Naslov
De Amicis, Edmondo

Autori
Zalar, Diana

Izvornik
Hrvatska književna enciklopedija. Sv. 1 : A - Gl ; Velimir Visković (gl.ur. ) ; Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010. ; ISBN 9789532680157

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, natuknica u enciklopediji, leksikonu, rječniku i sl.

Godina
2010

Ključne riječi
talijanski književnik i novinar
(Italian writer and journalist)

Sažetak
De Amicis, Edmondo [De Amičis, Edmondo] talijanski književnik i novinar (Oneglia, 31.X. 1846 – Bordighera, 11.III.1908). Učitelj, časnik i ratni izvjestitelj, borac za oslobođenje talijanskih krajeva od Austrije. Prvu knjigu pripovijedaka, Vojnički život ( La vita militare, 1868) sastavio je od svojih članaka za firentinski list Vojnička Italija (L'Italia militare). Napisao je više romana, putopisa i pjesama, ali u svijetu se proslavio proznim djelom Srce ( Cuore, 1886), fiktivnim dnevnikom dječaka Enrica, učenika trećeg razreda dječačke pučke škole u Torinu. U romanu se izmjenjuju svakodnevni događaji tijekom jedne školske godine (Prvi školski dan, Naš učitelj, Nesretni slučaj, Moj prijatelj Garrone, Moja majka, Učitelj moga oca, Slijepa djeca i dr.), priče koje učitelj pripovijeda na kraju svakog mjeseca ( Mali pisar iz Firence, Tatin bolničar), te pisma Enricovih roditelja. Jednostavnim stilom s mnoštvom dinamičnih detalja Amicis iznosi moralne i druge duhovne vrijednosti, te život najčešće siromašnijeg sloja ljudi (skromnost, pažnja prema bližnjima, marljivost, rodoljublje, ustrajnost i hrabrost, ljudskost u najširem smislu riječi). Usprkos pripovjedačkom daru, djelo je opterećeno patetikom, pedagoškim poukama, tugaljivom sentimentalnošću, te današnjem djetetu neprihvatljivim pravilima discipline i poslušnosti. U prva dva desetljeća od nastanka Srce je u Italiji doživjelo četiri stotine izdanja, a prevedeno je na sve europske jezike. Danas je De Amicisova slava izblijedjela, no Srce se može čitati na svim kontinentima. U Hrvatskoj se prijevod pojavljuje već 1888. u Zagrebu (Kugli i Deutsch ) u okviru biblioteke Spisi za mladež, ali u slobodnoj preradi Petra Kuničića, gdje su događaji premješteni u Split i druge krajeve Hrvatske i stare Jugoslavije, a imena pohrvaćena. Neka su poglavlja ispuštena, a neka nadopisana. Takav prijevod izišao je u čak četiri izdanja: 1888, 1893, 1903, 1929. Dijelovi knjige objavljivani su u časopisu Smilje i Bršljan. Priču s naslovom Susret prevela je Milka Perković 1938.u zborniku Tisuću najljepših novela. Skraćeni prijevod Srca Marijane Drganc objavila je Izdavačka kuća Mladost 1976., 1977., 1980., 1987. Najboljim i najcjelovitijim smatra se prijevod Josipa Tabaka u izdanju Moste 1993. De Amicisov utjecaj u razvoju hrvatske dječje priče primjećujemo već u prvom desetljeću 20. st., u pričama Jagode Truhelke, Jure Turića, Jelice Belović-Bernadzikowski i dr. Poslije Drugog svjetskog rata utjecao je na stvaranje Anđelke Martić.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA