ࡱ> U@ nbjbj .Z&T(B B B  &&&8'4(d kd(("((((>).) aaaaaaa$ fR[hH(aB )(())(aB B ((%d???)v B (B (a?)a? ??YB B .\(( Po9V&66nZ`;d0kdZh> h4.\V  |0B B .\\hB ]d:)N)?\) h)X:):):)(a(a  &?"  &Dr. sc. Sanja Bari, docentica Pravni fakultet u Rijeci VOLONTERSTVO KAO INHERENTNO SOCIJALNO ODGOVORNA DJELATNOST  PRAVNI ASPEKTI Sa~etak Dobrovoljnost, neplaenost i opa korisnost tri su temeljne karakteristike volonterstva. One ga svrstavaju u inherentno druatveno odgovorne djelatnosti, ali ga ujedno - na prvi i povraan pogled - liaavaju potrebe za (posebnom) pravnom regulacijom. U stvarnosti je situacija posve razli ita, pa se ovaj rad bavi upravo pravnim aspektima volontiranja. U prvom se djelu utvruje zna aj volonterstva u modernom svijetu te ukazuje ne samo na njegovu o itu povezanost s pojmovima filantropija i druatveni (socijalni) kapital, ve i na njegovu ekonomski mjerljivu komponentu. Naglaaavaju se i uobi ajene zablude vezane uz pojam volontiranja. U drugom djelu prikazuje se slabije poznata meunarodna regulativa ove materije i ocrtava njen zna aj koji je prepoznat kako od strane Organizacije ujedinjenih naroda, tako i od strane regionalnih, europskih asocijacija. Trei dio upuuje na va~ne elemente pravne regulacije volonterstva i va~nije sustave iz europske komparativne zakonodavne prakse. U zavranom djelu raa lanjuje se pravni okvir volontiranja u naaoj dr~avi i upuuje na daljnje korake u pravcu stvaranja poticajnijeg okru~enja za ovu djelatnost. Pregledom postojeih nacionalnih sustava utvrdilo smo da naa Zakon spada u prihvatljiviju varijantu pravne regulacije volonterskih djelatnosti, a njegove odredbe sadr~e kvalitetna rjeaenja za vei dio identificiranih problema. Ipak, predstoji joa niz koraka u pravcu daljeg razvoja i promocije volonterstva u RH. Klju ne rije i: volonterstvo, civilno druatvo, druatveni kapital, filantropija, Zakon o volonterstvu. Uvod Dobro poznata stara kineska kletva: Dao Bog da ~ivio u promjenjivim vremenima! stanovnicima je Republike Hrvatske, sli no kao i stanovniatvu ostalih dr~ava koje danas uvrije~eno nazivamo tranzicijske, itekako bliska. Moderna tranzicija  pod ime podrazumijevamo brojne gospodarske, druatvene, politi ke i ine sui generis promjene kroz koja prolaze primarno druatva srednje i isto ne Europe  ujedno uklju uje i sveobuhvatnu pravnu transformaciju kako uslijed prekida s ranijim re~imima, tako i radi uklju ivanja u suvremene europske integracijske tijekove. Druatvena tranzicija je u naaoj dr~avi dodatno obilje~ena zlosretnim ratnim zbivanjima koja su uz dugi popis tragi nih posljedica imale i posve specifi ni zamaani u inak na mobiliziranje i onog najboljeg u ovjeku  solidarnosti, altruizma i humanosti. Razvoj civilnog druatva, jednog od temeljnih stupova demokratskih politi kih zajednica, u RH je tako obilje~en na poseban na in. Afirmaciji prije svega raznih oblika udru~ivanja humanitarnog karaktera, ali i organizacijama za zaatitu ljudskih prava, valja svakako pridodati i nebrojeni niz znanih i neznanih volonterskih akcija i djelovanja. Volontiranje je u veoj ili manjoj mjeri dio svake civilizacije. Volonteri danas igraju va~nu ulogu u dobrobiti i napretku u industrijaliziranim zemljama i zemljama u razvoju te u programima za humanitarnu pomo, tehni ku suradnju i promicanje ljudskih prava i demokracije. Do nedavno je, meutim, u nas prevladavalo stajaliate kako zbog dobrovoljnosti i neprofitnosti ova djelatnost ne zahtijeva posebnu pravnu regulaciju. Republika Hrvatska je po prvi puta u svojoj povijesti dobila Zakon o volonterstvu, a njegovo stupanje na snagu dana 14. lipnja 2007. godine ujedno je i povod ovoj analizi. Rad u prvom djelu utvruje zna aj volonterstva u modernom svijetu te ukazuje ne samo na njegovu o itu povezanost s pojmovima filantropija i druatveni (socijalni) kapital, ve i na njegovu ekonomski mjerljivu komponentu. Naglaaavaju se i uobi ajene zablude vezane uz pojam volontiranja. U drugom djelu prikazuje se slabije poznata meunarodna regulativa ove materije i ocrtava njen zna aj koji je prepoznat kako od strane Organizacije ujedinjenih naroda, tako i od strane regionalnih, europskih asocijacija. Trei dio upuuje na va~ne elemente pravne regulacije volonterstva i va~nije sustave iz europske komparativne zakonodavne prakse. U zavranom djelu raa lanjuje se pravni okvir volontiranja u naaoj dr~avi i upuuje na daljnje korake u pravcu stvaranja poticajnijeg okru~enja za ovu djelatnost. 1. Volonterstvo - suvremeni druatveni fenomen 1.1. Odreenje pojma Postoje razli ita tuma enja i razumijevanja volonterstva i volontiranja. Ona su usko vezana uz tradiciju, kulturoloake prilike te druatveni kontekst u kojemu se odreena dr~ava nalazi. Prema tradicionalnom razumijevanju volontiranja (nesebi na pomo drugima), Govaart i suradnici (2001.) daju odreenje suvremenoga razumijevanja volontiranja kroz tri forme - uzajamna podraka, davanje usluga i aktivno uklju ivanje u druatvo. U tradicijskim se druatvima uzajamna podraka temelji na prirodnoj te~nji ljudi da pre~ive ili da ~ive bolje, a odvija se unutar kruga bliskih osoba. Volontiranje u obliku davanja usluga uglavnom je vezano uz organizirane, esto institucijske kontekste. Ovakvim oblikom volontiranja pru~a se pomo, primjerice, u bolnicama, domovima za djecu, za stare i nemone, i sl. Volontiranje kroz aktivno uklju ivanje u druatvo, s ciljem proaktivnog iniciranja promjena u druatvu, noviji je oblik volontiranja u Hrvatskoj. Naj eae se odnosi na aktivno sudjelovanje u politi kim, neprofitnim organizacijama, neformalnim graanskim inicijativama i interesnim grupama. Europska povelja o volonterstvu, donesena 1998. godine, volonterski rad definira sljedeim rije ima: djelatnost u interesu ljudi, djelatnost koja nije motivirana financijskim interesom, djelatnost koja se odvija na lokalnoj i/ili nacionalnoj razini, djelatnost koja je dragovoljna, djelatnost koja je miroljubiva, djelatnost koja je utemeljena na osobnoj motivaciji i slobodi izbora, djelatnost koja poti e aktivnu graansku ulogu za dobrobit zajednice, djelatnost koja poti e razvoj ljudskih potencijala, djelatnost koja poboljaava kvalitetu ~ivljenja na na elima solidarnosti, traganje za predod~bama druatva nesigurne budunosti, poticaj iskoriatavanja poduzetni kih prigoda, osnova razvoja partnerskih odnosa izmeu sudionika sistema blagostanja, poticaj samoorganiziranja ljudi pri rjeaavanju problema. Definicija pojma "volontiranje" u zemljama EU kree se od "aktivnosti koja zahtijeva koriatenje vremena bez naknade" preko "osobne spontane aktivnosti" do "dobrovoljnog rada". Ukratko, volonterski rad je neprofitna, neplaena i nekarijeristi ka aktivnost kojom pojedinci doprinose dobrobiti svojih bli~njih, zajednice ili cijelog druatva. Osnovne su sastavnice definicije volonterstva: dobrovoljnost, obavljanje aktivnosti ili pru~anje usluga bez naknade te obavljanje aktivnosti ili pru~anje usluga za ope dobro. Upravo u ovom posljednjem  djelovanju za ope dobro  uo ljiva je jasna poveznica s mnogo airim pojmom filantropije. 1.2. Volonterstvo kao sastavnica filantropije i druatvenog kapitala Termin filantropija po eo se upotrebljavati u engleskom jeziku u 17. stoljeu kao oznaka opeg pojma ovjekoljublja, a od tada ozna ava razli ite vrijednosti i institucije povezane s brojnim eti kim i vjerskim sustavima, filozofskim pokretima i idejama te raznim druatvenim okru~enjima. Kao pojam vezuje se uz dobrotvorne aktivnosti, graanski duh, ovjekoljublje, druatvenu kontrolu i socijalni rad. U 20. stoljeu on uglavnom podrazumijeva neslu~beno i dobrovoljno davanje pojedinaca ili skupina u javne svrhe. U kontekstu civilnog druatva, filantropija je dobrovoljni individualni in ili grupno davanje za ope dobro ili dobrobit ljudi  darivanje rada ili sredstava fizi ke ili pravne osobe kojem svrha nije ostvarivanje neposredne koristi za davatelje, vee ulaganje u zajedni ke interes ili interese drugih. Deseto poglavlje Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okru~enja za razvoj civilnog druatva u Republici Hrvatskoj (2006.  2011.) - posveeno razvoju volonterstva, filantropije i zakladniatva  navodi pretpostavke za njihov razvoj: akumulirano financijsko bogatstvo, povoljno pravno i porezno okru~enje (naglasak S.B.), te postojanje korisnika. Sekundarne pretpostavke uklju uju: tr~ianu ekonomiju, druatveno prihvaanje nejednake raspodjele dobara, kriti ni stupanj povjerenja u druatvo te tradiciju filantropije. Posve je, dakle, jasno da su najva~niji imbenici za razvoj filantropije u nekoj zajednici postojanje tradicije davanja, aktivni graanski i ljudski potencijali, relativno imuna zajednica, prepoznavanje filantropskih institucija i povjerenje u njih, mogunost mobiliziranja podrake zajednice te podraka dr~avnih institucija. Povezivanje unutar skupine (zbli~avanje), povezivanje s drugim skupinama (povezivanje), zajedni ka akcija i povratna sprega s viaim razinama, primjerice dr~avnim tijelima i supranacionalnim organizacijama (spajanje), upravo su temeljni elementi pojma druatvenog kapitala. O druatvenom kapitalu detaljnije smo raspravljali u ranijem istra~ivanju, no ovdje ponovo naglaaavamo kako su brojne studije nedvojbeno ukazale na njegov nezamjenjiv u inak na integraciju i stabilnost druatvenih zajednica, omoguavajui istovremeno fleksibilne mehanizme potpore i poveanje u inkovitosti nadzora nad tijelima lokalne, dr~ave i supranacionalne vlasti. Organizirano filantropsko djelovanje u RH odvija se primarno kroz volonterski rad, zakladnitvo te djelovanje humanitarnih organizacija, ali i javnih humanitarnih akcija i djelovanja pojedinih poslovnih subjekata. Volontiranje je, uz to, inherentno povezano sa stvaranjem i o uvanjem druatvenog kapitala. U provedenim istra~ivanjima motivacije za volontiranje utvreno je isprepleteno djelovanje dviju osnovnih ljudskih karakteristika: altruizma, tj. ~elje da se pomogne ljudima kojima je pomo potrebna, da se djeluje korisno za zajednici, ali i vlastitih interesa, tj. ~elje za upoznavanjem novih ljudi, u enjem novih vjeatina ili ugodnim provoenjem slobodnog vremena. Dva ameri ka psihologa, Clary i Snyder, napravili su listu aest glavnih motivacija volontera: vrijednosti, razumijevanje, karijera, druatvo, poatovanje i zaatita. Neovisno o prevladavajuem motivu, volontiranje kao druatveni fenomen pridonosi poja anom sudjelovanju graana u druatvenom ~ivotu, poma~e stvaranju lokalnih mre~a i stvara osjeaj odgovornosti za rjeaavanje problema koji postoje u zajednicama. I dok mnoge od do sada iznesenih podataka mo~emo smatrati samorazumljivim, esto se zanemaruje ekonomski aspekt volonterskog anga~mana. 1.3. Ekonomska komponenta volonterstva Volontiranje je suatinski element inicijativa civilnog druatva; volonteri su va~an ljudski resurs za organizacije treeg sektora. Prema istra~iva kom projektu koje je provelo sveu iliate John Hopkins 2003. godine, volonteri zauzimaju oko 43% radniatva civilnog druatva u 35 ispitanih zemalja. Ako se pak doprinos volontera u vremenu mjeri temeljem prosje nog dohotka za podru je u kojem su volonteri anga~irani, on prelazi doprinose kroz donacije u gotovini. Takoer, istra~ivanje koje je obuhvatilo 24 dr~ave (razvijene, latinoameri ke i tranzicijske) utvrdilo je da financijska vrijednost volontiranja u prosjeku predstavlja 65% neprofitnog dobrotvornog prihoda, nasuprot 35% nov anih donacija. Ekonomski doprinos druatvu od volonterskih aktivnosti procijenjen je na 8% bruto druatvenog proizvoda, a u nekim dr~avama predstavlja ak do 14%. Navedeni rezultati ukazuju da volontiranje donosi ne samo druatvene, nego i ekonomske koristi. Valja, meutim, istaknuti i nekoliko meusobno tijesno povezanih zabluda koje se odnose na volonterski rad. Prvo, esto se smatra da je volonterstvo isklju ivo primjereno organizacijama civilnog druatva. Iz spomenutih istra~ivanja jasno proizlazi da su volonteri u brojnim slu ajevima uklju eni u akcije iji je nositelj lokalna, pa ak i dr~avna vlast. Drugo, ponekad se smatra da organizacije civilnog druatva, odnosno volonteri, mogu u potpunosti zamijeniti odgovornost dr~ave za socijalne probleme. To svakako nije ni opravdano, ni mogue rjeaenje. Nadalje, budui je neprofitno smatra se da volonterstvo ne zahtijeva nikakvi financijski anga~man. Uzevai u obzir stvarne troakove provedbe same aktivnosti, kao i mjere zaatite, osiguranja, pa i eventualnih socijalnih davanja, jasno je da njegova organizacija zahtijeva odreenu financijsku potporu. I kona no, budui da je u svojoj biti dobrovoljno dugo se pretpostavljalo da volonterski rad nije potrebno posebno pravno regulirati. U zadnjih nekoliko desetljea 20. stoljea postalo je posve jasno da i sama normativna autnja u mnogim elementima predstavlja prepreku procvata ove djelatnosti. Promotrimo, stoga, va~nije meunarodnopravne instrumente koji na globalnoj ili regionalnoj razini u novije vrijeme po inju ukazivati na ovu problematiku uglavnom dajui smjernice pojedinim dr~avama, a tek rjee izravno pravno-obvezujue regulirajui je. 2. Meunarodnopravni tretman volonterstva Razli iti meunarodni akti i organizacije prepoznaju va~nost volonterstva u procesu promicanja ravnomjernog razvoja i borbe protiv siromaatva, osiguranja i podr~avanja mira i stabilnosti te airenja ideja demokracije i ljudskih prava. Opa je skupatina OUN-a ve 1970. godine osnovala program UN volonteri za razvoj sa sjediatem u Bonnu (poznatiji kao UNV4D program). Ovim se programom zagovaraju i promi u prednosti civilnog anga~mana kao snage odr~ivog razvoja svakog pojedinog druatva. Uz pru~anje profesionalnih usluga, stru nog usavraavanja i organizacije, UNV4D i izravno mobilizira volontere i usmjerava ih na potrebita svjetska podru ja. Iste 1970. godine osnovana je i Meunarodni savez za volonterski rad, (tzv. IAVE, od engl. International Association for Volunteer Effort), kao meunarodna neprofitna organizacija koja danas okuplja individualne lanove i volonterske organizacije iz stotinjak dr~ava, a ima savjetodavni status pri Gospodarskom i socijalnom vijeu OUN-a. Na simboli koj razini Opa je skupatina 1985. godine proglasila 5. prosinac meunarodnim danom volontera, a 8. rujna 2000. godine sve anom su Milenijskom deklaracijom  potpisnica koje je i RH  utvreni Milenijski razvojni ciljevi izrijekom spominjui nezamjenjivu ulogu volontera u vlastitom ostvarivanju. Kulminaciju priznanja va~nosti ali i poticaj za daljnje normativne mjere predstavljalo je proglaaenje 2001. godine Svjetskom godinom volontera. Odmah u sije nju 2001. godine, na 16. svjetskoj konferenciji IAVE, usvojena je Opa deklaracija o volontiranju i Globalni plan za njeno provoenje, oboje toplo pozdravljeni od strane Ope skupatine OUN-a. Izmeu ostalog, Deklaracija naglaaava kako u vremenu globalizacije i stalnih promjena, svijet postaje sve manji i slo~eniji, a dogaanja u njemu u sve su veoj meuovisnosti te da sintagmu Ujedinjenih naroda, koja kazuje da 'Mi, Narodi imamo snagu izmijeniti svijet...' volonterstvo pretvara u prakti no i u inkovito djelovanje. Na normativnoj razini, zna ajna je Rezolucija Ope Skupatine UN br. 56/38 iz 2002. godine koja upuuje dr~ave na & stvaranje poticajnih fiskalnih, zakonskih i drugih okvira, uklju ujui i onih za organizacije zajednica i neprofitne organizacije koje se bave volontiranjem. Navedene su dvije zadae: a) uvoenje poticajnog zakonodavstva (porezne olakaice, subvencije, osiguranje,...) i b) olakaavanjem stvaranja partnerskih odnosa (dr~ave, profitnog i neprofitnog sektora) u vezi s volontiranjem u civilnom druatvu. Valja svakako podcrtati da iako je cilj zakonodavnih mjera koje se o ekuju od dr~ava lanica potaknuti graane na volontiranje, kona ni izbor mora biti u rukama pojedinca. Sukladno tome, UNV4D i IAVE, u suradnje s CIVICUS-om (meunarodnom organizacijom za ja anje graanske participacije i promicanje slobode udru~ivanja), sklopili su u srpnju 2003. godinu sporazum o zajedni kom nastupu u programu Volonteri za mir i razvoj u svijetu. Rije ima UNV izvranog koordinatora Sharon Capeling-Alakija: bez miliona volontera bilo bi gotovo nemogue ostvariti jasne ciljeve milenijske deklaracije& volonteri (su) vitalna snaga u srediatu razvojnog programa. Regionalne organizacije, poput Vijea Europe i Europske unije, dodatno naglaaavaju obrazovni aspekt volonterstva i njegov opi zna aj za druatvo (Preporuka VE br. R (94)4), odnosno vrijednost neformalnog u enja i zbli~avanja koje ono donosi (Komunikacija Komisije Vijeu iz 2004.). Jasno prepoznajui potrebu izri ite pravne regulacije volonterstva Parlamentarna skupatina Vijea Europe je 2001. godine, u ozra ju Svjetske godine volontera, pozvala dr~ave lanice da te~e prepoznavanju i uklanjanju kako u praksi, tako i u zakonodavstvu, bilo kakvih prepreka koje izravno ili neizravno onemoguavaju ljude da se bave volonterskim radom te umanjivanju poreznog pritiska koji penalizira volonterski rad kao i da  pru~e radnicima volonterima pravni status i odgovarajuu socijalnu zaatitu, uz poativanje njihove neovisnosti i uz uklanjanje financijskih prepreka za volontiranje. Europske dr~ave imaju dugu tradiciju volonterskog djelovanja. Iako se u estalost, oblici i svrhe dobrovoljnog djelovanja razlikuju, u viae navrata se na meuvladinim sastancima pregovaralo o ustanovljavanju nekog oblika suradnje za podru je cijele Europe. U najveoj je mjeri konkretiziran (samo) zajedni ki pravni okvir za volontiranja mladih. Tako su se ve na konferenciji u Be u u travnju 1993. godine ministri nadle~ni za pitanja mlade~i slo~ili da je nu~no odrediti jedinstvenu regulativu za dugotrajno volontiranje mladih. Kona ni tekst Europske konvencija o promicanju transnacionalne i dugotrajne volonterske slu~be mladih (VE ETS 175) usvojen je 11. svibnja 2000. godine, a Konvencija e stupit na snagu kad je ratificira 5 dr~ava. Konvencija se primjenjuje u slu aju volonterskog anga~mana osobe izmeu 18 i 25 godina ~ivota, dr~avljanina jedne od stranaka na podru ju druge stranke u trajanju izmeu 3 i 12 mjeseci ( l. 5). Njome se propisuju minimalni standardi i uvjeti rada, smjeataja, zdravstvene skrb, osiguranja i sl., a u cilju promicanja zaatite mladih, meukulturnog upoznavanja i neformalnog obrazovanja volontera s jedne strane, te svrhovitog i kompetentnog obavljanja volonterske slu~be, s druge strane. Konvencija predvia ustanovljavanje nacionalnih tijela za koordinaciju prekograni nog volontiranja. Posve je prirodno da e se sve konkretne djelatnosti i aktivnosti volontera obavljati sukladno pravnim propisima dr~ave na ijem teritoriju se volontiranje obavlja. Uz to, Konvencija propisuje da se meusobni odnos organizacije koja aalje volontera, samog volontera i primateljske organizacije regulira pisanim ugovorom kojeg dodatno potpisuju i koordinirajua tijela obje dr~ave. Model ugovora prilo~en je uz Konvenciju, ali on nema obvezujuu pravnu snagu, pa dr~ave mogu ugovor prilagoditi svojem zakonodavstvu. Primjerak svakog pojedinog ugovora o prekograni nom volontiranju mora biti pohranjen kod nacionalnog tijela za koordinaciju. Vidljivo je, dakle, da i u slu aju meunarodnog volontiranja nacionalni propisi igraju va~nu ulogu u kona nom utvrenju pravnog statusa volontera. Promotrimo stoga relevantna europska nacionalna zakonodavstva kako bismo ukazali na postojee modele, utvrdili njihove zajedni ke elemente, a zatim u narednom djelu prikazali i hrvatska zakonodavna rjeaenja. 3. Tretman volonterstva u nacionalnim pravnim sustavima Analize provedene u pojedinim zemljama, kao i usporedno pravna istra~ivanja, razvidno su pokazala kako nepovoljni zakonski okviri mogu predstavljati ozbiljnu prepreku volontiranju. Mnogi nacionalni zakoni, tako, samom injenicom autnje ne samo da propuataju podr~ati volontiranje, ve ga i uvelike ote~avaju. Ovo je posebno slu aj u onim dr~ava sredianje i isto ne Europe gdje volontiranje nije unutarnji dio druatvene kulture. S druge strane, u zemljama u kojima je tradicija volontiranja etablirana, kao ato su Ujedinjeno Kraljevstvo ili Njema ka, volontiranje i volonteri su implicitno zaatieni, odnosno uklju eni u razne zakone. 3.1. Temeljna pitanja zakonodavne regulacije volonterstva U zemljama u kojima nacionalno zakonodavstvo ne definira i posebno ne regulira volontiranje, odnosno tradicija ne prepoznaje, ne priznaje ili jasno ne razlikuje volontiranje od radnog odnosa, esta je posljedica tretiranje volontera kao plaenih radnika. U takvim se pravnim porecima svaka naknada smatra dohotkom te se organizator volontiranja (primjerice, organizacija civilnog druatva) nalazi u situaciji da posluje suprotno radnom zakonodavstvu i odredbama o minimalnom dohotku. U Hrvatskoj i Makedoniji dr~avni inspektorati imaju ovlast privremeno zabraniti rad u prostorijama poslodavaca ukoliko se rad ne odvija sukladno zakonu (primjerice, stranke nisu potpisale radne sporazume). Uz to, nepostojanje zakonskog statusa volontera mo~e rezultirati gubitkom povlastica za nezaposlene. U eakoj su tako bile ukinute povlastice za nezaposlene onim osobama koje su volontirale jer se ono smatralo nezakonitim radom (unato  tome ato nisu primali ni naknadu za rad, ni neimovinske prestacije). Dodatna zna ajna prepreka volontiranju je porezni tretman naknade troakova. Meunarodni stru njaci se sla~u da bi volonteri trebali imati pravo na povrat svih razumnih troakova koje su imali za vrijeme volontiranja. Ipak, u nekim je dr~avama (npr. `vicarska, Belgija, Makedonija) povrat troakova volonterima predmet oporezivanja budui da su jedino povrati zaposlenicima osloboeni od poreza. S obzirom na kroni ni nedostatak financijskih sredstava s kojim su vrlo esto suo ene nevladine organizacije, takva rjeaenja mogu predstavljati ozbiljnu prepreku za regrutiranje i/ili mobiliziranje volontera. Kona no, prekograni no volontiranje esto je optereeno poteakoama prilikom ishodovanja odgovarajue dozvole boravka iz osnove volonterskog rada. U tom pravcu l. 13. Konvencije VE 175 nala~e strankama da u najveoj moguoj mjere pojednostave i ubrzaju postupak odobravanja potrebnih dozvola. Konvencija, meutim, joa nije stupila na snagu. Spoznaja da legislativno ignoriranje volonterstva u praksi nije neutralno, ve djeluje supresivno na pojavu i razvoj ove aktivnosti otvara daljnje probleme obuhvata i sadr~aja izri ite zakonodavne regulacije. injenica je da se volontiranje mo~e pojaviti u viae oblika, od spontanih, ad-hoc susjedskih inicijativa do organiziranih, formalnih i ak ugovornih anga~mana na redovnoj i tekuoj osnovi. (Pri tome podsjeamo na potrebu promialjanja definicije pojma volonterstva radi pravilnog razumijevanja njegova opsega. Vidi, supra, pod 1.1.). Nadalje, volonteri mogu djelovati u skupinama, unutar okvira meunarodnih programa, na vlastitu inicijativu ili na temelju zahtjeva drugih. Stoga je teako pa ak i opasno zakonsko reguliranje svih moguih oblika volontiranja. Stru njaci se sla~u kako bi zakonodavci trebali  osigurati da zakoni ne ograni avaju prilike za unapreenje poticajnog volonterskog okru~enja.  Ope je pravilo da se neformalno volontiranje, posebice izolirane i sporadi ne prirode ne regulira posebno, dok formalno (organizirano) sudjelovanje u projektima zahtijeva posebnu zakonsku regulaciju. Ciljevi dr~avne politike glede volontiranja odreuju opseg regulative, pojedine oblike volontiranja koji e biti regulirani, kao i raznolike aspekte volonterskih odnosa, povlastica, poticaja i zaatite koje e zakonski sustav pru~iti tom obliku. Zbog toga se zakoni koje su do sada donijele dr~ave diljem Europe znatno razlikuju po pitanju svrhe i ciljeva koje ~ele postii, vrsta volontiranja koje ureuju i mjera kojima reguliraju odnos izmeu volontera i njihovih organizacija. Detaljna raa lamba komparativnih zakonodavstava ipak nije cilj ovog rada, ona je naime provedena na drugom mjestu. Ovdje emo sumarno iznijeti postojee modele odreivanja volonterskog statusa, a zatim se posvetiti polo~aju volontera u naaoj dr~avi. 3.2. Osnovni modeli pravnog statusa volontera Openito gledano, volonterstvo nije nu~no regulirati posebnim zakonom. Svaka dr~ava, temeljem analize vlastitih zakona i njihovih u inaka na volontiranje, mo~e iznai rjeaenje koje je u danim druatvenim, gospodarskim i kulturnim okolnostima najprihvatljivije. Sasvim konkretno, mnoge dr~ave imaju posebne, relativno sveobuhvatne zakone koje se odnose na ovu sferu ~ivota (Njema ka, `panjolska, Portugal, eaka, Maarska), druge integriraju posebne odredbe o volonterima u postojee zakone (Latvija, Poljska), a tree opet samo uklanjaju odredbe koje ote~avaju volontiranje izmjenama i dopunama u nizu razli itih postojeih zakona (primjerice, u zakonu o radu), bez grupiranja takvih odredbi u jedinstveni tekst (Litva). Temeljem ranije provedenih istra~ivanja smatramo da je, radi lakaeg razumijevanja, postojea zakonodavna rjeaenja mogue grupirati na sljedei na in. U prvoj skupini nalaze se sustavi  akreditiranih volontera . Oni restriktivno definiraju volonterski status koji se stje e regrutacijom i osposobljavanjem u akreditiranim neprofitnim organizacijama. Sve su ostale osobe, bez obzira na volontersku prirodu njihovih aktivnosti, isklju ene iz pravne regulacije i nemaju nikakvu pravnu zaatitu. Tipi an primjer je eaki sustav tzv. "delegirajuih organizacija koje su ovlaatene u ime dr~ave obavljati edukaciju volontera nakon ega ih upuuju u tzv. "primajue organizacije na volontersku slu~bu. U drugu skupinu svrstali smo sustave "volontera za javni interes . Odreene aktivnosti smatrat e se volonterskim samo ako su od "javnog interesa tj. ako se odvijaju pod okriljem dr~avnih institucija te javnih i privatnih pru~atelja usluga u podru ju socijalne skrbi, zdravstvene zaatite, obrazovanja i kulture. Drugim rije ima, volonterske aktivnosti u smislu takvog zakonodavstva su samo one koje organiziraju i/ili koriste organizacije od opeg/javnog interesa. Paradigmati ni je primjer Maarske iji Zakon o djelatnostima volontiranja za javni interes iz 2005. godine nabraja kao numerus clausus djelatnosti koje se imaju smatrati od javnog interesa te izrijekom isklju uje svoju primjenu na volontiranje u drugim oblicima organizacija ili pravnih osoba, odnosno u drugim djelatnostima. Obje skupine sustava u praksi izostavljaju va~ne povlastice i zaatitne mjere za veliki broj volontera obzirom da mnogi djeluju neovisno o formalnom sustavu akreditacije te obzirom da veina organizacija civilnog druatva nema status organizacije od opeg interesa. Stoga je prihvatljivija bla~a varijanta (svojevrsna podvrsta) sustava "volontera za javni interes u kojima se volonterski status priznaje isklju ivo osobama koje djeluju kroz konkretne projekte ili programe pojedinih "promotivnih organizacija", ali podru ja od koristi za pojedinca, zajednicu ili druatvo u cjelini obuhvaaju vrlo airok krug djelatnosti koje se precizno ne definiraju, ve se samo primjeri no navode (osim ranije navedenog, uklju uju i aport, znanost, zaatitu okoliaa, zaatitu potroaa a, itd.). Takav je slu aj u `panjolskoj i Portugalu. I kona no, u naaem smo istra~ivanju utvrdili da postoje sustavi usmjereni na samu bit volonterske djelatnosti. Dr~avna legislativa svrstana u ovu etvrtu skupinu regulira volonterstvo kao samostalnu djelatnost definiranu uobi ajenim, ranije navedenim (vidi, supra, 1.1.), elementima - neplaenost, korisnost za druge i dobrovoljnost. U ovu skupinu ubrajamo i zakone koji se odnose isklju ivo na volontiranje odreene kategorije osoba, naj eae mladih. Od prethodnih se skupina ovi sustavi razlikuju fokusom na prirodu volonterstva, a ne na prirodu djelatnosti koje obavljaju pojedine organizacije u kojima se volontiranje odvija. To je ujedno i razlog da potonje sustave smatramo najadekvatnijim rjeaenjem za ureivanje volonterstva. Ipak, neovisno o razlikama, mogue je utvrditi i zajedni ke komponente svih zakonskih definicija volonterstva: dobrovoljnost, neplaenost, djelatnost za dobrobit drugih i provoenje u organiziranom kontekstu. U namjeri doprinosa stvaranju povoljnijeg okru~enja za odvijanje i promicanje volonterskih djelatnosti te ujedna avanju europskih legislativa u ovoj materiji, Europski centar za neprofitno pravo pripremio je 9 osnovnih smjernica dobre prakse zakonodavnog tretmana volonterstva: Razlikovati volontere od ostalih zakonski priznatih ili ureenih odnosa; Razjasniti da se volonterske djelatnosti trebaju obavljati bez naknade, s obzirom da se volontiranje tretira kao donacija u vremenu i trudu; Ovlastiti volontere na primanje povrata trokova i izuzeti takve nadoknade od oporezivanja; Odrediti prava i obveze volontera; Zatititi volontere za vrijeme obavljanja volonterskih aktivnosti; Jam iti pravo na povlastice za nezaposlene; Uvesti pravila za zaatitu treih osoba od atete nastale kroz volontiranje; Pru~iti fakultativne beneficije za volontere; Omoguiti meunarodno volontiranje. Hrvatski Zakon o volonterstvu, pokazat emo, u najveoj mjeri prati navedene preporuke opredjeljujui se za etvrti model tj. tretiranje volonterstva kao samostalne djelatnosti nevezano uz status i/ili akreditaciju pojedine organizacije civilnog druatva. 4. Pravni tretman volonterstva u Republici Hrvatskoj 4.1. Volonterstvo u Republici Hrvatskoj Volonterstvo kao dobrovoljno pru~anje usluga ima svoju dugu i raairenu tradiciju u hrvatskom druatvu. Unato  razli itim politi kim sustavima, ono je u nekom obliku uvijek bilo prisutno u naaoj dr~avi. Prije Prvog svjetskog rata, postojala su razli ita humanitarna/dobrotvorna druatva i inicijative koje su prvenstveno djelovale u okviru crkve, gdje su naj eae ~ene volonterski provodile razli ite aktivnosti. Tijekom socijalizma, volonterski rad u okviru danaanjih poimanja, nije bio poznat. U navedenome razdoblju sustav je bio naklonjen prvenstveno kulturnim i aportskim organizacijama, u okviru kojih su uz dobrovoljne radne akcije graani davali svoj volonterski doprinos. Razvojem demokracije i uspostavljanjem samostalne dr~ave, polako se po elo razvijati i civilno druatvo. Svakako valja istaknuti i dugogodianju tradiciju volontiranja u okviru dobrovoljnih vatrogasnih druatava, kao i volonterski doprinos velikog broja graana Hrvatske koji su obavljali airok spektar humanitarnih aktivnosti za vrijeme i po zavraetku Domovinskog rata. Izdvojimo joa i doprinos graana u izgradnji demokratskog i civilnog druatva u Hrvatskoj kroz volontiranje u nadgledanju izbora u Hrvatskoj. Po etkom devedesetih, po inje djelovati i veliki broj mirovnih organizacija, organizacija za zaatitu i promicanje ljudskih prava te organizacija za zaatitu okoliaa koje primarno funkcioniraju uz volonterski anga~man, ato je dodatno doprinijelo aktualizaciji volonterstva u Hrvatskoj. Iako su dakle organizacije civilnoga druatva te koje temelje znatan dio svoga rada na volonterskim uslugama, volonteri sudjeluju i u djelatnostima drugih organizacija. U posljednjih aesnaest godina, u Hrvatskoj su provedena etiri vea, ali ne i sveobuhvatna istra~iva ka projekta, koja su za predmet istra~ivanja imala iskustva vezana uz volonterski rad: dva nacionalna istra~ivanja (Nacionalne zaklade za razvoj civilnog druatva i Instituta  Ivo Pilar ) te dva istra~ivanja u Primorsko-goranskog ~upaniji (udruga SMART, 2001. i 2006.). Rezultati istra~ivanja pokazuju da su stavovi prema volontiranju na elno pozitivni, ali ispitanici rijetko stvarno i volontiraju. Prema navedenim istra~ivanjima, udio ispitanika koji volontiraju kree se izmeu 5% i 10% na nacionalnoj razini, odnosno iznosi oko 44% na razini Primorsko-goranske ~upanije. Ipak, u estalost volontiranja je vrlo slaba i kree se od jednom do nekoliko puta godianje, dok primjerice u Velikoj Britaniji odrasli volonteri sudjeluju u aktivnostima 5 do 7 sati tjedno. Rezultati ukazuju na to da su se odreene druatvene skupine (~ene i obrazovanije osobe te osobe koje su neato zadovoljnije vlastitim ~ivotnim standardom od prosjeka) spremnije uklju iti u druatveno korisne aktivnosti, a zabrinjava negativan stav mlae populacije (do 30 godina). Sa~eti rezultati svih spomenutih istra~ivanja upuuju na zaklju ak da se volontiranje samo deklarativno i u nedovoljnoj mjeri prepoznaje kao aktivnost od opeg dobra te da su graanke i graani rijetko uklju eni u organizirane oblike volontiranja. Unato  slabom istra~iva kom okviru koji ne otvara prostor potankom definiranju sadaanjeg stanja volonterstva u Hrvatskoj, valja napomenuti kako se, radi ato vee promid~be i razvoja volonterstva, u Hrvatskoj tijekom proteklih godina uspostavljaju razli iti mehanizmi te se pokuaava uspostaviti adekvatna struktura koja e omoguiti veu uklju enost svih zainteresiranih graana u razli ite inicijative za dobrobit zajednica u kojima ~ive. Vei broj institucija i organizacija na nacionalnoj i regionalnoj razini pokrenulo je aktivnosti u tom pravcu. Odr~ane su dvije nacionalne konferencije o volonterstvu (Cavtat, 2004. i Trogir, 2005.), a u Cavtatu je 2004. odr~ana i europska volonterska konferencija. Doprinos razvoju volonterstva daju od kraja devedesetih volonterski centri u etiri najvea grada (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek) te druge civilne inicijative, udruge i projekti, kao ato je organiziranje Dana volontera u Splitu, koji su u svibnju 2007. odr~ani po deseti put. Meutim, ne postoje potpuno pouzdani pokazatelji na osnovi kojih bi se procijenio trenutni broj i struktura volontera u Republici Hrvatskoj, iako postoje razli iti pokazatelji da brojne organizacije civilnog druatva svoj razvoj zahvaljuju upravo volonterkama i volonterima. Ne postoje podaci o tome koliki broj udruga obavlja aktivnosti od opeg dobra, jer zakonski nije jasno definirano ni koje su to aktivnosti. Nije mogue utvrditi ni koliki je broj udruga trenutno aktivan, niti koliko one u svoj rad uklju uju volontere, ali je upravo nedostatak to nih podataka o volonterstvu jedan od pokazatelja da se ovoj dobrovoljnoj aktivnosti, kojom se zna ajno mo~e pridonijeti dobrobiti osobe i zajednice, ne posveuje dovoljna pozornost. Na takav zaklju aj upuuju i rezultati navedenih istra~ivanjima. Tako ispitanici klju ne prepreke za daljnji razvoj i prosperiranje volonterstva vide u sljedeim injenicama: loaoj promociji volonterstva u obitelji i sredini, iskoriatavanju volonterskog rada, nedovoljnoj zakonskoj regulaciji, nedovoljnim poticajnim mjerama od strane dr~ave, loaoj promociji vrijednosti te nedovoljnom poticanju volonterstva u medijima. 4.2. Stanje prije usvajanja Zakona o volonterstvu Prije sredine 2007. godine nije postojao jasan pravni okvir koji bi u RH uredio volontiranje. Pojedine volonterske aktivnosti bile su djelomi no regulirane nizom odvojenih zakona, primjerice, status dobrovoljnih vatrogasaca Zakonom o vatrogastvu, status organizacija osnovanih s ciljem prikupljanja i raspodjele humanitarne pomoi Zakonom o humanitarnoj pomoi, a poseban status Hrvatskoga Crvenog kri~a Zakonom o Hrvatskom Crvenom kri~u. Zakon o radu sadr~i definiciju volonterskog rada, ali se ona isklju ivo odnosi na razdoblje tzv. pripravni kog sta~a. Tako l. 37.: "Ako je stru ni ispit ili radno iskustvo utvreno zakonom ili drugim propisom kao uvjet za obavljanje poslova odreenoga zanimanja, poslodavac mo~e osobu koja je zavraila akolovanje za takvo zanimanje primiti na stru no osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad)." To je ujedno i jedina, ma koliko manjkava i neto na, definicija volonterskog rada dana u ranijim hrvatskim zakonima. Volontiranje je inherentno dobrovoljno; rad koji se tra~i kao uvjet za obavljanje odreenog zanimanja ne mo~e se smatrati volontiranjem, ak i ako je neplaen. Nadalje, Zakon o obveznim odnosima propisuje u okviru ope slobode ugovaranja, mogunost volontiranja na temelju ugovora sli nog ugovoru o djelu. Dakako, takav je oblik volontiranja ograni en na specifi an radni zadatak, pa stoga nije zadovoljavajui budui da veina volontera obavlja svoj posao u obliku kontinuiranog rada. Sveobuhvatnu analizu pravnog okvira za volontiranje u RH do 2002. godine naru io je Ured za udruge Vlade RH, u suradnji s Meunarodnim centrom za neprofitno pravo, a vlastita kasnija istra~ivanja smo ve spomenuli. Jedinstveni zaklju ak bio je da hrvatski pravi sustav ne pru~a odgovarajui okvir i potporu volontiranju. Ukazivali smo tada da se volontiranje u Hrvatskoj tolerira, ali zapravo ne regulira i posljedi no ote~ava. Mogunosti poboljaanja bile su dvojake: sudska intervencija uz ekstenzivno, ak aktivisti ko, tuma enje postojeih propisa ili izri ita zakonodavna intervencija. Inicijativom Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske osnovan je Nacionalni odbor za razvoj volonterstva (sastavljen od 23 predstavnika/ice javnog, poslovnog i neprofitnog sektora) kao radno tijelo Savjeta za razvoj civilnog druatva. Nacionalni odbor se ubrzo slo~io da je najbolje rjeaenje izrada posebnog zakona. Proces izrade Zakona o volontiranju zapo eo je 2003. godine u suradnji s Meunarodnim centrom za neprofitno pravo. Izraeni nacrt zakona upuen je 2004. godine Ministarstvu obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, koje je postalo nositelj prijedloga. Hrvatski sabor usvojio je Zakon o volonterstvu u svibnju 2007., a zakon je stupio na snagu 14. lipnja 2007. godine. 4.3. Zakon o volonterstvu iz 2007. godine 4.3.1. Temeljni pojmovi i na ela Zakon o volonterstvu izra~ava posve jasnu ideju dr~avne politike prema volonterstvu. Naime, lanak 2. uvodno naglaaava kako se "volontiranje prepoznaje i promi e kao aktivnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja dovodi do poboljaanja kvalitete ~ivota, do aktivnog uklju ivanja osoba u druatvena zbivanja te do razvoja humanijega i ravnopravnijega demokratskog druatva." Volontiranjem se, u smislu Zakona, smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vjeatina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opu dobrobit, a obavljaju ih osobe na na in predvien Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate nov ane nagrade ili potra~ivanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako Zakonom nije druk ije odreeno. Iz pojma volonterstva na nedvojben je na in izrijekom isklju en obvezatan pripravni ki sta~ radi stru nog usavraavanja (definiran Zakonom o radu), zatim obavljanje usluga ili aktivnosti koje su uobi ajene u obiteljskim, prijateljskim ili susjedskim odnosima, i sl. Dva temeljna polaziana pitanja koja je hrvatski zakonodavac nastojao rijeaiti ovim Zakonom su: a) pitanje obuhvata regulacije i b) pitanje uravnote~enja potrebe za poticanjem volontiranja te potrebe zaatite radnika i osoba koje tra~e zaposlenje. U odnosu na opseg regulacije zakonodavac je uzeo u obzir da nije ni nu~no, ni preporu ljivo urediti sve mogue oblike volontiranja te stoga ureuje samo organizirano ili formalno volontiranje. Zakon, dakle, ureuje samo dvostrano volontiranje  volontiranje temeljem ugovora gdje se jedna strana (volonter i/ili volonterka) obvezuje volontirati u organizaciji druge strane (organizator volontiranja), a korisnik volontiranja je fizi ka ili pravna osoba koja prima usluge volontera. Osim dvostranog volontiranja, postoji i jednostrano (izvan ugovorno) volontiranje  kad korisnici volonterskih usluga nisu svjesni da se te usluge za njih obavljaju. U pravnom prometu javljaju se razni oblici neformalnog ili jednostranog volontiranja, no oni se podvode pod odredbe Zakona o obveznim odnosima. U odnosu pak na stvaranje ravnote~e izmeu interesa za omoguavanje i poticanje volontiranja i prevencije zlouporabe radno-pravnih propisa, te uzimajui u obzir sadaanje pravno i druatveno okru~enje u Hrvatskoj, zakonodavac se opredijelio za sljedee rjeaenje: kao potencijalne organizatore volontiranja isklju uje fizi ke osobe i profitne pravne osobe (trgova ka druatva, zadruge i sl.). Organizator volontiranja mo~e biti i dr~avno tijelo i/ili jedinica lokalne i podru ne (regionalne) samouprave ime se omoguava volontiranje, prije svega, graankama i graanima koji ~ele upoznati na in djelovanja dr~avnih i lokalnih institucija ili im pridonijeti vlastitim sudjelovanjem, ato je uobi ajena praksa u svijetu. Nadalje, dopuateno je da organizatori volontiranja budu udruge, zaklade, javne ustanove, turisti ke zajednice, vjerske zajednice i druge neprofitne pravne osobe. Razlog za takvo rjeaenje je zaatita od zlouporabe odredaba Zakona o radu. Iako to nije pravilo u svakom pojedinom slu aju, vea je vjerojatnost da e propise zlouporabiti pravne osobe iji je glavni cilj stjecanje dobiti. Treba istaknuti da to ne zna i da je volontiranje u profitnom sektoru zabranjeno. Rije  je samo o tome da se takvi oblici volontiranja ne ureuju ovim Zakonom. U svakom slu aju, zabranjeno je volontiranje kojim se zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa Zakonom o radu, kao i volontiranje koje zamjenjuje poslove koje obavljaju izvraitelji poslova na temelju ugovora o djelu ( l. 11. st. 1.). Uz to, odreene su prekraajne kazne za pravne osobe koje zlouporabe radno-pravne propise anga~iranjem volontere, odnosno koje iskoriatavaju volontere, i to u iznosu od 20.000 do 200.000 kuna uz oduzimanje ostvarene dobiti. Zakon navodi vei broj na ela koje valja poativati u odnosima izmeu organizatora volontiranja, volontera i korisnika volontiranja. Prema svrsi ona se mogu grupirati u na ela vezana uz prirodu volontiranja te na ela usmjerena prema zaatiti volontera i korisnika volontiranja. Na ela vezana uz prirodu volontiranja su: na elo besplatnosti volontiranja, na elo dobrovoljnosti i solidarnosti volontiranja te na elo transnacionalnosti volontiranja. Na ela vezana uz zaatitu volontera i korisnika volontiranja su: na elo zabrane diskriminacije volontera i korisnika volontiranja (kao na elo jednakih mogunosti za sve neovisno o odreenim nabrojanim karakteristikama), na elo zabrane iskoriatavanja volontera, na elo zaatite maloljetnih volontera, na elo zaatite osoba djelomi no i potpuno liaenih poslovne sposobnosti i na elo zaatite korisnika volontiranja (posebice djece, osoba s invaliditetom, osoba s teakoama u razvoju, starih i nemonih osoba te bolesnih osoba). Upravo zbog potonjeg propisana je obveza organizatora volontiranja da po slu~benoj du~nosti pribavi izvadak iz kaznene evidencije za volontera te druge dokaze da se ne ra<>pt   < T n r  VXZ繮~~~~~~peZhWshUmHsHhWshmHsHhWshF56mHsHhWsh{~x6mHsHhWshF6mHsHhWshk6mHsHhWsh Q5mHsHhWsh QmHsHhWshKtmHsHhWsht5mHsHhWshRS6mHsHhWshRSmHsHhWshRS5mHsHhWsh5mHsH#>prt  VXdn#T)V)))T2 :p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#$dh7$8$H$`a$gdVdh[$\$`gdV$dh`a$gdV$7$8$H$`a$gdF $dha$gdV $dha$gdV lZd$v8jlnݻݻu)hWsh[B*CJOJQJ^JaJph)hWshB*CJOJQJ^JaJph!jhWshc0JUmHsHhWshmHsHhWsh7mHsHhWsh 6mHsHhWsh*mHsHhWsh{.mHsHhWsh mHsHhWshU5mHsH* !!,!.!L!N!T!V!##8##h$|$$$%^''''R)T)V)v)x)))sg[hWsh5mHsHhWsh4pE5mHsHhWshO5mHsHhWshU5mHsHhWshmHsH)hWshW!B*CJOJQJ^JaJph)hWsh*EB*CJOJQJ^JaJph)hWsh[B*CJOJQJ^JaJph)hWshB*CJOJQJ^JaJph)hWsh*B*CJOJQJ^JaJph))l*n*P+\++,,//0000T2288:: ::;<<ɸɭɢɸ{pUD!jhWshX0JUmHsH5hWshU0JB*CJOJQJ^JaJmHphsHhWshUmHsHhWshSITmHsH!jhWshfN0JUmHsHhWshfNmHsHhWshk?mHsHhWshYmHsH!jhWshz0JUmHsHhWshzmHsH$jhWshz0JU\mHsHhWshz\mHsHhWshy5mHsH<=====,>>>0B2BbCdClCnCPE|E,FLFZFfFFFNGPG6KjKKKKLhL¶ΫΚymy\yQQQhWshUmHsH!jhWshO0JUmHsHhWshO6mHsHhWshOmHsHhWsh-mHsHhWsh&6mHsH!jhWshy0JUmHsHhWshcmHsHhWshO5mHsHhWshy5mHsHhWshymHsHhWshUmHsH5hWsh4pE0JB*CJOJQJ^JaJmHphsH :==*>PYYY`LlNllVt|F,p#p#p#p#p#p#$dh7$8$H$a$gdV$dh7$8$H$`a$gdV$dh7$8$H$`a$gdVdh[$\$`gdVdh[$\$gdV $dha$gdV$dh`a$gdVhLtLxLLLLLLLLLLLRMMMMMMMN"NPNRNzNNOOOOOOOOOOPPPQߧߧ꧖v)hWsh[WB*CJOJQJ^JaJphhWshymHsH!jhWsh5 0JUmHsHhWsh5 mHsH!jhWshY0JUmHsHhWsh%mHsH!jhWshU0JUmHsHhWshVmHsHhWsh&6mHsHhWshUmHsH'QRRUU$VVVYYYYYD\F\n_p_``aahbbꤹxaVEVEVEV:V:hWshKmHsH!jhWshM0JUmHsHhWshMmHsH,hWsh5B*CJOJQJ^JaJph,hWshM5B*CJOJQJ^JaJph)hWshB*CJOJQJ^JaJph)hWsh%B*CJOJQJ^JaJph6jhWsh%0JB*CJOJQJU^JaJph)hWsh[WB*CJOJQJ^JaJph)hWsh@TB*CJOJQJ^JaJphbbbbbbb c6cfccnggghNhdh idjfjJlLlNlTltllllllll~nnnԾxmxmbWbhWsh/jMmHsHhWsh3dmHsHhWsh#mHsHhWsh0&mHsHhWshfN5mHsHhWsh65mHsHhWsh3d5mHsHhWshX5mHsHhWshmHsHhWsh@TmHsHhWshcmHsHhWsh|'mHsHhWsh9ZmHsHhWshKmHsHhWshMmHsH"nnoq(q>qqqr:r>r@rRrfrhrrrttHtJtTtVt(uuu&vNvvvvvvvvvwww|yøuuud!jhWshG0JUmHsHhWsh#mHsHhWshGmHsHhWshU\mHsHhWsh0&mHsHhWshHv6mHsHhWshB5mHsHhWshHvmHsH!jhWsh|0JUmHsHhWsh|mHsHhWsh/jMmHsHhWsh3dmHsHhWsh!emHsH'|y~yzzF{H{{{{{|||||d|||>~@~B~v~x~~~~"(*|&(㼱yn]n!jhWsh0&0JUmHsHhWsh0&mHsHhWsh%(\]mHsHhWsh3d\]mHsH!jhWsh%(0JUmHsHhWsh%(mHsHhWshU\mHsHhWsh3dmHsH!jhWshml0JUmHsHhWshmlmHsHhWsh!emHsH!jhWshB50JUmHsH#ڃ ބ@Fąԅ,xz|Nˆƈʈ؈02&(,vȽ߬Ƞvvvev!jhWsh ]p0JUmHsHhWshmHsH$jhWsh ]p0JU\mHsHhWsh ]p\mHsHhWsh3d\mHsH!jhWsh?e0JUmHsHhWsh?emHsHhWsh3dmHsHhWsh#\mHsHhWsh ]pmHsHhWsh0&mHsHhWsh#mHsH$v6RX.~̏܏ PRp~68:HN|~,n~:ȕߧԜԑԜ{hWsh[mHsHhWshvmHsHhWsh9LmHsHhWsh:mHsH!jhWsh}r0JUmHsHhWsh3dmHsH!jhWsh^0JUmHsHhWshEgmHsHhWsh}rmHsHhWsh^mHsHhWshmHsH/ȕʕܗ 4@pdXZ^dΞОj8:<>jxɾshh]hWshImHsHhWsh5:mHsH!jhWsh\70JUmHsHhWshFmHsHhWsh\7mHsHhWshM5mHsHhWsh65mHsHhWsh3d5mHsHhWshmHsHhWsh3dmHsHhWshCmHsHhWshvmHsHhWsh`mHsHhWshmdmHsH$Z^Оȣʣ>n(@~p#p#p#p#{ p#q$p#p#q$p#p#p#$ & Fdh7$8$H$a$gdV$dh7$8$H$`a$gdV$dh7$8$H$`a$gdV$dh`a$gdV $dha$gdV$dh7$8$H$a$gdV&8:ZfBģƣȣʣԣ$<>dȥʥХ<xX^pާɾɳzzohWsh1P7mHsHhWshmHsHhWshEmHsHhWsh}5mHsHhWshI5mHsHhWsh6mHsHhWshSmHsHhWshZmHsHhWsh\7mHsHhWsh5:mHsHhWsh}mHsHhWshFmHsHhWshImHsH+ RlnάЬ:<ln(ٽٽٽٲ٧ujhWsh~^mHsH!jhWsh 0JUmHsHhWshZmHsHhWsh mHsHhWshfP mHsHhWsh}mHsHhWshFmHsH!jhWsh1P70JUmHsHhWshEmHsHhWsh1P7mHsH!jhWshE0JUmHsHhWshSmHsH$bdl <@|>Xrtzͼͱͱͱ͢sh]h]h]h]h]hhWsh8<mHsHhWsh'mHsHhWshe%5mHsHhWsh}5mHsHhWshI5mHsHhWsh mHsHhWsh~^CJaJmHsHhWshZmHsH!jhWsh{%&0JUmHsHhWsh{%&mHsHhWsh^mHsHhWsh~^mHsH!jhWsh~^0JUmHsH!z|.0jZ\ٱََٟ}}kَ`U`U`UhWshZmHsHhWshdAmHsH#hWshdA5OJQJ^JmHsH hWshZOJQJ^JmHsH hWsh\_OJQJ^JmHsH#hWshdA6OJQJ^JmHsH hWsh"OJQJ^JmHsH-jhWshdA0JOJQJU^JmHsH hWshdAOJQJ^JmHsHhWsh'mHsHhWsh%emHsH!r lN`@ °~sh]RhWsh1P7mHsHhWsh\_mHsHhWshPkmHsHhWshHmHsH!jhWshdA0JUmHsHhWsh"mHsHhWshZmHsHhWshTmHsH#hWshdA5OJQJ^JmHsH hWshTOJQJ^JmHsH hWshZOJQJ^JmHsH hWshdAOJQJ^JmHsHhWshdAmHsH WXJP$ 2P#(p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#$dh7$8$H$a$gdV$dh7$8$H$`a$gdV$dh`a$gdV $dha$gdV$dh7$8$H$`a$gdV$ & Fdh7$8$H$a$gdVPln@B0$&df ݷzozdSS!jhWshI0JUmHsHhWsh,mHsHhWshZmHsHhWshW-mHsHhWshr)mHsH!jhWshX0JUmHsHhWshImHsHhWshXmHsHhWshX\]mHsHhWsh5mHsHhWshN5mHsHhWsh,5mHsHhWsh65mHsHhWshM mHsH z    "  t v |24 " ɸɭooo^!jhWshmHsHhWshtmHsHhWsh\7mHsH!jhWsh 0JUmHsHhWsh mHsHhWshf>5mHsHhWsh 5mHsHhWsh\75mHsHhWsh3>5mHsHhWshW-5mHsHhWsh,mHsHhWsh]mHsHhWsh ]mHsHhWsh mHsHhWshYqmHsH!jhWshO0JUmHsHhWsmHsHhWshXImHsHhWshuU0mHsHhWshOmHsH&di o osobi koja je iz izrijekom navedenih razloga nepodobna za rad s navedenim skupinama korisnika volontiranja. Eventualna povreda odredbi o zaatiti posebno ranjivih skupina ka~njavat e se nov anom kaznom od 50.000 do 250.000 kuna. 4.3.2. Ugovor o volontiranju Ugovorom o volontiranju volonterka ili volonter te organizator volontiranja ugovaraju meusobna prava i obveze i specifi nosti potrebne za pojedina nu volontersku aktivnost ili pru~anje pojedine volonterske usluge. Takav ugovor mo~e uklju ivati prava, obveze te potpis i drugih ugovornih strana koje imaju posebne interese za specifi ni oblik volontiranja. Ugovor na elno mo~e biti sklopljen usmeno ili u pisanom obliku, no Zakon propisuje slu ajeve u kojima je pisani oblik obvezan (primjerice, kada sam volonter to zahtijeva, kada je volontiranje povezano s poveanim rizicima za ~ivot i zdravlje volontera ili uklju uje strane dr~avljane u Republici Hrvatskoj, odnosno kada se radi o dugotrajnom volontiranju, kada je organizator volontiranja dr~avno tijelo ili tijelo lokalne ili podru ne (regionalne) samouprave, vjerska zajednica, turisti ka zajednica ili javna ustanova, itd.). U svakom slu aju, pri zaklju ivanju ugovora o volontiranju u usmenom obliku organizator volontiranja je obvezan izdati pisanu potvrdu. Takva potvrda o volontiranju mora obavezno sadr~avati osobne podatke o volonteru, podatke o vremenu volontiranja, edukaciji, kratak opis volonterskih aktivnosti te ostale specifi nosti pojedinog oblika volontiranja, zatim potpis volontera, potpis osobe ovlaatene za zastupanje organizatora volontiranja te pe at organizatora volontiranja kojima se jam i to nost navedenih podataka. Ona slu~i kao dokaz postojanja ugovora o volontiranju, a organizator volontiranja mo~e izdavati iskaznice, knji~ice i druge dokumente radi dokazivanja volonterskog statusa, pod uvjetom da ovi sadr~e barem zakonski minimalni sadr~aj propisan za potvrdu o volontiranju. Bitni sastojci ugovora o volontiranju su podaci o: - ugovornim stranama te njihovu prebivaliatu, odnosno sjediatu, - mjestu volontiranja i vremenu trajanja volontiranja, - volonterskim aktivnostima ili uslugama koje e obavljati, - specifi nim pravima i obvezama volontera, - edukaciji za volontiranje, - osobnoj sigurnosti tijekom volontiranja pri dolasku na mjesto volontiranja i povratku s mjesta volontiranja, kao i za vrijeme edukacije u skladu s odredbama ovoga Zakona, - troakovima vezanima za volontiranje i na inu njihove naknade, - na inu osiguravanja ugovorenih prava volontera, - obliku prestanka ugovora o volontiranju. Uz to, budui da volontiranje zahtijeva i odgovornost prema korisnicima volontiranja, Zakon propisuje da je sastavnica ugovor o volontiranju i izjava s propisno ovjerenim potpisom volonterke ili volontera da ne postoje okolnosti koje nju ili njega onemoguuju ili bitno ometaju u obavljanju aktivnosti iz ugovora o volontiranju ili koje ugro~avaju ~ivot i zdravlje osoba s kojima tijekom volontiranja dolaze u kontakt. ( l. 27. st. 2.) Ugovor o volontiranju prestaje potpunim gubitkom poslovne sposobnosti volontera; djelomi nim gubitkom poslovne sposobnosti volontera kad volontiranje prelazi opseg poslovne sposobnosti volontera ili u slu aju kad zakonski zastupnik i centar za socijalnu skrb ne daju pisanu suglasnost za nastavak volontiranja; smru volonterke ili volontera; kad organizator volontiranja prestane djelovati bez pravnog sljednika; istekom roka na koji je ugovor sklopljen ili ispunjenjem ugovornih uvjeta i iz drugih razloga odreenima ugovorom o volontiranju, odnosno sporazumnim raskidom. Mogu je i jednostran raskid ugovora. Tako volonter, odnosno njegovi skrbnici ili zakonski zastupnici, uvijek mogu jednostrano raskinuti ugovor o volontiranju i prestati volontirati, osim kad bi to izazvalo izravnu i trenuta nu atetu organizatoru volontiranja, korisnicima volontiranja ili treim osobama. Nasuprot tomu, organizator volontiranja mo~e raskinuti ugovor o volontiranju samo pod odreenim uvjetima tj. kad prestane potreba za volontiranjem; kad nije u mogunosti osigurati uvjete za dalje volontiranje; kad utvrdi da volonterka ili volonter ne ispunjava ugovorene obveze; u slu ajevima kraenja dopunskih eti kih pravila donesenih za pojedine oblike volontiranja; u slu ajevima predvienima Eti kim kodeksom volontera (koji se donosi na dr~avnoj razini); te kad se ispuni uvjet odreen ugovorom o volontiranju. 4.3.3. Prava, obveze i odgovornosti iz odnosa volontiranja Ugovor o volontiranju mo~e odrediti posebna prava volontera, ali Zakon navodi najmanje standarde. Tako uz ve spomenuto pravo na pisanu potvrdu o volontiranju, odnosno sklapanje pisanog ugovora o volontiranju na vlastiti zahtjev, volonter ima, temeljem l. 30., i sljedea prava: na upoznavanje s odredbama dr~avnog Eti kog kodeksa volontera i eti kim normama bitnima za pojedini oblik volontiranja; na prikladnu edukaciju u cilju poboljaanja kvalitete obavljenih aktivnosti i pru~enih usluga, a osobito ako to zahtijeva narav volonterskih aktivnosti i usluga koje se pru~aju; na stru nu pomo i podraku tijekom volontiranja; na upoznavanje s uvjetima volontiranja, aktivnostima koje e obavljati, uslugama koje e pru~ati i pravima koja mu pripadaju na temelju Zakona i drugih propisa kao i opih akata organizatora volontiranja, a u slu aju sklapanja usmenog ugovora o tome daje izjavu u pisanom obliku; na primjerene i sigurne uvjete rad te zaatitnu opremu u skladu s naravi volonterskih aktivnosti koje obavlja i usluga koje pru~a te upoznati se s opasnostima vezanima uz specifi ni oblik volontiranja koje obavlja; na dnevni odmor u ugovorenom trajanju; na zaatitu privatnosti i osobnih podataka; i kona no, pravo sudjelovati u odlu ivanju o pitanjima u vezi s volontiranjem sukladno mogunostima organizatora volontiranja i obliku volontiranja. Ovdje joa izdvajamo i pitanje prava na naknadu troakova nastalih u vezi s volontiranjem (troakovi nabavke materijala, vlastite prehrane, puta i sl.). Naime, viae puta smo naglasili besplatnost kao bitnu karakteristiku volonterskih aktivnosti, no nov anom se nagradom ili imovinskom koristi ne smatraju sve one nov ane naknade koje se odnose na stvarne i opravdane troakove nastale u vezi s volontiranjem. Ipak, valja uo iti da organizator volontiranja takve troakove mora nadoknaditi samo ako je tako prethodno ugovoreno ( l. 30. st. 1. i 32. st. 1.). Zakon u l. 15. st. 2. navodi dugu listu takvih izdataka, no naglasimo samo dva va~na elementa vezana za naknadu troakova. Prvo, svi izdaci moraju biti ra unom potvreni. Drugo, volonteri imaju pravo na d~eparac za putovanje, uz uvjet da iznos d~eparca ne premaauje iznos dnevnica propisanih za dr~avne slu~benike. Sa svoje je strane organizator volontiranja du~an omoguiti ostvarenje navedenih prava, a svakako je obvezan osigurati volontera od profesionalne bolesti i posljedica nesree na poslu u slu ajevima kada se volontiranje odvija u uvjetima opasnim za ~ivot i zdravlje volontera, odnosno kada je tako ugovoreno. Bez obzira na trajanje i sadr~aj volontiranja, volonter mora uvati slu~benu tajnu i povjerljive i osobne podatke o organizatoru ili korisniku volontiranja. Volonteri su obvezni volontirati u skladu sa stru nim propisima i eti kim pravilima, te po primljenim uputama organizatora volontiranja, osim ako se radi o uputama koje su opasne za ~ivot i zdravlje volontera ili drugih osoba, ako su volonteru moralno neprihvatljive ili u suprotnosti s ugovorom o volontiranju. Ako pak izvraavanje upute mo~e uzrokovati atetu volonteru, korisnicima volontiranja ili treim osobama, volonter je du~an na to upozoriti organizatora volontiranja. `toviae, volonteri imaju obvezu odbiti volontiranje koje je suprotno propisima RH ( l. 31. st. 1.). Kada je u pitanju odgovornost za atetu koja nastane korisnicima volontiranja ili treim osobama za vrijeme volontiranja, primarno odgovara organizator volontiranja i to po na elu objektivne odgovornosti, osim ako doka~e da su postojali razlozi koji isklju uju njegovu odgovornost. Volonter e odgovarati za atetu, odnosno organizator volontiranja e imati pravo regresa, samo u slu aju da je ateta nastala zbog namjere ili krajnje nepa~nje volontera. Valja imati na umu da volonter nee odgovarati za prouzro enu atetu koja je nastala u izvraavanju uputa organizatora volontiranja, ak i ako je primijetio da bi do atete moglo doi, ako je na moguu opasnost prethodno upozorio organizatora volontiranja. 4.3.4. Volontiranje maloljetnih osoba i prekograni no volontiranje Va~no pitanje koje se regulira ovim Zakonom jest i volontiranje osoba mlaih od 18 godina. Maloljetnim osobama je potrebno omoguiti aktivno sudjelovanje u druatvenim procesima te rast i razvoj vlastite osobnosti i socijalizaciju kroz pru~anje prigoda za osobni doprinos i humanitarno djelovanje, ali ih je pritom va~no zaatititi od iskoriatavanja. Maloljetna osoba s navraenih 15 godina i starija maloljetna osoba mo~e sklopiti ugovor o volontiranju i volontirati samo uz pisanu suglasnost zakonske zastupnice ili zastupnika. Maloljetni volonteri smiju volontirati isklju ivo na aktivnostima primjerenima njihovoj dobi, tjelesnom, psihi kom i moralnom stupnju razvoja i vjeatinama koje ne predstavljaju rizik za njihovo zdravlje, razvoj i uspjeh u izvraavanju akolskih obveza, a osobita pozornost mora biti posveena zaatiti dobrobiti, zdravlja i udorea takvih volontera. S druge strane, maloljetna osoba mlaa od 15 godina ~ivota mo~e biti uklju ena u obavljanje odgojno obrazovnih volonterskih aktivnosti kao aktivnosti usmjerenih opem dobru i odgoju za volontiranje, i to samo u svrhu odgoja i obrazovanja na na in koji pridonosi njezinu razvoju i socijalizaciji, uz uvjet da je organizator volontiranja odgojno-obrazovna ustanova, ustanova socijalne skrbi ili druga pravna osoba koja organizira volontiranje u odgojne i obrazovne svrhe uz suglasnost nadle~nih tijela dr~avne uprave, odgojno-obrazovnih ustanova ili ustanova socijalne skrbi. U svakom slu aju, maloljetna osoba mo~e prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti zakonske zastupnice ili zastupnika. U vezi s pitanjem prekograni nog volontiranja, ovim je Zakonom zauzeto stajaliate kako je potrebno promicati volontiranje dr~avljana Republike Hrvatske izvan granica Republike Hrvatske i volontiranje stranih volontera u Republici Hrvatskoj zbog pozitivnih u inaka koje ono ima i na volontera i na lokalnu zajednicu u kojoj osoba volontira. Meunarodnim volontiranjem se, kao ato je ve bilo rije i, poti e upoznavanje drugih kultura, meusobno razumijevanje i uva~avanje razli itosti ato je u skladu s tendencijama zakonodavstva Europske unije. Dr~avljani Republike Hrvatske koji volontiraju u inozemstvu imaju sva prava i obveze predviene ovim Zakonom i preuzetim meunarodnopravnim obvezama, a organizator volontiranja je obvezan ugovoriti prava iz ovoga Zakona za dr~avljane Republike Hrvatske koji e volontirati u inozemstvu ( l. 17. st. 1. i 2.). Strani volonteri nisu do donoaenja Zakona o volonterstvu mogli dobiti dozvolu privremenog boravka iz osnove volontiranja, dakle nisu mogli boraviti u Republici Hrvatskoj i volontirati dulje od tri mjeseca. Ugovor o volontiranju koji je u pisanu obliku i sukladan ovom Zakonu sada se smatra dokazom o opravdanosti privremenog boravka. Takvo je rjeaenja sukladno Europskoj konvenciji o promicanju transnacionalne i dugotrajne volonterske slu~be mladih (vidi, supra, pod 2.), no navedenu Konvenciju Republika Hrvatska joa nije ratificirala. 4.3.5. Provedba Zakona Tijelo nadle~no za provedbu Zakona o volonterstvu je sredianje tijelo dr~avne uprave u ijem je djelokrugu meugeneracijska solidarnost, dakle, za sada, Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti. Ono prati stanje u podru ju volonterstva te predla~e poduzimanje odgovarajuih mjera radi razvoja volonterstva. Jedna od va~nijih konkretnih zadaa Ministarstva je prikupljanje podataka o broju organizatora volontiranja, broju volontera u RH i broju dr~avljana RH koji volontiraju u inozemstvu, kao i drugih podataka vezanih uz volonterstvo u RH na temelju godianjih izvjeaa organizatora volontiranja. Zakon ustrojava i posebno tijelo s temeljnom zadaom promicanja daljeg razvoja volonterstva u naaoj dr~avi. Radi se o Nacionalnom odboru za razvoj volonterstva (u daljnjem tekstu: Odbor) koji djeluje kao savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske. Odbor ima 19 lanova/ica koje ine predstavnici organizacija civilnog druatva (7), ministarstava, lokalne i podru ne samouprave i vladinih ureda (6) te nezavisnih stru njaka (6). lanovi/ce odbora imenovani su od strane Vlade Republike Hrvatske na sjednici odr~anoj 25. listopada 2007. godine, a mandat im traje dvije godine. U nadle~nosti odbora je predlaganje mjera za unapreenje polo~aja volontera u druatvu i predlaganje propisa o pogodnostima za volontere, odnosno inicijativa za donoaenje ili izmjenu propisa kojima se ureuje volonterstvo. Nadalje, Odbor u javnom postupku, koji e uklju iti sve zainteresirane strane, donosi Eti ki kodeks volontera. Njime e propisati pravila ponaaanja volontera, organizatora volontiranja i korisnika volontiranja sukladno na elima volontiranja. Kodeks e biti objavljen u Narodnim novinama. (Krajnji rok za njegovo donoaenje je 25. sije anj 2008. godine.) Nacionalni odbor donosi svoj pravilnik o radu te akcijski plan djelovanja za dvogodianje razdoblje svojeg mandata. Zakonom je predvien i jedan na in nov anog nagraivanja radi motiviranja volontera i organizatora volontiranja te promicanja vrijednosti volonterstva, i to kroz godianju dodjelu Dr~avne nagrade za volontiranje. Rije  je o najviaem priznanju ato ga dr~ava dodjeljuje za volontiranje, doprinos promicanju volonterstva i druge volonterske aktivnosti. Nagrada se sve ano dodjeljuje svake godine na Meunarodni dan volontera (dakle, 5. prosinca), a odluku o dodijeli nagrade donosi Odbor temeljem kriterija propisanih Pravilnikom o dr~avnoj nagradi za volontiranje. Zaklju ne napomene ili kamo dalje? Nesumnjivo mnogobrojne koristi volontiranja (psiholoake, socijalne, odgojne, ekonomske, itd.) prepoznate su i pravno tretirane kako na meunarodnoj, tako i na nacionalnoj razini. U ovom smo radu ponovo naglasili kako zakonodavna autnja u praksi zna i ote~avanje ove aktivnosti. Mogui problemi koji se javljaju kao posljedica nedostatka pravne zaatite kreu se od pogreane primjene radnog zakonodavstva preko gubitka povlastica za nezaposlene, od obvezno-pravnih problema do obavljanja volonterskih du~nosti u opasnim uvjetima i injenice da volonteri nisu svjesni svojih prava i obveza. Za Republiku je Hrvatsku o it postepeni, ali stabilan razvoj civilnog druatva i civilnih inicijativa koje u velikom djeluju uklju uju razli iti volonterski anga~man. Donoaenje Zakona o volonterstvu predstavlja kulminaciju dr~avnog priznanja va~nosti volontiranja. Pregledom postojeih nacionalnih sustava utvrdilo smo da naa Zakon spada u prihvatljiviju varijantu pravne regulacije volonterskih djelatnosti, a njegove odredbe sadr~e kvalitetna rjeaenja za vei dio identificiranih problema. Ipak, predstoji joa niz koraka u pravcu daljeg razvoja i promocije volonterstva u RH. Smatramo da postoje etiri glavne skupine subjekata od kojih o ekujemo takvu akciju. Prvu skupinu ine razna dr~avna tijela, napose, Vlada RH i nadle~na ministarstva. U njihovoj je nadle~nosti prikupljanje podataka i voenje evidencije o sveukupnim formalnim volonterskim aktivnostima u RH. Kao ato smo objasnili, cjelovita slika o stanju neprofitnog sektora i, posebno, volonterstva joa uvijek nije posve jasna. Na ovim je tijelima zadaa izmjene i prilagodbe poreznih propisa koji bi dodatno olakaali i stimulirali volonterske djelatnosti. Nadalje, valja se prisjetiti injenice da je Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, sukladno Operativnom planu djelovanja za 2006. i 2007. godinu Nacionalnog programa djelovanja za mlade, predvidjelo pokretanje postupka potpisivanja i ratifikacije Europske konvencija o promicanju transnacionalne i dugotrajne volonterske slu~be mladih, do kraja 2007. Za nadati se da e novi saziv Hrvatskog sabora u dogledno vrijeme dobiti na razmatranje relevantni prijedlog Zakona o potvrivanju. Uz to, a u odnosu na ministarstvo nadle~no za prosvjetu, Zakon o volonterstvu sadr~i neizravnu obvezu prilagodbe odgojno-obrazovnih sadr~aja u RH u pravcu promocije volontiranja. Tako l. 2. st. 2. navodi da je "ulogu i zna aj volontiranja potrebno prenijeti djeci i mladima kroz akolovanje u odgojno-obrazovnim ustanovama Republike Hrvatske." U drugu skupinu subjekata svrstavamo primarno Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, ali i druga (savjetodavna) tijela i subjekte koje se bave promocijom civilnog druatva (Nacionalna zaklada za razvoj civilnog druatva, Savjet za razvoj civilnog druatva, itd.). Ovi subjekti, nastavljajui svoju dosadaanju djelatnost, predstavljaju predvodnike na ovom polju. Odbor ima i zakonom propisane zadae donoaenja Eti kog kodeksa i akcijskog plana. Kao treu skupinu navodimo same nevladine organizacije kao naj eae organizatore volontiranja od kojih se o ekuje dalja izrada kvalitetnih programa, usavraavanje, primjeri dobre prakse, a posebno umre~avanje i koordiniranje aktivnosti s drugim potencijalnim organizatorima ili korisnicima volontiranja (primjerice, s odgojno-obrazovnim ustanovama i ustanovama visokog obrazovanja). I, kona no, smatramo va~nim istaknuti i ulogu medija koji u suvremenim uvjetima inflacije informacija i borbe za medijski primat igraju veliku ulogu u formiranju javne percepcije i svijesti. Promocija pozitivnih druatvenih dogaaja i stremljenja po~eljna je sama po sebi, a svakako bi doprinijela daljem razvoju volontiranja. Uz neprofitnost i opu korisnost, prisjetimo se na kraju i treeg osnovnog definitornog elementa volontiranja - dobrovoljnost. Zakon je ovdje jasan: obavljene aktivnosti ili usluge koje nisu u injene slobodnom voljom volontera ne smatraju se volontiranjem ( l. 16.). Razli ita ranije spomenuta strana i domaa istra~ivanja ukazuju da volontiranje u ranijoj dobi stvara podlogu za kasnije aktivno uklju ivanje u nove volonterske projekte. Volontiranje svakako valja poticati, ali kona an izbor  volontirati ili ne - mora ostati u rukama pojedinca.  O tome smo pisali u ranijim radovima. Vidi, primjerice, Bari, S.: "Civilno druatvo i regionalna suradnja u kontekstu odnosa RH s EU", u: Zborniku radova s meunarodnog znanstvenog skupa 'Prekograni na i regionalna suradnja', Rijeka, 6. i 7. listopada 2006., Pravni fakultet, 2006., str. 118 i 132; "Pravna pomo i neprofitne organizacije u RH, u: Zbornik Pravnog fakulteta Sveu iliata u Rijeci, vol. 25, br. 2/2004, str. 935-956 te Pravni sustav suradnje neprofitnih organizacija s vladom i tijelima lokalne samouprave i uprave u Republici Hrvatskoj, ICNL  B.a.B.e., Zagreb, 2000.  Hrv. dobrovoljac ili dragovoljac, dobrovoljni ili dragovoljni rad. Polemike oko jezi ne purifikacije u nastojanju promoviranja hrvatskih izraza nasuprot internacionalizmima bile su prisutne i u saborskoj raspravi tijekom donoaenja Zakona o volonterstvu. Tako je zastupnik S. Letica tra~io usvajanje termina  dragovoljni rad . Vidi: Prijedlozi i mialjenja dani na prijedlog zakona koje predlagatelj nije prihvatio ili ih je djelomi no prihvatio, s obrazlo~enjem, Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, 2007. ak i da je kona na verzija zakonskog teksta usvojila hrvatsku ina icu, smatramo da je rije  volonterstvo duboko ukorijenjena u svakodnevni rje nik te ju dalje rabimo u ovom radu. U tom smislu se u potpunosti priklanjamo argumentaciji koju navodi Gordana For i u svom istra~ivanju:  U ovome istra~ivanju, kao i prilikom istra~ivanja 2001. godine, koristili su se termini volonter i volonterstvo. Naime, s obzirom da se alternativni termini kao ato su dobrovoljac, dragovoljac naj eae vezuju uz vojnu slu~bu, odlu ili smo i nadalje koristiti termin volonter, koji je i meunarodno prepoznatljiv. Rje nik hrvatskoga jezika Vladimira Ania (Zagreb, 1991.) navodi obje rije i, volonter i volontirati: dobrovoljno ili besplatno vraiti neku slu~bu, raditi kao volonter (str. 814). Polazimo od toga da je postojanje rije i volonter u Rje niku hrvatskoga jezika utemeljeni razlog za njegovo koriatenje. For i, G., Volonterstvo i razvoj zajednice: sudjelovanje graana u inicijativama u zajednici. Istra~ivanje uklju enosti graana u civilne inicijative u zajednici kroz volonterski rad., Udruga za razvoj civilnog druatva SMART, Rijeka, 2007., str. 11.  }i~ak, A. (2004.),  Supervizija volontera , u: Ajdukovi, M. i Cajvert, L. (ur.), Supervizija u psihosocijalnom radu, Zagreb: Druatvo za psiholoaku pomo, str. 359 - 377.  Citirano prema Be~ovan, G.,  Neprofitni sektor i socijalna politika , u: Sustavi socijalne politike, Puljiz, V. i dr., Zagreb: Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta, 2000., str. 219 - 244.  Hal, T., Meijs, L., Steenbergen, M., Volunteering and participation on the agenda: Survey on volunteering policies and partnerships in the European Union, Utrecht: CIVIQ, 2004.  Iako se radi o pojmu kojeg naizgled nije teako razgrani iti od ostalih oblika druatvene djelatnosti, valja spomenuti i aktivnosti koje uklju uju sva tri elementa definicije volonterstva, a ipak se takvim ne mogu smatrati. Dakle, volontiranjem se ne smatra: samo lanstvo u nekoj organizaciji civilnog druatva (mnoge udruge imaju stalne zaposlenike), zatim skrb pru~ena lanovima obitelji (budui se radi o samorazumljivom ponaaanju), glasanje na izborima i plaanje poreza (osnovne sastavnice graanskog statusa), stru na praksa i usavraavanje (nu~an preduvjet za obavljanje odreenog zanimanja), civilno slu~enje vojnog roka (pravo zamjene jedne obveze drugom), dobrovoljno podvrgavanje medicinskim pokusima bez naknade, itd.  Detaljnije o povijesnom razvoju ovog pojma od pred-gr kih temelja, preko gr ke i rimske filantropije, zatim ~idovske i kraanske do suvremenih reformi druatvene brige i modernog zna enja, vidi u natuknici Filantrophy (autorica Merle Curti), u: The Dictionary of the History of Ideas, ur. Wiener, P. P., Malmillan Publishing Company, New York, 1973.  Nacionalna strategiju stvaranja poticajnog okru~enja za razvoj civilnog druatva, http://zaklada.civilnodrustvo.hr/files/Strategija_12_07_06.pdf, 12. srpnja 2006, 15. prosinca 2007., str. 34.  Bari, S., Civilno druatvo& , cit., str. 120-122.  Spomenimo samo najnoviju i najsveobuhvatniji studiju druatvenog kapitala u nas, vidi, `alaj, B., Druatveni kapital, Fakultet politi kih znanosti, Zagreb, 2007.  Radi se o tzv. refleksivnoj deliberativnoj poliarhiji, o emu smo takoer ve pisali. Bari, S., Civilno druatvo& , cit., str. 122-127.  Vidi http://www.volontiram.info/volon/index.html, posjeeno 22. rujna 2007.  Nekim ljudima volontiranje omoguuje da djeluju u skladu s osobnim uvjerenjem o va~nosti pomaganja drugima. Za druge, volontiranje ima funkciju propitivanja i shvaanja, gdje kroz volontiranje oni zadovoljavaju ~elju da razumiju ljude kojima poma~u, organizaciju za koju volontiraju ili same sebe. Nekim ljudima volontiranje omoguuje da nau e nove vjeatine koje im mogu pomoi u pronala~enju zaposlenja ili u razvoju karijere. Za neke volontiranje predstavlja uspostavljanje novih druatvenih kontakata i susretanje novih i zanimljivih ljudi. Volontiranje mo~e pomoi osobi da podigne svoje samopoatovanje inei da se bolje osjea sama sa sobom. Volontiranje mo~e poslu~iti pojedincima/kama da pobjegnu od negativnih osjeaja krivnje ili osamljenosti.  Salamon, Lester M., Global Civil Society: An Overview, John Hopkins Comparative Nonprofit Sector Project, 2003., http://www.jhu.edu/~ccss, 15. rujan 2007. Samo u Poljskoj, 87% OCD-a ovisi o volonterima.  Salamon, Lester M., Sokolowski, Wojciech,  Volunteering in Cross-National Perspective: Evidence From 24 Countries , Working Papers of the Johns Hopkins Comparative Nonprofit Sector, Project no. 40. Baltimore: The Johns Hopkins Center for Civil Society Studies, 2001., http://www.jhu.edu/~ccss, 15. rujan 2007.  Report of Social, Health and Family Affairs Committee, Improving the Status and Role of Volunteers as a Contribution by the Parliamentary Assembly to the International Year of Volunteers 2001, Doc. 8917 od 22. prosinca 2000. Izvor: http://www.iyv2001.org/infobase/legal/00_12_22CouncilEurope.htm, 10. rujna 2007.  UNV4D volonteri poma~u i u organizaciji i provoenju lokalnih i nacionalnih izbora, kada je to potrebno te sudjeluju u velikom broju humanitarnih projekata i projekata o uvanja mira. Dapa e, UNV4D ini jednu treinu ukupnog UN anga~mana u civilnim operacijama o uvanja mira. Detaljnije vidi na  HYPERLINK "http://www.unv.org" http://www.unv.org, 20. rujna 2007, 20. rujna 2007.  UN Millenium Declaration - Resolution A/55/L.2, http://www.un.org/millennium/declaration/ares552e.htm, 8. rujna 2000., 5. rujna 2007. Milenijska deklaracija, polazei od temeljnih vrednota koje smatra esencijalno va~nim za stabilne meunarodne odnose u 21. stoljeu (sloboda, jednakost, solidarnost, tolerancija, poativanje prirodnog okoliaa i podjela odgovornosti za dobrobit svih ljudi svijeta), identificira 7 milenijskih ciljeva: 1. osiguranje mira, sigurnosti i razoru~anja; 2. razvoj i iskorjenjivanje siromaatva; 3. zaatitu okoliaa kao zajedni kog dobra; 4. promicanje ljudskih prava, demokracije i dobre vladavine; 5. zaatitu slabih i nemonih; 6. zadovoljenje posebnih potreba naroda Afrike i 7. daljnje osna~ivanje same OUN.  http://www.iave.org, 25. rujna 2007.  Uz to,  volonterstvo kao kamen temeljac civilnoga druatva o~ivljava najplemenitija stremljenja ovje anstva zauzimanje za mir, slobodu, mogunost izbora, sigurnost i pravi nost za sve ljude , te stvara  mogunost premoaivanja razlike koje nas dijele, u i kako zajedno ~ivjeti u zdravim i zadovoljavajuim zajednicama, kako bismo oblikovali svoju zajedni ku sudbinu. Hrvatski prijevod dostupan je na mre~noj stranici: http://www.volontiram.info/volon/index.html, 20. rujna 2007.  http://www.worldvolunteerweb.org/policy/international/resolutions/2002GA_A_RES_56-38/, 10. rujna 2007.  CIVICUS, meunarodna nevladina organizacija sa savjetodavnim statusom pri Gospodarskom i socijalnom vijeu OUN-a osnovana je 1993. godine. Danas okuplja mre~u od preko 30,000 organizacija u 105 dr~ava. Detaljnije vidi na mre~nim stranicama http://www.civicus.org/new/default.asp, 20. rujna 2007.  Preporuka Vijea Europe br. R (94)4 Odbora ministara dr~ava lanica o promociji volonterske slu~be (1994), COE.C.1.1; REC(94)4.  Volontiranje je opisano kao djelatnost "otvorena za sve, neplaena, slobodnom voljom prihvaena, obrazovnog karaktera (neformalno u enje) i s dodanom druatvenom vrijednoau. Follow-up to the White Paper on a New Impetus for European Youth - Proposed common objectives for voluntary activities among young people in response to the Council Resolution of 27 June 2002 regarding the framework of European cooperation in the youth field, COM/2004/0337. http://europa.eu.int/eur-lex/lex/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:52004DC0337:EN:HTML, 11. rujna 2007.  Preporuka VE br. 1496(2001) 'Poboljaanje polo~aja i uloge volontera u druatvu', COE.C.2.1 1; REC.1496(2001).  Tom su prilikom utvrena na ela budue regulacije: promocija volontiranja mladih, posebice dugotrajnog kako na nacionalnoj, tako i na Europskoj razini, te priznanje odgovarajueg pravnog statusa tijekom volontiranja. ETS 175 - Explanatory report, http://conventions.coe.int/Treaty/EN/Reports/Html/175.htm.  To nije, prvog dana u mjesecu nakon proteka roka od tri mjeseca ra unajui od dana pete ratifikacije. Konvencija je otvorena za potpis i ratifikaciju dr~avama lanicama Vijea Europe i dr~avama ne lanicama koje su stranke Europske kulturne konvencije (Bjelorusija i Sveta Stolica). Otvorena je mogunost da joj pristupi i Europska zajednica. Do 31. prosinca 2007. godine Konvenciju je potpisalo 9 dr~ava, a ratificirao ju je samo Luksemburg. Hrvatska za sada nije potpisnica. Za trenutno stanje vidi, http://conventions.coe.int/.  Had~i-Miceva, K., Komparativna analiza europskih pravnih sustava i prakse glede volontiranja, BCNL i ECNL, Sofija, 2006., www.bcnl.org, 15. rujna 2007.  Tako, primjerice, u Latviji udruge nisu bile u mogunosti nadoknaditi troakove volonterima jer je za to bilo potrebno potpisivanje ugovora o radu. Ujedno, ugovor o radu podvrgnuo bi volontere zakonima o radu i pravilima o minimalnom dohotku. Stephens, R., Latvian Volunteerism: In Search of a Favorable Environment, SEAL, Fall 2001.  Tutr, V., Komentar Prijedloga zakona za eake volontere, SEAL, Fall 2001.  Zbornik s meunarodnog skupa Legal Issues Affecting Volunteers and Volunteering in Europe, Varaava, Poljska, 23.-26. sije nja 2002. Meunarodni centar za neprofitno pravo (ICNL) je okupio grupu meunarodnih stru njaka kako bi proveo sveobuhvatnu procjenu pravnih pitanja volontiranja u Europi, raspravio i pripremio najbolju praksu (Recommendations and Conclusions on Legal Issues Affecting Volunteers). Preporuke su preuzete i adaptirane prilikom izrade zakona u eakoj i Litvi (prve zemlje u srednje i isto ne Europe koje su donijele zakone ili pravila u ovom podru ju), Hrvatskoj, BIH i Mad~arskoj. Vidi, www.icnl.org, 10. srpanj 2007.  Sli no je i u Estoniji gdje organizacije civilnog druatva koje ~ele pokriti troakove volontera to moraju u initi kroz ugovor o radu ili neki drugi obveznopravni ugovor pa su sve isplate podlo~ne oporezivanju. Had~i-Miceva, op.cit., str. 8.   Volunteerism and Legislation: A Guidance Note, pripremila Inter-Parliamentary Union, International Federation of Red Cross and Red Crescent Societies and UN Volunteers. http://www.unv.org/fileadmin/docdb/pdf/2003/Guidance_Note_en.pdf, 13. rujna 2007. U istom smislu i Had~i-Miceva, op.cit., str. 9.:  Pretjerana regulacija volontiranja bila bi problemati na jer mo~e obeshrabriti spontane inicijative, stvoriti teret malim OCD-ima i imati zastraaujui u inak na volonterski duh.  Prvi takav zakon donesen je 1964. godine u Njema koj.  Dokumentacija pripremljena uz Kona ni prijedlog Zakona o volonterstvu RH, Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, Zagreb, o~ujak 2007.  Loc.cit. Vidi i Legal Status of Volunteers, www.avso.org, 24. travanj 2007.  Zakon o volonterskoj slu~bi, 2002., www.avso.org, 24. travanj 2007.  U ovom radu ne mo~e podrobno raspravljati o statusu organizacija od ope/javne koristi/dobra. O potrebi preciznijeg zakonskog reguliranja takvih organizacija u RH, kao i o uvoenju prateih povlastica, pisali smo ranije, vidi, Bari, S., Pravni sustav suradnje..., cit., str. Recentnu studiju i usporedno pravni prikaz vidi u Ivanovi, M., Pravni okvir za djelovanje nevladinih organizacija koje u Republici Hrvatskoj obavljaju djelatnosti od javnog interesa (stanje na dan 30. rujna 2005.) i Moore, D., Status organizacija koje djeluju za ope/javno dobro: Meunarodni pregled, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog druatva, Zagreb, 2005., http://zaklada.civilnodrustvo.hr/, 30. listopad 2006.  Uz to, zakon odreuje obveznu registracije kod nadle~nog ministarstva za one organizacije koje rade s volonterima, pri emu je sam postupak registracije iznimno tegoban i birokratiziran. Organizacija je potom du~na voditi registar svih volontera, a podatke mora uvati 5 godina nakon prestanka pravnog odnosa s volonterom. www.avso.org, 24. travanj 2007.  Europski centar za neprofitno pravo (ECNL) je meunarodna nevladina organizacija ija je misija promocija i pomo u stvaranju poticajnog pravnog okru~enja za razvoj civilnog druatva u Europi, s posebnim fokusom na zemlje sredianje i isto ne Europe. Detaljnije o ECNL, vidi, http://www.ecnl.org. Smjernice, vidi, u Had~i-Miceva, K., op.cit., str. 40.  Neke od organizacija koje su djelovale u tom razdoblju su: Druatvo  Demorotkinja , Katoli ko dobrotvorno ~ensko druatvo u Osijeku, Gospojinsko druatvo u Po~egi,Bjelovaru, Slavonskom Brodu. Vidi i Benyovsky, Lucija,  Dobrotvorna gospojinska (~enska) druatva u Hrvatskoj od osnivanja do Prvog svjetskog rata , u: asopis za suvremenu povijest, god. 30 (1998), br. 1, str. 73-93. Tijekom i poslije Prvog svjetskog rata sva gospojinska druatva djelovala su pod nazivom  Podru~nice Crvenog kri~a ili razli iti gradski odbori.  Vidi, primjerice, Be~ovan, G., Struktura civilnog druatva u RH, u: Politi ka misao, vol. 39, 1/2002, str. 63-87 rpi, G. i Zrina ak, S.,  Civilno druatvo u nastajanju. Slobodno vrijeme i dobrovoljne organizacije u Hrvatskoj, u: Baloban, J. (prir.), U potrazi za identitetom. Komparativna studija vrednota: Hrvatska i Europa, Zagreb: Golden marketing - Tehni ka knjiga, 2005., str. 19 - 44.  Vidi i For i, G., op. cit., str. 13-14.  Nacionalna strategiju stvaranja poticajnog okru~enja za razvoj civilnog druatva, op. cit., str. 35.  Ledi, J., "Biti volonter/volonterka?", Udruga za razvoj civilnog druatva SMART, Rijeka, 2001. i For i, G., op. cit.  Usporedbe radi, vidi Ledi, J., op.cit., str. 2: "59% mladih u SAD-u u dobi od 12 do 17 godina volontira 3,5 sati tjedno, a koli ina volonterskog rada u organizacijama civilnog druatva jednaka je 9 milijuna poslova na puno radno vrijeme."  Detaljan pregled va~nijih volonterskih aktivnosti vidi u Fro i, G., op. cit., str. 14-18.  Podatak Registra udruga RH da je registrirano do listopada 2007. godine registrirano neato manje od 31.000 udruga ne govori koliko ih stvarno djeluje.  Najrecentnije i najpotpunije istra~ivanje koje se bavi ovim pitanjima je ono iz 2006. godine. Vidi For i, G., op. cit., str. 116-128.  NN 139/2004, ZID NN 174/2004.  NN 96/2003.  NN 92/2001 i Odluka Ustavnog sudar RH br. U-I-2441/2001, U-I-1107/2002, NN 28/2003.  NN 137/2004 (pro iaeni tekst).  Pojedine meunarodne humanitarne organizacije tijekom domovinskog rata u Hrvatskoj nazivali su svoje honorarne suradnike volonterima, jer im nisu isplaivali honorar za izvraeni posao sukladno ekonomskoj cijeni na tr~iatu rada. Takva praksa dovela je do estog nerazumijevanja samoga koncepta volonterstva i volontera u Hrvatskoj te rastom nerealnih o ekivanja da se volonterski rad honorira. Dodatnom nerazumijevanju doprinijelo je i uvoenje civilnoga slu~enja vojnoga roka i ovdje spomenutog mehanizma volontera-pripravnika, putem kojega se mo~e odrediti obvezna praksa u cilju polaganja stru noga ispita (prisutno kod svih poma~uih djelatnosti).  NN 35/2005.  Ured za udruge osnovan je Uredbom o Uredu za udruge 1998. godine (NN br. 132/1998) radi obavljanja stru nih poslova iz djelokruga Vlade Republike Hrvatske u vezi sa stvaranjem uvjeta za partnerske odnose i meusektorsku suradnju s neprofitnim sektorom, poglavito s udrugama u Republici Hrvatskoj. Ured ima airok raspon mogueg djelovanja, od suradnje na kreiranju i predlaganju novih zakonskih okvira za djelovanje nevladinog, neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj, do izrade programa, standarda i preporuka za financiranje djelovanja organizacija civilnoga druatva iz dr~avnoga prora una i drugih javnih izvora, kao i iz pretpristupnih i strukturnih fondova Europske unije. Uredba o Uredu za udruge, NN br. 70/2001 i Uredba o ID NN 127/2007.  Vidi, Mataga, Z., Analiza postojeeg pravnog okvira za volontiranje u Republici Hrvatskoj, ICNL  Ured za udruge Vlade RH i Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Zagreb, rujan 2002.  Vidi bilj. 36.  Savjet za razvoj civilnoga druatva osnovan je kao savjetodavno i stru no tijelo Vlade Republike Hrvatske. Djelovanje Savjeta temelji se na Odluci o osnivanju Savjeta za razvoj civilnoga druatva, NN br. 26/2002 iOdlukama o izmjenama i dopunama Odluke o osnivanju Savjeta (NN 111/2003, 34/2004 i 11/2007), kojom je propisano da je zadaa Savjeta praenje, analiza i evaluacija provedbe Programa suradnje Vlade RH i nevladinog, neprofitnog sektora u Hrvatskoj, strategije razvoja civilnoga druatva kao i financijske potpore iz dr~avnog prora una za projekte i programe udruga. Stru ne i administrativne poslove za Savjet obavlja Ured za udruge, a Savjet svoj rad ureuje Poslovnikom.  U Radnoj skupini su osim predstavnika Ministarstva, imenovani i predstavnici Ureda za udruge Vlade RH, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog druatva te udruga (SMART, GONG, Most, Volonterski centar Zagreb i Trenerski forum).  Narodne novine br. 58/2007.  l. 3. st. 3. definira dugotrajno volontiranje kao "ono koje volonterka i/ili volonter obavljaju najmanje 20 sati tjedno, najmanje tri mjeseca bez prekida."  l. 5.: "(1) Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, ne smatra:  dobrovoljno obavljanje usluga ili aktivnosti koje su u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, drugim propisima Republike Hrvatske te preuzetim meunarodnopravnim obvezama,  obavljanje usluga ili aktivnosti za koje postoji uvjet isplate ili potra~ivanja nov ane nagrade odnosno druge imovinske koristi, a koje se obavljaju bez zasnivanja radnog odnosa ureenoga Zakonom o radu,  obavljanje poslova koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilje~ja poslova za koje se osniva radni odnos sukladno Zakonu o radu,  stru no osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad) ureeno Zakonom o radu ili drugim propisima,  obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna ugovorna strana obvezna pru~iti drugoj ugovornoj strani na temelju ugovora, osim ugovora o volontiranju,  obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna osoba obvezna pru~iti drugoj osobi na temelju zakona ili drugih propisa,  izvraavanje posebnih obveza sukladno sudskim odlukama i presudama,  obavljanje usluga ili aktivnosti koje su uobi ajene u obiteljskim, prijateljskim ili susjedskim odnosima. (2) Obavljanje usluga ili aktivnosti koje se ovim Zakonom smatraju volontiranjem ne uklju uje besplatno i nepovratno davanje imovine, novca ili besplatno davanje na uporabu pokretnina i nekretnina."  Uz to, l. 11. st. 2., navodi: "Zabranjeno je volontiranje u trajanju duljem od 40 sati tjedno u razdoblju duljem od aest mjeseci bez prekida od najmanje aest mjeseci."  Kada je korisnik volontiranja osoba iz jedne od navedenih osjetljivih skupina, volonter ne smije biti: osoba kojoj traje sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog lije enja ili obveznog lije enja od ovisnosti ili zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili du~nosti koja je u vezi s djelatnosti volontiranja; osoba pravomono osuenima za kazneno djelo protiv ~ivota i tijela, protiv spolne slobode i spolnog udorea, protiv braka, obitelji i mlade~i; osoba prema kojoj je izre ena prekraajno-pravna sankcija propisana Zakonom o zaatiti od nasilja u obitelji.  Ostale situacije uklju uju volontiranje povezano s poveanim rizicima za ~ivot i zdravlje volontera; volontiranje dr~avljana Republike Hrvatske u inozemstvu, a koje organiziraju ili suorganiziraju organizatori volontiranja sa sjediatem u Republici Hrvatskoj; volontiranje s djecom, osobama s invaliditetom, osobama s teakoama u razvoju, starim i nemonim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice liaene poslovne sposobnosti. ( l. 26. st. 2.)  Zakon propisuje prekraajne kazne za organizatore volontiranja u slu aju kraenja obveze o sklapanju pisanog ugovora, odnosno o izdavanju pisane potvrde ( l. 37.).  Osobama mlaim od 15 godina zabranjeno je obavljati volonterske aktivnosti u razdoblju izmeu 20 sati i 6 sati radnim danom u kojemu ima akolske obveze te izmeu 23 sata i 6 sati vikendom ili praznicima. ( l. 13. st. 3.)  Rad govori o stanju na dan 31. prosinca 2007. godine.  l. 20. Zakona: "U ostvarivanju svojih zadaa Odbor neposredno surauje s: Uredom za udruge, Savjetom za razvoj civilnog druatva, Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog druatva i drugim tijelima Vlade Republike Hrvatske, sredianjim tijelima dr~avne uprave, tijelima jedinica lokalne i podru ne (regionalne) samouprave i organizacijama civilnog druatva." lanovi Odbora ne primaju naknadu za rad, ali imaju pravo na naknadu opravdanih troakova nastalih sudjelovanjem u radu Odbora.  l. 21. st. 2. Zakona: "Vlada Republike Hrvatske imenuje lanove Odbora, i to: - jednu predstavnicu ili jednog predstavnika Ministarstva, - jednu predstavnicu ili jednog predstavnika Ureda za udruge, - jednu predstavnicu ili jednog predstavnika Ureda za ljudska prava, - jednu predstavnicu ili jednog predstavnika Nacionalne zaklade za razvoj civilnog druatva, - jednu predstavnicu ili jednog predstavnika sredianjeg tijela dr~avne uprave u ijem je djelokrugu obrazovanje, - jednu predstavnicu ili jednog predstavnika sredianjeg tijela dr~avne uprave u ijem je djelokrugu socijalna skrb, - sedam predstavnica ili predstavnika organizacija civilnog druatva koje su organizatori volontiranja, - aest nezavisnih stru njaka koji se bave volonterstvom i civilnim druatvom i to: tri predstavnice ili predstavnika na prijedlog organizacija civilnog druatva i tri predstavnice ili predstavnika na prijedlog tijela jedinica lokalne i podru ne (regionalne) samouprave."  Narodne novine br. 106/2007. Prvi dobitnici nagrade su: za kategoriju volontera godine, ga Zdenka Marasovi, za pru~enu pomo i suradnju u radu Zajednice Cenacolo bivaih ovisnika iz Trilja te, za kategoriju organizatora volontiranja, Udruga za rad s mladima  Breza iz Osijeka za promicanje interesa mladih ljudi koji su trebali napustiti odgojne ustanove u postupku uklju ivanja u druatvenu zajednicu, zadovoljenju kulturnih potreba kao i potreba za osposobljavanjem za samostalan ~ivot.     PAGE  PAGE 27 ֋؋ڋ܋BDX\ҥ<>Btx<>HJ*Ȼʻlxv(bD̲̮̮̮̮̮̿ӧ̿ߑ߅ߑhWsh{\mHsHhRrmHsH hWshf+ hWsh. hWshX|hL\ojhWshYq0JUjhWsh{0JU hWsh{hWsh{5mHsHhWsh{mHsHhWsh%(mHsHhWsh\7mHsH4tvDlvJLp#"p#;-@p#p#p#O p#q$p#p#p#2Hp#p#p#1>Xp#p#p#$dh[$\$a$gdV $dha$gdV$dh7$8$H$`a$gdV$dh7$8$H$a$gdV$dh`a$gdV$dh[$\$`a$gdVJLNnpTV|8Jz|LFHJL>ʽʽʪʔʔʔʔʔʽʉ}qf[f[fhWsh8gmHsHhWsh2^mHsHhWsh%(5mHsHhWsh8g5mHsHhWshN mHsHhRr"jhWshV0JB*UphhWshVB*phhWshV5jhWshV0JU hWshVhWshN 5mHsHhWsh?5mHsHhWsh{5mHsHhWsh{mHsH#>J (  jf6ZHXZVbf,źźźųh2hWs6CJaJmHsHh2hWsCJaJmHsH)jh2hWs0JCJUaJmHsH hWsh%( hWshi;hRr hWshchRrmHsHhWshcmHsHhWshEmHsHhWsh2^mHsHhWshi;mHsH-|*,-/4t788\9:;P<p#$4p#Tx$a$gdY$a$gd2$ 7$8$H$a$gd2 $7$8$H$a$gd2 $h`ha$gd2$a$gd2$dh[$\$a$gdc$dh`a$gdc$dh7$8$H$`a$gd2^,LPz|~("***N+P++,,,,---.//4466r7t7ݸݨݸݖݸݨݸݨݸsh\hQhYhWsmHsHh2hWs6mHsHh2hWsmHsH!jh2hWs0JUmHsH"h2hWs6CJ]aJmHsH"h2hWs5CJ\aJmHsHh2hWs6CJaJmHsH)jh2hWs0JCJUaJmHsHh2hWsCJ\aJmHsHh2hWsCJaJmHsH%h2hWsB*CJaJmHphsHt7v78889.9\9^99":D:::f;;;;P<R<6B8BbB㽱|`K|)h2hWsB*CJOJQJ^JaJph6jh2hWs0JB*CJOJQJU^JaJphh2hWsCJaJmHsH)jh2hWs0JCJUaJmHsH!jh2hWs0JUmHsHh2hWs6mHsHh2hWsmHsHhYhWs6mHsHhYhWsCJaJmHsHhYhWsmHsH!jhYhWs0JUmHsHP<6BC@FHKL|QQUbVXYD]^^baee$[$\$a$gd2$-DM a$gd2$a$gd2$a$gd2$-DM [$\$a$gd2 $7$8$H$a$gd2 [$\$gd2bBBCC@FBFDFGHHKKHKJKLKpKrKKKLLLLL|Q~QQຯ{o__NCh2hWsmHsH!jh2hWs0JUmHsHh2hWsCJ]aJmHsHh2hWsCJ]aJ$h2hWs0J>*B*CJaJph#jh2hWsCJUaJjh2hWsCJUaJh2hWsCJaJ!jh2hWs0JCJUaJ)jh2hWs0JCJUaJmHsHh2hWsCJaJmHsHh2hWs6CJaJmHsHQQTTUUbVdVXXYY["]^^P^T^^^``badaeeeJfffh۾ۣۑۀuiuuu]uh2hWs6mHsHhlhWs6mHsHh2hWsmHsH!jh2hWs0JUmHsH"h2hWs6CJ]aJmHsHh;hWs6CJaJmHsHh2hWsCJaJ!jh2hWs0JCJUaJhWsCJaJmHsHh2hWsCJaJmHsH)jh2hWs0JCJUaJmHsHef`iinp8rtu`vvw}ފ΋j gd2 $7$8$H$a$gd>x $7$8$H$a$gd2$a$gd2h:i`ibiii6jjlmmTmnnpptttuuTu`vbvvvvvwwwlyy:zf{કyn]Un]nUn]nhWsmHsH!jh2hWs0JUmHsHh2hWsmHsHh>xhWsmHsH!jh>xhWs0JUmHsH)jh>xhWs0JCJUaJmHsHh>xhWsCJaJmHsH"h2hWs6CJ]aJmHsH)jh2hWs0JCJUaJmHsHh2hWsCJaJmHsHh2hWs6CJaJmHsH!f{{|}}(:|4R:ŶwbO;O'h2hWs6CJaJmHnHsHtH$h2hWsCJaJmHnHsHtH)jh2hWs0JCJUaJmHsHh;#hWs6CJaJmHsHh;#hWsCJaJmHsH)jh;#hWs0JCJUaJmHsHh;#hWsmHsHh2hWsB* mHph&sHh2hWsmHsH!jh2hWs0JUmHsHh2hWs6CJaJmHsHh2hWsCJaJmHsHފ,.΋Ћjl  02  2¥ĥ<>οοοοο!jh2hWs0JCJUaJh2hWs6mHsH"h2hWs6CJ]aJmHsHh2hWsCJ]aJmHsHh2hWsCJaJmHsH)jh2hWs0JCJUaJmHsHh2hWsmHsH!jh2hWs0JUmHsH/ 0 ¥<^·rxRp#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:$a$gdL\o$[$\$a$gdL\o$[$\$a$gd2 [$\$gd2$a$gd2 $7$8$H$a$gd2gd2>^`·ķrtxzhj<> "&(,.248:FHJͼͼ́yuyuyuyukeke hWs0JjhWs0JUhWsjhWsUhy$h2hWsCJOJQJaJmHsHh2hWsCJaJmHsH)jh2hWs0JCJUaJmHsH!jh2hWs0JCJUaJh2hWsmHsH!jh2hWs0JUmHsHh2hWs5CJaJh2hWsCJaJ'RDjR < $&*,0268JLNp#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:h]hgdy) &`#$gdy)gd2gd2$a$gd2$[$\$a$gd2JNP\^bdfjln hWsh%(hyhRr0JmHnHu hWs0JjhWs0JUhWs Nfhjlnp#$dh[$\$a$gdch]hgdy) &`#$gdy),1h. A!"#$% DyK http://www.unv.orgyK (http://www.unv.org/@@@ RSNormalCJ_HaJmH sH tH DA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List6U@6 J Hyperlink >*B*phN^@N  Normal (Web)dd[$\$ mHsHtH\O\  txt_crno1257:>*CJOJQJS*Y(\^JaJo(ph333>@">  Footnote TextCJaJ@&@1@ Footnote ReferenceH*jOBj txt_crno$dd[$\$a$)B*CJOJQJ^JaJmHph333sHtH4 @R4 y)Footer  !.)@a. y) Page Number2Oq2 d] Char_HmH sH tH _ 6QW"(#$&b'-*+U,4k78:+;a=Z??B3DE'LPRrR(STYU[r\"`bdetm#st.vygyW{=ąf‡l$\M%ҤiFF  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHL [  H <hviLtVl " #?$U&&>(( ++-.. /T/2u346l888u9f::\;;<<i<<?&?BBBEoFF,GL=MoOGQQRSTXZZ L t"U&(-T/u36f:<BHLoOQQQRXZZn F "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "&! HL(19AIBRZclHt}R 1vUF< u     X  e & 89:E7 *$(( )X,1222\266:>!BI8K:KsKMM*NUVZ\\+]_kmnnnobooop+p*q+qaqqw?Džȅ ĐŐNOm(h۬$ѭCn#ٵYZUVo+c c/o<}J=o H*   @ m()^~(I "@$k$$I%:&&0''''=(_(**-..`1C2a23e89C;==>>@ AFAAA&BB CrCDlFoFqFrFtFuFwFxFzF{F}FFFFFFFF0000000000000x0x0x0x0x000x0x0x0x0x0x0x0x0(0x0x00000x080x0@0x0x0x0H0x0x0x0x0x0X0x0x0x0x 0x 0x 0x 0h 0x 0x 0 0x 00x0x00x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x00x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0000x00x00x0x0x000x0x0000x000x0000000000x00000000x0000x000000x0000x0H000000x00X00x00x0h0x00p000x0000x00000000x00000x00x00000000000000x00 ;00 ;00 ;00 ;00 ;0`A ;0 ;000 ;08 ;0 %%%(Z)<hLQbn|yvȕz(?֋>,t7bBQhf{>Jnhjkmnpqstuwy :(P<e RNnilorvxzl !(!!3FZX _Hlt185745026 _Hlt185745027F@@FLFF>*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PersonName  EP9I H"X"$$r$~$&&&&))))?5L5M5X5Y5\5]5f5g5m5==>> >>>>SA]AVFcFHHR RTTUUV#VVVVVWW bbbbdee eehphj jkkñz8>t{14:?EPVbgtx{| ->hm '*LSU[`jltw !&'./569@GHO +,04>BKLWZd           " # + , 1 4 < = C D N O R S \ ] g h m n s t z ~                        +017 SW}t"#(*78BX`ajr| 36qy      .!9!o!x!z!!!!O"Z""")#.#5#=#####$ $I$O$U$W$Y$\$$$$$$$4%:%@%B%D%G%`%e%u&{&&&&&''''''n-|---DDE%ErFF7:DE6 7 )*$$(() )W,X,0222[2\25666::>> B"BII7K:KrKsKMM)N*NUUVVZZ\\*]+]__kkmmnnnnnnooaobooooopp*p+p)q+q`qaqqqww>?ƅɅ ÐŐMPlm'(ghڬ۬#$ЭѭBCmn"#صٵXZTWno*+bce"be.1no;>|IL<?no"GJ) ,     ? B lo'+]`}~'*HK  ""?$B$j$m$$$H%K%9&<&&&/'2'''''''<(?(^(a(****--...._1b1B2E2`2c223d8g899B;E;====>>>>@@ A AEAFAAAAA%B&BBB C CqCrCDDkFlFnFrFF#e[8:n`1c`/6h.e=~qFrFFrFF }YQ nV2%<U7⃦:YRD;<GUaF$lnD[# zVST}p= ^`OJQJo(l ^`OJQJo(l pp^p`OJQJo(l @ @ ^@ `OJQJo(l ^`OJQJo(l ^`OJQJo(l ^`OJQJo(l ^`OJQJo(l PP^P`OJQJo(lh ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH. ^`OJQJo(l ^`OJQJo(l pp^p`OJQJo(l @ @ ^@ `OJQJo(l ^`OJQJo(l ^`OJQJo(l ^`OJQJo(l ^`OJQJo(l PP^P`OJQJo(lh ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH. ^`OJQJo(n ^`OJQJo(n pp^p`OJQJo(n @ @ ^@ `OJQJo(n ^`OJQJo(n ^`OJQJo(n ^`OJQJo(n ^`OJQJo(n PP^P`OJQJo(n,,^,`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHo  ^ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hHll^l`OJQJ^Jo(hHo<<^<`OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJPJQJ^Jo( ^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH ^`OJQJo(- ^`OJQJo(- pp^p`OJQJo(- @ @ ^@ `OJQJo(- ^`OJQJo(- ^`OJQJo(- ^`OJQJo(- ^`OJQJo(- PP^P`OJQJo(-h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH ^`OJQJo(- ^`OJQJo(- pp^p`OJQJo(- @ @ ^@ `OJQJo(- ^`OJQJo(- ^`OJQJo(- ^`OJQJo(- ^`OJQJo(- PP^P`OJQJo(- RD;ln:T}# zQ 2%}YGUaU7 JE .R~WYL6 hC:h6D"         f^v{`~P"1hj>B/4";bOh L](@dAgE4pE7bGXI/jMNO 7P,#Rx{~xy{TB QcYqY6. W!"c(UKXEg9Lck?N0~XJ2[W8Ff>HVmlE-Kte%f+?'Gl&63S^M *Egyk,6W-M^.k1^a4[ZHOd+|F} 1;+IRk+{.i;5:,?JZLY0&O:=8 6%evRS?et*Zz '!e;#Hv}oV#SI!CWcDYX|`vZc2Pky|'TXF@ "#$ % ' * 1 5 6 7 : ; < > @ B D F H K L M N P R S T Z ] e j k l m nbobqbwbbbbbbbbF`` ``````"`$`,`0`2`8`:`>`B`F`L`N`@`R`V`\`j`r`t`v`|`~```````````````````````@```` `$`(`2`6`8`@`UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialkTimesNewRomanPSMTTimes New Roman;Wingdings?5 z Courier New"1Yf7mt 2#x2#x44d\\ 2qHX ?RSDoc Sanja Baric 4         Oh+'0h  $ 0 <HPX`Dococ Sanja Baricanjanj Normal.dot rm116Microsoft Word 10.0@mX@ٟ@-V2#՜.+,D՜.+,8 hp   Undergroundx\{ Doc Title 8@ _PID_HLINKSA`b http://www.unv.org/  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{}~Root Entry F}9VData |1TablehWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q