Naslov
Shawn Neil Mahshie: Dvojezično obrazovanje gluhe djece
(Shawn Neil Mahshie: Educating deaf children bilingually)

Autori
Bradarić-Jončić, Sandra

Izvornik
Shawn Neil Mahshie: Educating deaf children bilingually

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostalo

Godina
2007

Ključne riječi
gluha djeca; znakovni jezik; dvojezično obrazovanje; znakovna dvojezičnost
(deaf children; sign language; bilingual education; sign bilingualism)

Sažetak
PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU / Usvajanje jezika okoline u kojoj živi predstavlja najveći izazov za svako gluho dijete. S druge strane, znakovni jezik jezik je kojega gluha djeca usvajaju s lakoćom, nesvjesno, potpuno, kao što čujuća djeca usvajaju govorni jezik svoje okoline. U znakovnom jeziku, ako ga usvaja od najranije dobi, gluho dijete može steći potpuno jednaku kompetenciju kakvu ima njegov čujući vršnjak u govornom jeziku Nakon više od 45 godina lingvističkih, psiholingvističkih, neurolingvističkih i edukacijsko-rehabilitacijskih istraživanja te niza godina borbe gluhih intelektualaca za afirmaciju znakovnog jezika i zajednice gluhih kao jezične-kulturne manjine, znakovni jezik danas je u svijetu prepoznat i priznat kao pravi, prirodni jezik zajednice, kulture Gluhih. Promjene u pogledima na komunikaciju gluhih rezultirale su prije više od 20 godina i pojavom novih modela obrazovanja gluhe djece, pojavom dvojezičnog obrazovanja. Međutim, kao što će čitatelj moći vidjeti čitajući ovu knjigu, ako bismo željeli gluhoj djeci omogućiti obrazovanje na njihovom prvom jeziku – znakovnom jeziku, a učenje hrvatskoga ustrojiti na temeljima učenja drugog ili stranog jezika, što je suština dvojezičnog obrazovanja gluhe djece, tada moramo osigurati čitav niz složenih preduvjeta. Proces je to koji se ne može okončati preko noći, niti u nekom kratkom roku, već, kao što pokazuju iskustva zemalja koje su u tome uspjele, obično traje godinama i zahtjeva zajednička nastojanja stručnjaka, roditelja gluhe djece, odraslih gluhih i vlasti. Dvojezični-dvokulturni pristup u edukaciji gluhe djece posebno je dobro osmišljen i razrađen u Skandinavskim zemljama, a sve više i u drugim zemljama Europe, Amerike te u Australiji. On podrazumijeva preustroj čitavog sustava edukacije gluhih, počevši od primjene ranih interventnih programa u radu s čujućim roditeljima i malim gluhim bebama, do osiguravanja pristupa mladim gluhim osobama sveučilištima uz podršku tumača, edukacije i zapošljavanja gluhih učitelja u vrtićima i školama za gluhu djecu. Ranim interventnim programima omogućava se čujućim roditeljima učenje nacionalnog znakovnog jezika, savjetodavna pomoć glede postupaka s djetetom te uključivanje u život zajednice gluhih, druženje s odraslim gluhim osobama i gluhim vršnjacima njihove gluhe djece. Odrasle gluhe osobe posebnu ulogu imaju kao modeli govorne i socijalne identifikacije gluhe djece i mladeži, stoga je njihova uloga odgajatelja u vrtićima i nastavnika u školama posebno značajna, što podrazumijeva njihovu profesionalnu osposobljenost za obavljanje tih zanimanja. Poseban naglasak stavlja se na rano razvijanje interesa odnosno motivacije za pisanu riječ odnosno učenje drugog jezika kod djece (npr. prevođenjem priča iz slikovnica s pisanim tekstom i slično na znakovni jezik). U školskom radu novi se sadržaji prvo obrađuju na znakovnom jeziku, a zatim na jeziku čujuće većine, pri čemu se cjelovitost jezičnog inputa osigurava korištenjem pisane riječi. Važno je također da dijete shvati da se radi o dvama odvojenim jezicima, kao pretpostavka transfera s prvog na drugi jezik. Stoga se u komunikaciji i poučavanju ne koristi manualno kodirani jezik čujuće većine (govor praćen znakovanjem), već izvorni znakovni jezik zajednice gluhih. Gluhi učenici stječu i metajezična znanja o jeziku svoje zajednice i jeziku čujuće zajednice ; poučava ih se gramatici njihova jezika jednako kao što čujući učenici stječu znanja o svom jeziku. Pretpostavka za to jest, dakako, postojanje opisa jezičnih sastavnica nacionalnog znakovnog jezika. Gluhi se učenici upoznaju s osobitostima kulture većinske zajednice u kojoj žive, ali i s različitim osobitostima svoje kulturne zajednice – poviješću, umjetničkim stvaralaštvom, običajima, vrijednostima... zajednice gluhih. Rezultati evaluacije ovakvog pristupa u edukaciji gluhe djece pokazuju da današnje generacije gluhih učenika educirane ovakvim pristupom konačno probijaju toliko puta spominjani plato poznavanja jezika čujuće većine, koji se nalazi na razini jezičnih znanja čujućih polaznika 4. razreda osnovne škole, odnosno čujućih desetogodišnjaka. Različiti međunarodni dokumenti zahtijevaju zaštitu i unapređenje znakovnih jezika te upotrebu znakovnog jezika u školovanju gluhe djece (UNESCO, 1994 ; UN, 1994). Spomenut ćemo samo najnoviji dokument, kojega je prihvatila i Hrvatska, a to je Preporuka Vijeća Europe o zaštiti nacionalnih znakovnih jezika iz ožujka 2003. donesena u Strasbourgu (dokument 9738). U njemu se navodi da su znakovni jezici izraz europskog kulturnog bogatstva te da treba potaknuti zemlje članice EU: - na službeno priznavanje svog nacionalnog znakovnog jezika kao jezik manjine - na obučavanje tumača i učitelja znakovnog jezika - na obrazovanje gluhih na znakovnom jeziku - na obučavanje učitelja gluhih za komunikaciju i podučavanje na znakovnom jeziku - emitiranje TV programa na znakovnom jeziku te titlovanje TV emisija na govornom jeziku « ; skrivenim» ; teletekstom - na informiranje gluhih o njhovim pravima i mogućnostima korištenja znakovnog jezika - na upotrebu novih tehnologija i osiguravanje pristupa tim tehnologijama za gluhe - na uvođenje znakovnog jezika kao izbornog predmeta u srednje škole sa statusom jednakim stranim jezicima - na davanje financijske potpore izdavanju literature za učenje znakovnih jezika - na davanje prava roditeljima gluhe djece na slobodan izbor između oralnog i bilingvalnog pristupa u obrazovanju Objavljivanje ove knjige dio je napora koje već niz godina ulažemo u stvaranje preduvjeta da i u našoj zemlji u doglednoj budućnosti u nekoj od škola za gluhu djecu zaživi model dvojezičnog-dvokulturnog obrazovanja (skraćeno bi-bi model, od bilingual-bicultural education). Objavljivanjem ove knjige želimo svratiti pozornost stručne i šire javnosti na postojanje alternativnih putova kojima gluha djeca mogu doći do kompetentnog vladanja hrvatskim jezikom, u kojima znakovni jezik zauzima središnje mjesto. Zahvaljujemo izdavaču, Laurent Clerc National Deaf Education Center, Washington, D.C. , na ustupljenim autorskim pravima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA