnike, koji ne ula~u svoj novac u do~ivotnu rentu ako se ne bi mogli okoristiti do~ivotnom plaom viae no obi nim zadu~ivanjima. Stoga je na dr~avi da prosudi tra~i li ove ~rtve onda kad se ni pod kojim povoljnijim uvjetima ne mogu smoi iznosi na zajam, dobrobit druatva. Tontine, srodne do~ivotnim rentama, moraju se takoer uklju iti u onu vrstu ugovora koji ovise o srei i slu aju, vrstu kojom dr~ava, uz gotovinsku isplatu uobi ajenih kamata lanovima nekog udru~enja koji su gotovo podjednake dobi, dokle god ijedan od njih ~ivi, za sebe ugovara izuzee od obveze povrata kapitala; stoga silom ovog ugovora takve kamate valja u potpunosti plaati sve dotle dok je meu ~ivima ijedan lan, koji prima kamate kao nasljednik prije preminulih. Poticaj je i u tontinama za vjerovnike vea dobit koja nastaje uveanjem kamata zbog smrti bilo kojeg drugog lana, tako i za dr~avu postoji nada da e br~e dobiti pozajmicu. No tontine ne donose dr~avi ~eljene iznose zato ato vjerovnici, koji se ujedno moraju odrei vlasniatva nad svojim kapitalom, ostvaruju manje pogodnosti no dr~ava, koja dobiva kapital plaajui tek jednostavne kamate. Mogue su, doduae, razne preinake ovih do~ivotnih plaa, tontina te gorenavedenih anuiteta, no u iznesenoj se biti (. 126., 127.) ipak ne manje no u biti javnih zadu~ivanja koja ine pasivne potencijale nacije, podudaraju; ipak su to tegobnije od javnih zadu~ivanja ato viae kapitalista, dodjelom veih pogodnosti, podr~avaju u dokolici i poti u na celibat. . 126. C) Prihodi od javne lutrije ugovorenih zadu~ivanja Javna lutrija ugovorenih zadu~ivanja (Silber-Lotterie) (. 123.) takav je ugovor ovisan o srei i slu aju kojim dr~ava od viae vjerovnika prikuplja neku veu sumu uz izdavanje svojih mjenica, pod tim uvjetom da u izvjesnom, ve unaprijed odreenom vremenskom razdoblju (roku) bilo kojem vjerovniku, odabranom po brojevima, kojima su ozna ene takve mjenice javne vjere, izvu enim iz upa sree, vrati kapital koji istome pripada zajedno s uobi ajenim kamatama, a nekima pa e i dodijeli povrh toga joa vee premije; tako da u odreenim rokovima sukcesivno isplauje vjerovnike, sve dok  u posljednjem roku  svi preostali ne podmire svoja potra~ivanja. Spomenute pojedincima dodijeljene premije bivaju omoguene dijelom zato ato dr~ava jednostavne kamate vjerovniku ne mora isplatiti prije no ato bude izvu en broj njegove mjenice, te zato u meuvremenu kamate koje pristi~u od ovih kamata, iznajmljenih poput kapitala (kamate na kamate) donose pristojan iznos, a ovaj iznos dr~ava dalje dodaje iznosu premija koje se ina e kod obi nog zadu~ivanja moraju dati vjerovnicima; a iz ovog dvovrsnog iznosa nastaje vei iznos od kojeg se zatim uzimaju premije lutrije. Stoga u nadi da e osvojiti veu nagradu vjerovnci lako bivaju potaknuti na pozajmicu i br~e no redovnim putem ugovaranja dugova nami u dr~avi ~eljen iznos. Nadalje, budui da takva lutrija svojom definicijom izaziva asocijacije na zadu~ivanja plativa u odreenom roku (. 122.), oponaaa i njihova na ela. Stoga se ova javna lutrija ugovorenih zadu~ivanja po svom cilju razlikuje od kolektivnih igara lutrije (. 87. pri dnu, 106. br. 2.); budui da ona nije od strane dr~ave organizirana radi ostvarivanja kolektivne dobiti, ve kao poticaj da se br~e ugovori zadu~ivanje te da se zbog toga manje podlije~e po proizvodnju nepovoljnim posljedicama istih lutrija. . 127. D) Prihodi dr~ave od perpetuiteta Javni perpetuiteti (. 123.) ine onu vrstu ugovorenih obveza po kojoj dr~ava osigurava sebi, uz (stalnu) isplatu godianjih obi nih kamata vjerovnicima sve do povrata njihovog kapitala, odabir prikladnijeg vremena za povrat kapitala. Takvi perpetuiteti bivaju dr~avi mogui zato ato 1) u imunijim zemljama ima kapitalista koji ~ele isklju ivo vui kamate i stoga lako pristaju na ugovor kojim im osigurava stalnu i pouzdanu isplatu kamata; nadalje, ovaj pristanak daju to lakae ato pouzdanije uviaju da e  dok ustrajava vjera dr~ave  uvijek biti drugih graana kojima e moi prodati svoja potra~ivanja kapitala, a dugovi privatnih osoba ipak se ne daju tako lako prodati; 2) budui da u sli nim okolnostima dr~ava mnogo to nije isplauje kamate no ato ih obi no isplauju privatne osobe, koje vrlo esto pokuaavaju ishoditi odgode; 3) budui da su vjerovnici sigurniji da e im dr~ava isplaivati kamate bez prestanka no ato je slu aj kod privatnih osoba, koje esto znaju kapital otkazati i vratiti, a taj vraeni kapital potom vjerovnici, dok ne pronau pouzdanog du~nika, uvaju kod kue dulje vrijeme te ne mogu vui od istog kamate; 4) budui da, napokon, takav javni kapital, za razliku od privatnog, nikad ne biva optereen plaanjem pristojbi kod prijenosa niti porezima na zaradu od njega, zato ato se dr~ava razborito plaai da e se sli an kapital, ako bude optereen, odliti drugamo gdje je javni kapital izuzet od poreza. Ustanovljavanje ovih perpetuiteta vrijedi dr~avi preporu iti to viae ato ona pri povratu kapitala ovih perpetuiteta mo~e slijediti svoju prosudbu i komotnost, ato ga mo~e otkupiti bez ikakvih otkaznih rokova od vjerovnika koji ga ustupaju i ato mo~e od njihove vrijednosti odrediti kamate novougovorenih perpetuiteta. Naime, ako dr~ava nudi manje kamate od obi nih, odreenih po srednjoj vrijednosti, tada ne mo~e ugovoriti nikakvo zadu~ivanje, budui da nitko od vjerovnika ne ~eli zaraivati manje; ako pak obeava prevelike kamate, tada rasipa druatveno blago bez potrebe. . 128. Utemeljenje perpetuiteta Utemeljenje perpetuiteta, zvano i metodom utemeljenja (Fundirungs-Methode) sastoji se od one aktivnosti erara silom koje vjerovnici  kad je otkriven dostatan temelj javnih prihoda  bivaju uvjereni da e im kamate biti stalno i to no isplaivane, i da e tijekom vremena javni dugovi biti podmireni. Ovom metodom mogu, poato je otkriven dostatan temelj za otplaivanje dugova te su odmah otvoreni javni ra uni zadu~ivanja, biti prikupljeni vrlo veliki iznosi; budui da su, kad je otkriven temelj podmirivanja dugova, dr~ava i sami vjerovnici osloboeni nedoumice oko podmirivanja dugova te je ujedno potkrijepljena vjera dr~ave. Erar povjerava svom podreenom odjelu itav ovaj posao; ovaj zatim, u zemljama koje nisu toliko optereene dugovanjima, u zamjenu za iznose plaene od vjerovnika izdaje javne mjenice te isplativai godianje kamate prima od vjerovnika potvrde; a u zemljama koje pritiau velika dugovanja primljeni kapital i isplaene kamate samo upisuje u knjigu javnih dugovanja bez ikakve zamjene za mjenice ili potvrde. Ovom je odjelu povjeren i posao podmirivanja javnih dugova. Taj odjel od dohodaka njemu dodijeljenih za podmirivanje dugova otkupljuje i iz knjige javnih ra una briae kako mjenice, prema evidenciji aritmeti kog slijeda brojeva na izdanim mjenicama ili prema brojevima mjenica izvu enim iz upa sree, tako i javna dugovanja s tr~iata javnih dugovanja (ad Brse). Nadalje, ovaj se posao podmirivanja javnih dugova esto mo~e povjeriti banci, namijenivai za njenu nagradu izvjestan postotak iznosa koji je u pitanju, onda kad se tra~i neko opse~nije poslovanje radi prikupljanja prihoda namijenjenih ovom cilju, ili ~ivlja djelatnost vezana uz pronala~enje i otkupljivanje javnih dugova; zato ato takva banka tijekom svog mnogostrukog obrtanja novca lako pronalazi priliku boljeg iskoriatavanja vrela prihoda koje joj dodijeli dr~ava; zato ato se mo~e koristiti pojedincima koji su ve opskrbljeni dostatnom plaom radi obavljanja poslova za samu banku, te stoga, kad se ujedno koriste i za obavljanje dr~avnih poslova, prave manje troakove no pojedinci u dr~avnom odjelu; zato ato se, napokon, kad je probitak dr~ave isprepleten s njenim probicima, i trudi postii zadani cilj djelatnije i marljivije nego javni povjerenici u cjelini; probicima ovih potonjih itav posao nije toliko blizak (. 28.). . 129. Razdioba prihoda dr~ave od obveznog zadu~ivanja B) Obveznom zadu~ivanju (. 119.) dr~ava pribjegava 1) uvoenjem domoljubnog ili prisilnog zajma; 2) izdavanjem (dijeljenjem) blagajni kih zapisa; 3) izdavanjem papirnog novca; 4) anticipiranjem buduih prihoda; 5) prisvajanjem novca banaka ili drugih javnih ustanova; napokon 6) obustavom redovnih isplaivanja iznosa rente. . 130. 1) Dr~avni prihodi od domoljubnog i prisilnog zajma U obvezno zadu~ivanje svakako se mora uvrstiti takozvani domoljubni i prisilni zajam (. 129.). Domoljubni zajam upravo je javni namet ato ga dr~ava, ponudivai svim graanima koji se ubrajaju u bogatije upisivanje na listu, iznuuje psiholoakim sredstvima. Ovaj se prihod ne mo~e uskladiti niti s opom proizvodnjom niti s pravednoau; budui da, najprije, zajedni ki teret nejednako raspodjeljuje ne samo meu svim graanima, ve i meu samim bogataaima, od kojih dobar dio obi no uva svoja blaga na skrovitim mjestima; budui da, nadalje, lako oduzima kapital unosnijoj proizvodnji, oduzimajui ga, naime, osobito od poduzetnih graana, trgovaca, obrtnika, zemljoradnika, ije je blago dr~avi najbolje poznato, a ostavljajui nedirnutim preostali kapital, koji je manje korisno iznajmljen. Prisilni zajam, takoer nepravilno nazvan zajmom, javni je namet kojim se dr~ava slu~i radije no domoljubnim zajmom, poato su se ve izjalovila ostala sredstva izvanrednih prihoda, tada, naime, razdijelivai meu graane odreen iznos, prema izvjesnom razmjeru s druatvenim potencijalima, utjeruje taj iznos kao zajam, budui da se zbog uravnote~enijeg razmjera manje sukobljava s pravednoau i proizvodnjom od domoljubnog zajma. Obje ove vrste prihoda, po svojim posljedicama mrske, pokazuju da je vjera dr~ave ozbiljno uzdrmana te lako mo~e potai same bogatije graane da potra~e povoljnije druatvene ustanove izvan domovine i emigriraju. . 131. 2) Prihodi od podjele dr~avnih blagajni kih zapisa (graanima) Dr~avni blagajni ki zapisi (Staats-credit-zettel) ine pisano priznanje odreenog iznosa koji treba platiti u dogovoreno vrijeme ili poato se steknu neki uvjeti (. 129.). Ove blagajni ke zapise dr~ava u materijalnom tjesnacu dijeli 1) kao plau slu~benicima. Meutim, ti slu~benici, da bi mogli pre~ivjeti, moraju takve zapise razmijeniti s viae postotaka gubitka no ato bi svojim vjerovnicima platila dr~ava po osnovu obi ne kamate da je ugovorivai dobrovoljno zadu~ivanje (. 122., 126., 127.) osigurala svojim slu~benicima plau i zato od iste plae odbila ove kamate; budui da takvi zapisi u sli nim sku enim prilikama (u kojima dr~ava obi no dijeli ove zapise) uvijek gube na vrijednosti. Zato, kad dr~ava plaa svoje slu~benike sli nim blagajni kim zapisima, dokazuje svoju istinsku razboritost ako ujedno u svoju plate~nu obvezu uklju i mogunost da ih slu~benici (javni namjeatenici) na zahtjev razmijene uz obi ne godianje kamate, da ne bi oni u suprotnom slu aju, izlo~eni poteakoama, manje pravilno obavljali svoje du~nosti. Ovim blagajni kim zapisima dr~ava obi no 2) otplauje njoj isporu enu robu (Lieferung). No ako ove zapise oni koji bilo kakvu robu slobodno isporu uju moraju primiti protiv volje, slabi vjera dr~ave i graanima bivaju nametnuti neproporcionalni tereti; ako pak takvu ponudu dragovoljno prihvate, tada zapise sigurno ne uzimaju po veoj cijeni no ato vrijede u optjecaju. Zato dr~ava uvijek prinosi ~rtve vee od obi nih kamata koje bi morala platiti da je htjela, ugovorivai dobrovoljno zadu~ivanje, smjesta isplatiti takve meaetare; budui da nitko ne ~eli obavljati posao s dobiti manjom od uobi ajenih kamata. Nadalje, ona dijeli iste zapise 3) kao odatetu za rekvirirane proizvode. No makar dr~ava takve zapise smjesta isplatila u punoj vrijednosti (ato se rijetko deaava), ipak oateuje vlasnike proizvoda za obi ne kamate koje bi zaradili u meuvremenu te ih osuuje na snoaenje tereta kojih su poateeni ostali graani, i zato one prve poti e na br~e distribuiranje ili prikrivanje proizvoda, kako dr~ava ne bi nikad niata mogla potra~ivati isklju ivo od njih. Zato i ove neugodnosti dr~ava mo~e lako predusresti ugovaranjem uobi ajenih zadu~ivanja, budui da tako, odr~avai izvjestan razmjer optereenja, ne tjera vlasnike proizvoda na skrivanje njihovih proizvoda. . 132. 3) Dr~avni prihodi od papirnog novca Papirni novac (. 129.) ini pisanu priznanicu na odreen iznos, koja je u optjecaju, a dr~ava je putem svog erara na svaki zahtjev vlasnika iste mijenja za kovani novac. Takav je novac, dok dr~ava posjeduje neokrnjenu vjeru, u prometu po~eljan te kolajui donosi i profit; meutim, ponestane li dr~avne vjere, sama dr~ava obi no zahtijeva optjecaj takvog novca i organizira ga pomou raznih prisilnih sredstava. No tada ovaj papirni novac lako postaje poguban po trgovinu, posebno ako dr~ava odbija zamjenu takvog papira, jer svaki vlasnik istog od svog vlasniatva gubi to viae ato viae opada vrijednost istog, dokle ga god ima u vlasniatvu; jer, nadalje, u toj ateti ima to viae sudionika ato kroz vei broj ruku kola takav novac; jer, osim toga, stranci takav novac, ponestane li dr~avne vjere, u trgovinskoj razmjeni cijene manje od domaih; potonji se njime koriste za plaanje poreza i carina, te za otkup robe, i zato cijene domaih proizvoda postaju ni~e no ato je pravedno; im, naime, po ne opadati unutarnja vrijednost papirnog novca, tada stranci otkupljuju viae, a da sama nacija ipak nema nikakve dobiti od takve ~ivlje trgovine. Zato, uo ivai svoje poteakoe, graani po inju apekulirati, pridajui papirnom novcu sad veu, sad manju vrijednost, sve dok ovaj novac ne bude toliko liaen vrijednosti da ga se svatko radije oslobaa i umjesto njega uzima robu, te tako, makar iz drugih razloga trgovina postala ~ivlja, cijene roba ipak po inju rasti; budui da, kad je na tr~iatu ponuda novca vea od potra~nje, treba izdvajati vei iznos takvog novca. Ovakve posljedice papirni novac izaziva svaki put kad dr~ava pokuaava izdavanjem papirnog novca zadovoljiti potrebe koje joj predstoje (rat); zato ato tada dr~ava odbija razmijeniti takav novac za njoj izuzetno potreban kovani. Tako je papirni novac loa lijek za zadovoljavanje potreba; a ne mo~e postati bogato vrelo prihoda ni izvan slu ajeva nu~de, jer i tada za isti novac, javi li se ~elja za razmjenom, treba neprestano dr~ati u pri uvi kovanice. . 133. Na in predusretanja gubitaka zbog papirnog novca Papirni novac doduae ima temelj u javnoj vjeri i ini vrstu ugovorenih javnih zadu~ivanja, pa ipak se ne mo~e nadati da e biti regularno isplaen od strane dr~ave; zato ato takav novac koji dr~ava ne ~eli na svoju atetu isplatiti u punoj nominalnoj vrijednosti uvijek u trgovini kola s manjim te ajem no ato mu je nominalna vrijednost. Ne smije se pak o ekivati ni da e gubitke, koji su proizaali iz ovakve razlike u vrijednosti novca zbog umanjenja javne vjere, nadoknaditi sama dr~ava; jer, dok dr~ava ne zna koji su pojedinci i u kojem iznosu pretrpjeli atete, te dok se stoga ne mo~e obaviti nikakva eventualna likvidacija, nije mogu ni nikakav povrat. Dr~ava, naime, ne zna koji pojedinci trpe atete, i kolike, zato ato je ve mnogo papirnog novca moglo od strane dr~ave biti puateno u optjecaj, joa u po etku s nepovoljnim te ajem, te bi kasnije, vraajui se u erar, bilo izdano s joa nepovoljnijim te ajem; jer, osim toga, sami razli iti pojedinci meu podanicima nisu uvijek isti novac izdali s istom vrijednoau, po kojoj su ga primili; ti izdaci i prihodi ovise o toliko tako neodredivih kupovina i prodaja da izra unavanje gubitaka izazvanih sli nom trgovinom jednostavno nadilazi ljudske snage. Zato se povrat tih gubitaka ne mo~e o ekivati niti efektivnom zamjenom sveg papirnog novca za kovani; dapa e, bude li poduzeta takva zamjena, esto koristi imaju neki posve drugi, a ne oni oateeni umanjenjem vrijednosti papirnog novca, te se zatim joa viae remeti razmjer druatvenih probitaka. Takvu, od dr~ave ponuenu ~rtvu prihvaaju isklju ivo oni koji posjeduju veu koli inu papirnog novca, koji za dugove na injene u papirnom novcu, koji je u vrijeme ugovora bio manje vrijednosti, dobivaju kovani novac; suprotno tome, du~nici koji se obvezuju za posuen manje vrijedan papirni novac vratiti papire jednakovrijedne kovanom novcu, ili sam kovani novac, ako se iz optjecaja uklone papiri kojima dr~ava nadomjeata kovanice, bivaju znatno oateeni. Stoga se ne mo~e o ekivati da dr~ava poduzme naknadu gubitaka zbog papirnog novca. Meutim, dr~avi se namee obveza otklanjanja, svim svojim autoritetom, daljnjih gubitaka zbog papirnog novca, jer tako te~i druatvenom cilju, za ije je svakovrsno promicanje dr~ava obvezom zadu~ena (. 4.). Ova se metoda sastoji u tome da se vrijednost tekueg papirnog novca ve~e uz srednju tekuu cijenu (Werths-Fixirung) i da se eraru podreenim uredima, u raznim trgoviatima otvorenim, povjeri mijenjanje istog novca za odreenu srednju cijenu. Tada e, doduae, u po etku mnogi mijenjati svoj papirni novac, i zato treba ovim uredima dodijeliti dostatne iznose; no ti iznosi ne moraju biti neizmjerni, jer e, bude li od dr~ave organizirana to na zamjena, veina, uvjerena u sigurnost svog papira, dijelom zbog lakoe uvanja i prenoaenja, dijelom zbog uatede istog papira, radije sa uvati papir no da ga razmijeni za metalni novac. Tada e, nadalje, papir, koji biva ra unat po manjem te aju, u odnosu na metalni novac initi postotak (npr. 2 1/2 W.W.= 1 W.A); taj postotak, izdavanjem novog papira, koji se od metalnog novca ne razlikuje vrijednoau, ve isklju ivo materijalom, dr~ava mo~e podnijeti, jer takav papir li i na bit doznake na odreen iznos, ispostavljene od dr~ave, koja je jednaka dozna enom iznosu. Nadalje, dr~ava je du~na svojim razli itim ustanovama otkloniti gubitke zbog papirnog novca ako ih primijeti u nekom bitnijem omjeru kod javnih slu~benika, i u ugovorima kojima je po povoljnijem te aju posuen kapital, jer tako najviae ato mo~e udovoljava opoj pravednosti (. 4.). . 134. 4) Anticipacija buduih javnih prihoda Dr~ava obi ava esto tra~iti anticipaciju buduih prihoda (. 129.), stavljajui, da zadovolji svoje razli ite potrebe, u optjecaj vrijednosne papire izdane na odreene iznose koji e biti isplaeni odmah iz njenih buduih prihoda. Takvi javni papiri dijelom slijede bit i na ela javnih blagajni kih zapisa, dijelom papirnog novca (. 131., 132.). No dr~ava esto ubire iznose od anticipiranih javnih davanja poreznih obveznika; dok vjerovnici, kojima dr~ava dozna uje odreene budue poreze ili carine, isplauju novac, ili dok dr~ava neku vrstu nameta prodaje u cjelini. Ova je anticipacija vrsta ugovaranja javnog duga plativog u odreeno vrijeme (. 122.), no tegobnija, zato ato vjerovnici teako pozajmljuju svoj novac pod drugim uvjetima no uz odbitak uobi ajenih kamata od anticipiranih iznosa, ato te e sve do onog roka kad mogu povratiti novac; nadalje, ovakva je anticipacija dr~avi tegobna zato ato ve unaprijed troai dr~avne prihode, obi no odreene za budue potrebe, te zato dr~avu prisiljava na trud otkrivanja drugih prihoda. A ona anticipacija, kojom se prodaju neke vrste nameta, jest u stvari otuenje potencijala dr~ave (. 115.), koje se dr~avi teako mo~e preporu- iti, osim u slu aju da se njime slu~i kao financijskim lijekom kojim se neki pogreano anticipirani namet poboljaava; tada se, zahvaljujui sli nom otkupu putem poreznih obveznika, poniateni namet zapravo obustavlja, a da dr~ava ipak ne bi, zbog izostanka isplate kapitala za prodani namet, ili zbog nedovoljnih kamata istog kapitala, obustavom sli nog nameta izgubila uobi ajene dohotke, poreznim se obveznicima namee drugo, ispravljeno davanje. itav posao oko poniatenja nameta i uvoenja novog dr~ava mo~e zasnovati isklju ivo na osnovi zarada graana, jer su to javni tereti, koji mogu initi tek izvjestan dio zarada graana (. 90.). . 135. 5. Prihodi od novca iznuenog putem dr~ave od banaka ili drugih javnih ustanova Nasilno oduzimanje (. 123.) novca bankama ili drugim javnim ustanovama putem dr~ave sukobljava se s ciljem ovih ustanova i izaziva njihovu propast; ovu tvrdnju potkrepljuje primjer banaka. Naime, banke od strane dr~ave liaene kapitala ne mogu prema cilju, koji im je odreen, potpomagati poslovanje, te zato proizvodnja podupirana putem banaka vene u zapuatenosti ili svoje djelatnike liaava osnovnih sredstava za ~ivot. Nadalje, ovo nasilno stanje u bankama obi no stvara nove nepravde; kako, naime, ove banke, liaene novaca dozna enih dr~avi, ne mogu ispuniti preuzete obveze, vjerojatno e od dr~ave ishoditi zakon kojim e i na dulje vrijeme biti osloboene isplate obaveza, te tako i oni, kojima su ra uni pomraeni sli nim odlukama dr~ave, odla~u udovoljavanje svojim obvezama, ato je izazvala upravo dr~ava. Zato, ako dr~ava ~eli upotrijebiti novac javnih ustanova, neka se nikad njime ne slu~i na na in koji nije dozvoljen privatnim graanima; ina e se, naime, sama sukobljava s ustanovama koje je prihvatila. . 136. 6.) Odgoena isplata iznosa koje bi dr~ava trebala redovno platiti U prisilne (obvezne) javne dugove treba uvrstiti odgoenu isplatu iznosa koje bi dr~ava trebala redovno platiti (. 129.), budui da se ovaj prekid isplate prakticira protiv volje vjerovnika. K tome, ovaj je na in ugovaranja javnih dugova od svih najneprikladniji, budui da je to vjerovnicima akodljiv in, budui da  kvarenjem ra una vjerovnika  i njih poti e na sli an prekid isplate vlastitih obveza, te se ovaj niz nepravdi i potresa u prometu airi to viae, ato veem broju vjerovnika privremeno uskrauje njihova prava. Ovom se vrstom javnih dugova, o ito najbli~om poniatenju, dr~ava slu~i prili no neprikladno, jer, kako se zbog sli ne djelatnosti erara smanjuje nacionalna proizvodnja, sahne i vrelo javnih prihoda, iju bi, meutim, krajnju bujnost morala pri~eljkivati dr~ava, naaavai se u tolikoj krizi (. 6., 35.). . 137. Javno poniatenje Mjesto zove da se napokon ukratko dadne nekoliko naputaka o poniatenju, groznom sredstvu oslobaanja od javnih dugova, a na kraju rasprave  o primjeni javne vjere (. 117.). Poniatenje jest ono nasilno stanje dr~ave u kojem se dr~ava nae kad ne mo~e platiti ili tek dio svojih dugova, ili i itav dug, te zato dr~ava proglaaava ili djelomi no poniatenje, kojim odri e isplatu tek dijela dugova, ili objavljuje ope poniatenje, kojim odbija povrat sveg dugovanja. Primjer djelomi nog poniatenja pru~a nasilno sni~avanje kapitala ili kamata, zatim isplata lakaeg novca da bi se podmi-rili dugovi ugovoreni u te~em novcu. Ovo poniatenje, makar kvarilo vjeru dr~ave i nacije, uskraivalo javnim vjerovnicima i onima, iji imetak zavisi od vjerovnika, dobra i imetak, ili slabilo nacionalno poslovanje  ipak je krajnje od svih zala dr~ave, koje se joa mo~e staviti prije propasti dr~ave, jer dr~avu ne ostavlja bez ikakve vjere, te ne ini naciji nemoguim poboljaavanje druatva. Po svjedo enju povijesti, naime, zadu~ene zemlje, ako ih nije sprije ila politi ka kriza koju su pretrpjele, opet su stekle vjeru, zato ato dr~ava koja pokazuje iskrenu namjeru lako obnavlja svoje snage i poveava javnu hipoteku. Takvo poniatenje ne ini ni naciji nemoguim poboljaavanje druatva; naime 1.) takvim poniatenjem nacija ne gubi nikakav kapital, jer je dr~avi posuen kapital ve utroaen; nadalje, zato ato se vjerovnicima ne mo~e udovoljiti osim nacionalnim potencijalima, odnosno neprestanim prijenosom novca iz ruku jednog graana u ruke drugog, a da ne dolazi ni do kakve nove proizvodnje. Pa e 2.) budui da, kad se objavi poniatenje, nacija stje e, osim pasivnog kapitala koji bi ina e trebalo vratiti vjerovnicima, mogunost ulaganja u uveavanje proizvodnje svih onih iznosa koje je obvezna godianje plaati kapitalistima. Budui da su kona no, 3.) kapitalisti, ostavai bez svojih potra~ivanja, prisiljeni vratiti se natrag u djelatnu klasu graana, te se posveuju proizvodnji. Uostalom, du~nost je dr~ave osigurati da, primjenjuje li najnasilnije sredstvo, manje zadovoljnima uskrati mogunost planiranja prevrata, tako da, uz poduzimanje prethodne pripreme, kojom se mo~e ubla~iti eventualni nepovoljniji udes nacionalne proizvodnje, poniatenje, koje o ito opravdava tek stjecaj tolikih zala, objavljuje oprez-no.  PAGE  PAGE 2 02BDn  ! & 64<6@DRVbfz| $26FJRT պկպ>*CJOJQJCJ>*CJOJQJ CJOJQJ6CJOJQJ>*CJOJQJ>*CJ8 CJOJQJCJ(CJ,OJQJmH sH CJ,CJ0CJ5CJOJQJ5CJB2DTzn ! & 6`$a$ $`a$ $`a$ $H`a$ $`a$ $`a$ $@`a$ $ 7`a$$`a$ $h`a$?dXd64LNT""#$((( ))C,$a$` $h`a$ $ Oa$`` $`a$ $`a$ $`a$$a$ ,6:PThl|,<@NR\`txT"#^$t$$j(n(p(v(x(((((((((((((`)g)))))))))*C,κκCJCJEHOJQJ>*CJOJQJ>*CJ>*CJOJQJ>*CJOJQJ CJOJQJ6CJOJQJ>*CJOJQJ CJOJQJIC,D,,9---p.//1 20223H3X33 J s<^`s$`a$ $x<`a$h` $h`a$ $X`a$$ha$` $`a$`C,D,,,9---n.x.// 20222333V3X3N6d666@777788 9~99?F@ABBBgBBBBTU2[F[H[[[Vee6kFkkkkklllllllξݱݺݩݺݺݱݺݩݺݺݺݩݩݩݩݩݩ>*>*CJOJQJ 5>*CJCJ>*CJj5:CJUmHnHuCJ>*CJ5CJ,OJQJ CJOJQJ6CJ>*CJOJQJ 6>*CJ>*CJ>*CJ@33R4556N6d66666@7P77$<^`a$ J p# x<$x<^`a$ $<`a$ $x<`a$ J sx<^`s J sx<^`s74888 9499:R::;;`<<= >z> J sx^`s J s^`s ^`$^`a$ J sx^`s$ J sh<^`sa$z>>6??? @6@F@@@ AfAAABB9BJB $x`a$ $`a$ J sx^`s$x^`a$$^`a$ J sx^`s$ J sx^`sa$JBgBpBBBBBCDDDEEBFF|GGhHHIJ\J J sx^`s$ J s^`sa$$^`a$$h^`a$ J sx^`s\JJ"K$KKVLL.MM\NNPOO"PP$QQlRRRBSSjTT J s<^`s J sx^`sTTU~UUVVVfWWX>XX.YYYzZ [2[H[$ J sx^`sa$ J s<^`s$ J x^`a$$ J ^`a$H[J[[[,\p\\ ]l]](^^h__`h```aa(b J s^`s J s<^`s J sx^`s$ J ^`a$$ J ^`a$(bdbbbbcdrddVejeee\ff@gghhh J ^`$ J ^`a$$ J ^`a$ J x^` J sx^`shidjfjjRkkJlllltmmnnboopqXqrqq $ J `a$$ J H`a$ J x^` J sx^`slllllXqrqqqqr(rr&sssrutuvvww VZڂ܂ăƃڄބЅԅˆ 0l:XZړ @fۮۮ>*CJOJQJ>*CJjCJOJQJU jgCJOJQJ jbCJOJQJ jaCJOJQJCJ>*CJ 5>*CJ>*CJOJQJ CJOJQJ6CJOJQJ>qqqqr(r:rrrs&s:ssssJt\tufuuvFww J ^` J ^` J x^`$ J x^`a$wwtxxxlyyy}f}}X~~~J2: J ^`΂@(ˆ؈jЉ8<|$ J x^`a$ J x^` J ^`|Tlnt @HT$ `a$ $`a$$a$ $`a$ $`a$ $`a$$`a$ J ^` J x^`—ʗؗHT̙ޙȚ֚(4ܝޝrҥBX6Jʭz~`̯*V\^ʳسb8Dh z(.v>*CJ6CJOJQJ>*CJCJ CJOJQJ>*CJOJQJ>*CJCJ>*CJOJQJ CJOJQJOFN(4pޝrtʭ~^x`$`a$ $x`a$$`a$$a$ $`a$ $`a$ $h`a$$a$ $`a$$ `a$ڶ8Dh̽.Bfv$^`a$$`a$ $H`a$ $h`a$$a$` $`a$ $`a$ $`a$`\J FFX48v $8`a$$ "`a$$Xa$$`a$ $H`a$ $ "a$ $`a$ $`a$$a$ $`a$>jj*HR^ DF $&*F24R 4Bv24<VBPjlOJQJ>*CJ>*CJOJQJ6>*CJOJQJ>*CJCJ6CJOJQJ CJOJQJ>*CJOJQJN4BPlP^l ,f $`a$$`a$ $X`a$ $H`a$$a$ $`a$ $`a$6@P^jl  ,dfN0>$$$H%J%x%z%("( )),,..t.v...//77@9N999:*::>P>>>R?`??RCB*CJOJQJph6CJOJQJ>*CJ>*CJCJ>*CJOJQJ CJOJQJ>*CJOJQJPf0>R !$$*%J%L%z%&..Z.v..7@9 $`a$ $`a$ $`a$ $`a$$a$ $`a$@9N999?R?`???FPG|IIIJJMM0T|V $`a$ $H`a$ $X`a$$a$ $`a$ $`a$ $`a$ $`a$RClCGH|IIJKKPQQUUNV|V`WWJ\\\aacdeVeffff.g0g(i8iFiPijj^k~kkllm"mmmmmq,rt,uvyy R&8Td(2  " ċ܌H>*CJCJ6CJOJQJ>*CJCJ>*CJOJQJ CJOJQJ>*CJOJQJS|VJ\^4_Xfffffinqq,rrt*u,u|$a$ $h`a$ $`a$ $`a$ $`a$ $`a$ $X`a$``$a$| <RƒNXƖL£У^ $`a$ $X`a$`` $h`a$ $`a$ $`a$ $`a$ $h`a$$a$HLLDNlt`n£УΤܤt@BԱH2 "br$^| F4Ldr<|>*CJ6CJOJQJ>*CJCJ>*>*CJOJQJ CJOJQJ>*CJOJQJS^֦(h,B*H4 .dr $`a$$`a$ $h`a$ $`a$ $`a$ $`a$ $`a$$a$r X 8d$^pX6 $`a$ $`a$ $`a$$a$ $`a$ $`a$<J|PjxX2p0Z $`a$$ `a$ $`a$ $H`a$$a$ $`a$ $X`a$ $`a$$a$NXxNf jx"*p~0hx        l   0`ndz`nz~CJ 5>*CJ>*CJ>*CJCJ>*CJOJQJ6CJOJQJ CJOJQJ>*CJOJQJPZjx   " \  0&`n`$`a$ $h`a$$a$ $X`a$ $`a$ $`a$~\"j""""%%(&(T*V*@2::;<>>?$a$$a$` $`a$ $`a$ $h`a$`  6 H J   !!\""""\###%%&&(&X&^&d&p&()V*...h2v2x22::;;.<><>>??KK.LOO&P(PXY]:]<]^^__aabbbJcXcheeBfLf>*CJ>*CJCJ>*CJOJQJ6>*CJOJQJ6CJOJQJ CJOJQJ>*CJOJQJP?CFHKKL.LNOO(PUY<]^__dFkTk~kk $h`a$ $`a$ $`a$ $`a$$a$ $`a$LfggFkTk|k~kkkm noo4qDq*t8tttxxyyzz`{{||J|V|b|n|||}}~"~H~J~Hdʁ҃܊ΌBDr4HƐԐbdΒnv>*CJ>*CJ>*CJOJQJ CJOJQJCJ6CJOJQJ>*CJOJQJ>*CJCJ>*CJOJQJ CJOJQJLkfs*t8tt8w6{}}J~\Ό܌DNƐԐdv` $`a$ $h`a$ $`a$$a$ $`a$vp~ެp ζ Zh $`a$ $h`a$ $h`a$ $`a$$a$$a$ $`a$*Lj8Fp~ ԱBNLhԶ  ZnĻƻp|$r*,N<X -.pu:5CJOJQJ>*CJOJQJ>*CJOJQJ CJOJQJ>*CJCJ CJOJQJ>*CJOJQJ>*CJ>*CJCJLƻFhT $`a$$a$`$a$ $`a$ $`a$ $`a$LN~L`V ^  . |      &(H| !!$!##$$ &.&&&&v- . .f1t112(2,2444425B5j5v5>?~?CJ>*CJOJQJ6CJ>*CJCJ CJOJQJ>*CJOJQJV8Nn  Z$a$ $`a$ $`a$ $`a$ $`a$$a$ $`a$ $`a$(! &.&&H*- .f1t11,2.2d99$a$` $h`a$` $`a$ $`a$$a$ $`a$ $`a$9>?j@x@@@@@HHI.OPPnQpQTY[[,\T\J^$a$ $`a$ $`a$ $`a$` $`a$~????j@x@@^DtDdEpEzEEFFhGGHHIII P"PPPPPlQnQUU\VfVX$X[[R\T\^]`]p]r]x]]],^<^``cdhhj"jmmn nXntttNuuuuv*CJOJQJ>*CJOJQJ CJOJQJ>*CJCJ>*CJCJ>*CJQJ^``cvkn nXnPstHvVvvyz&: $`a$ $`a$ $h`a$$a$ $`a$$a$ $`a$ΈԎʐJT*8DFN˜Θ.0`$Lʦtv @Nb̳ƷԷ*JXTb2:P`n0JCJOJQJ5CJOJQJ>*CJOJQJ CJOJQJ>*CJ>*CJCJ>*CJOJQJ>*CJOJQJ CJOJQJKz*8FNb˜И0@NPJ $`a$ $h`a$$`a$ $`a$ $X`a$$a$ $`a$JƷԷ*Tb>P`n0 $`a$ $h`a$ $`a$$a$ $`a$0rZV`,:`pb$`a$ $`a$ $h`a$ $h`a$ $`a$ $`a$$a$rV,:b`j2@ TVblbN\  !## &&&&'((@0V011223344B466888888>>>>BBH6CJOJQJ56CJOJQJ>*CJOJQJ>*CJOJQJ CJOJQJ>*CJCJ CJOJQJLbVN\  &&&',06H8<>>>> $X`a$ $`a$ $`a$$a$ $`a$>>EHHHHHHI4IJJNJQXQQT^\`\ddng $h`a$ $X`a$ $`a$ $h`a$$`a$$a$$a$ $`a$HHHHHHI4IFIRI@LJL~LLLLLLNNVOfOJQXQQRRSST"TJWXWtWWWWXXXXXYYZ[t[[^\`\\\]]]]]^_`T`b`^cfchc|ccddee,eeegջ6CJOJQJ56CJOJQJ>*CJOJQJ>*CJOJQJ>*CJCJ>*CJ CJOJQJ jCJOJQJUmHnHuJgg(k2k mqqqqrr~rvssst,u:unu:zJzLzXz\zfzzzzzz&{2{6{D{J{j{t{{ʂ 2SUado}ф݄ބ·Zn ΋܋D^$2^`|6CJOJQJ>*CJOJQJ>*CJCJ CJOJQJ CJOJQJ>*CJOJQJSng*l moqqqr,u:unu4zzʂ zd$2`ޖ $`a$$a$ $`a$ $h`a$ $`a$ $`a$&ΠأڣԦ 0Z^l$N\r,8Fbpr`n±ر 02ȸʸθи:<>̹Һ"> CJOJQJ0JCJOJQJ6CJOJQJ>*CJCJ CJOJQJ>*CJOJQJOڣ \`n±$>Կ"ZhVD $h`a$ $`a$ $`a$ $`a$$a$>JLXZhTV*HVPRzZ tbd t    4   &xTV  !!..//0011 23&34.46CJOJQJ>*CJOJQJ>*CJCJ CJOJQJ CJOJQJ6CJOJQJ>*CJOJQJPDFr*FRd t   $H`a$ $`a$ $h`a$ $`a$$a$$a$L4VB(p011 2808?@@@F2GTIdI $h`a$ $`a$ $`a$ $`a$ $`a$ $`a$$a$.408<888;;@@@@GGGGGGGHBHDHHHHHHHI I I.ITIdIIIPJRJKKKPP(QNQRRTSVSRV\VVWWFWYY&]6]>]H]dd$d6CJOJQJ jzCJOJQJ jeCJOJQJ jdCJOJQJ jgCJOJQJ>*CJOJQJ jbCJOJQJ jaCJOJQJ>*CJCJ>*CJOJQJ CJOJQJ>dIIPJMTSVY_dd&d,gNosv{{0|~d~ $X`a$ $`a$$a$ $`a$ $`a$$d&d(d,d>dNmZmNoPoTotozqqqqt:t(x2xdxrxyy{{.|0|||΃҃:hʅ"&:̑ln(<46h6CJOJQJ>*CJ>*CJOJQJ jeCJOJQJ>*CJOJQJ CJOJQJ jdCJOJQJCJNȑn6 LZ`nDT $`a$ $`a$$a$ $`a$ $`a$ $h`a$hvĨl XZҵ<,DTrt|4\` f`8Td     N "@    &&:'<'''++>*CJ>*CJOJQJ>*CJCJ CJOJQJ>*CJOJQJWTtL 7B`t $`a$ $`a$$`a$ $X`a$ $h`a$$a$ $`a$ $`a$TTd j \""&&<')D277 $h`a$$a$ $`a$ $`a$ $`a$ $`a$ $h`a$+77P8T8\8r8 >@>IIJJRKrKSSL[\[[[.\D\] ]__4`6`Z``ggRhVhnhhXlljppttvwwwyyDXЉ҉2F\x~$<@Tĝ؝24RФ$έ$>*CJOJQJ>*CJOJQJ>*CJCJ CJOJQJY7(8B8T8:=CGIIJKSSfVL[\[[[__ $h`a$$a$ $X`a$ $h`a$$a$ $`a$ $`a$ $`a$_6`xcggVhlluvww~~>҆DT҉@P $`a$ $h`a$ $`a$$a$ $`a$ $`a$P~ ĝԝ4j4(ȱjfv $`a$ $`a$$a$ $`a$ $`a$ $`a$$(6ZjFJh,̿VdTbfz:R Lp&FjzL\Nb"BVdv(B ~$:'>*CJOJQJ>*CJCJ>*CJOJQJ CJOJQJY2 L\N^^b. $X`a$ $`a$ $`a$$a$ $`a$ $`a$ (T^ ~ '.0(1d3t333&7 $`a$ $`a$$a$ $`a$ $`a$ $h`a$'')*d3x33334,B@BBBCJJxKKKRR8R:RSSTT6YY=d>d?d@dFdGdHdJdKdQdRdSdTdUdXdYd0JCJmHnHu0JCJj0JCJU0J j0JU jCJOJQJUmHnHu>*CJCJ>*CJOJQJ CJOJQJ>*CJOJQJ-&7?,B[>>>?9?M?????&@k@@@AZAtAATBUBBC-CCC!DnDyDDDDD)EeEEEE FKFFFFFFFFGGJ KK-KKLLLL0N4NNNNNNFSGSTVLWRWWYZW[][z[[\^^^^biceeeeee;fggh2jll0lpn0p9pspzppqttuu z.|5|C|}y5<CP_i·#@WՍY6ʒ:HmӜܜڟˤҤ֦%K2v9U\O#nY_4p<xA#. "1a'$?Fa9 <s(+2KBIk9nu|         ELlm+AB7`gW{"!#$&&&.&r'''+(+,./// 255559,:3:[:;=>?GzHHHHKLRMNfOdPRRSSTVWXXXZw[~[[]]]]naoavaaadfh hfhjjkk:mKoAsuvxxxxyy}}W}X}YNW^Ĉ}ڎ '.X;ʘј-.ɜLSi{|ΨϨ -A<ҵ 'C~;BtYn^e4%>Hxqn,AHu`g6?GNuPWx_fvHw  B  >Ex#]a m;j"f$g$j$l$w$$$$%<'(((*F.G.l2m23,667889y9:::1==uA|AATEII)J0JGJKLPQQRvRTVVVoXXXX)\\`&abcc&dd9h:hknooooosswx{"{@{{\Ʌх1lt8O"/W_xmɤۤ?Y!*׹o/\VN 2XGfl9AQjNw8AAIipLE    (u9+8A!$$$%%))J+----/020134B4Y6Z6:;;;#?r?BCDDEG7H?HVH_H LMNO1OLPQT UrXXYYZ]L_JaRahauaegdiliiiln o$rrrr>tFtztFuHyyz&zezc~}AF֋.əљ-5ӥM#4TValmq00000000E00707070707070707070707070707070707070707070707070707070707070707070707070700m0m000000000(0$070707(0$(0$0000(0$(0$00000000000000(0$(0$(0$0 0 0 0 0 00(0 0 0 0 (0 (0 0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!0b!(0 (0 0_*0_*0_*0_*0_*0_*0_*0_*0_*0_*0_*0_*0_*0_*0_*0_*(0 (0 (0 0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-0-(0 (0 020202020202020202020202020202020202020202020202020202008(0808080808(08(080*90*90*9(08(080909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909(08(080yD0yD0yD0yD0yD0yD0yD0yD0yD0yD0yD0yD0yD0000F0F0F0F0F0F0K0K0F0F0F0L0L0L0F0F0F0F0N0N0N0N0N0F0F0RW0RW0RW0F0F0F0z[0z[0F0F0^0^0^0^00(0e0e0e0e0e0e0e0g0g0e0e0l0l0009p09p0zp0zp09p09p0t0t0t09p09p05|05|05|09p09p0<0<000000000#0#0000Ս0Ս0Ս0Ս00000000000:0:0:0000Ӝ0Ӝ0000ڟ0ڟ0ڟ0000000000000000000000000000000000000000000000000000#0#0000"0"0"0"0000$0$0F0F0$0$0000000000$0$000000000$0$0202020$0$0I0I0I0I0I0I0I000000000u0u0u0000000 0 0 0 0 0 0 0 00 0 0 0 0m0 0 000000 0 0g0g0 0 00000 0 0 0&0&0 0 0'0'0'0'0 0 0/0/0 0 0 05050 0 03:03:03:0 0 0?0?0?0 0 0F0F0 0 0H0H0H0H0H0H0H0H0H0H0 0 0S0S0S0 0 0X0X0 0 0~[0 0 0 0]0 0 0 0 0a0a0a0 0 0 h0 0 0j0j0j0j0j0j0j0 0 0 0x0x0x0 0 0}0}0 0 0 0000 0 0^0^0 0 000 0 0 000 0 0.0.0.0.0 0 0ј0ј0ј0ј0ј0ј0 0 0 0 0 0|0 0 000 0 00000 0 0 0-0-0-0-0-0-0 0 0'0'0'0 0 0B0B0B0B0 0 0 000000 0 0000H0H0000H0H000H0H00000H0H00H0H0H0H0H0H0H0H0H0000000H0H0N0N0N0H0H0W0W0W0H0H0H0000H0H00000H0H0000H0H0 0 0H0H0E0E0H0H0#0#0#0#0#0#0#0#0H0H00000000w$0w$0$0$0$0w$0w$0(0(0(0(0(0(0(0(0(0(0w$0w$08080w$0w$0:0:0:0w$0w$0|A0|A0|A0w$0w$00J00J00J00J0w$0w$0Q0Q0Q0w$0w$0V0V0w$0w$0X0X0X0X0X0X0w$0w$0c0c0c0c0c0c0w$0w$0w$0w$0o0o0o0o0o0w$0w$0"{0"{0"{0"{0"{0w$0w$0х0х0х0х0w$0w$0t0t0t0t0w$0w$00000w$0w$0_0_0_0w$0w$0ɤ0ɤ0ɤ0ɤ0ɤ0ɤ0ɤ0w$0w$0!0!0!0!0!0w$0w$000000w$0w$0000w$0w$00000w$0w$0w$00000000w$0w$0A0A0A0w$0w$0000000000000000000i0i0i0i0i000 0 0000000000808080808000$0$0$0$0$0000-0000000004040404000;0;0;0;0;000D0D0000VH0VH0VH000O0O0O0O0O0O0O000Y0Y0Y0000ha0ha0ha000li0li0li0li0li0li000r000Ft0Ft0Ft0Ft000&z0&z0&z00000000000000000000005050000000#0#0#0#0#@0@0@0  C,lRCHLf~?ΈHg>.4$dh+$'Yd6C,37z>JB\JTH[(bhqw|f@9|V|^rZ?kv9J^J0b>ngDdIT7_P&7?dYd XdA8A9AzAAAA B B]BzB{BBBBp99999 !!8 @~(  nB  c $1?3"nB  c $1?3"nB  c $1?3"nB  c $1?3"nB  c $1?3"B S  ?|g$h$j$TpV`  `1  `  `lm`sumnjivoterminqq!")*<=DERS67AB !%'A B  N O & ' QRuv561246*+~)*{|  lm{}vwyz#$67?@OPpq  XYpqkl!"op./`a   9 : V W !!*!+!;!1?1S1U1111122E2F2c2d222222233:3;3s3t3333344L4M44444>5@55555551626Y6[6c6d6666677P7Q7777777M8N8888888888899 9 9 9!9)9*9P9Q9m9n9999999999:: :1:3:::;:::::;;;;;;;;;;F<H<s<u<<<<<==*=+=_=`=======>>Z>[>>>>>??8?9?L?M?????????%@&@j@k@@@@@AAYA[AsAtAAASBUB]B|BBBBBCC,C-CCCCC D!DiDjDmDnDxDyDDDDDDDDD(E)EdEeEEEEEEE F FJFKFFFFFFFFFFFFFGGFJHJ K KKK,K-KKKLLLLLLLL/N0N3N5NNNNNNNNNNNESGSTTVVKWLWQWRWWWYYZZV[W[\[][y[{[[[\\^^^^^^^^bbhciceeeeeeeeeeee:f;fgggghh1j2jllll/l0lonpn/p0p8p9prpspypzpppqqttttuuuuz z-|.|4|5|B|C|}}xy45;<BCOP^_hi͇·"#?@VWԍ֍XY56ɒʒ~9;GHlmҜӜۜܜٟڟʤˤѤҤզ֦ $%JK12uv89TU[\NO"#mnXY^_34op;<wx@A"#-. !"01`a&'#$>?EF`a 89 ;<rs'(*+12JKABHIjk89mntu{|                DEKLkm*+@B68_`fgVWz{"" #!#$$&& &&&&-&.&q'r'''''*(+(++,,..//////2 25555555599+:,:2:3:Z:[:;;==>>??;?GyHzHHHHHHHKKLLQMRMNNeOfOcPdPRRSSSSTTVVWWXXXXXXZZv[w[}[~[[[]]]]]]]]maoauavaaaaaddffhh h hehfhjjjjkkkk9m:mJoKo@sAsuuvvxxxxxxxxyy}}}}V}X}XYMNVW]^ÈĈ|}َڎ  &'-.WX:;ɘʘИј,.ȜɜKLRShiz|ͨϨ  ,-@A;<ѵҵ &'BC}~:;ABstXYmn]^de34$%=>GHwx~pqmn+,@AGHtu_`fg56>?FGMNtuOPVWwx^_efuvGHvw    A B   =>DEwx"#\]`a lm:;ij""e$l$v$w$$$$$$$%%;'<'((((((**E.G.k2m233+6,66677888899x9y9::::::0=1===tAuA{A|AAASETEHIII(J)J/J0JFJGJKKLLPPQQQQRRuRvRTTVVVVVVnXoXXXXXXX(\)\\\``%a&abbcccc%d&ddd8h:hkknnoooooooosswwxx{{!{"{?{@{{{[\ȅɅЅх01klst78NO!"./VW^_wxlmȤɤڤۤ>@©XY !)+ֹ׹no./[\UVMN  12WXFGefkl89@APQijMNvw78 @A@AHIhiopKLD E       '(tu89*+78@A!!#$$$$$%%%%))I+J+--------//001020113334A4B4X6[6::;;;;;;"?#?q?r?BBCCDDDDDEGG6H7H>H?HUHVH^H_HL LMMNNOO0O1OKPLPQQTT U UqXrXXXYYYYZZ]]K_L_IaJaQaRagahatauaeeggcidikiliiiiillnn o o#r$rrrrrrr=t>tEtFtytztEuFuGyHyyyzz%z&zdzezb~c~|}@AEFՋ֋-.șəЙљ,-45ҥӥLM"#34SV^akq Ivica PosavecC:\ALBELY\ALB-1.DOC Ivica PosavecC:\ALBELY\ALB-1.DOCPravni fakultet u ZagrebuC:\ALBELY\ALB-1.DOCPravni fakultet u ZagrebuC:\ALBELY\ALB-1.DOC Ivica PosavecC:\ALBELY\ALB-1.DOC Ivica PosavecC:\ALBELY\ALB-1.DOCPFZC:\PE\ALBELY\ALB-1.DOCpravni fakultetQC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje ALB-1.asdpravni fakultet"C:\D\1DOKUMENT\SV\albely\ALB-1.DOCpravni fakultet"C:\D\1DOKUMENT\SV\albely\ALB-1.DOCUVnq@Lexmark Optra N PS2LPT1:LEXPSLexmark Optra N PS2Lexmark Optra N PS2W 3dXLexmark Optra N PS2X(None)(None)(None)(None)XZZe,,XXXX$   Lexmark Optra N PS2W 3dXLexmark Optra N PS2X(None)(None)(None)(None)XZZe,,XXXX$   |_ (( ( ( ( (((( " + , 0 1 2 3 6 9 : ; = @ A B J K N c d e f h i j l p u  #&.27:>BGMORS[lmoquvw|~ &'*,/26:BCDEJMQRXY\abdu{}  %.046?HLT]`abgnrzppppp@p ppppp@@p"p$pP@p*pX@p.p2p6p8p:p<p>p@p@pDpVpXp`pbpdpfplprptpvpzpppppppppppppppppp pp p,p.p:pFpJpTp\pdpfpppppppppppppppppp p<@p p&p*p<pFpLp\pdpnptp|pppppppppppp@pppppp pp&p*p.p2p@pPpXp^pjpnptpvpzpppppppppppppppppppp p&p0p8pLpNpTpXp^pdplptp @pppppppppppppppppp(p2p4p8pHpdpxp|pppppppppppp @ppppp pppp8p:p>pJp\p`phplp~ppppppppppppp*p4pRp@UnknownG:Times New Roman5Symbol3& :Arial[ Times CROTimes New RomanMBScriptCourier New"e%VVoP Yxx0G2 RUDIMENTAPravni fakultet u Zagrebupravni fakultet Oh+'0   < H T `lt| RUDIMENTA UDIPravni fakultet u Zagrebu0rav Normal.dotlpravni fakultet160Microsoft Word 9.0a@ZV@Bs@$q,@^vP  ՜.+,0 hp  pravni fakultetG  RUDIMENTA Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghjklmnoprstuvwxRoot Entry F3v1Table ԺWordDocument7SummaryInformation(iDocumentSummaryInformation8qCompObjkObjectPool3v3v  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q