ࡱ>  @ BGbjbj00 .TRRZ ~~~"8<,$,"\\\\\777+++++++-R 0+77+\\Q,:+:+:+\\+:++:+:+:+\P L $,(:++g,0,:+0*0:+0:+7Q:+4777++ Td*XTTomislav Pletenac Filozofski fakultet Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju 10000 Zagreb, Ivana Lu ia 3 DVOJNOST ETNOLO`KOG DISKURSA I POZICIJA ETNOLOGIJE BRANIMIRA BRATANIA Tekst se bavi aktualizacijom etnoloakog diskursa prof. Branimira Bratania unutar suvremenog stanja etnoloake spoznaje. Tekst se posebice bavi postkolonijalnim stanjem hrvatske etnologije, njezinim posebnostima vezanim uz polo~aj koji ima kako prema kulturama koje prou ava, tako i prema teoriji koju uvozi. Pokuaava se pronai novo mjesto etnoloakog iskaza koji je na ekvidistanci prema oba pola. Klju ne rije i: povijest etnologije, postkolonijalnost, Branimir Bratani, teorija Uvid u dugotrajnu izdr~ljivost koncepcije zakonite povijesti, u njezinu sposobnost da se suo i s otporima, preradi ih u sebi te tako obogaena nastavi svoj povijesni put - preporu uje nam, naprotiv, oprez (Biti, 1994.:100) UVOD Teorijske koncepcije koje danas kvalitetno kotiraju na domaem etnoloakom tr~iatu svoj su procvat do~ivljavale na sveukupnoj kritici etnologije prve polovice dvadesetoga stoljea. Ne ulazei u ideoloaku pozadinu svake od njih, na ato se ukazuje na drugom mjestu (Pletenac, 1999), ovo je prigodni arski otvorena mogunost ukazivanja u kolikoj je mjeri upravo dvojni povijesni kontinuitet etnoloake teorijske misli druge polovice 20. stoljea, a dijelom i dalje, odreen upravo uspostavljanjem monoga Bratanieva teorijskog i prakti nog autoriteta. Zavla enje pod teorijsku ko~u u pokuaaju rekonstrukcije originalnoga smisla, koji nam je na ovaj ili onaj na in posredovan iz povijesnih ali i bilo kojih drugih medijskih dubina, unaprijed je osuen na siguran neuspjeh. Stoga ni ovaj tekst na ~eli ponavljati greake prethodnih metodologija u potrazi za kona nim i sveobuhvatnim odgovorima. Profesor Bratani time postaje pokreta ki duh pokuaaju konstrukcije onoga ato proviruje iza naslova. Dakle, mjesta na kojima se mo~e raspraviti i joa poneka mogunost itanja predmetnosti koja sebi prisvaja atribut etnoloake. Upravo je dvojnost ukupnosti etnoloakog znanja, prvenstveno kao prepoznavanje dviju kultura. a onda i kao stalno bilo latentno bilo vrlo otvoreno sukobljavanje dviju teorijskih pozicija, onaj prostor u kojem je u momu itanju povijesti hrvatske etnologije Bratanieva figura stalno zadobivala sve va~niju i va~niju ulogu. No, jednako su se tako i drugi autori stalno vraali tekstovima koje je Bratani ostavio iza sebe. Sigurno je najva~niji onaj u kojem pokuaava teorijski zatvoriti posljednjih sto godina etnologije u Hrvatskoj. Na tome su mjestu izrastala razna osporavanja, ali i pokuaaji pregovaranja koji su uvijek nanovo aktualizirali ono ato je Bratani isporu io kao vlastitu etnoloaku ostavatinu. U skladu sa sveukupnom dvojnoau u hrvatskoj etnologiji i Bratani bi naj eae dolazio u paru s Gavazzijem, utemeljiteljem akademskoga etnoloakog znanja. U tom paru, meutim, kao da je zbog nekolicine svojih tekstova apstraktne ili bolje re eno programatske provenijencije Bratani preuzeo mjesto teoreti ara, dok se Gavazziju i formalno pripisalo mjesto etnologa-empiri ara ( apo 1991:9). S druge, pak, strane u jednoj nedisjunktivnoj poziciji oni su poput dvojca bez kormilara uvedeni u suvremenost etnologije kao predstavnici jedne posebne etnoloake akole u kojoj se empirija ipak mnogo viae uva~avala no ato je to bio slu aj s teorijom. Teorija kao da je bila u to vrijeme nu~an privjesak empirijskoj stvarnosti koja je obilovala materijalom i svje~inom pa se tako koristila bilo u prigodni arskim situacijama (Bratani 1957) uglavnom kao pozicioniranje i obrana empirije od moguih kontaminacija dodatnim smislom. Problemati nost sukobljenosti teorije i empirije dodatno je opteretila ionako slabaanu druatvenu poziciju etnologije, posebno tijekom 60-tih i 70-tih godina proalog stoljea. Upravo unutar ta dva desetljea uz hrvatski etnoloaki standard razvijao se joa jedan etnoloaki diskurs koji je pokuaavao recentno "terensko stanje" domae kulture uklopiti u suvremene teorijske, ali i druatvene, obrasce. Ta udvojenost je poprimala vrlo esto karakteristike otvorenog znanstvenog, institucionalnog, ali i neizbje~nog politi kog i druatvenog sukoba. Raznolike su se druatvene napetosti na ovaj ili onaj na in upisivale i u (uglavnom kuloarske) interpretacije nastale diskurzivne podvojenosti. Izmeu svih tih udvajanja mo~e se uspostaviti i neka vrst povijesti na ina stvaranja meusobnih razmicanja polova, elemenata na/u kojima se detektirao identitet jednoga ili drugoga. Iako je ovo tekst koji u svom centru nudi ostavatinu i danaanju etnoloaku refleksiju Branimira Bratania, upravo zbog uspostavljanja dvojnosti kao svojevrsnoga bratanievskog nexusa etnologije, trebalo bi se prvenstveno okrenuti nekim elementima utemeljitelja hrvatske etnologije - Antuna Radia. Vrlo je sna~na interpretacija koja e relativno skroman opus Antuna Radia proglasiti glavnim uzro nikom stvaranja dihotomije selo-grad u kojoj je ono seosko etni ko, prirodno i nepovijesno (Rihtman-Auguatin 2001). Meutim, ukoliko pokuaamo malo pa~ljivije ustanoviti na koji na in Radi pokuaava obrazlo~iti svoju tezu o podvojenosti, problem naaeg i tueg, ali i smisla etnologije, onda nam se ta ideja o nepromjenjivom narodu mora nu~no poljuljati. Unoaenje optike postkolonijalne teorije dodatno mo~e rasvijetliti o emu se radi. PONOVNO O DVIJE KULTURE ANTUNA RADIA Antun Radi, istina, zahtijeva kulturnu purifikaciju i oslobaanje naroda od raznih kolonizatorskih praksi, ali, u prvom redu, utemeljenja civilizacije isklju ivo u anti kim kulturama Gr ke i Rima te kristijanizacije. U tim se idejama skriva i njegova pohvala `i~goriu koji ostaje vjeran folkloru u trenutku kada je svijet pobenavio za klasi nom Gr kom i Rimom. No, za razliku od kasnije interpretacije, nastale na monoj fragmentaciji njegovih tekstova od kojih je sigurno najutjecajnija ona Rihtman Auguatin: "U tekstovima uz i oko Osnove Antunu Radiu nedostaje razrada odnosa meu dvjema kulturama. One su odvojene i meu njima postoji jaz; utjecaji gospodske (tj. tuinske, mehanizirane, urbane) kulture na onu selja ku a priori su negativni jer, kako misli, ne sadr~e u sebi poruke nacionalnog identiteta." (Rihtman Auguatin, 2001:48-49), Radi ne shvaa gradsku kulturu (kulturu utemeljenu na anti kom naslijeu i kraanstvu) isklju ivo negativnom, pokvarenom i kolonizatorskom, kako bi se to dalo zaklju iti iz gornjeg citata, te upravo time viae nego ijedan drugi etnolog na tlu Europe dalekovidno sanja etnologiju koja je jedno, u kojoj se meusobno su eljavaju ali i podr~avaju i komuniciraju suprotstavljeni kulturalni identiteti. No, stanje druatvene interpretacije teako je moglo probaviti takve Radieve stavove i on vrlo brzo odlazi iz etnologije. Ostaje zapamen samo po svom odreenju naroda i gospode kao dviju kultura i Upitnici koja je postala (kasnije preraena) glavno etnoloako tehni ko sredstvo. Radi iznova itan kao da otkriva neke temeljne aporije i dualizme koji e stvarati teake probleme hrvatskoj etnologiji u njezinu povijesnom tijeku. Ono ato Radia odmah pozicionira u svojevrsni osjeaj postkolonijalnog identiteta jest odreenje gradske kulture kao tue, za razliku od selja ke koja je ostala etni ka. To i ne bi bila toliko skandalozna tvrdnja da njezina definicija nije bila skandalozna i to posebice prilikom doticanja znanja odnosno narodne neukosti: No jazu onome koji dijeli narod od gospode, nije uzrok samo neznanje narodno. Kad bi neznanje bilo uzrok, onda bi isti jaz postojao i izmeu gospode i njihovih ~ena, gospoa, izmeu gospode , koja su u ila visoke akole, i gospode koja tih akola nijesu u ila, kao ato su trgovci, bankiri itd., jer po svom znanju ne stoje ni njihove ~ene, ni trgovci, i bankiri mnogo viae od naroda... (Radi 1936:4) Takvi su Radievi stavovi su naletjeli na neshvaanje unutar akademske zajednice. Uslijedio je odgovor dr. Stjepana Bosanca koji uvodi pojam milieua u kojem: dionicima kulturnih tekovina postaju svi, koji se kreu u istom milie-u (Bosanac u Radi, 1936:86) Problemati nost Radievih tvrdnji bila je za Bosanca heterogenizacija gospodske kulture i svojevrsno subverzivno okretanje zdravo razumske razlikovne prakse elita na njih same, ato je o igledno bilo previae za kraj 19. stoljea. Prema Radiu su te elite nekim svojim dijelom jednako neuke, siromaane, rade rukama kao i narod. Jedan od najboljih izvrtanja druatvenog smisla upravo je umni rad koji je, navodno, glavni atribut elita. Radi na to odgovara: - mnoga Ciganka ne zna za ~uljeve, ve gatanjem u karte sebi kruh slu~i. Nije li to neki umni rad? Pa ipak nitko nije Ciganke nazvao gospoom (Radi 1936:5). U pozadini cijelog sustava, kojeg je Radi imao na umu, krila se i metodoloaka premisa u kojoj grau, etnografiju mogu ispisivati samo seljaci sami. Upravo to je otvorilo drugi polemi ki tekst Narod o sebi u kojem Radi pokuaava objasniti i razlo~iti svoje stavove koji su izgleda bili ~estoko napadani. Nekoliko je razloga za takav njegov stav. Prvi je, problem knji~evnog jezika. `kolski nau en jezik: je stvoren za disciplinirano mialjenje, stvoren za okvir naaih naukom ste enih pojmova. `togod je izvan tog okvira, toga knji~evni jezik a)ili ne mo~e izrei, kako treba ili b) e to povui u onaj svoj okvir, pa e opet biti izre eno druga ije, nagreno. To inzistiranje sada postaje jasnije, a ako se sjetimo Gayatri Spivak onda postaje postkolonijalno prije postkolonijalizma. Ovdje se subalternom, onom koji je osuen na autnju jer njegovo ime nema tko govoriti, pokuaava dati glas. Glas koji je izvaninstitucionalan, koji je pisan u drugom, a opet istom jeziku. Time se i jezi na razlika subvertira kod Radia. Ukidanjem dominacije jednoga dijalekta, ukida se i apsolutna dominacija jednoga jezika i druatvene grupe koja se njime slu~i, a smisao proizvode podreeni dijalekti. Time je ja a antiprosvjetiteljska etika kod Radia, jezik uma, muakog i nacije nije i najbolji jezik za etnografiju. To Radievu etnografiju, viae nago iata drugo, pozicionira kao domau znanost. Druga kategorija koju Radi metodoloaki pronalazi kao smetnju opisivanju naroda jest kompleks kultur-tregera. To su. prema Radiu. oni koji smatraju kako je narod zaostao i kako ko i razvoj i progres nacije prema blagostanju i bogatstvu. Kao svoju osnovnu misiju smatraju prosvjeivanje tog naroda koji bi se trebao ostaviti svega i pustiti racionalnom urbanom da misli za njega  agronomu, ekonomistu, arhitektu i ostalim strukama, pa na kraju krajeva i etnologu. To bi jasno dovelo do paradoksa u kojem samo etnolog zna ato je narodna kultura. Takav je opis naroda zasigurno neto an i Radi pri tome ka~e kako poznaje samo dvojicu ljudi iz grada koji su u stanju raditi etnografiju. Unutar toga drugog kompleksa metodoloakih problema Radi odmah upire prstom i na drugi metatekst koji se ucjepljuje na etnografski diskurs, onaj patrioti ko sentimentalan. Eksplicirajui svoju kritiku tog modela etnografije, Radi piae: Dakako: obrazovani se ljudi nikako ne mogu odrei gospodstva, ili barem protektorstva nad narodom. Kako su sami pod tuim gospodstvom i protektorstvom, nikako im ne ide u glavu, da bi se morali osjeati s narodom svojim jedno, ve dr~e, da mu moraju biti gospodari, voe, zaatitnici (Radi, 1936:96). Takav je opis u kojem patriotizam u konkretnom slu aju nije niata drugo ve potiskivanje glasa reprezentacija i pripitomljavanje Drugog kako bi se identificirala elita, ipak u najmanju ruku malo preuranjen za 19. stoljee. S druge strane, podsjea na temeljne teze Gayatri Spivak u kojima ona utvruje kako su domoroda ki diskursi o sebi elitni, kolonizatorsko-hegemonijski i etnocentri ni prema dvostruko podreenima te zahtijeva strateako itanje koje e biti kritika kolonijalizma. ini se kako je Radi ve uvelike bio svjestan tog davanja glasa. Stoga i treba razumjeti kako su takva radikalna itanja zavraila negdje daleko u sabranim djelima, a Osnova u ~ariatu interesa. Osim na Gayatri Spivak, Radieve ideje prizivaju i Bhabhinu intimacy. Za razliku od Bhabhe, Radi ovdje ipak ra una na dva Druga. Drugi koji je elita unutar kolonizacije, koji je agent kolonizacijskog diskursa i drugi koji je subalteran (vidi Spivak 1995). dakle seljaatvo. On, dakle, ne zastupa jednost dvaju potpuno stranih i o kontaktu neovisnih kategorija ve je u poziciji da zahvaljujui diskursu nacionalne dr~ave lakae podari tu jednost druatvu u cjelini. No, ni sama mu znanost nije isklju ena iz takvog ideala jednosti. Selja ka etnografija (koja je, usput re eno, za Radia tim bolja ato je subjektivnija) tra~i etnoloaku interpretaciju. Ono ato ipak razdvaja tu jednost jest i dalje neupitna pozicija etnoloakog subjekta koji interpretira objekt koliko god se on subjektivno iskazivao. Moglo bi se rei kako Radi, zapravo, ne konstruira Drugog u formatima selo-grad, proalost-sadaanjost, primitivnost-civilizacija, ve je za njega ta opreka historijski proizvedena, umjetna konstrukcija kolonijalne provenijencije (iako o izri itom kolonijalizmu ne govori), a etnologiju vidi kao znanost koja e iznjedriti dokidanje takvih opozicija i pretvoriti ih u neki novi (on ga naziva nacionalnim) kulturalni diskurs. Dugo je trebalo, neato viae od sto godina da se ta Radieva ideja na trenutak prika~e na horizontu, a onda je opet nestala u tmini novog differancea nacionalnog subjekta i objekta. Upravo se na takvim temeljima gradio nastavak etnologije koja se od Radieva izlaska iz znanosti do 1927. godine (ato je viae od dvadeset godina) nalazila ato u Etnografskom muzeju, ato u Akademijinu Odboru za narodni ~ivot i obi aje. Radievim se odlaskom etnologija po inje razvijati druk ijim smjerom. Ono ato je na povraini ostalo plutati bila je Osnova, u obliku popisa pitanja i ideja o dvjema kulturama. NOVO RAZLIKOVANJE SELA I GOSPODE Radieva je etnologija fragmentirana i samo su neki dijelovi kasnije preuzeti. Da je tome tako dovoljno je usporediti Radiev tekst Izvjeataj o putovanju po Bosni i Hercegovini i bilo koji tekst njegovih nasljednika Branimira Bratania i Milovana Gavazzija. Pregledaju li se samo povrano oblici Radieva etnografskog pisma, odmah se, gotovo na svakoj stranici, prepoznaju dubinske razlike izmeu etnografija: Ja sam, atono se ka~e, gutao svaku rije  oko sebe, hotei prodrijeti u unutraanjost duae ovomu narodu i tako nai barem njekaki tuma  stogodianjem tu~nom klanju, iz kojeg su postale one narodne pjesme, kojima se bavi narodoznanstvo. I ja moram priznati  pa sudio tko o toj injenici, ato mu drago  da su se oni osnovi, ato ih je u meni udario hrvatski akolski uzgoj i opi naa horizont nad ovom stvari  da su se ti osnovi uzdrmali. (Radi 1936:151) Radi, ne samo ato ulazi u prostor kaziva ke interpretacije kao jednakopravne, ve unutar razgovora s kaziva em pokuaava u nekakvom gotovo dijaloakom formatu dati i interpretaciju narodnih pjesama. Njegova je etnografija vrsto uklopljena u sadaanjost komunikacije i nije, kako bi se o ekivalo, potraga za starinama. Radieva je interpretacija kulture, doista, gotovo jednakomjerno podijeljena. Njegova je etnografija istovremeno i oblik interpretacije. Takav je Radiev tekst direktna posljedica njegovih, ve opisanih postavki o ciljevima etnologije. Bratanievi su ciljevi, meutim, bitno druga iji od Radievih. Iz njegovih je etnografskih elemenata potpuno isklju en kaziva . Krajnja su instanca tog isklju ivanja Upitnice etnografskog atlasa u etiri sveska. Kratkim se pregledom Uptinice brzo stvara zaklju ak kako su one bazi an popis sveukupnoga ju~noslavenskog materijala ugrubo podijeljenog na duhovnu, druatvenu i materijalnu kulturu koje se zatim dijele na sve sitnije i sitnije klasifikacijske rodove i porodice. Etnografija je kod Bratania stroj za klasifikaciju. Pri tom se etnografija u osnovi ne bavi otkrivanjem kulturnih elemenata na nekoj lokaciji, ve njihovim popisivanjem. Kao da je sadr~aj kulture ve poznat, a sada ga samo treba rasprostrti po lokacijama. Bratani, dakle, koristi postupak jednak onomu iz geologije. Nakon ato je razmrvio kulturalnu sliku na niz hijerarhijskih klasifikacijskih elemenata, u kartografskom e ih postupku povezati u razumljivu interpolacijsku cjelinu. Tako je u punoj metodoloakoj formi unosio matemati ke i geoloake metode u etnologiju. To mu omoguava rasporeivanje pojedinih elemenata u zajedni ke porodice poput ve spomenutih duhovnih, druatvenih i materijalnih formi. Pri tom nigdje ne propituje zaato je klasifikacija upravo takva, a ne druga ija. Bratanieva se klasifikacija seoske kulture oslanja na neku vrst diltheyevskoga opeljudskog duha koji pro~ima sve kulturalne razlike. Za njega je legitimnost takve klasifikacije odreena njegovim vlastitim polo~ajem kao samorazumljivim. Ujedno je to prva karika kojom on proizvodi vlastiti polo~aj sudjelujueg subjekta (participent). Takav particepent polo~aj ima joa jednu va~nu karakteristiku: proizvesti upitnicu na nekom prostoru, dakle zatvoren i jasan popis svih mogue promotrivih elemenata, mo~e samo onaj tko je svojom osobnom povijeau vezan uz taj prostor, a nikako stranac. Time si Bratani omoguava poziciju koja je naizgled neutralna prema svim kulturama. Pri tom on vrsto ra una na mogunost zdravorazumskog, neutralnog opisa i interpretacije. Bratani, doduae, nije ni mogao druga ije postupiti s obzirom na kriterije znanstvenosti koji u to doba egzistiraju, premda bi. poatujui te kriterije, morao revidirati temeljnu ideju o sudjelujuem biografskom subjektu koji se onda zahvaljujui metodi, ~anru teksta i akademizmu sakriva u nesudjelujue panopti ko oko. U slu aju interpolacijskih strategija Bratani izdvaja dva sna~na pojma: komparaciju i tradiciju. Njegove rekonstrukcije tra~e bazi nu pripojenost seljaatva nekakvom originalnom stanju. On ih ne mora tra~iti unutar mita o dobrom divljaku, ve Bratani odobrava i konstrukt nacionalne povijesti. Meutim, kao ato je to ve primijetila apo, Bratani vrlo malo govori i piae o nacionalnoj kulturi, a njegove se analize oslanjaju na opeslavenske elemente. To je na neki na in preformulacija Radieve teze o podijeljenosti druatva na dvije kulture: stranu gradsku i domau seosku. Dok Radi puata domau tradiciju u dijalog sa stranom, Bratani ih ostavlja meusobno vrsto odvojenima. To vrsto odvajanje ima dvije va~ne metodoloake posljedice. Kao prvo, domai Drugi je ostavljen u blizini originala i kao takav je nijemi svjedok, maknut s pozornice brzog protoka vremena. Ostavljen je da kao alokrona struktura ~ivi u cikli koj povijesti kao naaa ~iva proalost i time postaje pogodan za analizu. S druge strane, onemoguava kontaminaciju vlastite interpretacije seoskom i sebe odvaja kao Drugog prema njemu. To mu daje ovlast nad reprezentacijom, iako naravno to nije bila njegova svjesna intencija, ali je proizvod onoga istog kriterija znanstvenosti. injenica je kako Bratani zato ne upada olako u post-prosvjetiteljske imperative koji se na ovaj ili onaj na in lako reflektiraju u znanstvenoj reprezentaciji Drugog. Naime, antropoloaki diskurs, unato  vlastitom kriti kom odmaku od evolucionizma i svih njegovih derivacija, upravo u svom elementarnom i opisno- injeni nom, etnografskom segmentu i dalje odr~ava metaforu kroenja i pripitomljavanja, prevoenja i kontrole Drugog. Obi no etnografija omoguava takvo stanje dokidanjem ili premjeatanjem Drugog u vremenu, pa ozakonjuje mitove o prosvjetiteljskom karakteru kolonijalizma. Bratani nee pred sobom imati druatveni zahtjev modernizacije koji je stvorio reprezentaciju drugog u Bhabhinim terminima "almost, but not quite" (gotovo, ali ne sasvim). Kod kolonijalnog diskursa radi se o temeljnoj aporiji prosvjetiteljstva kojev x < @  Z\(*##v$x$&$&b&'))))~,,124{ld\h]OJQJhkqmHsHhvh]B*mHph3sH$jhkq0JB*UmHph3sHhkqB*mHph3sHhpB*mHph3sHhvB*mHph3sHhvmHsHhvhvB*mHph3sHhKRmHsHh]B*mHphsHh]6mHsH h]6h]h]5mHsHh]mHsH $Lv x < > @  )-112?KM` $dh`a$` $dh^a$$dha$ $dh@&a$r>&G@G44568999 :;;;;?*??ADEEEFFFNJhK M$MMMNPW2WY0Y[[\ ]]_eee|ph]B*mHphsHh]6B*mHphsHjh]0JUmHsHhx mHsHh]6mHsHh]B*mHphsHh]mHsHjh]0JOJQJUhuhuB*OJQJph3huB*OJQJph3huOJQJh]OJQJh]6OJQJ,MZV[vk0pfshss~ښܼ"x.\))))$dha$@&``` $dh`a$eeeoorrhsst uvBzjl4F\$0ښ6n^Z״זxigXhghEI'B*OJQJph3UhghB*OJQJph3hghOB*OJQJph3hghzB*OJQJph3hgh WB*OJQJph3hG-Dh]B*OJQJph3h]B*OJQJphjh]0JOJQJUh]6OJQJh]OJQJh]h]B*mHphsHh]6mHsHh]mHsH" mora stalno proizvoditi vlastiti nedostatak kako bi potvrivalo valjanost. Drugim rije ima uvijek se mora pojaviti neki element razlikovanja na kojem bi se mogao potvrivati onaj moderni. No, to bi s druge strane zna ilo kako je unutar kolonijalnog diskursa i kultura kolonijalnog subjekta (kojeg e taj subjekt tako gordo nazvati civilizacijom) unaprijed osuena na neuspjeh, odnosno: "Uspjeh kolonijalnog prisvajanja ovisi o umno~avanju nepodesnih objekata koji osiguravaju strukturnu greaku..." (Bhabha). Na ini generiranja su tih sistemskih greaaka su raznorodni (Bhabha je cijelu svoju knjigu posvetio upravo tome), a onaj na koji misli kada govori o objektu koji gotovo poput nas ali ne sasvim jest mimikrija. Ona se pojavljuje kao metonimijska parcijalnost koja omoguava stalno razlikovanje, neku udarnu karakteristiku koja e unato  civilizacijskom procesu stalno ukazivati na nepremostivu razliku. S druge strane ona se mo~e promatrati i kao mjesto na kojem neato ato je radikalno razli ito ima svojstva koja su poput civiliziranog ovjeka i time stvaraju prijetnju prosvjetiteljskom subjektu. U takvim uvjetima etnografija je slu~ila odli no sredstvo za uspostavljanje stalne razlike koja nikada nee prei u stanje jednakosti. Etnoloaka etnografija u kojoj se naaao Bratani na prvi pogled nije imala potrebu uspostavljanja malih razlikovnih pragova. Njegova se etnografija naala pred drugim polom mimikrije, prijetnjom: "Ambivalentnost kolonijalnog diskursa se uvijek iznova okree od mimikrije - razlike koje gotovo nema, ali ne sasvim - prema prijetnji - razlika koja je gotovo potpuna, ali ne sasvim" (Bhabha) Prijetnja kako e se selja ka kultura reflektirati u onoj gradskoj, dovodi u pitanje i etnoloaku, a onda i njegovu urbanost, modernost i znanstvenost. Odbacivanje selja ke kulture u vremenu s nemogunoau povratka strategija je koja je jam ila nemogunost poistovjeivanja. U svom teorijskom tekstu o selja kim kulturama Bratani ide toliko daleko u razdvajanju da raslojava urbanu civilizaciju i selja ku kulturu u dubokoj proalosti, ak pretpostavlja kako je ona selja ka starija od urbane: They are, originally at least, full-fledged cultures, encompassing all aspect of human life, and it is probable that they are older then civilizations of which they are parts today. (Bratani 1979:130) Ove su selja ke kulture, prema Brataniu, najbolje o uvane upravo na istoku i jugoistoku Europe. Time taj prostor postaje neobi no va~an za istra~ivanje, a on sam. kao prostorno najbli~e pozicioniran tim istim kulturama, autoritet prezentacije. Hrvatska se etnologija tako u Bratanievom (kon)tekstu ostvarila kao reprezentacija stare kolijevke civilizacija od kojih se jedna u dobroj mjeri zadr~ala u njegovom susjedstvu. Svaka je vanjska interpretacija koja bi naruaavala i preozna avala povijesni mir, koji se stoljeima odr~avao uokolo takve kulture, nemogua. Tako Bratani odbija interpretaciju kako stranog tako i domaeg Drugog. Strane antropologije nisu dovoljno dobro opremljene za reprezentaciju, jer tra~e univerzalisti ke zakonitosti razvoja ime osiromaauju stvarni sadr~aj ovih starih kultura. Takoer, strana mu je i pu ka interpretacija, jer mo~e bitno sna~nije dovoditi do sasvim krivih predod~bi koje se onda vrlo lako ucjepljuju u tu samu kulturu. Tako se Bratani, na neki na in, uspostavio kao stra~ar nad kontaminacijom smisla selja ke kulture. Kako bi svoju stra~arsku du~nost im bolje ispunio, jasno je samo po sebi da je taksonomijski diskurs ujedno i najbolji. Jednom klasificirani podaci i kulturni elementi pru~it e malo mogunosti za teorijsku i lai ku interpretaciju. Kultura postaje strogo kontrolirana i nedodirljiv skup odabranih i rekonstruiranih pojava u signifikantnim pojmovnim odnosima i grupacijama. Tako se na prostoru hibridnosti ponovno preozna ila jedna od kolonizatorskih strategija reprezentacije, jer su za potrebe zamrznua stanja, geoloaki i botani ki klasifikacijski sustavi najbolja alatka. Tako je, ponovno na prostoru izricanja, jedna uvozna teorijska praksa postala dobrim sredstvom za odr~avanje domae etnografije. Ne treba pri tom zanemariti ni povijesnu situaciju u kojoj Bratani stvara svoj predmet (odnosno predmetnost). Takav mu cementirani karakter selja ke kulture otvara mogunost da jednog dana dosegne drevnu Hrvatsku seosku kulturu i tako omogui otkrivanje povijesne autohtonosti hrvatskoga etni kog korpusa. Htio on to ili ne (shvaajui, kao ato se vidi, seosku kulturu bitno aire od isklju ivo etni kih karakteristika). odbacivanje domaeg Drugog u proalost unutar druatvene recepcije moralo je odigrati i kohezivni element unutar stvaranja nacionalnog identiteta. Ironi no je da se mnogo kasnije taj diskurs etnografije i etnologije povezivao s romantizmom. Kompletan metodoloaki aparat kojim se Bratani slu~i (iako se poziva na etni nost kulture) ipak ukazuje na moan prosvjetiteljski diskurs kojim on obuhvaa Drugog izvana. Tek se javna recepcija njegova djela (a posebice Oraih sprava u Hrvata) mo~e smatrati romanti arskom, ato na kraju i dovodi apo da se pita: Hrvatska etnologija, znanost o narodu ili o kulturi? ( apo 1993:7) Nakon takvog etabliranja selja ke kulture, koja svojom razdvojenoau prkosi od pradavnih vremena svim civilizacijskim nakanama i tako uva neko svoje originalno stanje, nije trebalo puno da Bratanieva etnoloaka predmetnost postane sna~no etni ki obojena s tendencijom pronala~enja ostataka primordijalnih etni kih elemenata negdje u blatnim zabitima domovine. Treba, meutim, jasno naglasiti kako takav stav ne postoji ni pribli~no u samim Bratanievim tekstovima. Ipak, javni je diskurs pozicionirao etnologiju kao nacionalnu znanost kojoj bi klju ni element bio raspoznati tisuljetnu endemi nost hrvatskog etnika. Proces je to u kojem se etnologija naala zahvaljujui upravo svojoj konstrukciji objekta unutar kulturne dihotomije. No, takva etnoloaka pozicija implicira niz problema koji i dan danas teako padaju isto noeuropskim etnologijama, a reflektira se i u antropoloakom postsocijalisti kom kontekstu koji prikriveno optu~uje hrvatsku etnologiju za nacionalizam, nemodernost, detektira zastoje u razvoju (teorijsku retardaciju) uvodei zapadnu antropologiju (koja je ve dvadesetak godina u permanentnoj krizi objekta i subjekta i s teakom popudbinom prisnih odnosa s ne baa najpopularnijim politi kim ideologijama) kao mjeru znanja, o ekujui vjerojatno kako e na mjestu novootkrivenoga druatvenog polja zbaciti to svoje teorijsko-ideoloako breme te ponovno uspostaviti autoritet, originalnost i iskoristivost svojih starih formi znanja. Za razliku od procesa udvajanja nacionalnih kultura, koji se dogaa u trenutku zakretanja stare europske kulturoloake granice sjever-jug prema onoj istok-zapad (Wolff 1994) te istovremenoj ekspanziji racionalizma i prosvjetiteljske etike na zapadu, kulture istoka Europe uvozile su druatvene teorije sa sjevera i zapada te stvarale druatvene disjunkcije ogromnih razmjera, toliko velikih da se i same mogu poistovjetiti s dalekim azijskim iskustvima: & antikolonijalni nacionalizam stvara svoju vlastitu domenu suvereniteta unutar koloniziranog druatva mnogo prije no ato zapo ne borbu sa imperijalnom silom. To ini razdvajanjem svijeta na dvije domene  materijalnu i duhovnu. Materijalna domena je 'vanjska', ona ekonomije i dr~avne uprave, znanosti i tehnologije, domene u kojoj je Zapad dokazao svoju superiornost, a Istok pokleknuo. U toj domeni se dakle treba prihvatiti superiornost Zapada, a njegovi dosezi pa~ljivo izu iti i replicirati. Duhovno je s druge strane 'unutarnja' domena koja uva esencijalne oznake kulturnog identiteta. (preveo i istaknuo T.P.)(Chatterjee 1993:6) Ta je unutarnja neokrnjena domena koja se u ovakvim procesima koristi kao homogenizirajui faktor, mjesto na kojem se pojavila dvostrukost hrvatske kulture, koja se odmah u po etku detektira u dihotomiji naae  tue. U ovom citatu kao da odjekuje politi ka ideja brae Radi pomirenju seljaka i gospode u kojoj bi se te dvije kulture pro~ele i stvorile neku novu zajedni ku hibridnu kulturu (Le ek). Takvo stanje hrvatske etnologije opravdava postkolonijalnu optiku, koja je rabijatno uala u ovaj tekst u drugom poglavlju. Shvaena u takvim gabaritima nije sasvim nelogi na, Bratanieva zadraka prema teorijskim interpretacijama kulturne antropologije koja tako kontaminira i onaj mali dio kulture koji joa svjedo i o nekoj drugoj povijesti. Jednako se tako na razini javnog diskursa javlja neodoljiva potreba za restitucijom i zaatitom te kulture koja izmi e, pa to postaje posao svih koji su u stanju pridru~iti se openarodnom pokretu, od akademskih institucija do ~upnika, lije nika i u itelja u lokalnim sredinama. Upitnica se kao sredstvo za evidenciju, dokumentaciju i zaatitu pojavljuje kao prekrasna ina ica Linneova sustava klasifikacije biljaka pomou kojih svaka osoba s koja poznaje latinski jezik mo~e rasporediti i najmanju bilj icu najdaljeg zakutka planete u moan klasifikacijski sustav. S druge je strane zapad, zamialjajui nacionalne dr~ave (Anderson, 1990), stvarao svoj druga iji koncept nacije; nacije u koju su svi pozvani (Gellner, 1989), koji je bitno du~e trenirao odnose performativnog i pedagoakog diskursa (Bhabha 2004:259-313). Naime, svaka nacija pokuaava ostvariti jedan prostor s kojega u sebe uklju uje i time na razini razlike i suprotnosti sebi garantira prostor stalne identifikacije u pedagoakom diskursu. No, s druge strane tim istim procesom mora nu~no otvoriti mjesto performativnosti vlastitog mjesta. Upravo je kolonijalni pothvat omoguio pedagoakom diskursu da se izmakne prema Drugom, da patronizira i uklju uje, dok je domaim seljacima ostavio mo performativnog izra~aja koji je doveo do svih moguih druatvenih pluralnosti. Ljudska prava, heterogenost, prava manjina i multikulturalnost, pojmovi su koji svoju egzistenciju imaju zahvaliti mimikrijskim diskursima koji su u isto vrijeme izvozili civilizaciju u Indiju (Velika Britanija) ili Afriku (Francuska) kako je nikada ne bi uspostavili jer bi time uniatili vlastiti autoritet. Stoga, pravo pitanje post-kolonijalizma nije ono izmeu prihvaanja globalne civilizacije na atetu domae kulture, ve nemogunost izgradnje kolonijalnog autoriteta sustavom koji ga gradi (vidi Bhabha 2004:159-175), uvijek u stalnom odgaanju, ato je i temeljni problem nacionalne retorike koji se doduae iskazuje tek u postkolonijalnim nacionalizmima na koje nam ukazuje Chatterjee. PREMA NOVOJ ETNOLOGIJI Iako Bratani zasigurno nije bio svjestan svih implikacija svojih osnovnih postulata, on ostaje temeljno mjesto s kojeg se mo~e prilaziti nekim procesima pregovaranja ili Bratanieva dijaloga sa suvremenicima i budunoau. Upravo se na tom mjestu prije, sada ve, poprili no godina javila Prica pokuaavajui u meuodnos dovesti dva naizgled nepomirljiva svijeta, onog Bratania i Lvi-Straussa. Pothvat zasigurno ekstremno va~an za naslijeenu situaciju podvojenosti etnografskih diskursa koji se meusobno potiru na pitanju sadr~aja, a time i metodoloako-teorijskog okvira. Naime, nu~no je razdvajanje na dvije kulture daljnjom heterogenizacijom druatva dovelo u nove suodnose koji su pretvarali selja ku kulturu u kulturu svih podreenih slojeva, u pu ku kulturu, kulturu svakodnevice i druge razli ite ina ice koje su nastajale od ostalih znanosti neidentificiranim objektima. Identifikacija mjesta podvajanja kultura postala je tako osnova za graenje temeljnih teorijskih suprotnosti koje su obilje~ile drugu polovicu 20. stoljea. Upravo se u to vrijeme i stvarala Bratanieva teorijska osobnost koja je na sna~ne udare malih, popularnih, pu kih i svakodnevnih kulturnih sadr~aja morala odgovarati utvrivanjem etnoloakog objekta kao etni kog i naslijeenog, u za njega ve tada gotovo kemijskim, tragovima. Upravo su na tim mjestima, mo~da zbog otpora kojih je i te kako bio svjestan, nastali i pothvati etnoloake kartografije koja bi obuhvaala cijelu Europu, pa onda i susjedne zemlje (mislei uglavnom na afri ki Mediteran, Bliski istok i zapadnu Aziju). U svom naletu na ovaj europski prostor Bratani pokuaava uspostaviti etnografsko  etnoloaku sliku koja bi trebala eksperimentalno utvrditi tezu o dvjema meusobno razli itim kulturama na svjetskoj razini i ispisati migraciju i kretanje jedne od njih, one koju danas mo~emo prepoznati kao jednostavnu u sebi izjedna enu, domau, tradicionalnu, nepismenu kulturu kakva se joa djelomi no odr~ala na selu i koja predstavlja pravu narodnu kulturu kao i odnosa koji postoje izmeu tih domaih kultura s jedne strane i drugog tipa kulture  gradske civilizacije  s druge strane (Bratani prema Petrovi 1980:116) Tu on vidi original etnoloakog predmeta, na tom je mjestu on joa uvijek sa uvan. Ostaje, naravno, upitno na koji ga na in izolirati i prepoznati kao takva. Ono za im je Bratani poaao  orae sprave, rala, iji su svi drveni dijelovi izraeni rukom seljaka, dakle bez utjecaja gradskih sredina, morali su sadr~avati dovoljnu dozu tradicije, a onda i etni nosti. Rala ukazuju na starost i svojom tehnologijom. O uvana tako do danas, postaju kvalitetan fragment nekadaanjeg ~ivota, mjesto koje ukazuje na migracijske kretnje zbog svog oblika i nazivlja. No, zauvijek e mu ostati pitanje: ako i postoji stalna kulturna disjunkcija u povijesti, nije li barem neko od tih rala proizvod te kulturne razlike, pa je tako ona tua civilizacija ve debelo ispisana po formulama kojima je opisivao grau pronaenih oraih sprava, (vidi Prica 2001:42) No, bez obzira na na ine interpretacije i uklju ivanje grae u aire tematske i klasifikacijske okvire, Bratanieva opredijeljenost prema rekonstrukciji povijesti domae, male kulture i njegova znanstvena dosljednost dovodile bi ga u vrlo blizak suodnos ak i s Lvi-Straussom, za kojeg je i tako tvrdio da je mnogoato od onog ato piae uglavnom to no, ali ne i spektakularno. Osim mjesta nesvjesnog, koje obojica hvataju kao glavni preduvjet za postojanje kulture, (Prica 2001:39,40) Prica detektira i bitno zanimljiviji dio koji na neki na in povezuje, ali i razdvaja Bratania i Lvi-Starussa, a to je polo~aj znanstvenog subjekta: Ako Lvi-Strauss ne misli da je cilj etnologije smisaona rekonstrukcija 'tragova pojava' koja bi sezala do njihovih autenti nih slika u proalosti, jer ga primarno smeta veza znakova omoguena partikularnau uvida, ako on na taj na in ne 'robuje' autenticizmu, mo~da je to i zbog toga ato on ne mora rekonstruirati iz povijesnog zaborava, on mo~e odmah birati 'povijesno autenti nije' pojave. (Prica 2001:41) To kao da cijeli kompleks, koji nam je otvorio pokuaaj konstrukcije Bratania u suvremenom etnoloakom pismu pomou praenja strategija kulturnog razdvajanja, vraa va~nost mjestu s kojeg progovaraju nacionalne etnologije, koje ne samo da iskapa iz povijesnog zaborava nego i baatini teorijsko naslijee koje ga dr~i na stalnom oprezu. Tako narodoznanstvo kakvim ga je vidio Radi, doista, nee postati ni deskriptivna i prazna klasifikacijska disciplina kojoj izmi e ljudska dimenzija kulture, ali ni generalizirajua sveobuhvatna antropologija koja nadsvouje iskustva Drugog odri ui mu zajedni ku temporalnost (denial of coevalness, Fabian,1983), premjeatajui ga uvijek u neko doba koje, na ovaj ili onaj na in, prethodi naaemu. Ovo pred etnologiju postavlja mo pregovaranja meu razli itim ciljevima i metodama deskripcije kulture koja svaki put postaje novi zadatak. Umjesto dihotomije kultura (ili mo~da zajedno s njom) javlja se dihotomija teorije, koja sada viae nije samo naaa i tua, s obzirom da i sami baatinimo dobar dio strukturalisti kih i semioti kih interpretacija, nije viae ni ona dihotomija razli itih objekata, ve dihotomija interpretacije u kojoj treba prepoznavati bljeskove hibridnih pozicija s kojih je mogue progovarati bez raspolovljenog identiteta. LITERATURA: ANDERSON, Benedict (1990): Nacija: zamialjena zajednica, `kolska knjiga, Zagreb. BHABHA, Homi (2004): Smeatanje kulture. Beogradski krug, Beograd. BRATANI, Branimir (1979): Peasant Cultures of West and East. Europe as a Cultural Area (World Anthropology Series). The Hague, Paris, New-York: Moutin Publishers, 123-131. CHATERJEE, Partha (1993): The Nation and Its Fragments, Princeton University Press, Priceton, New Jersy. APO, Jasna (1991): Hrvatska etnologija, znanost o narodu ili o kulturi? Studia ethnologica Croatica, vol.3:7-15, Zagreb. FABIAN, Johannes (1983): Time and the Other. Columbia University Press, New York. GELLNER, Ernest (1983): Nations and Nationalism, Cornell University Press, New York. PETROVI, urica (1980): Profesor Branimir Bratani: Evropski etnoloaki atlas. Etnoloaka tribina 3:115-123, Zagreb. PLETENAC, Tomislav (1999): Etnologija u slu~bi politike: pozadina sukoba Frani-Gavazzi. Studia ethnologica Croatica, vol.7/8: 83-93, Zagreb. PRICA, Ines (2001): Mala europska etnologija. Zagreb: Golden marketing. RIHTMAN AUGU`TIN, Dunja (2001): Etnologija i etnomit, Zagreb. RADI, Antun (1936): Sabrana djela I. (Narod i Narodoznanstvo). Selja ka sloga, Zagreb. SPIVAK, Gayatri Chakravorty (1995): Can subaltern speak? U: The Postcolonial Studies Reader (ur.: Bill Ashcroft, Gareth Griffiths, Helen Tiffin). London i New York: Routledge. WOLFF, Larry (1994): Inventing Eastern Europe. The Map of Civilization on the Mind of the Enighment. Stanford - California: Stanford University Press. DVOJNOST ETNOLO`KOG DISKURSA I POZICIJA ETNOLOGIJE BRANIMIRA BRATANIA Sa~etak Unutar diskursa podvojenosti kultura tekst kree prema shvaanju teorijske koncepcije koju ta podvojenost izaziva. Naime, unato  viaestrukoj kritici etnologije kojoj je cilj bio pokuaaj rekonstrukcije povijesnih zbivanja kroz prostorne rasporede pojedinih kulturnih elemenata pokuaava se u suvremenom teorijskom stanju detektirati neke njihove refleksije. One su vjerojatno najvidljivije unutar izbjegavanja bilo kakvih elemenata koji bi imali bilo kakve veze s kulturnim rekonstrukcijama. S druge strane hrvatska je etnologija bez obzira na svoju turbulentnu povijest druge polovice 20. stoljea ozna ena kao teorijski retardirano mjesto s kojeg se o ekuje isklju ivo nepreraeni etnografski podatak dok je mjesto teorijska preraiva ke industrije u zapadnim institutima. Nemo dijaloga s tim zapadnim interpretativnim praksama aktualizira mjesto s kojeg je progovarao Branimir Bratani, ali ne viae u okvirima koje je nudilo njegovo vrijeme i njegov etnoloaki program. klju ne rije i: povijest etnologije, postkolonijalnost, Branimir Bratani, teorija  Kako o tim upisiva kim postupcima nema pisanih ili druga ijih povijesnih izvora, ta e se povijest morati ispisati koriatenjem uglavnom etnografskih metoda.  To je zadaa i cijelj narodoznanstva. Ne mislimo da e taj posao, i po tom pomirba gospode i naroda, t.j. razli itih kultura, biti skoro gotova, da e se te kulture skoro izravnati, nivelirati. No to je naaa cijelj (A. Radi 1936:16)  Za potrebe ovog teksta nije bilo nu~no pronalaziti tekst na kojeg Radi odgovara, zato ato je bilo bitnije odrediti metodoloaki put kojim Radi ~eli premostiti opreko seljaci-gospoda.  Iako se eksplicitno takva podjela nigdje ne vidi, uo ljivo je kako su teme do broja 104 uglavnom vezane uz oblike materijalne kulture dok je do broja 126 uglavnom vezan uz oblike druatvenosti, a posljednji dio uz obi aje i vjerovanja koji se tradicionlano ve~u uz duhovnu kulturu.  Vjerojatno nije slu ajno, joa u vrijeme kolonijalne uprave na zapadu po eo ja ati sufra~etski pokret koji je tijekom cijelog stoljea u svojim jasnijim ina icama feminizma i ~enskih prava bio glavna snaga preureenja ideoloake slike na zapadu.     Zrʹ0B$dڼܼŲš||kZkZkZRIRIRh]6OJQJh]OJQJ!hgh~`B*OJQJ^Jph3!hghvB*OJQJ^Jph3'hgheT:6B*OJQJ]^Jph3!hgheT:B*OJQJ^Jph3!hghHB*OJQJ^Jph3$hghEI'6B*OJQJ^Jph3!hghEI'B*OJQJ^Jph3hghEI'B*ph3hghEI'B*OJQJph3hgheT:B*OJQJph3  J:<PJZfj.0vxJNZJ$r$))))޺޲ާާޑމހxsn h`5 h]5h]mHsHh]5OJQJhgOJQJjh]0JOJQJUhKROJQJhKRh]OJQJh@6OJQJhx OJQJh]56OJQJh~`OJQJh]6OJQJh]OJQJh]B*OJQJphh]6B*OJQJph+))B** ,,-.6/ 0>11J22Z4555556.606 $dh@&a$$0dh@&^`0a$ 0^`0$0dh^`0a$$dha$)))*@*B*l****t+ ,T,,,--.<....6/// 0T0V001>1f111262J2t22r33334"5506=r>t>?Ͼh@6jh@60JU hKR6] hKRhKRhKRhKR6hKR h]6h]hKRh`6OJQJh`OJQJh]6OJQJh]OJQJh]6mHsHh]mHsH h`5hKRh`6h` h`h`206==p>r>?AC8E$G&G*G,G0G2G6G8GG@GBG$a$$a$$dha$???bAAACC8E:E$G&G(G,G.G2G4G8G:G@GBGh]mHsHjh&Uh& h@66h@6jh@60JU,1h/ =!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmH sH tH N@N Heading 1$$dh@&a$5mHsHuDA@D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k(No List J@J  Footnote TextCJaJmHsHu@&@@ Footnote ReferenceH*RB@R Body Text$dha$OJQJ^JmHsHu4@"4 Header  !4 @24 Footer  !NYBN  Document Map-D M OJQJB'QB Comment ReferenceCJaJ<b<  Comment TextCJaJ@jab@ Comment Subject5\HH  Balloon TextCJOJQJ^JaJLP@L Body Text 2$dha$6mHsHu"5=rPHcY\PT&TqrJK!"-')14555];DmIT`kf.hjo~uuu]opr~Њ(JNԎ,܏stuvwƐǐu0KABDGJMQ000000000000000000x00000x0000000000000x000x0x0x0000000x0x0x000x00x0x0x0x0x000000000000000x@0x@0@0@0@00$Ŝ@0@0@0@00JNQ@00t )@00@00@00{@00{@000y@00y@000 4LM{@000R 4eZ)?BGQTVM)06BGRU@GS8@0(  B S  ?&!!!) !l!d !!d!!!$!"!"!,"!l"!"!"!,"!l"!ܜv!v!\v!v!ܝv!v!\v!v!ܞv!v !\v !v !ܟv !v !\v!v!ܠv!v!\v!vȊȊόό،&&.@@EE||̎̎$$ǏǏLLXXaQ      !"$#%ΊΊ׌-88HHKKҎҎ**ďďϏϏ VV`kkQ   !"$#%9&*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace8%*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity=!*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceName= *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceType9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsState'urn:schemas:contacts GivenName(urn:schemas:contacts middlename urn:schemas:contactsSn &%&%&! &&! &&%&%&%&%& &%&%&&&&! pyk s o w      ! I X >LMS:D,83:;C(/18>C$$$$$$$$%%v&&''2*;*l*w*,-- -m-z-..........~//////Q0X000>1E133666677H8V8V9_9];h;< <F<N<K=T=9>A>M@X@@@AAAAAA+B6BBBC#CHCPCjDwDxDDDD{EEEEEEG GH HIIKKL'L3L9L?LBLCLHLLLNNNNQQS S~SSLTTTTTU UUUUUU#U$U,U.U:U;U>U?UEUFUHUOUSUUUXUYU[U\U^U_UgUhUlUmUqUvU{U|UUUUUUUUUUUUUUUUUUVVVVWWWXYY>ZKZ[[[[\\]]i_q_k`o```~aaaaybbcc ggjjjjmkwk4l9lllnn ooopUp\pppppqq@AEFIJNWY\deiq}~ʋЋً܋݋ !&.3<DEOQX[abehoqwxT[dlmuv~ɍэڍ*+35:UYbfgopzŽÎʎێ"4;<GŏƏяڏ6?do6>ʔՔݔY_ږ$1BBDDEEGHJKMNQ%&STprIK~!!"",'-'))11445555\;];DDlImITT``jfkf-h.hjjoo}uuuu\]nЊ'be+ @wŐǐtw/2JM@BBDDEEGHJKMNQ3333BBDDEEGHJKMNQ]Sx T`v WEI'@6eT:G-Dkq`brzHOzKRvp&u~`g@459=ILLP@@@6@:@p@r@z@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5 Geneva5& zaTahoma"1hRcfţ9~L9~L!4d^2qHX?`7Bratanieva ostavatina u danaanjem etnoloakom diskursu ImetomislavOh+'0   4@ \ h t<Bratanićeva ostavština u današnjem etnološkom diskursu Ime Normal.dot tomislav7Microsoft Word 10.0@ @dդ@P9~՜.+,0( hp  FFZGL <Bratanićeva ostavština u današnjem etnološkom diskursu Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F.$1Table0WordDocument.TSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q