Naslov
Banket, slika i obred u protopovijesti na Jadranu
(The Banquet in the Adriatic Protohistorical World)

Autori
Kukoč, Sineva

Izvornik
Histria antiqua : � asopis Me� unarodnog istra� iva� kog centra za arheologiju (1331-4270) 15 (2007); 145-172

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
protopovijest; Jadran; gozba; vino; symposion; funerarni obred; veneti; Histri
(protohistory; Adriatic; banquet; wine; symposion; funerary ritual; Veneti; Histri)

Sažetak
Banket (grč. symposion ; lat. covivium/comissatio), jedan od temeljnih likovnih motiva i obreda sredozemnog civilizacijskog kruga od 7. st. pr. Kr., bitan je i za jadranski protopovijesni svijet. On je ovdje likovni prizor (“ slika” ), ali i važan (funerarni) obred. Kao likovni prizor u jadranskim arhaičnim zajednicama najčešće je smješten na nadgrobnim spomenicima (felsinske i daunske stele, japodske urne) od 6. st. pr. K. nadalje. Kao funerarni obred, prati se (samo u tragovima) kroz osebujnu tipologiju posuda (kupe, kantarosi, skifosi i slično, te šalice, Čaše i druge posude domaće proizvodnje) koje su bile grobni prilog ili pak obredno sredstvo u kultu mrtvih na širem prostoru nekropole u mnogim jadranskim kulturama tijekom željeznog doba (Histri, Liburni, Veneti, Bologna i dr.). Nije uvijek ikonografski precizirano (npr. daunske stele) je li jadranski banket čin ispijanja ili/i hranjenja (gozba). Vino, koje je imalo glavnu ulogu, bar u nekim (završnim) fazama (symposion) grčke gozbe, ali i rimske - arhaične i kasnije- (comissatio), moglo je biti glavna žrtvena tvar i u banketima jadranskog svijeta. Ovdje se analizira ikonografsko-stilska i semantička (simbolična/nesimbolična) struktura sižea gozbe u kontekstu pojedinačne jadranske regije (Daunija, Bologna, Japodi, “ svijet situla” ). Nezaobilazne su sredozemne usporedbe sličnosti i odstupanja od likovnih obrazaca i idejnih koncepata gozbe grčkog, etruščanskog i rimskog arhaičnog svijeta. Jadranski prizori gozbe ikonografski korespondiraju s osnovnim sredozemnim (i istočnjačkim) shemama banketa iz I.tisućljeća pr. Kr., ali na osebujan i naglašeno regionalan način. Dominira sjedeći tip, koji je zastupljen u obje temeljne varijante: a) “ one-sided” shema: situle, japodske urne, daunske stele, i b) “ two-sided“ ikonografska inačica: daunske stele. Samo povremeno pojavljuju se autohtone, mjesne pretvorbe (Bologna, Este) ležećeg tipa gozbe s “ klinai” , točnije, s jednom ležaljkom. U većini jadranskih ambijenata, kao uostalom i u etruščanskom svijetu ili u greciziranom svijetu južne Italije, (Pestum), prizor banketa je ikonografska (i semantička) točka sažimanja ostalih prizora (lov, erotika, putovanje brodom, na kolima, na konjima, rat, natjecanje, žrtvovanje), koji reflektiraju stvaran ili pak fiktivan (idealiziran) život zajednice: njezinu ideologiju (religijske i društveno-političke aspekte ). Jadranske slike gozbe zgusnuta su likovna transpozicija društvenih ideala (situle), ali i slojevita simbolička struktura konkretnog koncepta smrti i poimanja prekogrobnoga (japodske urne, daunske i felsinske stele).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA