ࡱ> kmjq`BqbjbjqPqP4~::.f:::8r</j".......$0h\3B.u.D/___._.__U)|* @KZs+u:k).Z/0/)373$**3*$8_F RS ..X$$$/V V  Geografsko  kulturoloaki aspekti uzgoja lipicanaca u Hrvatskoj a i, M.1, Baban Mirjana2, Korabi, N.1, Tadi, D.1 1 Hrvatski sto arski centar, Pododjel za uzgoj i selekciju konja, Ilica 101, 10000 Zagreb, Hrvatska; 2Poljoprivredni fakultet Osijek, Trg Svetog Trojstva 3, 31000 Osijek, Hrvatska; e-mail: mcacic@inet.hr Sa~etak Lipicanska pasmina prema podacima na hrvatsko tlo dolazi po etkom 18. stoljea. Zbog svojih specifi nih i vrlo po~eljnih svojstava proairila se na mnoga podru ja nekadaanje Austro ugarske monarhije, ali i izvan Europe. Zbog svoje svestranosti odgovarao je mnogim krajevima Hrvatske, a upravo zbog toga uzgojni cilj je bio mijenjan ovisno o geografsko socijalnim, ali i kulturolokim prilikama. Dananja populacija lipicanske pasmine broji sveukupno prema procjenama neato viae od 6000 grla, od toga je trenutno u Hrvatskoj oko 1100 grla, ato govori da smo vodea zemlja u uzgoju lipicanaca. U genetskom pogledu, kroz povijest zabilje~eni su brojni slu ajevi uporebe hrvatskih lipicanskih pastuha kao rasplodnjaka u europskim dr~avnim ergelama i privatnim uzgojima. Klju ne rije i: lipicanac, Hrvatska, uzgojni trendovi Uvod Specifi an put nastanka, utjecaj veeg broja pasmina u izgradnji, te razli iti uzgojni ciljevi pojedinih zemalja i regija, uvjetovali su veliku morfoloaku raznolikost lipicanske populacije ( a i, 2003). `iroko porijeklo pasmine rezultiralo je formiranjem veeg broja linija i rodova. Lipicanska pasmina rezultat je dugotrajne i sustavne selekcije, i upravo dugogodianjim, dobrim i strogim selekcijskim radom, lipicanac je postao jedna od najpoznatijih svjetskih pasmina konja. Ovaj  barokni konj poznat je po plemenitoj i vrstoj tjelesnoj grai, otpornosti, skromnosti u smjeataju i hranidbi,  lakoj sposobnosti u enja i volji za radom, te spremnosti da ispuni i najte~e pred njega postavljene zadatke. Upravo tim osobinama mo~emo zahvaliti dugu tradiciju uzgoja lipicanske pasmine u Hrvatskoj, posebice u zemaljskom uzgoju. Lipicanska pasmina smatrana je pasminom budunosti, jer nije odgovarala samo Slavoniji nego i Lici, Dalmaciji, Istri te drugim krajevima Hrvatske (Ilan i, 1979). Slavonija je zbog velikih obradivih povraina imala najvee potrebe za radnim konjima, te se u njoj uzgoj lipicanskih konja (i konjogojstvo openito) ja e razvio u odnosu na ostale krajeve. Slavonci su lipicansku pasminu vrlo brzo prihvatili ne samo zbog njegovih ve spomenutih osobina koje su udovoljavale selja kim gospodarstvima, nego i zbog duhovnog zadovoljenja. Lipicanci su bili odraz presti~a i ogledalo imanja na kojem su uzgojeni ( a i, 2003). Zbog svega toga, broj konja je iz godine u godinu bio sve vei. Lipicanac je u Slavoniji postao dio tradicije, o emu svjedo e danaanje smotre folklora, konji ka natjecanja i druge manifestacije, na kojim se neizbje~no pojavljuju lipicanski konji. Iako se u literaturi navodi slu~beno 1806. godina kao po etak uzgoja lipicanske pasmine na tlu Hrvatske, treba napomenuti da je to samo godina kada prvi lipicanci dolaze u akovo. Ergela Lipica bje~ei pred Napoleonovom vojskom smjeata se u biskupijske atale u akovu, gdje boravi do godine dana. Odlaskom iz akova u maarsko mjesto rgelak, u znak zahvalnosti ergela Lipica ostavlja na poklon akova koj biskupiji tri lipicanska pastuha. To nih podataka o kojim se pastusima radilo i da li su i u kojoj mjeri utjecali na uzgoj konja u akovu, nije poznato. U to vrijema biskupija je imala vrlo razvijen uzgoj arapskih konja, razvijan ak od 1506. godine, ato govori da je ergela 300 godina prije dolaska prvih lipicanaca uzgajala arapsku pasminu konja (Ilan i, 1980). Prema zapisima, u ergelu se u prvoj polovici 18. stoljea samo povremeno pojavljuju lipicanski konji, a kroz postupni prelazak na islju ivo lipicansku pasminu, formiranje stalnog lipicanskog uzgoja u ergeli dogodilo se tek 1870. godine za vrijeme biskupovanja Josipa Juraja Strossmayera. Slabije je citirano u literaturi da je dokumetirano prvi lipicanci dolaze na hrvatsko tlo 1700. godine u ergelu grofa Andrije Jankovia u Terezovac kraj Suhopolja (Steinhausz, 1924), ato je ak viae od jednog stoljea prije nego se izbjegla ergela Lipica smjeata u biskupske atale u akovu. Ergela u akovu kao mati na ergela lipicanske pasmine, centar je uzgoja lipicanaca u Hrvatskoj, koja svojim radom ve nekoliko stoljea kontinuirano izravno i neizravno utje e na podizanje kvalitete konja u zemaljskom uzgoju. Do prije Domovinskog rata istu ulogu imala je i lipicanska ergela u Lipiku koja je uniatena u prvim mjesecima agresije. Gospodarsko  socijalne prilike uvjetovale su razvoj lipicanaca razli itog od uzgoja u Sloveniji, Austriji, Rumunjskoj i Maarskoj (Stipi, 1980). Iskoriatavanje lipicanaca kao izvora radne snage na velikim obradivim povrainama Slavonije bio je glavni razlog ovoj razli itosti. Na podru ju Panonije po etkom 19. stoljea Steinhausz (1943) primjeuje stalan porast broja hladnokrvih konja na ra un toplokrvnjaka a kako je uporaba hladnokrvnih konja ograni ena (samo za teaki rad), bilo je nu~no mijenjati uzgojne ciljeve i selekciju toplokrvnih pasmina. Smjer uzgoja kree u pravcu stvaranja ja ih, zbitijih i koa atijih toplokrvih konja. Pored primarne stvarne potrebe za izvorom radne snage, mo~e se zaklju iti da je ovo joa jedan razlog zbog ega se hrvatski lipicanac razlikuje od izvorne lipicanske populacije u Lipici, odnosno manje razlikuje od susjednih nam panonskih zemalja. Romi (1940) isti e da je lipicanac od postanka do kraja Drugog svjetskog rata uzgajan kao paradni konj za vu u ko ija s te~iatem na eleganciji i ljepoti, te smatra da bi lipicanska pasmina zasigurno druga ije izgledala da je uzgojni cilj pri stvaranju pasmine bio stvaranje radnog konja. Povoljne klimatske i hranidbene prilike u Slavoniji pozitivno su utjecale na razvoj lipicanca. Uzgojni smjer usklaivan je prema najbrojnijem stale~u  seljaku maloposjedniku. Gospodarske prilike u Slavoniji dovode do usitnjavanja selja kih posjeda, te je bilo potrebno stvoriti konja koji je ~J ʿӶ~seYMYAhT~h/:6CJaJhT~h!.6CJaJhT~h76CJaJhT~h~n6CJH*aJhp6CJH*aJhB=kh~n5CJaJhB=k5CJH*aJhfhB=k5CJaJhB=khB=k5CJaJhB=k5CJaJhp5CJaJhp5CJH*aJh!.5CJaJhfh~n5CJaJhLhCJaJhLhK5CJaJhp5CJaJ Z  Z+PUUUrdtd$a$gdJ?$a$gd/_u $`a$gd1 $`a$gdk$a$gdT_F$a$gdLgd?~ tp@q T X Z $ @  ǻyqyi^S^K^ChLCJaJhMCJaJhFh@CJaJhFhT_FCJaJhNfCJaJhM8CJaJh1[CJaJhFhLCJaJh*h3C5CJaJh*hL5CJaJh*h%/B5CJaJhLh>CJaJhT~h3C6CJaJhT~h/:6CJaJhT~h~n6CJaJhp6CJH*aJhp6CJaJhT~h%/B6CJaJHd&XZ<#>#@#P#l##(j**++v---.:.22v33~5577B>CCCDDEEFFGG~IҺʲҪʟhr$CJaJUh)CJaJh1CJaJhhCJaJhM8CJaJhP$CJaJhCJaJh!CJaJhkCJaJh|hkCJaJh*hL5CJaJh*h/5CJaJhFh"%CJaJ2odgovarao svim potrebama selja kog gospodarstva bez velikih zahtjeva na hranidbi i dr~anju. Uzgojnom cilju dodana je i selekcija na boju, zbog interesa slavonskih seljaka za tamnom bojom, posebice na podru ju }upanje. Ga~o (1947) zapa~a porast broja hladnokrvnih konja (belgijskih), ali i veliko rivalstvo lipicanske i nonius pasmine, posebice u isto noj Slavoniji, te je suglasan da treba mijenjati uzgojni smjer prema ja em i koa atijem lipicancu uz napomenu da je lipicanski uzgoj u ergeli akovo ve tada postigao taj cilj jer su akova ki lipicanci s istom efikasnoau mogli obavljati sve zadatke kao i noniusi. Prema Stipiu (1980) prvotna namjena lipicanca u ergeli akovo i slavonskim udrugama je jahanje, ali razvojem agrara on je prvenstveno upotrebljavan za rad, kako u Ergeli akovo tako i u slavonskim udrugama, gdje je najvei bazen lipicanaca u zemaljskom uzgoju. Ovisno o tome u kojoj zemlji, pa ak i ergeli se uzgaja, danaanji lipicanac eksterijerno je dosta raznolik. To nam govori da je uporaba odreivala uzgojni cilj i selekciju. Hrvatski lipicanac je zbitiji i koaatiji, dobrih hodova i neato veeg tjelesnog okvira, ali ne tako velikog kao lipicanaci maarskog uzgoja. Zarubica (1980; cit. Pra ek, 1999) navodi da je sedamdesetih godina uzgoj lipicanaca u Jugoslaviji bio ureen na osnovu tri namjene: za dresurno jahanje (Lipica), vo~nja i noaenje tereta (Bosna i Hercegovina) te poljodjelske radove (Slavonija, Posavina, Vojvodina i dio Srbije). U postizanju veeg okvira i koaatosti hrvatskog lipicanca povremeno su kao osvje~iva i krvi koriateni pastusi iz Maarske i Rumunjske (Rastija i sur., 1993). Stipi (1980) je mialjenja da ja i tip lipicanca nije nov u Slavoniji, jer su ga prije uzgajale i privatne ergele u Cabuni, Terezovcu i Vukovaru, ali da treba provesti korekcije na vanjatini zbog vee uporabe u aportu, posebice dresuri. Lipicanska pasmina konja nastala je mjerama rigorozne selekcije, te se stoga smatra vrlo konsolidirana u nasljeivanju i stoga je nerijetko koriatena kao meliorator drugih pasmina i uzgoja konja u cilju stvaranja veeg broja konja s po~eljnom uporabnom i uzgojnom vrijednosti. (Stipi, 1980). Po~eljne karakteristike lipicanca uvjetovale su ne samo kvalitetan uzgoj pasmine u istoj krvi, nego i veliki utjecaj lipicanaca na konjogojstvo ovoga podru ja. Najzna ajniji utjecaj lipicanske pasmine uo en je na podru ju Slavonije, ali i u drugim krajevima Hrvatske (Steinhausz, 1943; Ben evi, 1958; Kadi, 1959; Stipi, 1978; Ilan i, 1979; Ljubeai, 1981, a i, 2003). Zaklju ak Iz prije navedenog pregleda uo ava se veliko povijesno zna enje lipicanske pasmine. Lipicanac je u Hrvatskoj, posebice u Slavoniji, uvrije~en u mnoge tradicionalne segemente ~ivota i prepoznatljiv je simbol ne samo Slavonije, nego itave Republike Hrvatske. Zbog po~eljnih svojstava i prihvaenosti u narodu, lipicanac je zna ajno utjecao na sveukupno hrvatsko konjogojstvo. Posljednjih godina, osim zbog velike populacije i genetske kvalitete naaih lipicanaca, esto se u nacionalnoj i meunarodnoj javnosti i literaturi Hrvatska ve~e za lipicanca zbog otuenja lipicanaca Ergele Lipik tijekom Domovinskog rata. Kroz povijest, uzgojni cilj lipicanaca usklaivan je ovisno o zemlji u kojoj se uzgajao, zatim ovisno o vremenu i potrebama za izvorom radne snage u poljoprivredi i transportu, ali ovisno kulturi ~ivljenja pojedinog kraja. Mo~e se rei da je na hrvatsko tlo lipicanac doaao kao laki karosijer i jahai konj, te preko izvora radne snage u obradi zemlje postao konj namjenjen koriatenju u konji kim sportovima (zapre~na natjecanja i dresurno jahanje), rekreaciji i turizmu. U vremenu dolaska pa sve do iza Drugog svjetskog rata, lipicanska populacija u Hrvatskoj bila je brojno znatno vea jer su potrebe u poljoprivredi bile velike. Nakon toga zapo inje proces mehanizacije i rapidno opadanje broja konja, ne samo lipicanaca nego i ostalih pasmina i tipova. Danas je uzgojni cilj uzgojiti lipicanca za vrhunske rezultate u ponajviae u zapre~nom, ali i dresurnom natjecanju. U tom razdoblju od po etka mehanizacije do razvoja zapre~nog sporta, lipicanac se malo koristio u hrvatskom konji kom sportu, te je svrha uzgoja bila oslonjena ponajviae na tradiciju uzgoja i pojavljivanje lipicanaca na kulturno  folklornim manifestacijama, te se mo~e s pravom rei da je slavonska tradicija u inila premosnicu od izvora radne snage do uporabe u sportu. Literatura Ben evi, Z. (1958): Perspektivni plan unaprijeenja konjogojstva u NRH. Sto arstvo, 12, (7-8), 371  373. a i, M. (2003): Fenotipske i genetske odlike lipicanaca u zemaljskom uzgoju Republike Hrvatske. Agronomski fakultet Sveu iliata u Zagrebu. Magistarski rad. Ga~o, T. (1947): Konjarstvo kotara Vinkovci. Sto arstvo, 1, (7), 300 306. Ilan i, D. (1979): Osnivanje i djelovanje pastuharnice u Dalmaciji. Sto arstvo, 33, (1-2), 43-49 Ilan i, D. (1980): Lipicanski konji kod nas i u svijetu. Veterinarski glasnik, 34 (10), 887-899. Kadi, M. (1959): Osvrt na konjogojstvo u Slavonskoj Posavini. Sto arstvo, 13, (9-10), 387 389. Ljubeai, J. (1981): Prilog poznavanju utjecaja lipicanaca na tip konja u Brodskoj Posavini. Doktorska disertacija, Sarajevo. Pra ek, A. (1999): Lipicanski konj. Sodobno kmetijstvo 32 (6), 298 302. Rastija, T., Kne~evi, I., Baban, M., atipovi, I. (1993): Usporedba tjelesnih mjera pastuha i kobila lipicanske pasmine u Ergeli akovo. Sto arstvo, (7  8), 285 289. Romi, S. (1940): Ergela dobra biskupije akova ke. Veterinarski arhiv, knjiga 10, sv. 11, 567 607 Steinhausz, M. (1924): Lipicanac. Postanak i gojidbena izgradnja pasmine. Hrvatski atamparski zavod, Zagreb. Steinhausz, M. (1943): Linije pastuha i rodova kobila hrvatskog lipicanca. Gospodarska knji~nica, Zagreb. Stipi, L. (1978): Prijedlog rejonizacije uzgoja konja i selekcije u SR Hrvatskoj. Sto arstvo, 32, (3-4) 77  87. Stipi, L. (1980): 400 godina lipicanske pasmine konja, Veterinarski glasnik, 34 (10), 901-913.     1. Hrvatski simpozij o lipicanskoj pasmini, akovo, 08.12.2007. PAGE  PAGE 2 ~IIMMOOP$RRRR*T(U\UUUUUUUVVWYYZZZ[[[[*\.\0\^\\]^^8_N_bݿ|t|t|t|t|t|t|t|tltltltlhNCJaJhXCJaJhNfCJaJh$3hUqCJaJh*hs4U5CJaJh*hS5CJaJhP$CJaJh+vJCJaJhZZCJaJh|hP$CJaJhoCJaJh|hoCJaJh1[CJaJh1CJaJhhCJaJh;CJaJ*bpdrdtdddbedeveefffg,g4g6gggghhJitifjvjʿ{php]UJBJBht!oCJaJh/M:ht!oCJaJh8CJaJh!h8CJaJh1d CJaJh!h1d CJaJh!h)CJaJh/M:h)CJaJh)CJaJhkCJaJh!hCJaJh!hkCJaJhM8CJaJh/M:hM8CJaJh*hs4U5CJaJh*h>5CJaJh$3h"%CJaJh$3hkCJaJhXCJaJtdddef6ggh~izj k\l"mmnotpxpzp~pppppp q$a$gdt!ogd1d $a$gd)gd!$a$gdM8$a$gdJ?vjxjzjjkk klRlZl\llm m"mmmnn^ooooooorptpvpzp|ppppppļڭ|q|qieieieiehc3jhc3Uh!hKCJaJh!hU<CJaJh!hkCJaJhM8hM8CJaJmHsHhgCJaJmHsHh/M:hM8CJaJmHsHh8CJaJh!h8CJaJh!h)CJaJh)CJaJh/M:h)CJaJht!oCJaJh/M:ht!oCJaJ#p qqqqq q"q$q&q2q4q6q8q:qq@qBqgd!h]hgd1 &`#$gdc3 21h:p!./ =!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH V@V LNaslov 2$$dh@&^a$6CJaJtH>A@> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisa6U@6 /: Hiperveza >*B*phBB@B < Tijelo teksta  7aJLP@L <Tijelo teksta 2 dxCJaJt#t LReaetka tablice7:V0RC@2R Uvu eno tijelo tekstax^:@B: {l' Zaglavlje  p#8 @R8 {l'Podno~je  p#`S@b` Tijelo teksta - uvlaka 3x^CJaJ2)@q2 1 Broj stranice(/~@Au-DEMOP- r!s!}!(((9))"***F++ ,,---a.......... /////$/%/)/0000000000000000000000000000000000000I00I00I00I00I00I00I00I00@0I0 0 2@0I0 0I0 0@0I00I00@Au- s!(()"***F++ ,,---)/@0H@0H@0H@0w8MK00{K00 K00 K0 0K0>0K0>0I0>0K0 0K0 0K0 0K00 K00K00K00K00K00K00K00 MXeeeh ~IbvjpBq 9:<=td qBq;>@qMTX_ah!!Popisi 7()/t.)/N=,)/?,)/9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace D ?AFHKM[]cehjoqtuvw*-CELNNP^`IKWY79[]km$ & 2 4 , - TU@A`aOQHIYZ5!7!q!s!|!~!""# #z#{#####i$j$$$%%%%%%%%%%&&.&/&Z&[&&&.'0'J'L'1(3(M(O(((((8)9)B)D)))))!*"***++++ , ,,,,,------Q.S.`.a.k.m.q.t..............&/)/?Atu,-CELNNP, - q!s!|!~!((((8)9)))!*"*****E+F+++ , ,,,------`.a.............. /!/$/&/)/s!}!(()9)*"*g**+ ,,,b----B.a.............&/)/............&/)/8K: "8U\*6,uXsG.zUkbN`HQU"uRrԕh^`OJQJo(hHh ^`o(hH.hpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH88^8`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHo  ^ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hHxx^x`OJQJ^Jo(hHoHH^H`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH. ^`OJQJo(o ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(8U\*bN`zUuXsG8K:U"u         \$                                            =e;R9DLrjQ~9 Me($3QRHP 1d % %eXAx|_QJ?y7*>Yk/1qJ RUo ?~ P$b$r$"%g%j'{l'(r(XA*;,D,-P{-!.+8.0Z02"2`3c3 <6?6M8U8/:b:j; <U<$=HM=TD>%/B3CT_FygH {IJ+vJKKBKzK L9PLOOoO{4}\}=B)h/fh720N ~n, P e.jx7v`)'mSXi;bs}|aLjhz<8cw 1 JH07qy@8MDNf1T~F$J*' 98?:Zio` ae28w/mLV@F7d>Dtx8^!/Z1NS^kTKSZpAXX p23@#p (/`` `@`````2`BUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial;Wingdings?5 z Courier New7Georgia"1hۘR¦6&'T'T$4d.. 2qHX?(2mcacicmcacic$      Oh+'0h   $ 0 <HPX`mcacicNormalmcacic143Microsoft Office Word@Fmk@|No!@$C@o+u'՜.+,0 hp   RH - TDUT.  Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXY[\]^_`acdefghilRoot Entry F ^s+un1Table@3WordDocument4~SummaryInformation(ZDocumentSummaryInformation8bCompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q