ࡱ> E@ 0&jbjbj .+Z``#`#`#8#D$Te$$$$$$$$\c^c^c^c^c^c^c$eRhcM%$$%%c$$daaa%p0$$\ca%\caaaa$$ km`#4VaHbd0eah^hahal$0$"a %(%$$$cc!`!DAVOR DUKI, Filozofski fakultet, Zagreb  Odsjek za kroatistiku OSMANIZAM U HRVATSKOJ KNJI}EVNOSTI OD 15. DO SREDINE 19. STOLJEA* U Danici ilirskoj, prvom knji~evnom asopisu na hrvatskom jeziku, u 30-im godinama devetnaestog stoljea esto se, u pjesmama te u fikcionalnoj i povijesnoj prozi, tematizira turska/osmanlijska vlast na zapadnom Balkanu. Rije  je o vremenu konstituiranja moderne hrvatske nacije, o vremenu u kojem se programski jezi no i knji~evno nastoje objediniti dotad (a dijelom joa i tada) politi ki razjedinjeni hrvatski prostori, pa i airi ju~noslavenski, o vremenu u kojem se uspostavlja jedinstven hrvatski kulturni imaginarij. U tom skupu manje-viae povezanih i vladajuim ideologemima uvjetovanih predod~bi o sebi i drugima (autopredod~bi i heteropredod~bi) Turci/Osmanlije/Osmansko Carstvo zauzimaju posebno mjesto. Iz mnoatva moguih navoda iz Danice ilirske koji reprezentiraju predod~bu o Turcima u tom knji~evnom prilogu politi kim Novinama ilirskim, izabrao sam dva: U ono strahovito doba, kad su Turci vlast svoju u Europi utemeljiti nastojali, i grozovitim bsom svojim cvatue kotare pustoaili, palili sela i gradove, i nekrive ljude u su~anjstvo kervolo ne samovolje svoje odvadjali&  Pravi samo izpovdaoci i nasldnici Muhameda biahu u zemlji onoj gospoda i gospodari od zemlje, ~ivui u tverdih i obzidanih kastelih, od kojih se joate i dan danaanji mnoge poderine vide uz turske medjaae. I davahu zemlje i marhu podlo~nikom svojim, koji starovrni kerstjani biahu, da ~ivot borave. // Po tverdih tih kulah ~iviae gospoda turska u lasti i gnjetoae na sve mogue na ine podlo~nike kerstjanske, koje kano robove svoje smatrahu. `togod bi im se od imanja podlo~nikova sviknulo, sve im to moradiaae ona sirota dat bez svakoga opora, bila to njegova ~ena, il ki, il drugo atogodir od siromaake njegove stoke, ako nije htio i rad najmanje protimbe izgubit ~ivota svojega. U takvoj zgodi biaae zapovdajui tur in sve sam, i sudac i kervnik, koi opornom onom nesrtniku vlastitom rukom bez svakih drugih ceremoniah biaae obi an odscati glavu. // Ob dan jahahu turci navadno za nkoliko urah u polje, za pogledat svoje zemlje i dra~it pod svakom izlikom svoje podlo~nike. Ali kakogod bi se smarklo, vratjahu se odmah u svoje kule i zatvarahu se po clu no do blog dneva, tako da se u noi nebi bili otvorili, makar sve u naokolo ognjem izgorlo. // Po ovih obi ajih turskih ravnahu se dakle krajianici u svom etovanju, koje na isti na in ob no etovahu, neimajui se tadar niata bojati podlo~nikah spainskih, koji pod te~kim jarmom robskim bihu postanuli narod bez srca, i suprotivljahu se nepriateljem svojim samo onda, kad oni i vlastitost njihova u pogibeli biahu. Navedeni ulomci prikazuju Osmanlije kao okrutne, inovjerne osvaja e s Istoka koji su u porobljenim hrvatskim i bosanskim zemljama vladali samovoljno i nasilno nad podlo~enim im kraanima. Takvo shvaanje uloge Turaka u europskoj povijesti vjerojatno e se mnogima i danas doimati ispravnim, neproblemati nim, samorazumljivim, gotovo prirodnim. Drugim rije ima, takva e se ocjena uloge Turaka u povijesti jugoisto ne Europe mnogima initi kao stvar dugog trajanja, kao uvid ato je nastao ve pri po etku nesretnog susreta s muslimanskim osvaja ima i nepromijenjen pre~ivio sva kasnija vremena. Doduae, neki e mo~da, zbog neizbje~nih asocijacija na danaanju Republiku Tursku i muslimane uope, pretjerano inzistiranje na osmanlijskim povijesnim nepravdama do~ivjeti kao "politi ki nekorektan" govor. U ovom tekstu pokuaat u relativizirati tu ustaljenu predod~bu, odnosno pokazati: 1. da navedeno shvaanje o Turcima kao okrutnim osvaja ima i tla iteljima kraana ima svoju povijest, odnosno da je mogue rekonstruirati genezu tog antiturskog narativa u hrvatskoj kulturi; 2. da se kroz itavo vrijeme javljaju i tekstovi u kojima se o Turcima i turskoj civilizaciji piae afirmativno. I. Predod~be o Turcima u hrvatskoj knji~evnosti ranog novovjekovlja I.1. Vrijeme lamentiranja Premda je hrvatsko-turskih sukoba bilo i prije, najstarija bitka izmeu Hrvata i Turaka koja je ostala u hrvatskom kulturnom pamenju jest bitka na Krbavskom polju 1493. U toj se bitci hrvatska plemika vojska suprotstavila vojsci bosanskog paae Jakuba, ato se nakon plja kaakog pohoda po slovenskim zemljama (`tajerskoj: Celje, Ptuj) i Hrvatskom zagorju preko sredianje Hrvatske povla ila u Bosnu (gdje su Turci vladali ve tridesetak godina). Bitka je zavraila potpunim hrvatskim porazom; u njoj je uniatena hrvatska plemika vojska koja se dugo nee oporaviti. O toj je bitci znamenito svjedo anstvo ostavio pop Martinac, koji je u to vrijeme prepisivao jedan glagoljski brevijar. Iz Zapisa popa Martinca rado se navodi sintagma kojom se hrvatski jezik poistovjeuje s narodom i zemljom, a u kojoj se ka~e da Turci "nalegoae na zikL hrvatski" (= navaliae na narod hrvatski). i k tomu budu i mi v skr'bi. i priobi~denL misliju vs(L)gda bihL. za rati velike v nemiri ~e priklju iae se v' vr()m(e)na n(a)aa. ju~e dvigoae turci su i ot i edi z'maila s(i)na agari rabine avraamale proti vsei vseleni z(e)m(a)lL. i obum'ai vsu gr iju i bulgariju bos'nu i rabaniju nalegoae na zikL hrvatski posilaju i zastupi velike voivode sil'ne tvorahu brani mnogie s pl'komL hr(Lst)LnskimL pobijui se na polih'i i na pasihL i na brodihL vodL. tLgda ~e roblahu vse z(e)mle hrvatske i slovin'ske do save i drave da~e do gore zaprLte vse ~e de~ele kran'ske da~e do mora. robe e i haraju e i domi b(o)~ie pale e ognemL. i ol't(a)ri g(ospodL)ne raz'druauju e. prestarih' ~e izbiju e oru~iemL. junoti ~e d()vi i vdovi da~e i kvekaju i eda. plkL b(o)~ii pelaju e v tuz usili. svezani su i ~elzomL preprodaju i e na tr'~i ihL svoihL ko~u s'kotu obi ai estL. I k tomu sam bio u brizi i stalno o~aloaen mialju zbog velikih ratova i nemira koji su se zbili u naae vrijeme, koji digoae Turci koji potje u od Izmaila, sina Abrahamova sluakinje Agare, protiv svih zemalja svijeta. I zauzevai Gr ku i Bugarsku, Bosnu i Albaniju, navaliae na narod hrvatski aaljui velike ete. Silni vojvode zametahu este bojeve s kraanskim pukom tukui se na poljima i na gorskim prijelazima i na prilazima voda. Tada robijahu sve zemlje hrvatske i slovinske do Save i Drave, ak do Gore Zaprte (= Moslavine), sva mjesta kranjska ak do mora; robei, harajui, kue Bo~je palei i oltare Gospodnje ruaei. Starce su tukli oru~jem, mlade djevojke i udovice, ak i kme eu djecu; ne samo da su odvodili puk Bo~ji u tuzi nasilja, vezan lancem, nego su i prodavali ljude na sajmovima kao ato je obi aj initi sa stokom. Kako je rije  o glagoljskom tekstu upisanom u rukopis koji tipoloaki pripada srednjovjekovnoj knji~evnoj kulturi, Zapis popa Martinca mo~e se doimati kao najstariji hrvatski tekst na "tursku temu". No, u hrvatskoj knji~evnoj kulturi u airem smislu, koja uklju uje i latinske tekstove hrvatskih autora, Martin evu je Zapisu prethodila skoro polustoljetna tradicija antiturske literature. U tom kontekstu motivi turske okrutnosti poput uniatavanja crkava, nasilja nad starcima, ~enama i djecom te odvoenje ljudi u ropstvo, koji se u Zapisu spominju, nisu nikakva novost; oni su ve antiturski stereotip. Naime, od sredine 15. stoljea odnosno od prvih kraansko-turskih sukoba u prostoru ugarskih interesa (Bosna, Srpska Despotovina) hrvatski autori piau antiturske poslanice i govore. Rije  je o politi ko-publicisti kom ~anru koji je u to vrijeme (sredina 15. st. do druge polovice 16. st.). cvjetao posvuda u jugoisto noj Europi koja je bila izlo~ena osmanskim osvajanjima i u kojoj je svaki kraanski narod do~ivljavao sebe kao "antemurale christianitatis" (predzie kraanstva). Hrvatski autori protuturskih poslanica i govora bili su knji~evnici u u~em i airem smislu rije i, esto istodobno diplomati ili crkveni velikodostojnici (Ivan Vitez od Sredne, Juraj Divni, Frano Marcelo, Bernardin Zane, Ivan Statili, Marko Maruli, Frano Andreis, `imun Ko~i i Benja i dr.), odnosno visoki vojni asnici (Stjepan Posedarski, Bernardin Frankopan i dr.) Njihovi su tekstovi bili upueni monim ljudima kraanskog svijeta  papi, ugarskom kralju, habsburakom caru, poljskom kralju, mleta kom du~du i drugima koji su mogli biti zainteresirani za obranu od Turaka ili za stvaranje protuturskog vojnog saveza odnosno za pokretanje ofenzivnog rata protiv Osmanskog Carstva. Turci su u antiturskim govorima i poslanicama uglavnom prikazani kao okrutni osvaja i: oni razaraju gradove i sela, pale polja, zarobljavaju kraane i siluju ih bez obzira na dob i spol; siluju ak i redovnice i pretvaraju crkve u atale, ato se posebno isti e kao simbol krajnjeg neprijateljstva spram kraana. Uz taj katalog stereotipnih turskih zlodjela obi no se vezuju i stereotipi o turskim osvajanjima kao bo~joj kazni za grijehe kraana te o vlastitom prostoru kao predziu kraanstva, kao i stereotipna ideja o opasnosti od po~ara u susjedovoj kui, ato se, preuzeta iz 18. Horacijeve epistole, beskrajno varirala s jasnom porukom o potrebi jedinstva kraanskog svijeta u borbi protiv Osmanlija. S obzirom na svoju konkretnu politi ku funkciju antiturski su govori i poslanice oblik rane politi ke propagande. Tako se i izrazi straha od Turaka i njihovo stereotipno sotoniziranje mogu razumjeti kao pragmati na sredstva u cilju postizanja politi kih ciljeva, tj. financijske i vojne potpore u borbi protiv Turaka. Sli ni stereotipni motivi kao u antiturskim govorima i poslanicama mogu se pronai i u istodobnom politi kom pjesniatvu, takoer pisanom na latinskom jeziku. Kanonski i paradigmati an primjer jest Elegia de Sibenicensis agri vastatione (Elegija o pustoaenju aibenskog polja) aibenskog humanisti kog pjesnika Jurja `i~goria (oko 1420. 1509.), koja je vjerojatno nastala potkraj 60-ih godina 16. stoljea, kad su Turci prvi put napali polja u okolici Splita, `ibenika i Zadra. Joa prije `i~goria antiturske se poruke mogu pronai u pjesmama Janusa Pannoniusa (1434. 