Naslov
Počeci sustavnog teorijskog promišljanja kazališne režije - problemi i dosezi.
(Beginnings of a systematic theoretical consideration of theatrical direction - problems and achievements.)

Autori
Petlevski, Sibila

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
DANI HVARSKOG KAZALIŠTA. Počeci u hrvatskoj književnosti i kazalištu.

Urednik/ci
Batušić, Nikola ; Bogišić, Rafo ; Pavličić, Pavao ; Moguš, Milan

Izdavač
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) ; Književni krug Split

Grad
Zagreb : Split

Godina
2008

Raspon stranica
183-196

ISBN
978-953-154-815-1

Ključne riječi
kazališna režija, kazališni fenomen, moderna, Miletić, Raić, Gavella, Strozzi, Kulundžić. Mesarić, Fotez, Tanhofer, Spaić, Violić, pedagogija režije, teorija režije, izvedba, funkcije redatelja, studij kazališne režije, „ redateljsko kazalište“ , glumački fenomen, glumačke tehnike, dramatološki problemi
(theatre directing, theatre phenomenon, modernism, Miletić, Raić, Gavella, Strozzi, Kulundžić. Mesarić, Fotez, Tanhofer, Spaić, Violić, pedagogy of theatre directing, theory of directing, production, director’ s functions, theatre directing studies, “ director’ s theatre” , the phenomenon of acting, acting techniques, dramaturgical problems)

Sažetak
Tekst se bavi počecima sustavnog teorijskog promišljanja kazališne režije u domaćoj sredini koji su podudarni, kako na vremenskoj lenti događanja, tako i na problemskoj razini – europskom trendu osvješćenja važnosti redateljskoga doprinosa kazališnom fenomenu. Riječ je, dakako o razdoblju moderne i neospornom doprinosu Raića, Gavelle, Srozzija, Kulundžića, pa i Mesarića. Gavella i Kulundžić prvi su domaći redatelji-teoretičari koji su opisali redateljski posao kao kazališnu interdisciplinu i takvu odrednicu režije prilagodili nastavnome procesu. I Gavella i Kulundžić su teoriji kazališnog fenomena pristupali s interdisciplinarnim znanjem redatelja-praktičara. Jedno od najzanimljivijih interdisciplinarno postavljenih razmišljanja Josipa Kulundžića svakako je rasprava o odnosu teme, ideje djela i ideje predstave s pitanjem kako tzv. redateljska “ aktualizacija” ili “ lokalizacija” mijenja ideju, te mijenja li glumac ideju djela svojom posebnom koncepcijom lika u predstavi. Tekstom se upućuje i na potrebu revalorizacije Mesarićeva teorijska promišljanja režije i dramaturgije. U odjeljku koji se bavi « baštinom» problema režije, tematizira se Spaićeva redateljska analiza odnosa scene i gledališta, na primjeru “ ambijentalnih režija” u urbanoj jezgri Dubrovnika. Violić je, poput Gavelle, uvjeren da je jedan od ključnih izazova modernoga kazališta pitanje prostornog rješavanja scene na komornoj pozornici. Ipak, i Spaić i Violić su kao vrsni kazališni praktičari svjesni stimulativnih izvedbenih mogućnosti vezanih uz redateljsko potcrtavanje ili rekreiranje unutrašnjega dinamizma prostora.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA