Naslov
Dijagnostički pristup ranom otkrivanju neurorazvojnih odstupanja
(Diagnostic approach to early detection of neurodevelopmental disorders)

Autori
Mejaški-Bošnjak, Vlatka

Izvornik
Paediatria Croatica. Supplement (1330-724X) 51 (2007); 105-110

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, stručni

Ključne riječi
perinatalno oštećenje mozga; rana dijagnostika; neurorizična djeca; intrakranijska ultrasonografija; neurorazvojna odstupanja
(Perinatal brain damage; neurodevelopmental disorders; early diagnostics; neurorisk children)

Sažetak
Perinatalno oštećenje mozga najčešći je uzrok blažih ili težih neurorazvojnih odstupanja u djece (cerebralne paralize, epilepsije, mentalnog razvoja, oštećenja vida i sluha). Rano otkrivanje oštećenja omogućuje uspješnije liječenje i funkcionalni oporavak, koristeći jedinstven neurobiološki proces perinatalne plastičnosti mozga, koja može kompenzirati postojeće oštećenje. Stoga je ovom problemu potrebno sustavno pristupiti, na svim razinama zdravstvene zaštite. Od rodilišta nadalje, potrebno je evidentirati neurorizičnu djecu tj. novorođenčad rođenu iz patoloških trudnoća, s komplikacijama porođaja, te bolestima novorođenčadi uslijed poremećaja adaptacije (nedonoščad), perinatalnom asfiksijom, infekcijom, itd.Većinanavedenihneurorizičnihčimbenikadovodido hipoksično-ishemičnog ili/i hemoragičnog oštećenja mozga koje je moguće dijagnosticirati i pratiti njihov ishod neinvazivnom metodom slikovnog prikaza tj. ultrazvučnom pretragom mozga. Opseg, lokalizacija i tip perinatalnog oštećenja predodređuju kasniji neurološki ishod te djece, stoga se nalaz ultrazvučne pretrage mozga koristi pri identificiranjuneurorizičnedjecekojazahtijevaju intenzivne terapijske postupke. Elektrofiziološkepretrage(vidni, slušni, somatosenzornipotencijali, teelektroencefalografija)omogućuju funkcionalnu procjenu a time i rano otkrivanje oštećenja vida, sluha, te rizika za pojavu epilepsije. Kliničke metode probira (Műnchenska funkcionalna dijagnostika 1. godine) ili pak uočavanje simptoma neurološkog odstupanja od novorođenačke dobi nadalje (abnormalni spontani pokreti, neurološki sindromi), neizostavni su dio praćenja neurorizične djece. Na temelju zastupljenosti anamnestičkih čimbenika rizika, kliničkih simptoma rizika te tipa i opsega perinatalnog oštećenja mozga dijagnosticiranog ultrazvukom, neurorizičinu novorođenčad možemo razvrstati na visoko i niskorizičnu, što predodređuje opseg dijagnostičkih i terapijskih postupaka te neurorazvojni ishod te djece.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA