ࡱ> G bjbjَ 40)]Xd8$$ TT.7M(u ( $t ! TH d{4Vladimir Stipeti} agrarno-ekonomski pogledi nikole akrleca lomni kog 1. Uvod Ekonomska misao, koju nalazimo u radovima Nikole [krleca Lomni~kog, pripada posljednjoj, najrazvijenijoj, fazi kameralizma. Taj se ekonomski smjer po~eo formirati vrlo rano u njema~kom govornom podru~ju (oko 1500.), iz potrebe da se osigura {to racionalnije poslovanje carskom (kne`evskom) imovinom i uvede red u poslovanje njegove riznice. Kako }e se na ovom skupu taj ekonomski pravac posebno razmatrati, ostavit }u izvan fokusa ovog razmatranja genezu tog pravca i njegove glavne predstavnike, u drugoj polovici XVIII. stolje}a, u ~ijem se ozra~ju formiraju i ekonomski pogledi Nikole [krleca Lomni~kog, o ~ijim agrarno-ekonomskim pogledima namjeravam govoriti na ovom Skupu posve}enom 200-toj obljetnici njegove smrti. Izostavit }u posve i razmatranje opusa J. Sonnenfelsa, koji je odlu~no utjecao i na poglede [krleca, vjeruju}i da }e se o tome govoriti u drugim referatima. Iz tog razloga izostavit }u iz razmatranja o osnivanju politi~ko-kameralnog studija (u Vara`dinu i Zagrebu), iako je pri tome bila iznimno zna~ajna uloga samog [krleca. samo }u, lapidarno kratko, iznijeti [krlecovu biografiju i osnovna podru~ja ekonomske aktivnosti. 2. @ivotopis i djelo. Nikola [krlec Lomni~ki ro|en je u Zagrebu 29. X. 1729., gdje je i umro 29. I. 1799. godine. Poti~e iz obitelji dobro stoje}ih turopoljskih plemi}a, {to mu je omogu}ilo iznimno obrazovanje. Zapo~eo je svoje obrazovanje u Zagrebu (mentor mu je bio ~uveni A. B. Kr~eli}), gimnaziju je u~io u Kiszegu i Pe{ti; od 1747. do 1749. godine studira filozofiju, fiziku i francuski u Be~u; kao pitomac Hrvatskog kolegija 1749. godine nastavlja sa studijem prava u Bologni u Ugarsko-hrvatskom kolegiju (kog je 110 godina ranije poha|ao i J. Kri`ani}). Studij prava nastavlja na Pravnoj akademiji u Egeru (Ma|arska). Po zavr{etku studija, postaje pravnik kod Grassalkovicha, predsjednika Ugarske dvorske komore u Bratislavi (Po`unu). u Zagreb sti`e 1754. godine, sa 25 godina, i postaje bilje`nik Zagreba~ke `upanije; 1758. izabran je za prisjednika (assesora) Sudbenog stola, gdje radi do 1763. kao sudija. Od 1761. godine dobio je poslove glavnog zemaljskog blagajnika kraljevine Hrvatske i Slavonije. rade}i na tome uo~ava kako su slabo poznate ~injenice o hrvatskom gospodarstvu i dru{tvu, jednako tada kao i u pro{losti; uo~ava da je bez toga te{ko pravi~no odrediti poreska optere}enja. Zbog toga pi{e studiju Notitia de praecipuis officiis regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae. U njoj nagla{ava kako je za vo|enje dugoro~ne i u~inkovite ekonomske politike neophodno imati precizna znanja o gospodarstvu, pa se (po mom znanju) prvi u Hrvata zala`e za statisti~ka istra`ivanja gospodarskih fenomena. Ve} na po~ecima svog javnog djelovanja [krlec se hvata u ko{tac s teku}im problemima, pa pi{e studiju o insurekciji (dizanje na oru`je naroda u slu~aju opasnosti). Tekst je naslovljen i glasi: Nicolai Skerlecz opinio seu discursus de insurrectione (napisan je oko 1760. godine, ali su kasniji prepisiva~i dodavali tom rukopisu i doga|aje poslije godine pisanja). U tom spisu [krlec nagla{ava da je tada{nji feudalni na~in podizanja vojne sile u slu~aju odbrane zemlje (feudalac vodi svoje kmetove) optere}en tolikim slabostima da je nedovoljan za uspje{nu odbranu u slu~aju prave opasnosti. No ipak [krlec tada brani taj feudalni na~in odbrane zemlje, budu}i da je obaveza insurekcije feudalcima donosila oslobo|enje od poreza. Zahtjeve Sabora o tome, kao i svoje osobno uvjerenje, [krlec, me|utim, mijenja kad je do{ao (sa banom Nadasdijem) u Be~ da sprije~i osnivanje Hrvatskog kraljevskog vije}a ~ime bi se smanjile ingerencije plemi}kog hrvatskog Sabora. Tijekom razgovora, koje je tamo imao (sa Sonnenfelsom i Swietenom?) promijenio je svoje poglede, pa i djeluje tako da bi se ono osnovalo. On sam bude imenovan u Hrvatsko kraljevsko vije}e 1767. godine i vodi ga sve do njegovog ukidanja 1779. Uz malobrojno pla}eno osoblje, [krlec je spiritus movens tog vije}a, koje sprovodi terezijanske gospodarske i prosvjetiteljske reforme. nastoji razbuditi iz vi{estoljetne letargije uprave gradova i `upanija, koje su dotad malo {ta radile, pa ih Kraljevsko vije}e, sa [krlecom na ~elu, mora stalno pozivati na rad. To ra|a nezadovoljstvo kod na nerad naviklih ~inovnika, ~emu se pridru`uje i opozicija zbog reformi nezadovoljnog plemstva. 1773. godine [krlec dobiva jo{ jedan posao: postaje direktorom novoosnovanog zagreba~kog {kolskog okru`ja (koje pokriva cijelu Hrvatsku i Slavoniju). Na polo`aju vrhovnog ravnatelja prosvjete ostaje do 1785. godine - kada je umirovljen. Budu}i da je Kraljevsko vije}e prestalo s radom 1779. godine, to je neko vrijeme bila [krl~eva jedina funkcija. Ali 1782. godine on je izabran za velikog `upana zagreba~ke `upanije, na kojoj je du`nosti do 1785. godine kad postaje podpredsjednikom Banskog stola (kraljevske table) i kraljevim tajnim savjetnikom. Po smrti Josipa II imenovan je ponovno zagreba~kim `upanom i na tom mjestu ostaje do svoje smrti (29. I. 1799.). Taj posljednji segment njegova `ivota najplodniji je {to se ti~e ekonomije. ^itaju}i te radove stekao sam dojam da je u svojim poznim godinama [krlec spoznao da se blagostanje Hrvatske mo`e podi}i prvenstveno radom na gospodarstvu. On pi{e op{irnu studiju o zakonima, koje bi valjalo donijeti na Ugarskom saboru (Proiectum legum motivatum in obiecto oeconomiae publicae et commercii perferendarum, izlagani 1791., a tiskanu 1826. godine!). U tu grupu spada i studija opisa fizi~ko-politi~kih prilika kraljevstva ugarskog u gospodarstvu (koja je tiskana 1802. godine u Bratislavi - Po`unu). to su studije, kojima se znanstveno obrazla`e {to bi valjalo u~initi, koje reforme sprovesti, kako bi gospodarstvo Hrvatske i Ugarske iza{lo iz svoje zaostalosti. One se razlikuju me|usobno pristupom: jedna opisuje prilike, s ukazivanjem na mogu}e mjere razrje{avanja te{ko}a. Drugi spis (Proiectum...) sintetizira prijedloge u programu zakonskih mjera, pomo}u kojih bi se `eljeni ciljevi mogli ostvariti. 3. Osnovni ekonomski pogledi N. [krlca Dugo djelovanje N. [krlca kao najvi{eg upravnog ~inovnika u Hrvatskoj potisnulo je u drugi plan ocjenu njegovih ekonomskih pogleda. A kako je pri svojoj prakti~koj aktivnosti mnogo puta donosio jedino mogu}a, pragmati~ka, rje{enja, me|u nekim ekonomistima {irilo se uvjerenje da je [krlec bio puki eklekti~ar i prakti~ar te da nije bio ni kameralista (u ekonomskoj svojoj djelatnosti). Tre}i pak, slijede}i ovu misao, tvrde kako je pripadao samo op}oj nauci o upravi. Nema dvojbe da su `ivot i djelatnost Nikole [krlca obilje`eni radom na stvaranju i provedbi nove uprave u Hrvatskoj. Rje{enja, koja je donosio nisu nailazila na univerzalni aplauz: obrnuto budu}i da se vodio kameralisti~kom vizijom op}e sre}e, nerijetko su dotad privilegirani slojevi njegovim rje{enjima gubili pone{to. Dakako, da su takva rje{enja ra|ala mnogobrojne nesporazume s okolicom. Odatle i poku{aji suvremenika i potomaka da se umanji zna~enje njegova rada i opusa. Ti poku{aji traju do dana{njih dana, jer se nekriti~ki prenose stari pogledi. Njegova iznimno plodna djelatnost i pisani opus opravdavaju gledi{te, koje je iznio V. Luna~ek (1962, str. 179) po kom je [krlec bio ~ovjek s velikim intelektualnim sposobnostima i {irokim horizontom, {to pored ostalog dokazuje i njegova za ono vrijeme golema knji`nica. On je svojim znanjem, a kako se ~ini i moralnim svojstvima, daleko nadvisivao svoju feudalnu okolinu, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Ugarskoj. Zato su ga svugdje pozivali gdje je trebalo izraditi kakav stru~no i nau~no obrazlo`eni traktat, o bilo kojem pitanju ekonomske politike, javne uprave ili ustavnog prava. To Luna~ekovo visoko mi{ljenje proizlazi iz temeljite analize [krl~eve djelatnosti i opusa (kog je Luna~ek samo djelomi~no poznavao, budu}i da u njegovo vrijeme jo{ nisu bili otkriveni neki [krl~evi rukopisi). No prije pune ocjene njegove ekonomske aktivnosti du`an sam ista}i jednu ~injenicu. Politi~ke i ekonomske poglede N. [krlca u mnogo~emu odre|uje njegova bliskost ili pripadnost slobodnim zidarima (kojima u to vrijeme pripada u Hrvatskoj i M. Vrhovec, A. Bari}, J. Podmaniczky i mnogi drugi). Svi oni prihva}aju odredbu slobodno-zidarskog ustava (kog je pisao grof J. Dra{kovi}) po kome su svi ljudi po prirodi jednaki. Nasuprot tome, zakoni, kako su ih skrojili silnici, sredstvo su tla~enja. Tim su opasniji, {to se javljaju kao svetinja. I dalje Pogre{no je vjerovati da se zakoni dovoljno brinu za slabe Ti na{i slobodni zidari prihvataju na~ela prirodnog prava i bore se za napredak kako ga oni vide. kao i ve}ina slobodnih zidara tog vremena, [krlec je uvjeren da }e se smi{ljenim, temeljitim i upornim radom postupno odstraniti feudalizam iz dru{tvene strukture, stvaraju}i novi, pravedniji dru{tveni poredak, u kom }e se vladati na temelju prirodnog prava i gra|anskih sloboda, ~ime bi se ostvarilo ekonomski napredak i postiglo op}e blagostanje. Kako [krlec nije krio ta svoja uvjerenja, to su ga neki suvremenici podozrivo gledali, protive}i se njegovom podizanju na odgovorne funkcije. Djelovanje Nikole [krleca na ekonomskom planu kao kameraliste prikazat }u prvo njegovim radom na unapre|enju hrvatskog gospodarstva op}enito, a potom njegovim pogledima na poljoprivredu (u to vrijeme dominantnu gospodarsku aktivnost Hrvatske i Slavonije). [krlec, kao i Justi i Sonnenfels prije njega, smatra da zakonodavstvo dr`ave treba usmjeriti sve gra|ane prema nekom stalnom zanimanju, jer }e bez toga oni biti (direktno ili indirektno) na teretu dr`avne zajednice. Pri tome, poput ve}ine kameralista, smatra da brojnost stanovni{tva, njegova gusto}a na odre|enoj teritoriji, olak{ava napredak gospodarstva, pa zato zagovara aktivnu populacionu politiku. Ta je politika dvojaka: tra`i otklanjanje ~imbenika koji dovode do smanjivanja ili stagnacije stanovni{tva (ratovi, kuge, gladi i drugo), ali i tra`i podsticaje za ve}i broj `enidaba i ra|anja. Cijeni da bi uz takvu politiku mogla zemlja za 50 godina pove}ati broj stanovnika za tre}inu (mi, kvantitativnoj ekonomiji vi~ni ekonomisti, pretvorismo to u godi{nju stopu rasta stanovni{tva i za~udismo se kad smo na{li da to implicira prira{taj od svega 5,6 promila godi{nje, {to je samo tre}ina ostvarenog prira{taja stanovni{tva svijeta u drugoj polovici 20. stolje}a). Zahtjev za pove}anjem broja stanovnika [krlec teorijski obrazla`e: u rijetko naseljenoj zemlji ne mo`e se ostvariti povoljni odnos izme|u proizvodnje i potro{nje, pa valja dodatnu tra`nju stvarati umno`avanjem stanovni{tva. Na tom planu o~ekivanog pove}anja broja `itelja u zemlji (kako Austrija tada jo{ ni ne zna precizno koliko ima stanovnika, kameralisti se bore svim snagama da se provede popis stanovni{tva 1756. godine, iako on uzrokuje nemir pa i bune kod prestra{enog, a nepismenog naroda), valja tra`iti i njegovu brigu za pove}anje zaposlenosti. No kada vlastita populacija nije u stanju da napu~i slabo naseljenu zemlju, [krlec zagovara i doseljavanje stranaca iz podru~ja koja su gusto naseljena, a gdje je i poljoprivredna kultura na vi{em nivou. podsti~e doseljavanje davanjem poreskih olak{ica, prvenstveno u gradskim zanimanjima (obrtnici i drugi), ali i onima, koji dolaze na selo, da bi se bavili poljoprivredom. Zajedno sa Sonnenfelsom (kao i drugim poznim kameralistima) [krlec smatra da je poljoprivreda slabo produktivno zanimanje, koje osigurava mnogo ni`e dohotke od zapo{ljavanja u drugim djelatnostima. zagovara ulazak stranaca, ali i doma}ih ljudi, u nepoljoprivredne djelatnosti, ali se bori protiv tradicionalnog vezivanja obrtnika u cehove. zala`e se za nesputanu privatnu inicijativu, koja }e djelovati u pravcu ekspanzije proizvodnje i zaposlenosti, {to }e pove}avati blagostanje naroda. Tra`i da se svima dozvoli bavljenje zanatima ili manufakturnom proizvodnjom, mimo ograni~enja, koja su stolje}ima gradili cehovi (i koja idu od obaveze pripadnosti cehu do majstorskih i pomo}ni~kih diploma do ograni~enja broja ljudi u cehu). Takva bi obrtna politika, po njemu, podsticala razvoj narodnog gospodarstva. Smatra da }e razvoj zanata i manufakture oja~ati nov~ano gospodarstvo, podsta}i ekspanziju i poljoprivrede i sto~arstva, jer }e velika koli~ina roba izazvati dodatnu tra`nju na tradicionalno zatvorenom tr`i{tu sela. [krlec zahtijeva slobodu djelovanja za trgovinu i o{tro istupa protiv privilegija i monopola u unutarnjoj trgovini. ne raspravlja to apstraktno, ve} isti~e kako je za Ugarsku i Hrvatsku neophodno slobodnu trgovinu {to prije ostvariti, budu}i da one imaju mnogo dobara, koje u uvjetima zatvorenog tr`i{ta ne nalaze kupca. slobodna bi trgovina pretvorila ta tada naturalna dobra u robe i tako pove}ala blagostanje gra|ana. zapreku tome vidi prvenstveno u carinskoj politici Austrije, koja ili zabranjuje ili visoko carini poljoprivredne proizvode Ugarske (u {to se tada ubraja i Hrvatska i Slavonija). To valja izmijeniti!! Njegov je gospodarski cilj jasan: valja stvoriti Austriju kao jedinstveno tr`i{te ukidaju}i zapreke koje stoje na putu tom cilju - uklju~uju}i i naslije|ena feudalna prava po pojedinim teritorijima. Izme|u Ugarske i Austrije valja ostvariti jednakost u gospodarskim odnosima. Tome na putu stoji tada{nja austrijska ekonomska politika, koja je favorizirala gospodarski razvijeniju Austriju, s njenim manufakturama i koncepcijom izlaska na more preko Trsta (a ne preko Hrvatske!!). isto~ni su dijelovi Austrije u tim uvjetima bili prepu{teni metropolskom pomalo kolonijalnom tretmanu, pri ~emu se tretman Hrvatske ne razlikuje od polo`aja kog Austrijanci daju Ugarskoj. Zato se [krlec od osamdesetih godina 18. stolje}a sve vi{e pri svojim preporukama gospodarskih mjera oslanja na Ugarsku, `ele}i na zajednici gospodarskih interesa ta dva entiteta stvoriti protute`u austrijskoj dominaciji. Pri tome osje}a da se sve manje mo`e oslanjati na feudalce, koji ne vide u novim dru{tvenim snagama (trgovini i poduzetnicima uop}e) motornu snagu napretka. On zato zagovara afirmaciju nove klase poduzetnika i trgovaca, bez kojih ni Austrija niti Ugarska ne}e do`ivjeti napretka. 4. Agrarno-ekonomski pogledi Kako je poljoprivreda bila glavno zanimanje stanovni{tva Hrvatske u to vrijeme, razumljivo je {to joj [krlec poklanja mnogo prostora u svojim rukopisima i radovima. Pri tome moramo razumjeti {to su njegova stajali{ta ipak determinirana ~injenicom {to je on plemi}, o`enjen s k}eri jednog od istaknutih hrvatskih plemi}kih vo|a (podbana I. Raucha), a da su u njegovom vremenu stalne selja~ke bune, koje i on gu{i vojni~kom brahijalnom silom (s okrutnim ubojstvima seljaka). S tom i takvom [krl~evom pozadinom valja pri}i ocjeni njegovih ekonomskih prijedloga. On se zala`e za rje{enja, koje zagovara Josef Sonnenfels (profesor kameralnih znanosti na be~kom sveu~ili{tu) i reformator be~kog Sveu~ili{ta Gerhard van Swieten (koji je uz to i kralji~in lije~nik i istaknuti nosilac novih ideja Prosvjetiteljstva). U tada dominantnoj {koli kameralizma oni zastupaju gledi{ta nove struje prirodnog prava, a osje}a se i utjecaj fiziokratizma, o potrebi slobode primarnih proizvo|a~a - selja~kog stale`a. I J. H. G. von Justi (1717-1771) i Josef von Sonnenfels (1732-1817), kao najistaknutije li~nosti austrijskog kameralizma zastupaju uvjerenje da je neophodno ja~ati i osamostaljivati seljake-podlo`nike, a feudalne prerogative plemstva smanjivati, uklju~uju}i i dono{enje obaveze o pla}anju zemlji{nog poreza (~eg su feudalci tada bili oslobo|eni). N. [krlec je unato~ limitima, koje mu postavlja porijeklo, dovoljno lucidan da prizna kako je ~itav sustav feudalne vladavine protivan prirodnom pravu i na~elima zdrave politike. No, iznimno je oprezan u mjerama, kojima bi se Hrvatska i Slavonija pribli`avale ispravno uo~enom cilju (Justijevog - op. V.S.) op}eg bla`enstva. poja{njavaju}i svoj oprez, [krlec pi{e: Preostala nam je bila jedna vje{tina vladanja, koja se temeljila ili na nesigurnim odlukama onih, kojima su bile povjerene najva`nije dr`avne slu`be ili katkad na nazorima, koji su tijekom dugih godina pre`ivjeli, ili su pak odluke zavisile od slu~aja. Sada su pak druge znanosti, koje su se ve} ranije preuzele ispravne mjere, otvorile put onim sjajnim umovima, koji su i samu vje{tinu vladanja uveli pod prirodne znanosti omogu}uju}i ostvarenje op}enite sre}e, ne samo putem vje{tine ve} i rje{enjima jedne nove pravedne znanosti. Gotovo nevjerojatno zvu~i tako radikalna ocjena [krleca. kad ovo pi{e, on stoji na ~elu Hrvatskog kraljevskog vije}a, a implicite priznaje da odluke temelji na vje{tini, a ne na znanosti. On pak `eli da se op}enita sre}a stanovni{tva njegove Hrvatske temelji na znanstvenim na~elima pravedne znanosti, kojom bi se moralo ukloniti stravi~nu bijedu velikog dijela stanovni{tva Hrvatske. To, {to te 1770. godine pi{e, on ponavlja i kasnije, ali sve ~e{}e ezopski. Sli~an stav, naime, zastupa [krlec prilikom odbrane teza M. Kr~eli}a i J. Smendrovi}a 28. VIII. 1774. godine. U njihovim tezama iz kameralnih znanosti isti~e se, na prvom mjestu, stav po kome nijedan stale` ne mo`e biti oslobo|en od javnih podavanja, jer bi svaki morao ili u novcu ili u vojnoj obavezi ili druga~ije snositi odgovaraju}i teret podavanja. [krlec daje uz taj tekst povoljan komentar, ne osporavaju}i tvrdnje tih dvaju kandidata. Tako je [krlec, djeluju}i uz Politi~ku-kameralnu {kolu, pomalo prihvatao radikalna rje{enja, koja su dolazila iz kameralne sredine. S druge strane, u prakti~noj politici on je pristalica sitnih, postupnih koraka u rje{avanju spoznatih te{ko}a feudalnog sustava. Svoje je stavove N. [krlec u pogledu agrara najbolje, po mom sudu, izrazio u svom obrazlo`enom prijedlogu zakona koje bi trebalo donijeti na podru~ju narodne ekonomije i trgovine napisanog 1791. godine i objavljenog 1826. godine u Bratislavi (Po`unu) Nama, ekonomistima, ~ine se najzna~ajnije njegove rije~i po kojima u du`nost svih dr`avnih organa stavlja brigu o narodnom gospodarstvu. Zato on tra`i da se donese zakon, kojim bi se obvezalo sve da kraljeve odredbe o promicanju narodnog gospodarstva provode du`nim marom. Jer plemenita namjera tra`i od svih organa da sa svom voljom nastoje sura|ivati radi spasonosne svrhe ovog zadatka. Nagla{ava da zakon mo`da ne bi bio potreban, kad bi cio narod bio osvjedo~en o koristi narodnog gospodarstva, kad bi svi shva}ali da je prva du`nost javne uprave promicati interese gospodarstva. To je, ka`e [krlec, djelo osobito korisno Domovini. Isti~e kako u njegovo vrijeme u Hrvatskoj dominira predrasuda, kako je blagostanje kraljevstva osigurano poljoprivredom, sto~arstvom i vinarstvom i to ako se izvodi kako je sada uobi~ajeno. No i dandanas ima nekih mjesnih institucija, koje dr`e da je ispod ~asti javne slu`be da se bavi takvom vrstom poslova. Posebno je ogor~en ~injenicom {to jedan dio lokalnih vlasti (vjerojatno je pri tome mislio na `upanije, koje su obstruirale njegove protonotarske akcije - po svjedo~enju Or{i}a) ne uvi|a da se moraju anga`irati na tehni~kim akcijama unapre|ivanja gospodarstva. Zato tra`i dono{enje Zakona, po kojima }e lokalna jurisdikcija biti obvezatna provoditi dr`avne mjere done{ene radi unapre|enja javnog gospodarstva. To bi se odnosilo i na odredbe izdane putem namjesni~kog vije}a. Kao {to se vidi, [krlec posve moderno tra`i od javne uprave da se upregne i povu~e kola gospodarskog napretka: bez toga ne}e biti rezultata u podizanju blagostanja stanovni{tva. Tra`i da se u sve organe uvede slu`benik koji bi se zvao Curator oeconomiae publicae (bri`nik za gospodarstvo). @ele}i izbje}i prigovore da ta nova slu`ba pove}ava tro{kove, predla`e da ona bude po~asna, budu}i da se ne bi honorirala iz prora~una. spominje da je jo{ Marija Terezija tra`ila da se osnivaju Societatis Agrariae (u Ljubljani je i osnovano Ratarsko dru{tvo!!), no da u Hrvatskoj to nije bilo u~injeno, jer za takvu akciju u Ugarskoj nije bilo pripremljeno tlo. Pored toga, na{ [krlec tra`i da se uvedu i posebni poljoprivredni u~itelji, koji bi uvodili ili nove kulture ili nove proizvode (spominje p~elarstvo, svilenu bubu i dud, kulture duhana, lana i konoplje te bilja, kojim se boji tekstil i drugo): te bi u~itelje valjalo pla}ati iz sredstava dr`avne uprave. Ti bi u~itelji morali prvenstveno obu~iti ljude - seljake da uspje{no uzgajaju nove kulture. Demonstracioni u~inak za njega je (pri nepismenom narodu) naju~inkovitiji. Tek potom bi pouku proizvo|a~a valjalo pro{iriti tiskaju}i knjige na pu~kom jeziku (in vulgus propagari) o doti~noj proizvodnji. N. [krlec Lomni~ki unosi pri razmatranju poljoprivrednih problema svoje nove teorijske spoznaje o prirodi i karakteru poljoprivrede u Hrvatskoj, daju}i kao dobar teoreti~ar i solucije za uo~eno stanje. Drugim rije~ima, njegova penetrantna analiza postoje}ih prilika u Hrvatskoj dopunjava se sugeriranim mjerama agrarne politike. njegovi prijedlozi nisu epigonsko ponavljanje recepata, koje je ~uo od drugih, ve} je to stvarala~ka razrada mogu}ih rje{enja. Razmotrimo, na po~etku, njegov teorijski doprinos agrarno-ekonomskoj spoznaji. On je, prvi u Hrvatskoj i u Europi uo~io postojanje velikog vi{ka radne snage slobodne od poljoprivrednih radova, radi ~ega on tra`i da se primijene sva sredstva prikladna za unapre|ivanje industrije. Tako je [krlec u rudimentarnom obliku postavio teoriju o agrarnoj prenapu~enosti, koja se kao sistematska podloga ekonomske politike javlja tek stotinu godina kasnije (u Rusiji), a postaje osnovno polazi{te teorija gospodarskog razvoja izme|u 1930. i 1960. godine. Kako nastaje, po mi{ljenju [krleca, fenomen agrarne prenapu~enosti u tada{njoj Ugarskoj (u kojem je dijelu tada i Hrvatska)? On to nalazi u nasljednom pravu; u mnogim dijelovima zemlje (Ugarske - op. V. S.) `ivi obi~aj, da najstariji sin naslje|uje oca obitelji u ku}i i na seli{tu, a ostali se moraju odseliti i tra`iti drugi na~in izdr`avanja. [krlec uvi|a da tada{nji prirodni prirast stanovni{tva pove}ava broj `elira, a smanjuje relativno zna~enje broja samostalnih poljoprivrednika sa ku}om i seli{tem. U obrazlo`enju svog ~lanka III (koji nosi simptomatski naslov sprje~avanje prekomjernog broja `elira). [krlec navodi podatke iz Ugarskog popisa od 1787. godine, po kojem je u cijeloj Ugarskoj bilo 793.270 obitelji `elira, a gospodarstva sa seli{tima samo 505.708. Drugim rije~ima `elira je za skoro 60% vi{e nego gospodara sa seli{tima. Kako misli [krlec sprije~iti daljnje pove}anje broja `elira? Sa stajali{ta suvremene ekonomije rekli bismo, posve moderno. Predvi|a ~etiri mogu}a rje{enja. @eli preusmjeriti `elire u vojsku i zanate: u tu svrhu ako bude progla{eno uzimanje novaka, nek se oni odaberu od `elira i njihovih sinova ({to je svojevrsni implicitni protest protiv feudalne insurekcije); tra`i, nadalje, da se `elirima pru`i prednost u pripu{tanju u gra|anstvo, u cehove, u uzimanju u nauk. tu je i unapre|ivanje industrije. [krlec smatra kako bi slobodniji pristup `elira u zanate i umije}a uklonio zna~ajnu zapreku, koja je dosad ometala industrijski i manufakturni napredak. Ja~anje zanata i industrije postaje tako najve}i interes gradskih magistrata. Na kraju tu dodaje i internu (u okviru Hrvatske i Slavonije) kolonizaciju, koja bi se oja~ala kad bi se i doma}em stanovni{tvu dali oni privilegiji pri naseljavanju pustopoljina, koje su se davale prema Zakonu o poticanju naseljavanja iz 1723. godine (tada gotovo puste Slavonije). Te bi olak{ice, zacijelo potakle selidbu vi{ka radne snage u krajeve, gdje je jo{ bilo slobodnog zemlji{ta. Od posebnog je interesa sagledati rje{enja koja nudi [krlec za rje{enje tada{njih agrarnih te{ko}a. On tra`i da se pove}a broj poljoprivrednika, i to strancima, ali i doma}im doseljenicima. Njima bi valjalo osigurati ~itav niz privilegija, kako bi ih se privuklo. Prednost daje grupnom doseljavanju (kolonizaciji), i to tako da grupni doseljenici imaju oprost od javnih nameta tijekom 6 godina dok bi pojedina~ni doseljenici bili oslobo|eni poreznih tereta kroz 3 godine. [krlec zagovara ~itav niz mjera radi boljeg, ekonomi~nijeg kori{tenja poljoprivrednih povr{ina. Sklon je podjeli zajedni~kih pa{njaka, prema klju~u kog bi izradila urbarijalna deputacija. Smatra da bi ta mjera pridonijela pove}anju ratarske proizvodnje, ali i prijelazu sa pa{nog dr`anja stoke na stajski, sa suhom hranom. Napominje da je takva mjera u nekoliko europskih regija provedena s odli~nim uspjehom. Tra`i, nadalje da se respektiraju sjenoko{e u privatnom vlasni{tvu, ali to tra`i i da se novi vlasnik privatne sjenoko{e odrekne prava napasanja stoke na tu|im sjenoko{ama. Protivi se vinogradima u ravnici (ako ih netko zasadi na ravnom terenu neka plati trostruki porez!!), a zagovara ~uvanje {uma, izme|u ostalog i kopanjem ugljena i treseta (zanimljivo je da tra`i da se i kameni ugljen oslobodi pla}anja obaveze kraljevske rudokopne da}e i da se pripusti slobodnoj privatnoj inicijativi). Na kraju tu su i mjere proizvodne politike, kojima }e se poljoprivreda prilagoditi tr`i{nim potrebama i rije{iti te{ko}e, s kojima se Austrija sukobljava. Prije svega to su poticaji za proizvodnju vlakana lana i konoplja (jer bi se time smanjila koli~ina novca, koja se svake godine odlijeva iz zemlje za platno i ostale lanene izra|evine - dodaje [krlec u pravoj merkantilisti~koj maniri). Tra`i da se podstakne uvoz, bez ikakve carine, sjemena ruskog lana i talijanske konoplje, a da se onome tko prvi otkrije na~in naturaliziranja ovih sjemena dodijeli znatna nagrada. Iz istog razloga zagovara i proizvodnju dudova svilca i svile iz njega. utopisti~ki je naivno bilo njegovo gledanje po kome bi svila s vremenom mogla postati glavnim proizvodom na{ega kraljevstva. Me|utim, po~etnim ekonomski povoljnim rezultatima uzgoja dudova svilca zanosili su se mnogi stru~njaci Austrije i Europe, pa je [krlecov entuzijazam za svilu obja{njiv tada{njim uvjerenjima. Na isti na~in [krlec `eli promijeniti strukturu poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj i Slavoniji pro{irenjem kulture duhana. On predla`e radi tog cilja ~itav niz mjera: od dozvola za uvoz ameri~kog i levantinskog (turskog) duhanskog sjemena (bez carine, isti~e i ovdje) do pobolj{ica u su{enju, fermentaciji i razvrstavanju. Obrazla`e to rje~nikom i pojmovima, koji odgovaraju i dana{njem stupnju ekonomske znanstvene spoznaje. Citiramo njegovo obrazlo`enje poticanja kulture duhana. Prvo govori o njegovu zna~enju. Duhan, ovako neusavr{en kakav jo{ jest, donosi na{oj zemlji najvi{e novaca, nakon `ita, vina, stoke i lana. I sada dolazi poanta, koja je posve u skladu s u~enjem o komparativnim prednostima. Ipak, ako se njegova kvaliteta ne pobolj{a, ova }e se dobit s vremenom sigurno smanjiti. Slijede}i na~ela tada nepoznate cost-benefit analize on pi{e: Da bi se narodu omogu}ilo stjecanje ve}e koristi, va`no je da se iz doma}e blagajne isplati zanemariv iznos koji je potreban za naknadu instruktoru ove tehnike. Maksimiranje individualne koristi, uz minimalne dru{tvene tro{kove, to je na~elo i modernih ekonomskih politika. Iako je na~elo samo po sebi, jasno u samoj primjeni nije lako na}i koje su to namjene, koje }e odbacivati visoku korist uz male investicije. Tako se [krlec zauzeo da se uveze rasplodno stado merino ovaca iz [panjolske (do{le su u Mrkopalj u Gorskom kotaru), s pretekstom da }e se postupno pobolj{ati doma}a pramenka, koja je davala grubu vunu. Me|utim, ta se ovca nije uspjela u humidnoj klimi Gorskog kotara odr`ati, pa je pokus propao. Uspje{nija su bila nastojanja oko p~elarstva i uvo|enja krumpira. Promjena strukture proizvodnje, me|utim, nije samo pitanje analize, cilja i metoda. Kad je u pitanju poljoprivreda, to tra`i i obuku proizvo|a~a za proizvodnju. Kako su ti proizvo|a~i tada u pravilu bili nepismeni, to je bilo neophodno dovesti stru~njake, koji }e zorno pokazivati individualnom proizvo|a~u sve faze proizvodnje. Takvih je osoba bilo malo, radilo se o uzgoju duhana ili konoplje i lana. Ograni~ena sredstva lokalnih bud`eta ne dozvoljavaju anga`iranje velikog broja instruktora. Zato [krlec tra`i na~ine, kako da se na|e najpogodniji medij, koji bi prenio potrebna znanja poljoprivrednicima. [krlec je prakti~an, pa zna da do puka najlak{e i stalno dolaze sve}enici. Zato tra`i da sve}enici svih zakonom priznatih konfesija moraju apsolvirati te~aj prakti~ne ekonomije. Onima, koji bi stekli u toj struci svjedod`bu, valjalo bi dati pravo na ve}u naknadu. On je svjestan da svi klerici nemaju sklonosti ka tom predmetu, pa predla`e da se sticanje boljih `upa pove`e s polo`enim te~ajem prakti~ke ekonomije, jer }e na taj na~in Domovina ste}i za kratko vrijeme ne mali broj tako osposobljenih `upnika. Ne}emo se zadr`avati ovdje na svim mjerama, koje je [krlec preporu~ivao kod ratarskih kultura. Zadr`at }emo se kod sto~arstva, gdje zagovara ~itav niz mjera, kojima bi se napustilo ekstenzivno, tada dominantno sto~arstvo. Tra`i uvo|enje javnih pastuharni, radi pobolj{anja pasmina konja; preporu~a selektivnu zabranu uzgoja koza (neka se istrijebe tamo, gdje su zaprijekom rastu {uma), zagovara prijelaz na stajsko dr`anje stoke. Od posebnog je interesa, me|utim, uo~iti da se [krlec ne ograni~ava samo na tehni~ke mjere i posjedovne odnose, ve} pro{iruje podru~je agrarne politike. Uo~ava da je tada{nja Austrija u su{tini podijeljena na dva dijela. Agrarni dio ~ini Ugarska (u kojem je ustavno i Hrvatska), dok je austrijski dio gospodarski razvijeniji, sa manufakturnom proizvodnjom. Ugarska `ivi od proizvoda prirode, Austrija od industrije - sumira lapidarno svoj nalaz [krlec. Austrija tada ote`ava, pa ~ak i zabranjuje, uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Ugarske, pa bi Ugarska u cilju sticanja gospodarske ravnopravnosti trebala odgovoriti jednakom mjerom, zabranjuju}i uvoz austrijskih rukotvorina. Carinska politika i svojevrsni agrarni protekcionizam postaju tako kod [krlca sredstvo za{tite doma}e djelatnosti. On preporu~a, primjerice da se uvoz vina iz Dalmacije ([krlec govori iz Mletaka) u karlova~ku granicu optereti 50% carinom, jer }e se na taj na~in skuplje prodavati hrvatsko vino. No ne mo`e sli~an recept koristiti kad hrvatskima konkuriraju austrijska vina. Protiv njihova uvoza smi{lja lukavo sredstvo: ona bi se mogla uvoziti samo cestama (kopnom), a zabraniti bi trebalo dovoz vodenim (jeftinijim) putom (niz Dunav, Muru ili Dravu). Prema Austriji [krlec je pravni~ki korektan: ako bi Austrija carinila ugarske poljoprivredne proizvode prigodom njihova ulaska u Austriju, tada i Ugarska mo`e uvesti jednako visoke carine za austrijske proizvode. Carinski ratovi, koje smo upoznali u 19. i 20. vijeku, kao {to se vidi, poznati su na{em [krlecu i u 18. stolje}u i on nalazi na~ina da ih koristi pri svojoj koncepciji ekonomske politike. Carine, nadalje, valja ubirati doma}i dikasterij - carinski ured. Kao {to Austrija ubire tridesetnicu preko Austrijskog komercijalnog vije}a (za M. Terezije, za Josipa II to ~ini be~ko tridesetni~ko ravnateljstvo) tako bi Ugarska kraljevska komora morala taj od davnina poznati prihod i dalje sama ubirati (a ne dozvoliti da to ~ini austrijska vlast). Iznimku od pla}anja carine [krlec tra`i samo kod morske ribe, koju bi stanovnici Hrvatskog Primorja mogli prevoziti bez pla}anja carine!! Pristup je kameraliste [krlca agrarnim tegobama hrvatske ekonomije bio, kao {to smo iznijeli, neobi~no temeljit i svestran. Uz ~itav niz mjera, koje bi se mogle nazvati obukom poljoprivrednika u proizvodnji i utr`ivanju, njegove mjere ulaze u slo`ene sfere agrarnog protekcionizma, tra`e}i za{titu od konkurencije gospodarski razvijenijih zapadnih dijelova Austrije. njegovom op{irnom tretmanu poljoprivrede ne treba se ~uditi: u Hrvatskoj onog doba svaka je gospodarska politika, ako je htjela biti uspje{na, morala biti predominantno agrarna. Zanimljivo je uo~iti da se na{ N. [krlec, ne zaustavlja na potpori samo agrarnoj proizvodnji, ve} ide i dalje: u regulaciju trgovine poljoprivrednim proizvodima. On se bori protiv monopola, kog daju pojedini feudalci pojedinim trgovcima da samo oni mogu na feudal~evom posjedu trgovati ovim ili onim proizvodom. Taj monopol, pi{e [krlec, {teti javnoj trgovini i valja ga zabraniti izri~itim zakonom. Takva uobi~ajena tada praksa, isti~e [krlec prelazi granice feudalne jurisdikcije. [krlec smatra (solomonski) da napretku trgovine u Ugarskoj ne smetaju niti ovlasti feudalnog gospodara, ni plemi}ke prerogative shva}ene u zakonskom smislu, nego samo zloupotrebe proistekle iz izvrnutog shva}anja prvog i drugog. Zato [krlec proklamira neka se o~uva potpuna sloboda kmetova da raspola`u svojim plodovima. Protiv je zloporabe i prava prvokupa feudalnih gospodara, budu}i da se nerijetko to koristi da bi se ista stvar preprodala po skupljoj cijeni, pa to valja izrijekom sprije~iti. Za razliku od prethodnika (ali i onih, koji su do{li kao ekonomisti i javni radnici iza njega) Nikola [krlec Lomni~ki agrar stavlja na sam vrh prioriteta u javnoj upravi, pri djelatnosti dr`avnih organa. Na `alost, nisu se ostvarivale njegove mnogobrojne akcije, koje je kao voditelj hrvatskog kraljevskog vije}a inicirao u cilju pobolj{anja poljoprivrednih prilika. U sa~uvanom arhivu tog vije}a vidi se da je bezbroj poziva uputio radi sadnje vrba i dudova, isu{enja bara i mo~vara, izgradnje i popravka cesta, rje{avanja `albi podlo`nika protiv vlastele. Dvanaestgodi{nji rad u Hrvatskom kraljevskom vije}u (1767-1779), kom je on bio spiritus agens, nije donijelo o~ekivanih pobolj{ica. Feudalci se bore protiv njegovih zahtjeva, jer u odbrani svojih stale{kih interesa nemaju razumijevanja za sitni, naporni i trajni rad, kojim se jedino mo`e mijenjati nezavidno naslije|e pro{losti u poljoprivredi. A jo{ manje su skloni pla}anju poreza ({to zagovaraju kameralisti), smanjivanju pa{nja~kih povr{ina i postupnom osamostaljivanju kmetova. Inicijative koje dolaze od kraljevskog vije}a nailaze na otpor, prigovore uglednika, podvale i nerazumijevanje. Malobrojni mladi stru~njaci, koji se odgajaju na politi~ko-kameralnom studiju u Be~u, Vara`dinu i Zagrebu, sve ako i imaju druga~ija mi{ljenja, nisu ih u stanju sprovesti. I zbog toga mnoge [krl~eve korisne inicijative ostaju neizvr{ene, neispunjene. Poljoprivrednici bi rekli: bacao je sjeme napretka na neuzoranu ledinu.  Studija je anonimna, bez naznake autora. Ve}ina pisaca pripisuje je [krlecu, no Z. Herkov smatra da potje~e od nekog drugog autora iz tog vremena. Dr`im da ipak potje~e iz pera [krleca, obzirom na njegovu tada{nju funkciju, ili je pak ra|ena po njegovu nalogu.  A. Kr~eli}: Annuae ili historija, JAZU, Zagreb 1952., str. 537. Kr~eli} pi{e Vi{e su nastojali da se to vije}e uvede nego da se sprije~i. ^ak se raspravljalo i o imenovanjima, kod ~ega su i oni sudjelovali. Istinoljubivi Kr~eli} na kraju ka`e: 20. kolovoza ove 1767. godine u Vara`dinu je, bez znanja stale`a i redova, uvedeno i zapo~elo djelovati Kraljevsko vije}e u kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, a da se o uputi tog vije}a nije sa stale`ima raspravljalo, niti im je ona bila saop}ena. (Kr~eli}, Ibid.). O~ito je da carska vlast ignorira stale{ki sabor, u~vr{}uju}i apsolutizam, pri ~emu N. [krlec postaje jedan od izvr{ilaca tih akata.  Nezadovoljstvo feudalaca iznosi u svojim memoarima grof Or{i}, kad ka`e: Hrvatsko bansko vije}e imalo je upravljati hrvatskim i slavonskim `upanijama. Me|utim, mnogi pojedinci, namje{teni u njemu, zahtijevali su velike svote za pla}u: doma}i prora~un kod `upanija znatno je porastao, za porezne obveznike bivao je sve te`i, svi su vikali. Kako sami nisu imali dovoljno posla morali su se, da uzmognu pokazati {to ve}i broj rje{enja, vi{e puta baviti bezna~ajnim stvarima i `upanije sasvim bez koristi uznemirivati. Svima je radi toga dodijao taj suvi{ni organ, a kako je Vara`din godine 1778. pogorio bude u najkra}e vrijeme hrvatsko bansko vije}e raspu{teno. Adam grof Or{i} Slaveti}ki: Uspomene od 1725. do 1814. godine, objavljene u knjizi: A. Or{i} Slaveti}ki: Rod Or{i}a, HIBZ, Zagreb 1943.  Koje je iznimnim trudom prona{ao N. Jovanovi}, izradiv{i do sada najkompletniju bibliografiju [krl~eva djela (u rukopisu zasad).  Tako ga B. Lorkovi} naziva eklekti~arom koji je crpio zasade iz vlastitog opa`anja sada{njosti u tuzemstvu i inozemstvu (Lorkovi}, Bla`: Nastupni govor rektora zagreba~kog sveu~ili{ta prof. dr. Bla`a Lorkovi}a 19.X.1884.), dok ga Berenyi naziva pukim prakti~arem, koji nije izgra|ivao svoj sustav (Berenyi, P.: Skerlecz Miklos baro elete es m(vei (@ivot i rad baruna N. [krlca), Budimpe{ta, Ma|arska akademija znanosti, 1914.). Oba citata po V. Luna~eku (1962.).  U znanstvenoj literaturi nije precizno utvr|eno da li je N. [krlec pristupio slobodnim zidarima svog vremena (to tvrde Cuvaj i V. Luna~ek) ili nije. V. Luna~ek (u svojoj studiji: Hrvatski kameralist Nikola [krlec Lomni~ki) apodikti~ki tvrdi da "ne treba zaboraviti da je [krlec bio i slobodni zidar. Me|utim, noviji istra`iva~i masonstva u Hrvata nisu na{li potvrde da bi Nikola [krlec bio ~lan bilo koje masonske lo`e. Tako Ivan Mu`i} (u svojoj oma{noj knjizi Masonstvo u Hrvata, V. izdanje, split 1997.), u poglavlju Po~eci masonstva u Hrvata (str. 153-162) ne spominje me|u ~lanovima lo`a u Hrvatskoj N. [krleca. Jednako tako [krleca nema u vrlo temeljitoj studiji E. Laxa-e i W. Read-a. Po~eci hrvatskoga masonstva (Dra{kovi}eva opservancije), Iberio - Split i NZ MH, Zagreb 1994. To, dakako, ne isklju~uje mogu}nost da je [krlec pripadao nekoj lo`i u Be~u ili Pe{ti.  [krlec nije to svoje uvjerenje skrivao jer je u Obrazlo`enom prijedlogu zakona, koje bi trebalo donijeti na podru~ju narodne ekonomije i trgovine (iz 1791. godine) ~lanak II. (paragrafi 7-10) posvetio izbjegavanju diskriminacije @idova i Cigana. On tra`i da se njima omogu}i dovo|enje u stanje stalnog izvora prihoda; njih valja proglasiti slobodnima da obavljaju sve djelatnosti, kojima se mogu izdr`avati, pa ih i svi cehovi moraju primati na naukovanje. Tra`i da se o tome donese javni zakon, jer protiv njihova primanja u cehove i druge slu`be djeluju stare, duboko ukorijenjene predrasude. Dodu{e, [krlec sve to ograni~ava na @idove i Cigane, koji ve} `ive u Austriji i Ugarskoj, a tra`i da se sprije~i dolazak stranih @idova, jer bi ubrzo njihov broj mogao postati prevelik.  Slijedim misli V. Luna~eka, koji radi kontrasta isti~e da se [krlec nije radi ostvarenja svojih ideja zaogrtao revolucionarnim haljetkom niti na glavu stavljao frigijsku kapu jakobinca (kako je to ~inio Martinovi}). V. Luna~ek, Valdemar: Hrvatski kameralist Nikola [krlec-Lomni~ki, Historijski zbornik, Zagreb, god. XV,1962., str. 141-181.  Mo`da najbolje to pokazuje A. B. Kr~eli} u svojim Annuama. Na saboru u Vara`dinu (21. IV. 1763.) Kr~eli} govori kako izbor N. [krlca za protonotara nije bio po volji biskupu i ostalom sve}enstvu... jer se govorilo da je [krlec otvoreni neprijatelj sve}enstva i da se gradi u~enim (Kr~eli}, 1952, s. 448) Kr~eli}u valja odati priznanje budu}i da samo nekoliko zapisa dalje govori za [krlca da je sjajne izobrazbe... koji je napisao sjajna djela na pr. o pravnim pitanjima i povijesti javnog prava ove kraljevine. I dalje Posvuda je njegovo ime bilo vrlo slavno zbog vrlina, kojima je resio slu`be {to ih je vr{io. Stekao je besmrtnu slavu, {to su, dok je on bio protonotar, pove}ane pla}e gra|anskih slu`benika, tako da s pravom zaslu`uje da ga spominje ~itavo potomstvo (Kr~eli}, 1952, s. 451). O~ito je Kr~eli} osje}ao iskreno divljenje prema intelektualnim kapacitetima N. [krlca (koji je bio i njegov proizvod, |ak u mladosti!!), pa ga kuje u zvijezde pri ~emu primjer kojim je stekao besmrtnu slavu o~ito nije najsretniji.  Time se [krlec razilazi s fiziokratima, koji su dr`ali poljoprivredu jedino produktivnim zanimanjem. Tek 200 godina kasnije. C. Clark i R. Bellerby su pokazali koliko je intuitivna ocjena na{eg [rkleca bila to~na. Oni su na{li da je prosje~ni aktivni poljoprivrednik ostvarivao svega tre}inu do polovice prosje~nog nepoljoprivrednika tijekom dvaju stolje}a (19. i 20.) i postavili hipotezu da je bijeg iz poljoprivrede uvelike determiniran razlikama u produktivnosti rada po djelatnostima.  [krlec pi{e: Bavljenje bilo kakvom trgovinom, ~ak i onom na malo, jest ~asno zanimanje. On tra`i da legislativa omogu}i povlastice trgova~kom stale`u zagovaraju}i ih na vrlo eksplicitan na~in: [to se ti~e povlastica: cilj trgovine u cjelini jest probitak. Ali osim probitka treba se pojaviti i osje}aj ~asti. Potvrde o ~asti trgovaca morale bi se izdati ve}im trgovcima. Ovo treba prepustiti duhu nacije: po~ne li on br`e te`iti da se trgovcima ukazuju iste ~asti kao i plemi}ima, i zakon }e br`e imati planirani u~inak (V. obrazlo`eni prijedlog zakona, koje bi trebalo donijeti na podru~ju narodne ekonomije i trgovine, paragraf 145. podvla~io N. [krlec). Predla`e da se to u~ini budu}i da ukoliko je trgova~ki stale` u nekog naroda u`ivao ve}u ili manju ~ast toliko su se ondje ostvarivali ve}i ili manji poduhvati. Duh je na{eg ustava vojni~ki i ne sla`e se s trgova~kim duhom. Cijeli je odgoj u na{e gospode takav, da ne mogu imati smisla za trgovinu. Treba zato stvoriti zakon, kojim bi se za{titilo one, koji su sami sebe obu~ili za trgovanje. (Ibid.)  [krlec je u~estvovao u gu{enju dvije selja~ke bune: one u Vara`dinskom generalatu (20. I. 1755), druge u Kri`eva~koj `upaniji (24. II. 1755). Bio je pobo~nik Raucha pri kaznenoj plemi}koj akciji protiv seljaka. Ali Kr~eli} isti~e kako [krlec nije plja~kao tom prilikom, za razliku od ostalih feudalaca.  J. H. G. von Justi: Grundfesten zur Macht und Glckseligkeit der Staaten, Knigsberg 1760-1; u toj je knjizi Justi postavio cilj op}eg bla`enstva kao vrhovnu zada}u dr`ave. Sonnenfels, nasuprot njemu, tra`i kao vrhovni postulat dr`ave ostvarenje op}eg dobra (das allgemeine Beste). No i jedan i drugi tim visokim ciljevima opravdavaju du`nost dr`ave da osigura svakom gra|aninu minimum egzistencije kao njegovo osnovno pravo, {to implicira i zahvate u ekonomske odnose, koji osiguravaju to blagostanje.  [krlecov govor izre~en pri odbrani teze Josipa grofa Dra{kovi}a iz osnovnih zasada politike, koje je ovaj branio 21. III 1770. godine u Vara`dinu, a koje su tiskane s duga~kim naslovom (Positiones ex universa politia selectae) u Zagrebu 1770. godine, zajedno sa [krlecovim govorom objavljenim pod naslovom: Sermo quo magnificus Dominus Nicolaus Skerlecz de Lomnicza...  Tekst latinski tiskanog teksta duga~ak je i glasi: Assertationes ex universa politica excerptae, quas propugnandas susceperunt nobiles ac eruditi Domini Mathias Kerchelich et Joannes Szmendrovich Scientiarum Politico-Cameralium auditores... Varasdini 1774. Mo`da je od interesa ista}i da je teza ukupno 32, od ~ega su 12 iz politike, 12 iz ekonomije (ex scientia commerciali), a 8 iz javne uprave - kameralne znanosti (ex oeconomia camerali).  Valdemar Luna~ek (u studiji 1962, str. 141-181) isti~e da treba objasniti paradoks da se i sam [krlec, kako se vidi iz njegove alokucije iz 1770., jednom (podvukao V.S.) na{ao u krugu radikalnih reformatora, dok je ina~e radio isklju~ivo na liniji sitnih, postepenih i djelomi~nih reformi, koje nipo{to nisu zna~ile likvidaciju feudalnoga dru{tvenoga poretka.  Tekst je, dakako, na latinskom jeziku, a pun naslov glasi Projectum legum motivatum in obiecto oeconomicae publicae et commercii perferendarum per Nicolaum Skerlecz de Lomnica S. C. et R. A. Maiestatis Actualem Intimum Status Consiliarium, et Include Comitatus Zagrabiensis Supremum Comitem, elaboratum et Excelsae Regnicolari Deputationi in Commercialibus, Anno 1791 exhibitum. Tekst je bio toliko interesantan i instruktivan da je u Po`unu (Bratislavi) bio tiskan ponovno 1826. godine. Koristim to izdanje u prijevodu kolege Jovanovi}a. Pri razmatranju agrarne politike koristio sam i rad D. Prohaske: Agrarna politika Nikole [krlca de Lomnica (iz g. 1791.), Gospodarska smotra, Kri`evci, god V. (1914), travanj.  Vidi o tome u mojoj knjizi: Poljoprivreda i privredni razvoj, II izdanje, Zagreb 1985. Isti~emo da su ruski agrarni ekonomisti iz 90-tih godina 19. stolje}a zastupali gotovo jednaka rje{enja, kao i na{ [krlec stotinu godina ranije, a da nisu znali da postoje drugi teoreti~ari, koji su o tome govorili. Generalizaciju tih rje{enja dao je nobelovac A. Lewis po~etkom pedeset godina, s modernim ekonomskim analiti~kim aparatom i elegantnim obja{njenjima.  V. Ma`urani} (u svojim monumentalnim Prinosima za hrvatski pravno-povjestni rje~nik) nije siguran u tuma~enju rije~i `elir (ina~ice `eler, `iljer i drugo). Smatra da je to vrsta podanika, kmeti}, ugovornik i prezzemljak. Z. Herkov (Gra|a za financijsko-pravni rje~nik feudalne epohe Hrvatske, Zagreb 1956.) poja{njava taj termin i ka`e da je to kmet koji nema zemlji{ta, nego samo ku}u i potku}nicu, odnosno kmet koji stanuje kod kojeg drugog kmeta. @eljari su i gra|ani, koji nemaju vlastite ku}e, nego stanuju kod koga drugoga. M. Mirkovi} je tu istu kategoriju poljoprivrednih stanovnika (u kapitalisti~kom dru{tvenom okru`enju) nazivao bezzemlja{kim stanovni{tvom (Agrarna misao, Beograd, 7/1937), odnosno agrarnim proletarijatom (Ekonomist, Zagreb, 3/1937).  Podatke ugarskog popisa iz 1787. godine za Hrvatsku i Slavoniju obradio je dr. Ivan Erceg u studiji Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, Zagreb 6(1979), str. III-119.  Spomenuti valja da [krlec govori kako bi doseljenicima, koji po~inju s uzgojem neke nove kulture (a u to doba slabo su u nas poznati i krumpir i kukuruz!!) valjalo dati porezni oprost od ~ak deset godina, a ako bi oni imali proizvodnju toliku, da prelazi doma}e potrebe (recimo duhana) tada ih valja osloboditi i od obaveze pla}anja izvozne carine. Gotovo jednak pri tome daje tretman i proizvodnji dudova svilca (radi proizvodnje svile) uzgoja duda, p~elarstva i drugog. U skladu s tom politikom, koju zastupa [krlec dok je na ~elu kraljevinskog vije}a, potpoma`e se tisak mnogobrojnih bro{ura, koje govore ili o proizvodnji dudovog svilca ili primjerice o hasnovitosti uzgoja zemaljskih jabuka (krumpira!) I. K. Lalangue-a. (tiskana bro{ura u Vara`dinu!)  O tome da je [krlec stajao iza tog pokusa pi{e dr. Pal Berenyi, u svojoj knjizi Skerlecz Miklos br elete s muvei, Budapest 1914.  Adam grof Or{i} (1748-1820) u svojim memoarima spo~itava ~inovnicima Hrvatskog kraljevskog vije}a {to su se ~esto bavili bezna~ajnim predmetima, zadirkuju}i `upanije, a da time nisu izvr{ili nikakav koristan posao. Vidi Adam Or{i} Slaveti}ki: Rad Or{i}a, Zagreb 1943. PAGE  PAGE  PAGE 168 $(jll m  ,-'($$%%&&((((x0y01111y2z255g6h666t9u9%<&<'<E<>>>>A@B@ѼѼѼѼѴѼѼѼѼѼѼѼѼѼ>*CJOJQJj0JCJOJQJU;CJOJQJ CJOJQJ5CJOJQJ5:CJ(OJQJ5:CJ(OJQJ CJOJQJ5CJG$&(\ C . J$()1%5$<$<d<$&(\ C . J$()1%5'<(<E<!>AEFIGP-UVYr\`b eNfjkprtvo{}~ËY{ՓAYğBx-)ºͺκϺۺ   [%5'<(<E<!>AEFIGP-UVYr\`b eNfjkprtvo{}~$<B@BB EEIEJEHHIIJJQQwVxVYYZZ'\(\L^M^bbhhoo"p#pEpFp^_{|ч҇#$ËċYZ{|\]Փ֓ƕǕABYZğş 6OJQJ jOJQJ ;OJQJOJQJj0JOJQJUj0JCJOJQJU;CJOJQJ CJOJQJLËY{ՓAYğBx-)º˺̺ͺ&`#$$BC٬߬xy-.EF)*ºúɺʺ˺ͺκкѺ׺غٺۺܺ CJOJQJ0JmH0J j0JU ;OJQJ >*OJQJj0JOJQJU 6OJQJOJQJ8ͺκϺкٺںۺ$<&`#$&`#$ 200&P P. A! " # $ %i  [0@0NormalOJQJkHmH >@> Heading 1$dh@& CJOJQJ<A@<Default Paragraph Font,@,Header  !&)@& Page Number.@. Footnote Text8&@!8Footnote ReferenceH*, @2,Footer  9r  ,' ##,%79A; @CDETU'W]Ekт D  %WU!"%'*r+n..0 0 (((+B@^bd%5ͺ_ace` $+!!!4Uprava za informatiku C:\MSOFFICE\WINWORD\S-LOMNI~.DOCUprava za informatikuA:\S-LOMNI~.DOCDekanat%C:\1DOKUMENT\JOVANOVI\SKRLEC\STIP.DOCDekanat4D:\1DOKUMENT\JOVANOVI\SKRLEC\SKRLEC-TXT\STIPETIC.DOCDekanat9D:\1DOKUMENT\JOVANOVI\SKRLEC\SKRLEC-TXT\VIII-Stipetic.docDekanat9D:\1DOKUMENT\JOVANOVI\SKRLEC\SKRLEC-TXT\VIII-Stipetic.docDekanat.C:\TEMP\AutoRecovery save of VIII-Stipetic.asdDekanat9D:\1DOKUMENT\JOVANOVI\SKRLEC\SKRLEC-TXT\VIII-Stipetic.docDekanat9D:\1DOKUMENT\JOVANOVI\SKRLEC\SKRLEC-TXT\VIII-Stipetic.docDekanat6D:\1DOKUMENT\JOVANOVI\SKRLEC\SKRLEC-TXT\8-Stipetic.doc@Lexmark Optra N PS2LPT1:winspoolLexmark Optra N PS2Lexmark Optra N PS2 4dXA4 '''',,<-XX<-j-[Lexmark Optra N PS2 4dXA4 '''',,<-XX<-j-[thPP @GTimes New Roman5Symbol3& Arial;rTimes CRO?5 Courier Newk7_Times New RomanTimes New Roman"h+1F;&:1 &XEn8EH!0k$6. Kameralizam u Hrvatskoj 1760-1848Uprava za informatikuDekanatOh+'0 $0 L X d p|%6. Kameralizam u Hrvatskoj 1760-1848ft . KUprava za informatikuskpra Normal.dotnDekanat11aMicrosoft Word 8.0k@dN@|$:@p68@4XEn՜.+,D՜.+,h$ hp  Pravni fakultet u ZagrebuH8k  %6. Kameralizam u Hrvatskoj 1760-1848 Title 6> _PID_GUIDAN{9040EB4E-A602-11D2-9ACB-000000000000}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefhijklmnoqrstuvwyz{|}~Root Entry FgFn41TablegWordDocument4SummaryInformation(pDocumentSummaryInformation8xCompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q