1472.), najpoznatijeg hrvatskog humanisti kog pjesnika. Tradiciju e kasnije, u prva dva desetljea 16. stoljea, nastaviti i neki dalmatinski pjesnici na latinskom jeziku (Toma Niger, Frane Bo~ievi Natalis, Frano Andreis). Stalno ponavljanje opisa zlodjela osmanskih osvaja a i patnji kraana koje se javlja u ranoj hrvatskoj literaturi o Turcima poti e osjeaje straha, nemoi i mr~nje, pa se stoga taj prvi period (otprilike od sredine 15. st. do prve etvrtine 16. st.) mo~e nazvati "vrijeme lamentiranja". Latinski je segment hrvatske knji~evne kulture tu bio od odlu ujueg zna enja. Uzaludno je u protuturskim latinskim govorima, poslanicama i pjesniatvu tra~iti neke hrvatske posebnosti; ta je literatura naprosto dio antiturske knji~evne proizvodnje u onodobnoj srednjoj i jugoisto noj Europi. Ipak, hrvatska je knji~evna historiografija u inila Marka Marulia simbolom knji~evnog otpora turskim osvajanjima. U latinskom dijelu njegova opusa nalazi se jedna antiturska poslanica, napisana 1522. i upuena papi Hadrijanu VI. Za Marulievo posebno mjesto u povijesti hrvatskog osmanizma joa su va~nije dvije hrvatske pjesme: "Tu~enje grada Hjerozolima", pjesni ki poziv papi i europskim vladarima u "sveti rat" protiv Turaka, te "Molitva suprotiva Turkom", u kojoj se patnje kraana opairno opisuju na ve poznat stereotipan na in: Luge, sela, grade popliniv s~egoae, / mu~e, ~ene, mlade svezav povedoae. / Ubiae junake koji se arvihu, / a ine nejake u sin~ir vedihu. / Sinke porubiae od krila materam / i joae iniae vaaine njih heram. / Dale  rastavljaju od draga miloga, / tih tamo prodaju, a simo inoga. / Eno joa oltari tvoji raskidaju / i sve svete stvari tla iti ne haju. / U temple tve svete konje uvajaju, / prilike propete pod noge metaju. / Svite, u kih tebi slu~ba se injaae, / razkrajati sebi u kavadih jaae. / Pehare kovaae od kale~ev tvojih / i joa pokovaae pase sabalj svojih. / Oto, a je gore, divstvo odckvar(n)iae / divic ke, pokore ine ti, slu~iae; / ter ditcu neumiu obrizav, tiskoae / u veu nesriu ner kih posikoae! U antiturski dio Marulieva opusa obi no se ubraja i njegov biblijski ep Judita, premda se u tom djelu Turci uope ne spominju: ni u stihovima, niti u proznom predgovoru. Unato  nedostatku izravnih tekstnih pokazatelja za alegorijsko tuma enje, uvijek se nastojalo, zbog sadr~ajne analogije epa, tj. biblijske pri e o Juditi, sa suvremenom politi kom situacijom, pripisati Marulievu epu antitursko obilje~je. Naime, ep je napisan (1501.) i objavljen (1521.) u vremenima mleta ko-turskih ratova; u epu, osobito pri opisu asirske vojske, Maruli se koristi mnogim turcizmima (paaa, subaaa, sultan, vezir i sl.), no to je ve rezultat kulturne/jezi ne razmjene. Navedeni citati iz Zapisa popa Martinca te iz `i~gorieve i Marulieve pjesme paradigmati ni su za prvo razdoblje predo avanja Turaka u hrvatskoj knji~evnosti. Tu relativnu ideoloaku/aksioloaku jedinstvenost, koja odgovara ustaljenim antiturskim predod~bama u spomenutom razdoblju, naruaava tek djelo Trogiranina Koriolana Cipika o mleta ko-turskom ratu u 70-im godinama 15. stoljea Petri Mocenici imperatoris gesta (Ratna djela vrhovnog zapovjednika Petra Moceniga, Venecija 1477.). U toj knjizi, jednom od najstarijih djela hrvatskih autora na "tursku temu", autor opisuje ofenzivni rat Mleta ke Republike na terenu koji su Turci ve zauzeli i naselili  na gr kim otocima, u Maloj Aziji i na Balkanu. U knjizi se realiziraju neki negativni stereotipi o Turcima, no joa se viae prostora posveuje okrutnosti mleta kih napada a-pobjednika. I.2. Vrijeme novog susjedstva Robinja (oko 1520.) Hanibala Lucia (oko 1485. 1553.) prva je hrvatska drama s (kvazi)povijesnim sadr~ajem. Glavni muaki lik  mladi iz ugarske plemike obitelji (Deren in)  dolazi u Dubrovnk, kako bi na trgoviatu robljem otkupio jednu mladu, lijepu robinju, takoer plemikog podrijetla, koja je nesretno zavraila u turskom zarobljeniatvu. Mladi Deren in je u robinju zaljubljen i ~eli je zaprositi. No prije toga htio bi znati, da li i ona njega voli (drami prethodi jedna ljubavna predpri a) i je li u zarobljeniatvu sa uvala svoju nevinost. Za to mu je potreban du~i razgovor s robinjom, ato nije uobi ajeno na trgoviatu robljem. Deren inu stoga mora tra~iti dopuatenje za razgovor od turskih trgovaca, ato mu u prvom inu polazi za rukom, pa se ~eljeni razgovor s robinjom odvija u drugom, sredianjem i najdu~em inu drame. U treem inu drama zavraava hapyendom: robinja odlazi s Deren inom, u zarobljeniatvu je sa uvala nevinost, pa drama mo~e zavraiti pirnom sve anoau. Dogovor Deren ina s turskim trgovcima robljem u prvom inu drame prvi je motiv kraansko-turske suradnje u hrvatskoj knji~evnosti. Taj e se motiv, s razli itim ideoloakim konotacijama, javljati kasnije u mnogim knji~evnim djelima. Politi ki odnos Dubrovnika prema Osmanskom Carstvu, to nije godianji tribut koji je Grad od 1458. plaao Turcima, bio je i sam po sebi dovoljan poticaj za tematiziranje kraansko-turske suradnje. Hvarski knji~evnik Hanibal Luci, dakle graanin Mleta ke Republike, opravdao je dubrova ku politiku u pjesmi "U pohvalu grada Dubrovnika", i to varijacijom stereotipne ideje iz onodobne antiturske literature: Osmansko je Carstvo vojna velesila, koju bi tek ujedinjene kraanske zemlje mo~da mogle poraziti, ali s obzirom na to da je kraanski svijet razjedinjen, malom Dubrovniku ne preostaje niata drugo, osim mirnog su~ivota s monim susjedom. Istu ideju opravdanja tadaanje dubrova ke politike izrazio je i dubrova ki pjesnik Mavro Vetranovi (1482. 1576.) u politi koj pjesmi "Pjesanca slavi carevoj". Za Lucia i Vetranovia osmansko je susjedstvo bilo, dakle, realnost s kojom se moralo ~ivjeti. U vremenu u kojem se Osmansko Carstvo etabliralo kao nova sila i novi susjed kraanskog svijeta u jugoisto noj Europi motivi kraansko-muslimanske suradnje, kao i interes za tursku kulturu, ine se samorazumljivim. Spomenuti interes za Turke u hrvatskoj se ranonovovjekovnoj knji~evnoj kulturi ponajviae javlja u latinskoj historiografiji i putopisnoj literaturi. Ve pri po etku 16. st. Dubrov anin Feliks Petan i (1455. 1517.), koji je vei dio ~ivota proveo kao kaligraf i diplomat na ugarskom dvoru, napisao je tri teksta o povijesti i geografiji Osmanskog Carstva. Rukopis Historia turcica ostao je neobjavljen. Njegovo drugo djelo Genealogia Turcorum imperatorum objavljeno je pet puta u 16. st., ali tek nakon autorove smrti i uvijek anonimno. U prvom dijelu knjige nalazi se genealogija osmanskih sultana od Osmana I. do Bajazida II., a u drugom dijelu se opisuju turska vojska, inovniatvo, zakoni i obi aji. Najpoznatije Petan ievo djelo jest De itineribus in Turciam (O putovima koji vode u Tursku), sa~et opis devet putova koji vode iz Europe u Osmansko Carstvo. Knjiga je takoer objavljena tek nakon autorove smrti, ali je u ranom novovjekovlju do~ivjela petnaest izdanja na latinskom i tri u njema kom prijevodu. U njoj gotovo da i nema imagoloaki zanimljivih sadr~aja, osim nekoliko kratkih zapa~anja o karakteru balkanskih naroda koji ~ive uz opisane putove. Sva tri turkoloaka djela Petan i je napisao u vrijeme svoje diplomatske aktivnosti po etkom 16. st., kad je ugarski kralj Ladislav II. uzaludno pokuaavao organizirati veliki protuturski rat. U tom smislu Petan iev turkoloaki opus, pored tematiziranja turske civilizacije, ima i nedvosmislenu antitursku politi ku funkciju, pa je njegov polo~aj u ovdje predlo~enoj shemi povijesti turske teme u hrvatskoj knji~evnoj kulturi ambivalentan. U djelima Bartola urevia (1506. 1566.) javlja se itav niz kulturoloaki relevantnih tema o Osmanskom Carstvu. urevi je sudjelovao u Moha koj bitci (1526.), gdje su ga Turci zarobili. Iz zarobljeniatva je pobjegao nakon trinaest godina, a svoja je iskustva iz tog vremena, znanja o osmanskoj civilizaciji i razmialjanja o kraansko-muslimanskim odnosima objelodanio u viae tekstova. Od 1544. do kraja 17. st. njegova su djela objavljena u 77 izdanja, ponekad kao pojedina ni tekstovi, ponekad kao kompilacije  uglavnom na latinskom, ali i na drugim jezicima (njema kom, talijanskom, francuskom, nizozemskom, poljskom, eakom, engleskom). U predgovoru upuenu itatelju u knjizi Libellus vere Christiana lectione dignus diversas res Turcharum brevi tradens (Knji~ica doista vrijedna da je kraanin pro ita iznosi ukratko grau o Turcima, Rim 1522) urevi naglaaava da piae samo ono ato je sam vidio ili uo, odnosno da niata ne preuzima iz literature. urevievi tekstovi imaju razli ita ~anrovska obilje~ja poput putopisa, etnografskog opisa nekog prostora, memoarske literature, antiturskog govora, religiozne polemike i sl. Zbog razli itih funkcija pojedinih tekstova mogu se u urevievu opusu pronai proturje ni iskazi o istom objektu, ponekad ak i unutar jednog teksta: primjerice u Exhortatio contra Turcas (Bodrenje protiv Turaka) osmanska se vojska najprije podcjenjuje zbog fizi kih i psihi kih nedostataka u odnosu na vojnike kraanskih naroda, da bi se neposredno zatim pohvalila njezina disciplina, neporo nost, posluanost i vjernost, ato sve nedostaje kraanskim vojnicima. Kad se, meutim, promatra ureviev opus u cjelini kao izvor za jedinstven osobni imaginarij, mora se ustvrditi da je urevi na vrijednosno neutralan na in opisao mnoge aspekte osmanskog druatva i kulture poput bogomolja, muslimanskih duhovnika, vjerskih praznika, hodo aaa, milostinje, pogrebnih obi aja, visokih dr~avnih du~nosnika, akola, sudstva, poljodjelstva, obrta, lova, arhitekture, svadbenih obi aja, odijevanja, hrane i pia. Posebno afirmativno piae urevi o bogobojaznosti Turaka, o njihovoj odanosti sultanu i o hrabrosti jani ara. I pored toga Turci se prikazuju i kao nepomirljivi vjerski neprijatelji kraana i nasilnici, posebno pri opisu ~ivota kraanskih zarobljenika i uope kraana pod osmanskom vlaau; pritom se kao primjer turske okrutnosti isti e dev_irme ("danak u krvi"). urevi rabi i poznati stereotip o Turcima kao bo~joj kazni i o razjedinjenosti kraanskog svijeta. On poziva na "sveti" antiturski rat, ali istodobno vjeruje u mogunost mirne kristijanizacije Turaka. Tom mjeaavinom prozelitizma i vjerske mr~nje, odnosno istodobnom fascinacijom turskom civilizacijom i prezirom prema njoj, urevi je tipi an reprezentant ranonovovjekovnog europskog osmanizma. Dok je urevi bio joa na po etku svog zarobljeniatva, ~ivotno je djelo najboljeg hrvatskog povjesni ara 16. stoljea, Ludovika Crijevia Tuberona, ve bilo zavraeno. Njegov rukopis Commentarii de temporibus suis (Komentari o mojem vremenu) objavljen je, meutim, tek 1603. u Franfurtu na Majni, kad su urevieva djela ve bila poznata airom Europe. Doduae, dio Crijevieva djela, i to upravo onaj u kojemu je rije  o povijesti Osmanskog Carstva, objavljen je neato ranije: 1590. u Firenzi pod naslovom De Turcarum origine, moribus et rebus gestis commentarius. U ukupno 11 dijelova Komentara Crijevi je obradio povijest jugoisto ne Europe, odnosno Italije, Ugarskog Kraljevstva i Osmanskog Carstva od 1490. do 1522. Crijevi, koji je studij zavraio na pariakoj Sorboni, ali svoj itav kasniji ~ivot  izuzev jednog putovanja u Ugarsku 1508.  proveo u benediktinskom samostanima Dubrova ke Republike, pisao je dakle o aktualnim dogaajima svog vremena, doduae s dvije iznimke: povijest Dubrovnika (u 5. dijelu) i Osmanskog Carstva (u 6. dijelu) prikazani su od samih po etaka. Crijevieva predod~ba Turaka ne razlikuje se bitno od mlae, ali ranije recipirane predod~be u urevievim djelima. Naj eai stereotipi poput onih o Turcima kao bo~joj kazni, o razjedinjenosti kraanskog svijeta u borbi protiv Turaka te o okrutnom osmanskom despotizmu, prisutni su i u Crijevievim Komentarima. I Crijevieva predod~ba Turaka je ambivalentna: dubrova ki povjesni ar hvali izdr~ljivost i borbeni duh turskih vojnika, tursku bogobojaznost, gostoprimstvo i vjernost sultanu. No, i kod njega se javljaju kontradiktorni iskazi o istom predmetu: jednom se turskim osvaja ima nekog grada predbacuje okrutnost, drugi put im se pripisuje human odnos prema pobijeenima. Imagoloaki je zanimljiva njegova opaska da Turci u privatnom ~ivotu dr~e zadanu rije , ali ne i u javnom, pogotovo ako prijevara mo~e poslu~iti airenju ili u vraivanju njihove vlasti. Crijevi je u svoje djelo inkorporirao i jednu fiktivnu religijsku polemiku izmeu muslimana i kraanina, koja je trebala istaknuti sli nosti dviju religija, no kod Crijevia nema prozelitisti kih poruka; atoviae, svaka se kraansko-turska suradnja najoatrije napada. Djela Petan ia, urevia i Crijevia najva~niji su prinosi hrvatskih pisaca europskom ranonovovjekovnom osmanizmu. Ona su bila recipirana airom Europe i u njima se, kao i u latinskim govorima i poslanicama, teako mogu pronai neke regionalne specifi nosti. U ranom novovjekovlju ta djela nisu prevoena na hrvatski, pa su ostala dostupna samo najobrazovanijim krugovima itateljske publike. Poznato je, naime, da su povijesna i putopisna djela, kao u eni ~anrovi, u hrvatskoj ranonovovjekovnoj kulturi gotovo isklju ivo pisana latinskim jezikom. Ipak, i u toj epohi ima nekoliko hrvatskih povijesnih djela koja su pisana upravo za manje obrazovanu publiku, u koju se mo~e ubrojiti i ni~i kler. Ve je `imun Ko~i i Benja (oko 1460. 1536.), autor dvaju antiturskih latinskih govora, na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije objavio u svojoj glagoljskoj tiskari u Rijeci 1530/31. Knji~ice od ~itija rimskih arhijerejov i cesarov, kompilaciju ~ivotopisa papa i rimskih careva. U knjizi se nalaze tri orijentalisti ka ekskursa: o povijesti Perzije, o Poroku Muhamedu i po etcima islama, te o turskoj povijesti. Unato  razli itim naslovima u sva se tri ekskursa obrauje povijest Osmanskog Carstva. Hrvatski itatelj, koji nije itao latinski, ali je poznavao glagoljicu i crkvenoslavenski jezik, mogao je u Ko~i ievoj knjizi napokon saznati neato o Proroku Muhamedu i islamu te o povijesti Osmanskog Carstva od po etaka do Selima I. Ko~i i stavlja naglasak na tursko osvajanje jugoisto ne Europe: on navodi najva~nije bitke, ali posebno opairno opisuje osvajanje Carigrada, neizbje~an motiv mnogih kasnijih djela o turskoj temi. I za Ko~i ia su Turci nevjerni osvaja i, koji samo zbog nejedinstvenosti kraana ne mogu biti zaustavljeni. Posebno oatro Ko~i i piae o Proroku Muhamedu, koji je u hrvatskoj ranonovovjekovnoj kulturi bio uvijek povezivan s Turcima kao prvim nositeljima muslimanske vjere u airoj regiji. Osmansku povijest u u~em smislu, tj. smjene na prijestolju i airenje osmanske dr~ave, Ko~i i je prikazao vrijednosno neutralnim jezikom i prili no informativno. Sva navedena obilje~ja predod~be Turaka ima i kronika svjetske povijesti od biblijskih vremena do suvremenosti, ato ju je na kajkavskom 1578. u Ljubljani objavio Antun Vramec (1538. 1588.). U Vram evu se djelu svijet uglavnom ograni uje na srednju i jugoisto nu Europu. Njegova kronika sadr~i viae informacija o turskim osvajanjima, posebno o turskim prodorima u Hrvatsku, nego Ko~i ievo djelo. Istom ~anru popularno pisanih kronika svjetske povijesti pripada i Kronika aliti spomen vsega svijeta vikov (Zagreb 1696., 21744., 31762) Pavla Rittera Vitezovia, ija je glavna tema u poglavljima od 14. st. do suvremenosti upravo turska povijest. U spomenuta tri djela hrvatske ranonovovjekovne historiografije Turcima je posveivano sve viae i viae prostora, no njihova je povijest uglavnom reducirana na kronologiju ratova s kraanskim svijetom i na smjene na osmanskom prijestolju. Zanimanje za tursku povijest uvijek je kontekstualizirano u okvir kraansko-muslimanskih sukoba i nikad nije vodilo do tematiziranja turskog na ina ~ivota ili osmanske druatvene strukture, ato je bio slu aj u latinskoj historiografiji i putopisnoj literaturi hrvatskih autora. Poneato od tog interesa za tursku civilizaciju po sebi imaju, meutim, neka hrvatska knji~evna djela u u~em smislu. Na prvom mjestu svakako treba spomenuti ep Osman Ivana Gundulia (1589. 1638.), koji je, doduae, objavljen prvi put tek 1826., ali je u 17. i 18. st. bio dostupan u brojnim rukopisima te je na kasniju ranonovovjekovnu epiku sna~no utjecao. Od Ilirskog pokreta naovamo Osman ima status kanonskog djela hrvatske knji~evnosti, ime je odigrao va~nu ulogu u oblikovanju predod~be o osmanskoj ranonovovjekovnoj civilizaciji. Glavna tema epa jest ruaenje mladog sultana Osmana II. (1604. 1622.) nakon neuspjeha u bitci protiv Poljaka kod Chocima 1621., ato je, uz neke prijeporne sultanove odluke, dovelo do jani arskog ustanka. Tom je ustanku, nakon lakune ato ju ine dva izgubljena pjevanja, posveena posljednja etvrtina epa (16. 20. pjevanje). Tu se po prvi put jedno hrvatsko knji~evno djelo fokusira na jezgreno podru je Osmanskog Carstva, a ne na prostor osmanskih osvajanja. Pri tom je posebno zanimljivo da epski pripovjeda , u suglasju s Gundulievim aristokratsko-konzervativnim glediatem, simpatizira legitimnog vladara Osmana II. i njegove najbli~e suradnike, prije svih velikog vezira Dilavera. U zavranom komentaru na kraju epa Gunduli, meutim, napada "institucije" osmanske civilizacije, koje su i u onodobnoj europskoj literaturi o Turcima bile esto tematizirane, kao primjerice despotizam, dev_irme ("danak u krvi"), bratoubojstva na osmanskom dvoru prilikom stupanja na vlast novog sultana, doktrina predestinacije kao poticatelj vojni ke hrabrosti, poligamija itd. Pad Osmana II. bio je temom joa jednog onodobnog hrvatskog knji~evnog djela, drame Osmanaica dalmatinskog povjesni ara i knji~evnika Ivana Tomka Mrnavia (1580. 1637.). Za razliku od Gundulia Mrnavi je svoje djelo objavio (u Rimu 1631.), ali ono nije imalo utjecaja u svom vremenu i brzo je palo u zaborav. Unato  tome Mrnavieva je drama kulturnopovijesno i imagoloaki zanimljiva. Autor je u njoj pokuaao vrlo kompliciranom fabulom prikazati jani arski ustanak. Mladom sultanu i njegovim pristalicama te osmansko-poljskom ratu ostavio je Mrnavi, za razliku od Gundulia, malo prostora. Sudbina Osmana II. trebala je biti shvaena kao simptom skoraanje propasti Osmanskog Carstva; beogradski kadija Red~ep, lik koji u drami ima ulogu objektivnog pripovjeda a i komentatora, dolazi u Istanbul, kako bi upozorio sultana na jedno po Turke katastrofalno proro anstvo, no njegova misija ostaje bez rezultata. U jednom od imagoloaki najzanimljivijih djela hrvatske ranonovovjekovne knji~evnosti, u epu Dubrovnik ponovljen (u zna enju "obnovljen") Jakete Palmotia Dionoria (1623. 1680.), nalazi se vrijedna graa za rekonstrukciju onodobne predod~be Turaka. U opairnom epu (20 pjevanja, 15.644 osmerca) Palmoti Dionori opisuje pokuaaj dubrova ke diplomacije da nakon velikog potresa 1667. izbjegne plaanje visokog tributa, koji je, s obzirom na to da su mnoge bogate obitelji stradale u potresu, Dubrovnik trebao platiti sultanu. Palmoti, koji je obavljao funkciju dubrova kog diplomata u Istanbulu, a u potresu izgubio cijelu obitelj, ispunio je epsku pri u mnogim autobiografskim elementima. On je osobno bio lan delegacije, ije su putovanje i diplomatske aktivnosti u Turskoj opisani u epu. Dubrovnik ponovljen je jedinstven knji~evni spomenik dubrova koj diplomaciji, pa je i opis Turaka u njemu u neku ruku diplomatski: meu Turcima Dubrovnik ima i prijatelje i neprijatelje. Pritom su potonji ili lokalni monici u Bosni i Hercegovini ili osobe na osmanskom dvoru, koje protiv Dubrovnika poti e sam pakao. Epska pri a, zahvaljujui dubrova kom zaatitniku sv. Vlahu (Bla~u) i njegovoj pobjedi nad paklenim silama, ima hapyend. S imagoloakog je glediata posebno zanimljiv opis putovanja dubrova kih diplomata kroz Hercegovinu i Srbiju, koje su autoru poslu~ile kao mjesto radnje za neke romanti ne epizode. Prostor na kojem se kree sultan prikazan je  u suprotnosti s razorenim Dubrovnikom  kao prostor bogatstva, raskoai i u~ivanja. Premda je Palmoti Dionori vrlo vjeato obradio grau neprimjerenu baroknom epu, njegovo je djelo objavljeno samo jednom, i to u 19. st. (Dubrovnik 1878.), a u hrvatskoj knji~evnoj povijesti ono nikad nije bilo kanonizirano. Razlog tome mogao bi se tra~iti u tematiziranju licemjerne dubrova ke politike, ili mo~da u nedostatku jednozna ne antiturske tendencije. I.3. Vrijeme nade u propast Osmanskog Carstva (17. 18. st.) Ve se u antiturskim govorima i poslanicama u 15. i 16. st. te u opusu Bartola urevia nailazi na ideju da se turska sila mo~e pobijediti zajedni kom vojnom akcijom kraanskih zemalja. Velika pobjeda kraanskih snaga u pomorskoj bitci kod Lepanda 1571. pronaala je, meutim, u hrvatskoj knji~evnoj kulturi malo odjeka: samo u jednoj pjesmi dalmatinskog pjesnika `ime Budinia (izmeu 1530. i 1535. 1600.) u njegovoj zbirci prijevoda psalama (Pokorni i mnozi ini psalmi Davidovi, Rim 1582.) nalazi se jedna reminiscencija na spomenutu bitku. Daleko viae nade u kraj osmanske moi izazvao je pad Osmana II., o emu je ve bilo rije i. Pravi praoblik devetnaestostoljetnog stereotipa o "bolesniku na Bosporu" nalazi se u latinskom tekstu De presenti statu Ottomanici imperii (O sadaanjem stanju Osmanskog Carstva), ato ga je Dubrov anin Stjepan Gradi (1623. 1683.), kustos Vatikanske knji~nice, kao poslanicu uputio svom prijatelju, padernbornskom biskupu Ferdinandu Firstenbergu 1664. U njemu Gradi polemizira sa starijim autorima, koji su hvalili organizaciju osmanske dr~ave te hrabrost i disciplinu njezinih vojnika, kao ato je to, primjerice, inio njegov sugraanin Ludovik Crijevi Tuberon u svojoj knjizi napisanoj po etkom 16. stoljea, objavljenoj tek u 17. st. i u Gradievo vrijeme joa uvijek vrlo utjecajnoj. Kao netko tko je imao pristup informacijama u diplomatskim krugovima Rima, Gradi piae o teakoj druatvenoj krizi Osmanskog Carstva: turska je vlast korumpirana, turski gradovi i polja propadaju, a jani ari su postali lijeni i bave se "prljavim poslovima", atoviae toliko su neposluani i samovoljni da su se usudili pogubiti dvojicu sultana (Osmana II. 1622. i Ibrahima 1648. godine). Stoga bi, smatra Gradi, francusko-habsburaka koalicija, upravo tad kad u zapadnoj Europi nakon Tridesetogodianjeg rata vlada mir, mogla pobijediti osmansku vojsku. Gradieva analiza tadaanjeg stanja Osmanskog Carstva, meutim, nije imala, za razliku od literature koja je u njoj bila kritizirana, nikakav utjecaj na literaturu o Turcima u svom vremenu. Dok je Gradi pisao svoj tekst, Nikola Matija Iljanovi je pobjegao iz turskog zarobljeniatva u kojem je proveo 26 godina. Otprilike petnaest godina kasnije objavio je taj malo poznati autor djelo o Osmanskom Carstvu Relatio status Ottomanicae domus (Izvjeataj o stanju na osmanskom dvoru, Be  1679.) i posvetio ga habsburakom caru Leopoldu I. Premda Iljanovi, koji je prema vlastitim rije ima proveo 18 godina na turskom dvoru, opisuje isto vrijeme kao i Gradi, njegova se dijagnoza stanja Osmanskog Carstva bitno razlikuje od Gradieve. Ve na po etku svog teksta naglaaava Iljanovi da je sultanova vlast milostiva i pravedna. Unato  pojedinim slu ajevima korupcije, Osmansko Carstvo ima dobar sustav kontrole pri ubiranju poreza, smatra Iljanovi. On hvali organizaciju osmanske vojske i religioznost Turaka. Ipak, u posljednjem dijelu teksta poziva Iljanovi kraanski svijet na antiturski rat. Pritom isti e nadmo kraanske civilizacije, a u nejedinstvenosti kraanskih zemalja i poro nu ~ivotu njihovih vojnika vidi jedini uzrok vojne i politi ke premoi Osmanlija. Iljanoviev ~ivot i djelo podsjeaju na urevia; Iljanovi ak preuzima od urevia vrijednosno proturje an prikaz turske vojske, no recepcija i utjecaj njegova teksta ne mogu se usporeivati s uspjehom urevievih djela. U hrvatskoj knji~evnosti prije 1683. (prije Druge turske opsade Be a) ideja o skoroj propasti Osmanskog Carstva javlja se, pomalo iznenaujue, u panegiri noj pjesmi jednog dubrova kog pjesnika. Vladislav Men eti (1617. 1666.) posvetio je naime svoje djelo Trublja slovinska (Ancona 1665.) hrvatskom plemiu, banu, vojskovoi i pjesniku Petru Zrinskom, koji e u Wiener Neustadtu aest godina kasnije, kao sudionik u protuhabsburakoj uroti, biti pogubljen. Men eti slavi Zrinskog prije svega zbog objavljivanja hrvatskog prijevoda maarskog epa njegova brata Nikole o opsadi Sigeta 1566., u kojoj je juna kom smru poginuo njihov pradjed Nikola `ubi Zrinski, a smrt na drugoj strani naaao i veliki turski sultan Sulejman Zakonodavac. U panegiri kom se stilu, meutim, slavi i antiturski anga~man Petra Zrinskog, kojeg Men eti ak vidi kao osloboditelja Carigrada. Efekt iznenaenja, ato ga proizvodi objavljivanje nedvosmisleno antiturskog djela iz pera jednog dubrova kog pisca, donekle relativizira povijesni kontekst u kojem je djelo nastalo: Vladislav Men eti pripadao je, naime, onom dijelu dubrova ke aristokracije koji se protivio osmanskom vrhovniatvu nad Dubrovnikom i koji je pri kraju Kandijskog rata (1645. 1669.) vidio mogunost prekida te politi ke veze. Sli na je, ak i vea nada u prekid politi kih veza Dubrovnika s Osmanskim Carstvom potakla dva desetljea kasnije joa jednog dubrova kog pisca da objavi jedno antitursko djelo. Petar Toma Bogaainovi (oko 1625. 1700.) opjevao je u kronici u stihovima naslova Be a grada obkru~enje od cara Mehmeta i Kara Mustafe velikog vezijera (Padova 1685.) Drugu opsadu Be a 1683. i dogaaje koji su slijedili nakon nje. Poput baroknih epi ara Gundulia i Palmotia Dionoria, i Bogaainovi je turski tabor vrijednosno izdiferencirao: pored zlih i agresivnih likova javljaju se i oni razumni i pomirljivi (primjerice, muftija savjetuje velikog vezira da ne napada Be ). Pripovjeda  iskazuje suosjeanje prema pora~enim turskim vojnicima, ato e kasnije, u 18. stoljeu, postati stereotipom pri opisu turskih poraza. Diplomatski karakter Bogaainovieva djela dolazi na vidjelo u pohvalama dvojice dubrova kih branitelja Be a (Petra Ricciardija i Frana Gundulia, sina pjesnika Ivana) i austrijskog cara Leopolda, u kojemu je Bogaainovi o ito vidio novog politi kog zaatitnika svoga grada. Dubrovnik je doista 1684. zaklju io ugovor s Habsburakom Monarhijom o povratku pod suverenitet ugarskog kralja, no taj ugovor nije mogao biti realiziran. Turski poraz u Drugoj opsadi Be a 1683. i habsburaka rekonkvista ju~ne Ugarske ve su kod autora 18. stoljea shvaeni kao prekretnica u povijesti zapadnih dijelova Osmanskog Carstva. Izrijekom to se zapa~anje javlja u djelima dvojice najva~nijih dalmatinsko-franjeva kih pisaca: u Cvitu naroda i jezika iliri koga aliti rvackoga (Mleci 1747.) Filipa Grabovca (1697. 1749.) te u Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga (Mleci 1756., 21759.) Andrije Ka ia Mioaia (1704. 1760.). Nada hrvatskih pisaca u protjerivanje Turaka iz Europe, doduae uzaludna, dosegnula je vrhunac pri kraju 18. stoljea, u vrijeme posljednjeg habsburako-turskog rata (1788. 1791.), kad se jedna od bojianica protezala du~ rijeke Save. Taj je rat bio najopjevaniji dogaaj ranonovovjekovne povijesti u hrvatskoj knji~evnosti, prije svega u njezinoj slavonskoj dionici. Rije  je, meutim, o pu koj prigodnoj epici, o jednoj vrsti rane publicistike potkraj ranog novovjekovlja, koja nikad nije pripadala hrvatskom knji~evnom kanonu, ato ne umanjuje njezinu imagoloaku va~nost, pogotovo s obzirom na popularnost u airokoj itateljskoj publici krajem 18. stoljea. Opadanjem osmanske moi na jugoistoku Europe opada i interes za Osmanlije u onodobnoj hrvatskoj knji~evnosti: u 18. stoljeu nema nijednog teksta koji bi se, poput ovdje spominjanih djela 17. stoljea, fokusirao na osmanski svijet. Pojam "Tur in" ograni uje se u to vrijeme na muslimanske susjede koji govore slavenskim jezicima. Doduae, u Grabov evu se Cvitu razgovora nalaze ulomci o povijesti islama i Osmanskog Carstva, no i u tom djelu, ina e otu~nom svjedo anstvu netolerancije i vjerske mr~nje, autor posveuje daleko viae prostora vlastitu zavi aju  dalmatinskom zaleu, pograni nom podru ju prema Osmanskom Carstvu. Rjeaenje za "nepodnoaljivo susjedstvo" sa slavenskim muslimanima Grabovac je tra~io u prozelitizmu, u prijelazu muslimana na kraansku vjeru, odnosno u povratku islamiziranih Slavena u vjeru svojih predaka ("poturice"). U najpopularnijem hrvatskom djel   .  d h,.0zt##|&&'6'+,,,.Z00|;估tgh x5CJaJmHsHhch x6]mHsHhch xmHsHhc5mHsHhcmHsH#jh~v0JCJUaJmHsHh~vCJaJmHsHh xCJaJmHsHh x6]mHsHh~vmHsHh x6mHsHh xmHsH h~v0Jh xh x5mHsH$ 02t#$%z&|&'8'..44;; $dh^a$$ hdha$gdc$dh^a$gd~v$dha$@pi$j|;~;;f<<CCCCDDNNNNZQ\QR2SUUUUWWb[r[H`J```^a`aaa|b~b c ccc*d,dddVeXeeeٽٵ٭ٽٵٵ٤ٵٵٵٌٙz#jh x0JCJUaJmHsHh x5CJaJmHsHhP&h xmHsHh x6mHsHhD|4mHsHhCmHsHjh x0JUmHsHhD|4h x6]mHsHh xmHsHh xCJaJmHsH#jhc0JCJUaJmHsH0;CNXQZQWWF`H`eekkqqq`{hjF$ hdha$gdP& $dh^a$$dha$$ hdha$gdCeexff kkkkk:kbkDmFmnTnnnqqqqqq`{b{jlFH{ֆ<DҚ>N>칰욑h x]mHsHh xB*]mHphsHh.mHsHh x5mHsHhP&5mHsHh x6]mHsHhP&mHsHjh x0JUmHsHh x6mHsHh xmHsHh xCJaJmHsH9(:`vTVȵʵ24ؾ8VX8:(HJXZDF NPPZp| FD<> RdfXh x5mHsHh xH*mHsHhgmHsHjh x0JUmHsHh x6mHsHh xmHsHN28RDLNF<d("*"% + +11xK$ hdha$gdP&$ hdha$gdP& ^0BD, V *","`$$"%j%%%%%X**++ ++--11111D$DlDEjEI6IlJJJJJJzK|KK*LZL\LMNjOlO:Q߸h!h x6]mHsHh!h!6]mHsHUjh x0JUmHsHh xH*mHsHh!mHsHhgmHsHh x6mHsHh xmHsHAu 18. stoljea, u Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga Andrije Ka ia Mioaia posveeno je kraansko-turskim borbama u Dalmaciji neusporedivo viae prostora nego u Grabov evoj knjizi. Mleta ko-osmanska granica u Dalmaciji za Ka ia je popriate dvoboja (megdana) hrabrih ratnika s kraanske i turske strane. I premda su i u njegovu djelu Turci karakterizirani kao osvaja i, nasilnici i vjerski neprijatelji, esto im se pripisuje i atribut monih ratnika ("silnih junaka"). Posljednja pjesma u knjizi posveena je tako bosansko-muslimanskim junacima: Ka i pritom naglaaava da su i oni Slaveni, koji su u vrijeme osmanskih osvajanja preali na islam. U Razgovoru ugodnom ne tematiziraju se osmanska povijest i civilizacija u u~em smislu. Neato od toga mo~e se, meutim, pronai u Ka ievoj pu koj kronici svjetske povijesti (Korabljica, Mleci 1760.), koja se dijelom oslanja na Vitezovievu Kroniku, ali se ipak uglavnom usredoto uje na biblijsku povijest. U naj itanijoj knjizi slavonske knji~evnosti 18. stoljea, u Satiru iliti divjem oviku (Dresden 1762., Osijek 21779.) Matije Antuna Relkovia (1732. 1798.) Turci postaju metaforom primitivnog hedonizma: svi su slavonski obi aji, koje Relkovi kritizira u svojoj prosvjetiteljskoj analizi onodobnog slavonskog druatva, tvrdi on  ostatci turske kulture odnosno turske jednoipolstoljetne vladavine u Slavoniji. Lako se stoga mo~e zaklju iti da se domena mentaliteta koji Relkovi napada nalazi u Bosni. Tim ograni avanjem na prostor slavenskog Balkana dobila je hrvatska literatura o Turcima u 18. st. u izvjesnom smislu provincijalni karakter, no istodobno ona je time pripremila teren istovrsnoj knji~evnosti sljedeeg stoljea. *** U pojedina nim hrvatskim knji~evnostima ranog novovjekovlja primjeuju se lako razumljive razlike u predstavljanju Turaka. Tako je turska tema u dubrova koj knji~evnosti dobro zastupljena, ali je zbog politi ke vezanosti uz Osmansko Carstvo uglavnom obraivana s dosta opreza. Pojedini dubrova ki pisci, primjerice, Ludovik Crijevi Tuberon i Mavro Vetranovi, u svojim djelima sugeriraju da je za njihov grad-dr~avu politi ki neprijatelj br. 1 Mleta ka Republika, a ne Osmansko Carstvo. Ukupna politi ko-ratni ka aktivnost Venecije protiv Turaka u dubrova koj je knji~evnosti gotovo bez iznimke preauena. Samorazumljivo je da dalmatinski knji~evnici slave mleta ku borbu protiv Turaka: openito antiturska je tendencija doala do najja eg izra~aja u knji~evnosti mleta ke Dalmacije (Maruli, Mrnavi, Grabovac itd.). Kajkavska knji~evnost Banske Hrvatske obrauje sve do kraja 18. st. gotovo isklju ivo religijske teme, kao i slavonska knji~evnost do kraja prve polovice spomenutog stoljea. Stoga je u njima turska tema sve do posljednjeg habsburako-turskog rata (1788. 1791.) slabo prisutna. Latinska historiografija i putopisna literatura ipak su imagoloaki najzanimljiviji dio hrvatske ranonovovjekovne knji~evne kulture. S druge strane, u knji~evnosti na hrvatskom jeziku turska je tema naglaaeno prisutna u epici, bitno manje u drami, a naro ito slabo u komediji. To bi moglo voditi do jednostavnog zaklju ka: da je u pograni nom prostoru, koji se nalazio u stalnoj ratnoj opasnosti, bilo jedva mogue sliku Tur ina tj. Neprijatelja oblikovati na komi an na in. Unato  tome u ukupnoj su se hrvatskoj ranonovovjekovnoj knji~evnoj kulturi razvile razli ite stereotipne predod~be o Turcima: Turci kao osvaja i, nasilnici, vjerski neprijatelji, hedonisti, razbludnici i homoseksualci, ali i istodobno hrabri ratnici, bogobojazni ljudi, vjerni podanici, da se samo spomenu oni najva~niji stereotipi. II. Skica za sliku Turaka u hrvatskoj knji~evnoj kulturi 19. stoljea ini se da su politi ke okolnosti u Europi pri po etku 19. stoljea pridonijele slabijem interesu za Osmanlije u onovremenoj, joa uvijek predpreporodnoj hrvatskoj knji~evnoj kulturi. U vrijeme napoleonskih ratova turska je tema u drugom planu. No, ve u dvadesetim i tridesetim godinama dogaaji u Osmanskom Carstvu  reforme sultana Mahmuda II. i otpor na koje su one naiale u Albaniji i Bosni te separatisti ki pokret u Egiptu koji e u kona nici dovesti do njegova osamostaljenja  opet su zaokupili europsku, pa i hrvatsku javnost. U tridesetim godinama zapo inje proces stvaranja jedinstvenog hrvatskog kulturnog prostora  voe Ilirskog pokreta nastoje, doduae, kulturno ujediniti itav ju~noslavenski prostor, no rezultat njihova nastojanja bit e tek ruaenje dotad vrlo dubokih "pokrajinskih granica" unutar Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Jezi na standardizacija (i/jekavska atokavatina kao temelj jedinstvenog knji~evnog jezika), Zagreb kao jedinstven kulturni centar te pojava politi kog i knji~evnog periodi nog tiska temeljni su initelji kulturnog procesa koji se danas, prema kriteriju stvarnih dosega a ne prema intencijama njegovih protagonista, s pravom naziva Hrvatskim narodnim preporodom. Sve spomenuto, a posebice periodi ni tisak i knji~evna djela koja su se itala na airem hrvatskom (pa i ju~noslavenskom) prostoru, preduvjet je stvaranja novog, modernog hrvatskog kulturnog imaginarija. Taj se imaginarij ne nastavlja u kontinuitetu na imaginarije ranonovovjekovnih hrvatskih kultura  devetnaesto e stoljee, primjerice, tek otkrivati hrvatsku ranonovovjekovnu knji~evnost (osobito na stranicama Danice ilirske), a pri svom kraju uspostaviti i njezinu slu~benu povijest. II.1. Novine i Danica Za rekonstrukciju ranog hrvatskog kulturnog imaginarija iz vremena Ilirskog pokreta / Hrvatskog narodnog preporoda, a onda i predod~be Turaka kao njegova sastavnog dijela, od posebne su va~nosti periodi ne publikacije  Ilirske narodne novine (pokrenute 1835. kao Novine horvatske) i njihov knji~evni prilog Danica ilirska (u prvoj godini izla~enja Danica horvatska, slavonska i dalmatinska). Novine su izlazile dva puta na tjedan, a Danica jedanput, obje u istom formatu i opsegu (na pola arka). Ako se pogledaju tekstovi o Turcima/Osmanskom Carstvu u prvih pet godiata Novina i Danice (1835. 1839.), a rije  je o posljednjih pet godina vlasti reformisti ki nastrojenog sultana Mahmuda II., dolazi se do zanimljivih zaklju aka. Naime, Turcima je u Novinama posveeno razmjerno puno prostora, a najvei broj vijesti mo~e se podvesti pod klju ne rije i "europeizacija/modernizacija". Izvjeauje se tako, primjerice, o investicijama u graditeljstvu, prometu i industriju; o podizanju akolstva, osobito sveu iliata; o mjerama za suzbijanje korupcije i veu u inkovitost vlasti; o airenju tiska; o popularnosti talijanske opere i europskih balova u Istanbulu i sl. Isti u se primjeri vjerske tolerancije: sultan posjeuje gradiliate pravoslavne crkve, dopuata gradnju pet katoli kih crkava u Istanbulu te ulazak kraana u d~amije, a vjersku snoaljivost propagira i u javnim istupima. Na stranicama Novina demontira se i raaireni zapadni stereotip o ropskom polo~aju ~ena u islamskoj kulturi  ak i ~ene iz sultanova harema odlaze na aetnje uz Bospor i druga mjesta u Istanbulu, a one "obi ne", kako se saznaje iz neke uredbe kojom se nastoji upristojiti graanke Istanbula, obi avaju ostajati na ulici u muakom druatvu i u kasnim ve ernjim satima, slobodno odlaze na sladoled u kavane Pere i Galate, s mladim trgovcima nasamo razgovaraju u duanima, a ne samo ispred njih i sl. Kao protute~a optimisti noj, europeizirajuoj slici Osmanskog Carstva u Novinama se pojavljuju i vijesti o gusarskim napadima u turskim teritorijalnim vodama te o estim epidemijama kuge, koje, doduae, potkraj 1830-ih godina osmanska vlada nastoji suzbiti ambicioznim mjerama zdravstvene zaatite. U nekim se tekstovima tematizira i unutraanja oporba reformisti koj politici Mahmuda II.: isti e se kako su reforme daleko bolje primljene u Istanbulu nego u provinciji, ali i da ih i sama izvrana vlast esto sporo provodi. U Danici ilirskoj, za razliku od Novina, modernom se Osmanskom Carstvu posveuje bezna ajno malo prostora. Orijentalni je svijet nazo an tek kao mjesto radnje brojnih prosvjetiteljskih, mahom prevedenih, pripovjedaka. Pojam "Tur in" odnosi se, dakle, u Danici gotovo isklju ivo na muslimanske susjede na zapadnom Balkanu. U faktografskim tekstovima Danice, uglavnom u primjerima rane zemljopisne ili etnografske literature, dosta se pisalo o Bosni, Srbiji i Crnoj Gori, pri emu se esto isticao i antiturski, ratni ki duh Crnogoraca i Srba. S druge strane, u knji~evnoj fikciji, u brojnim umjetnim i narodnim pjesmama, ali i u pripovijetkama s (kvazi)povijesnim sadr~ajem, slavila se borba ju~noslavenskih kraana protiv Turaka. Ta je protuturska crta primjetna i u izboru iz ranonovovjekovne hrvatske knji~evnosti  iz Gundulieva se Osmana objavljuje upravo epizoda o Ljubdragu i Sun anici, kao poetska slika ju~noslavenskog prostora pod "turskim jarmom". Predod~ba Turaka u Danici u suglasju je s programskim ciljevima tematiziranja povijesti ju~noslavenskih naroda, ato su ih Ljudevit Gaj i njegovi suradnici navijestili ve u "Oglasu" za prvi broj Novina i Danice. Ta se smjernica osobito slijedila u etvrtom godiatu (1838.): u pripovjednoj i povijesnoj prozi tematizirali su se odabrani dogaaji iz povijesti hrvatsko-turskih ratova, primjerice opsada Gvozdanskog 1577. godine te bitke kod Siska i Petrinje 1593. i 1594. Ovaj jezgrovit prikaz jasno upuuje na goleme razlike u oblikovanju predod~be Turaka u Novinama i Danici. Kako objasniti tu diskrepanciju, kad se ima u vidu da je rije  o dva dijela jedinstvenog novinskog poduhvata koji izvodi jedan, razmjerno malen krug ljudi. Neuvjerljiva bi bila postavka da je pozitivna slika Osmanskog Carstva u Novinama rezultat nekriti kog preuzimanja iz stranog tiska. Uostalom, usporedba Novina i be kog sterreichischer Beobachter, jednog od va~nijih izvora zagreba kog polutjednika, pokazuje da je uredniatvo Novina radije biralo vijesti o modernizaciji Osmanskog Carstva i glamuroznom ~ivotu njegove prijestolnice, nego suhoparna izvjeaa o kadrovskim promjenama, kretanju ratnog brodovlja i sl., u emu be ki list ne oskudijeva. Posebno je zanimljivo da se u Novinama ne mo~e nai nimalo simpatija uredniatva za separatisti ke pokrete na rubovima Carstva  u Egiptu, Albaniji i Bosni  o emu se ina e naairoko izvjeauje. I dok se, primjerice, u Danici veli a ratni ki, protuturski duh Srba i Crnogoraca, u Novinama se opairno opisuje posjet srpskog kneza Miloaa Obrenovia Turskoj, naglaaavaju se njegovi dobri odnosi s Portom, koja upravo Srbiju namjerava iskoristiti u pacifikaciji nemirne Bosne. Logi no je stoga naposljetku postaviti otvorena pitanja: Je li mlada hrvatska intelektualna elita okupljena oko Novina i Danice u Bosni (i uope u ju~noslavenskom muslimanskom svijetu) i u maloazijskoj jezgri Osmanskog Carstva vidjela dva razli ita objekta? Jesu li, kad je u pitanju zapadni Balkan, na djelu prikrivene imperijalne te~nje "oslobaanja" prostora koji se u skladu sa airoko prihvaenom interpretacijom povijesti smatrao vlastitim, dok se, s druge strane, europeizacija Turske, na pozadini vlastitih civilizacijskih te~nji i ~udnje za pripadanjem europskom Zapadu, bezrezervno simpatizirala? II.2. Tri kanonska djela preporodnog vremena Predod~ba Turaka u tri kanonska djela preporodnog vremena  u putopisu Pogled u Bosnu Matije Ma~urania, u drami Juran i Sofija Ivana Kukuljevia Sakcinskog te u epu Smrt Smail-age engia Ivana Ma~urania  nedvojbeno stoje na istoj idejno-aksioloakoj crti kao i knji~evni prilog Danica. Matija Ma~urani (1817. 1881.), ohrabren od starije brae, Iliraca Ivana i Antuna, otputovao je 1839.-1840. u Bosnu, hrvatskoj javnosti joa uvijek slabo poznatu susjednu provinciju Osmanskog Carstva. Dvije godine kasnije, nakon zajedni ke cenzure sve troje brae, u kojoj su izba eni politi ki nepoudni dijelovi teksta, u Gajevoj je tiskari objavljen putopis Pogled u Bosnu (Zagreb 1842.). Knjiga se sastojala od dva dijela: u prvom je Ma~urani opisao osobne do~ivljaje s puta (Put u Bosnu i natrag), dok je u drugom iznio opaske o kulturi, obi ajima i karakteru Boanjaka (Razli ne opazke o Bosni). Bosna je prikazana kao siromaana i nazadna zemlja. Tako, primjerice, stari odrpani spahija, kojeg Ma~urani susree ve na po etku putovanja, ne poznaje rije  za kiaobran, pa ga naziva " ador"; jedan ehaja nikad nije vidio ~ig, pa ga s Ma~uranieva putnog lista pokuaava odlijepiti noktom; bosansko je seosko stanovniatvo tako siromaano da gosta mo~e ponuditi samo kukuruznim kruhom, rakijom i kavom. Bosna je prostor bezakonja; Turci nemaju vrstih zakona i propisa, ve samo obi aj  "hadet", ali "hadet ie kako je njima bolje". Ma~urani prikazuje Bosnu i kao prostor sna~nih proturje nih osjeaja: " A poslije kavazi, kao i svi Turci, as jedan s drugim ~ivu kao bratja, a as opet gledaju, kako bi jedan drugomu ulomili vrat". Osim vjerske u Bosni vlada i meuetni ka mr~nja: franjevci propovijedaju protiv Muhameda i Kurana, muslimanski Boanjaci i bosanski Osmanlije meusobno se mrze, a mrze se, ato autoru posebno teako pada, i katolici i pravoslavci premda su i "po krvi i po svetoj vjeri prava rodjena bratja". Muslimansko tla enje kraanskog stanovniatva stalno se isti e: Turci prisiljavaju lijepe kraanke da prijeu na islam; bogatijim kraanima nastoje oduzeti njihove lijepe kue; bra na je nevjera muslimanima zabranjena, osim ako je Tur in po ini s nekom kraankom. U etni koj karakterizaciji bosanskih Turaka u Ma~uranievoj se knjizi javljaju varijante stereotipa poznatih joa iz ranonovovjekovne literature: Turci su bogobojazni; svojim su vladarima i gospodarima slijepo posluani; rado poma~u ljudima u nevolji, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, ali su isto tako samoljubivi i pohlepni; njihovi su razgovori besramni, u emu ih po inje slijediti i kraanska mlade~. Ma~urani dopuata bosanskim muslimanima da bace pogled na susjedni habsburaki prostor: Boanjaci tvrde da "`vabe" rado proturje e svojim gospodarima, ali zato bivaju i oatro ka~njeni; ude se i povijesnoj preciznosti i iskrenosti njema kih podanika  kod "`vaba" je sve zapisano: koliko su puta s Turcima vodili rat, koliko je ljudi poginulo i tko je pobijedio; oni ne preauuju ni turske pobjede, ude se Boanjaci i usporeuju to s la~ima i pretjerivanjima u vlastitim narodnim pjesmama. Ma~urani je proputovao i jedan dio Srbije, ato jezgrovito opisuje pri kraju knjige. Sami Turci ka~u da je Srbija sad bogatija nego ikad, ali da Turci, koji su se sad tamo sakrili u gradove, sve moraju skupo plaati Vlasima, kako bosanski muslimani nazivaju susjedno slavensko pravoslavno stanovniatvo. Bosanski se Turci, tvrdi Ma~urani, hvale da e na proljee osloboditi `umadiju, kako oni nazivaju Srbiju, pokuaavajui izbjei njezinu etni ku oznaku. Putopisac hvali ljepote Srbije i uzdi~e juna ki duh Srba, posebice omladine. Simptomati no je da borbeni duh bosanskih muslimana prikazuje kao razmetljivo hvalisanje, a isti osjeaj srpske mlade~i kao izraz ~elje za osvetom za povijesna nedjela ato su ih po inili Turci. Unato  aksioloaki neutralnom opisu nekih aspekata bosansko-muslimanske kulture u drugom dijelu knjige, Ma~uranieva je Bosna udan, egzoti an, u moralnom i civilizacijskom smislu prema susjednim kraanskim zemljama posve inferioran prostor. *** U tiskari Ljudevita Gaja otisnuta je 1839. povijesna drama Ivana Kukuljevia Sakcinskog Juran i Sofija ili Turci pod Siskom. Komad je iste godine u Sisku praizvela jedna amaterska dru~ina, a sljedee ga je godine u Zagrebu i Karlovcu izvodio profesionalni ansambl "Domorodno teatralno druatvo". Dan prve zagreba ke izvedbe, 10. lipnja 1840, smatra se po etkom rada Hrvatskog narodnog kazaliata. Drama je postavljena na pozornicu i u ljeto 1989., o igledno kao primjeren komad politi ki turbulentnom vremenu. Ti podatci svjedo e o kulturnopovijesnom, odnosno imagoloakom zna enju Kukuljevieve povijesne drame, ak i usprkos pretpostavci da je hrvatski pisac za predlo~ak uzeo jednu izgubljenu dramu austrijskog dramati ara Lorenza Gindla, da je, atoviae, svoju dramu najprije napisao na njema kom jeziku. Kakvu je predod~bu Turaka itateljska i kazaliana publika mogla pronai u Juranu i Sofiji? Povijesna pozadina drame je habsburaka (hrvatska) pobjeda nad Turcima u bitci kod Siska 1593. Dramska se radnja, meutim, koncentrira prije svega na sudbinu Juraja, od Turaka utamni enog sina hrvatskog bana Tome Erddyja, odnosno na pokuaaj Juranove ~ene Sofije da svog mu~a oslobodi iz zarobljeniatva. Drama tematizira, za knji~evnost tog razdoblja i ina e karakteristi nu, opreku izmeu patriotskih du~nosti i intimnih ljubavnih osjeaja, pri emu je Katarina, ~ena bana Erddyja i Juranova majka, jedini karakter u drami koji patriotskom principu nadreuje princip (materinske) ljubavi. Turci su sna~no sotonizirani: hrvatski ih likovi u drami naj eae ozna uju atribucijama poput "duamani", "kopilad", okrutnici", "zulumari". Opis sudbine kraana u hrvatskim podru jima napadnutima od Turaka u Juranovu govoru podsjea na sli na mjesta u antiturskoj literaturi 15. i 16. stoljea: Hiljade bratje naae odvaaju okrutnici oni u zvrsko robstvo, pale sela i gradove, robe i plne isto najmanje blago seljana, ter ubijaju i okreu pod ma  sve ato im pod ruke dojde; iste ~ene i nevinoga eda u materinskoj utrobi ne atedi zvrinska njihova bsnoa. Hasan, glavni lik turskog tabora, nakon ato ga je Sofija prevarila, pokuaavajui omoguiti svom mu~u bijeg iz zarobljeniatva, ne pokazuje nikakvu milost prema njoj; bio bi je ak i ubio da je u posljednjem trenutku nisu spasili Juran i prijatelj mu Draakovi. Kraane u turskoj slu~bi, ponekad ak i muslimane, hrvatski likovi nazivaju "robovima". U skladu s tim je i peta scena drugog ina, u kojoj se u versificiranom/pjevanom dijalogu jednog starog Srbina s voom Boanjaka (bosansko-muslimanskih Slavena) i njihovim korom otvara tema zajedni kog, "ilirskog" podrijetla sva tri naroda koja sudjeluju u bitci. Stari Srbin naglaaava to "ilirsko srodstvo", dok se voa Boanjaka zala~e za suvremenu politi ku realnost, odnosno za borbu protiv Hrvata. Neki iz kora Boanjaka daju za pravo starom Srbinu, neki svojem voi. Nije slu ajno da je upravo ta scena uzeta kao sredianji dio reklame Kukuljevieve drame, ato je potkraj 1838 otisnuta u Danici (br. 47, str. 192). *** Godine 1840. hercegova kog su paau Ismail-agu engia na spavanju ubili pripadnici jedne crnogorske ete. Taj je dogaaj stvarna, povijesna pozadina glasovitog epa Ivana Ma~urania Smrt Smail-age engia (Zagreb 1846.). Ma~urani je Smail-agu prikazao kao sadisti kog tiranina, ato povijesni Ismail-aga engi nipoato nije bio. Doduae, epski pripovjeda  viae puta glavnom liku pridaje atribut "junak", ali sve ato Smail-aga u epu ini daleko je od junaatva, sve je ista okrutnost. Stoga je i akcija Crnogoraca  u stvarnosti tek krvava osveta i podmuklo ubojstvo  prikazana u epu kao herojsko djelo. Ep Smrt Smail-age engia, koji je ve u svoje vrijeme bio kanoniziran, mo~e se tuma iti isklju ivo kao izraz sna~ne antimuslimanske mr~nje. On je svojevrsni vrhunac hrvatske antiturske literature. I premda je to djelo zbog nesumnjive estetske kvalitete zauzelo vrsto mjesto u nacionalnom kanonu hrvatske knji~evnosti, a to zna i da ga kao obveznu akolsku lektiru treba itati svaki hrvatski srednjoakolac, njegovu, barem danas, neprihvatljivu idejnu poruku ne mogu relativizirati ni formalna ljepota Ma~uranievih stihova, ni pozivanje knji~evnih povjesni ara na hiperbolici sklonu poetiku knji~evnog romantizma. *** Istra~ivanje predod~be Turaka u ranom novovjekovlju mo~e istra~ivanju istog imagema u 19. stoljeu poslu~iti tek za usporedbu, jer te dvije epohe u povijesti hrvatske kulture ne tvore jedinstvenu tradiciju. Povijest hrvatske ranonovovjekovne knji~evnosti  u smislu kronoloakog prikaza i sinkronijske klasifikacije prema regionalnim, jezi nim i ~anrovskim kriterijima  nastala je tek potkraj 19. st. Hrvatska knji~evnost 16. do 18. stoljea postupno je "otkrivana" u vremenu Ilirskog pokreta. Takozvana lijepa knji~evnost (fiction) uglavnom je imagoloaki potentnija od takozvane fakcijske. Iz djela poput Smrti Smail-age engia, Jurana i Sofije i Pogleda u Bosnu te iz idejno sli nih tekstova Danice mo~e se konstruirati antiturski narativ, koji je u brojnim varijacijama u knji~evnim tekstovima, publicistici i akolskim ud~benicima pre~ivio do naaih dana. Prema tom su narativu Turci nevjernici s Istoka, koji su osvojili kraanske prostore u jugoisto noj Europi i tamo, tla ei kraane, vladali viae stoljea; njihova je vlast odvojila osvojeni prostor od civiliziranog, kraanskog, zapadnog svijeta i time prouzro ila njegovo civilizacijsko zaostajanje. Sve (ili gotovo sve) negativne stereotipne predod~be o Turcima (Osvaja , Vjerski Neprijatelj, Nasilnik, Primitivac) mogu se supsumirati pod taj narativ, odnosno mogu se shvatiti kao njegov sastavni dio. Tur in kao "vje ni neprijatelj" bila je ideja, koja je dobro korespondirala sa svim hrvatskim ju~noslavenski orijentiranim ideologijama. S druge strane, slika europeizirajueg Osmanskog Carstva jednog Mahmuda II. brzo je zaboravljena ili je, u najboljem slu aju, pre~ivjela tek u visoko specijaliziranoj historiografiji. Hrvatski antiturski narativ vjerojatno se ne razlikuje bitno od odgovarajuih narativa u drugim ju~noslavenskim kraanskim kulturama. No, predod~ba Turaka ima u svakoj pojedina noj kulturi svoju vlastitu morfologiju i vlastite specifi nosti, koje se mogu objasniti u povijesnom kontekstu. Izvori i literatura - Albrecht, Edelgard. Das Trkenbild in der ragusanisch-dalmatinischen Literatur des XVI. Jahrhunderts. Mnchen 1965. - Bla~evi, Zrinka. "Osmanisti ki diskurs kao polje de/stabilizacije kulturalnih inskripcija Drugoga". Kolo, XVI (2006), 2, str. 211-232. - Bogaainovi, Petar Toma. Be a grada obkru~enje od cara Mehmeta i Kara Mustafe velikoga vezijera. Hrvatska knji~evna baatina, 3 (2004), str. 361-419. - Bojovi, Zlata. Osman D~iva Gundulia. Beograd 1986. - Budini, `ime. Izabrana djela. Hrsg. F. `velec, Zagreb 2002 [Stoljea hrvatske knji~evnosti]. - Crijevi, Ludovik Tuberon. Komentari o mojem vremenu. [=Commentarii de temporibus suis]. Prir. i prev. Vladimir Rezar. Zagreb 2001. - Damjanovi, Stjepan. Slovo iskona: Staroslavenska/starohrvatska itanka. Zagreb 2002. - Duki, Davor. Figura protivnika u hrvatskoj povijesnoj epici. Zagreb 1998. - Duki, Davor. Sultanova djeca: Predod~be Turaka u hrvatskoj knji~evnosti ranog novovjekovlja. Zadar 2004. - Duki, Davor. "Turska tema u preporodnoj drami". U: Hrvatska knji~evnost u doba peporoda (ilirizam, romantizam). Ur. N. Batuai i dr. Split 1998., str. 316-325. [Dani hvarskog kazaliata XXIV] - urevi, Bartol. Libellus vere christiana lectione dignus diversas res Thurcarum brevi tradens [Knji~ica doista vrijedna da je kraanin pro ita iznosi grau o Turcima kako su me zarobili i odveli u Tursku]. Prir. Jrgen Schwarzwald; Prev. Mate Kri~man. Croatica  Bibliografije, VI (1980), 27, str. 99-151. - Faliaevac, Dunja. "Shvaanje povijesti u Mrnavievoj Osmanaici i Gundulievu Osmanu". U: ista, Kaliopin vrt II: studije o poeti kim i ideoloakim aspektima hrvatske epike. Split 2003., str.. 27-47. - Gligo, Vedran (Ur.). Govori protiv Turaka. Split 1983. - Grabovac, Filip. Cvit razgovora naroda i jezika iliri koga aliti rvackoga. Prir. T. Mati. Zagreb 1951. [Stari pisci hrvatski XXX]. - Gradi, Stjepan. "De praesenti statu Ottomanici imperii". Prev. B. Nikai. Gazophylacium, III (1998), 1-2, str. 26-43. - Gunduli, Ivan. Osman. Prir. Milan Ratkovi. Zagreb 1964. [Pet stoljea hrvatske knji~evnosti 13]. - Horvat, Josip. Povijest novinstva Hrvatske 1771-1939. Zagreb 22003. - Jembrih, Alojz. "Feliks Petan i i njegovo djelo". Gazophylacium, 1-2, 1995., str. 114-146. - Jembrih, Alojz. O Vram evoj Kronici. Vara~din 1992. - Ka i, Mioai Andrija. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Prir.. T. Mati. Zagreb 1942. [= Stari pisci hrvatski XXVII]. - Kniewald, Dragutin. Feliks Petan i i njegova djela. Beograd 1961 [Posebna izdanja SANU, knj. CCCI; Odelenje literature i jezika, knj. 12]. - Ko~i i, `imun Benja. Knji~ice od ~iti rimskih arhierov i cesarov. U: Gnter Tutschke, Die glagolitische Druckerei von Rijeka und ihr historiographisches Werk: Knji~ice od ~iti rimskih arhierov i cesarov, Mnchen 1983., str. 38-240. - Kukuljevi, Ivan Sakcinski. Juran i Sofija ili Turci kod Siska. U: Izabrana djela. Prir. N. Batuai, Zagreb 1997., str. 199-271. [Stoljea hrvatske knji~evnosti] - Luci, Hanibal. Djela. Prir. M. Frani evi. Zagreb 1968. [Pet stoljea hrvatske knji~evnosti 7] - Marko Maruli. Epistola domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI. pontificem maximum de calamitatibus occurrentibus ex exhortatio ad communem omnium christianorum unionem et pacem [Poslanica gospodina Marka Marulia Splianina Hadrijanu VI. vrhovnom sveeniku o sadaanjim nevoljama i pobudnica za opekraansko ujedinjenje i mir]. Zagreb  Split 1994. - Maruli, Marko. Pisni razlike. Split 1993. - Ma~urani, Ivan. Smrt Smail-age engia. Prir. D. Faliaevac. Zagreb 2000. - Ma~urani, Matija. Pogled u Bosnu ili Kratak put u onu Krajinu: U injen 1839-1840. po Jednom Domorodcu. Zagreb 1992. [Pretisak] - Men eti, Vladislav. Trublja slovinska. U: Zbornik stihova 17. st. Prir. Rafo Bogiai. Zagreb 1967., str. 127-145 [Pet stoljea hrvatske knji~evnosti 10]. - Nemec, Kreaimir. "Poetika hajdu ko-turske novelistike". U: Hrvatska knji~evnost u doba peporoda (ilirizam, romantizam). Ur. N. Batuai i dr. Split 1998., str. 112-123. [Dani hvarskog kazaliata XXIV] - Nikai, Boris. Osmansko carstvo 17. stoljea o ima bivaeg zarobljenika: opis osmanskog dvora i dr~ave Nikole Matije Iljanovia. Zagreb 2001. - Paihistal, Ru~ica. "Treba li Marulieva Judita alegorijsko tuma enje?". Colloquia Maruliana XI, 2002., str. 153-186. - Rapacka, Joanna, "Tankred u Carigradu". U: ista, Zaljubljeni u vilu. Split 1998., str. 137-163. - Relkovi, Matija Antun. Satir iliti divji ovik. Prir. Josip Von ina. Zagreb 1988. [Temelji 4]. - Soldo, Josip Ante (Prir.). Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljea. Split 1993. - `i~gori, Juraj. Elegije i pjesme. Zagreb 1966. [Hrvatski latinisti, knj. 6] - `tefani, Vjekoslav (Ur.). Hrvatska knji~evnost srednjega vijeka. Zagreb 1969. [Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, knj. 1]. - Vetranovi, Mavro. Pjesme. Zagreb 1871. [Stari pisci hrvatski, knj. III] - Vramec, Anton. Kronika. Prir. Alojz Jembrih. Zagreb  Vara~din 1992. [Pretisak] * Prvi dio ovog teksta zapravo je sa~etak moje knjige Sultanova djeca: predod~be Turaka u hrvatskoj knji~evnosti ranog novovjekovlja (Zadar 2004.), dok je prikaz predod~be Osmanskog Carstva i Turaka u preporodnom tisku preuzet iz moje rapsrave "Dvije ilirske Turske: imagoloaki pogled na Novine i Danicu od 1835. do 1839.", Kolo, XVI (2006), br. 2, str. 233-249.  "Boj modruaki (Polag Lavoslava `lehta)", Danica ilirska, 47-48/1837, str. 189-191, 195-196, navod na str. 189.  Alojs Peharnik, "Grani ar", Danica ilirska, 42-43/1838, str 165-167, 170-171, navod na str. 167.  Zapis popa Martinca iz Drugog novljanskog brevijara, 1493., S. Damjanovi. Slovo iskona: Staroslavenska/starohrvatska itanka. Zagreb 2002., str. 244.  }anrovska je razlika izmeu govora i poslanica (otvorenih pisama) u ovoj tematskoj analizi potpuno neva~na: oba oblika sadr~avaju sva bitna tematsko-idejna obilje~ja, i govori i poslanice u pravilu su bili tiskani. O tom tipu tekstova u hrvatskoj knji~evnoj kulturi 15. i 16. stoljea v. Vedran Gligo (ur.), Govori protiv Turaka, Split 1983.  Nam tua res agitur, paries cum proximus ardet - O Tvom se spasenju radi, kad zid u susjedstvu gori, prev. Juraj Zagorelec.  Tek je u 70-im godinama proalog stoljea pisac i prevoditelj Luko Paljetak otkrio latinski akrostih u "Molitvi", dio kojeg je u navodu otisnut masnim slovima: Solus Deus potest nos liberare de tribulatione inimicorum nostrorum Turcorum sua potentia infinita  Samo nas Bog svojom bezgrani nom moi mo~e osloboditi od nevolja naaih neprijatelja Turaka.  Opairnije o tom problemu v. u raspravi Ru~ice Paihistal "Treba li Marulieva Judita alegorijsko tuma enje?", Colloquia Maruliana XI, 2002., str. 153-186.  Tu je uglavnom je rije  o prijevodu jednog turkoloakog djela iz sredine 15. st.  Nicolaus Sagundinus, Otthomanorum Familia seu de Turcarum Imperio Historia, 1453-1457.  Isto vrijedi i za politi ko pjesniatvo Mavra Vetranovia. O tome viae u D. Duki, Sultanova djeca, Zadar 2004., str. 61-66.  Koncept osmanizma razvio je ameri ki anglist i povjesni ar engleske ranonovovjekovne kulture Gerald MacLean kritikom jednostranosti Saidova koncepta orijentalizma. Poneato pojednostavljeno mogao bi se osmanizam definirati kao produkcija znanja o osmanskoj kulturi i civilizaciji na Zapadu, koja nije izraz imperijalne moi (kao ato je slu aj u Saidovu konceptu orijentalizma), ve prije izraz neznanja i ~udnje. U tom smislu osmanizam viae govori o svom subjektu nego o objektu. V. G. MacLean,  Ottomanism before Orientalism? Bishop King Praises Henry Blount, Passenger in the Levant , u: Ivo Kamps - Jyotsna G. Singh (ur.), Travel Knowledge: Euro  Discoveries in the Early Modern Period, New York, 2001, 86). Pojam osmanizam u hrvatskoj je popularizirala povjesni arka Zrinka Bla~evi, upravo u analizi opusa Bartola urevia ("Osmanisti ki diskurs kao polje de/stabilizacije kulturalnih inskripcija Drugoga", Kolo, XVI (2006), 2, str. 211-232).  L. Crijevi Tuberon, Komentari o mojem vremenu, Zagreb 2001., str. 115, 169, 225.  Nav. dj., str. 134.  Nav. dj., str. 128-131.  Gunduli je povijesnu grau vrlo slobodno obradio, koristei anakronizme i odstupajui od povijesne realnosti, ato je uostalom i u skladu s poetikom baroknog epa. Tako je, primjerice, povijesni veliki vezir Dilaver u vrijeme jani arskog ustanka ostavio svog sultana na cjedilu, pa ga je sultan stoga i predao jani arima koji su ga ubili. Gunduliev Dilaver ostaje, meutim, vjeran svom sultanu sve do vlastite herojske smrti. O tome v. Z. Bojovi, Osman D~iva Gundulia, Beograd 1986., str. 18-20.  O razlikama Gunduli / Mrnavi u obradi iste teme v. raspravu Dunje Faliaevac "Shvaanje povijesti u Mrnavievoj Osmanaici i Gundulievu Osmanu", u: ista, Kaliopin vrt II: studije o poeti kim i ideoloakim aspektima hrvatske epike, Split 2003., str. 27-47.  O habsburako-turskom ratu 1788-1791. u slavonskoj su knji~evnosti epska djela napisali: Joso Krmpoti (Katarine II i Jose II put u Krim, Be  1788., Pjesma Crnogorcem, Be  1788., Pjesma vojevodam austrijanskim i rosijanskim, Be  1789.), Antun Ivanoai (Pjesma od junatva viteza Peharnika, Zagreb 1788, Pjesma od uzetja Turske Gradiake iliti Berbira grada, Zagreb 1789.) i Bla~ Boanjak (Ispisanje rata turskoga pod Josipom cesarom II, Osijek 1792.). Kajkavski pisac Juraj Malevac sastavio je trodijelnu kroniku u stihovima Nestran no vezdaanjega tabora izpisavanje za leto 1788., 1789., 1790. Zagreb 1789., 1790., 1791. Najva~nije dogaaje spomenutog rata u dubrova koj su knji~evnosti prigodnim pjesmama opjevali uro Feri (Uzetje O akova; Zgode od boja ke slijediae oko Spu~a i }abljaka godiata 1788., Dubrovnik 1789.) i Petar Baai (Slave Katarine II; esar austrijanski i cesarica moakovska boj biju s Turcima).  V. Grabov eve pjesme "Od Potur enika" i "Ponukovanje" u njegovoj knjizi Cvit razgovora naroda i jezika iliri koga aliti rvackoga, Zagreb 1951., str. 256-259.  Zapravo, jedina se mala iznimka, koliko mi je poznato, nalazi u knjizi Il Regno degli Slavi (Kraljevstvo Slavena, Pesaro 1601.) Mavra Orbinija, u kojoj autor na jednom mjestu pohvalno piae o herojskoj borbi u bitci kod Lepanta 1571. jednog ratnog broda iz Kotora, dakle iz najbli~eg mleta kog ali ipak slavenskog susjedstva. Osim toga Orbini preauuje politi ku vezanost Dubrovnika s Osmanlijama i navodi itav niz tobo~njih dubrova ko-turskih sukoba.  Osim ve ukratko analiziranih epskih djela I. Gundulia, P. Zrinskoga, J. Palmotia Dionoria, P. Bogaainovia, A. Ka ia Mioaia i brojnih narativnih djela u stihu o habsburako-turskom ratu 1788. 1791., svakako treba spomenuti joa dva va~na djela iz 16. st.: prvi povijesni ep u hrvatskoj knji~evnosti, Vazetje Sigeta grada (Mleci 1584.) Brne Krnarutia i prvo povijesno epsko djelo u dubrova koj knji~evnosti, Razboje od Turaka Antuna Bratosaljia Sasina, kroniku u stihovima o prvim dvjema godinama takozvanog Dugog rata (1593. 1606.) izmeu Habsburake Monarhije i Osmanskog Carstva.  Likovi Turaka, odnosno naj eae slavenskih muslimana, javljaju se u ovim dramskim djelima hrvatske ranonovovjekovne knji~evnosti: Marin Dr~i, Trip e de Utol e; Komedija od Raskota (anonimno, Hvar, oko 1600.); Martin Benetovi, Hvarkinja (Hvar, oko 1600.); `imun Dundurilo (anonimno, u Dubrovniku u 17. st.) T. Tuzli, Judith victrix Holofernis (izvedeno u Slavonskom Brodu oko 1700.). Tim djelima svakako treba dodati i pjesmu Dervia Stijepa urevia (1579 1632), remek djelo dubrova kog humora.  Novine 52/1835, 207; 69/1835, 275; 77/1836, 308; 29/1837, 116; 39/1838, 155; 51/1838, 202; 101/1838, 403; 94/1838, 374.  Novine 30/1838, 118; 34/1839, 135; 36/1838, 141, 103/1838, 411.  Novine 51/1938, 170; 60/1838, 237-238; 82/1838, 326.  Novine 52/1836, 206.  Novine 22/1835, 86; 29/1838, 114; 73/1838, 292; 94/1838, 374; 1/1839, 2; 7/1839, 26.  Novine 21/1835, 84; 83/1836, 331; 50/1837, 197-198; 77/1838, 308.  Novine 50/1835, 199; 84/1836, 334; 66/1837, 252.  Napisi o epidemijama kuge u Osmanskom Carstvu toliko su esti u Novinama da ih nema smisla citirati. O piratskim napadima v. Novine 39/1835, 156; 98/1836, 392; 9/1837, 34; 49/1838, 195.  Novine 4/1837, 15; 29/1838, 114; 36/1838, 141; 40/1838, 159; 44/1838, 174; 60/1838, 238; 79/1838, 315.  Novine 22/1835, 86; 56/1837, 224; 52/1939, 208.  Danica 3/1835, 12; 21/1835, 83-84; 22/1835, 86-87; 27/1835, 106-107; 20/1836, 77-80; 22-24/1836, 85-88, 89-92, 93-95; 36-38/1836, 143-144, 146-148, 151; 43-45/1836, 170-172, 174-176, 178-179; 10/1837, 38; 29/1837, 118-119; 30-31/1837, 123-124, 128; 4/1838, 16; 10/1838, 40; 40-41/1838, 157-158, 162-164.  Danica 2/1835, 5 (pogreana paginacija, zapravo str. 6); 19-20/1835, 75-76, 78-80; 34/1835, 234-236; 21/1836, 82-84; 31-33 /1837, 125, 129-130, 133-134 (br. 33 pogreano ozna en kao 34!).  Danica 12/1835, 45-46; 14/1835, 53; 15-16/1835, 58-59, 61-63; 16/1835, 61; 18/1835, 69; 39-40/1835, 255-256, 258-260; 45/1835, 278-280; 46/1835, 282-283; 2/1836, 5-7; 19/1836, 73-75; 21/1836, 81-82; 22/1836, 85; 23/1836, 89; 28/1836, 109-112; 32/1836, 125-128; 45/1836, 177-178; 47-48/1837, 189-191, 195-196; 1/1838, 1-3; 11/1838, 41; 12-13/1838, 45-47, 49-51. O nekim poeti kim obilje~jima hrvatskih novela s turskom temom od 40-ih do 60-ih godina 19. stoljea v. raspravu Kreaimira Nemeca "Poetika hajdu ko-turske novelistike". U: Hrvatska knji~evnost u doba peporoda (ilirizam, romantizam). Ur. N. Batuai i dr. Split 1998., str. 112-123. [Dani hvarskog kazaliata XXIV].  Danica 34-37/1836, 133-134, 137-139, 141-143, 146.  Danica 1-2/1838, 3, 7-8; 14-17/1838, 53-56, 57-59, 63-64, 67-68.  U uredniatvu su bili istaknuti Ilirci Ljudevit Gaj, Dragutin Rakovac, Ljudevit Vukotinovi, Antun Ma~urani, Vjekoslav Babuki i Pavao Stoos, izrazito mladi ljudi, svi tek u treem desetljeu ~ivota.  Vijesti u Novinama preuzimane su iz stranog, prete~ito njema kog tiska: Wiener Zeitung, Oesterreichischer Beobachter, augsburake Allgemeine Zeitung, Ofner Zeitung, Pressburger deutsche Zeitung, Hirlap, Hirnk, Srpske novine i dr. O tome v. B. Horvat, Povijest novinstva Hrvatske 1771-1939. Zagreb 2003., str. 89.  Novine 72/1835, 288; 77/1835, 305-307; 89/1835, 356; 93/1835, 390; 95/1835, 397-398; 104/1835, 434-435; 46/1836, 182.  M. Ma~urani, Pogled u Bosnu, str. 7.  Nav. dj., str. 43-44.  Nav. dj., str. 40-41.  Nav. dj., str. 16.  Nav. dj., str. 28, sli no i na str. 23-24, 33-34, 46-48, 64-65.  Nav. dj., str. 27, 58, 63.  Nav. dj., str. 22-23, 56, 72. Usp. takoer i str. 72-75, 79-80.  Nav. dj., str. 63-66.  Nav. dj., str. 44.  Nav. dj., str. 78-79.  Nav. dj., str. 76.  Nav. dj., str. 80-81.  Nav. dj., str. 65.  Nav. dj., str. 80-81.  Drama Lorenza Gindla Thomas Erddy, Ban von Kroatien, der Sieger bei Sissek oder: Rettung durch Weibertreue izvedena je 1826. u Karlovcu. Opairnije o problemu nastanka Kukuljevieve drame v. Nikola Batuai "Ivan Kukuljevi Sakcinski  dramati ar", Forum, IX (1970), 9, str. 333-365.  Ivan Kukuljevi Sakcinski, Juran i Sofija ili Turci kod Siska, Zagreb 1997., str. 202-203.  Viae o likovima muslimana/Turaka u hrvatskoj drami od 1836. do 1861. v. u mojoj raspravi "Turska tema u preporodnoj drami". U: Hrvatska knji~evnost u doba peporoda (ilirizam, romantizam). Ur. N. Batuai i dr. Split 1998., str. 316-325. [Dani hvarskog kazaliata XXIV]  Opairnu analizu aksioloake semantike Ma~uranieva epa v. u mojoj knjizi Figura Protivnika u hrvatskoj povijesnoj epici, Zagreb 1998., str. 136-156.  Antipod antiturskom narativu, ili drugo Janusovo lice imagema "Turci", nastaje ve polovicom 19. stoljea u pripovijetkama Luke Botia pro~etima idejom kraansko-muslimanske tolerancije (Dilber Hasan, 1854; Pobratimstvo, 1854.; Bijedna Mara, 1861; Petar Ba i, 1862). Na sli noj idejnoj crti bit e i kasniji romani Josipa Eugena Tomia Zmaj od Bosne (1879.) i Emin-agina ljuba (1888.) Otvorenu kritiku europske /austrijske antiturske propagande iznosio je Ante Star evi, i ina e glavni predstavnik hrvatske islamofilije u 19. stoljeu (v. primjerice njegov tekst Turska, 1869.). Tu sastavnicu hrvatskog osmanizma u 19. stoljeu ovdje tek nazna ujem i ostavljam nekim buduim sustavnijim imagoloakim istra~ivanjima. D. Duki, Osmanizam u hrvatskoj knji~evnosti od 15. do sredine 19. stoljea  PAGE 1 xKzKjO8Q:QBQVWYY,`.```,n.nZn&(bĚƚ bl$ hdha$gdP&$ hdha$gdP&:QBQUVVVWWYY[[\\.`d```efmm.n:nFnLnXnp>pjppppqfqlqxqqqrrrr4tDtuuDvFvvvvvfwhw*y,yJyVy } }}}͞͞h x56\]mHsHh x6]mHsHh!h xmHsHh!5\mHsHh x5\mHsHh!mHsHjh x0JUmHsHh xmHsHh x\mHsH>}~~`b"$&*.Llx܂ނ&2hjƇڈ:FLXЊҊ^`bd"(4npxzď ƚ ʛh x5\mHsHh xB*mHphsHh x6mHsHh x6]mHsHhl1mHsHjh x0JUmHsHh xmHsHHʛlR^bd4Pf$L^`>@FHڧܧ .0hjlnڰܰ>@BDжҶln"$<ƺܻ .024hk h xmHsHjh x0JUmHsHhk h x6]mHsHhk mHsHhl1mHsHh x6]mHsHh xmHsHFlBںܺ2z|: @$dha$$ dh^a$gdk $ hdha$gdP&$ hdha$gdP&BNvx:<Bn 0>$*H<>@Bǿڿڣڛڐڈzڿvnh xB*phh xjh^00JUmHsHh^0mHsHh h xmHsHh mHsHjh x0JUmHsHjh8p50JUmHsHh8p5mHsHh x6]mHsHhk mHsHh xmHsH#jh x0JCJUaJmHsHh xCJaJmHsH'J `8*,8*<$dha$$ t"dha$gd $ t"dha$gdc $ t"dha$zhpp*l Dv~DB^`8~*ƸƭюуxpepephG56]mHsHhG5mHsHh h mHsHhch mHsHh 6]mHsHhcmHsHhchc6mHsHhchcmHsHhch x6]mHsHhch xmHsHh mHsHh x6]mHsHh xmHsHh xB*phh x6B*]ph'*NPRNXh`rt<`(Dpvx\">b庮h \mHsHh x\mHsHh x6\]mHsHh x6\]mHsHh x6]mHsH h x6]h xh xH*mHsHh x6]mHsHh mHsHh xmHsH<tfj 6 T B j@ $dha$gd~v $ dha$ t"|$ t"dha$gdG5$ t"dha$gdfSX $ t"dha$$dha$ $.06<HX^`lnprDFfptǼұұұұұҦ}qfh x6]mHsHhfSXB*mHphsHhfSX\mHsH hfSXhfSX6B*mHphsHhfSXhfSXB*mHphsHhfSXhfSXmHsHhfSXh xmH sH hfSXh mHsHhfSXh xmHsHhfSXh xmHsHh xmHsHh x6]mH sH h xmHsHh xmH sH ( 6TVfhR T    2 4 6 X 6   B   :htNB0<\ ݷ𳬳h x6]mHsHh xmHsH h x6]h xhchG5mHsHhG56]mHsHhf$mHsHhG5mHsHhG5mHsHh x6]mHsHh xmHsHhfSXmHsH<,<@BH*Xl4P(Xرإرإؐoo_Sh/CJaJmHsHhch/6CJaJmHsH"hch/6CJ]aJmHsHhch/CJaJmHsH)jhch/0JCJUaJmHsHh~vh/6mHsH!jh~vh/0JUmHsHh/mHsHh~vh/6]mHsHh~vh/mHsHh~vh/0JmHsHhG5mHsHh xmHsH ^ !X)*,*`*H.N0z78H<@DEBFFFG$ 0dha$gd!$dha$ $9dh^9a$$dha$ $dha$gdc\h^`<bh    !!!!!%&z&|&&&&L'v')龬rh/6CJ]aJmH sH h/6CJ]aJh/CJaJh/CJaJmH sH h/CJaJmHsH#jh/0JCJUaJmHsHh/B*mHphsHh/6mHsHhD|4h/mHsHh/6]mHsHh/mHsHjh/0JUmHsH'))X)Z)))**,*.*`*b*-.H.J./0N0P0 1`1z1112J2223V33f4456666667t7z7|78888N9v9H<J<>>??@@B$B(BNBBBBCӺӺӱӱӱӱӱӱӱӱӱӱӱӺӺӱӺӱӱӺӱӱӱӱh/]mHsHh/6mHsHjh/0JUmHsHh/6]mHsHh/mHsHjh/0JUh/CJaJmHsHh/6CJ]aJmHsHBCdCC>DJDDDDD.E0ELEEEEEEEEBFDFFFRFpFFFFFFFFFFGBG^GGGGGGGHHHH$HzH|HHIzIIIIIJJJJJ*K,K.K:KMMMMOO OOQÿh/jh/0JUh/\mHsHh/6]mHsHjh/0JUmHsHh/6mHsHh/mHsHIGHzHIJ*KMONTT>UVJY:ZZZZ[[[V\\\\ ]:]d]]_$dha$QZR4SSHTJTLTNTPTRT^TTTTT>U@UVVVVfWWWWWWWXXVXZXfXjXvXzXXXXYJYLYNYZY:Z]D]H]R]d]f]h]n]r]|]]]]n^h/6mHsHjh/0JUmHsHjh/0JUh/h/mHsHRn^______ `N`\`^````abbb8cccccJebeζrg]YQHh^06mHsHh^0mHsHh^0jh^00JUh/6]mHsHh8p5h8p56]mHsHh8p5h8p5mHsH!jh8p5h8p50JUmHsHh8p5h/B*mHphsHh8p5h/mHsHh8p5h/\mHsHh/6\]mHsHh/\mHsHjh/0JUmHsHh/mHsHh/6mHsHh/]mHsH_`bcnipi j"j$j&j$dha$ $dha$gd^0$dha$ $dha$gd8p5 bereeeeeeevffffff>hJhlinipirij j jjjjjjj j"j$j&jѹmiah xmHsHh/$h^00J>*CJaJmHnHsHuh/0J>*CJaJh/0J>*CJaJmHsHjh/0J>*CJUaJh/6>*CJaJmHsHh/>*CJaJmHsHh^0h^0mHsHh^0 h^0h^0h^06]mHsHh^0mHsHh^06mHsHh^0mHsH ,1h/ =!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmH sH tH N@N Heading 1$$dh@&a$5\mHsHDA@D Default Paragraph FontVi@V  Table Normal :V 44 la (k@(No List 4@4 Header  !4 @4 Footer  !.)@. Page Number>@">  Footnote TextCJaJ@&@1@ Footnote ReferenceH*TB@BT Body Text$ pdha$B*mHphsHNP@RN Body Text 2$ t"dha$mHsHJQ@bJ Body Text 3$dha$ 5mHsH k#.1?QDGO*VVWlivnԔŠYk}:fiO'/'e` rk3 (  !"#$%&'()*+,-./0123456789k?0V  >QE8OCuc!  xym#$$''#,$,..1144494=5=>SDTDIOWWZ`abddjjxnuu#vx2~IJD֔ה͞UV%Q)Z[efjkcdmnr56:;Ef(VU8Gh2_-"]{WH'n(  Vi]Pg5[{Ta = U m    #!;!P!h!}!!!!"=#J$$''( ( (0000000000p0000000000p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p000p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0h0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p00p0p0p00p0p0p0p0p0000p0p0p0p0p00p0p0p00p0p00p00000000p00000000000000000000p0p0p00p0p0p00000p000p0p0p0p0p000000p0p0p000p0p0p0p0p0p00p@0@0@0@0p@0@0p@0p@0@0@0p@0p@0p@0@0@0p@0@0p@0p@0p@0p@0@0p@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@00(a;@0@00u=>!!"=#J$ (:00( :00:000:00 0eVz00 \eVz00z00O?z00 0$aYYYYY\|;e:Q}ʛ*)CQZn^be&j789;=>@ABDEFHIJL;xKlG_&j6:<?CGK$jMTV\!SSd1S/ (5 (9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsState  =GHM4;HPy 08Yd  &(49:AEMNR     I Q ^ f        % 8 E I U  W_ !'+67>?ABCDGHL]^_fgjz{}!$,9>HRbijp  './2356<=EFJTZ]ehlqtu{|  !089EKTU[\abhiopt /4PY>FJTV_""s%y%}%%%%%%%%%%&&&&&&''''''''''''**$+-+c+n+++++$,(,6,>,A,G,],c,,,,,,,,,,,,,,,,,,,0-4-------------. .&.-.=.E.K.Q.\._.m.t.u.|.............................1111A2K22222 33333$3T3\355C5H55555P6X666o7x7O8X8k8u8888899::<<<<<<<<<<7>H>>>>>{??????????j@p@w@@@@@AAAA AAAB)BBBCChCrCgDpDDDDDG GGGG"G#G)G*G2G3G6G7G@GAGFGGGNGGGHHHIiIsItIzI{IIJJ KKfLnLLLMMMMOO!O2O=OFOQOYOOOOOOOP PPPPP_PhPlPqPzPPPP/Q6QGQOQPQWQYQ`QaQcQjQpQqQ}QQQR#RSSSSSSTTTT,V6VVVWWWWWXXXXXMX^X_XhXvXXY YYYZZZZ[[[[[[z\\] ]]]^^f^^^ ____````aaaabbbbAbKbbbccGeLeSe\eee(f-fffff0g7gvggggAhIhhh i&icikiii8j@jjj>kHkwk|k}kkkkkk-l7lAlRlUl_lll mm m)mBmHmmmnnnnoooopp=sDsHsSsttrv{vwwwwwwwx}xyyyyy!y"y)yyyyyzzzzzz!{*{||||t}}}a~j~ &',ENu~#gr5A U^`fDŽdmnv T^gnv} #~܋#+9D05QVW_u}ێ$ے:B#.>E.8co ;D&8՜ܜݜŞ'EUߣ!,->4=̬Ӭ(.ƶѶն۶ں)r|$38=Dypv{}>EFLKW lrxQZcjnsRWgp^dip$)_ejp)6%/HQhmry{lt"&GOZf(0hox}~ 7BFPQUX\`dot*/ X`jrx(,.45@CGNUW_W\^dfh+45:;EFMPTY_an:AKQRZmz IQ]cdl%&.4APV")joqxz&*78EISTVW_`fgtu|}w|#+/79BLUrvx|}#+DFKR $-luv!&',.2:A_drv} #-dl "NQRUV\^dehiqrw fklpqw|W` *,89@ADHPQXYa2BKQRYryFM;>?DGNY["+.:ju*2   _ i |            * 2 5 < b k           y } ~            ' / Y _ v }       + 5 6 A I T X \       %*^cx}~*/083:LUr{NUquv DMOXr{%&/ag %#%+-3 # 5 8 ? B D F I L W Z \ ^ a d o r t v             %!(!*!,!=!@!B!D!R!U!W!Y!j!m!o!q!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!""" """""""#"$"/"l"y""""""""""""#####$ $\$f$$$ %%b%h%%%%%%%%%%%%%P&U&&&&&?'H'''''''''' ( (@B  <>  wyl#n#$$''",$,..114444993=6=>>RDUDHOJOWWZZ``aabbddjjwnynuu"v#vxx1~3~HKCEՔ̞ؔΞ TV $%PR(*Y[dfikbdlnqs469;Eef'(UVTU78FGghz12^_,-!"\]z{VYGJ&)mp '*   ! UXhk\_ORfi47Z]z}!SV`c   : < D H \ ` t x       !"!*!.!B!F!W![!o!s!!!!!!!!""<#?#I$L$$$%%'''' ( (33333333333333324#$>?GH'89Y[            q  V_`ILeh}g[{ I$J$$'' ( (' ( (korisnikkorisnikkorisnikkorisnikkorisnikkorisnikkorisnikkorisnikkorisnikDavor ~vP&6<+^0D|4G58p5fSX xC!l1k H./Uf$gcE8," ]Ne3Zd}#,$I$ (   ˞|˞|˞|˞|˞|˞|˞|˞| ˞| @yZH-.?@AGPQYZ[bdfvxy~ (pp$p&p,p.pbpdp @ppppppppppppppppp p"pDUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"qh2F&_%x%x!24dE3qH(?H@DAVOR DUKI, Filozofski fakultet, Zagreb  Odsjek za kroatistikuDavorDavorOh+'0  ,8 T ` l xDDAVOR DUKIĆ, Filozofski fakultet, Zagreb – Odsjek za kroatistikuAVODavorDUavoNormalUDavorU16oMicrosoft Word 10.0@vE @^,j@k\j@vtm%x՜.+,0, hp|    DDAVOR DUKIĆ, Filozofski fakultet, Zagreb – Odsjek za kroatistiku Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMOPQRSTUWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F.mData N1TableVhWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q