Naslov
Ranobarokni drveni oltari u Crkvi sv. Frane u Šibeniku - podrijetlo arhitekturnog tipa i pitanje Mondellina autorstva
(Early Baroque wooden altarpieces in St. Francis church at Šibenik - The origin of their architectural typology and the question of Mondella's authorship)

Autori
Premerl, Daniel

Izvornik
Radovi Instituta za povijest umjetnosti (0350-3437) 29 (2005), 29; 137-156

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
oltari; Crkva sv. Frane u [ibeniku; rani barok; Jeronim Mondella; Issepo Ridolfi; Girolamo Ridolfi; motiv
(altarpiece; St. Francis church at Šibenik; early Baroque; J. Mondella; I. Ridolfi; G. Ridolfi; triumphal arch motif in the 16th and 17th centuries architecture)

Sažetak
Četiri ranobarokna drvena oltara u Crkvi sv. Frane u Šibeniku u povijesti barokne umjetnosti u Hrvatskoj zauzimaju značajno mjesto. Atribuirani su šibenskom majstoru Jeronimu Mondelli, prema čijim su ih nacrtima izradili venecijanski drvorezbari (intagliadori) Issepo i Girolamo Ridolfi. U prvome dijelu rada autor analizira njihovu oltarnu arhitekturu. Nalazi joj ishodište u preobrazbama i varijacijama arhitekturne strukture troosnog antičkog slavoluka, koje su pripadale generativnim strujama talijanske arhitekture 16. i 17. stoljeća. Nakon početnog impulsa Bramanteova &raquo ; ritmičkog traveja&laquo ; u Cortile del Belvedere u Vatikanu, autor se fokusira na razvoj motiva u Veneciji i Venetu, gdje je značajnu ulogu &raquo ; odigrao&laquo ; lokalni antički spomenik, Slavoluk Gavijevaca u Veroni. Preko izabranih primjera Serlija, Sansovina, Palladija itd. dolazi se do Longhene. Autor u šibenskim oltarima nalazi značajke i poznavanje arhitekturnih principa venecijanskoga ranog baroka, obilježenoga dominantnom aktivnošću Longhene. U drugom dijelu rada autor iznosi sumnju u atribuciju Jeronimu Mondelli iz Šibenika. Predlaže, na temelju komparativne analize sigurnih i sačuvanih Mondellinih djela i dokumenata, da se oltari pripišu samo dvojici Ridolfija. Mondellu vidi kao majstora tehničkog znanja (marangon, stolar, mjernik, graditelj/ inženjer) bez izrazitijeg dara za likovno oblikovanje. Predlaže se da su oltari došli u crkvu u dva navrata: oltari Bezgrješnog začeća i sv. Klare 1638. godine – pripisuju se Issepu Ridolfiju, a oltari sv. Stjepana i sv. Josipa ne prije 1643. godine – pripisuju se Girolamu Ridolfiju (ta se dva para oltara razlikuju i u detaljima). Autor pretpostavlja da je šibenčanin Mondella bio posrednik pri drugoj narudžbi – on je napravio crtež postojećeg oltara iz 1638. kako bi u radionici Ridolfi u Veneciji napravili nove oltare koji bi se skladno uklopili u nastojanjima fratara u 17. stoljeću obnovljenu i moderniziranu unutrašnjost gotičke crkve.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA