Naslov
Ustavi socijalističke Jugoslavije i država sljednica: Postoji li kontinuitet u koncepciji ustavnog identiteta?
(Constitutions of Socialist Yugoslavia and of the Successor States: Is There a Continuity in the Conception of Constitutional Identity?)

Autori
Baričević, Vedrana

Izvornik
Anali hrvatskog politološkog društva (1845-6707) 4 (2008), 1; 203-225

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
ustav ; ustavni identiteti ; Socijalistička Jugoslavija ; države sljednice
(constitution ; constitutional identities ; Socialist Yugoslavia ; successor states)

Sažetak
Kao najviši zakon u državi, ustav definira status građana i skupina u toj državi. Kada se društvo odluči organizirati kao politička zajednica, prvi korak koji će poduzeti bit će stvaranje vlastitog ustava. Svaki ustav mora odgovoriti na pitanje o tome tko tvori određenu zajednicu, ili, kome će biti dan politički subjektivitet. Dati politički subjektivitet nekoj skupini ili pojedincima znači stvoriti ustavni identitet. Ustavno definiran identitet, ili ustavni identitet, određuje status tih subjekata u političkoj zajednici. U ovom radu predmet analize predstavljaju ustavni identiteti socijalističke Jugoslavije i država sljednica. Ustav socijalističke Jugoslavije definirao je dva konstitutivna identiteta: identitet radnika samoupravljača, temeljen na ulozi Partije kao avangarde radničke klase, te nacionalni identitet. Njihov je odnos složen, dijelom zbog raznih promjena unutar sustava, a još više stoga što je taj odnos bio ispunjen proturječnostima. U svrhu jednostavnosti analizu ustavnog identiteta u socijalističkoj Jugoslaviji možemo podijeliti na dva dijela: 1) Od 1948. do 1974. godine ; te 2) Od 1974. do 1991. godine. Uz rizik pretjeranog pojednostavljivanja realnih odnosa, možemo ustvrditi da je prvo razdoblje bilo obilježeno prioritetom klasnog načela nad nacionalnim, dok su u drugoj fazi klasni i nacionalni identitet formalno dovedeni u ravnopravni odnos. Temeljno obilježje ustavnog identiteta u Jugoslaviji jest ekskluzivan koncept suvereniteta. Zbog načina na koji je suverenitet bio definiran, formalno-pravni status zajednice, skupina i pojedinaca proizlazio je iz ekskluzivne pozicije jedne skupine u državi – prvo radničke klase, a zatim nacije. Nakon raspada Jugoslavije, države sljednice usvajaju koncept narodnog suvereniteta temeljenog na konceptu inkluzivnog građanstva, odnosno suvereniteta naroda kao zajednice svih građana. Međutim, način na koji je zajednica definirana ostavlja otvorenim pitanje tko ovdje formalno i faktički čini narod – zajednica građana ili jedna, najčešće većinska, nacija. Kao pitanje od ključnog interesa u ovom radu jest: Je li koncept suvereniteta naroda u ovim ustavima uistinu inkluzivan, te omogućavaju li njegova načela integraciju svih građana ili građana pripadnika većinske nacije? Postoji li i u čemu se sastoji kontinuitet u koncepciji ustavnog identiteta socijalističke Jugoslavije i država sljednica? U ovoj studiji primijenjene su metode tekstualne analize osnovnih ustavnih odredbi, a s ciljem identificiranja identiteta definiranog u ustavima, te statusa pripisanog svakome od identiteta unutar ustavnih tekstova.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija

POVEZANOST RADA