Naslov
Epidemiološke karakteristike endemske nefropatije u Hrvatskoj u 2005. godini
(Epidemiologic characteristics of endemic nephropathy in Croatia in 2005)

Autori
Miletić-Medved, Marica ; Jelaković, Bojan ; Bistrović, Dragica ; Leko, N. ; Marić, Z.

Izvornik
Acta medica Croatica (1330-0164) 61 (2007), 2; 141-148

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
epidemiologija; endemska nefropatija
(epidemiology; endemic nephropathy)

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

Napomena
Endemska nefropatija (EN) je kronična bubrežna bolest nepoznate etiologije, podmuklog nastanka i progresivnog tijeka, te učestalijeg javljanja u pojedinim seoskim obiteljima. Bolest se javlja u Hrvatskoj kod zemljoradničkog stanovništva u 14 sela zapadnog dijela Brodske Posavine, gdje po popisu iz 2001. godine živi 10865 stanovnika. Zapažena je visoka učestalost malignih tumora gornjih dijelova mokraćnog sustava u istoj populaciji, te se zbog toga interes etiološkog istraživanja usmjerava prema čimbenicima koji su nefrotoksični i karcinogeni. U proteklih dvadesetak godina periodičnim terenskim epidemiološkim perlustracijama obuhvaćeno je do 70% stanovnika (13) endemskih sela, a koje uključuju ciljanu osobnu i obiteljsku anamnezu, klinički pregled i laboratorijske pretrage krvi i urina. Početkom ožujka 2005. godine pregledano je ukupno 1081 osoba iz tri endemska sela Kaniže, Bebrine i Banovaca, te kontrolnog sela Klakar. Prema dopunjenim kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) ispitanici su razvrstani u četiri skupine: bolesni, sumnjivi, ugroženi i ostali. Tijekom perlustracije 2005. godine našli smo 25 osoba bolesnih od EN (12 muškaraca i 13 žena) u uzorku od 1081 pregledane osobe. U Bebrini je evidentirano 11 bolesnih, u Banovcima 9, a u Kaniži 5 (χ 2=8, 06 ; p<0, 05). Prevalencija bolesnih od EN u Kaniži je 0, 6%, u Bebrini 2, 1% i 2, 3% u Banovcima u 2005. godini. Prevalencija sumnjivih je 1, 7% u Kaniži, te 6% u Bebrini i Banovcima. Također je petina stanovnika po kriteriju SZO u kategoriji tzv. ugroženih. Populacijskim istraživanjem prevalencije EN koje je provedeno u proljeće 2005. godine u tri endemska sela nađena je podjednaka učestalost bolesti u odnosu na prethodno razdoblje, na temelju čega smo zaključili kako ona ne iščezava. Dobiveni rezultati jasno ukazuju kako je potrebno senzibilizirati ne samo struku, nego i širu javnost na prisutnost ove kronične bolesti nepoznatog uzroka čije je obilježje osim bubrežnog zatajenja i nekoliko desetaka puta veća učestalost karcinoma prijelaznog epitela. Uz napore u rasvjetljavanju etiopatogeneze bolesti, bitno je poduzeti korake koji će u konačnici pomoći ugroženom i uvelike osiromašenom seoskom stanovništvu ove regije.

POVEZANOST RADA