ࡱ>    q`bjbjqPqP p::0`)\ \ \  x$P,4`"fjDyyyyyyy$hjy RRRy4@t@t@tR~y@tRy@t@tv w Cv.VvydΆ0v,o w wRR@tRRRRRyys^RRRRRRRD SADR}AJ  TOC \o "1-3" \h \z \u  HYPERLINK \l "_Toc163446996" STVARANJE JEDNE INSTITUCIJE PROSVIJEENOG APSOLUTIZMA: KRALJEVSKO VIJEE ZA KRALJEVINE DALMACIJU, HRVATSKU I SLAVONIJU  PAGEREF _Toc163446996 \h 1  HYPERLINK \l "_Toc163446997" UVOD  PAGEREF _Toc163446997 \h 1  HYPERLINK \l "_Toc163446998" Idejni okviri i povijesni temelji terezijanske vladavine  PAGEREF _Toc163446998 \h 6  HYPERLINK \l "_Toc163446999" Pokrajinske vlade (guberniji) u terezijanskim reformskim planovima  PAGEREF _Toc163446999 \h 16  HYPERLINK \l "_Toc163447000" "Gubernij" u zemljama krune sv. Stjepana i terezijanska politika u Ugarskoj  PAGEREF _Toc163447000 \h 23  HYPERLINK \l "_Toc163447001" Formiranje kraljevog izvrnog aparata u zemljama krune sv. Stjepana do 1740.  PAGEREF _Toc163447001 \h 26  HYPERLINK \l "_Toc163447002" Razlike upravnog sustava u Maarskoj i Banskoj Hrvatskoj nakon 1723.  PAGEREF _Toc163447002 \h 36  HYPERLINK \l "_Toc163447003" Banska Hrvatska u okviru ugarske politike dvora Marije Terezije  PAGEREF _Toc163447003 \h 41  HYPERLINK \l "_Toc163447004" Terezijanske upravne reforme u Banskoj Hrvatskoj i prijedlozi osnutka institucije izvrne vlasti do 1767.  PAGEREF _Toc163447004 \h 54  HYPERLINK \l "_Toc163447005" OSNIVANJE KRALJEVSKOG VIJEA ZA KRALJEVINE DALMACIJU, HRVATSKU I SLAVONIJU  PAGEREF _Toc163447005 \h 64  HYPERLINK \l "_Toc163447006" Interesni prioriteti Dvora u vrijeme osnivanja Vijea  PAGEREF _Toc163447006 \h 64  HYPERLINK \l "_Toc163447007" Prijedlozi za poboljaanje stanja hrvatske uprave  PAGEREF _Toc163447007 \h 75  HYPERLINK \l "_Toc163447008" Odluka o osnivanju gubernijskog vijea i o njegovoj djelatnosti  PAGEREF _Toc163447008 \h 98  HYPERLINK \l "_Toc163447009" Dvorska komisija od 24. o~ujka 1767.  PAGEREF _Toc163447009 \h 100  HYPERLINK \l "_Toc163447010" Sastanak dvorske komisije 8. i 9. svibnja 1767.  PAGEREF _Toc163447010 \h 108  HYPERLINK \l "_Toc163447011" Priprema osnutka Vijea na Dvoru  PAGEREF _Toc163447011 \h 113  HYPERLINK \l "_Toc163447012" REAKCIJE IZ BANSKE HRVATSKE: UTJECAJ I STAV POJEDINACA I HRVATSKOG SABORA  PAGEREF _Toc163447012 \h 118  HYPERLINK \l "_Toc163447013" Izbjegavanje suradnje s politi kim vodstvom Banske Hrvatske  PAGEREF _Toc163447013 \h 118  HYPERLINK \l "_Toc163447014" Privatni izvjeataji iz Be a  PAGEREF _Toc163447014 \h 121  HYPERLINK \l "_Toc163447015" Neslu~beni utjecaji pojedinaca iz Banske Hrvatske na osnivanje Vijea?  PAGEREF _Toc163447015 \h 127  HYPERLINK \l "_Toc163447016" Slu~beno poslanstvo hrvatskih stale~a u Be  i njegovi rezultati  PAGEREF _Toc163447016 \h 133  HYPERLINK \l "_Toc163447017" Hrvatski sabor 13. srpnja 1767. i otpor stale~a osnivanju Vijea  PAGEREF _Toc163447017 \h 141  HYPERLINK \l "_Toc163447018" INSTALACIJA VIJEA, NJEGOV DJELOKRUG I ORGANIZACIJA RADA  PAGEREF _Toc163447018 \h 153  HYPERLINK \l "_Toc163447019" Instalacija Vijea  PAGEREF _Toc163447019 \h 153  HYPERLINK \l "_Toc163447020" Djelokrug i organizacija Vijea odreeni uputom  PAGEREF _Toc163447020 \h 156  HYPERLINK \l "_Toc163447021" PRVI SASTAV VIJEA  PAGEREF _Toc163447021 \h 174  HYPERLINK \l "_Toc163447022" Predsjednik Vijea: ban Franjo Ndasdy (Regede, 1708-Karlovac, 1783)  PAGEREF _Toc163447022 \h 176  HYPERLINK \l "_Toc163447023" Savjetnik iz stale~a prelata: Ivan Krstitelj Paxy (o. 1720.-1771)  PAGEREF _Toc163447023 \h 178  HYPERLINK \l "_Toc163447024" Savjetnik iz velikaakog stale~a: barun Mihael Aleksandar Maleni (Kurilove ki)  PAGEREF _Toc163447024 \h 179  HYPERLINK \l "_Toc163447025" Prvi savjetnik iz plemikog stale~a: Nikola `krlec Lomni ki (1729.-1799.)  PAGEREF _Toc163447025 \h 180  HYPERLINK \l "_Toc163447026" Drugi savjetnik iz plemikog stale~a: Antun Jankovi Daruvarski (1729.-1789.)  PAGEREF _Toc163447026 \h 182  HYPERLINK \l "_Toc163447027" Komorski savjetnik iz plemikog stale~a: }igmund Komromy  PAGEREF _Toc163447027 \h 182  HYPERLINK \l "_Toc163447028" Tajnici: Gaapar Hajnal i Alexander Szcsn  PAGEREF _Toc163447028 \h 183  HYPERLINK \l "_Toc163447029" Registrator i ekspeditor: Ivan Mihalkovi  PAGEREF _Toc163447029 \h 183  HYPERLINK \l "_Toc163447030" Zapisni ar: Ludovik Keresknyi (Krsknyi)  PAGEREF _Toc163447030 \h 184  HYPERLINK \l "_Toc163447031" Ra unovoa: Gaapar `vagel  PAGEREF _Toc163447031 \h 184  HYPERLINK \l "_Toc163447032" UKLJU IVANJE VIJEA U POLITI KI }IVOT BANSKE HRVATSKE  PAGEREF _Toc163447032 \h 186  HYPERLINK \l "_Toc163447033" ZAKLJU AK  PAGEREF _Toc163447033 \h 193  HYPERLINK \l "_Toc163447034" POPIS KRATICA  PAGEREF _Toc163447034 \h 202  HYPERLINK \l "_Toc163447035" IZVORI I LITERATURA  PAGEREF _Toc163447035 \h 203  STVARANJE JEDNE INSTITUCIJE PROSVIJEENOG APSOLUTIZMA: KRALJEVSKO VIJEE ZA KRALJEVINE DALMACIJU, HRVATSKU I SLAVONIJU* UVOD U kolovozu 1767. s radom je u Vara~dinu zapo elo Kraljevsko vijee za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju (Consilium Regium in Regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae), esto nazivano i Hrvatsko kraljevsko vijee (Consilium Regium Croaticum). Iako je Vijee na politi koj sceni Banske Hrvatske djelovalo samo 13 godina, zna aj osnutka i rada te institucije mnogo je dublji od tek sporedne epizode u hrvatskoj upravnoj povijesti. Ve i povraan pogled na promjene koje je nova institucija unijela u tradicionalnu upravnu strukturu zemlje nagovjeatava da osnutak Vijea predstavlja va~nu prekretnicu u razvoju upravne prakse Banske Hrvatske, krucijalnu za razvoj moderne uprave u zemlji. S pravno-povijesne strane, Vijee predstavlja prvu zasebnu instituciju izvrane vlasti na podru ju jurisdikcije Hrvatskoga sabora i bana pa se s pravom mo~e nazvati i prvom hrvatskom vladom. Njegovim osnutkom predstavniatvo kraljevih upravnih i izvranih ovlasti u zemlji, koje je dotad zastupano isklju ivo ovlastima banske slu~be, dobiva stalan kolegijalni oblik prema primjeru tadaanjeg Namjesni kog vijea u Maarskoj. Vijee preuzima sve upravne i izvrane poslove od Hrvatskoga sabora, a suradnja Sabora s kraljem ograni ava se na zakonodavne poslove pa dolazi do odvajanja izvrane od zakonodavne vlasti, ato je jedan od osnovnih preduvjeta modernizacije uprave. Vijee pritom postaje jedan od simbola gaaenja feudalnih modela vladavine, budui da i nakon obustave njegova rada Hrvatskom saboru nisu vraene upravne i izvrane ovlasti, nego su one prenijete na Ugarsko namjesni ko vijee, ato je bitno utjecalo na razvoj kasnijih hrvatsko-maarskih odnosa. Nadalje, institucionalizacija kraljevske izvrane vlasti u zemlji va~an je organizacijski element u razvoju uprave, budui da omoguava uspostavu kontinuirane kontrole uprave Banske Hrvatske od strane be koga Dvora te, ato je vrlo va~no, provedbu kraljevskih odluka i prijem pojedina nih inicijativa bez opasnosti od inercije uzrokovane nesuglasnoau hrvatskog plemstva. Kontinuirani rad institucije vijea i kolegijalni oblik upravljanja novost je u politi koj praksi Banske Hrvatske i omoguuje da se tekui poslovi, koji su se dotad rjeaavali unutar pojedinih vlastelinstava na nalog Hrvatskog sabora, rjeaavaju na razini zemlje. Rad Vijea ujedno omoguava upoznavanje s potrebama zemlje u cjelini i plansku provedbu progresivnih mjera u gospodarstvu i obrazovanju, ato postaje jedno od osnovnih zadataka upravnih tijela s dalekose~nim posljedicama u gospodarskom i druatvenom ~ivotu. Dalekose~ne posljedice djelovanja Vijea mogu se nai i u razvoju novog sloja slu~benika, obrazovanog i politi ki svjesnog. Savjetnici Vijea postaju predstavnici Banske Hrvatske u Habsburakoj Monarhiji i u toj ulozi zamjenjuju impersonalni staleaki sabor. Organizacijom Vijea dolazi do specijalizacije rada, ali i do osobne odgovornosti pa djelovanje te institucije predstavlja va~an korak u razvoju profesionalnog inovniatva. Bez obzira na zna aj te institucije, u historiografiji nisu detaljnije obraeni pojava i djelovanje Vijea u upravi Banske Hrvatske, a osobito je propuateno postaviti zna aj Vijea u kontekst tadaanjih prilika u Banskoj Hrvatskoj i Habsburakoj Monarhiji, te u kontekst razvoja dr~avne uprave u cjelini. Terezijanska vladavina ostavila je toliko duboke tragove u politi kom i druatvenom ~ivotu Banske Hrvatske da je njezine dalekose~ne posljedice gotovo nemogue obuhvatiti jednim radom. Tomu ponajviae pridonosi nedovoljna istra~enost tog razdoblja hrvatske povijesti, koja postavlja istra~iva a pred more arhivske grae i onemoguava pokuaaj sinteze. Stoga je ideja ovoga rada na modelu osnivanja institucije izvrane kraljevske vlasti prikazati interakciju tadaanjih te~nji be kih institucija i stvarnoga stanja politi ke prakse u Banskoj Hrvatskoj te utvrditi osnovne imbenike koji su doveli do upravne reforme u zemlji. Ograni enje teme na sam proces osnutka Vijea proisteklo je iz dvije osnovne pretpostavke: s jedne strane, mislim da se tek s razumijevanjem razloga osnutka Vijea mo~e pristupiti valorizaciji njegova rada do ukinua 1779. S druge strane, dr~im da upravo taj segment najbolje otkriva kompleksnost promjena u druatvenom i politi kom ~ivotu Banske Hrvatske, kao i promjene u unutarnjoj politici Habsburake Monarhije u cjelini. Promatrajui pojavu Vijea kao indikator potrebe za napretkom, pokuaat u se odmaknuti od ideoloake motivacije osnutka Vijea  za razliku od uobi ajenog pristupa u historiografiji, gdje se Vijee promatra uglavnom kao strani element u hrvatskoj upravi i rezultat apsolutisti kih te~nji terezijanske vladavine motiviranih centralizmom i germanizmom, mislim da se sud o zna aju Vijea mo~e donijeti tek mnogo kompleksnijim pristupom. Dr~im da takvu reformu treba promatrati u povijesnom kontekstu formiranja vladarevog dr~avnog aparata uslijed airenja upravnih djelatnosti javne slu~be, a pritom se ne smije zaboraviti da je konkretan dogaaj iniciran tek primarnim motivima i konkretnim problemima, jer rezultat nekog politi kog procesa ne definira samo politi ka teorija vladara, nego sklop utjecaja savjetnika, partikularnih interesa, aktualne potrebe i aktualnog stanja. Postavljanje problema na takve osnove namee pitanja koja su me vodila u istra~ivanju: da li je osnutak Vijea rezultat isklju ivo apsolutisti kih tendencija Be a ili se inicijativa modernizacijskih procesa mo~e nai i unutar politi kog tijela Banske Hrvatske? Koji su preduvjeti stvoreni za tu reformu i koji su direktni povodi? Da li je tra~ena zakonska podloga pri osnutku Vijea? Kakav su stav prema osnutku Vijea zauzeli pojedinci iz Banske Hrvatske i tradicionalne upravne institucije i slu~be? Da li se osnutak Vijea mo~e promatrati unutar hrvatsko-maarskih odnosa i da li je njegovim osnutkom promijenjen polo~aj Banske Hrvatske unutar Monarhije? *** Nikola `krlec Lomni ki, jedan od najistaknutijih aktera na hrvatskoj politi koj sceni u drugoj polovici 18. stoljea i "spiritus movens" Hrvatskog kraljevskog vijea, u svojem je govoru od 15. travnja 1790. prilikom ponovnog izbora na funkciju velikog ~upana Zagreba ke ~upanije izrekao sljedei stav o pojavi Vijea u upravnom sustavu Banske Hrvatske: "& izvrana je vlast ustanovila novo vijee, poput namjesni kog, protiv volje stale~a ovoga kraljevstva. Prvo mu je za sjediate odredila Vara~din, zatim ga premjestila u Zagreb, napokon spojila s namjesni kim, kao da ustanovljavanje, premjeatanje, spajanje, razdvajanje organa uprave ne pripada zakonodavnoj vlasti." Iako su njegove rije i obilje~ene prijekorom apsolutisti kih te~nji Josipa II., one ujedno naglaaavaju da se osnutak Vijea s pravom mo~e postaviti u kontekst zaoatravanja odnosa vladara i staleakih tijela u razdoblju formiranja novovjekovnih monarhija, te da je promjene u Banskoj Hrvatskoj tijekom druge polovice 18. stoljea gotovo nemogue razumjeti izvan konteksta ja anja kraljevske izvrane vlasti u odnosu na staleaka zakonodavna i upravna tijela te preuzimanja aktivne uloge dr~ave i vladarevog upravnog aparata u svim aspektima javnoga ~ivota. U vrijeme kad je Vijee zapo elo s radom, u Habsburakoj Monarhiji, kao i u ostalim europskim ranonovovjekovnim monarhijama, usustavljena je protomoderna uprava, koju, u odnosu na onu srednjovjekovnu, karakterizira svijest o ulozi vladara i dr~avnih institucija u druatvenom i gospodarskom ~ivotu dr~ave i njezinih stanovnika. Zadatak vlasti, odnosno, vladara, u unutarnjoj upravi proairio se s pasivne  o uvanje pravosua  na aktivnu, dinami nu ulogu poticanja produktivnosti druatva uz osiguranje prikladnog institucionalnog okvira. Dr~ava, s hijerarhijski ureenim upravnim aparatom odgovornim vladaru, postala je okvir za javnu, politi ku akciju, a njezina uloga intenzivira se u druatvenoj, gospodarskoj i kulturnoj domeni, pri emu novi zadaci javne uprave koegzistiraju s tradicionalnom fiskalnom, pravnom i upravnom ulogom. Apstraktni interesi dr~ave postavljaju se ispred interesa vladarske obitelji  kao dokaz takve tendencije povjesni ari esto koriste rije i pruskoga kralja Friedricha II., koji se nazvao prvim inovnikom dr~ave. U javnosti se pritom stvara slika dr~ave kao posebnog, autonomnog entiteta s vlastitim interesima, ciljevima i potrebama. Stale~i, tradicionalni corps intermdiaires, pritom nisu eliminirani iz upravnih zadataka, budui da tradicionalne druatvene strukture pru~aju nu~an okvir dr~avnog poticaja na lokalnoj razini pa centralne vlasti stimuliraju participaciju lokalne uprave, ali uvode i strogu kontrolu njezine djelatnosti  upravo je ja anje kontrole izvrane vlasti na lokalnoj razini osnovni indikator ja anja centralne moi vladara. Idejni okviri i povijesni temelji terezijanske vladavine Dr~avu shvaenu kao pojedina no bie mo~emo smatrati tijelom koje je, poput ovjeka, ~ivo i ima udove. Vrhovna vlast predstavlja glavu, zakoni i obi aji su mozak gdje po inju ~ivci, sjediate razuma, volje i osjeaja ija su orua suci i inovnici poglavarstava. Trgovina, obrt i poljoprivreda su ~eludac i usta koji prerauju zajedni ku hranu. Javni prihodi su krv. Razborito gospodarenje predstavlja srce koje razaailje krv i time raspodjeljuje po cijelom tijelu hranu i ~ivot. Graani su trup i udovi kojima se stroj kree, ~ivi i odr~ava u pogonu. Navedenu Rousseauovu usporedbu izabrao je Joseph von Sonnenfels aezdesetih godina 18. stoljea za moto svojem djelu "Grundstze der Polizey-, Handlungs- und Finanzwissenschaften", sintezi dotadaanjih zaklju aka kameralisti ke znanosti. Sonnenfelsov izbor mota otkriva najva~nije zna ajke shvaanja entiteta dr~ave u vrijeme Marije Terezije: pragmati nost i te~nju za gotovo matemati kim redom u druatvu, usku povezanost druatvenih s prirodnim zakonima, va~nost stanovniatva kao izvora blagostanja te ulogu vladara kao glavnog arbitra odr~avanja reda, koji se u svojim postupcima ne oslanja bezuvjetno na privilegirani sloj druatva, nego i na razum: zakone i obi aje. Izvoriata takvog shvaanja u dugom su procesu interakcije ideja politi kih i gospodarskih mislilaca, tendencija u formiranju novovjekovnih dr~ava i stvarne koncentracije vladarske moi na prostoru Habsburake Monarhije. Idejni izvor autonomije politi ke odluke vladara u novovjekovnim dr~avama mo~e se sa~eti u izrazu ragion di stato (ratio status, Staatsrson, raison d'etat ). Taj izraz, ustaljen djelom Giovanna Botera iz druge polovice 16. stoljea, postaje modewort i kratka formula za promicanje dr~ave kao jedinstvenog organa i organizacije moi s vlastitim interesima na elu s vladarom, koji se kao zastupnik tih interesa poziva na nu~nost (necessitas) i opu korist (utilitas publica). S druge se strane razvija ideja o neodvojivosti ovjeka kao prirodnog bia i zakonitosti druatvenog poretka, ideja koju su promicali teoreti ari prirodnog prava (jus naturae, Naturrecht) i tako formulirali novo shvaanje svrhe dr~ave koje se temelji na mjeaavini etike i politike i na ideji da one imaju isti cilj. Otac te teorije je Hugo Grotius, koji smisao dr~ave odvaja od teoloakih okvira pa definira izvoriate odnosa izmeu vladara i podanika virtualnim sklapanjem dva ugovora: prvi je druatveni ugovor, koji dr~avnu organizaciju postavlja kao meusobni savez vladara i podanika, a drugi je ugovor o podlo~niatvu, kojim se mo koncentrira u rukama vladara, pri emu se vladar obavezuje na brigu o zajedni koj sigurnosti i opoj koristi, a ostali na bezuvjetnu podlo~nost njegovim odlukama. Daljnju razradu teorije prirodnog prava preuzeli su Grotiusovi sljedbenici: meu njima su najzna ajniji Jean Bodin (Six livres de la republique, 1576.) i Charles de Montesquieu (De l'Esprit des Lois, 1748) u Francuskoj, Thomas Hobbes (Leviathan seu de materia, forma et potestate civitatis ecclesiasticae et civilis, 1668.), John Locke (Two Treatises of Civil Government, 1690.) i David Hume (Treatise of Human Nature, 1739/40) u Engleskoj te Samuel Puffendorf (De statu imperii Germanici 1667., De jure naturae et gentium, 1672, De officio hominis et civis, 1673.), Gottfried Wilchelm Leibnitz (Tractatus de Jure Suprematus ac Legationis Principum Germaniae) te Christian Wolf (Jus naturae methodo scientifica per tractatum, 9 sv., 1740.-1750) u Njema koj. Teoreti arima prirodnog prava glavni je cilj dr~ave izgradnja "dr~ave blagostanja" (Wohlfahrtsstaat), tj. postizanje opeg dobra (bonum publicum). Taj cilj postavljaju za moralnu obavezu vladara, ije namjere ne smiju biti ograni ene partikularnim interesima tradicionalnih institucija srednjovjekovnog druatva. Ipak je vladar obavezan poativati temeljne zakone, ime se stvara mehanizam kontrole i sigurnost odr~avanja tradicionalnih pravnopoliti kih druatvenih odnosa, ato je osobito va~no u procesu stvaranja dr~avnog aparata i osjeaja pripadnosti dr~avi. Ipak bi pogreano bilo tvrditi da su vladajue politi ke teorije, bez obzira na njihov odjek u javnosti, bile i teorije vladara. Vladarska politika ranog novog vijeka tek je u granicama podudarnosti voena suvremenom politi kom teorijom, a prisutnost elemenata suvremene politi ke teorije u vladarevoj inicijativi prije se mo~e objasniti tra~enjem opravdanosti i legitimnosti postupka nego postojanjem dalekose~ne vladarske doktrine. Preokret u ja anju vladareve moi u odnosu na tradicionalne staleake strukture pada polovicom 17. stoljea, kad se na politi koj pozornici javljaju dva procesa vrlo bitna u formiranju dr~avne organizacije: uspostava stalne stajae vojske i potreba redefiniranja odnosa dr~ave i crkve nakon reformacije i vjerskih ratova. Uspostava stalne vojske tra~ila je i stalno odr~avanje, pa tako i stalni izvor prihoda vladara. Pritom nisu viae dostatni prihodi od vladarevih posjeda i regalija pa se dodatni izvor tra~io u uspostavljanju stalne porezne osnovice i u doba mira te prijelaz feudalne dr~ave u poreznu dr~avu postaje inicijalni stimulans stvaranja dr~avnog aparata koji e zbrinjavati prikupljanje poreza za potrebe financiranja vojske, ali i za vlastite potrebe. Drugi je proces mnogo uo ljiviji u njema kim protestantskim dr~avama, jer je Crkva eliminirana kao vrhovni autoritet pa na njezino mjesto stupaju vladar i dr~avne institucije. Tim procesima zapo inje i proces oblikovanja dr~ave, jer vladar postaje utjelovljenje nove dr~ave, stari se princip "kue" prenosi na dr~avni prostor, a "kuno gospodarstvo" na dr~avnu sferu. Ja anjem vladarske moi i stvaranjem stabilne dr~avne blagajne i vojne sile smanjuje se uloga staleakih sabora i politi ka aktivnost plemstva, ato je u 17. stoljeu osobito specifi no za Prusiju i Francusku. Od tog je razdoblja u rapidnom porastu broj mandata, odredbi i reskripata kojima se ureuju sve sfere politi kog i druatvenog ~ivota, a vladar se pritom poziva na zakonodavnu mo. Upravo se u zakonodavnoj moi, koja ve od 17. stoljea nepobitno pripada vladaru, o ituje utjecaj teorija prirodnog prava, jer se po inje shvaati da zakon i zakonodavstvo daju najefektivniji instrument za stvaranje apsolutne moi pa se od tada raspravlja samo o na inu uporabe te moi. Ujedno se politi ka vlast, bez obzira na konkretnu namjeru, poziva na viau legitimaciju svojih postupaka upravo izrazima koje su utemeljili politi ki mislioci pa se tako u retorici pojavljuju pojmovi Staatsrson / ratio status, Gemeinwohl / bonum publicum, ffentliche Interessen / utilitas publica, Nothwendigkeit / necessitas, koji otvaraju prostor politi koj akciji bez sudjelovanja stale~a. Politi ka se mo koncentrira pod pojmom suverenitet kao klju nim pojmom najviae, nedjeljive i stalne moi, ato uklju uje pravo rata i mira, zakonodavnu vlast, dodjeljivanje privilegija i dr. Nosilac te unutarnje energije postaje inovniatvo, pravno obrazovano i egzistencijalno ovisno o dr~avnim institucijama. U Habsburakoj je Monarhiji proces airenja vladarske moi zapo eo u prvoj polovici 17. stoljea, no s mnogo manje kontinuiteta nego ato je to bio slu aj u Prusiji, Francuskoj ili Rusiji. S jedne su strane uzrok tomu neprestani ratovi s Osmanskim Carstvom na isto nim granicama i Francuskom na zapadnim granicama, s druge strane injenica da je vladar Habsburake Monarhije vladao konglomeratom heterogenih dr~avnopravnih cjelina s razli itim tradicijama, ustrojem i staleakim privilegijama. Jezgra dr~ave habsburake su nasljedne zemlje, ujedno i dio Svetog Rimskog Carstva Njema ke Nacije u kojem je carska ast nasljedno pripadala dinastiji Habsburg: Gornja i Donja Austrija, `tajerska, Koruaka, Kranjska, Tirol i Vorarlberg te, u zasebnom statusu, zemlje eake krune eaka, Moravska i `leska. Upravo se u toj jezgri tijekom druge polovice 17., a osobito tijekom 18. stoljea formira stabilna hijerarhija vladarske moi. Stale~ima je ukinuta sloboda sazivanja sabora i uveden je stalni porez, a vladar utje e na lokalnu upravu podjeljivanjem najva~nijih funkcija pojedinim predstavnicima stale~a, uglavnom lanovima monih velikaakih obitelji. S druge je strane, osobito u razdoblju Leopolda I., oja ala centralna vlast u Be u, gdje su kancelarije (Austrijska i eaka) postale glavni pokreta i reformi, ali su i dalje voene partikularnim interesima pojedinih pokrajina. No dr~avni razvoj Habsburake Monarhije u 18. stoljeu gotovo je nemogue razumjeti izvan konteksta gospodarsko-upravne teorije iji su po eci u Monarhiji vezani upravo uz dvor Leopolda I. - kameralisti ke teorije. Za etnici austrijskog kameralizma, Phillipp Wilchelm von Hrnigk (sterreich ber alles, wann es nur will, 1685), Wilchelm von Schrder (Frstliche Schatz- und Rentkammer, 1686.) i Johann Joachim Becher (Politischer Diskurs von den eigentlichen Ursachen des Auff- und Abnehmens der Stdte, Lnder und Republicken in specie wie ein Landvolk reich und nahrhafft zu machen, 1688.) inspirirani su djelima francuskih i engleskih merkantilista te autorima srednjoeuropske, prvenstveno njema ke varijante te teorije: kameralizma. Njihova je osnovna ideja da dr~ava mora vlastitom organizacijskom strukturom provoditi jedinstvenu gospodarsku politiku s ciljem poveanja vlastitih, ali ujedno i individualnih prihoda. Pritom za osnovni izvor bogatstva dr~ave postavljaju njezino stanovniatvo, jer ono porezima, radnom snagom i vojnom slu~bom dugoro no pridonosi slu~bi vladaru. Poveanje njihove plate~ne moi ujedno je i poboljaanje dr~avnih financija pa stoga izvode opu tezu da je interes pojedinca ujedno i interes dr~ave ili obrnuto, pri emu interes dr~ave ipak ima veu te~inu. Polazei od takvih postavki, rani se kameralisti prvenstveno zala~u za poboljaanje i usmjerenje trgovine te poticanje manufaktura i obrta, kao i ukupnog poboljaanja svakodnevnih uvjeta ~ivota. Hrnigk, Schrder i Becher djelovali su kao dio dvorskog kruga i izravno u interakciji s politi kim potezima Dvora pa su ih nazivali i "gelehrte Projectmachers" ili "Hofgelerten". Centar njihovih interesa gospodarski je razvoj dr~ave usmjeravan odozgo, a njihovi prakti ni programi, osloboeni teoretiziranja o odnosu politi ke moi vladara i stale~a, naali su na vrlo brzu recepciju u ministarskim krugovima pa su direktno utjecali na gospodarsku politiku Monarhije. Iako su politi ku teoretsku podlogu svojih djela nalazili u prirodnom pravu, na ideji druatvenog ugovora i u du~nosti vlasti da se brine o opem dobru, oni ne razvijaju teoriju politi ke obaveze nego postavljaju pred vladara jasan cilj, predla~u sredstva za postizanje tog cilja i najbolji administrativni put. Prema njima, dr~ava mora osigurati da prirodni mehanizam funkcionira bez uplitanja partikularnih interesa pa stoga mora osigurati i efektivnu upravu. Kameralizam, dakle, predstavlja znanost dr~avne prakse, znanost prakti ne politike, a osnovni cilj vidi u uspostavljanju dr~ave blagostanja, "Wohlfahrtsstaat". Trendovi koje je promovirala kameralisti ka znanost poklapali su se s tendencijom airenja vladarske moi na lokalnoj razini te su u velikoj mjeri utjecali na smjer habsburake unutarnje politike na upravnom planu. U prvoj polovici 18. stoljea primjeuje se sve vea gospodarska aktivnost lokalnih upravnih institucija, osobito pri ureenju trgova kih putova i socijalnim mjerama za poboljaanje svakodnevnog ~ivota. Uz njihovu upravnu i vrlo bitnu fiskalnu funkciju, odgovornost za gospodarski razvoj na lokalnoj razini doprinijela je rastu va~nosti dobrog funkcioniranja lokalne uprave pa dolazi do sve eaeg uplitanja centralne vlasti u organizaciju dotad isklju ivo staleakih struktura. Sve to doprinosi stvaranju dr~avnog jedinstva kojeg ekonomski povjesni ar Gerloff naziva "kameralistische Verwaltungsstaat". No, pravi procvat kameralisti ke znanosti u Habsburakoj Monarhiji deaava se u drugoj polovici 18. stoljea, kad su u Be u djelovala dvojica teoreti ara, Johann Heinrich Justi i Joseph von Sonnenfels, koji su svojim djelima znatno utjecali na razvoj dr~avne uprave u Monarhiji. Justi i Sonnenfels preuzeli su ideje ranih kameralista i prilagodili ih suvremenom stanju: kao i rani kameralisti, izvor bogatstva dr~ave vide u njezinu stanovniatvu pa isti u potrebu naseljavanja opustjelih podru ja, no oni otkrivaju poljoprivredu kao vrlo va~an segment gospodarskog ~ivota pa obavezuju dr~avu da, osim poticanja trgovine i obrta, brine o napretku poljoprivredne tehnologije i uzgoju novih kultura. Dodatno su razradili itav sustav socijalnih mjera za poboljaanje ~ivotnih uvjeta u gradovima i selima (Polizei), mjera koje zadiru u gotovo sve aspekte svakodnevnog ~ivota. Takoer se zala~u za intenzivniju izgradnju dr~avne mre~e upravnog aparata na lokalnoj razini, jer prema njima dr~ava mora imati mogunost intervencije u korist opeg dobra. Pritom se dosljedno dr~e ideoloakog obrasca svojih prethodnika da je interes zajednice ujedno i interes pojedinca, ato dokazuju sljedee Sonnenfelsove rije i: Jeder einzelne mu in dem allgemeinen Wohl sein Wohl finden, sonst ist es nicht allgemein. I Justi i Sonnenfels djelovali su u suradnji s naju~im krugom savjetnika Marije Terezije te su uz njihovu arbitra~u postavljeni za voditelje novoosnovanih katedri politi ko-kameralne znanosti. Njihov je profesorski rad u velikoj mjeri utjecao i na sistematizaciju dotadaanjih spoznaja u kameralnoj znanosti i upravnoj praksi jer njihova djela nemaju oblik projekta, nego sinteze i ud~benika za javnu upravu. Postavke iznesene u tim djelima prilagodili su zahtjevima tadaanjeg vremena pa su ona pro~eta prosvjetiteljskim racionalizmom i predstavljaju prakti an spoj ideologije prirodnog prava i te~nji reformskog prosvjetiteljstva sa stabilnom konzervativnoau i tadaanjim mogunostima u Monarhiji. Upravo manjak utopije ini njihova djela uporabljivim u svakodnevnoj politi koj praksi, a svojstvo slu~bene teorije daje legitimitet dr~avnoj inicijativi. *** etrdeset godina vladavine Marije Terezije u Habsburakoj Monarhiji obilje~ava intenzivna reformska politika, motivi koje ne mogu se objasniti isklju ivo ideoloakom podlogom dr~avnih teoreti ara. Krucijalni element u aktivnoj unutarnjoj politici habsburakog dvora u drugoj polovici 18. stoljea nalazi se u promjeni vanjskopoliti kih odnosa. Ve stoljeima orijentirana na obranu isto nih granica od napredovanja Osmanskoga Carstva, dolaskom Marije Terezije na vlast 1740. Monarhija se morala suo iti sa sve ja im neprijateljem sa zapada  Prusijom. U ratovima koje je Monarhija vodila unutar Svetog Rimskog Carstva  bili su to Rat za austrijsko nasljedstvo 1740.-1748. i Sedmogodianji rat 1756.-1763.  Habsburzi ne samo da su izgubili `lesku, gospodarski najrazvijeniju pokrajinu Monarhije, nego su ti ratovi i bitno su utjecali na polo~aj Monarhije u ravnote~i europskih sila i, ato je od odlu ujue va~nosti, na financijsko stanje dr~ave. Rat za austrijsko nasljedstvo pokazao je glavne slabosti Monarhije u odnosu na Prusiju - labave porezne osnovice i slabu financijsku upravu, a radi vraanja dr~avnog duga, kao i zbog potrebe ja anja vojne sile, Dvor je morao pronai stabilan i izdaaniji izvor financija. Stoga ve od etrdesetih godina zapo inju drasti ne promjene u ustavnoj i upravnoj strukturi nasljednih zemalja Monarhije s ciljem stvaranja efektivne uprave koja e omoguiti poreznu i gospodarsku reformu. Kao organizatori tih promjena i najistaknutiji kralji ini savjetnici u reformama nasljednih zemalja javljaju se Friedrich Wilchelm Haugwitz, bivai dr~avni slu~benik u austrijskoj `leskoj koji je osmislio upravne reforme nakon Rata za austrijsko nasljedstvo, i dr~avni kancelar Wenzel Kaunitz, mozak ureenja monarhijske uprave nakon Sedmogodianjeg rata. Kao osnovne posljedice ta dva vala strukturalnih reformi Monarhije mogu se istai sljedee: 1. Ja anje i definiranje ovlasti centralnih dvorskih institucija i specijalizacija njihova rada. 2. Porezna reforma i dogovor sa stale~ima o preuzimanju dijela troakova odr~avanja stalne stajae vojske te ja anje institucija izvranih vlasti u pojedinim pokrajinama u odnosu na staleake sabore. 3. Ujedna avanje uprave na lokalnoj razini, usuglaaavanje centralne i lokalne uprave i stvaranje jasne hijerarhijske mre~e dr~avnih institucija. 4. Uvoenje zasebnih trgova kih i gospodarskih institucija radi unaprjeenja gospodarstva. 5. Prebacivanje interesa dvorske politike na isto ni dio Monarhije. Od navedenih posljedica Haugwitzovih i Kaunitzovih reformi u nasljednim zemljama Monarhije za temu ovoga rada izuzetno su bitne dvije: ja anje dr~avne uprave na lokalnoj razini i zaokret unutarnje politike Dvora prema istoku Monarhije. Smanjenjem uloge staleakih sabora u lokalnoj upravi nakon Haugwitzove reforme institucije vladareve izvrane vlasti postaju klju ni instrument Dvora u politi kim, gospodarskim i druatvenim reformama, a osobna odgovornost njihovih slu~benika dvorskim institucijama odr~ava moni aparat koji je piramidalno povezivao Dvor s najni~im lokalnim upravama. S druge strane, dva neuspjeana rata i znatan gubitak politi ke moi dinastije Habsburg u Svetom Rimskom Carstvu aezdesetih su godina dovele isto ni dio Monarhije  zemlje krune sv. Stjepana - u srediate interesa habsburake unutarnje politike. Tendencija ujedna avanja upravne strukture u austrijskim nasljednim zemljama morala je utjecati i na politiku Dvora prema istoku zemlje, iako su dr~avnopravni temelji zemalja krune sv. Stjepana prisiljavali Dvor na kompromis s tradicionalnim politi kim strukturama. Pokrajinske vlade (guberniji) u terezijanskim reformskim planovima Temeljeno na eudemonisti kom pogledu na ulogu dr~ave i vladara u svim aspektima politi kog, druatvenog i gospodarskog ~ivota stanovniatva te na uvjerenju teoreti ara kameralisti ke znanosti da financijsku snagu dr~ave treba tra~iti unutar vlastitih granica, upravnim reformama do kraja Sedmogodianjeg rata u Habsburakoj Monarhiji stvorena je institucionalna podloga koja je omoguavala da se dr~ava postavi kao impersonalna snaga planskog razvoja ~ivotnih uvjeta njezinih stanovnika. Nepobitno je da su upravo u vrijeme vladavine Marije Terezije dr~avne institucije preuzele vrlo va~nu, aktivnu ulogu poticanja produktivnosti druatva i postavljanja novih obrazovnih standarda pa je, uz tradicionalnu fiskalnu ulogu, modernizirana dr~avna uprava s nizom novih zadataka postala glavni instrument u razvoju druatva. U hijerarhijski ureenom dr~avnom aparatu, osobito onom Habsburake Monarhije kao konglomerata pokrajina razli ite tradicije pravnog i politi kog ureenja, krucijalna uloga u novim upravnim zadacima pripala je aparatu izvrane vlasti na lokalnoj razini. Sredianje mjesto u lokalnoj upravi, kao nosilac vladarevih izvranih ovlasti na lokalnoj razini, zauzimaju pokrajinske vlade, u jeziku be koga dvora openito nazivane gubernijima. Oblikovana od polovice 17. stoljea kao direktna posljedica dogovora vladara i staleakih tijela o plaanju stalnog poreza, prvenstveno kao vladarevo sredstvo fiskalne kontrole, ta tijela tijekom ekspanzije dr~avnog aparata postaju okvir za javnu, politi ku akciju i aire svoje ovlasti na gospodarske, vjerske i obrazovne poslove. Promatrajui reformsku aktivnost Dvora na podru ju austrijskih nasljednih zemalja nakon Rata za austrijsko nasljedstvo i Sedmogodianjeg rata, uo ljivo je da su i Haugwitz i Kaunitz  kao predlaga i reformi  osobitu pa~nju posvetili upravo ureenju, odnosno, ja anju vladarevih izvranih tijela na lokalnoj razini. Haugwitz je svoje reforme i zapo eo upravo na lokalnom planu  uzevai za model pruski koncept uprave, za osnovni cilj postavio je ujedna avanje raznolikih pokrajinskih uprava i postavljanje lokalnih upravnih aparata pod kontrolu jedinstvene centralne institucije, nazvane Directorium in publicis et cameralibus, kako bi stvorio nu~an institucionalni okvir za primarni interes Monarhije nakon rata: stvaranje stabilne financijske podloge dr~ave. Cilj je postignut do 1749.: politi ka i financijska uprava svih pokrajina do te je godine koncentrirana u rukama pokrajinskih vlada, prvo nazvanih Deputation, a zatim Reprsentation und Kammer. Treba naglasiti da je zna aj te reforme lokalne uprave mnogo dublji od njezinog organizacijsko-upravnog karaktera - njome su odnosi vladara i lokalnih stale~a postavljeni na nove temelje. Naime, dotad je u svakoj nasljednoj pokrajini, kao zajednici korporativnog jedinstva vlastelina i temelju staleakih ureenja, car ovisno o snazi lokalnih stale~a razvio razli it stupanj moi. Od 17. stoljea carski se inovnici infiltriraju u staleaki sustav uprave i s razli itim uspjehom utje u na provoenje carskih odredbi unutar pokrajine pa je u vrijeme dolaska Marije Terezije na vlast staleaka uprava djelovala paralelno s carskom i dijelom se s njom preklapala. Osnovni uspjeh reforme temeljio se na ja anju predstavnika carske vlasti u pojedinim okruzima (Kreise) - teritorijalno-upravnim jedinicama koje su izvorno preuzete iz ustroja zemalja eake krune i ravnomjerno rasporeene po svim nasljednim pokrajinama. Na njihovo je elo postavljen Kreishauptmann kojeg je imenovao car, dodijeljene su im upravo-porezne i gospodarske ovlasti i podreene su pojedinoj pokrajinskoj vladi. Time je stvorena mre~a dr~avnog aparata do najni~e lokalne razine i uspostavljena je carska kontrola nad upravnim, poreznim i gospodarskim poslovima svake pokrajine. Pokrajinske su vlade (Deputatio, odnosno Reprsentation und Kammer) s mre~om podreenih okru~nih uprava postale punopravni zastupnik cara (repraesentirende Instanz) na podru ju pojedine pokrajine. One su bile podreene direktno vladaru i prema vladari inoj uputi nisu smjele "von niemanden als von Uns selbst ihre dependenz zu erkennen". Osim brige o provedbi carskih odredaba, one su zadu~ene i za brigu o vojnogospodarskim poslovima (militaria mixta), ato je uklju ivalo opskrbu vojske smjeatene na podru ju pokrajine, zaatitu podanika od vojske i pomo pri rekrutiranju, zatim brigu o kontribucijskim poslovima (contributionale), tj. raspodjelu poreza koji su odobrili stale~i, organizaciju prikupljanja vojnog poreza (kontribucije) i predaju poreza vojnoj blagajni te brigu o komorskim poslovima (camerale), u kojima su direktno bile podreene Dvorskoj komori. Staleaka je uprava pritom usmjerena samo na pravosudnu funkciju. Dalekose~nost Haugwizovih namjera u ja anju mre~e dr~avnog aparata na lokalnoj razini u cijelosti se mo~e sagledati tek u kontekstu porezne reforme koja je uslijedila, budui da fiskalne potrebe dr~ave postaju primarni inicijator upravnih reformi pedesetih i aezdesetih godina 18. st. Kao ishodiate rasta va~nosti fiskalnih izvora dr~ave odlu ujue je kameralisti ko shvaanje da se financijski temelji dr~ave nalaze u poreznoj sposobnosti njezinih stanovnika. Sve do sredine 18. stoljea glavni je financijski izvor habsburake politike bio u kreditnom zadu~ivanju kod stranih kapitalista i u komorskim prihodima, a direktan je porez predstavljao tek sporedan oblik prihoda. Rast troakova odr~avanja stalne vojske i sve aire vojne i civilne uprave, kao i visoki dr~avni dugovi tra~ili su vrai financijski izvor Monarhije, koji je prema Haugwitzovom planu pronaen u povisivanju ukupnog iznosa poreza airenjem porezne osnovice. To se airenje postiglo vezivanjem poreza na zemlju i prihode, ato automatski isklju uje osobno izuzee od poreza, koje je plemstvo i sveenstvo dotad u~ivalo u mirnodopskom razdoblju. Dalekose~nost Haugwitzove reforme le~i upravo u uspjehu da se tradicionalna vojna obveza plemstva vladaru zamjeni za poreznu kako bi vladar mogao odr~avati stalnu vojsku i u miru, a preuzimanje porezne uloge od stale~a omoguila je netom stvorena institucionalna mre~a. Po etkom aezdesetih godina, tijekom i nakon Sedmogodianjeg rata, dr~avna je uprava nanovo ureena, ovoga puta u organizaciji dr~avnog kancelara Wenzela Kaunitza. S osloncem na temeljima postavljenim Haugwitzovim reformama nakon Rata za austrijsko nasljedstvo, Kaunitzova je reforma imala za cilj racionalizaciju uprave i osamostaljivanje trgova kih i financijskih institucija kako bi se institucionalizirali organizirani gospodarski poticaji u zemlji. Haugwitzov Direktorij je ukinut, poslovi su specijalizirani u zasebnim politi kim, financijskim i pravosudnim centralnim institucijama, a prema francuskom modelu conseil d'tat osnovano je Dr~avno vijee (Staatsrat) kao savjetodavno tijelo vladara i kontrola centralne uprave. Tek nakon reforme centralnih institucija pristupilo se reformi pokrajinskih uprava kako bi se ponovno postiglo jedinstvo lokalnog i centralnog ureenja. Tijekom cijele 1763. godine Dr~avno je vijee raspravljalo o promjenama lokalnih vlasti. Te~iate reforme postavljeno je na ja anje utjecaja pokrajinskih vlada u odnosu na pokrajinske staleake sabore, kao i na organizaciju njihove gospodarske aktivnosti. Ope postavke pri ureenju pokrajinskih vlada postavila je pred Dr~avno vijee sama Marija Terezija: "1. dass dem capo des landesgouverno die obereinsicht und die obergewalttragung ber alle theile und geschfte der ganzen landesregierung eingeraumet, 2. von dem landesgoverno alle cameral- und commerzialanliegenheiten per commissiones oder concessus abhngig von denen betreffenden hofstellen tractiret, 3. das politicum mit dem justiciali auf die art, wie es vorhin gewesen, vereiniget." Te~ilo se, dakle, ja anju utjecaja predsjednika pokrajinskih vlada spajanjem te funkcije s funkcijom predsjednika staleakih sabora (Landeshauptmann). On bi u potpunosti trebao preuzeti ulogu vladarevog namjesnika u pokrajini sa svim ovlastima koje pripadaju vladarevom autoritetu. Daljnji je cilj bio podijeliti komorske i trgova ke poslove na povjerenstva ili koncese unutar vlade, koji bi zavisili isklju ivo od odgovarajuih centralnih institucija, a zatim i ponovno spojiti pravosue s reorganiziranim vladama kako bi se i ono otrgnulo od staleake kontrole. Reorganizirane pokrajinske vlade openito su nazivane gubernijima (Landesgouverno), iako su taj naziv slu~beno nosile samo vlade u eakoj, Moravskoj, Tirolu i Unutarnjoj Austriji; naziv donjoaustrijske vlade bio je Regierung, a gornjoaustrijske Landeshauptmannschaft. Guberniji su preuzeli sve poslove dotadanjih Reprsentation und Kammer i kontrolirali su rad okruga, osobito u pitanjima podjele kontribucije. No, njihovi su poslovi sad organizirani u pojedine odbore (za kolstvo, za cenzuru, za zdravstvo, za trgovinu i obrt i sli no), a broj odbora razlikovao se u pojedinom guberniju. Od organizacijskih novosti vrlo je bitno i osnivanje trgova kih koncesa i pokrajinskog fiakalata u okviru gubernija. *** Principi primijenjeni na organizaciji lokalnih uprava u austrijskim nasljednim zemljama u okviru Haugwitzovih i Kaunitzovih reformskih planova bitno e utjecati na stajaliata Dvora u organizaciji unutarnje uprave u zemljama krune sv. Stjepana, osobito u Banskoj Hrvatskoj. Treba naglasiti da je upravna i porezna reforma na lokalnoj razini nakon Rata za austrijsko nasljedstvo va~na prekretnica u razvoju odnosa vladara i stale~a u nasljednim pokrajinama Habsburake Monarhije te je dugoro no u vrstila airenje carske vlasti. Ja anjem tijela izvrane vlasti u potpunosti je ukinuta savjetodavna i upravna funkcija srednjovjekovnih sabora - ti poslovi prelaze na pokrajinske vlade, ovisne direktno o Dvoru. Stale~i, u smislu impersonalnog, kolektivnog tijela, time su izgubili ulogu posrednika izmeu vladara i naroda i pokuaava ih se smjestiti u duge strukture, koje su se dr~ale druatveno korisnim: trgovinu, industriju i dr~avnu slu~bu. Pogreano bi ipak bilo rei da se tim reformama pokuaalo uniatiti staleaki sustav  stale~i i dalje ostaju vrlo va~an imbenik politi kog djelovanja. S jedne strane, sabori zadr~avaju zakonodavnu funkciju te vrlo va~nu funkciju odobravanja maksimalnog iznosa poreza, a mogunoau protesta protiv carskih odluka i nadalje su osnovna institucija zaatite staleakih interesa, pa tako i predstavnik protute~e apsolutisti kim tendencijama Dvora. S druge strane, upravo predstavnici lokalnih stale~a igraju odlu ujuu ulogu u radu pokrajinskih vlada, no u tom su okru~enju oni pomno birani i kontrolirani od strane Dvora i na taj je na in djelatnost pojedinaca usmjerena prema interesima dr~ave. Pokrajinske vlade, odnosno guberniji, postaju posrednik centralne i lokalne vlasti i zastupnik lokalnih interesa, a upravo kroz ja anje njihove uloge u odnosu na staleake sabore mo~e se pratiti i ja anje vladarske moi. No, iako naziv gubernium implicira neograni enu izvranu vlast vladara na lokalnoj razini, pogreano bi bilo tvrditi da su guberniji predstavljali samo instrument u provoenju odredbi Dvora. Djelatnost gubernija u potpunosti mo~e opravdati i naziv consilium, koji implicira savjetodavnu ulogu pri donoaenju kraljevskih odredbi. Upravo je savjetodavni karakter tih institucija odigrao vrlo veliku ulogu u formiranju zajedniatva izmeu tradicionalnih staleakih struktura i sve ja e centralne vlasti, koja pokuaava unificirati heterogene pokrajinske vlasti i obuhvatiti ih jedinstvenim centralnim aparatom u svrhu stvaranja Gesamtstaat  jedinstvenog politi ko-upravnog, gospodarskog i vojnog podru ja. Consilia pritom postaju posrednici izmeu pravne norme, stvarane stoljeima kroz staleaku upravnu praksu, i druatveno-politi ke realnosti na kojoj se zasniva politika Dvora. Takve institucije daju Dvoru obavijesti o lokalnim prilikama, i, ato je joa va~nije, prijedloge daljnjeg djelovanja, ime izravno utje u na sadr~aj kraljevskih odluka pa njihova va~nost daleko odska e od forme gubernija, pod kojim su nazivom poznati u tadaanjoj dvorskoj korespondenciji. Stoga ne udi da je terezijanskim reformama nasljednih pokrajina posebna pa~nja dana upravo ureenju institucija izvranih vlasti. "Gubernij" u zemljama krune sv. Stjepana i terezijanska politika u Ugarskoj Dinami na reformska aktivnost Dvora inspirirana prvo Haugwitzovim, a kasnije Kaunitzovim planovima obuhvatila je samo austrijske i eake nasljedne zemlje. Zemlje krune sv. Stjepana kroz cijelo su razdoblje vladavine Marije Terezije sa uvale zaseban polo~aj i vrau staleaku strukturu pa su zahtijevale i oprezniju politiku Dvora, no pogreano bi bilo tvrditi da su one bile od perifernog interesa za Dvor. Naprotiv, dva neuspjeana rata i znatan gubitak politi ke moi dinastije Habsburg u Svetom Rimskom Carstvu aezdesetih su godina dovele upravo isto ni dio Monarhije u srediate interesa habsburake politike. Kad se govori o zemljama krune sv. Stjepana, mora se razlikovati nekoliko dr~avnopravnih jedinica u kojima je tijekom 18. stoljea osloboenjem od turske vlasti formiran razli it stupanj centralne moi vladara, pa su tako stvoreni i razli iti preduvjeti za intervenciju Dvora u smjeru interesa dr~ave kao cjeline. Osim Maarske i Banske Hrvatske, pravno su kruni sv. Stjepana pripadali Vojvodstvo Erdelj (od 1765. Veliko vojvodstvo) i Temiavarski Banat, u kojima je koncentracija vladareve moi bila izrazito velika: Temiavarskim Banatom od osloboenja od turske vlasti 1718. direktno su upravljale centralne institucije, a u Erdelju je razvijena vrsta, polumilitarizirana uprava s vrlo ograni enim utjecajem stale~a. Stoga je na tom podru ju tijekom vladavine Marije Terezije proveden niz reformi prema poreznim, gospodarskim i vojnim interesima Dvora. Bez obzira na opetovane zahtjeve Ugarskog sabora da se ta podru ja i stvarno inkorporiraju Sv. kruni, njihovu je odvojenost utvrdila i zasebna uprava u Be u, jer su te zemlje na Dvoru zastupane zasebnim institucijama: Erdeljskom dvorskom kancelarijom i Temiavarskom komisijom. Od zemalja krune sv. Stjepana odvojeno je i podru je Vojne krajine du~ cijele isto ne granice Monarhije, kojim je direktno upravljalo Dvorsko ratno vijee, a izri ito vojna namjena tog podru ja i direktan utjecaj Dvora formirali su zaseban put reformske aktivnosti. Jedine dr~avnopravne jedinice koje se u razdoblju vladavine Marije Terezije nalaze pod jurisdikcijom Ugarskog sabora - pa se stoga i jedine mogu de facto dr~ati lanicama krune sv. Stjepana - su Maarska i Banska Hrvatska (Kraljevine Hrvatska, Slavonija i Dalmacija). U jeziku Dvora obuhvaene pojmom Ugarska, u tim je zemljama karakteristi an izrazito jak staleaki element i labave veze s razgranatom organizacijom centralne vlasti u Be u, ato je zahtijevalo vrlo promialjenu i opreznu politiku Dvora. Naziv Ugarska imao je svakako dvojako zna enje. S jedne je strane ozna avao samo podru je u~e Ugarske, tj. Maarske. S druge je strane Ugarska predstavljala cjelokupnost dr~avnopravnog podru ja koje je u Be u zastupano preko Ugarske dvorske kancelarije, dakle, i Maarsku i Bansku Hrvatsku pa se osnovne smjernice dvorske politike prema Ugarskoj mogu primijeniti na obje dr~avnopravne cjeline, iako se realizacija te politike zbog razli itog upravnog aparata nije uvijek preklapala. U predmetima koji su vezani isklju ivo uz Bansku Hrvatsku Dvor koristi naziv Croaten/Croatia, koji je opet dvojak: ozna ava i cjelokupno podru je pod jurisdikcijom bana i Hrvatskog sabora, dakle hrvatske i slavonske ~upanije, kao i podru je isklju ivo hrvatskih ~upanija. Za podru je slavonskih ~upanija, koje su 1745. reinkorporirane Banskoj Hrvatskoj, na Dvoru se koristio naziv Slawonien/Sclavonia; hrvatsko ime za to podru je primjenjivalo se isklju ivo kad je ono ozna avalo cjelokupan prostor Banske Hrvatske. Iako interesi Dvora u Ugarskoj nisu odstupali od onih u dr~avi u cjelini  osnovni su interesi preuzimanje kontrole nad poreznom upravom i kanaliziranje gospodarske moi s ciljem postizanja "opeg dobra"  za poticanje promjena u Ugarskoj Dvor se koristio sasvim drugim modelima intervencije nego ato je to slu aj u zapadnom dijelu Monarhije, budui da prava i privilegije ugarskih stale~a osiguravaju Ugarskoj zaseban status unutar Monarhije. Stoga se svaka promjena u Ugarskoj temeljila na odreenom kompromisu kralja i stale~a, ato se mo~e uzeti za osnovnu karakteristiku ugarske politike Dvora, no mora se istai da su se i unutar Ugarske sredstva postizanja promjena znatno razlikovala. S jedne strane, bitno je imati na umu da se politika Dvora prema Maarskoj i politika prema Banskoj Hrvatskoj ne podudaraju u cijelosti. Korijen te razlike le~i u injenici da je u Maarskoj joa od prve polovice 18. stoljea postojala upravna struktura kraljevske izvrane vlasti koja je koriatena kao nositelj promjena  iako s mnogo izra~enijim staleakim elementom nego ato je to bilo u austrijskim nasljednim zemljama. Upravo e ta upravna struktura, ozakonjena na Ugarskim saborima 1712.-1715. i 1722.-1723., postati model upravnih reformi i zakonski temelj politike Dvora u Banskoj Hrvatskoj pedesetih i aezdesetih godina 18. stoljea, ali pod sasvim drugim okolnostima i promijenjenim odnosima lokalnih politi kih (staleakih) tijela i be kih institucija. S druge strane, i politiku Dvora prema Banskoj Hrvatskoj teako je sagledati u cijelosti, budui da treba uzeti u obzir znatan nesklad u jakosti staleakih struktura tri hrvatske ~upanije  Vara~dinske, Zagreba ke i Kri~eva ke  i tri slavonske ~upanije  Po~eake, Viroviti ke i Srijemske. Dok u hrvatskim ~upanijama, zahvaljujui kontinuiranoj egzistenciji tijekom osmanskih ratova, nailazimo na vrsto ukorijenjenu staleaku upravu, u slavonskim je ~upanijama politi ka uprava stabilizirana tek nakon njihove reinkorporacije Banskoj Hrvatskoj 1745., ato je provedeno upravo na temelju zakonskih lanaka Ugarskoga sabora iz 1722.-1723. Zbog injenice da je maarska upravna struktura, oformljena u prvoj polovici 18. stoljea i ozakonjena lancima Ugarskog sabora, uzeta kao zakonski temelj upravne reforme u Banskoj Hrvatskoj u drugoj polovici stoljea, kao i zbog toga ato se svaku promjenu u Banskoj Hrvatskoj - budui da su hrvatski i slavonski stale~i integralni dio ugarskog politi kog tijela  neizostavno mora promatrati u kontekstu opih ugarskih prilika, vrijedi se zapitati kako se i u kojim okolnostima odvijalo formiranje kraljevog izvranog aparata u zemljama krune sv. Stjepana. Formiranje kraljevog izvranog aparata u zemljama krune sv. Stjepana do 1740. U skladu s opim tendencijama formiranja dr~avnog upravnog aparata, od kraja 17. stoljea i u zemljama krune sv. Stjepana odvija se vrlo sli an proces onome u austrijskim nasljednim pokrajinama. U izvoriatu takvih tendencija i ovdje se nalaze potreba za ureenjem dr~avnopravnih odnosa stale~a i vladara te nu~nost sporazuma o uvoenju stalnoga poreza, no odlu ujui poticaj ipak treba tra~iti u osloboenju velikih povraina od turske vlasti tijekom Velikog turskog rata (1683.-1699.). Integracija osloboenih zemalja u Habsburaku Monarhiju zahtijevala je da se ta terra incognita komisijski istra~i i da se na tim podru jima oformi upravni aparat koji bi omoguio demografsku i gospodarsku revitalizaciju. Imperativi moderne uprave, u vrijeme Leopolda I. ve definirani unutar austrijskog i eakog dijela Monarhije, airenjem podru ja na istoku tra~ili su i potpuno novi stav Dvora prema ugarskim zemljama. Karakteristi no je pritom da nove temelje uprave nije zahtijevala samo kraljevska vlast, nego su na ureenju uprave inzistirali i stale~i. Po etak formiranja stalnog kraljevog izvranog aparata u zemljama krune sv. Stjepana treba, dakle, tra~iti u razdoblju vladavine Leopolda I., koji je unio znatne promjene u unutarnje ureenje Maarske i Erdelja. Tada je dugoro no utemeljen jedino novi sustav u Erdelju: 1691. godine izdana je Diploma Leopoldinum, koja je od tada predstavljala temelj habsburake vlasti u Erdelju i utvrdila kraljevsku vlast u okviru zemaljskih zakona. Diplomom je kralj osigurao airoke ovlasti nasuprot stale~a - ato e osobito doi na vidjelo u vrijeme Marije Terezije  i ozakonio osnutak institucije izvrane vlasti, koja je kao zemaljska vlada ili Landesgubernium na elu s guvernerom (gubernator ili supremus status director  u diplomi se koriste oba termina) postala instrument apsolutne kraljeve vlasti u Erdelju. Gubernij je preuzeo sve politi ke, gospodarske i vojne poslove u zemlji, uklju ujui i poslove prikupljanja kontribucije, koje je obavljalo zasebno povjerenstvo (commissariatus) u sklopu Gubernija. Zbog slabo utemeljene staleake vlasti utjecaj Erdeljskog sabora bio je minoran: od po etka vladavine Marije Terezije sabor je sazivan samo na njezin zahtjev, a od 1761. godine uope nije zasjedao. Budui da od strane stale~a nije bilo otpora izgradnji vladarske moi, Erdelj je po svojem ustroju viae nali io nasljednim pokrajinama nego zemljama krune sv. Stjepana, a esto se koristio kao model reformske politike Dvora pa je dinamika provoenja terezijanskih reformi u unutarnjem ustroju Erdelja odgovarala onoj u nasljednim zemljama. U Maarskoj je pak tijek formiranja institucije izvrane vlasti tekao sasvim druga ije, ato je rezultat uskog vezivanja takve institucije s kraljevim namjesniatvom i izri itog odbacivanja instrumenata uprave uobi ajenog u nasljednim zemljama od strane ugarskih stale~a. Davni prethodnik consiliuma u maarskom ustroju je institucija osnovana u vrijeme Ferdinanda I., Locumtenens et consiliarii regiminis hungarici, djelatnost koje po ivala je na zahtjevu maarskih stale~a da se kralj u ugarskim poslovima savjetuje samo s plemstvom Sv. krune. Do kraja 16. stoljea ta se institucija postepeno gasi te na svoje uskrsnue eka do druge polovice 17. stoljea - tada pod sasvim drugim uvjetima, jer se odreivanje njezinih ovlasti odvijalo u kontekstu urote velikaaa, uguaene 1671. Konferencija koju je Leopold I. sazvao nakon urote velikaaa postavila je tezu da su maarski stale~i urotom oslobodili kralja obaveze pridr~avanja ugarskog zakona pa se na Maarsku treba gledati kao na osvojenu zemlju i njome vladati apsolutnom vlaau. To je rezultiralo ukidanjem palatinske asti i osnivanjem Gubernija 1673. godine na elu s guvernerom Johannom Casparom Ampringenom, uz kojega je postavljen Regierungsrat od etiri austrijska i etiri maarska savjetnika. Gubernij je djelovao samo do 1679. godine i prekinut je kuru kim ratovima pod vodstvom Thklyja, no osloboenje velikog dijela zemalja krune sv. Stjepana krajem osamdesetih godina 17. stoljea ponovno je postavilo zahtjev ureenja glomaznog napuatenog prostora. Nakon ato su na Ugarskom saboru 1687. godine postavljeni novi temelji odnosa kralja i maarskih stale~a potvrivanjem nasljednog izbora muake loze Habsburgovaca, maarski su stale~i sami tra~ili od kralja da sazove komisiju za ureenje maarske uprave. U odnosu na novoosvojeno podru je (neoaquistica), rasprave o ureenju maarske uprave temeljile su se na pitanju da li se novoosvojeno podru je treba dr~ati habsburakim posjedom osvojenim habsburakom vojskom ili podru jem vraenim ugarskoj kruni. Rezultat te komisije pokazuje da je prevagnulo prvo mialjenje: Einrichtungswerk kardinala Leopolda Kollonicsa, lana komisije, predla~e sasvim novi ustroj Maarske s naglaskom na ja anje gospodarske politike. Kollonicsev prijedlog nije ostvaren, dijelom zbog protesta maarskih stale~a, no niz prijedloga koji je nastao kao reakcija na te pregovore isti u kao osnovno sredstvo utemeljenja kraljeve vlasti u Maarskoj osnivanje institucije izvrane vlasti, predla~ui razli ite ovlasti tog tijela i razli ito interpretirajui meuodnos takve institucije i ugarskih stale~a. Tako palatin Pl Eszterhzy 1689. predla~e osnivanje gubernija koji bi se temeljio na palatinskoj vlasti i staleakom ustavu i bio vrhovno pravosudno i upravno tijelo, a savjetnik Ugarske komore Baltazar Pata i donosi projekt za Consilium intimum Regio-Hungaricum, takoer s palatinom na elu i obavezno ugarskim zakonima, no njegovu uspostavu uvjetuje preureenjem maarske uprave po uzoru na nasljedne pokrajine, koje su tada joa ipak prete~no staleake. S druge strane, franjevac Angelo Gabrielle predla~e kralju uspostavu institucije Regio Consilio di Corte, vijea koje ne bi bilo obvezno staleakom ustavu i u potpunosti bi zamijenilo Ugarski sabor. Bez obzira na injenicu ato od mnoatva prijedloga s kraja 17. stoljea ni jedan nije ostvaren, znakovito je da se u svim prijedlozima naglaaava potreba osnivanja institucije izvrane vlasti u Maarskoj i potreba definiranja provedbe kraljeve izvrane vlasti u odnosu na ugarski ustav. Rkoczyjev ustanak sprije io je daljnje pregovore pa su rasprave o ureenju Maarske nastavljene tek nakon Sztmrskog mira 1711., sad osloboene okova definiranja polo~aja Maarske unutar Monarhije i kraljevih ovlasti u Maarskoj jer je to pitanje rijeaeno mirovnim ugovorom. Na Ugarskom saboru 1712.-1715. ozbiljno se raspravljalo o uvoenju institucije pod nazivom Consilium Hungaricum, svojevrsnog pravnog nasljednika savjetodavnog tijela Ferdinanda I. u ugarskim poslovima. Odluka na tom Saboru ipak nije donesena, nego je utemeljena komisija sa zadatkom izrade prijedloga "Systema bellicum, oeconomicum, politicum et cameralium" jer su se usvajanjem zakona o odr~avanju stalne vojske (1715:8) zahtjevi nove uprave sa savjetodavnih proairili na upravno-porezne i vojne, a zahtjevima vremena i na gospodarske, ato je tra~ilo duboko sezanje u tadaanju feudalnu strukturu uprave. U radu komisije djelovali su prvenstveno maarski velikaai uz asistenciju dvorskih ljudi: najvei su utjecaj imali kalo ki nadbiskup Imre Csky i grof Sndor Kroly od Maara, te dvorski savjetnik Johann Mannagetta kao kraljev povjerenik. Detaljan plan politi ke reforme Maarske, koji je sastavio Kroly, predstavljen je na iduem Ugarskom saboru 1722. godine, a predviao je osnivanje Ugarskog kraljevskog vijea (Consilium Regium Hungaricum) na elu s palatinom, koje bi preuzelo brigu o svim upravnim, poreznim, gospodarskim, vojnim i pravosudnim poslova Maarske, a njegovo bi djelovanje odreivale kraljevske odredbe i zaklju ci Ugarskog sabora. Prema Krolyjevom prijedlogu, ta bi institucija predstavljala palatinsko vijee, kojim bi se vlast palatina kao kraljevog namjesnika pretvorila u kolegijalni oblik vladavine, viae primjeren zahtjevima moderne uprave. Pregovori na Saboru nisu tekli glatko jer se razvila dugotrajna rasprava o imenu nove institucije, ato nije predstavljalo samo formalno pitanje, nego i mnogo dublje pitanje vezanosti slu~be kraljevskog namjesnika uz palatinsku ast: stale~i su ~eljeli pridjevom palatinale trajno osigurati predsjedniatvo vijea palatinu, a time i namjesniatvo, dok je Dvor vraio pritisak da se to pitanje ostavi nerijeaeno. Rasprave o imenu potaknule su i protivnike reformi - uglavnom ni~e plemstvo - na otpor, ato je cijeli projekt dovelo u pitanje, no Ugarski je sabor ipak potvrdio osnivanje vijea. Za slu~beno je ime institucije kona no odreeno Consilium Regium Locumtenentiale Hungaricum, ili Kraljevsko ugarsko namjesni ko vijee, a zakonskim lancima 1723:97.-102. openito je odreen sastav i djelokrug Vijea. Prema njima, Vijee je bilo ovisno o kralju, koji je i imenovao njegove savjetnike i plaao ih, a djelovalo je isklju ivo prema kraljevim odredbama i ugarskom zakonu. U sklopu Namjesni kog vijea osnovano je i civilno povjerenstvo (commissariatus provincialis) sa zadatkom uprave kontribucijom, ime su ugarski stale~i pristali plaati kralju kontribuciju i u miru radi odr~avanja vojske stacionirane na podru ju Maarske, no odreivanje maksimalnog iznosa kontribucije pridr~ano je isklju ivo Saboru. Namjesni kom vijeu Ugarski sabor ipak nije osigurao mo vlastitog donoaenja odluka, kakvu mu je namijenio Kroly u svojem prijedlogu: njegova je funkcija bila isklju ivo savjetodavna i izvrana, no ipak s vrlo va~nom mogunoau protesta ako se neka kraljevska odredba kosi s ugarskim zakonom, ato ga ipak  u odnosu na gubernije nasljednih zemalja - ini sna~nijim braniteljem staleakog poretka. Temelji rada Namjesni kog vijea definirani na Saboru 1722./23. godine zadr~ali su se i kroz cijelo 18. stoljee. Iako je Ugarski sabor ujedno i predstavnik stale~a Banske Hrvatske, tada ozakonjena upravna struktura odnosila se samo na Maarsku, budui da su zakonskim lankom 87. istoga Sabora potvrene dotadaanje banske ovlasti. Temelj takvog postupka le~i u injenici da je Banska Hrvatska u svojem zakonodavstvu i upravi uspjela sa uvati odreen stupanj samostalnosti i zasebne ovisnosti prema kraljevskoj vlasti. Vezanost zakonodavstva Banske Hrvatske uz maarsko zakonodavstvo temelji se na sudjelovanju predstavnika hrvatskih i slavonskih stale~a na Ugarskom saboru i podnoaenju pritu~bi (gravamina) kralju preko Ugarskog sabora te na obavezi poativanja zakonskih lanaka koji se odnose na obje dr~avnopravne jedinice. S druge strane, samostalnost zakonodavstva Banske Hrvatske po iva na neposrednoj suradnji s kraljem u donoaenju zasebnih zakona Banske Hrvatske (statuta) koji vrijede isklju ivo na podru ju jurisdikcije Hrvatskog sabora. To je pravo utemeljeno zakonskim lankom 1715:120 Ugarskog sabora; prema njemu Hrvatski sabor u neposrednom dogovoru s kraljem neovisno od Ugarskog sabora regulira poslove vezane uz provoenje kraljevskih prava na podru ju Banske Hrvatske, ato uklju uje kraljevu vrhovnu vlast na podru ju pravosua, vojske i ureenja izvrane vlasti. Bez obzira ato je ureenje izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj po ivalo na dogovoru kralja i Hrvatskog, a ne Ugarskog sabora (iako je to zakonski utvreno tek 1715.), zanimljivo je u kontekstu pregovora o osnivanju tijela izvrane vlasti u Maarskoj prou iti da li se i u kojim okolnostima postavlja pitanje ureenja izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj te kako su tadaanji predlaga i percipirali upravu Banske Hrvatske  kao neodvojivi dio ugarske uprave ili kao zasebnu upravnu cjelinu? Pitanje osnivanja tijela izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj pojavilo se, kao i u Maarskoj, ve nakon Zrinsko-Frankopanske urote. Inicijativa je potekla od Dvoru bliske osobe, karlova kog generala Johanna Josepha Herbersteina, koji je novu upravu u Hrvatskoj zamialjao sli no kao ato se u tom razdoblju isticalo u prijedlozima za ureenje Maarske - Herberstein je predlo~io potpunu reviziju hrvatskih prava i njihovo usuglaaavanje s pravima nasljednih zemalja, "damit dero Hoheit in salvo bleibet, nulla enim sunt leges, quae contra principem". Pritom bi se Hrvatska zakonski odvojila od Sv. krune i pripojila nasljednim habsburkim zemljama, a kralj bi mogao "den Namen des Bans undt Viceban in Ewigkeit vergraben beruhen lassen". Umjesto bana, postavio bi se director Regnorum Croatiae, Dalmatiae et Sclavoniae kao namjesnik hrvatskog naroda, a vladao bi uz pomo nekoliko savjetnika iz Austrije i iz Hrvatske. Kolegij takvoga sastava obavljao bi upravne, vojne, komorske i sudske poslove, za koje bi bio zadu~en odreeni broj savjetnika, a director bi u potpunosti preuzeo kraljevsku vlast na tom podru ju: ak bi i stale~i svoje pritu~be (gravamina) predavali njemu, a ne bi slali poslanstvo na Dvor. Herberstein predvia da bi se time znatno ubrzali poslovi i da bi se uatedjelo na kontribuciji koju stale~i daju za uzdr~avanje Banske krajine; osnovno ato kralj treba odlu iti je "ob sie solche Lnder erblich haben wollen, oder nit". Kralj ipak nije prihvatio Herbersteinov prijedlog: Nikola ErdQdy imenovan je 1673. banskim namjesnikom, a ubrzo i banom, ato je sprije ilo promjene u smislu Herbersteinovog prijedloga i osnivanja institucije po uzoru na Ampringerov Gubernij u Maarskoj osnovan iste godine. Nasuprot Herbersteinovog prijedloga potpunog odvajanja Hrvatske od Maarske, rad komisije nakon Ugarskog sabora 1687. godine pokazuje da se u tadaanjim planovima reforme Ugarske ra unalo i na podru je Banske Hrvatske: Kollonicsev Einrichtungswerk predla~e podjelu Ugarske na tri okruga, od kojih bi jedan obuhvaao Hrvatsku i Slavoniju sa srediatem u Zagrebu. Ipak je u tom razdoblju hrvatsko plemstvo mnogo viae naginjalo prema neovisnosti hrvatske upravne strukture od maarskih institucija nego ato je to predviao Einrichtungswerk: hrvatski se stale~i nakon Zrinsko-Frankopanske urote postepeno politi ki udaljavaju od Maarske i meu njima prete~e prohabsburaka orijentacija. Reformska atmosfera u Maarskoj krajem 17. stoljea utjecala je i na hrvatske stale~e da pokuaaju stvoriti nove institucionalno-upravne temelje na prostoru Banske Hrvatske, koji bi zadovoljili nove zahtjeve airenja politi ke obveze na porezne, gospodarske i vojno-gospodarske poslove. Sabor je prvi korak na inio 1685. godine, kad je ovlastio bana da zajedno sa aest savjetnika, koje sam izabere, raspravlja o svim poslovima Kraljevine, a stale~ima odredio obavezu pokoravanja njihovim zaklju cima bez naknadnog odobrenja Sabora ta je institucija 1689. nazvana Conferentia. Ipak se oblik Konferencije jo znatno razlikovao od consiliuma/guberniuma, prvenstveno stoga to je u potpunosti zamjenjivao Sabor i ovlasti mu se nisu svodile samo na izvrne. Stoga je osnovna namjena Konferencije bila zamjena Sabora u ratnim prilikama kad je okupljanje stale~a ote~ano. Ve desetljee kasnije Sabor donosi odluku koja predstavlja prvu inicijativu stale~a u formiranju stalnog tijela izvrane vlasti na podru ju njihove jurisdikcije: 1697. izraen je program uspostavljanja Konzistorija (Consistorium). Predvien oblik Konzistorija i njegove ovlasti pokazuju da je istovremeno s reformskim inicijativama u Ugarskoj i kod hrvatskih stale~a u jednakoj mjeri bila razvijena svijest o airenju dr~avne politi ke sfere: Sabor je iznio mialjenje da se sve opairniji poslovi Kraljevine ne mogu uspjeano rijeaiti na privremenim saborima i konferencijama pa mnoge odredbe ostaju neprovedene. Stoga utemeljuje stalni Konzistorij, koji bi zasjedao u Zagrebu tri puta tjedno i izvraavao sve zaklju ke, osobito gospodarske prirode, potom i vojno-gospodarske, upravne i porezne. Poseban saborski odbor izradio je uputu za Konzistorij - statut u 12 lanaka - i odredio sastav nove institucije. Prema zaklju cima tog odbora predsjednik bi bio barun Stjepan ikulin, a vijenici Pavao eakovi, protonotar Juraj Plemi, pod~upan Vara~dinske ~upanije Franjo Crnkoci, pod~upan Zagreba ke ~upanije Jakov Ilijaai, zatim Adam Domjani i Matija Pata i. Tajnik je trebao biti Pavao Ritter Vitezovi, a blagajnik Ljudevit Bedekovi. No, kao i inicijative u Maarskoj, osnivanje Konzistorija nije provedeno: idui je Sabor u rujnu iste godine odbio potvrditi osnivanje tog tijela zbog protesta odreenog kruga plemstva da bi se time "krnjile slobode i vrijeala prava Kraljevine". Kad je Ugarski sabor 1723. godine utemeljio osnivanje Namjesni kog vijea za podru je Maarske, zakonskim lankom 87. banu je potvrdio u~ivanje dotadaanjih ovlasti, ato neizravno podrazumijeva da se novi ustroj uprave ne odnosi i na Bansku Hrvatsku. No, da li je komisija koja je pripremala upravne reforme u Ugarskoj u obzir uzimala i podru je Banske Hrvatske kao ato je to u inio kardinal Kollonics u svojem prijedlogu? Prema pisanju maarskih povjesni ara rad komisija ograni io se isklju ivo na podru je Maarske, no pojedine izjave zagreba kog biskupa Emerika Eszterhzyja daju naslutiti da se ipak raspravljalo o uklju ivanju Banske Hrvatske u novi sustav uprave. Naime, u izvjeatajima Dvoru Esterhzy isti e posebnost hrvatske uprave i protivi se uklju ivanju hrvatskih stale~a i bana u poslove komisije jer bi se hrvatski stale~i suprotstavili promjenama. Prema tim Eszterhzyjevim navodima postaje izvjesno da se pri pripremi reformi, barem u po etnoj fazi, ozbiljno ra unalo i na promjene u Banskoj Hrvatskoj. Tu tvrdnju potkrjepljuje i injenica da je Ugarski sabor prilikom osnivanja komisije za izradu prijedloga vojnih, upravnih i gospodarskih reformi mjesto u toj komisiji namijenio i tadaanjem banu Ivanu Pllfyju, koji je u kontekstu Eszterhzyjevih rije i mogao imati i airu ulogu nego ato je to odreivala njegova vojna karijera i zna aj u tadaanjem ugarskom druatvu. Ban Ivan Plffy imenovan je i u prvi sastav Namjesni kog vijea, no budui da se praksa imenovanja hrvatskih banova u Namjesni ko vijee nije nastavila, teako je suditi o tome da li je Plffy u Namjesni kom vijeu djelovao kao predstavnik Banske Hrvatske ili je imenovanje zahvaljivao osobnom druatvenom polo~aju. U tom je kontekstu zanimljivo da je Hrvatski sabor posebno naglasio i zaklju io da ne priznaje ovlasti Namjesni kog vijea, ato potvruje da je imao razloga osjeati se ugro~enim osnivanjem toga tijela. Razlike upravnog sustava u Maarskoj i Banskoj Hrvatskoj nakon 1723. Nakon Ugarskog sabora na kojem je osnovano Namjesni ko vijee Banska Hrvatska ostaje jedina dr~avnopravna jedinica Habsburake Monarhije u kojoj je izvrana vlast po ivala samo na jednoj osobi  banu  a ne na formi dikasterija. Prvu e takvu instituciju dobiti gotovo pola stoljea kasnije, kad e 1767. biti osnovano Kraljevsko vijee za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju. Imajui na umu sna~nu reformsku aktivnost Dvora u vrijeme vladavine Marije Terezije i pa~nju koju su austrijski reformisti poklanjali ureenju lokalne uprave, ne iznenauje ato osnutak Vijea, a time i znatan napredak u funkcioniranju uprave Banske Hrvatske, pada upravo u vrijeme te vladarice. No ostaje pitanje koji su preduvjeti stvoreni potrebni za takvu reformu, pitanje u kakvim se okolnostima pojavila potreba osnivanja institucije izvrane vlasti te pitanje porijekla inicijative osnutka Vijea. Budui da se kao jedna od osnovnih tendencija terezijanskih upravnih reformi u Banskoj Hrvatskoj pojavljuje ujedna avanje hrvatskog upravnog aparata s onim maarskim, ozakonjenim na Ugarskom saboru 1722.-1723., va~no je stoga istaknuti u kojim su se elementima razlikovali maarski i hrvatski upravni sustav nakon 1723. godine, sustav koji je Marija Terezija zatekla kad je preuzela ~ezlo Habsburake Monarhije. Iako je vrhovna institucija izvrane vlasti, Ugarska dvorska kancelarija (Cancellaria Hungarico-Aulica) sa sjediatem na be kom Dvoru, djelovala kao kancelarija i savjetodavno tijelo kralja i za Maarsku i za Bansku Hrvatsku, razli ite pravne osnove rezultirale su znatnim razlikama u unutarnjem ustroju Maarske i Banske Hrvatske. Maarski upravni aparat, formiran radi prikupljanja stalnog poreza odobrenog na Ugarskom saboru 1715. i gospodarske revitalizacije podru ja osloboenog od Osmanlija, infiltrirao se u dotad isklju ivo staleaku strukturu: neke su tradicionalne funkcije preuzele novu ulogu, a neke su svedene na tek nominalnu ast. Od 1723., kako je ve spomenuto, kraljevo prisustvo i njegovu vlast u zemlji reprezentira Kraljevsko namjesni ko vijee na elu s palatinom, odnosno, kraljevim namjesnikom. Preko Namjesni kog vijea kralj provodi izvranu vlast u javnopoliti kim, gospodarskim i vojnogospodarskim poslovima te kontrolu pravosua. Namjesni ko vijee ovisno je isklju ivo o kralju, koji imenuje osoblje Vijea i brine se za njegovo odr~avanje, no ono smije djelovati samo u skladu s ugarskim zakonima pa na taj na in vrai kontrolu zakonitosti kraljevskih odredaba. Lokalna uprava u Maarskoj temelji se na mre~i ~upanija - kao tradicionalne staleake organizacije, te su upravne jedinice zakonskim lankom 1723:56 uklju ene u ustroj uprave utemeljen 1723. kao poveznik kraljevske i staleake uprave s izvranom ulogom na lokalnoj razini. Predstavnici kraljevske izvrane vlasti u ~upanijama bili su veliki ~upani, koji su sa ~upanijskim magistratom  pod~upanom, blagajnikom, bilje~nikom i plemikim sucima  i ~upanijskom skupatinom zadu~eni za javnopoliti ke, gospodarske, pravosudne i vojne poslove na podru ju njihove jurisdikcije. Ugarski sabor, kao korporativno staleako tijelo, saziva se isklju ivo na kraljev nalog i nakon osnutka Namjesni kog vijea zadr~ava zakonodavnu vlast  koju dijeli s kraljem  i ima vrlo va~nu ulogu odobravanja maksimalnog iznosa kontribucije. Kraljevska je vlast u upravi Banske Hrvatske sve do druge polovice 18. stoljea slabo zastupljena. Dok je u Maarskoj nakon ureenja uprave 1723. godine kraljevu vlast zastupalo Ugarsko namjesni ko vijee, ije je djelovanje izravno ovisno o kralju i o zakonskim lancima Ugarskog sabora, u Banskoj je Hrvatskoj kraljevsko prisustvo personificirano u osobi bana, koji svoje upravne ovlasti dijeli s Hrvatskim saborom. Ban je stoga posrednik kraljevske i staleake vlasti i zastupa cjelokupnu kraljevsku vlast na podru ju njegove jurisdikcije (u kraljevskim diplomama 18. st. esto nosi i naziv prorex), odgovoran je kralju koji ga plaa i postavlja na prijedlog Hrvatskog sabora, no istovremeno je i najviai organ Sabora te nosilac kraljevskog prava da dijeli upravu sa stale~ima i redovima kao lanovima politi kog tijela. Vrhovna je politi ka uprava i izvrana vlast u Banskoj Hrvatskoj, dakle, podijeljena izmeu bana i Hrvatskog sabora: sve kraljevske odredbe upuene banu preko Ugarske kancelarije objavljuju se stale~ima na zasjedanjima Sabora pa daljnja organizacija provedbe tih odredbi ovisi o saborskim uputama. Tako Hrvatski sabor de facto predstavlja vrhovni upravni organ Banske Hrvatske, a zajedno s banom ima odlu ujuu ulogu u izboru stalnog inovniatva Banske Hrvatske: podbana, protonotara, kraljevinskog blagajnika i prisjednika vrhovnih kraljevinskih sudova. Stalno je inovniatvo kraljevinske uprave sve do druge polovice 18. stoljea imalo izrazito staleaki karakter. Ban je imao pravo imenovanja podbana i protonotara, koje je Sabor potvrivao. Iako su prvotno funkcije podbana i protonotara bile isklju ivo sudbene, s ureenjem pravosua i airenjem du~nosti javne uprave te se asti viae ve~u uz upravne funkcije i ispomo banove vrhovne vlasti, osobito u doba zasjedanja Sabora ili u vrijeme banova izbivanja, a od 17. se stoljea ustalila praksa da u slu aju du~e odsutnosti bana kralj imenuje jednog ili dvojicu banskih namjesnika sa svim ovlastima banske asti. Ja anjem dr~avnih financija i ustaljivanjem porezne uprave sve va~niju ulogu u kraljevinskoj upravi ima i kraljevinski blagajnik, koji je vodio jedinstvenu blagajnu Kraljevine i za nju odgovarao Saboru. Na lokalnoj je razini uprava bila vrlo aarolika. Najni~e upravne jedinice bile su ~upanije kao i u Maarskoj, no unutarnje ustrojstvo maarskih ~upanija, koje je ureeno na Ugarskom saboru 1723. godine primjenjeno je samo u slavonskim ~upanijama prilikom njihove reorganizacije 1745./46. godine. Tako je u trima slavonskim ~upanijama  Po~eakoj, Viroviti koj i Srijemskoj - kraljevska vlast uspostavljena u jednakom stupnju kao ato je to bilo u maarskim ~upanijama: veliki ~upan bio je predstavnik kraljevske vlasti na podru ju ~upanije i direktno je odgovarao kralju. Najviaa upravna tijela ~upanija bile su ~upanijske skupatine na kojima se odlu ivalo o svim sudskim i upravnim poslovima s podru ja njihove jurisdikcije i organiziralo se daljnje provoenje odluka. Ostalo je ~upanijsko inovniatvo takoer bilo istovjetno onome u maarskim ~upanijama i na isti se na in vraila restauracija ~upanijskog magistrata. Pravosudno i politi ki slavonske su ~upanije potpadale pod bana i Hrvatski sabor, no njihova je ureenost prema maarskom modelu zahtijevala zasebnu poreznu upravu od hrvatskih ~upanija: zbog razlike u upravi kontribucijom slavonske su ~upanije u poreznim pitanjima potpadale pod Namjesni ko vijee u Po~unu i bile dijelom mre~e civilnog povjerenstva koje je u okviru Namjesni kog vijea brinulo o ugarskoj kontribuciji. Upravo je ovisnost o maarskoj poreznoj upravi rezultirala zakonskim lankom Ugarskog sabora iz 1751. prema kojem su slavonske ~upanije imale pravo slanja poslanika na zajedni ki sabor bez posredniatva Hrvatskog sabora. Stoga je podijeljenost slavonskih ~upanija izmeu jurisdikcije Hrvatskog sabora i maarske upravne strukture u velikoj mjeri utjecala na zasebnu reformsku djelatnost Dvora na tom podru ju. Uprava triju hrvatskih ~upanija - Zagreba ke, Kri~eva ke i Vara~dinske - temeljila se na tradicionalnoj praksi jer se ureenje maarskih ~upanija na Ugarskom 1723. godine nije proairilo na tadaanje podru je jurisdikcije bana i Hrvatskog sabora. Vara~dinska je ~upanija u~ivala zaseban polo~aj kao nasljedna ~upanija obitelji ErdQdy (od 1607. godine), koja je uz nasljednu ast velikog ~upana imala apsolutnu vlast u ureenju ~upanijske uprave i izboru ~upanijskih inovnika. U Zagreba koj i Kri~eva koj ~upaniji ast velikog ~upana bila je spojena s aau podbana i, iako su te dvije ~upanije vraile va~nu sudsku i izvranu funkciju, one nisu imale samostalnu upravnu strukturu niti vlastite financije, nego je o njihovoj politi koj upravi odlu ivao Hrvatski sabor. Restauracija Zagreba ke i Kri~eva ke ~upanije nije se, kao u Maarskoj i u Slavoniji, obavljala na ~upanijskim skupatinama, nego uvijek na zasjedanjima Hrvatskog sabora. Takoer su se sve politi ke odluke koje su se ticale isklju ivo tih ~upanija donosile na Saboru, a brigu o provoenju preuzimali su pod~upani i plemiki suci, koje je takoer imenovao Sabor na prijedlog bana. }upanijski inovnici bili su plaani direktno iz kraljevinske blagajne, a Sabor je odreivao njihove plae. Iz takvog je ureenja o ito da kralj nije imao velikog utjecaja na lokalnoj razini u Hrvatskoj: veliki ~upani Vara~dinske ~upanije odreeni su nasljedstvom, a Zagreba ke i Kri~eva ke podbanskom aau, s tim da je u dvije posljednje i izbor ostalih inovnika (pod~upana i plemikih sudaca) ovisi isklju ivo od Hrvatskog sabora. Banska Hrvatska u okviru ugarske politike dvora Marije Terezije Ugarska politika Dvora u vrijeme vladavine Marije Terezije, iako je u osnovnim crtama prepoznatljiva i u Maarskoj i u Banskoj Hrvatskoj, mora se, dakle, s obzirom na oslonac u razli itoj upravnoj strukturi dijeliti na onu u Maarskoj i onu u Banskoj Hrvatskoj. Djelokrug Namjesni kog vijea i mre~a ~upanija pru~ali su Mariji Tereziji mogunost da upravlja Maarskom bez potrebe intervencija u unutarnji ustroj izvrane vlasti pa se provoenje politike Dvora u Maarskoj koncentriralo na pronala~enje reformski orijentiranih i kralju odanih pojedinaca koji e na elu visokih slu~bi promicati napredak u zemlji u skladu s interesima Dvora. U Banskoj Hrvatskoj, gdje stale~i preko Hrvatskoga sabora kolegijalno, a ne pojedina no participiraju u izvranoj vlasti, terezijanska je vladavina rezultirala formiranjem aparata izvrane vlasti na koji se kraljica mogla osloniti u provoenju planske politike i uspostavljanju kontrole staleake uprave: 1759. je provedena reorganizacija hrvatskih ~upanija, a 1767. je osnovano Kraljevsko vijee za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju. Kad se govori o ugarskoj politici Dvora u vrijeme vladavine Marije Terezije i ja anju interesa Dvora za isto ni dio Monarhije, va~no je napomenuti da se aktivna i planska politika Dvora prema Ugarskoj mo~e utvrditi tek nakon kona nog gubitka `leske u Sedmogodianjem ratu i po zavraetku intenzivnih upravnih reformi u austrijskim i eakim nasljednim zemljama. Sve do aezdesetih godina 18. stoljea ugarsku politiku Dvora obilje~avali su pokuaaji kompromisa sa stale~ima, pri emu je osnovni cilj Dvora  sukladno ciljevima u austrijskim i eakim nasljednim zemljama  bio poviaenje kontribucije airenjem poreznog temelja na privilegirani sloj druatva. Razlikovala su se jedino sredstva postizanja tog cilja: u nasljednim se zemljama upravnom reformom smanjio utjecaj stale~a i jakim ih se vladarevim autoritetom prisililo na ustupke, a s ugarskim je stale~ima Dvor stupio u pregovore na Ugarskom saboru. Nakon krunidbenog sabora 1741. Marija Terezija sazvala je joa dva Ugarska sabora: 1751. i 1764./65., a osnovni je cilj oba sabora bio upravo poveanje kontribucije. Ugarska je kontribucija iznosila oko etvrtine ukupne kontribucije svih zemalja Monarhije, no njezino poviaenje za dr~avni erar postaje izrazito bitno nakon gubitka `leske. Stoga je na Saboru 1751. i 1764. Dvor od stale~a zahtijevao znatno poviaenje kontribucije, kojim bi se pokrio gubitak aleske kontribucije, poveani izdaci za dr~avnu vojsku i velik dr~avni dug. Rezultati pregovora bili su za Dvor pora~avajui: stale~i su nakon dugotrajnog "cjenkanja" tijekom oba sabora pristali na tek dio zahtijevanog iznosa (1751. Dvor je tra~io poveanje od 1,2 milijuna forinti, a Sabor je odobrio 700000, 1764/5 Dvor je tra~io milijun forinti, Sabor je tek uz odreene uvjete odobrio 600000). Neuspjeh Dvora da ugarsku kontribuciju izjedna i s onom koju su plaale nasljedne zemlje bitno je utjecao na daljnju politiku Dvora, pa tako veina maarskih povjesni ara preokret u ugarskoj politici Dvora postavlja u 1765. godinu, godinu raspuatanja posljednjeg Ugarskog sabora prije 1790. godine. Intenzivno bavljenje ugarskim predmetima primjeuje se od po etka rada Dr~avnog vijea 1761., iji su lanovi savjetovali vladaricu u pronala~enju modaliteta za provedbu interesa Dvora na podru ju zemalja krune Sv. Stjepana. Iako je ingerencija Dr~avnog vijea nad ugarskim predmetima bila vrlo diskutabilna, u Dr~avnom je vijeu prevladalo mialjenje da upravo ugarski poslovi moraju biti osnovna preokupacija toga tijela. Na pitanje koje je modele intervencije Dvor pronaaao za poticanje promjena u Ugarskoj jasan odgovor daje Kaunitz joa 1761. godine, predstavljajui Dr~avnom vijeu 12 postavki koje bi, prema njegovom mialjenju, trebale usmjeravati politiku Dvora prema Ugarskoj. Te su postavke sljedee: 1. Treba paziti da inovnici u institucijama budu svjesni interesa Dvora i da odredbe provode bolje nego dotad. Pritom treba nagraditi upravo pojedince koji dokazano promi u dvorske interese. 2. To pravilo treba osobito primijeniti u Ugarskoj kancelariji i Ugarskoj komori i njihovi predsjednici trebaju biti odani Dvoru jer su upravo te institucije posrednici u provedbi poboljaanja. 3. Velikaae i plemie treba upozoriti da e njihova obitelj snositi posljedice u karijeri u dr~avnoj slu~bi ako se opiru Dvoru. 4. Treba izbjegavati sazivanje Sabora jer je iskustvo pokazalo da on donosi samo nevolje. 5. Preko pod~upana kraljica treba oja ati svoju vlast u ~upanijama. 6. Dvor se ne smije javno suprotstavljati zaklju cima Ugarskog sabora ili fundamentalnim pravima; ne smije postati o ito da Dvor ~eli srezati privilegije plemstva. 7. Treba tra~iti rjeaenje u postojeim zakonima. Ako su oni nejasni, treba ih interpretirati u korist kraljevske vlasti, pazei da Kancelarija pritom ne brani interese stale~a. 8. Vojnu krajinu i Erdelj ne smije se priklju iti Ugarskoj. 9. Upravo se u tim podru jima trebaju provesti mjere koje e omoguiti lakae primjenjivanje tih mjera u Ugarskoj. 10. Treba poboljaati polo~aj kontribuenata i onemoguiti prekomjerna potra~ivanja vlastelina. 11. S reformama treba zapo eti na komorskim dobrima. 12. Budui da ugarski kralj ima odreene ovlasti nad financijama crkve i dr~ave, i na tom polju treba tra~iti metode za postizanje promjene ustava. U tih, vrlo openitih 12 postavki Kaunitz je sintetizirao osnovne smjernice dvorske politike prema Ugarskoj, kojima su u drugoj polovici vladavine Marije Terezije s viae ili manje uspjeha voene intervencije Dvora u politi ke, druatvene i javnopravne odnose u Ugarskoj: tra~enje rjeaenja u okviru postojeeg ugarskog zakona, poticanje promjene "odozdo", tj. na lokalnoj razini, koriatenje komorskih posjeda za nesmetanu provedbu reformi  osobito onih poreznih i urbarske regulacije - te oslanjanje na lojalne pojedince pri osmialjavanju i provedbi kraljevskih odredbi. Ope smjernice ugarske politike Dvora mogu se prepoznati i u politici prema Banskoj Hrvatskoj, no za ostvarivanje u njima naglaaenih ciljeva Dvor je morao stvoriti preduvjete na organizacijskoj razini. Iako Kaunitzove postavke pokazuju tendenciju izbjegavanja veih zadiranja u unutarnju upravnu strukturu, na odlu nost intervencije Dvora u Banskoj Hrvatskoj utjecali su interesi u ostvarivanju kojih Dvor nije pronaaao rjeaenje u suradnji s Hrvatskim saborom. Ti interesi postaju lajtmotiv upravnih reformi u Banskoj Hrvatskoj pedesetih i aezdesetih godina 18. stoljea, a u glavnim su crtama sljedei: 1. Preuzimanje kontrole nad financijskom upravom Banske Hrvatske. 2. Zakonska regulacija odnosa vlastelina i kontribuenata. 3. Osposobljavanje trgova kog puta prema Rijeci. 4. Definiranje granice Civilne Hrvatske i Vojne krajine. Budui da je sredianje mjesto interesa Dvora zauzimalo ureenje poreznog sustava, ne iznenauje ato se preuzimanje kontrole nad financijskom upravom Banske Hrvatske javlja kao vodei motiv intervencije kraljevske vlasti, ali i izvoriate antagonizma Marije Terezije i hrvatskih stale~a. Dok se o poviaenju maarske (od 1745. i slavonske) kontribucije vodila glavna rasprava na Ugarskim saborima 1751. i 1764.-1765., zahvaljujui zasebnoj poreznoj upravi hrvatskih ~upanija hrvatska kontribucija nije mogla ni postati predmet rasprave. Zbog potreba borbe protiv Turaka od 16. je stoljea Banska Hrvatska (tada nazivana Slavonijom) osloboena plaanja kraljevskog poreza pa se od tada ustalila praksa da Kraljevina sama upravlja porezom koji raspisuje za obranu granica. S ureenjem Vojne krajine, o ijim se fondovima brinuo vladar, i airenjem zahtjeva javne uprave kraljevski se porez redovno prikupljao uglavnom za financiranje upravnog aparata Kraljevine i Banske krajine, koja je jedina u Vojnoj krajini ostala pod banovim zapovjedniatvom. Takva je praksa tradicijom postala "pravo hrvatskih stale~a" te sredinom 18. stoljea nalazimo potpuno izgraen porezni sustav Kraljevine, u kojem se kontribuciju viae ni ne naziva "kraljevskom", nego "kraljevinskom" (contributio Regni). U vrijeme dolaska Marije Terezije na vlast, Hrvatski sabor, dakle, vrhovna je institucija hrvatske porezne uprave: Sabor odreuje visinu poreza, na in njegova raspisivanja i ubiranja te rashode Kraljevine. Za razliku od maarskih i slavonskih ~upanija, ijom je kontribucijom upravljalo Civilno povjerenstvo (commissariatus provincialis) u okviru Namjesni kog vijea i koje su imale financijsku samostalnost u potrebama vlastite uprave, tri hrvatske ~upanije imaju zajedni ku blagajnu, koju vodi kraljevinski blagajnik (exactor Regni). Iako je zemaljski prora un bio to no odreen i odobren na Saboru, voenje blagajne pru~alo je mogunosti za razne malverzacije, a prigovori suvremenika dokazuju da su te mogunosti i koriatene. Glavne su kritike upuene nedefiniranosti pojma 'dim'  porezne jedinice - i nepostojanju jasnih kriterija plaanja raspisanog poreza. S obzirom da su u ime plaanja kontribucije hrvatski stale~i trebali odr~avati Bansku krajinu, nesreenost hrvatskog poreznog sustava izazvala je reakciju Dvora ubrzo po zavraetku Rata za austrijsko nasljedstvo, kad su vojne vlasti provodile sustavno ureenje Vojne krajine, u ato je tada prvi put uklju ena i Banska krajina. Dvor je uo io dva osnovna problema u odr~avanju Banske krajine: s jedne strane hrvatska davanja nisu pokrivala tadaanje potrebe vojske, a s druge strane iznos kontribucije nije bio definiran, ato se ozbiljno kosilo s tadaanjim potrebama uvida u dr~avne resurse. U dogovoru s tadaanjim banom grofom Karlom Batthynyijem Dvor je pokrenuo ureenje Banske krajine po uzoru na ostale generalate, a time je pred hrvatske stale~e postavio zahtjeve za poviaenje i definiranje iznosa hrvatske kontribucije. Rezultat tog dogovora je banska diploma, izdana 1750. godine, koja postaje temeljni dokument odnosa kraljevske vlasti i hrvatskih stale~a za sljedeih dvadeset godina. Prema diplomi kraljevinski je blagajnik u ime kontribucije godianje morao isplaivati 34.000 forinti novopostavljenom vojnom povjereniku (Kriegscommissarius, Commissarius Regni) pa je tako utemeljenjem zasebne vojne blagajne uspostavljena kontrola nad primjenom kraljevske kontribucije. No, budui da je taj iznos pokrivao tek polovicu potreba odr~avanja Banske krajine, a podjela i prikupljanje kontribucije i dalje je ostala u rukama hrvatskih stale~a, takav je dogovor morao biti samo privremeno rjeaenje. Predmet neprestanih nesporazuma izmeu hrvatskih stale~a i zahtjeva Dvora nadalje je izrada vjernog poreznog popisa, dostavu kojega je kraljica uzastopno zahtijevala, no hrvatski stale~i u sljedea dva desetljea nisu uspjeli provesti do kraja, tako da e se upravo na tom pitanju lomiti suradnja Dvora i hrvatskih stale~a. Drugo pitanje na kojemu se lomila suradnja kraljice i Hrvatskoga sabora bilo je provoenje urbarske regulacije. Pitanje regulacije privatnopravnih odnosa izmeu vlastelina i njegovih podanika usko je vezano uz politiku Dvora prema Ugarskoj, pa tako i Kaunitz u 10. to ki navedenih smjernica ugarske politike postavlja to pitanje kao jedno od va~nih interesa Dvora. Osnovu takve politike ini uska povezanost uloge vladara kao uvara "opeg dobra" i zaatitnika svojih podanika, koja se razvija utjecajem kameralista, s konkretnim interesima dr~ave na financijskom planu pa je upravo zbog te povezanosti predstavljala efektivan instrument postizanja kraljevih interesa u Ugarskoj. Naime, dok se prvih godina vladavine Marije Terezije porezna obveza u nasljednim zemljama proairila na sloj plemstva i sveenstva, u Ugarskoj ona ostaje vezana isklju ivo uz neplemiko stanovniatvo pa pokuaaji Dvora da povea kontribuciju u Ugarskoj  kao ato pokazuju primjeri Ugarskih sabora 1751. i 1764./65.  nailaze na argument ugarskih stale~a da su kontribuenti, "misera plebs contribuens", ve preoptereeni i da ne bi mogli podnijeti poviaenje kontribucije. Takve je argumente ugarskih stale~a Dvor do ekivao vrlo neprijateljski jer je ope mialjenje na Dvoru bilo da ugarski kontribuenti nisu optereeni zbog visoke kontribucije, nego zbog mnogih davanja na koje su podanici u obliku novca, naturalnog davanja i radne snage na alodijalnim posjedima bili obavezni vlastelinu. Stoga je Dvor ciljano pokuaavao poboljaati polo~aj kontribuenata, pri emu se njegove metode za ostvarivanje tog cilja mogu podijeliti na dvije razine: preuzimanje brige o pritu~bama kontribuenata od strane upravnih oblasti i donoaenje urbara, tj. zakonske regulative maksimalnih davanja. Prvi pokuaaji poboljaanja polo~aja podanika zemalja krune sv. Stjepana u vrijeme terezijanske vladavine zbio se upravo na podru ju Banske Hrvatske sredinom pedesetih godina kao reakcija na niz buna koje su 1755. buknule u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji. Poslane su Dvorske komisije u Slavoniju i Hrvatsku i na temelju izvjeataja koje je komisija slala u Be  na Dvoru je nastao opi dojam da uzroci bune le~e u vrlo loaem polo~aju podanika pa je komisija zadu~ena da ispita odnose izmeu vlastelina i podanika u hrvatskim ~upanijama te predlo~i model urbarske regulacije. No, dok je u Slavoniji urbarska regulacija tekla mnogo lakae pa je 1756. donesen stalni urbar za Slavoniju, u Hrvatskoj je provoenje urbarske regulacije naialo na sna~an otpor plemstva. Privremeni urbar za Hrvatsku, izraen na Dvoru u suradnji kraljevske komisije u Hrvatskoj na elu s grofom Michaelom Johannom Althanom i zasebno formiranom dvorskom komisijom upuen je hrvatskim stale~ima u studenom 1755. da na temelju njega izrade stalni urbar i predstave ga Dvoru. Iako je izabran zaseban saborski odbor za izradu stalnoga urbara, Sabor nikada nije donio urbar pa je pitanje urbarske regulacije zahtijevalo agresivniju politiku Dvora. Da bi se u potpunosti razumjelo okolnosti u kojima je doalo do promjene upravnog sustava u Banskoj Hrvatskoj, treba pobli~e promotriti i dva interesa Dvora koja su uvjetovana geografskim polo~ajem Banske Hrvatske. Jedan je zna ajan za gospodarski razvoj dr~ave  ureenje trgova kog puta na Jadran, a drugi je vojnoorganizacijske prirode  potreba ureenja Vojne krajine, a time i redefiniranje granica civilne i vojne Hrvatske. Postizanje oba interesa je, osim aktivne politike Dvora, tra~ilo i kooperaciju hrvatskih stale~a. Vodei gospodarski interes Dvora od pedesetih godina 18. stoljea - trgovina ~itaricama iz Temiavarskog Banata preko Jadranskog mora - od velikog je zna aja za politiku Dvora prema Banskoj Hrvatskoj. Dr~avno poticanje trgovine nije bilo samo pitanje financijskog poticanja trgovinskih druatava, kao ato je bilo Temiavarsko privilegirano druatvo osnovano 1759., nego je u velikoj mjeri uklju ivalo suradnju s lokalnim ovlastima zbog ureenja i odr~avanja trgova kog puta. Velik dio trgova kog puta iz Temiavarskog Banata na Jadran iaao je kroz Bansku Hrvatsku - rijekama Savom do Siska i Kupom do Karlovca te Karolinakom cestom do Rijeke, pri emu Rijeka postaje glavna izvozna luka tog trgova kog puta, a Sisak bitno pretovarno mjesto. No stanje tog puta bilo je vrlo loae zbog nedostatka organiziranog odr~avanja: plovidbu rijekama ometalo je palo drvee i mnogobrojni privatni mlinovi, nisu bila izgraena skladiata za pohranu robe pri pretovaru, cesta je bila nenaseljena i neodr~avana, a aumske su povraine uz cestu bile izvrsno skloniate za razbojnike; usto je i niz privatnih carina na cestama i mostovima znatno poskupljivao transport robe. Ureenje trgova kog puta ovisilo je o inicijativi pojedinih vlastelinstava jer ~upanije nisu imale financijskih sredstava i radne snage kako bi javna uprava pokrenula inicijativu. Po tom je pitanju zna ajne promjene Dvor inicirao na konfisciranim primorskim zrinsko-frankopanskim dobrima, kojima su, iako pod jurisdikcijom Zagreba ke ~upanije, upravljale dvorske institucije. Na tim je posjedima planski naseljeno podru je uz Karolinaku cestu i formirana je tzv. kolonija, iji su stanovnici dobili posjed uz obvezu brige za odr~avanje ceste i davanja prijevoznih usluga. Takoer je organiziran upravni aparat koji je planski poticao gospodarsku djelatnost podru ja, a 1766. je cijelo podru je, zajedno sa svim austrijskim lukama na Jadranu uklju eno u tzv. Austrijsko primorje  trgova ko-upravno podru je pod upravom Traanske intendance i Trgova kog vijea u Be u. Problem u funkcionalnosti trgova kog puta predstavljalo je, dakle, odr~avanje samo onog njegovog dijela koji je prolazio kroz viae hrvatskih vlastelinstava. Iako je Dvor ubrzo nakon zavraetka Sedmogodianjeg rata slao in~enjere u Hrvatsku koji su vodili iaenje rijeka, ureenje cesta i izgradnju skladiata u Sisku i Dubovcu te je financirao cijeli projekt, za bolje je rezultate nedostajalo organizatorske snage upravnog aparata, budui da su dvorski projekti esto nailazili na otpor lokalnog stanovniatva. Proporcionalno ja anju interesa Dvora na podru ju Primorja raste i interes za dr~avnom intervencijom s ciljem poboljaanja trgova kih putova u Banskoj Hrvatskoj kao tranzitnog podru ja do primorskih luka, ato pokazuju kontinuirani radovi na iaenju Save i Kupe aezdesetih godina. Upravo je pri ureenju tog puta Dvor trebao suradnju hrvatskih stale~a pa e se ovisno o uspjeanosti komunikacije trgova kih institucija i kraljevinske uprave javljati i interes za intervencijom Dvora u staleake upravne strukture Banske Hrvatske. Posljednji problem koji je pedesetih i aezdesetih godina 18. stoljea izvoriate antagonizama hrvatskih stale~a i dvorskih institucija jest ureenje Vojne krajine i nemogunost dogovora stale~a i vojnih vlasti oko odreivanja grani ne linije Civilne Hrvatske i vojnog podru ja. Budui da Vojna krajina smanjenjem turske opasnosti gubi svoj isklju ivo obrambeni karakter, politiku Dvora na isto nim granicama Monarhije u razdoblju vladavine Marije Terezije karakterizira nastojanje da se Krajina pretvori u izvoriate stalne profesionalne vojske, ija jedina uloga nee viae biti obrana isto nih granica, nego i vojevanje u slu~bi vladara i na drugim bojiatima. Takva su nastojanja Dvora rezultirala potrebom da se nanovo definiraju obaveze hrvatskih stale~a prema kralju, koje u potpunosti gube na svojem vojnom karakteru, a dobivaju na poreznom i gospodarskom: primjer za to je i banska diploma iz 1750. godine, o kojoj je prije bilo govora. Nakon Rata za austrijsko nasljedstvo i nakon Sedmogodianjeg rata habsburake vojne vlasti intenzivno reorganiziraju upravu Vojne krajine, s ciljem ujedna avanja vojnog ustroja Monarhije. Reorganizacija Vojne krajine odvijala se neovisno od hrvatskih stale~a i prilika u Banskoj Hrvatskoj, no uspostava jedinstvene i dobro ureene vojne jurisdikcije na tom podru ju zahtijevala je suradnju s hrvatskim stale~ima i banom u dva vrlo va~na pitanja: u ureenju Banske krajine, jedinog vojnog podru ja na kojem Dvorsko ratno vijee nema apsolutne ovlasti, te u odreivanju jasnih granica jurisdikcije vojnog i civilnog podru ja  pitanju bitnom zbog definiranja prava i obaveza krajianika. Terezijanske upravne reforme u Banskoj Hrvatskoj i prijedlozi osnutka institucije izvrane vlasti do 1767. Izdavanje banske diplome 1750. godine pokazuje prve pokuaaje terezijanske vladavine da uredi hrvatsku upravu. Taj se potez Dvora tada ograni io na najakutniji problem dr~ave: financije. Rezultati porezne reforme u Hrvatskoj viaestruki su: s jedne je strane definirana isplata kraljevske kontribucije za potrebe obrane Hrvatske, a s druge je strane Banska krajina ureena prema jednoobraznom modelu ustroja habsburake vojske. Ta je reforma bila produkt jednog od prvih kompromisa hrvatskih stale~a i terezijanske vladavine, no ujedno je nagovijestila i stvaranje jaza izmeu zahtjeva rastue dr~avne moi i vrijednosti tradicionalnih staleakih struktura. Pristanak stale~a na poviaenje kontribucije i na reviziju poreznog popisa privremeno je mogao odr~ati status quo u odnosima Dvora i hrvatskih stale~a, no dogaaji u Hrvatskoj 1755. privukli su pa~nju Dvora na upravu Banske Hrvatske i rezultirali beskompromisnim zahtjevima za ureenjem politi kog ustroja Kraljevine. Niz selja kih buna u Vara~dinskom generalatu i civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji po etkom 1755. godine, kao i okrutno guaenje bune od strane hrvatskih stale~a sna~no je odjeknuo na Dvoru i nagovijestio prekretnicu u odnosima kraljice i hrvatskih stale~a. Djelovanje Althanove komisije u Zagrebu prvenstveno je imalo za cilj ispitivanje i uklanjanje uzroka bune i u prvom redu je rezultiralo donoaenjem ve spomenutog privremenog urbara za Hrvatsku, no rezultati rada te komisije znatno su utjecali i na promjenu politi kog ~ivota Hrvatske. Prisutnost komisije u Zagrebu i stalni dotok informacija o Hrvatskoj u Be  pokrenuli su na Dvoru ispitivanje politi ke uprave u Hrvatskoj i rezultirali nizom reformi i dalekose~nim posljedicama u stavu Dvora prema hrvatskom plemstvu. Osnovni problemi koji su tih godina izbili na vidjelo bili su sljedei: 1. Duboki raskol hrvatskog plemstva i stvaranje reformske struje unutar hrvatskog druatva usmjerene prvenstveno protiv akumulacije politi ke moi u rukama pojedinaca na elu kraljevinske uprave. U suvremenim spisima ti se pojedinci kolektivno imenuju nazivima kao ato su "bogovi Hrvatske", "corpus aristocraticum", "malobrojni monici", "praedominante Persohnen", a odnose se na podbana Raucha, koji je ujedno bio i veliki ~upan Zagreba ke i Kri~eva ke ~upanije, pod~upana Vara~dinske ~upanije Josipa Raffaya, protonotara Adama Najaia i blagajnika Ivana Bu~ana. Nezadovoljnici - prvenstveno grof Josip Draakovi, barun Stjepan Pata i, odvjetnici Benedikt Kraja i i Ladislav Lukavski, zatim Ivan Jurai, Petar `piai, posredno i Baltazar Adam Kr eli - iskoristili su prisustvo Althanove komisije u Hrvatskoj kako bi njihove kritike tadaanjeg politi kog stanja stigle do kraljice. 2. Inertnost uprave Banske Hrvatske i potpuni manjak kraljevskog autoriteta pri provoenju kraljevskih odredbi. Osobito je inertnost uprave kritizirana zbog nekooperativnosti Hrvatskoga sabora u izradi stalnoga urbara na temelju privremenog. 3. Nedostatak banskog autoriteta, uzrokovan stalnim boravkom bana Karla Batthynyija izvan granica Banske Hrvatske. Ban Batthynyi tada je stalno boravio u Be u kao odgajatelj prijestolonasljednika Josipa, a banski je namjesnik u Hrvatskoj bio banov neak Adam Batthynyi, koji nije imao dovoljno autoriteta za efektivnu reakciju. Na temelju neprestanih dojava o nedjelotvornosti hrvatske uprave i svaama hrvatskih stale~a te nakon rasprava Ugarske dvorske kancelarije, lanova kraljevske komisije u Hrvatskoj i bana Dvor je odlu io podii efikasnost javne uprave u Hrvatskoj promjenom politi kog vodstva zemlje i osamostaljenjem ~upanijske uprave. Novi ban postaje grof Franjo Ndasdy, koji preuzimanjem banske slu~ne od Dvora dobiva i opse~nu uputu. Uputa za novog bana, koju je na kralji in nalog izradila Ugarska kancelarija, odaje va~nost obnove banskog autoriteta u zemlji i namjeru Dvora da daljnja poboljaanja uvodi preko bana kao kraljevskog predstavnika bez sazivanja Sabora. Novom je banu nareeno da svim vlastelinstvima dostavi nacrt privremenog urbara, da provede sve kraljevske odredbe koje dotad nisu provedene, da naredi izradu prijedloga za ureenje ~upanija i da provede odvajanje podbanske asti od slu~be velikih ~upana Zagreba ke i Kri~eva ke ~upanije. U isto je vrijeme kraljica iskoristila pravo imenovanja velikih ~upana koje joj pripada prema ugarskom zakonu: velikim ~upanom Zagreba ke ~upanije imenovan je Ivan Jurai, a velikim ~upanom Kri~eva ke ~upanije grof Josip Draakovi. Za podbana je postavljen dotadaanji protonotar Adam Najai, a za novog protonotara dotadaanji tajnik ugarskog kancelara Petar `krlec. Na Dvoru je 1759. godine izraen sustav novog ureenja ~upanija i poslan stale~ima u obliku dekreta. Novi je sustav to na kopija ustroja maarskih i slavonskih ~upanija koji je utvren na Ugarskom saboru 1723. zakonskim lankom 56: veliki je ~upan definiran kao kraljev predstavnik u ~upanijskoj upravi, du~an je stalno boraviti u ~upaniji i podlo~an je kraljevskim odredbama; uspostavljene su ~upanijske skupatine koje e birati magistrat i organizirati provoenje svih odredbi na ~upanijskoj razini te je uspostavljena ~upanijska blagajna, iz koje e se isplaivati svi troakovi ~upanije, a ostatak slati u kraljevinsku blagajnu. Kakvo je poboljaanje kraljevska izvrana vlast postigla ureenjem ~upanija? S jedne strane, ograni en je utjecaj pojedinih osoba na podru je ~upanije u kojoj imaju posjed. S druge je strane, ato je dugoro no za Dvor bilo mnogo va~nije, povean doseg izvrane vlasti na lokalnu razinu. Do regulacije ~upanija jedini direktan predstavnik kralja u Hrvatskoj bio je ban, sad su to postali i veliki ~upani. Odr~avanjem ~upanijskih skupatina te vlastitim financiranjem svaka je ~upanija dobila mogunost rjeaavanja unutarnjih poslova i izvan Sabora, ato dotad nije bio slu aj. I kraljevske odredbe koje se mogu izvraiti na lokalnoj razini ban od tada mo~e proslijediti direktno velikim ~upanima i na taj na in ubrzati proces jer veliki ~upan ima na raspolaganju ~upanijske skupatine kao instrument daljnje organizacije provedbe naloga na podru jima vlastelinstava. Iako se Sabori i dalje redovito sazivaju, na njima se viae ne obavljaju ~upanijski poslovi, nego poslovi koji se odnose na cijelu Bansku Hrvatsku. *** Novim ureenjem od 1759. ban i veliki ~upani, dakle, postaju krucijalni instrument kraljevske izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj. No, tijekom rasprava o potrebi poboljaanja hrvatske uprave nu~no su se morala pojaviti i alternativna rjeaenja. Za temu ovoga rada osobito je zanimljivo promotriti prijedloge za osnutak institucije izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj, koje e na razini zemlje preuzeti upravne poslove od Sabora. Sljedei opis pokazuje da su takve inicijative stizale i od strane predstavnika hrvatskih stale~a i od strane dvorskih institucija. Detaljan prijedlog osnivanja takve institucije donosi Kr eli u svojem djelu Annuae, pri emu tvrdi da je taj prijedlog napisao na molbu Mihaela Althana, kraljevskog povjerenika u Hrvatskoj. Kr eli tu instituciju naziva gubernij, a zamialja je kao kolegijalno tijelo s banom kao predsjednikom i 12 savjetnika uz administrativno osoblje. Za sastav savjetnika Kr eli predla~e ljude sljedeeg statusa: etvero vojnih lica, od kojih bi svaki predstavljao jedan generalat Vojne krajine, jedan predstavnik pravoslavnog stanovniatva, jedan savjetnik iz sveeni kog stale~a, jedan velikaa, dvojica plemia, jedan predstavnik slobodnih kraljevskih gradova, jedan predstavnik Bankovnog odbora te jedan predstavnik Invalidskog odbora. Gubernij bi bio zadu~en za provedbu kraljevskih odredbi i o uspjeanosti njihove provedbe slao bi izvjeataje na Dvor. Na podru ju Banske Hrvatske bio bi prvostupanjska vlast u poreznoj upravi i u svim poslovima "koji pripadaju u djelokrug javnog ~ivota", a ovisio bi samo o kralju. Osnutkom gubernija, prema Kr eliu, postaje nepotrebna podjela na ~upanije, jer bi gubernij direktno komunicirao sa ~upanijskim plemikim sucima, koji bi mu podnosili izvjeaa o stanju u njihovom kotaru i bili zadu~eni za provedbu odredbi gubernija  ta Kr elieva ideja podsjea na ureenje u austrijskim nasljednim zemljama, gdje su okruzi kao najmanje upravne jedinice odgovarali pokrajinskim vladama. Sabor bi se i dalje zazivao bar dva puta godianje i na njemu bi se raspravljalo o svemu "ato zasijeca u dr~avni ~ivot": izboru poslanika kralju ili na Ugarski sabor i njihovim uputama i, ato je vrlo bitno, odreivanju kontribucije i ostalih nameta. `to se upravnih funkcija Sabora ti e, na Saboru bi se stale~ima tek predstavile kraljevske odredbe i obavijestilo ih o njihovoj provedbi, a utjecaj bi mogli imati tek svojim savjetima, "ako su na korist opeg dobra". Pogled na sastav gubernija koji predla~e Kr eli otkriva vrlo zanimljiv pokuaaj da se jurisdikcija gubernija ne protegne samo na podru je pod jurisdikcijom bana i Sabora: civilne Hrvatske i Slavonije i Banske krajine, nego i na podru je Vojne krajine pod jurisdikcijom Dvorskog ratnog vijea. U Vojnoj krajini bi tako gubernij preuzeo brigu o svim poslovima koji nisu isto vojni, prvenstveno o vojno-gospodarskim poslovima (opskrba vojske i sl.), ato je ina e bila uobi ajena praksa u ovlastima takvih institucija, no samo za vojsku stacioniranu na civilnom teritoriju. Zbog ovlasti gubernija u Vojnoj krajini Kr eli i dolazi do osnovnog problema odgovornosti tog gubernija i pita se: da li e se komunikacija gubernija s kraljem odvijati preko Ugarske dvorske kancelarije ili preko Ratnog vijea? Kr eli ne daje odgovor na to pitanje nego ga ostavlja za kralji inu odluku. S obzirom da je Dvor u tom razdoblju veliku va~nost poklanjao ureenju Krajine i unifikaciji sustava pukovnija na cijelom teritoriju Habsburake Monarhije i jasnog razgrani enja teritorijalne nadle~nosti, logi no je zaklju iti da nikad ne bi dopustio uplitanje staleake reprezentacije u ustroj Vojne krajine. Kr eli tada nije bio osamljen u ideji o instituciji izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj: osnivanje dikasterija predla~e i Kraja i u spisu iz 1756. godine kojim kritizira kraljevinsku upravu. Kraja i ipak ne ulazi u pojedinosti ustroja takvog tijela ili njegovim ovlastima i podru ju jurisdikcije, on tek navodi osnovni motiv njegovog osnivanja. Prema njemu, dikasterij bi, kao ato je to u ostalim pokrajinama i u Ugarskoj, omoguio kralju vladanje prema zasebnim hrvatskim zakonima - statutima, ato je tada bilo ote~ano jer je Ugarska kancelarija djelovala isklju ivo prema ugarskim zakonima pa je stoga neprestano stajala u sukobu s hrvatskim stale~ima. I Kraja i, kao i Kr eli, kao alternativu postavlja da se kraljevinsku upravu uredi prema ugarskim zakonima, ato je djelomi no postignuto ureenjem ~upanija. Iako nisam naiala na podatak da se u dvorskim krugovima raspravljalo o osnivanju guberniuma/consiliuma u Banskoj Hrvatskoj, ne mo~e se tvrditi da je u razdoblju promjena 1755./56. inicijativa za takvom institucijom potjecala samo iz krugova hrvatskog plemstva nezadovoljnog radom Sabora. Ideja se javila i u Be u, u krugu Ugarske kancelarije i usko je vezana uz ulogu novog bana koji e u du~nosti zamijeniti Karla Btthyanyja. Naime, u prvom prijedlogu upute za novog bana  tada joa nije imenovan Franjo Ndasdy  Ugarska je kancelarija predvidjela da e novi ban svoju du~nost obavljati uz pomo banskog vijea (consilium banale) sa sjediatem u Zagrebu. To bi vijee preuzelo sve poslove koje je dotad Sabor loae obavljao, prvenstveno one nazna ene u uputi za novog bana. Vijee bi prosljeivalo sve kraljevske odredbe oblastima hrvatskih i slavonskih ~upanija, a preuzelo bi i financijsku upravu hrvatskih ~upanija; kontribucija slavonskih ~upanija i dalje bi ostala pod Namjesni kim vijeem. Ban bi ex officio bio predsjednik vijea, a njegov zamjenik jedan od savjetnika. Uz njih bi vijee sa injavala joa etiri savjetnika  jedan velikaa, jedan iz sveeni kog stale~a i dvojica plemia  te jedan tajnik. Njih bi na prijedlog bana imenovala Marija Terezija. Ban bi samostalno imenovao administrativno osoblje: jednog ekspeditora, koji bi ujedno radio i u registraturi vijea, zatim trojicu pisara i jednog podvornika. Rad vijea financiralo bi se iz staleakog fonda. Reakcija Marije Terezije na taj prijedlog Ugarske kancelarije vrlo je zanimljiva, budui da prijedlog nije odbila, ali niti odobrila. Kraljica je osobno pregledala prijedlog Ugarske kancelarije za banovu uputu i odlu ila da se te to ke upute izbace i umjesto njih ubaci formulacija da ban pokuaa isposlovati takvo vijee kod stale~a da bi im se potom vijee dodijelilo kao izraz milosti. Iako je ugarski ustav kralju prepuatao ureenje izvrane vlasti, kraljica nije odobrila prijedlog Ugarske kancelarije da se u Banskoj Hrvatskoj osnuje institucija izvrane vlasti isklju ivo kraljevskom odukom. Iz kralji ine je primjedbe o ito da ona nije dr~ala upitnom potrebu osnivanja takve institucije, nego intervenciju kraljevske vlasti u strukturu vrhovne uprave Banske Hrvatske bez savjetovanja sa stale~ima. Ta je primjedba karakteristi na za kurs dvorske politike prema Ugarskoj prije zavraetka Sedmogodianjeg rata i Ugarskog sabora 1764./65., kad su se izbjegavale promjene koje bi mogle dovesti do otpora stale~a. Kraljevska se vlast stoga zadovoljila reorganizacijom hrvatskih ~upanija, a daljnje je promjene o ekivala od novog bana. Za djelatnost grofa Franje Ndasdyja, koji je ubrzo nakon sastavljanja te upute imenovan banom, u tom je kontekstu znakovito esto obavljanje poslova na Kraljevinskim konferencijama. Oblik konferencije bio je vrlo sli an "banskom vijeu", jer je ban kao predsjednik Konferencija sam birao njihove lanove i na taj na in stvarao krug svojih povjerenika, a na njima se teoretski moglo raspravljati o svim poslovima Kraljevine iako je Sabor izri ito zabranio rjeaavanje odreenih predmeta na Konferencijama, kao ato je npr. odreivanje i podjela poreza. Iako je osnovna svrha Konferencija bilo rjeaavanje izvanrednih potreba Kraljevine u ratnom razdoblju ili u nedostatku vremena za saziv Sabora, dr~im da bi bilo krivo protuma iti u estalost odr~avanja Konferencija u prvih nekoliko godina Ndasdyjeva banovanja samo ratnim okolnostima (od 1756. do 1763. trajao je Sedmogodianji rat) te se sla~em sa Zlatkom Herkovom koji tvrdi da je Ndasdy sazivanjem Konferencija ~elio izbjei otpor kraljevskim odredbama na Saboru, tim viae ato je Dvor uputom jasno pokazao da mnogo o ekuje od njegova banovanja. Vijee je u Banskoj Hrvatskoj osnovano ipak tek 1767. godine pod sasvim drugim okolnostima, no u meuvremenu je Dvoru upuen joa jedan prijedlog osnivanja takve institucije, inspiriran gospodarskom politikom Dvora prilikom ureenja trgova kog puta u Primorje, ato je ujedno i odraz promjene prioriteta Dvora. Autor tog prijedloga iz 1765. graevinski je inspektor Rmer, pomonik in~enjera Fremauta koji je vodio poslove ureenja prometnica u Banskoj Hrvatskoj. Rmer isti e prednosti geografskog polo~aja Hrvatske te napominje da se u njoj mogu pronai sposobni ljudi koji bi ~eljeli unaprijediti gospodarstvo zemlje, no njima nedostaje organizacija zajedni kog djelovanja, stru no obrazovanje i potpora s Dvora. Prema njegovom mialjenju, Dvor se ne mo~e nadati gospodarskoj koristi od Hrvatske sve dok se stari zemaljski obi aji ne potisnu osnivanjem zemaljskog dikasterija s punim ovlastima u trgova kim i politi kim poslovima (Landesdicasterium in commerzialibus et politicis). Taj bi dikasterij bio potpuno neovisan od staleakih vlasti, ovisan samo o kralju, a osnovna bi mu du~nost bila istra~ivanje gospodarskih potencijala i izrada prijedloga za poboljaanje gospodarstva. Dikasterij bi, osim predsjednika, sa injavali savjetnici postavljeni od Trgova kog vijea i nekoliko prisjednika iz Hrvatske i iz drugih dijelova Monarhije bez osobnih interesa. Iz Rmerovog se prijedloga mo~e zaklju iti da su u toj ideji sudjelovali pod~upan Zagreba ke ~upanije Petar `piai i prisjednik Sudbenog stola Krsto Bornemisza, koji je iste godine napisao prijedlog za osnivanjem trgova ke institucije u Banskoj Hrvatskoj, ato je vjerojatno i inspiriralo Rmera. Njih, uz Ivana Juraia i generala Schermasyja Rmer preporu a za prvi sastav dikasterija. Rmer je pri izradi prijedloga prvenstveno bio motiviran gospodarskim boljitkom, na ato je u velikoj mjeri utjecala njegova specijalizacija kao graevinskog inspektora i, voen tim ciljem, predlo~enu instituciju nije postavio na aire temelje politi kog tijela kakvo je to bilo Namjesni ko vijee u Ugarskoj. Stoga bi Rmerov dikasterij viae nali io na trgova ke odbore (Commerzialkoncesse), koji su u nasljednim zemljama djelovali pod okriljem institucija izvranih vlasti. Ipak, u Banskoj Hrvatskoj nije postojao takav institucionalni okvir, ato je mo~da i jedan od razloga ato nije uslijedila reakcija. Dvije godine kasnije bit e pokrenut i ostvaren projekt osnivanja Kraljevskog vijea za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, i to iz mnogo slo~enijih motiva i kao rezultat niza okolnosti koje su se poklopile s interesima Dvora krajem 1766. i po etkom 1767. godine. OSNIVANJE KRALJEVSKOG VIJEA ZA KRALJEVINE DALMACIJU, HRVATSKU I SLAVONIJU Brojnost prijedloga za osnutkom institucije izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj u vrijeme Marije Terezije pokazuje da je potreba za takvim tijelom bila velika, no injenica da niti jedan od tih prijedloga nije realiziran odaje utjecaj dvorske politike kompromisa sa stale~ima zemalja krune sv. Stjepana. Godine 1767. u Banskoj je Hrvatskoj ipak osnovana institucija izvrane vlasti: dijelom je uzrok tome i oatriji smjer ugarske politike Dvora nakon Ugarskog sabora 1764./65., no konkretan su povod tome dale politi ke okolnosti i poklapanje interesa Dvora na podru ju Banske Hrvatske. Stoga u, prije nego ato zapo nem opis prijedloga i rasprava o osnivanju Vijea, prikazati okolnosti u kojima je pokrenuta inicijativa osnivanja Vijea. Interesni prioriteti Dvora u vrijeme osnivanja Vijea Primarni je interes Dvora u razdoblju koje je prethodilo osnivanju Vijea nastavak na ureenju trgova kog puta od Temiavarskog banata do Rijeke. Dvor joa od kraja pedesetih godina intenzivno aalje in~enjere koji u dogovoru s hrvatskim stale~ima nadgledaju iaenje rijeka i ureenje cesta, a u isto vrijeme, neovisno od hrvatskih stale~a, zajedni ke komisije Trgova kog vijea i zapovjedniatva Karlova kog generalata rade na naseljavanju i opremanju "Kolonije" kako bi osposobile prijevoz Karolinakom cestom i stvorile preduvjete za kontinuirano odr~avanje ceste. Problem kod ureenja tog podru ja bila je razli ita uprava Hrvatskog primorja i Rijeke - Hrvatsko je primorje pripadalo Bankovnoj komisiji, a Traanska je intendanca, kao institucija Trgova kog vijea, upravljala podru jem Rijeke i Trsta. Budui da su oba podru ja gospodarski meuovisna, od 1763. se godine vode pregovori da se cijelo primorsko podru je spoji pod jedinstvenom upravom Traanske intendance, tj. Dvorskog trgova kog vijea. To je i ostvareno 1766. godine, kad su upravno ujedinjene sve habsburake luke na Jadranskom moru od Akvileje do Karlobaga. Ureenje primorske uprave u vrstilo je naziv Litorale Austriaco  Austrijsko primorje - kao upravno-teritorijalni pojam, a hrvatskim se primorjem od 1766. naziva joa samo obalno podru je pod upravom Karlova kog generalata. Formiranje tog gospodarsko upravnog podru ja rezultiralo je dalekose~nim posljedicama, budui da namjera Dvora nije bila ujediniti samo ve postojee posjede pod upravom be kih politi kih i gospodarskih institucija, nego i u Litorale Austriaco uklju iti i "croatische Meerkste bis an das venetianischen Dalmatien". Budui da je to podru je, osim Senja i Karlobaga koji su ve prije uklju eni u Litorale, bilo pod upravom Karlova kog generalata i njegovim bi odstupanjem Generalat bio oslabljen za tri bojne, odlu eno je da se u dogovoru s Dvorskim ratnim vijeem to podru je postepeno predaje Trgova kom vijeu, tek nakon ato se pronae zamjensko zemljiate za karlova ke vojne jedinice. Takva je odluka imala dalekose~ne posljedice, jer je odobreno poveanje Karlova kog generalata izvrsno odgovaralo tadaanjim tendencijama vojnih vlasti oko airenja vojnog podru ja pa je zaklju eno: Karlova ki se generalat mora poveati. Gdje e se nai zemljiate potrebno za dopunu Karlova kog generalata i na koji na in e se prenijeti u krajiaku upravu? Najjednostavniji bi na in bio da se odstupe komorski posjedi, no njih nije bilo uz granicu Generalata. Niti podru je "Kolonije" nije moglo doi u obzir: vrlo je vjerojatno da su stanovnici "Kolonije" i sami koristili zemljiata u Karlova kom generalatu jer je Karolinaka cesta prolazila vrlo blizu granice civilnog i vojnog dijela. Dakle, jedini je na in da Komora otkupi neke civilne posjede te ih preda na u~ivanje Generalatu. Pri izboru novih posjeda najatraktivniji su bili oni posjedi koji su mogli poslu~iti i gospodarskoj i vojnoj upravi. Takva su bila vlastelinstva koja su grani ila s Karlova kim generalatom i s Primorjem, u prvom redu vlastelinstva Novigrad, koje je pripadalo barunu Stjepanu Pata iu, i Bosiljevo u vlasniatvu gospoice Depozzi. Dobivanje tih vlastelinstava za Komoru bilo bi od velike va~nosti zbog poticanja trgova kog puta prema Rijeci iz tri razloga: rijeailo bi se pitanje odr~avanja ceste na tom dijelu, smanjili bi se i veliki izdaci za maltarine postavljene na tom podru ju, a otkupljivanje vlastelinstva Novigrad rijeailo bi i dugogodianji spor izmeu Pata ia i Generalata oko 12 kua u Karlovcu. Drugo podru je, koje nije uz granicu Karlova kog generalata, no od izuzetnog je zna aja i s vojnog i s gospodarskog stajaliata, jest utvrda Sisak. Sisak je, zajedno s prekokupskim civilnim posjedima, pripadao zagreba kom kaptolu. Njegova je va~nost za trgova ki put prema Rijeci bila ogromna, jer je svojim polo~ajem na rijekama Savi i Kupi donosio velik profit kako od pristojbi, tako kao pretovarno mjesto za robu koja se izvozila preko Primorja. Preuzimanje Siska od strane be kih institucija postaje stoga jedan od va~nijih ciljeva dvorske politike. Nakon ato je sredinom prosinca 1766. na Dvor stiglo anonimno pismo u kojem se tvrdilo da su Sisak i prekokupska dobra neko pripadala Komori, a kaptolu su predana zakupnim ugovorom koji nikada nije isplaen, Dvor je uvidio i aansu za ostvarenje tog cilja. Iako je potraga za tim ugovorom bila bezuspjeana, njezin intenzitet pokazuje koliko je velik interes Dvora da u potpunosti kontrolira podru je kojim prolazi trgova ki put od Banata do Rijeke. Sukladno gospodarskom interesu raste i interes za postizanjem dobre suradnje s hrvatskim stale~ima jer zna ajan dio trgova kog puta prolazi upravo kroz hrvatska vlastelinstva. Neuspjeh da pronae ugovor na temelju kojega bi mogao zahtijevati Sisak od Kaptola prisilo je Dvor da tra~i rjeaenje u suradnji stale~a. No, dogaaji iz 1755./56. godine nisu ostavili pozitivno mialjenje o volji stale~a za provoenjem kraljevskih odredbi. Gotovo sve vijesti koje dolaze na Dvor s podru ja Banske Hrvatske imaju negativan predznak - nekooperativnost stale~a s povjerenicima dvorskih institucija, dugotrajne svae s Vojnom krajinom, zavla enje s provoenjem poreza i izradom nacrta stalnog urbara  pa su vrlo lako mogle potaknuti dublju intervenciju kraljevske vlasti u unutarnje ureenje zemlje, a negativno iskustvo na Ugarskom saboru 1764. intenziviralo je aktivnost dvorskih institucija u zemljama krune sv. Stjepana uz oslanjanje na vlastitu institucionalnu mre~u i izbjegavanje suradnje sa stale~ima. No, glavni poticaj koji je pokrenuo reformu uprave dali su hrvatski stale~i, izazvavai reakciju Dvora s dva zahtjeva kraljici. Oba zahtjeva ticala su se tada bolnih to aka interesne politike Dvora na tom podru ju - porezne uprave, tj. evidencije poreznih obaveza stanovniatva, i grani nih sukoba civilne Hrvatske i Vojne krajine. Prvi je zahtjev hrvatskih stale~a vezan uz mandat Marije Terezije od 3. velja e 1766. kojim opetovano nala~e provoenje dugo obeavanog poreznog popisa Kraljevine. Kralji in je mandat pro itan na Saboru od 26. svibnja 1766., nakon ega stale~i aalju predstavku kojom javljaju da je jedina smetnja zavraetku popisa i odreivanju pravilne raspodjele kontribucije nemogunost da inovnici Zagreba ke ~upanije popiau podru je Primorja, tj. bivaih zrinsko-frankopanskih dobara. Ta su dobra dogovorom izmeu kralja i stale~a krajem 17. stoljea ostala pod jurisdikcijom bana i Sabora pa su bila du~na plaati kraljevinske poreze, a kraljev je erar tretiran kao posjednik na prostoru Kraljevine. Dogovoreno je da e ta dobra u ime kontribucije kraljevinskoj blagajni plaati pauaalni iznos, no visina tog iznosa bila je stalni predmet sukoba hrvatskih stale~a i trgova kih vlasti u primorskim dobrima. Sabor je naveden uvjet za predaju poreznog popisa postavio u potpuno krivom trenutku: ve je bilo odlu eno da Traanska intendanca preuzme primorska dobra i interes za dobro funkcioniranje novostvorenog trgova ko-upravnog podru ja bio je tada na vrhuncu. Zahtjev hrvatskih stale~a da se kraljevinskoj upravi dopusti uvid u stanje tog podru ja, uvjetujui time ve dugo tra~enu dostavu popisa, inicirao je reakciju Dvora: Trgova ko vijee je tvrdilo da se takvom zahtjevu hrvatskih stale~a ne mo~e udovoljiti pa je kraljica od bana zatra~ila neodgodivu dostavu dotad gotovog dijela popisa i pokrenula komisiju za istra~ivanje hrvatske kontribucije, koja je inicirana joa 1757. godine, a nije zapo ela s radom. Tom je prilikom odaslano kraljevsko pismo ugarskom kancelaru Esterhzyju da odmah od hrvatskih stale~a zatra~i bezuvjetnu predaju popisa te da pripremi slanje komisije odreene joa 1757. godine. Drugim je pismom Marija Terezija obavijestila predsjednika Dvorskog ratnog vijea Lacyja o pokretanju komisije s ciljem da se istra~i i upozna sustav kontribucije u hrvatskim ~upanijama. Institucije ovlaatene za vodstvo te komisije bile su Ugarska dvorska kancelarija kao predstavnik politi ke vlasti, koja je naloge slala banu kao predsjedniku komisije, zatim Dvorsko ra unovodstvo (Hofrechenkammer) kao kontrolni organ uprave kontribucijom te Dvorsko ratno vijee kao interesent u odr~avanju Banske krajine. Zajedni kim dogovorom tih institucija odreeni su povjerenici za tu komisiju: ban kao predsjednik, staleaki vojni povjerenik u Hrvatskoj (tada Brndlmayer), predstavnik Dvorskog ra unovodstva Honnamon (zadu~en za ugarsku kontribuciju unutar Ra unovodstva) te predstavnik Dvorskog ratnog vijea Eichinger. Pronaena je uputa za komisiju iz 1757. godine te je iskoriatena kao temelj za novu uputu. Pitanja koja je komisija trebala istra~iti povla ila su se ve dulje vrijeme: na temelju ega hrvatski stale~i tra~e mnogo vei iznos kontribucije sa primorskih dobara nakon 1750.? Budui da je nakon 1750. broj dimova primorskih dobara sa 15 poviaen na 165 dimova, da li je proporcionalno tome poviaen i broj dimova na ostalim hrvatskim vlastelinstvima? Koliko iznosi kontribucija ostalih posjeda i druatvenih skupina koji prije 1750. nisu bili oporezivani (predijalci neplemii, slobodnjaci, slobodni kraljevski gradovi i trgoviate Cirkvena)? Koliko iznosi srednja tridesetina? Koliko prihoda daje Banska krajina? Kako se to no ti prihodi troae? Te najva~nije pitanje: od ega se sastoji "dim"? Da bi mogla odgovoriti na ta pitanja, predvieno je da komisija od Sabora zatra~i i revidira sve ra une o prihodima i rashodima od 1750. godine. Ova pitanja pokazuju da od postavljanja novoga bana Ndasdyja, bez obzira na njegovu uputu iz 1756., Dvor nije dobivao viae informacija nego u vrijeme namjesniatva Adama Batthynyija. Takoer pokazuju da Dvor uope nije bio upuen u prihode Kraljevine - jedine informacije koje je imao bile su pauaalni iznos kontribucije u Primorju te iznos od 34.000 forinti koji su se iz kraljevinske blagajne svake godine isplaivali u vojnu blagajnu. Na temelju zapisnika Trgova kog vijea Dvor je tvrdio da se iz kraljevske vojne blagajne svake godine za Bansku krajinu daje 90.459 forinti, ato zna i da se viae od polovice troakova Krajine padalo na erar. Iz zadataka komisije o ito je da je Dvor dr~ao da su prihodi Kraljevine puno vei: vodei se logikom da je nakon banske diplome i novog razreza poreza porez i ostalim vlastelinstvima trebao porasti proporcionalno onome u primorskim dobrima, zaklju io je da je iznos ukupne kontribucije hrvatskih ~upanija mnogo vei. Istina je, naprotiv, da je broj dimova u hrvatskim ~upanijama smanjen, ato je o iti rezultat razli itog tuma enja banske diplome iz 1750. Druga predstavka hrvatskih stale~a koja je pokrenula intervenciju Dvora bila je molba da se ubrza rad lokalne komisije koja je za cilj imala rijeaiti dugotrajne grani ne sporove hrvatskih stale~a i vojnih vlasti. Naime, nakon stalnih pritu~bi i civilnih i vojnih vlasti zbog sukoba oko uporabe grani nog zemljiata uz Vara~dinski i Karlova ki generalat, odlu eno je 1766. da u Hrvatsku krene lokalna komisija na elu s banom i da uz suradnju predstavnika Dvorskog ratnog vijea i Komore ispita pravnu utemeljenost zahtjeva s obje strane te rijeai spor. Hrvatskim je stale~ima 23. kolovoza uslijedio mandat kojim ih kraljica obavjeatava o formiranoj komisiji. Mandat je objavljen na Saboru od 15. rujna 1766., a stale~i su zamolili kraljicu da komisija ato prije zapo ne s radom. Ta je molba Hrvatskog sabora inicirala znatne promjene, budui da je priprema komisije na Dvoru rezultirala preispitivanjem djelotvornosti takvih komisija. Prekretnicu u planovima Dvora potaknuo je sastanak predsjednika Dvorskog ratnog vijea grofa Moritza Lacyja i baruna Ferenca Xavera Kollera, tada potpredsjednika Dvorske sanitarne komisije i Ilirske dvorske deputacije, koji je kraljici podnio predstavku o lokalnoj komisiji u Hrvatskoj. Sastanak je odr~an 21. studenog i njegov je rezultat pokrenuo mnoge dogaaje idue godine. Osnovni zaklju ak sastanka bio je sljedei: umjesto lokalne komisije pod banovim vodstvom odobrene u kolovozu 1766., u Hrvatsku treba poslati komisiju za regulaciju granice, cilj koje nee biti samo rjeaavanje teritorijalnih sporova, nego i poveanje teritorija Karlova kog generalata. Pravo vladara da odredi takvu komisiju Koller i Lacy izvla e iz vrhovnih ovlasti Marije Terezije kao ugarske kraljice u regulaciji vojne krajine i vladareve obaveze da za Krajinu osigura dovoljno teritorija. Prema njihovom mialjenju, planirana lokalna komisija ne mo~e obaviti takav posao pa za novu komisiju predla~u drugi sastav: Koller na elu komisije kao politi ki povjerenik, general Beck kao vojni povjerenik te jedan povjerenik kojeg predlo~i Komora kao trea ovlaatena strana. Ban, u pregovorima o lokalnoj komisiji predvien za predsjednika komisije, pri radu Kollerove komisije nee imati velikog utjecaja - na poziv povjerenika intervenirat e samo u odreenim pitanjima spora. Taj je prijedlog Kollera i Lacyja zna io veliki preokret, jer je njime potpuno isklju en utjecaj Kraljevine u radu komisije, a ujedno je i indikator novog, agresivnijeg stava dvorske politike prema Banskoj Hrvatskoj. Znakovito je da se za isklju ivanje bana iz komisije nije trudila pronai zakonska podloga, nego je koriatena nejasnost tadaanjih zakona  injenica da nigdje u zakonu ne piae da banska ast nu~no nosi i du~nost predsjednika komisije na teritoriju pod njegovom jurisdikcijom. Pregledavai sve zakonske lanke Ugarskog sabora koji odreuju osnivanje komisije na podru ju Banske Hrvatske, Koller i Lacy su pronaali da, kad se od sadr~aja tih lanaka odvoje "die Ausdrcke und die dermahlige Umstnde", postaje jasno da ban nema pravo zahtjeva za predsjedniatvom komisije. Dakle, potrebno je bilo samo na drugi na in protuma iti zakonske lanke  rjeaenje koje je i Kaunitz naglasio u svojem planu ugarske politike Dvora iz 1761. Osim isklju ivanja hrvatskih stale~a i bana iz rada komisije, Kollerova je komisija predstavljala bitnu novost i u na inu rjeaavanja sporova. Prisutnost predstavnika Komore ve kod izrade upute za lokalnu komisiju u kolovozu dokazuje da su se sporovi te komisije namjeravali rijeaiti otkupom ili zamjenom za komorska zemljiata. No, dok bi predmet rasprave te komisije bila samo sporna zemljiata, uz predo avanje pravnih dokumenata na temelju kojih jedna strana pola~e pravo na odreen teritorij, Lacy i Koller predla~u da se nova komisija, osim na sporna zemljiata, koncentrira na sva korisna zemljiata. Prema njima, dogovori za zamjenu ili otkup zemljiata odvijali bi se isklju ivo izmeu komisije i vlasnika kako bi se izbjegle sve pravne formalnosti jer je, prema njima, iskustvo u dotadaanjim komisijama pokazalo da se hrvatski stale~i i zemljoposjednici u pravnim predmetima "koriste zaobilaznim putem i tako odugovla e rad komisije". Kollerov i Lacyjev prijedlog postigao je uspjeh - Marija Terezija u potpunosti je odobrila njihov prijedlog pa su 10. sije nja 1767. odaslana kraljevska pisma predsjednicima Ugarske dvorske kancelarije, Dvorske komore i Dvorskog ratnog vijea te Kolleru kao predsjedniku komisije s odlukom "da die croat(isch(en in- und an denen schon regulirten Militargrnitzen gelegenen Herrschaften nach und nach pro aerario eingelset und zu Vermehrung des Granitzvolks, folglich fr Sicherheit des Staats verwendet werden sollen". Koller je za predsjednika komisije odreen "aus Anbetracht der ihm in publicis in hungaricis seit mehreren Jahren beywohnenden grndlichen Kanntnis, Erfahrenheit, bezeigten Diensteifer, folglich aus den in denselben setzenden gndigsten Zutrauen", a predsjednicima navedenih institucija nalo~eno je da zajedni ki predlo~e uputu za komisiju. Tom je kraljevskom odlukom Kollerova komisija postala glavni instrument za postizanje interesa Dvora na podru ju Banske Hrvatske: airenje Vojne krajine, a time i vojne sile Monarhije te zatvaranja prostora ju~no od Kupe pod direktnom upravom be kih institucija radi promicanja trgovine preko Primorja. Ujedno e ta komisija vraiti kontrolu nad komisijom za kontribuciju, koja je zbog potrebe suradnje s Hrvatskim saborom i kraljevinskim blagajnikom morala ostati pod banovim predsjedniatvom. Budui da Kollerova komisija, za razliku od one lokalne odreene u kolovozu 1766., nije nastupala prema hrvatskim stale~ima kao zajedni kom tijelu, nego je, zaobilazei pravna pitanja, sve poslove trebala dogovoriti direktno s pojedinim vlastelinima, nu~nost za njezinu suradnju s Hrvatskim saborom bila je minimalna. Prijedlozi za poboljaanje stanja hrvatske uprave Za 1767. bile su, dakle, predviene dvije komisije koje e u Banskoj Hrvatskoj raditi u smjeru kraljevskih interesa. U razdoblju izraivanja uputa za obje komisije neizbje~no se moralo raspravljati i o stanju kraljevinske uprave. Djelom kao rezultat tih rasprava, a dijelom kao poticaj za daljnju raspravu i intervenciju kraljevske vlasti i u ureenje upravnog aparata, po etkom te godine pojavile su se na Dvoru tri predstavke na tu temu. Autori tih predstavki bili su Lacy, Koller te autor ozna en kao anoniman. Lacyjeva predstavka datirana je s 5. o~ujkom 1767. Lacy je, o ito pod utjecajem pokretanja komisije za hrvatsku kontribuciju, tu predstavku pisao motiviran ureenjem Banske Krajine i osiguranjem fonda za njezino financiranje. U predstavci kritizira ureenje Banske krajine na temelju niza prigovora koji su stizali Dvorskom ratnom vijeu i tra~i da Beck kao vrhovni zapovjednik Vojne krajine provede ureenje i Banske krajine po uzoru na ve ureeni Karlova ki i Vara~dinski generalat. Njegova je kritika osobito usmjerena na bana: Lacy isti e da je sve do 1756. godine Dvorsko ratno vijee imalo potpuni utjecaj u vojnim poslovima Banske krajine, no te ovlasti Ndasdy nakon 1756. ograni ava, pozivajui se na bansku diplomu pri svakom nalogu Dvorskog ratnog vijea. Iako je ban pri svojem imenovanju dobio i posebnu uputu od vojnih vlasti, Lacy tvrdi da se svaka intervencija Ratnog vijea morala postii zaobilaznim putem, tj. preko Marije Terezije. Stoga predla~e da se za bana sastavi nova uputa, kojom bi mu Dvor "bolje objasnio" sadr~aj banske diplome. Lacy isti e i potrebu istrage hrvatske kontribucije: njegov je osnovni stav da je kralj svoju kontribuciju predao stale~ima pa je zato nevjerojatna injenica da su osnove te kontribucije potpuno nepoznate i da se ne zna koliko bi joa hrvatski stale~i mogli plaati troakove Banske krajine. Stoga misli da se od stale~a treba zahtijevati godianje ra une te im potpuno oduzeti upravljanje vojnim porezom. Da bi se sprije io svaki otpor stale~a i bana, Lacy predla~e da se takva odluka provede preko Ugarske kancelarije, jer se u tom slu aju ban ne bi viae mogao pod imenom stale~a i njihovih prava opirati objavljivanju "immer so geheim gehaltenen croatischen status contributionalis". Predstavka anonimnog autora nije datirana, a u zapisnik Dr~avnog vijea upisana je s 2. o~ujkom 1767. U odnosu na Lacyja, anonimni autor viae se koncentrira na gospodarska pitanja u zemlji. Prema upravi Banske Hrvatske kriti an je kao i Lacy, no njegovi izrazi odaju viae mirnoe: on daje informacije o tadaanjem stanju te jasne prijedloge za poboljaanje u interesu kraljevske vlasti. Opisuje polo~aj kontribuenata i pritom naglaaava nejednakost i neodreenost urbarskih davanja te obaveze slobodnjaka te plemike opine Turopolje i Kalnik, isti ui nejasan sustav nasljeivanja i primanja novih lanova u plemiku opinu. Daje i kratke informacije o slobodnim kraljevskim gradovima, hvalei upravu u Vara~dinu i kudei loau upravu u Zagrebu uzrokovanu stalnim svaama izmeu obitelji magistratskih slu~benika, koje uglavnom poti e "Eigennuzigkeit einiger potiorum in Regno". Anonimni pisac bolje je upuen u porezni sustav zemlje od Lacyja: tvrdi da je vojni porez rijetko vei od 34.000 forinti, da prihodi iz Banske krajine iznose 2.000 forinti i da za srednju tridesetinu Ugarska komora plaa 9.000 forinti, ato to no odgovara tadaanjem slu~benom prora unu. No, autor tvrdi da bi vojni porez mogao iznositi i do 100.000 forinti kad bi se uredio porezni sustav. Naglaaava da stale~i nisu bili u stanju provesti popis i da je u vrijeme raspodjele poreza najsretniji bio onaj koji je imao dovoljno moi da dimove sa svojih posjeda prebaci na primorska dobra ili na slobodne kraljevske gradove, a da sastav dimova nije poznat ak ni ljudima na elu uprave. Prema njemu, ureenjem ~upanija nije se mnogo postiglo: stalni sazivi Sabora ote~avaju rad ~upanija i provoenje kraljevskih odredbi, a Sabor ima pravo izmjene ~upanijskih odluka, pa ak i njihovog poniatavanja. Stoga predla~e tri intervencije, koje se mogu provesti posredstvom bana: da se Sabor odr~ava samo radi raspodjele poreza ili na kraljevski nalog, da ~upanije zapisnike sa svojih sjednica aalju banu koji e ih sa svojim mialjenjem poslati na Dvor te da se ~upanijska uprava potpuno osamostali kao ato je to slu aj u slavonskim ~upanijama, s tim da se ne dozvole nikakve izmjene njihovih zaklju aka. Treu predstavku, klju nu za daljnje promjene, potpisuje Koller. Upuena kraljici i datirana s 19. velja e 1767., Kollerova je predstavka konkretan i obrazlo~en prijedlog za potpunu reformu uprave Banske Hrvatske. Koller, kao predsjednik komisije za regulaciju granica koja te godine treba biti odaslana u Hrvatsku, isti e da se cilj komisije  sigurnost dr~ave  ne mo~e postii ako se ne stvore odreeni preduvjeti za rad komisije. Prema njemu, prvi je preduvjet ureenje Banske krajine, a kao drugi preduvjet isti e "dem gegenwrtigen Zeitpunct beykommende Einrichtung des croatischen status politici in genauer Combinirung aller anmit verflochtener Umstnde". Njegov prijedlog za ureenje Banske krajine vrlo je jasan: potpuno ureenje Krajine po uzoru na Karlova ki i Vara~dinski generalat te podreivanje vojnih i vojno-gospodarskih poslova u Banskoj krajini direktnom utjecaju Dvorskog ratnog vijea. Stale~i bi pritom preuzeli financiranje svih troakova Banske krajine, a da bi se to postiglo, kontribuciju u Hrvatskoj treba urediti kao ato je ureeno u Maarskoj i u austrijsko- eakim nasljednim zemljama. No, to se, prema Kolleru, nee moi postii ako se publico-politicum u Hrvatskoj ne uredi onako kako to zahtijevaju "gegenwrtige Zeit- und Weltumstnde". Koller sad prelazi na ureenje hrvatske uprave. Isti e da pozivanje na prava i obi aje proalih vremena, kako je to uobi ajeno u Hrvatskoj, mo~e samo atetiti i dr~avi i stanovnicima i stoga se pita: zbog ega takvo stanje dosad nije popravljeno? Prema njemu, razlog je tome nedostatak i volje i znanja o hrvatskoj unutarnjoj upravi, Kraljevinu se uvijek dr~alo siromaanom zemljom zbog stalnih turskih upada, a privatni interesi monih vlastelina spre avali su samoinicijativne promjene. Koller dr~i da je Kraljevina daleko od siromaatva, a da njezin polo~aj uz tursku granicu mo~e samo potaknuti bolje ureenje civilne uprave. Da bi bolje obrazlo~io potrebne promjene, opairno opisuje tadaanje stanje u kraljevinskoj upravi: isti e nered, samovolju ljudi na elu uprave, bezakonje te vrlo slab autoritet bana, iako se na njegovu ast stale~i neizbje~no pozivaju pred Dvorom i na Ugarskim saborima. Kollerov je daljnji opis usmjeren protiv bana: isti e da banska diploma mo~da daje stale~ima pravo da bana biraju za kapetana Kraljevine, ali pravo potvrde ostavlja kralju, da je ban imao veliku vlast dok je zapovijedao cijelom Vojnom krajinom, no sad je njegov autoritet poprimio sasvim drugi oblik i ne mo~e sprije iti samovolju stale~a. Nadalje naglaaava problem nepoznavanja zasebnih hrvatskih zakona: hrvatskim stale~ima odredbe dolaze preko Ugarske kancelarije, a ona djeluje isklju ivo prema ugarskim zakonima. Upravo ti hrvatski zakoni, prema Kolleru, daju povoda raznim neugodnostima i dovode do nepoativanja kraljevskih odluka pa i takvo stanje zahtijeva ureenje politi kog sustava. Koller potom kritizira rad Hrvatskog sabora: isti e da se Sabor saziva kad god to banu odgovara, djeluje prema svojim zakonima, staleakim pravima i obi ajima, a svi njegovi zaklju ci, osim onih koje kralj potakne svojim mandatima, Dvoru ostaju tajna. Pita se kako hrvatski stale~i na Saboru mogu dodijeliti hrvatski indigenat, a o tome uope ne obavijestiti kralja, kad prema ugarskim zakonima potvrda takvog prava pripada samo kralju. Podsjea kraljicu na nepoativanje kraljevskih odredbi za vrijeme bune 1755. godine te isti e da se ne mo~e saznati da li su one provedene. Zaklju uje da je Hrvatska jedina zemlja Habsburake Monarhije o ijem unutarnjem stanju, proizvodima, dobrim i loaim stranama kralj nema ni najmanje znanja pa se iz tog razloga ni ne mo~e potaknuti njezin napredak, a s obzirom da ima grani ni polo~aj, na nju bi se trebalo obratiti osobitu pa~nju. `to, dakle, Koller predla~e? Koller dr~i da je Kraljevini Hrvatskoj nu~no potrebna jedna politi ka institucija, koja bi prema uputama Dvora mogla uspjeano provesti sve civilne poslove i podr~ati vojne, jer "wo ist wohl ein Land zu finden, welches zwahr der monarchischen Regierung eines Souverains unterstehet, dessen Geschfte jedoch durch keine eigends angeordnete politische Landstelle verhandlet werden?" Tvrdi: ako se takvo stanje ini udnim, joa je udnije da ta zemlja vladaru ne plaa porez. Osnovna bi du~nost novoga politi kog tijela bila uprava porezom, a im se kontribucija hrvatskih ~upanija uredi prema onoj slavonskih ~upanija, to bi tijelo postalo vrhovna oblast za upravu kontribucijom i hrvatskih i slavonskih ~upanija  pritom bi kontribuciju slalo isklju ivo u kraljevsku blagajnu. Ono bi provelo i pravilnu raspodjelu poreza pa bi se s vremenom mogao poslati zahtjev za poveanjem kontribucije. Nadalje, ta bi institucija preuzela posao popisa plemstva te bi pru~ila sve potrebne informacije o hrvatskom plemstvu, osobito o plemikim opinama, jednako kao ato to u Maarskoj obavlja Namjesni ko vijee. Daljnji bi zadatak tog tijela bila briga o odr~avanju trgova kog puta iz Banata za Rijeku i Trst osposobljavanjem rijeka za plovidbu i izgradnjom trgova kih cesta, poticanje obrta i podizanje svilana. Ipak dr~i da, iz raznih politi kih razloga, ne bi bilo po~eljno savjetovati poticanje tvornica koje ve postoje u austrijskim nasljednim zemljama ili uvoz turske abe, nego samo poticanje poljoprivrede i sto arstva te proizvoda koji se tra~e u austrijskim zemljama. Du~nost bi novoga tijela bila i briga za sanitarni kordon uz tursku granicu  iako se ban dotad dobro brinuo o tome, Koller dr~i da je postavljanje jedne stru ne sanitarne komisije pod zemaljskom upravom nu~an preduvjet uspjeanoj zaatiti od kuge i sto nih bolesti iz turskih krajeva. Budui da hrvatski zakoni priznaju samo rimokatoli ku vjeru, a u slavonskim ~upanijama postoji velik broj pravoslavnog stanovniatva, u okviru novog tijela formirala bi se zasebna komisija koja e se brinuti o njihovom vjerskom ureenju. Ista bi komisija preuzela upravu svih pobo~nih zaklada te brigu o obrazovanju u Hrvatskoj i Slavoniji. Njezina bi du~nost bila obavijestiti Dvor o prilikama obrazovanja kako bi Dvor mogao izdati potrebne naloge ato se treba poduzeti i u vezi s "der derselben einzuflssenden aufrechten Denckensart und excolirung all jener Eigenschaften, welche einen edlen Gemth beykommen seyn", kao i zbog podu avanja na polju korisnih znanosti geometrije i in~enjerstva te u enja njema kog i francuskog jezika. Daljnja du~nost nove institucije bila bi briga o policiji, tj. o javnom ureenju gradskih i seoskih naselja brigom o sigurnosti i opskrbi potrebnim namirnicama, o emu se u hrvatskim gradovima i selima, jednako kao i u maarskim, vrlo malo zna. Prema Kolleru, o svemu tome sam se ban ne mo~e brinuti, niti se to mo~e prepustiti na volju stale~a, jer rad Sabora nije kontinuiran, a ni stale~i nisu navikli na upravu u obliku dikasterija. Rad Namjesni kog vijea u Ugarskoj pokazao je dotad koliko koristi donosi takva institucija u provoenju kraljevskih odredbi i izbjegavanju sukoba sa zemaljskim stale~ima, ato Koller navodi kao kona an dokaz za potrebu osnivanja takvog tijela i u Banskoj Hrvatskoj. Kako je Koller zamislio organizaciju te institucije? Za naziv tijela on predla~e Regium in Croatia Gubernale Consilium. Tim bi gubernijem predsjedao ban, a sastojao bi se od osam savjetnika, od kojih bi jedan bio biran iz sveeni kog stale~a, dvojica iz velikaakog i petorica iz plemikog stale~a. Ostali inovnici gubernijskog vijea bili bi dvojica tajnika i jedan zapisni ar u kancelariji, a izvan kancelarije jedan registrator, koji bi ujedno obavljao poslove ekspeditora, jedan ra unovoa radi kontrole ~upanijskih i gradskih ra una, etiri pisara, dvojica pripravnika te jedan sluga. Prema Kollerovom prijedlogu, to bi vijee zasjedalo u Zagrebu, gdje se za njegov rad treba pronai odgovarajua zgrada. Kralj bi gubernijskom vijeu dao zaseban pe at po uzoru na pe at Ugarskog namjesni kog vijea s jedinom razlikom da, s obzirom na povezanost Banske Hrvatske s Maarskom, osim maarskog grba sadr~i i grbove Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Tim bi pe atom trebale biti ovjereni svi izlazni spisi gubernijskog vijea, izuzev onih koje to vijee aalje kraljici: takve bi spise svojim pe atom ovjeravao predsjednik vijea ili njegov zamjenik. Uputu za vijee izradila bi Ugarska kancelarija po uzoru na uputu izdanu Namjesni kom vijeu, s napomenom da u uputu unese sve obaveze novoga vijea i dodatne odredbe izdane Namjesni kom vijeu nakon njegovog osnutka. Za ureenje uprave kontribucijom potrebno je, prema mialjenju Kollera, pod gubernijskim vijeem postaviti posebno civilno povjerenstvo (commissariatus provincialis) po uzoru na ono u Namjesni kom vijeu, koje bi u posao uputila dva savjetnika povjereniatva Namjesni kog vijea. Jedan civilni povjerenik bio bi postavljen za tri hrvatske ~upanije, no tek kad se uredi sustav kontribucije u njima, ato e biti prvi zadatak gubernijskog vijea. Tada bi i taj povjerenik i ve postojei povjerenik za Slavoniju, koji je sad odgovoran Ugarskom namjesni kom vijeu, bili podlo~ni direktno gubernijskom vijeu. Civilno povjerenstvo inio bi samo jedan savjetnik vijea iz velikaakog stale~a kao ravnatelj zadu~en za rad i kontrolu obojice civilnih povjerenika. Prvo osoblje gubernijskog vijea prema Kolleru treba predlo~iti Ugarska kancelarija. Kancelariju pritom ipak treba uputiti da, zbog "vieler aus dem Nationalgeist und ansonsten auch besonders zwahr anfnglich sich zu usseren vorstehender Anstnde", u sastav pet savjetnika plemikog stale~a uklju i komorskog povjerenika za Hrvatsku te jednog plemia iz susjedne maarske ~upanije, koji dobro poznaje hrvatski jezik. Koller takoer predla~e da se u registraturu novog vijea prvotno postave registrator i ra unovoa iz Namjesni kog vijea kako bi taj posao pravilno uveli. U daljnjem radu pravo prijedloga novog osoblja imalo bi vijee, no kraljica bi trebala zadr~ati veu ovlast kod imenovanja nego ato je to slu aj s Namjesni kim vijeem: dok u Namjesni kom vijeu vladar ima pravo imenovanja savjetnika i tajnika, a ostale inovnike bira samo Vijee, pri gubernijskom bi vijeu o kraljevskoj odluci ovisila sva imenovanja izuzev pisara, pripravnika i sluge, koje bi imenovao ban. Svoj prijedlog Koller argumentira prevencijom od zlouporabe davanja polo~aja zbog osobnih interesa ili rodbinskih veza, do ega bi moglo doi ako bi se izbor od zapisni ara nani~e, kako je slu aj u Namjesni kom vijeu, ostavio na volju savjetnika. Pritom isti e da su se u Namjesni kom vijeu pojavile takve zlouporabe, a to treba osobito sprije iti u Hrvatskog zbog "dasig bekannten Gemthsbeschaffenheit". `to se financiranja nove institucije ti e, Koller predvia da se troakovi gubernijskog vijea prvotno podmiruju iz dr~avnog erara; pritom bi plae slu~benika bile manje nego one u Ugarskom namjesni kom vijeu jer su i troakovi u Banskoj Hrvatskoj puno ni~i. Koller tvrdi da je taj troaak erara neusporedivo mala ateta prema koristi koju bi dr~ava imala od osnivanja takvog tijela: dovoljno je spomenuti novi razrez poreza, poviaenje kontribucije s vremenom te korisnu informaciju o stvarnoj pripadnosti utvrde Sisak i prekokupskih krajeva. Koller predla~e sljedee plae: banu, poato se mora preseliti u Zagreb, ato e mu donijeti dodatne troakove, godianje bi se plaalo 1.500 forinti, savjetnicima iz sveeni kog i velikaakog stale~a, budui da ve imaju posjed, 700 forinti; savjetnicima iz plemikog stale~a 1.000 forinti, osim komorskog savjetnika, koji bi dobivao 500 forinti jer ga ve plaa Komora; tajnicima 600 forinti, zapisni aru 300 forinti, registratoru-ekspeditoru 400 forinti, ra unovoi 350 forinti, pisarima 150 forinti, pripravnicima 100 forinti, sluzi 50 forinti; uz dodatne materijalne troakove od 400 forinti. Time bi odr~avanje vijea dr~avni erar teretilo za 11600 forinti godianje. Koller isti e da e neato vea plaa savjetnika imati puno koristi, jer to je prva takva institucija u zemlji i vee e plae privui plemstvo da se prijavi za te polo~aje. Kada bi gubernijsko vijee trebalo zapo eti s radom? Prema Kolleru, ve krajem travnja. Kao jedini razlog za takvo po~urivanje poslova Koller isti e interes da vijee djeluje u vrijeme kad u Hrvatsku stigne komisija za razgrani enje, iji je dolazak odreen za svibanj. Osim ato e vijee svojim izvjeatajima moi olakaati rad komisije i ukloniti opasnost od nekooperativnosti stale~a, postavljanje vijea dodijelilo bi se banu kao dokaz velikog povjerenja Dvora u njega te bi se tako umanjila mogunost prosvjeda stale~a zbog ograni avanja banovog autoriteta nakon ato mu je oduzeto predsjedniatvo nad tom komisijom. `to se pravne podloge pri reformi uprave ti e, Koller dr~i da pri intervenciji u upravu Kraljevine ne treba razmatrati pitanje da li se Kraljevinu Hrvatsku treba dr~ati za feudum datum vel oblatum, jer su se od vremena kad je Hrvatska pripala Habsburgovcima prilike znatno promijenile. Pri osnivanju vijea predla~e da se Dvor postavi na sljedei na in: da Ugarska kancelarija obavi sve pripreme do kraja o~ujka, nakon ega e se bana pozvati u Be  i obavijestiti ga o cijelom poslu, ne pitajui ga za savjet, nego dajui konkretne upute. Banu e se pritom nalo~iti da sazove Sabor i predstavi stale~ima kralji inu odluku kao rezultat izvanredne bri~nosti i dobro instva Njezinog Veli anstva te da se nakon Sabora odmah vrati u Be  polo~iti zakletvu pred kraljicom i preuzeti uputu za vijee, dekrete o imenovanju osoblja i pe at nove institucije. Po povratku u Zagreb ban bi bio du~an odmah sakupiti sve imenovane savjetnike da pred njim polo~e zakletvu, pro itati im uputu vijea te odmah zapo eti s radom. Znakovit je i prijedlog daljnjeg naloga banu: da nadalje ne saziva sabore bez kraljevskog zahtjeva. Tako e se uporabom juris majestaetici izbjei svi staleaki prosvjedi, a hrvatski stale~i, prema Kolleru, protiv takvog naloga nemaju pravo protesta jer njihovi poslanici imaju mjesto na svakom Ugarskom saboru i jer njihov Sabor "ionako slu~i samo za odluke protivne njihovoj vlastitoj koristi". Prva bi zadaa vijea bila popisati sva staleaka prava i poslati ih na Dvor sa svojim mialjenjem kako se prema njima treba odnositi. Vijee e tada primiti i uputu za velike ~upane hrvatskih ~upanija koja se priprema i za maarske ~upanije te je proslijediti. Tim bi inom, dr~i Koller, bili stvoreni svi preduvjeti da uprava Kraljevine Hrvatske uskoro dobije sasvim drugi oblik te bi kao takva, zajedno s uspjehom komisije za razgrani enje, bila "spomenik kraljevske brige za uzdizanje, dobrobit i sigurnost cijele dr~ave". Sve tri predstavke  Lacyjeva, Kollerova i anonimna predstavka  pojavile su se na Dvoru u gotovo isto vrijeme. Kojim su redom cirkulirale, iz dostupnih podataka bilo mi je nemogue odrediti: sigurni su podaci da je Lacy svoju predstavku napisao prije datuma navedenog na njoj (5. o~ujka) jer Koller u svom pismu Lacyju od 25. velja e spominje koncept te predstavke te daje neznatne primjedbe. U istom pismu Koller isti e da je i on napisao predstavku te je poslao kraljici. Lacyjeva je predstavka u zapisnik Dr~avnog vijea upisana s datumom 8. o~ujka. `est dana prije, 2. o~ujka, u isti je zapisnik uvedena predstavka anonimnog autora. Kollerova predstavka nije uvedena u zapisnik protokola, iako su o njoj raspravljali savjetnici Dr~avnog vijea. Sva tri autora, dakle, uviaju probleme staleakog sustava u Hrvatskoj, manjak kraljevog autoriteta i nedjelotvornost uprave u provoenju kraljevskih odredbi. Suglasni su da hrvatsku upravu treba urediti i da kontribuciju hrvatskih ~upanija treba staviti pod nadzor Dvora, no predla~u razli ite mjere. Lacy predla~e potpuno preuzimanje financija zemlje u svrhu odr~avanja Banske krajine, nepoznati autor oslanjanje na bana i velike ~upane kao predstavnike kraljevske izvrane vlasti i usmjeravanje rada Sabora, a Koller rjeaenje vidi u osnivanju institucije izvrane vlasti koja bi pod kontrolom Dvora preuzela upravne poslove od Sabora. Kakva je povezanost autora tih predstavki? Tri vrlo sli ne kritike hrvatske uprave i u samoj biti isti cilj reformi kod tri razli ita autora koja su svoje predstavke predali na Dvor u gotovo isto vrijeme ne mo~e biti ista slu ajnost. Kollerovo pismo Lacyju od 25. velja e, kao i injenica da je Lacy koncept svoje predstavke poslao Kolleru prije nego ato je kraljici dostavio kona nu verziju dokazuju da su ta dva autora bili u vezi. Dr~im da je vrlo vjerojatno da su Lacy i Koller imali meusobni dogovor da e zajedni ki pokuaati utjecati na odluku kraljice te paralelnim ureenjem civilnih i vojnih poslova u Banskoj Hrvatskoj postii potrebni cilj, a s njim i poveati svoj autoritet u tim poslovima. Za poticaj takvog dogovora mogao je poslu~iti upravo njihov sastanak odr~an 21. studenog 1766., koji je rezultirao formiranjem komisije za razgrani enje, ali vjerojatno i zaklju ak da pripremane komisije ne bi donijele trajnije promjene bez ureenja civilne i vojne uprave. Iako Koller u navedenom pismu ka~e da je svoj prijedlog napisao bez znanja o Lacyjevim navodima, dr~im da je Lacyjev stav mnogo utjecao na oblik Kollerovog prijedloga: prva to ka Kollerovog prijedloga reformi je ureenje Banske krajine, no vrlo openita formulacija i slaba argumentiranost prijedloga dokazuje njegovo slabo znanje o tom polju te je stoga o it tui utjecaj na autora. I Kollerov opis tadaanjeg stanja hrvatske uprave uo ljivo se koncentrira na smanjenje va~nosti banove slu~be, ato potpuno odgovara ogor enim Lacyjevim izrazima o banovom neposluhu u vojnim poslovima. S druge strane, dr~im da Lacy nije znao sadr~aj Kollerovog prijedloga dok je pisao svoju predstavku. Lacy je uva~io Kollerove prijedloge koje mu je on iznio u pismu, no, da mu je bio poznat sadr~aj Kollerovog prijedloga, Lacy vjerojatno ne bi kao jedino rjeaenje ureenja poreznog sustava istaknuo direktan utjecaj dvorskih financijskih institucija, ili bi barem istaknuo zbog ega Kollerov prijedlog stvaranja civilnog povjerenstva pod vijeem, kao ato je to rijeaeno u Maarskoj, ne dr~i ispravnim. No ostaje pitanje kako se anonimni autor uklapa u dogovor Lacyja i Kollera? Prema mojem miljenju, ni Lacy ni Koller nisu znali za predstavku anonimnog autora pri izradi svojih prijedloga, niti su njihove predstavke utjecale na anonimnog autora. Na takvo me mialjenje navodi sljedee: predstavka anonimnog autora odaje dojam da je napisana isklju ivo radi informacije, dok se njegovi prijedlozi odnose na poboljaanja u okviru postojeeg ureenja, a radikalne reforme ne predla~e. Budui da Lacy i Koller zahtijevaju vrlo radikalne reforme, pretpostavljam da bi anonimni autor, u slu aju da je bio upoznat s njihovim prijedlozima, bio ponukan u svojoj predstavci istaknuti pravne smetnje ili otpor dubljim intervencijama. S druge strane, anonimni autor navodi to ne podatke o prihodima kraljevinske blagajne, koji su Lacyju i Kolleru sasvim nepoznati. I Koller i anonimni autor karakteriziraju ureenje plemikih opina kao potpuno nedefinirano i samovoljno: Koller za primjer navodi Turopolje, a anonimni autor i Turopolje i Kalnik, kojem pripisuje joa vei nered, ato bi Koller vjerojatno naveo u svojoj predstavci. Stoga dr~im da je predstavka anonimnog autora na Dvor stigla drugim kanalom, bez znanja Lacyja i Kollera kao glavnih inicijatora reformi hrvatske uprave. S obzirom na promjene koje predla~u, namee se pitanje koliko su ti autori informirani o stanju u Banskoj Hrvatskoj i ato ih ini relevantnim savjetnicima u pitanju ureenja hrvatske uprave? Njihovi su osnovni prijedlozi vrlo sli ni, no njihovo stajaliate pokazuje razli itu vrijednosti izvora informacija i o ito ga odreuje njihova uska specijalizacija: Lacy se, kao osoba vojne uprave, najviae koncentrira na ureenje Banske krajine i pokazuje povrano znanje na drugom polju uprave u Hrvatskoj: svoje informacije o poreznoj upravi crpi samo iz pritu~bi koje su stizale na Dvorsko ratno vijee i upute za poreznu komisiju iz 1757., a njegov stav prema banu odreen je isklju ivo iskustvom u banovoj (ne)suradnji u vojnim poslovima. Ipak je Lacy u tom razdoblju izrazito aktivan u rjeaavanju hrvatskih poslova na Dvoru: sudjeluje u poslovima oko priprema uputa za obje komisije  za razgrani enje i za istra~ivanje kontribucije  te osobno kontaktira sa svim ovlaatenim institucijama i sa knezom Starhembergom, koji je kao glavni savjetnik Dr~avnog vijea zadu~en za zajedni ki rad tih institucija. Posrednik je Dvora i generala Becka, vrhovnog zapovjednika Vojne krajine i povjerenika Dvorskog ratnog vijea pri radu komisije za razgrani enje. Ujedno je aktivan u izradi nove banske upute i zajedno s Trgova kim vijeem organizira vojnu pomo u ureenju trgova kog puta preko Primorja. Lacyjeva aktivnost u tim poslovima ipak nije samoinicijativna: njegovo sudjelovanje i suradnju s ostalim institucijama nala~u odluke Marije Terezije. Njegovo je djelovanje pritom odreeno isklju ivo interesom vojske te i sam naglaaava da je podru je rada Dvorskog ratnog vijea ograni eno na vojne poslove i na mogunost poboljaanja i trajnog odr~avanja krajiakog sustava pa se njegova stajaliata osobito razilaze sa stajaliatima Ugarske dvorske kancelarije. Stoga ne za uuje da je isklju ivo vojnim interesima motivirana i njegova predstavka o ureenju Banske Hrvatske: primarni cilj njegove predstavke je ureenje Banske krajine po uzoru na ostale generalate, a reforme u poreznom i upravnom sustavu zemlje samo su sredstvo postizanja vojnog reda. Lacyjeva inicijativa potpuno odgovara tadaanjim kretanjima u organizaciji austrijske vojske - od uvoenja Kaunitzovog sustava, a osobito nakon zavraetka tridesetogodianjeg rata ja a struja na vrhu monarhijske uprave koja za primarni cilj dr~avne intervencije isti e poticanje gospodarstva i stvaranja mehanizama financijske uprave te smanjenje troakova mirnodopskih vojnih jedinica uz viae ulaganja u ureenje krajiakog sustava kao najjeftinije vojne snage. Takav su stav osobito zastupali savjetnici Dr~avnog vijea Kaunitz, Haugwitz, Bori i Stupan te najzna ajnije osobe financijske uprave Ludwig i Karl Zinzendorf. Iako je Dvorsko ratno vijee, nakon 1765. podupirano carem Josipom II., inzistiralo na poveanju vojne sile na podru ju cijele Monarhije, pritisak za smanjenjem vojnih troakova potaknuo je bolje planiranje vojnog gospodarstva i potpunu organizaciju i unifikaciju krajiakih pukovnija, neovisno o injenici ato je obrana usmjerena na zapadne granice Monarhije. Rezultat takvih tendencija suradnja je vojnih organa s Trgova kom upravom na ureenju trgova kog puta, ureenje Karlova kog i Vara~dinskog generalata nakon 1764. godine te podizanje Erdeljske vojne krajine nakon 1762 godine, kao i odluke o airenju teritorija ve postojeih generalata: budui da je u pravilima pukovnija izdanim aezdesetih godina to no odreen broj potrebnih vojnika za svaku pukovniju te koli ina zemlje potrebna za njegovo uzdr~avanje, ubrzo zapo inje i dopuna postojeih generalata. Tako je dopuna Slavonske krajine zavraena 1766. bez veeg otpora stale~a Srijemske ~upanije, a planirano airenje Primorja na teritorij Karlova kog generalata dalo je nu~ni poticaj da se usprkos hrvatskim stale~ima zapo ne i s dopunom Karlova kog generalata. Banove ovlasti u Banskoj krajini, loaa komunikacija bana s vojnim vlastima te o ito nepoznavanje stanja u Krajini moralo je stoga biti trn u oku Lacyju i Dvorskom ratnom vijeu. Lacy je tek od 1766. predsjednik Dvorskog ratnog vijea i logi no je da dolaskom na taj polo~aj ~eli sistematizirati zapovjedniatvo vojne sile: osim ato uvodi jedinstvena pravila pjeaa kih pukovnija i stvara jasnu hijerarhiju zapovjedniatva, pobornik je izrade vojnog popisa, a na njegov prijedlog zapo inje izrada prve vojne topografske izmjere cijele Monarhije. Sve to odaje ovjeka koji ~eli imati to nu informaciju o resursima s kojima raspola~e vojna sila i ne iznenauje da energi no nastupa protiv otpora bana i da protestira protiv sadr~aja banske diplome koju su prihvatili njegovi prethodnici. Iako on slabo poznaje hrvatsku upravu, dr~im da je njegov autoritet u vojnim poslovima svakako mogao pokrenuti reakciju Dvora. Anonimni autor na hrvatsku upravu gleda s perspektive gospodarskog stanja zemlje, on naglaaava prihode od gospodarske djelatnosti te stanje podlo~nika  s tim primjedbama i zapo inje svoju predstavku. No, za razliku od Lacyja, on pokazuje i znanje o unutarnjem stanju zemlje: primjedbe o gradovima i svae unutar zagreba kog magistrata koje podupiru monici te navod slu~benog iznosa prihoda dokazuju da je imao priliku dobro upoznati odnose u kraljevinskoj upravi. I on isti e potrebu reformi, no o itost njegove nepovezanosti s Lacyjem i Kollerom namee pitanje njegova identiteta. Tko bi, dakle, mogao biti anonimni autor? Iako arhiv Dr~avnog vijea nije sa uvan pa je nemogue provjeriti da li su savjetnici Vijea znali ime autora, dostupni dokumenti daju dovoljno indikacija o identitetu autora. U dva rada u kojima se spominje anonimna predstavka  izdanje Khevehllerovog dnevnika za godine 1764.-1767. iz 1917. i rad Gyule Miskolczyja o hrvatskom pitanju u Ugarskoj iz 1927  i iji su se autori joa mogli slu~iti arhivom Dr~avnog vijea, kao autor predstavke navodi se Jnos Neuhold, tada tajnik Dvorske komore u Be u. Iako se podatak o autoru predstavke ne mo~e provjeriti, dr~im da ne treba biti sumnje u to se radi o Neuholdu. Na takvo me mialjenje navodi nekoliko injenica. Neuhold je 1758.-1763. bio kraljevski fiakal u Hrvatskoj pa je u tom razdoblju mogao dobiti informacije koje je naveo u svojoj predstavci. Njegova djelatnost kao komorskog povjerenika mo~e objasniti i gospodarsku notu njegove predstavke. Drugi su razlog odluke Dr~avnog vijea o sudjelovanju Neuholda u svim komisijskim poslovima u Banskoj Hrvatskoj: 13. svibnja je na savjet Dr~avnog vijea kraljica odlu ila da e Neuhold biti postavljen u komisiju za razgrani enje kao komorski povjerenik, u sije nju 1768. Neuhold je postavljen kao povjerenik u Hrvatskoj za ureenje urbara, s napomenom da dobro poznaje tamoanje prilike i sa zadatkom da samostalno prou i polo~aj slobodnjaka i plemikih opina - upravo onoga ato je anonimni autor posebno istaknuo u svojoj predstavci - a u srpnju 1768. kraljica je odredila da se Neuhold poaalje u komisiju za ispitivanje hrvatske kontribucije. No, vrlo je zanimljivo da ni jedan od tih Neuholdovih zadataka nije realiziran: u komisiju za razgrani enje poslan je barun Pfeffershofen, savjetnik Ugarske dvorske komore; umjesto u urbarsku komisiju u Hrvatsku, Neuhold je na prijedlog Ugarske dvorske kancelarije otiaao u Maramaroaku ~upaniju, a na prijedlog iste kancelarije Marija Terezija je odustala od intervencije Neuholda u istra~ivanju hrvatske kontribucije mimo bana i Hrvatskog kraljevskog vijea. Navedene odluke Marije Terezije ostavljaju dojam da je Neuhold u~ivao osobitu protekciju Dvora. Njegovo imenovanje u komisiju za razgrani enje bez savjetovanja ovlaatene institucije, ato se ina e redovito prakticiralo, dokazuje povjerenje Dvora u njega. Protekciju dokazuje i odluka Marije Terezije da e Neuholda privatno pitati za savjet da li tadaanjeg kraljevskog fiakala u Hrvatskoj }igmunda Komaromyja postaviti za savjetnika Hrvatskog kraljevskog vijea  uz tu je odluku u zapisniku Dr~avnog vijea posebno istaknuto da je Marije Terezija tu odluku napisala vlastoru no, ato je zaista bio kuriozitet jer je za sastavljanje kralji ine odluke uvijek bio zadu~en referendar ili jedan od savjetnika Dr~avnog vijea (tada su to bili Knig ili Blmegen). Upravo je u tom razdoblju Neuhold s mjesta tajnika Be ke dvorske komore preaao na mjesto savjetnika Ugarske dvorske komore. Dr~im da je i to mogla biti intervencija Dvora, upravo zbog toga ato Neuhold kao inovnik Be ke komore nije mogao biti izabran u komisiju za razgrani enje 1767. jer su komorski posjedi u Hrvatskoj, koji bi se eventualno dali u zamjenu za privatne posjede, tada bili pod direktnom upravom Ugarske komore. Tvrdnje o osobitoj protekciji Neuholda potkrepljuje i jedna zanimljiva epizoda s anonimnom predstavkom, koja se dogodila sljedee, 1768. godine: po etkom te godine barun Pfeffershofen, kao komorski povjerenik u komisiji za razgrani enje, izvijestio je o istrazi o opinama Turopolje, Kalnik i Dragani te je pritom spomenuo navode jedne anonimne denuncijacije. Be ka komora je odmah reagirala pa je od Pfeffershofena preko Ugarske komore zatra~ila tekst denuncijacije te potom ustanovila da je to isti spis koji je u kolovozu 1767. cirkulirao institucijama i da ga se tada dr~alo samo politi kim spisom. Hatzfeld, kao predsjednik Dvorske komore, u predstavci od 27. sije nja 1768. tra~io je od kraljice dozvolu da se istra~i tko je denuncijant i da se zatra~e dokazi. Prema sadr~aju anonimne predstavke predane u o~ujku 1767. i opisa denuncijacija vrlo je vjerojatno da se radi o istom autoru, tim viae ato Hatzfeld naglaaava da je taj spis cirkulirao u kolovozu 1767., kad su raeni zavrani radovi za instrukciju za komisiju i za Hrvatsko kraljevsko vijee, i da se tada dr~ao politi kim spisom. Na Hatzfeldovu molbu uslijedio je zanimljiv odgovora: kraljica je odgovorila da je "vjerni autor" njoj dobro poznat i da je svoju predstavku napisao na njezin zahtjev te je Komori zabranila daljnje istra~ivanje podrijetla autora. Iz navedenog odgovora Marije Terezije Hatzfeldu nadalje je vidljivo i podrijetlo nastanka te predstavke: ona je izraena na njezin zahtjev. Forma predstavke anonimnog autora doista podsjea na naru eni tekst: on daje informaciju bez naglaaavanja osobnih stavova, kao ato je bio to slu aj u Lacyjevoj predstavci. Zanimljivo je da i sama Be ka komora nije znala da je njezin tadaanji tajnik autor tog spisa; isto kao ni Ugarska komora  1768. Neuhold je bio savjetnik Ugarske dvorske komore, no svoje je autorstvo dr~ao u tajnosti, ato potpuno odgovara navodima Marije Terezije o autoru i injenici da je u zapisnik Dr~avnog vijea upisan kao anoniman. Nije mi poznato kakva je bila njegova veza s najviaim dvorskim krugovima. Odgovor na to pitanje mo~da donosi Kr eli, koji navodi da je Neuhold (Naihalt kod Kr elia) ~enidbenim vezama doaao u vezu s tadaanjim kraljevskim personalom grofom Feketeom i sa savjetnicima Ugarske dvorske kancelarije te da njima mo~e zahvaliti dobivanje plemstva i postavljanje za tajnika Be ke komore. U vrijeme kad je predstavka pisana Fekete je bio ugarski potkancelar, ali indicije da je Neuhold u~ivao protekciju Ugarske kancelarije nisam pronaala. Bez obzira na porijeklo njegovih veza, uva~avanje Neuholda pri Dr~avnom vijeu i u odlukama Marije Terezije dokazuje da ga je Dvor dr~ao za poznavatelja hrvatske uprave i da je imao povjerenja u ispravnost njegovih savjeta. Lacyjevi i Neuholdovi prijedlozi poboljaanja hrvatske uprave nisu razraeni, oni samo upuuju na po~eljan smjer reakcije. Nasuprot njih, Koller daje iscrpan i kona an prijedlog ureenja politi ke uprave, cilj njegove predstavke nije samo informacija - njegova inicijativa zahtijeva kona nu odluku. Slo~enost prijedloga daje dojam autora dobro upuenog u lokalne prilike, no da li je zaista tako? Svoju kritiku hrvatskih stale~a i bana opairno iznosi, ali samo razli itim terminima opisuje iste stvari: predrasude stale~a prema kraljevskoj intervenciji, njihovu samovolju i slab autoritet bana. Navoenjem niza zakonskih lanaka Ugarskih sabora pokazuje banove ovlasti, no nasuprot tome isti e samo da se one ne poatuju. Osobito upadaju u o i izrazi kojima Koller opisuje hrvatsku upravu: nered, bezakonje, samovolja ljudi na elu uprave, pa "die Einigkeit, und vor allen Vorurtheilen, Zwitracht, die Gehssigkeit, das Mitrauen, vorbildende Vorrechte, ad consuetudines filias iniquorum temporum versessene Vornehmen", "mchtige Grundherren", "das Wort fhrende primores statuum"  u tim izrazima sna~no odjekuje slika Banske Hrvatske stvorena desetak godina prije Kollerovog spisa, u razdoblju svaa hrvatskog plemstva 1755./56. godine. I doista, podrobnijom analizom Kollerovog opisa hrvatske uprave postaje o it vrlo jak utjecaj Kraja ievog spisa iz 1756. godine, kojim Kraja i predstavlja Dvoru svoju sna~nu kritiku hrvatske uprave i njezinih vodeih krugova nakon bune 1755. godine. Dijelovi Kollerovog spisa nesumnjivo su preuzeti iz Kraja ieve predstavke: svoj opis hrvatske uprave, pisan za Mariju Tereziju, zapo inje gotovo doslovnim prijevodom po etka Kraja ievog spisa, a slu~i se i mnogim drugim Kraja ievim navodima kako bi opisao unutarnje odnose u hrvatskoj upravi. Tako, na primjer, u potpunosti preuzima Kraja iev opis polo~aja banske asti meu hrvatskim plemstvom, iako je Kraja i o banskom autoritetu sudio u vrijeme pada banske moi uzrokovane boravkom bana Karla Batthynyija izvan Banske Hrvatske i njegovom ostavkom, dok njegov neak Adam Batthynyi kao banski namjesnik svoj utjecaj nije mogao pretpostaviti utjecaju vodeih krugova hrvatskog plemstva. Stoga i Koller, upravo kao Kraja i, naglaaava da hrvatski stale~i ograni avaju banovu vlast, iako bi njegov autoritet trebao biti osnovica vlasti u Banskoj Hrvatskoj i iako se hrvatski stale~i na gotovo svakom Ugarskom saboru bore za o uvanje banovih ovlasti. Na tvrdnjama da su hrvatski stale~i banu i kralju oduzeli pravo imenovanja protonotara i vrhovnog kraljevinskog kapetana inzistiraju i Koller i Kraja i, a i Kollerov sud o na inu rasprave na Hrvatskom saboru u potpunosti se sla~e s Kraja ievom kritikom te vrhovne institucije Banske Hrvatske. Koller od Kraja ia takoer crpi informacije o loaoj raspodijeli poreza i o loaoj provedbi privremenog urbara, za koju Koller isti e da Dvor nema mehanizam kontrole. Stoga je vrlo vjerojatno da jedino na temelju Kraja ievih navoda zaklju uje da se stale~i ne dr~e privremenog urbara niti nakon viae od deset godina od njegovog donoaenja. Razumljivo, Koller se ne zadr~ava na problemu odvajanja asti podbana od slu~be velikog ~upana Zagreba ke i Kri~eva ke ~upanije kao ato to ini Kraja i, koji je svoju predstavku pisao u jeku rasprava o tom problemu hrvatske uprave, nego samo nazna uje to pitanje kao rijeaeno i kao podlogu za daljnju intervenciju. No, mnogi drugi Kraja ievi navodi slu~e Kolleru kao putokaz za daljnju argumentaciju: Kraja ievu definiciju problema kraljevinske upravne strukture Koller u vrauje navoenjem zakonskih lanaka Ugarskog sabora i podacima na temelju vlastitog iskustva prikupljenog u slu~bi unutar sredianjih ugarskih institucija. Tako, na primjer, Kraja ieve navode o naruaenom banovom autoritetu airi zakonskim lancima kojima je definirana banova vlast na podru ju Banske Hrvatske (1715:114, 1723:87, 1729:20 i 1741:47), pri emu je uo ljiva Kollerova tendencija da, za razliku od Kraja ia, umanji potrebu banske slu~be u hrvatskoj upravi, ato i odgovara tadaanjem negativnom raspolo~enju prema banu kojeg su proairili Lacy i sam Koller, a ujedno se mo~e dr~ati i svojevrsnim opravdanjem za oduzimanje predsjedniatva komisije za razgrani enje iz banovih ruku. No, informacije o unutarnjem stanju hrvatske uprave Koller o ito crpi isklju ivo iz Kraja ieve predstavke, pisane deset godina prije, te u kralji inoj slici hrvatske uprave revitalizira Kraja iev corpus aristocraticum nazivima "mchtige Grundherren", "das Wort fhrende primores statuum" te "ansehnliche Chargen bekleydende & Landstnde". Iako su mu unutarnji odnosi u hrvatskoj upravi strani, bilo bi pogreano tvrditi da je Koller loae informiran o polo~aju Banske Hrvatske: on je to no upuen u sve probleme koje je Dvor dotad imao s hrvatskim stale~ima. Upravo je 1755./56. godine, tijekom najdinami nijeg razdoblja komunikacije Dvora i hrvatskih stale~a u razdoblju vladavine Marije Terezije, Koller bio savjetnik Ugarske dvorske kancelarije i, uz Jakova Szveticsa, jedan od referenata za dopise iz Banske Hrvatske. Iako je Koller u historiografiji joa neotkriven kao autoritet u hrvatskim pitanjima na Dvoru, u kontekstu navedenih prijedloga zanimljivo je da Kr eli Kolleru pridaje vrlo jak utjecaj u hrvatskim poslovima, tvrdei da je izrada nacrta privremenog urbara 1755. godine velikim dijelom Kollerovo djelo, kao i da su hrvatski stale~i banu Batthynyiju zamjerali da je "vladao preko Kollera". Iako je Kr eliev stav prema Kolleru iz privatnih razloga vrlo negativan pa se mora uzeti sa zadrakom, vjerodostojnost njegovih navoda dokazuje izrazita aktivnost Kollera u radu dvorskih komisija 1755.: u zapisnicima komisija jedino se njegovi prijedlozi posebno isti u, svi ostali sudionici definirani su samo kao "komisija". Koller se u zapisniku javlja kao jedini predlaga  konkretnih prijedloga i zaista je njegov savjet definirao i kona an prijedlog komisije. U razdoblju dok je ugarski kancelar bio grof Mikls Plffy, Koller je dr~ao polo~aj potkancelara i sam je, prema Kr eliu, kontrolirao rad Kancelarije, ato je Kr elia navelo da ga okrsti nazivima kao ato su "bog Ugarske" ili "gospodar i natkancelar Ugarske kancelarije". Od po etka aezdesetih godina Koller je vrlo dobro informiran i o trgova kim interesima Dvora u Banskoj Hrvatskoj jer je postavljen za savjetnika Trgova ke uprave kao predstavnik Ugarske kancelarije. Kolleru je du~nost referenta za hrvatske poslove u Ugarskoj kancelariji te sudjelovanje u radu Trgova kog vijea u vrijeme kad se osobita pa~nja poklanjala naseljavanju Karolinake ceste i ureenju prometnica na trgova kom putu iz Banata prema moru zacijelo dala uvid u sve probleme na koje je Dvor nailazio zbog nedostataka u hrvatskoj upravi. No, bez obzira na njegovo iskustvo, ostaje pitanje Kollerova neposrednog utjecaja na Dvoru kao savjetnika u poslovima zemalja krune sv. Stjepana. Iz njegove djelatnosti na Dvoru mo~e se zaklju iti da je Dvor bio siguran u njegove sposobnosti i znanje o upravi tih zemalja, ato dokazuje injenica da je upravo njemu 1759. povjerena izrada ud~benika o ugarskom pravu za obrazovanje prijestolonasljednika. Koller se 1762. prvi puta javlja kao savjetnik u ugarskim pitanjima na Dr~avnom vijeu, predla~ui da se kraljevski monopol soli iskoristi kao neizravni na in oporezivanja ugarskog plemstva. Tom je prilikom Bori, savjetnik Dr~avnog vijea, predlo~io Kollera za kraljevsku pohvalu, a Koller je prepoznat kao koristan i lojalan savjetnik u ugarskim pitanjima i od tada je vrlo esto pozvan da izrazi svoje mialjenje o raznim ugarskim predmetima. Ve iste, 1762. godine Koller odlazi iz Ugarske kancelarije na mjesto kraljevskog personala (personalis regiae praesentiae locumtenens). Kr eli njegov premjeataj objaanjava promjenama koje su se te godine zbile u osoblju Ugarske kancelarije, no mislim da je velik utjecaj na imenovanje Kollera za personala imalo njegovo zalaganje za promicanje kraljevskih interesa u Ugarskoj. Budui da se ve po eo pripremati novi Ugarski sabor, polo~aj personala bilo je izrazito bitan jer je personal predsjedavao Donjim domom, tj. predstavnicima ni~eg plemstva, od kojih je Dvor o ekivao najvei otpor. Koller je zaista na Saboru 1764./65. energi no zastupao provoenje urbarskih reformi, koju je Dvor pokuaao provesti prvenstveno da bi oduzeo ugarskim stale~ima argument da kontribuenti ne mogu izdr~ati poviaenje vojnog poreza. Nakon Ugarskog sabora premjeaten je s du~nosti personala i kao pravi tajni savjetnik djeluje na Dvoru, sve dok nije postavljen na polo~aj potpredsjednika Dvorskog sanitarnog odbora i Ilirskog dvorskog odbora. Jedna od osnovnih zadaa na tom polo~aju stalna je Kollerova komunikacija s banom o sanitarnim prilikama i pravoslavnoj vjeri u Hrvatskoj. Kollerova predstavka pokazuje da Kolleru rad na Dvoru ipak nije omoguio upoznavanje niti lokalnih prilika niti zasebnih hrvatskih zakona. Na dva mjesta u svojoj predstavci on implicira da ni Ugarska kancelarija, odgovorna za rjeaenje svih hrvatskih pitanja u Be u, nije imala uvid u prava na koja su se pozivali hrvatski stale~i. Takav zaklju ak potkrjepljuje i njegov stav da inzistiranje hrvatskih stale~a na svojim zakonima dovodi samo do nesporazuma s Ugarskom kancelarijom i neprovoenja kraljevskih odredbi, kao i injenica da je Koller za jedan od prvih zadataka nove institucije odredio da ona popiae sve hrvatske zakone te ih poaalje na Dvor s mialjenjem kako se prema njima odnositi. Iz toga se mo~e zaklju iti da ni Ugarska kancelarija - a preko nje ni vladar - nisu mogli izdavati odredbe koje se odnose na Bansku Hrvatsku prema hrvatskim zakonima (iz jednostavnog razloga to ih nisu znali), a zasebnog hrvatskog savjetnika u Ugarskoj kancelariji nije bilo. Koller i sam kao jedan od razloga izostanka intervencije Dvora u hrvatsku upravu navodi nedovoljno znanje o toj upravi, ali i slab interes: na temelju iskustva na Ugarskim saborima Koller tvrdi da zakoni koji se ti u Banske Hrvatske olako prolaze na Saboru jer se o njima dovoljno ne raspravlja niti na sjednicama Sabora, ali niti prilikom priprema za Sabor. Ali Koller je radom u be kim institucijama poznavao interese Dvora na podru ju Banske Hrvatske, kao i sve probleme koje je kraljevska vlast imala u komunikaciji s hrvatskim stale~ima. Njegovi su osnovni argumenti za osnivanje gubernijskog vijea upravo oni koje su Dvoru tada bili najva~niji: provoenje popisa, oduzimanje uprave kontribucijom iz ruku stale~a, pomo pri ureenju trgova kog puta i informacije o pripadnosti Siska i prekokupskog podru ja, a i uspjeanost komisije za razgrani enje pod njegovim vodstvom uvjetuje upravo osnivanjem takve institucije. Naglaaavanje potrebe osnivanja dva zasebna odbora  vjerskog i sanitarnog  o it su rezultat Kollerove tadaanje preokupacije kao potpredsjednika Dvorskog sanitarnog odbora i Ilirskog dvorskog odbora. Prijedlog koji je dao za rjeaenje problema izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj nije nepoznato rjeaenje. Njegov je plan to na kopija ureenja Ugarskog namjesni kog vijea, uz smanjen broj osoblja i manju specifikaciju poslova unutar raznih odbora, vjerojatno zbog manjeg teritorija, pa stoga i lakae organizacije uprave. Stoga predla~e da se i uputa za gubernijsko vijee izradi prema uputi koju je Ugarsko namjesniatvo dobilo 1724. godine, kao i dopunama te upute. Kad primjeuje da ne postoji niti jedna zemlja s monarhijskom vladavinom u kojoj vladar nema svoje politi ko tijelo, sasvim je u pravu: postojanje takvog tijela od ja anja tendencije za ureenjem stalnog poreza u 17. stoljeu osnovni je uvjet za dobro funkcioniranje dr~ave i utemeljenje vladarske moi, stoga niti u Habsburakoj Monarhiji nije bilo pokrajine bez kolegijalnog tijela izvrane vlasti, koja su tijekom vladavine Marije Terezije postala instrument kraljevske moi pri oduzimanju zakonodavne funkcije staleakim saborima. Stoga Kollerov prijedlog da se u Banskoj Hrvatskoj osnuje takva institucija potpuno odgovara praksi Dvora. Ve spomenuti prijedlozi za osnivanjem gubernija oko 1755. godine nisu provedeni niti se o njima slu~beno raspravljalo - tad je odlu ujui faktor bio stav Marije Terezije da hrvatski stale~i sami moraju zatra~iti takvu intervenciju. Desetljee kasnije, Koller ne samo da ne predla~e konzultaciju sa stale~ima u tom pitanju, nego Hrvatskom saboru i banu ne daje apsolutno nikakav utjecaj u formiranju te institucije i imenovanju njezinih savjetnika. On donosi ve gotov prijedlog i svu pripremu daje u ruke Ugarskoj kancelariji, pa i izbor prvih savjetnika i ostalog osoblja vijea. Ban je pritom za njega samo pijun: njega e se obavijestiti o gotovoj odluci i nalo~iti mu njezino provoenje. Odluka o osnivanju gubernijskog vijea i o njegovoj djelatnosti Pojava Lacyjeve, Neuholdove i Kollerove predstavke na Dvoru pokrenula je daljnju raspravu dvorskih institucija. Sa sve tri predstavke Marija Terezija odlu ila je postupiti na isti na in: naredila je knezu Georgu Adamu Starhembergu da formira posebnu dvorsku komisiju radi rasprave o iznesenim prijedlozima. Du~nost predsjedniatva takvog sastanka Starhemberg nije obavljao kao poznavatelj prilika u Hrvatskoj, nego kao prvi ministar Dr~avnog vijea i odgovorna osoba za unutarnje poslove Monarhije. Iako je njegova politi ka karijera obilje~ena isklju ivo diplomatskim poslovima Monarhije (bio je poslanik u Lisabonu, a zatim u Parizu), svojim dolaskom u Dr~avno vijee 1766. zamijenio je nedavno preminulog Haugwitza i potpuno se posvetio unutarnjim poslovima Monarhije. Uz Kaunitza bio je jedan od najutjecajnijih ljudi unutarnje politike Dvora od 1766. do 1770., kad je postao ministar u Austrijskoj Nizozemskoj. Kao prvi ministar Dr~avnog vijea Starhemberg je osobito poticao rjeaavanje poslova zemalja krune sv. Stjepana, isti ui da bi to trebala biti primarna briga Dr~avnog vijea, a pritom je zastupao stajaliate izjedna avanja ugarskog i austrijskog dijela Monarhije poticajnom, a ne prohibitivnom politikom. Starhemberg je djelovao kao predsjednik raznih odbora za pitanja Ugarske od samog po etka rada u Dr~avnom vijeu, budui da je vodio rasprave o provoenju ugarskog urbara 1766. i 1767. Na taj je na in aktivno sudjelovao i u raspravama o promjenama u Banskoj Hrvatskoj, dijelom kao predsjednik dvorskih komisija, a dijelom kao koordinator rada ostalih institucija pri izradi uputa za obje komisije koje su te godine trebale krenuti u Hrvatsku. Iz Starhembergovih miljenja o predmetima koji su dolazili na Dr~avno vijee vidljivo je da su ipak najva~nije prijedloge davali ostali savjetnici Dr~avnoga vijea, prvenstveno Anton Stupan von Ehrenstein i Heinrich Cajetan Blmegen, na ija se mialjenja Starhemberg redovito poziva. Kad su se krajem velja e i po etkom o~ujka 1767. godine sve tri predstavke - Kollerova, Neuholdova i Lacyjeva  pojavile na Dvoru, odnosno, na sjednicama Dr~avnoga vijea, Blmegen je istaknuo sli nost njihovih osnovnih ciljeva te predlo~io da se one razmatraju kao povezan predmet. Starhemberg je podr~ao njegov prijedlog, s razlikom da se, zbog mnoatva predmeta koje treba raspraviti, predstavke ipak rasprave u dva odijeljena sastanka. Razlog za odr~avanje zasebnih sastanaka bio je i lakai izbor ljudi koji e prisustvovati sastanku, jer se Kollerov prijedlog dr~alo isto politi kim spisom i o njemu su mogle raspravljati samo politi ke institucije, dok se o Lacyjevim i Neuholdovim prijedlozima moralo posluaati mialjenje predsjednika Dvorskog ratnog vijea i Komore. Prema Starhembergu, takvim bi se na inom sistematizirao postupak i sprije ilo mijeaanje interesa institucija. Marija Terezija odobrila je takav postupak pa je Starhemberg daljnju organizaciju savjetovanja vodio prema tom principu: prva je rasprava voena o Kollerovoj predstavci, druga o Neuholdovoj i Lacyjevoj, s ciljem da se prvo donese odluka o tome da li prema Kollerovom prijedlogu osnovati gubernijsko vijee i u kakvom ga obliku postaviti, da bi se zatim na temelju Neuholdovih i Lacyjevih prijedloga na drugom sastanku mogli odrediti osnovni zadaci te institucije. Dvorska komisija od 24. o~ujka 1767. Starhemberg je prvi sastanak odr~ao 24. o~ujka 1767. Predmet o kojem se raspravljalo bila je Kollerova predstavka. Sastav te dvorske komisije odredila je Marija Terezija na prijedlog savjetnika Dr~avnog vijea te su u njoj osim Starhemberga sudjelovali: iz Dr~avnog vijea grof Heinrich Cajetan Blmegen, barun Aegid Bori i barun Anton Stupan von Ehrenstein, iz Ugarske dvorske kancelarije grof Ferenc Esterhzy, grof GyQrgy Fekete, barun Antal Cothman i Gspr Farkas te Koller kao autor prijedloga. Dakle, svi savjetnici te komisije, osim Kollera, bili su isklju ivo predstavnici dvije dvorske institucije ovlaatene za pitanja politi ke uprave u Banskoj Hrvatskoj: predstavnici Dr~avnog vijea kao savjetodavnog tijela kralja  nosioca vrhovne izvrane vlasti  te predstavnici Ugarske dvorske kancelarije, savjetodavno-izvranog tijela kralja za poslove kraljevina Maarske, Hrvatske i Slavonije. Sastanku su prisustvovali svi savjetnici Dr~avnog vijea obi no uklju eni u pitanja unutarnje politike u ugarskom dijelu Monarhije. Jedini savjetnik Dr~avnog vijea koji nije sudjelovao na ovom sastanku bio je Kaunitz, koji se tada vrlo rijetko uklju ivao u rasprave o konkretnim maarskim ili hrvatskim pitanjima. Blmegen, Bori i Stupan od samog su po etka djelovanja Dr~avnog vijea aktivno sudjelovali u svim pitanjima koja su se ticala zemalja krune sv. Stjepana. Osobito se pritom isticao Bori, koji je po etkom aezdesetih godina bio i slu~beni stru njak Dr~avnog vijea za pitanja ugarskog prava. Od neslu~benih savjetnika Dr~avnog vijea za ugarska pitanja ovdje su bili Koller kao autor prijedloga te Cothman, koji je krajem 1766. iz Ugarske komore preaao u Kancelariju. Cothman, ugarski kancelar Esterhzy, potkancelar Fekete i savjetnik Farkas na ovom su sastanku sudjelovali kao predstavnici Ugarske kancelarije, prema ugarskom zakonu jedine institucije ovlaatene za raspravu o ugarskim pitanjima, koja e i preuzeti izvraenje kraljevske odredbe nastale na temelju zaklju aka sastanka. Tako okupljena dvorska komisija doala je do zaklju ka da je predlo~eno osnivanje zasebne institucije u Banskoj Hrvatskoj, ovisne samo o Ugarskoj dvorskoj kancelariji, vrlo koristan instrument za promicanje koristi kraljevske vlasti, naglaaavajui da bi takva institucija bila rjeaenje za provoenje kraljevskih odredbi u zemlji te odr~avanja dobrog stanja nakon ureenja. Komisija se u glavnim crtama slo~ila s Kollerovim prijedlogom, ali je ujedno istakla da se zaklju ci njezine rasprave o osnivanju takve institucije trebaju uzeti samo kao hipoteti ki jer prije kona ne odluke o osnivanju gubernijskog vijea za Bansku Hrvatsku treba rijeaiti osnovno pitanje: koliko e teritorija ostati pod civilnom upravom nakon ato komisija za razgrani enje, odreena za svibanj, provede inkorporaciju hrvatskih posjeda u Vojnu krajinu? Prema komisiji, tek nakon odluke o povraini zemlje predvienoj za dopunu Vojne krajine mo~e se raspravljati o tome da li je preostalom civilnom dijelu potrebna takva institucija. Dakle, dok se ne rijeai to pitanje, prijedlozi komisije o organizaciji gubernijskog vijea na ovom se sastanku donose samo da bi Ugarska kancelarija u slu aju potrebe mogla brzo pripremiti sve dokumente. Daljnji prijedlozi komisije o eventualnoj organizaciji gubernijskog vijea sistematizirani su po sljedeim to kama: 1. Broj slu~benika vijea i njihove plae. Iako je Koller predlo~io osam savjetnika vijea, komisija je prihvatila prijedlog Ugarske kancelarije da se taj broj smanji na pet savjetnika, pri emu bi bio izabran jedan savjetnik iz sveeni kog stale~a, jedan iz velikaakog stale~a, dvojica iz plemikog stale~a te jedan savjetnik kao predstavnik Komore. Neznatno je izmijenjen i Kollerov prijedlog njihovih plaa: dok je Koller predviao da savjetnici iz sveeni kog i velikaakog stale~a zbog veeg imetka dobivaju ni~u godianju plau, komisija je svim savjetnicima predvidjela istu godianju plau od 1.000 forinti, izuzev predstavnika Komore, u ijem je slu aju prihvatila Kollerov prijedlog da on dobiva samo pola plae jer ve dobiva plau od Komore. Nadalje, komisija je predlo~ila poveanje plaa zapisni ara s predlo~enih 300 na 350 forinti, ra unovoe s 350 na 400 forinti; umjesto etiri pisara s plaom od 150 forinti komisija savjetuje da se zaposle trojica s plaom od 200 forinti. I plau sluge komisija je povisila s predlo~enih 50 na 120 forinti. Tako bi se godianji troakovi vijea sveli s Kollerovih 11.600 forinti na 9.670 forinti. Prema tim prijedlozima komisije status personalis vijea izgledao bi ovako: ban kao predsjednik (1500 forinti), 5 savjetnika (4x 1.000 i 1x 500 forinti), dvojica tajnika (2x 600 forinti), zapisni ar (350 forinti), registrator (400 forinti), ra unovoa (400 foriti), trojica pisara (3x 200 forinti), dvojica pripravnika (2x 100 forinti), sluga (120 forinti) te materijalni troakovi u iznosu od 400 forinti. `to se ranga savjetnika vijea ti e, komisija je predlo~ila da budu rangirani ispred prisjednika Banskog stola, kako bi se na taj na in potaknulo kvalitetne ljude na aplikaciju za mjesto savjetnika. Za naziv institucije komisija je u potpunosti prihvatila predlo~en naziv Consilium regii gubernialis. 2. Gubernij e zasjedati u Zagrebu, kako je Koller predlo~io, gdje e ban, budui da se njegova rezidencija nalazi u Vara~dinu, morati iznajmiti kuu. 3. Ugarska kancelarija izradit e ~ig gubernijskog vijea na temelju grbova kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. 4. Ugarska kancelarija takoer e izraditi uputu za gubernijsko vijee na temelju upute izraene za Ugarsko namjesni ko vijee. 5. Komisija je prihvatila mialjenje Ugarske kancelarije da je postavljanje dvojice savjetnika iz Namjesni kog vijea u gubernijsko vijee na dva do tri mjeseca radi uvoenja u posao bespotrebno, jer e ionako sve biti re eno u uputi. Budui da je Kancelarija predlo~ila da poaalje nekoga od svojih savjetnika na kratko vrijeme u Zagreb, njezin je zadatak napisati zaseban prijedlog o tome. 6. Prijedlog Kollera da se ra unovoa i registrator poaalju iz Namjesni kog vijea komisija dr~i neizvedivim, jer tamoanje osoblje ima vee plae i nee pristati na smanjenje dohodaka. Stoga predla~e da se iz Namjesni kog vijea poaalje jedan od pripravnika. 7. Kollerov prijedlog da se kralju ostavi pravo imenovanja cjelokupnog osoblja do ra unovoe komisija je prihvatila u potpunosti. 8. Komisija isti e da je briga o upravi kontribucijom najva~nija zadaa nove institucije te u potpunosti prihvaa Kollerov prijedlog da se za tri hrvatske ~upanije postavi civilni povjerenik, koji bi zajedno s povjerenikom slavonskih ~upanija bio podlo~an direktoru civilnog povjerenstva u gubernijskom vijeu. Jedino savjetuje da takvo ureenje kontribucijskih poslova pri eka do po etka sljedee vojne godine dok se gubernij ne ustali u radu. 9. Prvo osoblje gubernija treba predlo~iti Ugarska kancelarija, ali, suprotno Kollerovom prijedlogu, oba savjetnika iz plemikog stale~a moraju biti domai plemii, jer bi, prema mialjenju komisije, postavljanje plemia iz susjedne maarske ~upanije izazvalo veliko negodovanje kod hrvatskih stale~a. Komorski povjerenik, prema komisiji, ipak mo~e biti maarski plemi. 10. Komisija je ponovno istakla da po etak rada gubernija ovisi o povraini ekskorporiranog zemljiata te ne mo~e odrediti da li e gubernij moi biti postavljen prije po etka rada komisije za razgrani enje kako je Koller ~elio. Ipak je nalo~eno Ugarskoj kancelariji da ato prije obavi sve pripreme za eventualno osnivanje gubernija. 11. Budui da se dr~alo da je ban u Be u, komisija je predlo~ila da ga se odmah nakon kralji ine odluke obavijesti o kralji inoj volji i naredi mu da sazove Sabor. Tek bi o svojem povratku u Be  ban polo~io zakletvu i preuzeo ~ig i dekrete o imenovanju. 12. Daljnje odluke ban e dobiti nakon osnivanja gubernija. Iz navedenih je to aka vidljivo da je dvorska komisija, koja se pod predsjedniatvom Starhemberga sastala 24. o~ujka 1767., u osnovnim crtama prihvatila Kollerov prijedlog organizacije gubernijskog vijea, no njegovom osnivanju pretpostavlja pitanje: da li e nakon dopune Karlova kog generalata pod ingerencijom Hrvatskog sabora i bana ostati dovoljno teritorija za ije bi ureenje bio potreban osnutak institucije izvrane vlasti? To pitanje komisije djeluje frapantno, budui da pretpostavlja da e ekskorporacijom biti izuzet vei dio povraine jurisdikcije hrvatskih stale~a, a da e preostali teritorij biti premalen za ureenje izvrane vlasti. Bez obzira na sna~nu tendenciju ja anja kraljevske vlasti u zemljama krune sv. Stjepana aezdesetih godina i intervenciju kraljevih organa u pitanja unutarnjeg ureenja uz mimoila~enje stale~a, nisam pronaala niti jedan primjer tako jasno formulirane minorizacije pravnog ustroja i staleake moi, ak niti u vrlo otvorenim mialjenjima savjetnika Dr~avnog vijea. Upravo se tih godina vode rasprave o urbarskoj regulaciji maarskih ~upanija i o koriatenju komorskih dobara za promicanje interesa Dvora, no pri tim raspravama ne postaje sporna ni jurisdikcija civilne uprave ni potreba za efektivnim aparatom izvrane vlasti na podru ju pod isklju ivom kontrolom stale~a. Dapa e, provoenje svih reformi bazira se isklju ivo na kraljevom upravnom aparatu  Namjesni kom vijeu i ~upanijskim upravama. No izjava dvorske komisije od 24. o~ujka implicira takorei "dizanje ruku" od suradnje s hrvatskim stale~ima svojevrsnom teritorijalnom podjelom moi pri emu e se Dvor truditi preuzeti ato vei dio, a o onome ato ostane odlu it e je li dovoljno vrijedno njegove brige. Pri tako formiranoj izjavi komisije upadaju u o i dvije injenice vrlo neobi ne za tadaanje predstavke vladaru: na in argumentacije i isklju iva uvjetovanost postupka, bez navoenja alternativnog rjeaenja. Jedini argument za odustajanje od osnivanja tijela izvrane vlasti koji komisija navodi jest umanjenje civilnog podru ja, ato implicira da na malom podru ju uprave nije va~na intervencija radi poboljaanja aparata izvrane vlasti. No, komisija ni jednom rije ju ne navodi da je podru je Banske Hrvatske pod civilnom upravom ve i tada povrainski maleno te da je za zbrinjavanje provedbe kraljevskih odluka dovoljan aparat koji na tom podru ju postoji - za ato dr~im da bi bila uobi ajena argumentacija u predstavkama institucija tog vremena. Postojea je konstatacija takoer u potpunom neskladu s brigom o ureenju lokalne uprave u ostalim manjim upravnim cjelinama Monarhije: pojedine austrijske pokrajine povrainski su takoer bile male, no u njima se, osobito aezdesetih godina nakon zavraetka Sedmogodianjeg rata, intenzivno ureuje aparat izvrane vlasti (austrijski dio `leske, Gornja Austrija, Koruaka, Kranjska; ak se i u Donjoj Austriji pedesetih godina formira gubernij, koji dotad nije postojao zbog stalne vladareve prisutnosti). Doduae, u tim je zemljama ve po iznosu kontribucije takva institucija nezamjenjiva, jer je taj iznos tada do nekoliko puta vei od iznosa kontribucije koji plaaju hrvatske i slavonske ~upanije. Ipak tendencija poveanja kontribucije hrvatskih ~upanija radi odr~avanja Banske krajine tra~i ureenje izvrane vlasti, ato je jedan od osnovnih razloga zbog ega mi se sasvim nevjerojatnim ini odustajanje od intervencije kraljeve vlasti u unutarnju upravu isklju ivo zbog smanjenja teritorija podlo~nog kontribuciji. Zaklju ak komisije ide upravo u tom smjeru, jer komisija niti jednom rije ju ne navodi neko alternativno rjeaenje kojim bi se postiglo efektivno izvraavanje kraljevskih odredbi, ato je ina e redovit slu aj pri svakom savjetovanju vladara. Navedene su me nelogi nosti navele na pomisao da je komisiju na davanje takvoga savjeta potaknuo motiv koji je ostao skriven u samome tekstu zapisnika njezina sastanka. Pomnija analiza okolnosti u kojima je nastao Kollerov prijedlog i u kojima je sazvana dvorska komisija daje zna ajne indikacije da se postavljanje prijedloga kraljici u obliku hipotetskog rjeaenja mo~e nazvati i svojevrsnim ultimatumom Ugarske kancelarije, podr~anim od strane savjetnika Dr~avnoga vijea. `to je dvorsku komisiju  prvenstveno Ugarsku kancelariju  moglo potaknuti na takav potez? Pronalazak objaanjenja vraa pri u na Kollerovu komisiju za razgrani enje. Budui da se osnutak Vijea postavlja kao jedan od preduvjeta djelotvornosti komisije, tijekom o~ujka trajali su pregovori izmeu Ugarske dvorske kancelarije, Dvorskog ratnog vijea i Dvorske komore o uputi i djelokrugu Kollerove komisije za razgrani enje, iji je polazak u Bansku Hrvatsku predvien za svibanj. Tijekom tih pregovora o iti su nesporazumi Ugarske kancelarije i Dvorskog ratnog vijea, uglavnom iz razloga ato je Kancelarija u tom pitanju branila staleake interese i zalagala se za uobi ajeni utjecaj staleakih struktura u rad komisije; dok se Dvorsko ratno vijee zalagalo za vojne interese na podru ju Krajine. Razlike u stavu te dvije institucije doale su do izra~aja osobito u pitanju ukupne povraine terena za dopunu Karlova kog generalata, koji e se oduzeti civilnoj upravi, te oko ovlaatenja komisije za razgrani enje da sama tijekom rada odreuje tu povrainu. Prvi je sastanak navedenih institucija odr~an 12. o~ujka i na njemu je ve doalo do prepirke: ubrzo nakon sastanka, 16. o~ujka, Ugarska kancelarija piae predstavku kraljici u kojoj tra~i da se u Be  pozovu ban i izaslanici stale~a, jer prema izvjeaima njezinih predstavnika s tog sastanka (Cothmana i Farkasa) utvruje da vojne vlasti zahtijevaju inkorporaciju znatnih posjeda nedefinirane povraine iz civilnog dijela u Karlova ki generalat. Kancelarija pritom brani prava stale~a te naglaaava da hrvatski stale~i ne samo da imaju jednake slobode i prava kao i ugarski stale~i, nego su kraljevskim diplomama zadobili i zasebne koncesije te da je takvu intervenciju u podru je njihove jurisdikcije nemogue provesti bez njihovog pristanka. Do sastanka pod Starhembergovim predsjedniatvom 24. o~ujka, na kojem se donosila odluka o potrebi upravne reforme u Banskoj Hrvatskoj, Kancelarija joa nije dobila odgovor na tu predstavku, a u meuvremenu je Esterhzy obavijestio Starhemberga da ban bez poziva dolazi u Be  23. o~ujka. Taj se podatak kasnije pokazao neto nim, no ipak je uaao u zapisnik Starhembergove komisije od 24. o~ujka. (to ka 11.). Iz jednog kasnijeg Lacyjevog pisma Starhembergu to no se mo~e odrediti izvor sukoba Kancelarije i Dvorskog ratnog vijea. Lacy u tom pismu oatro protestira protiv zapisnika koji je Ugarska kancelarija sastavila o sastanku odr~anom radi izrade upute za komisiju za razgrani enje. Tim je sastankom zbog bolesti Lacyja predsjedao Esterhzy i u zapisnik su uali razni prijedlozi s kojima se vojne vlasti nisu slagale. Od niza navoda iz tog zapisnika za koje Lacy tvrdi da ih je Ugarska kancelarija samovoljno ubacila osobito u o i padaju oni kojima Ugarska kancelarija pokuaava to no odrediti povrainu zemlje za ekskorporaciju na 37.504 jutara, ato je za Kancelariju joa uvijek znatno, ali za Lacyja "nur ein- oder andere benachbahrte Herrschaft", ime se za njega niti izdaleka ne bi postigao cilj. Dr~im, dakle, da je zaklju ak dvorske komisije o uvjetovanosti osnivanja gubernijskog vijea s povrainom koja e ostati pod civilnom upravom instrument kojim je Ugarska kancelarija s jedne strane ~eljela potaknuti kraljicu na odluku o ograni enju povraine za ekskorporaciju s razlogom da se izbjegne kasnija samovolja Kollerove komisije u tom pitanju, a s druge strane sprije iti odluku u korist Dvorskog ratnog vijea. Iako je zapisnik sastanka dvorske komisije od 24. o~ujka izraen u kancelariji Ugarske dvorske kancelarije, a kasnije Lacyjevo iskustvo sa zapisnikom Kancelarije pokazuje da je Ugarska kancelarija bila u stanju neovlaateno intervenirati u sadr~aj zapisnika, mislim da su se pri ovom pitanju i savjetnici Dr~avnog vijea mogli slo~iti da takav zaklju ak ue u zapisnik sastanka. Starhemberg, Bori i Stupan pripadali su struji na Dvoru predvoenoj Kaunitzom, koja se protivila neograni enom ja anju vojske te je kao temelj o uvanja sigurnosti dr~ave postavljala prvenstveno dobru financijsku upravu i racionalno gospodarstvo, a tek onda dobro ureenu vojsku. Stavovi savjetnika Dr~avnog vijea tako nisu u suprotnosti podraci Ugarskoj kancelariji u pitanju ograni enja airenja vojnog podru ja. Takav zaklju ak potvruje i reakcija kraljice na zapisnik sastanka dvorske komisije, kao i reakcija na rjeaenje pitanja povraine zemljiata za ekskorporaciju. Odluka Marije Terezije na prijedloge Starhembergove komisije od 24. o~ujka brzo je uslijedila. Kraljica je odluku upisala vlastoru no na Kollerov prijedlog za osnivanje gubernijskog vijea: "placet in allen was will vorgekehrt werden, die weitere instructionen wren nachgehends mit allen stellen eben also vorzunehmen und mir vorzulegen". Time je donesena kona na odluka o osnivanju institucije izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj, ali je i izbjegnuto pitanje hipotetski postavljenih prijedloga komisije - potrebno je joa specificirati povrainu terena predvienog za izdvajanje iz civilne nadle~nosti. Kona na je odluka donesena na novom sastanku za izradu upute komisiji za razgrani enje, odr~anom 2. svibnja, ovaj put pod Starhembergovim predsjedniatvom. Nakon ato je zapisnik sastanka proaao savjetovanje Dr~avnog vijea, Marija Terezija je odlu ila postupiti sasvim u smjeru prijedloga Ugarske dvorske kancelarije, prihvativai kao maksimalnu povrainu zemlje za ekskorporaciju 37.504 jutara, obrazlo~ivai svoju odluku sljedeim rije ima: "Da Meine Absicht dahin gehet, womit der Carlstdter Grnitzmilitz in die behrige Verfassung gesezet, und mit der auskommlichen Dotirung versehen werde, ohne jedoch eine allzu betrchtliche Schmllerung des Provincialis zu veranlassen. (istaknula I.H.)" Sastanak dvorske komisije 8. i 9. svibnja 1767. Rjeenjem pitanja povrine zemljita za dopunu Karlova kog generalata stvoren je, prema zaklju cima Starhembergove dvorske komisije od 24. o~ujka, i temeljni preduvjet daljnje rasprave o organizaciji gubernijskog vijea. Iako je Ugarska dvorska kancelarija joa 11. travnja poslala prijedlog za ~ig vijea, pregovori o du~nostima nove institucije zapo eli su tek 8. i 9. svibnja, kad je pod predsjedniatvom Starhemberga odr~an drugi sastanak s ciljem rasprave o Lacyjevoj i Neuholdovoj predstavci. Dok je tema prvoga sastanka dvorske komisije bilo na elno pitanje da li osnovati instituciju izvrane vlasti i kako je organizirati, na ovom se sastanku pobli~e trebalo odrediti njezinu djelatnost i primarnu preokupaciju. Prema Starhembergovu prijedlogu, prisjednici te dvorske komisije bili su predstavnici politi ke i vojne vlasti te predstavnici Komore jer se raspravljalo o predmetima koji su ulazili u ingerenciju svake od tih institucija. Predstavnici Dr~avnog vijea ovoga su puta, osim Starhemberga, bili samo Blmegen i Stupan, iz Ugarske dvorske kancelarije sastanku su prisustvovali Esterhzy, Fekete i Cothmann, iz Dvorske komore njezin predsjednik Karl Friedrich Hatzfeld zu Gleichen te potpredsjednik Pl Festetics, a od strane vojnih vlasti Philipp Levin Beck, vrhovni zapovjednik i inspektor Vojne krajine, te Siskovics i Goldt, savjetnici Dvorskog ratnog vijea. Na sastanku je sudjelovao i Koller kao jedina osoba neovisna od ovlaatenih institucija. Dvorska je komisija odvojeno raspravljala o te dvije predstavke. Prvo se rasprava vodila o Lacyjevoj predstavki, jer ju je komisija karakterizirala kao prijedlog isklju ivo vojne organizacije. S Lacyjevim primjedbama o radu bana i o njegovoj neposluanosti prema zahtjevima Dvorskog ratnog vijea komisija se potpuno slo~ila i istaknula da je svima jasno, ak i Ugarskoj dvorskoj kancelariji, da je u isto vojnim pitanjima ban apsolutno odgovoran Dvorskom ratnom vijeu. Komisija je jedino istakla da je teako razlu iti isto vojna pitanja od prava bana i stale~a te predlo~ila da Dvorsko ratno vijee izradi novu uputu za bana kojom e mu bolje objasniti njegove ovlasti i du~nosti nego ato je to u injeno banskom diplomom iz 1750. i uputom iz 1756. Komisija je odobrila i Lacyjev prijedlog da vojnog povjerenika, koji se brinuo za prihode Banske krajine i primjenu iznosa kontribucije unutar Banske krajine, viae ne postavljaju hrvatski stale~i, kako je to bilo odreeno l. 9. banske diplome, nego da ga postavlja direktno Dvorsko ratno vijee. Lacyjev prijedlog da cijelu upravu kontribucijom preuzmu dvorske institucije odba en je zbog ve odlu enog osnivanja zasebne institucije, koja e se o tome brinuti preko civilnog povjerenika. Sli na je zadaa novoj instituciji namijenjena u ureenju porezne uprave hrvatskih ~upanija. Budui da je Dvorskom ratnom vijeu, kao i cijelom Dvoru, potpuno nepoznat na in financiranja Banske krajine i osnova kontribucije u Kraljevini, Lacy je u svojoj predstavci osobito isticao potrebu da tamoanju poreznu upravu od 1750. godine ispita zasebna komisija na elu s banom, koja je i odreena u studenom 1766. po uzoru na komisiju pripremanu 1757. godine. U meuvremenu je odluka o osnivanju gubernijskog vijea promijenila planove o istra~ivanju hrvatske kontribucije, pri emu je opet Kollerov prijedlog bio presudan. Naime, nakon ato je ban na temelju naredbe Marije Terezije iz prosinca 1766. poslao dio napravljenog popisa Hrvatske u Be , savjetnici Dr~avnog vijea, osobito Blmegen, predlo~ili su da se taj popis preda Kolleru kao poznavatelju prilika u Hrvatskoj kako bi se na sastanku odreenom za 24. o~ujka razmotrio Kollerov prijedlog o tome i dogovorio na in ureenja poreznih poslova hrvatskih ~upanija. Marija Terezija odlu ila je popis prema savjetu Kniga, referendara Dr~avnog vijea, dostaviti Starhembergu da se o tome raspravi s Kollerom na sastanku 24. o~ujka. Na tom se sastanku ipak nije raspravljalo o tom popisu, no popis je dostavljen Kolleru, koji je o njemu 16. travnja napisao predstavku. Nakon kritike dostavljenog popisa zbog nedosljednosti i nepotpunosti, Koller je predlo~io da se on ne odobri i da cijeli posao provoenja popisa preuzme novo gubernijsko vijee. Budui da je pitanje osnivanja vijea do sastanka dvorske komisije 8. i 9. svibnja rijeaeno i da je porezna uloga vijea postavljena prema modelu kakav je postojao u Ugarskom namjesni kom vijeu, dvorska komisija je odlu ila odgoditi odlazak komisije za istra~ivanje kontribucije u Hrvatsku sve dok novo gubernijsko vijee ne provede popis i ne poaalje sve ra une u Dvorsko ra unovodstvo, kamo su se slali i ra uni kontribucije maarskih ~upanija te se tek nakon ato Ra unovodstvo pregleda te ra une i predlo~i plan reformi mogu poslati povjerenici u zemlju s odreenim predznanjem o tamoanjoj poreznoj upravi i to nim uputama o djelovanju. Zanimljivo je da za osnovnu djelatnost novog gubernija komisija predvia upravo utvrivanje na koji se na in svi troakovi Banske krajine mogu prenijeti na stale~e bez dodatnog optereenja erara. Komisija je ipak odbacila Lacyjev prijedlog da erar preuzme sve prihode Banske krajine, bojei se da takav postupak stale~e ne izazove na otpor. Tek nakon odluka o Lacyjevim prijedlozima dvorska je komisija zasebno raspravljala o Neuholdovim prijedlozima. Njegove je prijedloge podijelila na one koje zadiru u politi ke i one koje zadiru u komorske poslove. Za sve probleme politi ke uprave, koje je Neuhold naveo u predstavci, komisija je odlu ila da e prepustiti na brigu gubernijskog vijea: osim provoenja poslova i porezne uprave, gubernij e, dakle, trebati ispitati privilegije plemikih opina, status slobodnjaka, ispitati stanje urbarskih davanja i definirati veli inu jedne sesije, zatim se brinuti o uvoenju novih mjera. Nadalje e se gubernij brinuti da se provede komorska odredba o plaanju kontribucije gradskih zemljiata te da se u gradovima provede dobra policija, tj. kontrola i briga o javnim potrebama gradske zajednice. Prema komisiji, ti zadaci gubernija nee se definirati njegovom uputom, nego e ih napismeno primiti od Ugarske kancelarije kad zapo ne s radom. Osnivanjem gubernija rijeait e se i problem neefektivne izvrane vlasti, koji je Neuhold osobito istaknuo, tvrdei da stalno sazivanje Sabora ometa rad ~upanija te da stale~i okupljeni na Saboru imaju pravo mijenjanja odluka ~upanijskih skupatina. S tim u vezi, komisija je openito prihvatila Neuholdov prijedlog da se Sabor viae ne saziva, jer "die Allerhchste Gesinnung dahingehet, da ferners zu einer Versammlung der Stnde, oder Landtagscongregation, ohne besondere Anordnung nicht frgeschritten werden solle." Ostale probleme koje je Neuhold nazna io u svojoj predstavci, a komisija ih je okarakterizirala kao komorske, rjeaavat e na licu mjesta komisija za razgrani enje. Iz zaklju aka komisije vidljivo je da je osnivanje gubernijskog vijea u Banskoj Hrvatskoj imalo dvostruki cilj: jedan od ciljeva standardan je za sve tadaanje institucije izvrane vlasti kako u austrijskim i eakim pokrajinama, tako i u zemljama krune sv. Stjepana - institucionalizacija kraljeve izvrane vlasti u zemlji, koja se o ituje u brizi za upravu vojnim (kraljevim) porezom, odgovornosti za provoenje kraljevskih odredbi te davanje nu~nih savjeta kralju vezanih uz lokalne prilike, obi aje i privilegije. Drugi je cilj u trenutku osnivanja novog gubernija primaran: dobivanje svih informacija koje se ti u kraljevske vlasti u Banskoj Hrvatskoj u svrhu upoznavanja lokalnih prilika (Localkenntnis). Tek nakon ato dvorskim institucijama budu na raspolaganju te informacije (popis stanovniatva, urbarski odnosi, prava i privilegije pojedinih plemikih skupina, openito zasebna prava hrvatskih stale~a i dr.) Dvor e dobiti uvid u resurse s kojima raspola~e na podru ju Banske Hrvatske, ato je jedan od osnovnih preduvjeta uspjeane vladavine, te e moi guberniju izdati daljnje odredbe i upute. Osnutak gubernija tako e rijeaiti najznatniju smetnju utvrivanju kraljevske vlasti u Banskoj Hrvatskoj, osobito na podru ju same Kraljevine Hrvatske  nepoznavanje tadaanjeg stanja u zemlji. Zaista, kad se promatraju pokuaaji reformi od strane kraljevske vlasti i otpor stale~a pri provoenju kraljevskih odredbi, mo~e se zaklju iti da je osnovni nesporazum izmeu Dvora i hrvatskih stale~a bilo vrlo malo znanje Dvora o lokalnim prilikama. Jedina informacija s kojom je Dvor raspolagao bio je - od 1750. - iznos kontribucije koji je kraljevinska blagajna svake godine morala dozna iti vojnoj blagajni za odr~avanje Banske krajine. Sve druge informacije koje je Dvor tra~io od te godine hrvatski stale~i nisu poslali u Be : broj stanovniatva podlo~nog kontribuciji, na in funkcioniranja porezne uprave, ostali prihodi Kraljevine, urbarska davanja na pojedinim vlastelinstvima pa ak ni sustav unutarnjih carina, toliko bitan za planiranje trgovine. Opetovane odredbe da se u Be  poaalju saborski zaklju ci i popis prava hrvatskih stale~a pokazuju da Dvor nije imao niti osnovni uvjet da bi Kraljevinom mogao vladati prema postojeem zakonu. Stoga je logi na tendencija Dvora da upravu Banske Hrvatske uredi prema ugarskom modelu, jer je to bio model koji je Dvoru preko Ugarske kancelarije i zakona Ugarskog sabora vrlo dobro poznat: prvi je takav primjer ureenje hrvatskih ~upanija prema modelu maarskih i slavonskih ~upanija. Takav je primjer i osnivanje zasebne institucije izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj kao vrlo logi na reakcija na predod~bu kaosa u hrvatskoj upravi izazvanu nedostatkom informacija. Priprema osnutka Vijea na Dvoru Marija Terezija u cijelosti je odobrila zaklju ke dvorske komisije od 8. i 9. svibnja te su zapo ele pripreme potrebne za sam po etak rada gubernija: izrada upute, izbor osoblja i organizacija instalacije nove institucije. Utjecaj na odluke u tom pitanju imali su Ugarska dvorska kancelarija i savjetnici Dr~avnog vijea. Pritom je Kancelarija izradila prijedloge i slala ih na Dvor, gdje su o njima raspravljali savjetnici Dr~avnog vijea i predlagali odreene izmjene. Ovdje u pokuaati prikazati utjecaj tih institucija na pojedine odluke u tim predmetima, a detaljnije o promjenama upute i o osoblju bit e govora na drugom mjestu. Rasprave o uputi za gubernijsko vijee zapo ele su ubrzo nakon sastanka dvorske komisije. Ve 16. svibnja Ugarska kancelarija aalje prvi nacrt upute, izraen prema uputi za Ugarsko namjesni ko vijee. Ta je predstavka na savjetovanje Dr~avnog vijea stigla 20. svibnja, no kraljica je ubrzo oboljela od malih boginja, ato je onemoguilo sjednice Dr~avnog vijea. Krajem mjeseca odlu eno je da e potpisivanje odluka preuzeti prijestolonasljednik te je odonda, prema Starhembergu, posao izrade upute jako po~urivan. Starhemberg je prema savjetu Stupana i Blmegena proslijedio nacrt upute Kolleru te su tek 1. lipnja, nakon ato je Koller dostavio svoje mialjenje o tome, poslane primjedbe Ugarskoj kancelariji. Ugarska je kancelarija ve predstavkom od 3. lipnja dostavila Dvoru svoje refleksije na primjedbe. Savjetnici Dr~avnog vijea raspravili su o svim to kama predstavke, no u pitanju ureenja sanitarnog odbora unutar gubernija Starhemberg je na prijedlog Blmegena ponovno tra~io mialjenje Kollera. Koller je podnio pismeni prijedlog, u kojem je ve sam sastavio kraljevsku odluku na tu to ku. 20. lipnja istovjetna je odluka s potpisom prijestolonasljednika proslijeena Ugarskoj kancelariji, koja je novom predstavkom od 22. lipnja tra~ila odgovor i na druge to ke njezine refleksije od 3. lipnja. One su dostavljene 29. lipnja, pri emu je Dr~avno vijee dopustilo tek manje izmjene svojeg prethodnog stajaliata. Prvi prijedlog osoblja za novo gubernijsko vijee Ugarska je kancelarija na Dvor poslala predstavkom od 10. lipnja. Za savjetnike je predlo~ila sljedee osobe: iz stale~a prelata srijemskog biskupa Ivana Baptista Paxyja, za savjetnika iz velikaakog stale~a grofa Ivana Pata ia, namjesnika velikog ~upana Viroviti ke ~upanije, te za savjetnike iz plemikog stale~a protonotara Nikolu `krleca i Antuna Jankovia, pod~upana po~eake ~upanije, s naznakom da e petog, komorskog savjetnika morati predlo~iti Komora. Za tajnike vijea predlo~ila je Gaapara Hajnala, dotadaanjeg banovog tajnika te Alexandra Szchna, podbilje~nika Vara~dinske ~upanije, za zapisni ara Stjepana Csernka, banovog pisara, za registratora i ekspeditora Ivana Mihalkovia, koji je tada bio u slu~bi savjetnika Ugarske kancelarije Vgha. Za direktora kancelarije predlo~ila je `krleca, a mjesto ra unovoe je, prema mialjenju Kancelarije, moglo ostati prazno dok se ne revidiraju ra uni. I ta je predstavka Kancelarije doala na savjetovanje Dr~avnog vijea, a o njoj su raspravljali Stupan, Blmegen i Starhemberg. Nikome od savjetnika nisu bile poznate predlo~ene osobe: Stupan je istaknuo da mora vjerovati Ugarskoj kancelariji da je za novo gubernijsko vijee izabrala vrijedne osobe koje e provoditi kraljevske odredbe, Blmegen i Starhemberg zahtijevali su ponovno mialjenje Kollera o tome. Koller je o predlo~enim osobama napisao predstavku koja, na~alost, nije sa uvana, kao niti mialjenja savjetnika Dr~avnog vijea o tome. Iz Starhembergova mialjenja mo~e se zaklju iti da je kraljevska odluka o tome sastavljena prema Stupanovoj ocjeni Kollerovog prijedloga, a ukratko je glasila: prihvaaju se predlo~eni savjetnici, jedino grofa Pata ia treba pitati da li ~eli podnijeti molbu. Ako ne ~eli, na to se mjesto treba pozvati baruna Malenia. Od osoblja postavljen je za zapisni ara Keresztury umjesto predlo~enog Stjepana Csernka. Kraljevskom je odlukom, suprotno prijedlogu Kancelarije, predvien za ra unovou gubernija Friz, vara~dinski fiakal. Zadatak je Kancelarije bio tajno obavijestiti bana o tim imenovanjima i narediti mu da zatra~i molbe od nominiranih. Uskoro je i Dvorska komora predlo~ila komorskog savjetnika za gubernijsko vijee: budui da je jedini predstavnik Komore u Banskoj Hrvatskoj u to vrijeme bio kraljevski fiakal }igmund Komaromy, Komora je dr~ala da jedino on dolazi u obzir za savjetni ko mjesto u vijeu. Prijedlog Komore je odobren pa je i njoj nalo~eno da nominiranog obavijesti da preda molbu. Komora je ujedno, budui da e troakovi novog gubernijskog vijea teretiti fond ugarskih komorskih prihoda za 10.000 forinti godianje, ukazala na potrebu da se ato prije pronae zemaljski fond za pokrie troakova, na ato je Marija Terezija naredila Ugarskom kancelaru da se pobrine za formiranje nekog zemaljskog fonda u tu svrhu u roku od godine dana, a da e se do onda plae gubernijskog osoblja isplaivati iz komorskih fondova. Iz procesa nastanka upute za gubernij i izbora osoblja o ito je da je presudan utjecaj u tim pitanjima imao Koller kao podnositelj prijedloga za osnivanje gubernijskog vijea u Banskoj Hrvatskoj. Savjetnici Dr~avnog vijea - o pitanjima osnivanja vijea raspravljali su isklju ivo Stupan, Blmegen i Starhemberg - konzultirali su Kollerovo mialjenje pri svakom prijedlogu Ugarske kancelarije pa je Koller imao veliku ulogu kako u formiranju stava savjetnika Dr~avnog vijea, tako i u donoaenju kona ne kraljevske odluke. Kraljevske odluke koncipirao je uvijek referendar ili jedan od savjetnika Dr~avnog vijea  tada su to bili Knig, odnosno Blmegen  prema veinskom mialjenju svih savjetnika, a u ovom slu aju je taj posao obavljao ak i sam Koller. Marija Terezija uglavnom je bezuvjetno prihvaala tako koncipirane odluke, a - u vrijeme dok je ona bolovala - tako je postupao i prijestolonasljednik, koji je u tom razdoblju (od druge polovice svibnja do sredine lipnja) u njezino ime potpisivao kraljevske odluke. U cijelom procesu priprema za osnivanje vijea nisam pronaala ni jedan trag da bi se mialjenje kraljice ili prijestolonasljednika sukobilo s mialjenjem savjetnika Dr~avnog vijea i Kollera. Ipak se pritom ne smije umanjiti utjecaj Ugarske dvorske kancelarije, koja je podnosila primarni prijedlog kao predmet rasprave, no daljnje je izmjene ipak unosila prema diktatu kraljevskih odluka. Tek kad je bilo odlu eno i o sadr~aju upute i o osoblju vijea, u slu~benu je raspravu pozvan ban kao budui predsjednik gubernijskog vijea i glavni predstavnik kraljevske vlasti u Banskoj Hrvatskoj. 5. srpnja 1767. odr~ana je dvorska komisija radi rasprave o dva predmeta: organizaciji novog gubernijskog vijea i dolasku komisije za razgrani enje u Hrvatsku. Na sastanku su, osim bana Ndasdyja, sudjelovali savjetnici Dr~avnog vijea Starhemberg, Stupan i Blmegen, iz Ugarske kancelarije Esterhzy, Fekete i Cothmann, te Koller. Dostupni podaci o tom sastanku vrlo su aturi, no pokazuju da je atmosfera sastanka bila prili no napeta: ugarski je kancelar odbio izrei svoje mialjenje s obrazlo~enjem da Ugarska kancelarija po zakonu ne mo~e biti podlo~na niti jednoj drugoj dvorskoj instituciji, nego samo kralju, ato je rezultiralo raspravom izmeu savjetnika Dr~avnog vijea, no samo blagom opomenom Marije Terezije. Mogunost spora na tom sastanku naslutio je i Lacy: iako se raspravljalo o komisiji za razgrani enje, on nije prisustvovao sastanku brinui se sukoba s banom. Ban je nakon sastanka predao tri spisa: jednu molbu za promjenu osoblja gubernija te dvije promemorije, jednu s primjedbama na odluke o organizaciji gubernijskog vijea, a drugu s primjedbama na ekskorporaciju posjeda iz civilne Hrvatske. Prva se banova molba ticala promjena u personalu koje je kraljica na Kollerov savjet naredila nakon prijedloga Ugarske kancelarije: postavljanje Kereszturyja za zapisni ara umjesto Csernka te postavljanje Friza na mjesto ra unovoe, koje Ugarska kancelarija nije predvidjela. Ban je molbom ipak uspio isposlovati da ta dvojica ne budu bezuvjetno postavljena, nego da molbu za taj natje aj mogu predati i banov dotadaanji pisar Csernko (prvotno ga je predlo~ila i Kancelarija), i plemiki sudac Vara~dinske ~upanije Gaapar Svagel za mjesto ra unovoe; za tu su promjenu savjetnici Dr~avnog vijea ponovno konzultirali Kollera. Druge dvije banove promemorije ve je drugi dan nakon sastanka kraljica predala Esterhzyju s nalogom da Ugarska kancelarija napiae mialjenje o njima, ato je Kancelarija izvraila ve 7. srpnja. Banova promemorija o ekskorporaciji posjeda iz civilne Hrvatske nije donijela nikakve promjene u ve odlu enoj djelatnosti gubernijskog vijea te je ovdje ne treba razmatrati, no promemorija o osnivanju gubernija donijela je odreene, ali ne i znatne promjene. Banova promemorija pokazuje da je ban primio osnivanje institucije izvrane vlasti kao gotovu injenicu jer se ni jednom rije ju ne protivi njezinom uvoenju. Njegove se primjedbe odnose veinom na pojedine to ke upute za gubernijsko vijee, ato pokazuje da je kona no oblikovanje upute bila glavna tema pregovora o osnivanju vijea. Mialjenje bana prihvaeno je uglavnom samo u pitanjima formalne naravi. Od njih su najznatnije promjene imena institucije i mjesta njezinog sjediata. Naime, u 1. to ki promemorije ban upozorava da e naziv "gubernijsko vijee" za instituciju kod stale~a izazvati vrlo neprijatnu impresiju te isti e da je u interesu slu~be kralju da se to ime promijeni. On predla~e ime Consilium Regium Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae. U 4. to ki promemorije predla~e za sjediate nove institucije Vara~din kao mjesto njegove rezidencije, dok se ne popravi kraljevinska kua u Zagrebu. Marija Terezija brzo je odobrila te dvije banove molbe, ne naaavai u njima nikakvu zapreku. Banovi pokuaaji da povea broj savjetnika i podredi kontribuciju slavonskih ~upanija Vijeu ostali su bezuspjeani, no ipak je uspio utjecati na neke promjene u uputi, o kojima e biti govora na drugom mjestu. REAKCIJE IZ BANSKE HRVATSKE: UTJECAJ I STAV POJEDINACA I HRVATSKOG SABORA Izbjegavanje suradnje s politi kim vodstvom Banske Hrvatske Slu~bene rasprave o djelokrugu i izboru slu~benika budueg vijea pokazuju potpunu odsutnost utjecaja od strane hrvatskih stale~a: ni u jednom slu~benom dokumentu nisam pronaala da su dvorske institucije tijekom rasprava savjet u nekom pitanju tra~ile od bana ili od predstavnika hrvatskog plemstva. Naprotiv - razvoj dogaaja pokazuje da je Dvor u potpunosti prihvatio Kollerov plan djelovanja iznesen u prijedlogu osnutka Vijea. Koller je predvidio da sve potrebne dokumente pripremi Ugarska kancelarija na temelju kraljevskih odluka, tj. na temelju savjetovanja Dr~avnog vijea, ali nije predvidio da se za savjet pita bilo koga s podru ja jurisdikcije Hrvatskog sabora i bana. Prema Kolleru, bana se trebalo samo obavijestiti o ve dogovorenom poslu i izdati mu konkretne upute. Kralji inu obavijest o reformi ban bi tada objavio na sazivu Sabora, nakon ega bi se vratio u Be  polo~iti zakletvu, pri emu bi mu se predali ~ig, uputa i dekreti o imenovanju slu~benika Vijea. Kollerov je prijedlog prihvatila i dvorska komisija pod predsjedniatvom Starhemberga, odr~ana 24. o~ujka 1767. radi rjeaavanja tog pitanja, a daljnji se proces odluka o Vijeu upravo tako i odvijao: slu~beni sastanak s banom odr~an je tek 5. srpnja, kad je ve pripremljena i uputa za Vijee i izabran je njegov prvi sastav. Promjene koje je tom prilikom ban potaknuo samo su formalne naravi: kao ato je ve spomenuto, promijenjeno je ime novog politi kog tijela u kona no Consilium Regium Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae, pri emu je izbjegnut izraz "gubernij" u nazivu, a za privremeno sjediate Vijea iz prakti nih je razloga odreen grad Vara~din. Da Dvor nije ra unao ni na kakve vee promjene u svojoj odluci, dokazuje injenica da kralji in mandat hrvatskim stale~ima o osnivanju Vijea datiran 7. srpnjem, tj. izdan je samo dva dana nakon zavranog sastanka dvorskih institucija s banom. Ipak, Ugarska dvorska kancelarija od samog je po etka pretresanja hrvatskih predmeta na Dvoru vraila sna~an pritisak da se u pregovore uklju e ban i predstavnici hrvatskih stale~a. Ti se pokuaaji Kancelarije takoer moraju promatrati isklju ivo u kontekstu ovlasti Kollerove komisije za razgrani enje - inzistiranje Kancelarije na pozivu bana u Be  prvenstveno je bilo motivirano pripremama oko te komisije, i to iz dva razloga. S jedne strane, banu je oduzeto predsjedniatvo ve odobrene komisije, a s druge je strane novoformiranoj komisiji drasti no proairen djelokrug na ekskorporaciju civilnih posjeda. Stoga je Kancelarija ve 16. o~ujka, ubrzo nakon prvog sastanka mjeaovite komisije za izradu upute komisiji za razgrani enje, tra~ila od kraljice da se bana pozove u Be , jer su njezini poslanici na tom sastanku, Cothman i Farkas izvijestili da se za dopunu Vojne krajine tra~e znatna podru ja. Kancelarija je pritom upozorila na teakoe do kojih bi doalo ako se u pregovore ne uklju e hrvatski ban i stale~i te istakla da, poato djelokrug komisije nije samo utvrivanje granica u svrhu smirivanja pograni nih sporova, nego i ekskorporacija civilnog zemljiata, zakoni Kraljevine i prava pojedinaca tra~e da se hrvatskim stale~ima pru~i mogunost pritu~be prije donoaenja kona ne kraljevske odluke. Kraljica nije odmah odgovorila na tu predstavku, a dotad su se na Dvoru pojavile i Lacyjeva, Neuholdova i Kollerova predstavka, nakon kojih je postalo jasno da e se mijenjati i sustav uprave u Banskoj Hrvatskoj. Ve prije sastanka Starhembergove dvorske komisije u svrhu ispitivanja Kollerovog prijedloga za osnutak Vijea kancelar je obavijestio Starhemberga da ban ionako dolazi u Be  pa je Starhemberg na temelju toga zaklju io da se daljnja rasprava u Dr~avnim vijeu treba odvijati s ciljem da se odredi "ob und wie weit er (der Banus( ber die vorseyende Einrichtungen zu Rath zu ziehen sey". U tom je smislu sastavljena i kraljevska odluka na predstavku Ugarske kancelarije od 16. o~ujka: u kojoj e se mjeri bana pitati za savjet, ovisit e isklju ivo o odluci Marije Terezije. Nisam pronaala ni jedan trag prijedlogu da ban prisustvuje sastanku odr~anom 24. o~ujka pod Starhembergovim predsjedniatvom, iako se onda vrsto vjerovalo da je ban ve u Be u, ato se navodi i u samom zapisniku sastanka. Ta je dvorska komisija predvidjela da se bana samo obavijesti o kraljevskoj odluci o osnivanju Vijea i nalo~i mu se da sazove Sabor. Budui da se ban ipak nije pojavio u Be u, Ugarska kancelarija 28. o~ujka novom je predstavkom molila kraljicu da pozove bana i predstavnike hrvatskih stale~a, ovoga puta ne samo radi pregovora o komisiji za razgrani enje, nego i zbog predvienih promjena u upravi Banske Hrvatske. Kancelarija je pritom istakla da bi bez hitnog poziva banu svi daljnji pregovori oko komisije za razgrani enje zaostajali, ato dokazuje da savjetnici Kancelarije nisu ni ra unali na mogunost da se sve kraljevske odluke donesu bez utjecaja hrvatskih stale~a. I takav stav Kancelarije mo~e se shvatiti kao pritisak protiv nastojanja vojnih vlasti da se komisiji za razgrani enje dodijele neograni ene ovlasti u odreivanju povraine zemljiata koju treba pripojiti Vojnoj krajini. Bojei se da kraljica pozitivno ne ocijeni takva nastojanja Dvorskog ratnog vijea, primarna je motivacija opetovane molbe Kancelarije za pozivom banu upravo interes za ograni enjem zahtjeva vojnih vlasti. `to se osnutka Vijea ti e, Kancelarija je ipak dr~ala da je potreba prisutnosti bana i poslanika samo utoliko bitna da ban polo~i zakletvu kao predsjednik novog vijea pa ni Kancelarija, sukladno zaklju ku Starhembergove komisije, ne predvia veu ulogu bana u odluci o osnivanju nove institucije. Nasuprot nastojanjima Ugarske kancelarije, savjetnici Dr~avnog vijea jednoglasno su savjetovali kraljicu da ne pozove bana, jer bi njegova prisutnost i prisutnost poslanika hrvatskih stale~a viae ometala nego poticala daljnje savjetovanje. Kraljica je na molbu Ugarske kancelarije za pozivom banu odgovorila gotovo nakon mjesec dana, 24. travnja, kratko izjavivai da, budui da ban nije doaao, njemu i hrvatskim stale~ima joa nije potrebno uputiti poziv. No, u meuvremenu je i sam kancelar Esterhzy, ispri avajui se zbog pogreane informacije o banovu dolasku, istaknuo potrebu banove prisutnosti u daljnjim savjetovanjima u pripremi komisije, sad poja anu kona nom odlukom kraljice o osnivanju zasebnog politi kog tijela u Banskoj Hrvatskoj. Ta Esterhzyjeva nota nije proslijeena Dr~avnom vijeu, nego je na nju kraljica vlastoru no, suprotno od odluke na predstavku Ugarske kancelarije, upisala placet. Na temelju te odluke, banu je zaista upuen poziv pa su na Hrvatskom saboru, sazvanom za 4. svibnja, izabrani i poslanici stale~a koji e u Be u pokuaati sprije iti ekskorporaciju civilnih posjeda i odluku o osnivanju institucije izvrane vlasti. Za prvog poslanika odreen je protonotar Nikola `krlec, a u slu aju potrebe i grof Ivan Pata i, Antun Zden aj te novoimenovani podban Antun Bedekovi. Ban i `krlec otputovali su u Be , gdje su, prema `krlecovom izvjeataju, stigli 9. svibnja, to no na dan odr~avanja sastanka druge Starhembergove dvorske komisije sa zadatkom savjetovanja o Lacyjevoj i Neuhodlovoj predstavci. Privatni izvjeataji iz Be a Ipak se ne mo~e rei da ban sve do slu~benog poziva nije bar djelomi no bio obavijeaten o dogaajima na Dvoru. Ve 27. prosinca 1766., nakon ato je sastanak Kollera i Lacyja pokrenuo odluke o formiranju komisija za Bansku Hrvatsku, Karlo Bujanovi, jedan od agenata pri Ugarskoj kancelariji, javlja banu da je Dvorsko ratno vijee poslalo Ugarskoj kancelariji notu kojom tra~i ispitivanje banske diplome te upozorava na opasnost da Dvorsko ratno vijee preuzme upravu nad Banskom krajinom zaobilazei hrvatske stale~e. Nema podataka da se Bujanovi i dalje javljao banu, no u prvoj polovici idue godine, u vrijeme kad su na Dvoru aktivno voene najvee rasprave i o dvije komisije za Bansku Hrvatsku i o osnivanju Vijea, ban konstantno dobiva izvjeataje iz dva izvora: jedan je agent hrvatskih stale~a pri Ugarskoj kancelariji, Antun Pruszkay, a drugi Petar `piai, prisjednik Banskog stola. Iako su njihovi izvjeataji nepotpuni i razlikuju se po kvaliteti informacija, vrlo je zanimljivo prou iti koliko im je njihov polo~aj omoguio uvid, pa i utjecaj na poslove Banske Hrvatske na Dvoru. Pruszkay bi kao trajno namjeaten agent pri Ugarskoj kancelariji trebao biti dobro informiran o poslovima Kancelarije koje se ti u Banske Hrvatske, no njegovi izvjeataji pokazuju da nije imao pristup informacijama. U svojem pismu od 7. o~ujka Pruszkay javlja banu tek toliko da je primijetio poja anu izmjenu predstavki izmeu Dvorskog ratnog vijea i Ugarske kancelarije te ubrzanje pregovora o komisiji za rjeaavanje sukoba vojnog i civilnog podru ja, no to an razlog i posljedicu te u~urbanosti nije mogao otkriti. U vrijeme dok je Pruszkay pisao to pismo ve su uznapredovali dogovori i za komisiju za istra~ivanje kontribucije pod predsjedniatvom bana, za koju se onda joa dr~alo da e se pokrenuti, kao i za novoosnovanu komisiju za razgrani enje: odluka o zamjeni planirane lokalne komisije na elu s banom sa novom komisijom na elu s Kollerom donesena je joa po etkom godine i o tome je odmah obavijeatena i Ugarska kancelarija, no Pruszkay na mjestu agenta o ito nije mogao saznati za tu bitnu promjenu. Razumljivo je da tada joa nije mogao znati niti za tri predstavke o promjeni uprave u Banskoj Hrvatskoj koje su upravo oko po etka o~ujka predane na Dvor, jer tada o njima nije bila informirana niti Ugarska kancelarija. Ipak Pruszkay ak niti tijekom cijelog o~ujka ne nalazi nove informacije, iako su upravo u o~ujku savjetnici Ugarske kancelarije bili u najintenzivnijim pregovorima i oko Kollerovog prijedloga o osnivanju Vijea i oko priprema uputa za obje komisije za Bansku Hrvatsku. U novom pismu od 31. o~ujka Pruszkay ve zna da komisija za razgrani enje treba krenuti u Hrvatsku po etkom svibnja  to no kako se tada vjerovalo da e krenuti  no ne zna niata pobli~e o sastavu i ovlastima te komisije. Na uo je da se izrauje nova uputa za bana i javio da e pokuaati saznati njezin sadr~aj, no jedino o emu je tada mogao obavijestiti bana bilo je da je Kancelarija kopiju banove upute iz 1756. predala Kolleru, iako ve u sljedeem svojem pismu opovrgava izradu nove upute. Tek u pismu od 14. travnja Pruszkay izvjeatava da "naratur hic et hoc sparsim" da Marija Terezija ~eli u Hrvatskoj osnovati politi ko tijelo, no da ne zna ni iji je to projekt, ni koje bi bile ovlasti tog tijela. U kasnijim pismima Pruszkay viae ne spominje taj projekt, ato navodi na zaklju ak da do daljnjih informacija o tome nije mogao doi. Za razliku od agenta Pruszkaya, `piaieva pisma banu dokazuju da je imao mnogo vei pristup informacijama u Be u. `piai je, kako sam izvjeatava u pismu od 27. o~ujka, 20. o~ujka stigao u Be  i tamo se ve drugi dan predstavio kancelaru s banovom preporukom, pri emu je primijetio da se u Kancelariji ~eljno ia ekuje dolazak bana. On saznaje da se u Be u izrauje uputa za novu komisiju i da je ve odr~an sastanak Kancelarije, Dvorskog ratnog vijea i Dvorske komore zbog tog pitanja te da je Kancelarija ve molila kraljicu da se pozove ban jer se za novu komisiju tra~e ovlasti u ekskorporaciji civilnih posjeda. `piai takoer isti e urgentnost situacije upravo zbog razloga ato e nova komisija imati mnogo vee ovlasti od regulacije granica civilnog i vojnog djela u svrhu smirivanja sukoba, kao ato je to bilo predvieno lokalnom komisijom: on dr~i - a vjerojatno je taj podatak dobio u Kancelariji  da e u slu aju pasivnog dr~anja hrvatskih stale~a biti otkinuto "ako ne petina, onda bar osmina" politi ke jurisdikcije bana. Stoga moli bana da ato prije krene u Be  s kartom spornog zemljiata i s jednim ili dvojicom poslanika stale~a, i predla~e da jedan od njih bude Nikola `krlec zbog mnogo znanja u tom pitanju. `piai joa nije to no upuen u sastav komisije  on zna samo da je general Beck imenovan sa strane vojnih vlasti  no uo ava velik utjecaj Kollera na posao oko pripreme upute za komisiju. uo je da je Kolleru nalo~eno da napravi prijedlog o tome koliko je zemljiata potrebno i na koji se na in najlakae mo~e provesti ekskorporacija zemljiata pa dr~i da ban ato skorijim dolaskom treba sprije iti da Koller preuzme funkciju "apsolutnog suca ili arbitra" na atetu banovog autoriteta. Pretpostavljam da je Kollerov prijedlog o kojem `piai izvjeatava bana upravo prijedlog o osnutku Vijea, no iz `piaievog je pisma o ito da on o tom projektu joa niata ne zna, iako su savjetnici Kancelarije ve tri dana prije, 24. o~ujka, sudjelovali na sastanku pod predsjedniatvom Starhemberga ija je osnovna tema bila upravo taj Kollerov prijedlog. Krajem o~ujka ban agentu Pruszkayu i `piaiu javlja da je bolest sprije ila njegov polazak za Be . `piai u svojem pismu od 3. travnja ~ali banovo loae zdravstveno stanje jer je njegova prisutnost u Be u upravo tada prijeko potrebna te ga stoga moli da okupi poslanike i eka kralji in poziv. Obavjeatava bana da je izrada upute za komisiju ve pri kraju i usporava je tek bolest predsjednika Dvorskog ratnog vijea, no pregovori se nee moi dugo zatezati jer "adversarius noster tanto magis, quod Excellentiae Vestrae et Regni deputatorum absentiam iudeat magis premat resolutionem". Ponovno upozorava na opasnost od Kollera: i on, kao prije i Pruszkay, javlja da je Kancelarija Kolleru dostavila kopiju njegove upute iz 1756., no ne zna razlog tomu te izra~ava strah od Kollerove promocije zbog loaeg zdravlja Bartensteina, predsjednika Ilirskog dvorskog odbora. Ovim pismom `piai prvi puta izvjeatava "de gubernio Regni Croatiae projectus", kojeg su - prema njemu - preuzeli Koller i Festetics, potpredsjednik Dvorske komore. Tu informaciju `piai ipak nije dobio iz slu~benog izvora, nego od baruna Malenia, koji se od kraja o~ujka nalazio u Be u, pa stoga ne donosi konkretnije podatke o tome. Iz daljnjih `piaievih pisama vidljivo je da je on bio vrlo aktivan u komuniciranju sa savjetnicima Kancelarije i u tra~enju novih informacija te da se trudio usporiti donoaenje odluka dok se ne posluaaju poslanici stale~a: uspio je dobiti osiguranje od Ugarske kancelarije da e, bez obzira ato ban nije pozvan, poslanici stale~a biti sasluaani ako dou, no ne i da e njihovo odsustvo zaustaviti sve daljnje odluke. Niti u prvoj polovici travnja u Be  nisu stigli ni ban ni poslanici, iako je `piai uvjeravao bana da vea potreba za tim nije postojala u posljednjih sto godina, a sredinom travnja `piai izvjeatava da se pregovori odr~avaju gotovo svaki dan i da vjeruje da je ve cijeli posao pri kraju, no da joa ne odustaje od tra~enja informacija, ato ga ve vjerojatno ini mrskim kod svih. Koliko god da je `piai teako uspijevao doi do informacija o pripremi upute za komisiju za razgrani enje jer su se pregovori, prema njegovim rije ima, odr~avali "in maxime secreto", u pismu od 24. travnja `piai tvrdi da posao oko osnivanja Vijea mo~e pratiti u potpunosti. Ipak, iz njegovog izvjeataja vidljivo je da nije niti u tom predmetu imao povjerljiv izvor informacija: on tvrdi da taj projekt nesumnjivo pokreu Beck i "nekoliko omra~enih osoba iz domovine" tako da su sve osnove ve pripremljene i predstavljene kraljici, a da se Dvoru dopadaju. On zna da se pregovori vode pod predsjedniatvom Starhemberga, no tvrdi da e se prema projektu budue politi ko tijelo, kojeg sad naziva "Consillium Banale", sastojati, osim bana kao predsjednika, od jednog savjetnika iz sveeni kog stale~a, od dvojice iz velikaakog stale~a, etvorice plemia, dvojice tajnika, ekspeditora i pisara. Ti su podaci jedini o kojima `piai izvjeatava bana, no bez obzira na tvrdnju da pregovore mo~e pratiti u potpunosti i ti su podaci tek djelomi no to ni. `piaiev opis osoblja Vijea mnogo je sli niji onome koji je predlo~io Koller nego kona nome, koji je definirala Starhembergova dvorska komisija od 24. o~ujka. To daje naslutiti da je `piaiev izvor bio upoznat tek s postojanjem prijedloga i s njegovim okvirnim sadr~ajem, ali ne i s njegovim autorom i daljnjim pregovorima. Budui da je od Starhembergove dvorske komisije do doti nog `piaievog pisma proalo ve mjesec dana i da je do tada kraljica ve donijela odluku o tome, mo~e se zaklju iti da su se i ti pregovori odvijali u tajnosti. Iz `piaievih izvjeataja jasno je da je on kontaktirao i s ugarskim kancelarom i sa savjetnicima Kancelarije, koji su morali znati to ne podatke o buduem vijeu, no izgleda da su oni vrlo birano izvjeatavali `piaia o tekuim poslovima: `piai je to no upuen samo u ona pitanja za koja je Kancelarija mogla dr~ati da on mo~e biti od pomoi, a to je prvenstveno urgiranje da ban i poslanici hrvatskih stale~a dou u Be  kako bi mogli sprije iti ekskorporaciju zemljiata pod jurisdikcijom bana, dakle i pod jurisdikcijom krune sv. Stjepana. Stoga pani ni apeli `piaia banu u potpunosti odgovaraju uzastopnim predstavkama Kancelarije kraljici u tom razdoblju da se bana slu~beno pozove jer primjeuje da se za dopunu Vojne krajine tra~e vrlo zna ajna podru ja. Dr~im da upravo zbog takvih selektivnih informacija od Kancelarije `piai nije mogao znati niti sastav budue komisije za razgrani enje niti to nije podatke o pripremi novog politi kog tijela u Banskoj Hrvatskoj, jer Kancelariji nije niti bilo u interesu da se ti podaci dojave banu. Bez obzira na nepotpunost `piaievih izvjeataja, o it je njegov mnogo vei pristup informacijama u Be u od agenta Pruszkaya, namjeatenog pri samoj Ugarskoj kancelariji, jer Pruszkay svojim vrlo aturim informacijama ne mo~e navesti izvor i ograuje ga na tvrdnju "pri a se", ato mu ne daje veliki kredibilitet u promicanju hrvatskih poslova na Dvoru. Kakav je `piaiev stav prema osnivanju politi kog tijela izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj? Za razliku od opairnog o ajavanja zbog razvoja dogaaja oko komisije za razgrani enje, `piai o osnivanju Vijea izvjeatava kratko i bez izra~enih emocija. Ne povezuje osnivanje ni sa kakvim odreenim interesom Dvora na podru ju Hrvatske, ak niti s pripremanom komisijom za razgrani enje. Njegova pisma daju dojam da osnivanje takve institucije ne dr~i kraenjem prava hrvatskih stale~a niti nezakonitim smanjivanjem ovlasti Hrvatskog sabora. Dapa e, on predla~e da se stale~i ne opiru tom projektu - takav prijedlog ipak daje isklju ivo u slu aju ako e Vijee biti ureeno po uzoru na Ugarsko namjesni ko vijee, pogotovo ako ionako ne postoji mogunost da se osujeti njegovo osnivanje. Prema njemu, mnogo je vea opasnost "ako taj gubernij 'zaudara'", no ipak vjeruje da to nije slu aj pa preporu uje provedbu svih odluka o osnutku institucije. Takav `piaiev stav sasvim je u suprotnosti s Kr elievim navodima o njegovim izvjeatajima: Kr eli tvrdi da je `piai neprestano pisao o nastojanjima Dvora da u Banskoj Hrvatskoj osnuje gubernij po uzoru na onaj u Erdelju, te da je molio da se to pokuaa sprije iti. `piaieva pisma ipak pokazuju suprotno: njegovo negodovanje i uporne molbe usmjereni su isklju ivo na poticaj reakcije bana i stale~a na planiranu ekskorporaciju, a negativan stav prema vijesti o osnivanju Vijea vjerojatno je stvoren tek unutar hrvatskih stale~a na Saboru. Pozitivan stav o osnivanju te institucije kod `piaia ne iznenauje, budui da je pripadao krugu hrvatskog plemstva naklonjenom reformskim te~njama prosvijeenog apsolutizma, ato pokazuje njegova briga za provoenje odredaba dok je bio na mjestu pod~upana Zagreba ke ~upanije, kao i posebna pohvala Dvora za njegove zasluge pri ureenju trgova kog puta sredinom aezdesetih godina. Stoga je on mogao u osnivanju Vijea prepoznati modernizaciju uprave i koristan napredak, a ujedno i izvrsnu priliku za osobni probitak u dr~avnoj slu~bi: ve u lipnju, kad je bilo sasvim jasno da e Vijee uistinu krenuti s radom, on moli bana da ga kod kraljice preporu i za jednog od savjetnika novog vijea. Neslu~beni utjecaji pojedinaca iz Banske Hrvatske na osnivanje Vijea? Iz `piaievih se izvjeataja mo~e zaklju iti da on, bez obzira na odreene simpatije prema osnivanju Vijea, nije u samom projektu imao nikakav utjecaj. No njegova tvrdnja da projekt nesumnjivo pokreu general Beck i "nekoliko omra~enih stanovnika domovine" budi sumnju u to da je Koller jedini inicijator osnivanja Vijea. Koliko je `piai mogao biti u pravu kad spominje Becka i neke pripadnike hrvatskog plemstva kao pokreta e osnivanja Vijea? U Kollerovom prijedlogu i u kasnijim slu~benim dokumentima ni jednom se rije ju u tom svojstvu ne spominje niti Beck niti netko od hrvatskog plemstva pa se bilo kakav daljnji zaklju ak o tome mo~e bazirati samo na pretpostavkama. Na temelju podataka u dostupnim dokumentima mo~e se donekle ustanoviti koje su osobe u vrijeme pregovora oko osnivanja Vijea bile u Be u, ato daje odreenu mogunost, ali ne i sigurnost, da su one mogle biti pitane za savjet. General Beck zasigurno je po etkom o~ujka bio u Be u, upravo u vrijeme kad su se na Dvoru pojavile Lacyjeva, Neuholdova i Kollerova predstavka jer ga je savjetnik Bori pitao za mialjenje o Neuholdovoj predstavci, koju je potvrdio kao sasvim to nu. Vrlo je vjerojatno da je Beck upitan za savjet u poslovima promjena u hrvatskoj upravi jer je s jedne strane u~ivao povjerenje Dvora, ato dokazuje njegov polo~aj vojnog zapovjednika Vojne krajine, a s druge strane mogao je biti dr~an poznavateljem lokalnih prilika u Banskoj Hrvatskoj. Savjetodavna uloga Becka mo~e se pritom usporediti s ulogom kralji inih ugarskih savjetnika  Festeticsa, Cotthmanna, Balasse ili Kollera  u pitanjima poslova maarskog dijela Monarhije, gdje se pokazuje stalna praksa Dvora da upravo njih, kao osobe od povjerenja i poznavatelje lokalnih prilika, upita za savjet prilikom svake znatnije intervencije u Maarskoj. Beckova uloga u inicijativi osnivanja Vijea ipak se na temelju dostupnih podataka ne mo~e ustanoviti. Dr~im da je navoenje Becka kao pokreta a projekta Vijea od strane `piaia samo odraz tadaanjeg uvjerenja hrvatskih stale~a da general Beck svojim utjecajem usmjerava politiku Dvora protiv interesa hrvatskih stale~a. Na takav me zaklju ak navodi esto pojavljivanje Beckovog imena u negativnom kontekstu u spisima pojedinaca iz Hrvatske: osim ve navedenog `piaievog mialjenja, i Kr eli Becku pripisuje velik utjecaj na Dvoru, dr~ei da je pridobio povjerenje i same kraljice i da se odbacuju svi prigovori hrvatskih stale~a protiv njega bez istra~ivanja uzroka; a Nikola `krlec u slu~benom izvjeataju za Sabor u srpnju 1767. Becku pripisuje pokretanje ekskorporacije civilnih posjeda. Vjerojatno je takav stav hrvatskih stale~a prema Becku samo rezultat neuspjelih pregovora oko to nog razgrani enja civilnog i vojnog dijela jer su u Becku, kao vrhovnom zapovjedniku Vojne krajine, gledali utjelovljenje protekcije vojnog stale~a od strane Dvora. Osobito intrigira injenica da `piai osnivanje Vijea pripisuje i nedefiniranim "omra~enim stanovnicima domovine", dok Kollera, kao slu~benog predlaga a, uope ne spominje u tom svojstvu. Koga je `piai mogao imati na umu? U svojem pismu od 31. o~ujka otkriva banu koga je od hrvatskih i slavonskih plemia tada susreo u Be u: osim njega, tada se u Be u nalaze prisjednici Sudbenog stola Luka Novosel i Krsto Stolnekovi ili Bornemisza, pod~upan Viroviti ke ~upanije Ivan Adamovi, kraljevski fiakal za Slavoniju i upravitelj vlastelinstva Ilok knezova Odescalchi Josip Demkovi i barun Mihael Aleksandar Maleni, namjesni pod~upan Zagreba ke ~upanije, koji je, prema `piaiu, u Be  stigao 30. o~ujka. `piai nije upoznat kojim su poslom Adamovi i Demkovi stigli u Be , no zna da je Adamovia poslao veliki ~upan Viroviti ke ~upanije Christophor Niczky te da Demkovi dolazi na preporuku Karla Batthynyija i kalo kog nadbiskupa. Malo je vjerojatno da su oni sudjelovali u pregovorima oko osnivanja Vijea - Demkovi tim manje ato je u tijeku bio njegov proces protiv Balasse, velikog ~upana Srijemske ~upanije, koji je protiv Demkovia kao upravitelja Ilo kog vlastelinstva poveo urbarijalni proces. Novosel, Bornemisza i Maleni vrlo su vjerojatno boravak u Be u koristili za agitaciju svoje molbe za predsjednika Sudbenog stola, jer je upravo po etkom 1767. dotadaanji predsjednik Ivan Pata i dao ostavku. Ta su se tri plemia joa 1763. natjecali za to mjesto, kad je bio izabran Pata i, kao i 1766. za prisjednike Banskog stola, ato dokazuje njihovu ambiciju za napredak u slu~bi i daje mogunost da e koristiti i novu priliku. Zaista, agent Pruszkay izvjeatava bana da su Bornemisza i Novosel predali molbe za taj polo~aj, no Malenia ne spominje jer se, barem prema `piaiu, tada joa nije ni nalazio u Be u. Nekoliko me injenica navodi na pretpostavku da je upravo Maleni bio jedna od osoba koje `piai spominje kao upletene u osnivanje Vijea. Kr eli svjedo i o stalnim pokuaajima Malenia da tijekom godina ostvari napredak u dr~avnoj slu~bi: otkad je 1757. imenovan namjesnim pod~upanom Zagreba ke ~upanije, natjecao se za ast podbana 1761., blagajnika Kraljevine, prisjednika Banskog i Sudbenog stola, vojnog povjerenika, predsjednika Sudbenog stola, no uvijek je bio zaobila~en i do 1767. je godine ostao namjesni pod~upan, iako je 1762. godine dobio ast baruna. To zaobila~enje Malenia u podjeljivanju dr~avnih slu~bi navodi me na zaklju ak da ga je `piai zaista mogao nazvati "omra~enim". Drugi podatak koji me navodi na tu pretpostavku daje sam `piai, javljajui banu da je upravo od Malenia dobio prvu vijest o osnivanju Vijea, ato je o it dokaz da se Maleni u Be u kretao u krugovima od kojih je takvu dobro uvanu vijest mogao dobiti, pa eventualno i utjecati na daljnje pregovore. Doista, kasniji pregovori pokazuju da je Dvor pri osnivanju Vijea ozbiljno ra unao na Malenia: na prijedlog Ugarske kancelarije iz lipnja da kao prvi savjetnik Vijea bude imenovan grof Ivan Pata i, Dr~avno je vijee na prijedlog Kollera kao zamjenu za to mjesto predlo~ilo Malenia, koji je kona no i dospio na taj polo~aj. Upravo Kollerov prijedlog o prvom savjetniku Vijea daje mogunost da je Maleni stajao u uskoj vezi s Kollerom i da ga je stoga `piai uklopio u projekt osnivanja Vijea. Dr~im da Maleni ipak nije sudjelovao u samom Kollerovom prijedlogu osnivanja Vijea, s jedne strane stoga ato je, prema `piaiu, tek krajem o~ujka stigao u Be , kad je odluka o osnivanju Vijea ve donesena, a s druge strane zbog injenice da Koller koristi isklju ivo Kraja iev spis u svojem prijedlogu dokazuje da mu nisu bile na raspolaganju recentnije sli ne informacije o hrvatskoj upravi. Dokaz Malenieve aktivnosti u samom tom projektu ipak ostaje samo njegovo naknadno imenovanje na prijedlog Dvora. Vrlo je teako utvrditi koga je joa od "omra~enih" hrvatskih plemia `piai imao na umu. Pretpostavljajui da su osnivanje Vijea aktivno mogle podupirati prvenstveno osobe koje su profitirale namjeatenjem u novoj instituciji, valja se pitati koje su osobe iz tog kruga tada mogle imati utjecaj tijekom svojeg boravka u Be u. U periodu dok se na temelju rada Starhembergovih dvorskih komisija donosila odluka o osnivanju Vijea i odreivao njegov djelokrug od buduih savjetnika Vijea, u Be u je boravio i Antun Jankovi, tada pod~upan Po~eake ~upanije. Osim njegovog boravka u Be u, drugi dokaz za mogunost njegova utjecaja u donoaenju odluka vezanim uz osnivanje Vijea nisam pronaala, kao niti za ostale budue savjetnike Vijea, ato ne dozvoljava daljnje pretpostavke. Zbog ve spomenute injenice da je Koller koristio deset godina staru Kraja ievu predstavku te nemogunosti identificiranja drugih utjecaja dr~im da je, bez obzira na `piaieve navode  a ve je prije pokazano da `piai i nije bio toliko informiran koliko sam tvrdi  inicijativa za osnivanjem Vijea ipak potekla isklju ivo od Kollera. Koller se u formiranju svojeg prijedloga koristio, osim svojim iskustvom, samo podacima koji su mu u Be u bili dostupni: zakonskim lancima Ugarskih sabora, banskom diplomom iz 1750. i Kraja ievom predstavkom. Mnogi prijepisi Kraja ieve predstavke dokazuju da je ona bila lako dostupna i da nije trebala putem posrednika doi do Kollera. Na jednom prijepisu iz Arhiva HAZU nalazi se i primjedba da je ta predstavka dostavljena direktno Kolleru, koji je u vrijeme nastanka te predstavke bio savjetnik Ugarske dvorske kancelarije. Logi no je, dakle, da je Koller koristio upravo taj kriti ki osvrt na hrvatsku upravu iz jednog vrlo turbulentnog razdoblja, jer je s jedne strane sadr~aj Kraja ieve predstavke potpuno odgovarao njegovom cilju da hrvatsku upravu prika~e kao "kaoti nu" i pridobije pozitivan odgovor na svoj prijedlog, a s druge strane, jer je Kraja ieva predstavka tada bila jedini recentniji dostupan spis o hrvatskoj upravi pisan opim terminima pa stoga i primjenjiv za poticanje reformi u Banskoj Hrvatskoj i desetak godina kasnije. Dr~im da Kollera na inicijativu nisu potakli ni Beck ni pojedinci iz Hrvatske, nego da je njegov prijedlog neizravan rezultat njegovog sastanka s Lacyjem krajem 1766. godine, nakon kojeg je Kolleru osnovni cilj bio preuzeti vodstvo komisije za razgrani enje. Neizbje~na posljedica takvih Kollerovih ambicija njegovo je umanjivanje va~nosti banske vlasti, u emu ga je - iz sasvim drugih razloga - podupirao Lacy. I agent Pruszkay i `piai izvjeatavaju bana da je Koller iz arhiva Ugarske kancelarije tra~io uputu koju je Kancelarija izradila za bana 1756. godine, a `piai izvjeatava i da je Koller od Marije Terezije dobio zadatak izraditi prijedlog kako olakaati rad komisije za razgrani enje. Banova uputa iz 1756. mogla je Kollera podsjetiti i na Kraja ievu predstavku pisanu iste godine, pri emu je zna ajno da se u oba dokumenta kao jedno od rjeaenja protiv neefikasne uprave u Banskoj Hrvatskoj spominje osnivanje zasebne institucije izvrane vlasti, ato je Kolleru moglo dati ideju za njegov prijedlog i bez drugoga poticaja: Kraja i predla~e osnivanje "dikasterija", ali svoj prijedlog ne razrauje, a u prvoj je verziji banske upute Ugarska kancelarija donijela razraen prijedlog osnivanja "banskog vijea", ato je Marija Terezija izbacila iz upute s napomenom da stale~i to moraju sami tra~iti pa e im se ta institucija dodijeliti kao izraz milosti. Budui da je Koller u vrijeme nastanka te upute slu~io u Ugarskoj kancelariji kao referent za hrvatske predmete, velika je vjerojatnost da je i sam sudjelovao u stvaranju tog odba enog prijedloga. Stoga dr~im da je njegov prijedlog za osnivanje Vijea, napisan desetljee kasnije, nastao kao rezultat njegovih nastojanja da u svojem interesu definira banove ovlasti, pri emu su mu najviae koristili dokumenti i iskustvo iz Ugarske kancelarije sredinom pedesetih godina. Izmeu njegovog prijedloga osnivanja Vijea i krajnjeg rezultata postoje tek minimalna odstupanja pa dr~im da se `piaievi navodi o utjecaju od strane Becka i pojedinaca iz Banske Hrvatske mogu uzeti samo kao djelomi no to ni i da se projekt osnivanja Vijea u svojoj inicijalnoj fazi mo~e pripisati isklju ivo Kolleru, a utjecaj iz Hrvatske ograni iti tek na formalnu podraku pojedinaca koji su u osnivanju nove institucije vidjeli osobnu i opu korist. Slu~beno poslanstvo hrvatskih stale~a u Be  i njegovi rezultati S obzirom na uzastopne `piaieve apele banu da osobno doe u Be  ili da organizira poslanstvo hrvatskih stale~a da pokuaaju sprije iti ekskorporaciju civilnih posjeda, banova je reakcija neo ekivano spora. Bolest je bana sprije ila da odmah krene na put u Be , no dugo nisu krenuli niti predstavnici hrvatskih stale~a. Do sporog odaziva doalo je jer poslanici nisu izvanredno poslani na Dvor, nego tradicionalnim putem: sazvan je Sabor da bi se na njemu izabrali poslanici i sastavila njihova uputa. Sazivanje sabora bio je najsporiji na in reakcije zbog potrebnog vremena da se stale~i skupe u Vara~dinu. Zanimljivo je da ovoga puta Ndasdy nije sazvao Konferenciju, kao ato je to esto inio zbog po~urivanja odluka, ak i u manje urgentnim situacijama. Sabor na kojem su stale~i obavijeateni o planovima Dvora za Bansku Hrvatsku i na kojem su izabrani poslanici da te planove sprije e odr~an je tek 4. svibnja 1767. godine. Stale~i su za svojeg poslanika kraljici izabrali protonotara Nikolu `krleca s nalogom da se pridru~i banu na putu u Be . Nadalje su stale~i predvidjeli da e se `krlecu i banu u slu aju potrebe pridru~iti i biskupski kantor Antun Zden aj, novoizabrani podban Antun Bedekovi i grof Ivan Pata i, koji se tada ve nalazio u Be u radi promicanja svoje ostavke na mjesto predsjednika Sudbenog stola. Za to je poslanstvo uputu izradio saborski odbor na elu s beogradskim biskupom Stjepanom Putzom, uz sudjelovanje grofa Ivana Draakovia i grofa Franje Pata ia. Taj je saborski odbor poslanstvu dodijelio dvostruku ulogu: sprije iti raspuatanje lokalne komisije na elu s banom, odreene 1766., pa time i ekskorporaciju civilnih posjeda, te sprije iti promjene u upravi Banske Hrvatske. Sadr~aj upute je sljedei: ato se uloge poslanstva u spre avanju ekskorporacije ti e, poslanstvo je du~no naglasiti kraljici da takav potez hrvatski stale~i dr~e u suprotnosti sa zakonima Sv. krune, kraljevskim diplomama, plemikim pravima i prirodnim pravom te isposlovati da kraljica odredi legalnu komisiju. U svrhu spre avanja osnivanja "banskog vijea" poslanstvo na Dvoru treba naglasiti da bi osnivanjem te institucije bila naruaena banska vlast i jurisdikcija Kraljevine te da je sustav vlasti u Kraljevini utvren ne samo prastarim obi ajem i zakonima Kraljevine, nego i banskom diplomom iz 1750. godine. Stoga poslanstvo, ako se vijest o osnivanju Vijea poka~e to nom, kraljicu treba zamoliti da pri takvoj intervenciji u hrvatsku upravu sasluaa i hrvatske stale~e. Nadalje je poslanstvu preporu eno da pred kraljicom istakne i bespotrebni troaak za kraljevski erar ako bude osnovana ta institucija jer ona nee ni bolje ni br~e provoditi kraljevske odredbe nego ato je to dotad inio ban. Sabor je ujedno ugarskom kancelaru poslao zasebno pismo kojim ga obavjeatava da su stale~i saznali za neugodne planove Dvora o smanjenju civilne jurisdikcije i unutarnjim promjenama u ustroju vlasti te ga mole da protonotaru `krlecu priskrbi audijenciju kod kraljice kako bi mogao isposlovati barem suradnju stale~a u tim projektima. Poslanstvo je otputovalo u Be  odmah nakon zavraetka Sabora, kako je to u uputi odredio i Odbor, a u Be  je stiglo 9. svibnja, upravo na dan kad se odr~avao sastanak druge Starhembergove dvorske komisije, na kojem se raspravljalo o Lacyjevoj i Neuholdovoj predstavci. U Be u je ostalo puna dva mjeseca. S obzirom da je do dolaska poslanstva ve vrsto odlu eno i o ekskorporaciji i o reformi uprave u Banskoj Hrvatskoj, koliko je to poslanstvo hrvatskih stale~a moglo utjecati na promjene odluka? Suvremenik Kr eli tvrdi da su i ban i `krlec "viae nastojali da se to vijee uvede nego da se sprije i", zbog kojeg su navoda u hrvatskoj historiografiji banu i `krlecu dodijeljene dvoli ne uloge. Zaista se mo~e utvrditi da je Hrvatski sabor puno dulje od poslanstva inzistirao na obustavi projekta osnivanja Vijea: i na sljedeem su Saboru, odr~anom 13. srpnja, stale~i sastavili predstavku kojom mole kraljicu da se Vijee ne osnuje, a rad bana i `krleca u Be u pokazuje da su oni osnivanje Vijea prihvatili bez otpora, bez obzira na uputu saborskog odbora. Banov stav prema osnivanju Vijea ipak je prili no nejasan. Vrlo je zanimljiva ve spomenuta sporost reakcije u izboru poslanstva za Be , a i uputa koju je za poslanike sastavio saborski odbor odaje zanimljive elemente. Naime, u uputi je istaknuto da su glasine o ekskorporaciji proairili zapovjednici Vojne krajine, a da su "iz vjerodostojnih izvjeaa" - pritom se vjerojatno misli na `piaieva izvjeaa - stale~i saznali samo o planovima upravne reforme. No, `piaieva su izvjeaa, o ito suprotno mialjenju na Saboru, naglaaavala upravo urgentnost reakcije na planiranu ekskorporaciju posjeda, a promjene u upravi tek su u drugom planu i `piai na njih gleda s odreenom dozom simpatija. Takvo objaanjenje saborskog odbora u uputi zajedno s Kr elievom tvrdnjom da je `piai neprestano pisao o planovima za osnivanje Vijea i apelirao na brzu reakciju stale~a otvara mogunost da ban nije u potpunosti izvijestio stale~e o sadr~aju `piaievih pisama, iz ega bi se moglo zaklju iti da je banova namjera bila da izazove ja i otpor stale~a prema osnivanju Vijea i da se ogradi od odgovornosti za gubitak predsjedniatva nad lokalnom komisijom. Kakav je uistinu bio banov stav prema osnivanju institucije izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj ne mo~e se pouzdano zaklju iti. S jedne strane, ban je izravno profitirao od te institucije jer korist koju je mogao izvui iz predsjedniatva Vijea nije samo financijske naravi, nego i organizacijske: stalni rad Vijea rjeaava bana stalne podlo~nosti Saboru, koji je kao glomazno tijelo s nekontinuiranim radom i raznim interesima pojedinaca bitno ote~avao provoenje kraljevskih i banskih odredbi. S druge strane, osnivanjem Vijea ban postaje samo inovnik koji provodi volju kralja i Dvora, bez ovlasti izbora i imenovanja suradnika u tom vijeu  forma takve institucije sigurno ozna ava smanjenje banove vlasti i ukida mogunost odr~avanja Konferencija, iji je rad ban kontrolirao u potpunosti. Teako je odrediti i `krlecov stav prema osnivanju Vijea u vrijeme polaska povjerenstva u Be . Njegova kasnija aktivna uloga u radu Vijea, velik utjecaj u kasnijoj politici Banske Hrvatske i njegovi spisi kojima se potvruje kao prosvijeeni dr~avnik daju naslutiti da je `krlec mogao podr~ati osnivanje takve institucije. No, da li je s tim stavom `krlec krenuo u Be , dok joa nije znao da e biti namjeaten u novom vijeu? Dr~avna slu~ba tada je od egzistencijalne va~nosti za ni~e plemstvo, kojem je pripadao i `krlec, pa i cjelokupno njegovo akolovanje osmialjeno je s tendencijom da politi ku karijeru pronae u dr~avnoj slu~bi. `krlec je u Be  krenuo kao protonotar, u slu~bi iji se zna aj gasi upravo osnivanjem banskog vijea: nakon ato je protonotaru 1723. godine oduzeta sudska funkcija, uloga te slu~be usko je vezana za upravu bana i Sabora te osnivanjem Vijea postaje zamjenjiva. Stoga dr~im da ni `krlec nije krenuo u Be  s vrstom namjerom da podr~i planirane promjene u upravi Banske Hrvatske. Kakvu je ulogu poslanstvo odigralo tijekom svojeg dvomjese nog boravka u Be u, otkriva nam sam `krlec u slu~benom izvjeau za Sabor, kojeg je pisao po etkom srpnja. `krlec izvjeatava stale~e da je po svojem dolasku u Be , 9. svibnja, kontaktirao s ugarskim kancelarom i ostalim savjetnicima Kancelarije za koje je uvidio da imaju utjecaj na hrvatske poslove, kao i s barunom Kollerom. Svima je razjasnio uzbuenje naroda i zbog ekskorporacije i zbog osnivanja novog politi kog tijela te iznio pritu~be stale~a da se pri takvim pregovorima nije savjetovalo ni s njima ni s banom. `krlec naglaaava da je naj eai izgovor za zaobila~enje stale~a bio da se pri tim pregovorima poativala uobi ajena procedura: prije obavijesti stale~ima trebale su se dogovoriti relevantne institucije, a tek poato ministri obave taj posao, stale~i e biti obavijeateni reskriptom i dovoljno sasluaani. `krlec je preko kancelara i bana uspio isposlovati da ga komornik uvede na audijenciju kod Marije Terezije, a o toj audijenciji, odr~anoj 19. svibnja, izvjeatava sljedee: za kraljicu je sastavio jednu promemoriju i preveo je na njema ki, te ju je na audijenciji, koja je trajala tri etvrt sata, predstavio i objasnio to ku po to ku. Budui da ta promemorija nije sa uvana, tek se iz `krlecovog izvjeaa mo~e zaklju iti da je naglasak bio na spre avanju ekskorporacije. On isti e da se Marija Terezija udila da su se glasine o ekskorporaciji tako brzo proairile i da su hrvatski stale~i toliko nepovjerljivi prema njezinim namjerama, a po `krlecu je poru ila stale~ima da nee biti poduzeto niata na atetu njihovih privilegija i ugarskih zakona. `to se osnutka Vijea ti e, kraljica je stale~ima poru ila da je jedina njezina namjera osnutkom te institucije pru~iti priliku sinovima domovine da se uzdignu u politici, kao i potaknuti trgovinu i industriju radi procvata zemlje. Istu je promemoriju `krlec predao i ministrima i savjetnicima, no nije imao veeg pristupa u pregovore oko hrvatskih pitanja pa stale~e tek izvjeatava o kraljevskoj odluci o ograni enju povraine zemljiata za pripojenje Karlova kom generalatu, a odobrenje ekskorporacije pripisuje utjecaju generala Becka. krlec je napisao i drugu promemoriju kojom je pokuao umanjiti povrinu terena za ekskorporaciju,  a primijetio je da se hrvatski predmeti bolje promatraju nakon pet banovih audijencija kod kraljice. Ipak se, prema krlecu, daljnji pregovori nisu odvijali pozitivno za Bansku Hrvatsku jer je kraljica oboljela, to je s jedne strane onemoguilo daljnji pristup kraljici, a s druge je strane uzrokovalo manje poatene prijedloge. Nadalje je izvijestio da su kona ni prijedlozi ipak nastali zajedni kim radom relevantnih dvorskih institucija bez ikakvog savjetovanja s banom te da je ban pozvan tek na posljednju dvorsku mjeaovitu komisiju, odr~anu 5. srpnja, na kojoj su doneseni zavrani zaklju ci o ekskorporaciji i osnivanju Vijea. Iz `krlecovog izvjeaa Saboru izvire openitost i formalnost, on se trudi prikazati da su i ban i on sve poduzeli da bi zadovoljili zahtjeve stale~a, no mirno prihvaa neuspjeh i preporu a stale~ima da usvoje izdane kraljevske reskripte. Formalnost izvjeaa daje te~inu Kr elievim navodima da se `krlec i ban u Be u nisu trudili sprije iti osnutak Vijea: `krlec u svojem izvjeau izbjegava donoaenje bilo kakvih detalja o tom pitanju, on samo izvjeatava stale~e o uopenoj poruci Marije Terezije bez vlastitog komentara. Stoga se ve mo~e zaklju iti da je `krlec u vrijeme svojeg boravka u Be u bio pristaaa osnivanja institucije izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj, tim viae ato je njemu dodijeljena vrlo utjecajna uloga prvog savjetnika iz redova plemstva i ravnatelja kancelarije u tom vijeu pa svojim izvjeaem nije ni pokuaao izazvati otpor stale~a prema intervenciji Dvora u hrvatsku upravu. Iz opisanog postupka u pregovorima dvorskih institucija mo~e se zaklju iti da poslanstvo hrvatskih stale~a u Be u nije moglo postii cilj, no ostaje pitanje kolik je utjecaj moglo imati na pojedine odluke. O djelovanju poslanstva hrvatskih stale~a u Be u govori nam tek `klecovo formalno izvjeae i vrlo malo sa uvanih podataka o ve spomenutoj dvorskoj komisiji na kojoj je sudjelovao i ban. Osim `krlecovih tvrdnji, nisu mi bili dostupni drugi podaci o banovim audijencijama kod kraljice pa mi je stoga nemogue rekonstruirati djelatnost bana na Dvoru. Ipak, tijekom dvomjese nog boravka u Be u, banov se utjecaj nazire u predstavkama Ugarske kancelarije, prvenstveno u izboru slu~benika budueg vijea. Prvi prijedlog Ugarske kancelarije, kojoj je i Kollerovim prijedlogom i zaklju cima Starhembergove komisije od 24. o~ujka ostavljena potpuna sloboda u izboru prvih savjetnika i administrativnih slu~benika Vijea, nosi datum 10. lipnja i pokazuje naznake da je Ugarska kancelarija tra~ila banov savjet pri sastavljanju tog prijedloga. Zacijelo nije slu ajnost da je upravo `krlec predlo~en za najutjecajnijeg savjetnika Vijea  za prvog savjetnika iz reda plemstva i direktora kancelarije. U vrijeme boravka Be u, kako sam izvjeatava, esto je kontaktirao sa savjetnicima Ugarske kancelarije i pritom je mogao lobirati za svoj polo~aj. Vrlo je vjerojatno da ga je u tome podr~ao i ban: od Ndasdyjeva nastupa na bansku funkciju `krlec je svojom slu~bom neprestano bio vezan uz banov rad  kao tajnik Konferencija sudjelovao je na svim savjetovanjima kojima je ban predsjedavao izvan Sabora, a i kasnijom protonotarskom slu~bom neposredno je sudjelovao u svim banovim poslovima. Stoga prijedlog `krleca za utjecajno mjesto u Vijeu predstavlja nastavak njegove suradnje s banom kao predsjednikom Vijea. Banov utjecaj joa je o itiji pri izboru ostalog osoblja: za oba tajnika Vijea i za zapisni ara predlo~ene su osobe direktno povezane s banom. Naime, za prvog je tajnika predlo~en Gaapar Hajnal, koji tada ve sedam godina slu~io kao banov tajnik, a za drugog je tajnika s posebnom banovom preporukom predlo~en Alexandar Szcsn. Na banovu preporuku predlo~en je i Stjepan Csernko za zapisni arsko mjesto, tada banov pisar. Vjerojatan utjecaj bana i `krleca na izbor osoblja pretpostavlja i Kr eli, koji tvrdi da su oni sudjelovali u raspravama o imenovanjima. Na temelju spomenutih primjera mo~e se tvrditi da su ban i `krlec sudjelovali u tim pregovorima, ali ne i da su imali odlu ujuu ulogu u formiranju osoblja nove institucije. Poslanstvo Hrvatskog sabora u Be u ipak je djelovalo tek sporednim kanalima jer na in donoaenja odluka pokazuje da su audijencije i bana i `krleca kod kraljice bile prvenstveno formalne naravi. Jedini slu~beni sastanak predstavnika relevantnih institucija s banom, kako je ve spomenuto, odr~an je 5. srpnja, kada je ve odlu eno o svim pojedinostima vezanim uz osnivanje i rad Vijea. Stoga se i taj sastanak s banom mo~e dr~ati samo formalnim i vrlo je vjerojatno da je prvenstveni cilj sastanka bio obavjeatavanje bana o odlukama Dvora, a tek je sporedno, i donekle samo da se zadovolji forma, obavljeno savjetovanje s banom kao predstavnikom kraljevske vlasti u Hrvatskoj. Predstavka o osnivanju Vijea koju je ban predao drugi dan nakon sastanka pokazuje da je ban u potpunosti prihvatio injenicu da e nova institucija zapo eti s radom jer se u svojoj predstavci tek poziva na odreene to ke upute za Vijee i niti jednom rije ju ne pokuaava promijeniti kraljevsku odluku. Osim nekih pojaanjenja u uputi te ve spomenutih promjena naziva i mjesta sjediata Vijea, banovo sudjelovanje u slu~benim pregovorima nije imalo veeg u inka. Dvor je pritom to no postupao prema Kollerovom prijedlogu: na sastanku od 5. srpnja ban je slu~beno obavijeaten i upuen kako predstaviti osnivanje Vijea Saboru. Doista, mandat Marije Terezije kojim obavjeatava stale~e o osnivanju Vijea sastavljen je u Ugarskoj kancelariji ve 17. lipnja te je nakon sastanka s banom Ugarska kancelarija 7. srpnja u taj mandat unijela promjenu naziva novog tijela i napomenu da e ono biti organizirano po uzoru na Ugarsko namjesni ko vijee, na kojoj je napomeni o ito inzistirao ban. Banu je joa u lipnju nalo~eno da sazove Sabor za 7. srpnja radi obavjeatavanja stale~a o dolasku komisije za razgrani enje i o osnivanju Vijea, no on je iz organizacijskih razloga molio preko ugarskog kancelara da se Sabor sazove za 13. srpnja. Nakon ato objavi mandat Marije Terezije o osnivanju Vijea, ban je du~an vratiti se u Be , gdje e polo~iti zakletvu i preuzeti ~ig, uputu, dekrete o imenovanju osoblja i njihove zakletve. Odmah po povratku u Vara~din ban treba skupiti sve imenovane da pred njim polo~e zakletvu, pro itati uputu i odmah zapo eti s radom Vijea. Takav je postupak odreen Kollerovim prijedlogom, a podupirao ga je i Starhemberg, dr~ei da e se na taj na in izbjei sve neugodnosti. Hrvatski sabor 13. srpnja 1767. i otpor stale~a osnivanju Vijea Sabor sazvan za 13. srpnja u Zagrebu bio je, kako izvjeatava Kr eli, vrlo dobro posjeen, kao i uvijek kad se odr~avao u Zagrebu. Stale~i su najviae raspravljali o ekskorporaciji civilnih posjeda i o osnivanju novog politi kog tijela u Banskoj Hrvatskoj, pri emu se iz zaklju aka tog sabora ne mo~e zaklju iti da su stale~i povezali dolazak komisije za razgrani enje, koja e ujedno provesti i ekskorporaciju civilnih posjeda, sa osnivanjem nove institucije. Rasprave o ekskorporaciji stoga nisu u velikoj mjeri utjecale na formiranje stava stale~a prema osnivanju Vijea pa izlaze iz okvira ovoga rada; stoga u se ovdje usredoto iti samo na stav stale~a samo prema promjenama u kraljevinskoj upravi. Kako nam otkriva l. 1. zapisnika tog sabora, na zasjedanju je pro i@BDF~p r t ĻġĖvk^ĻD2jhxhx>*B*UmHnHphuhx5mHnHtHuh!TmHnHu j}hxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHu2jhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhhx0JmHnHu$jhhx0JUmHnHu h175jh175Uh17h175CJ \ ! " Lt>ZZ08B<    $<<a$gdG d       ! " # ? @ A B z { | ׻רxg׻ר jqhxUmHnHu2jhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhx5mHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHu jwhxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHuhhx0JmHnHu      ! " # $ @ A B C źӂy_źNӂ jehxUmHnHu2jhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhx5mHnHtHuh!TmHnHu jkhxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHuhhx0JmHnHu$jhhx0JUmHnHu2jhxhx>*B*UmHnHphu < > @ t v x | ~ : L N P λ谡x^N谡hhx0J^JmHnHu2jhxhx>*B*UmHnHphuhx5mHnHtHuh!TmHnHu j_hxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHu$jhhx0JUmHnHu2jhxhx>*B*UmHnHphuhhx0JmHnHuhxmHnHu )*+EFGIJKLMNjklmµ§§yyhµ§N§y2jhxhx>*B*UmHnHphu jShxUmHnHuhxmHnHu2jhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhhx0JmHnHuhx5mHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHujhxUmHnHu jYhxUmHnHu𶩶xg𶩶M2j hxhx>*B*UmHnHphu jG hxUmHnHu2jhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhhx0JmHnHuhx5mHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHu jMhxUmHnHuhxmHnHujhxUmHnHu  nprֶǫǘhWǫǘ j; hxUmHnHu2j hxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhx5mHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHu jA hxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHuhhx0J^JmHnHuhhx0JmHnHu@tvxDFH|~ŵriOŪ> j/ hxUmHnHu2j hxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhx5mHnHtHuh!TmHnHu j5 hxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHuhhx0J^JmHnHuhhx0JmHnHu$jhhx0JUmHnHu2j hxhx>*B*UmHnHphu~,.0dfhnprtvxҹҹzҹ`ҹPhhx0J^JmHnHu2jhxhx>*B*UmHnHphu j)hxUmHnHuhxmHnHu2j hxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhhx0JmHnHuhxmHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHujhxUmHnHu.028:<>@Bz|~JLNTVXZ\^շyhշN2jhxhx>*B*UmHnHphu jhxUmHnHu2jhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhhx0JmHnHuhx5mHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHujhxUmHnHu j#hxUmHnHuhxmHnHuJLNTVXZ\^  VXֶǫǘhWǫǘ jhxUmHnHu2jhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhx5mHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHu jhxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHuhhx0JmHnHuhhx0J^JmHnHu XZ\ "$*,.024lnpr(ŵriOŵ2jhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhx5mHnHtHuh!TmHnHu j hxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHuhhx0J^JmHnHuhhx0JmHnHu$jhhx0JUmHnHu2jhxhx>*B*UmHnHphu(*,2468:<tvxz246<>@BDF~µ§§tiiXµ§ jhxUmHnHuhxmHnHuhhx0J^JmHnHu2jhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhhx0JmHnHuhx5mHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHujhxUmHnHu jhxUmHnHu,.068:<>@xz|~źӂy_O> jhxUmHnHuhhx0J^JmHnHu2jvhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhx5mHnHtHuh!TmHnHu jhxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHuhhx0JmHnHu$jhhx0JUmHnHu2j|hxhx>*B*UmHnHphu&(*,htvҷҷyyhҷN2jjhxhx>*B*UmHnHphu jhxUmHnHuhxmHnHuhhx0J^JmHnHu2jphxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhhx0JmHnHuhx5mHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHujhxUmHnHu68:<prtz|~J L N ֶǫǘhWǫǘLhxmHnHtHu jhxUmHnHu2jdhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhx5mHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHu jhxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHuhhx0J^JmHnHuhhx0JmHnHu !"#%&&'(V)J**+:,>,@,B,2-<->-2*: ADgd=rHgdPtgdJ5gd17     V!X!Z!!!!!!!!!!!!!!`"t"v"|"~"""λ谡z`PPhhx0J^JmHnHu2jXhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHtHuh!TmHnHu jhxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHu$jhhx0JUmHnHu2j^hxhx>*B*UmHnHphuhhx0JmHnHuhxmHnHu"""""""""####6#v#x#############$$·©©vvkkZ·© jhxUmHnHuhxmHnHuhhx0J^JmHnHu2jRhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhhx0JmHnHuhxmHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHujhxUmHnHu jhxUmHnHu$ $"$T$h$$$$$$$$$%%%%%@%B%D%F%~%%%%%ŵŵtkQŵ2jFhxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhxmHnHtHuh!TmHnHu jhxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHuhhx0J^JmHnHuhhx0JmHnHu$jhhx0JUmHnHu2jLhxhx>*B*UmHnHphu%%%%%%&&&<&>&@&B&&&&&&&&&&&&&''' 'r't'v'·©©{{j·©P©{2j: hxhx>*B*UmHnHphu jhxUmHnHuhxmHnHu2j@hxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhhx0JmHnHuhxmHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHujhxUmHnHu jhxUmHnHuv'''''''''''''' (R(T(V((((((((((((շ{kZշ j!hxUmHnHuhhx0J^JmHnHu2j4!hxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhhx0JmHnHuhxmHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHujhxUmHnHu j hxUmHnHuhxmHnHu(((((()))F)H)J)P)R)T)V)X)Z)))))***:*ŵŵtkQŪ2j(#hxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhxmHnHtHuh!TmHnHu j"hxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHuhhx0J^JmHnHuhhx0JmHnHu$jhhx0JUmHnHu2j."hxhx>*B*UmHnHphu:*<*>*D*F*H*J*L*N******************"+$+µ§§tiiXµ§ j$hxUmHnHuhxmHnHuhhx0J^JmHnHu2j"$hxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhhx0JmHnHuhx5mHnHtHu$jhhx0JUmHnHuh!TmHnHujhxUmHnHu j#hxUmHnHu$+&+(+B+D+F+z+|+~++++++++++++++*,,,.,4,6,8,:,źӂy_źNӂ j&hxUmHnHu2j&hxhx>*B*UmHnHphuhxmHnHuhx5mHnHtHuh!TmHnHu j%hxUmHnHujhxUmHnHuhxmHnHuhhx0JmHnHu$jhhx0JUmHnHu2j%hxhx>*B*UmHnHphu:,<,>,@,B,,,.-0-2->-"..../11f6h6B;D;\<^<>>lDnDFFIIKKLLVRXRlSnSTT2V4VZZ8\:\\\]]]v_x_Z`\`^` a"aeeii j"j:kRو5OWqyvf‹؋ڋ bdhj tv hb'6]h1sa6B*]phhb' h1sa6]jh1sa0JUh1saTJbf~04HΣУ"8@Bz|<>:ȳ'̴34VX,.02JLz|"$NPftpr@BDzhb'hh=rH h1sa6]h1sajh1sa0JUXz|24PR>@$&TVTVb    J L    B `bln.:hj8J^"R6xVf  b"d""".(0(J* h1sa6]hh1sajh1sa0JUZr\z  Z4(-12)33h8=$<<`a$gd=rHgdJ5gd=rH$<<`a$gd=rHJ*L*r+t+,,-$-\-n---v.x.//1u2v2222233)3+3|3}3~3555(58 9t9v9 ::*:?:o::::::!;";==pArABB,C.CDD GGG G\J^J8LJLNNNNNOPOP QQQRRhaGh#ih1saCJ aJ hv h#i6]h#ijh1sa0JU h1sa6]h1sah#O====DbJ4VV[fPrw}ҏ.PgdJ5$<<`a$gd=rHgdJ5gd=rH $<<a$gd#i $`a$gd#iRTTFWHWbXdX[[\\b_d_a aHbJbhdjdhhjjjjkknn>qdqJrLruu{{hjȎʎ@46Ɣܔޔ(2b`|24ܛޛ2 .HhI hjz6]jh1sa0JUhjz h1sa6]h1saW.NRT<\^dLN46n^`rtFHVjxz^z|Hn. DRvx$&$%>htNjh1sa0JU h1sa6]h1sahIWzHhPb /@6:@N[[dq~wy<{|}r~gdJ5$<<`a$gd=rHgd=rHfv.@|x|~hj8CDEzrrdf\^    8 : 2 4 ^`b hJ5h1sa h1sa]h5{jh1sa0JUhIh1sa h1sa6] htN6]R    !!:"<"##%%~%%&&'')) ++++8-:-.. 3 333n4z4~44:6<6P7R7??\?^???VBBCCCCCCXEZEGG4H6HtKvK*O,O`QbQxRzRSSTTTTU h1sa5\jh1sa0JU h1sa6]h2h1sa hJ5h1sahJ5h1sa^JhJ5h1sa^JNUU4]6]]]aafhhhhh2k4kdlflmm4q:qqqrrvsxs$t&tttvvxwzwyyĉƉZ\RT.PTVȜn̩ΩP,.ҭԭtvh&R h1sa6]h!NhWjjh1sa0JUh1sah2Vr~~B(Pȉ|ޏPx4< zNgdJ5$<<`a$gd=rHgd=rH.0 "\^jlHJxzjphj02pr8:RT&(,.46np  r t  hC\hUCh2A,hSh&Rjh1sa0JUh1sa h1sa6]UNf <!!"!$!%64=CRVX`nu$v{T|6gdJ5gdJ5 $<<a$gdUC$<<`a$gd=rHgd=rH8:HJ!"!!!&&r*t*++N2P2448:::<<??BBdDfDDDFFHHKKTNVNrOtO|R~R SS4T6TXX|Z~Z[[\\@]B]P`R`bbccddhhFhhiiBjDjjjh19hC\h8i h1sa6]hnhUCh1sa5CJ aJ hUCjh1sa0JUh1saPjlknkmm.o0oppjqpqxqzqqqrrssuu$vRxTx{{{N|P|R|T|.0vx؈d TVΌЌڍ܍h7(jh1sa0J6U]h'5hrhLh1sa^JhLh1sa^J hLh1sa hLhL h1sa6]hLjh1sa0JUh19h1saB (2dfHJ֤ؤȯʯXZlָظtƼȼdf$&24ln  *Jh'5 h1sa6] *h1sa h1sa5\h7(jh1sa0JUh1sahGQ6R\(z8$X()@36<EK6SVgdJ5gd=rHJLh|~NNRx\^df    J L b h $prvx,6h_r j]h1sa6] j[h1sa6]h'5 h1sa6]jh1sa0JUh7(h1sa h1sa5\ h7(5\H68~xzrt  H!J!#$B)),,..`5b566x>@AANBPBEEGGLLPOZPlWWYYt\v\\\bbbbccphRillooqDrrrFv~Ċhvh1sa56\] *h1sahb2jh1sa0JU h1sa5\h7(h1sa h1sa6] h7(6]LV~afgLrv}&Y ԸvnD2ACSd"rr ugdJ5gd=rH\^npšĚ&PR68rt©ܪުȿʿ$&NPpr<>&(HJhjhj8:TV>@~hD=Khb2jh1sa0JUh1sa\46 `b  2 4   N P ""N#P#j$l$$$''''0*2*H+J+,,..:0<0118899::F<H<n=p=~??AAAAJDLDFFnHpHHHdJfJpJrJ.KxKzKKXLZLN h)M6] h1sa6]h)Mh h3h1sajh1sa0JUhD=Kh1saQNNPPQQQQ R RhRjRSSTTTT^W`WZZ^^HbJbee>k@kllnn*p,p"rjrlrrr  ~D0F000222233445566l6n677Ahh1sa6>*] hE6]hE h1sa6]jh1sa0JUh1sahwpR#,&@LU4bvbtgrȔ*(4,VFl%<MgdJ5gdJ5gd=rHAA(A*ABBHHFJKPPpQrQRRlRSS`SbSSSUUVVVXXX\\``4b^b`btbvb$d&dddLeNeiiiijj~kknnppzq|qrrrrssdufuuuww({*{||h<[h1sa^Jh<[h1sa^J h<[h1sahI *h1sa h1sa6]hbThh1sajh1sa0JULxzLNTV\^hj,.xz؛ڛDF DFBD>@(4&Z\ڸܸpr*, h1sa0JhVh1sa^JhVh1sa^J hVh1sah1sa56\]h?hVhIjh1sa0JUh1saJ.0hj6\^pr^`46`bjlVXPRTVbd "24<>fh(8:Ļhgh1sa^Jhgh1sa^J hgh1sa j]h1sa6] j[h1sa6]hghVh?jh1sa0JUh1sa h1sa6]F:02   46""b#d#%%%%2&4&f&&F'H'|)~)**,+.+T,V,//(0*0h6j6j;l;>>@@lAnACC.D0DEEhFjFHH0J2JPJRJ"K$KMMM N"N&Nh{h1sa^Jh{h1sa^J h{h1sah h1sa6]h{h jh1sa0JUh1saNM(N:Udrtν L@$ 4!&.V*gd=rHgdJ5&N(N*W,WL\N\\]^]~aaFbHbvbxbbbffHhJhmmpprrptrtttuuvv>w@w6x8xFxHxhyjyyy\z^z8}:}ln Нҝ46tȥʥrtܫޫPRh{h1sa^Jh{h1sa^Jh{hyzIh\jh1sa0JUh1sa h{h1saQʽ̽*,>@^`"$DFfhvx24hjrt  t,.FHPR68    BD  :<    h1sa0Jh>~hyzIh1sajh1sa0JUY .!0!2!4!8":"""B'D'гҳbdjljĽ@BNPRTtv&(Z\*,&(46Z\ ". 0 B D       P hrhzlY h1sa5\UhIXjh1sa0JUh1sahrh1sa^Jhrh1sa^J hrh1saLtan izvjeataj poslanika o njihovom djelovanju u Be u, koji je sastavio `krlec i o kojem je ve bilo govora, a zatim i mandat Marije Terezije od 7. srpnja kojim stale~e obavjeatava o osnivanju Vijea. Taj mandat, uobi ajenom praksom nastao u Ugarskoj dvorskoj kancelariji, ban je ponio iz Be a, a stale~ima poru uje sljedee: nakon uobi ajenog isticanja zasluga stale~a i redova za kralja, njihovog junaatva u ratu, pa ak i revnosti u izvraavanju kraljevskih odredaba, kraljica obavjeatava stale~e da je odlu ila u Kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji osnovati politi ko tijelo pod nazivom "Kraljevsko vijee za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju". Osnivanje tog tijela u mandatu se prikazuje kao osobita milost kraljice prema stale~ima i redovima te "vrhunac sree" tih Kraljevina, a njegov je djelokrug odreen na politi ko-gospodarske i vojne poslove, u istom omjeru kako ih obavlja i Namjesni ko vijee u Maarskoj. Stale~i se obavjeatavaju da e to vijee uvijek ovisiti isklju ivo o kraljici i o njezinim zakonitim nasljednicima i ugarskim kraljevima, da je predsjedniatvo uvijek osigurano banu i njegovim nasljednicima te specificira iz kojeg e se stale~a birati pet savjetnika, obeavajui da e se u popunjavanju tih mjesta osobita pa~nja poklanjati izboru domaih sinova. Stale~i su izabrali saborski odbor sa zadatkom da sastave predstavku kraljici kojom e iznijeti stajaliate Sabora prema namjeravanoj reformi kraljevinske uprave. U taj su odbor izabrani grof Orai kao predsjednik, zatim barun Aleksandar Maleni, kanonik Franjo Popovi, podban Bedekovi, protonotar `krlec, prisjednik Sudbenog stola Petar `piai i prisjednik Banskog stola Juraj Petkovi, zatim pod~upani Zagreba ke i Srijemske ~upanije Matija Bornemisza i Ivan Frank, sudac grada Zagreba Ladislav Szale, Tadija Bedekovi te tajnik Konferencija Benedikt Kraja i kao aktuar. Predstavka koju je taj odbor sastavio u ime stale~a pro itana je na Saboru i odaslana kraljici, a otkriva sljedei stav stale~a prema promjeni kraljevinske uprave: Na po etku svoje predstavke stale~i navode razloge zbog kojih, po njihovom mialjenju, kraljica ne bi trebala provesti reformu kraljevinske uprave, prihvaajui pritom kraljevski mandat kao obavijest namjere, a ne kao gotovu odluku. Protiv osnivanja Vijea pozivaju se na potvrene zakone Ugarskog sabora, kraljevske diplome i viaestoljetnu praksu u kraljevinskoj upravi, ne navodei to no zakonsku podlogu koja bi kraljicu onemoguila u namjeri da reformira sustav izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj. Pozivajui se openito na dotadaanje spise Ugarskih sabora, stale~i isti u da niti jedna institucija pravosudne ili politi ke vlasti u Ugarskoj nije osnovana bez zaklju ka Ugarskog sabora. Argumentiraju da bi osnivanje Vijea zna ilo gubitak tadaanjih ovlasti Hrvatskog sabora i bana, koji obavljaju sve politi ke i gospodarske poslove Kraljevine, pozivajui se na l. 87. Ugarskog sabora iz 1723. kojim je prilikom osnivanja Namjesni kog vijea u Maarskoj banska vlast potvrena u dotadaanjem opsegu. Nadalje se pozivaju na kralji ino zadovoljstvo dotadaanjom upravom Kraljevine, iskazano u reskriptu od 7. srpnja te upozoravaju na veliku atetu za kraljevski erar koju bi uzrokovalo osnivanje nove institucije. Stoga mole kraljicu da odustane od namjeravanih promjena dok se one ne rasprave na buduem Ugarskom saboru. Daljnje se to ke predstavke odnose na slu aj ako kraljica odlu i ostati pri svojoj namjeri. Stale~i isti u da se u tom slu aju moraju pokoriti, no mole da kraljica novom diplomom obea sljedee: 1. Da banu i njegovim nasljednicima predsjedniatvo Vijeem ne prije i zapovjedniatvo nad Banskom krajinom, pravo na koje potvreno je u banskoj diplomi. 2. Da se nakon osnutka Vijea ne osporava pravo stale~a na prijedlog novog bana, prava na izbor kapetana i potkapetana Kraljevine, protonotara, blagajnika i vojnog povjerenika, pravo na uporabu pe ata te na odr~avanje Sabora radi regulacije drugih poslova Kraljevine. 3. Da u slu aju banove smrti, ostavke ili premjeataja kralj uvijek na to mjesto imenuje osobu zaslu~nu za kralja i Sv. krunu, rodom iz zemalja Sv. krune i poznatu po vojnoj vjeatini, kojoj e uvijek ostati pravo imenovanja podbana. 4. Da Vijee prema zakonskom lanku 101. Ugarskog sabora iz 1723. bude ovisno samo o kralju posredstvom Ugarske dvorske kancelarije i neovisno o bilo kojoj drugoj instituciji. 5. Da Vijee u vojnim i gospodarsko-vojnim poslovima ima iste ovlasti kao i Namjesni ko vijee. 6. Da tri slavonske ~upanije, dotad u politi kim, sudskim i vojnim poslovima ovisne o banu i Kraljevini, ubudue ovise o Vijeu i u tim poslovima i u gospodarskim i ra unovodstvenim poslovima jer su porezni i politi ki poslovi usko povezani. 7. Da o Vijeu ovise i primorska dobra, kojima upravlja Trgova ko vijee. 8. Da se Vijee u djelatnosti i plaama izjedna i s Namjesni kim vijeem. 9. Da se na iduem Ugarskom saboru inartikuliraju sve ove to ke, kao i konzistencija Vijea. Na kraju stale~i tra~e da se radi uspjeanosti obavljanja poslova Vijeu osim planiranih slu~benika dodijele joa jedan savjetnik iz velikaakog stale~a te jedan iz plemikog stale~a. Takoer mole da se Vijee preseli u Zagreb im bude popravljena kraljevinska kua zbog povoljnog polo~aja tog grada. Reprezentacija Hrvatskog sabora dostavljena je Ugarskoj kancelariji, koja ju je predstavkom datiranom 26. srpnja 1767. proslijedila kraljici sa svojim mialjenjem o pojedinim to kama. O reprezentaciji je raspravljao sam vrh Kancelarije: kancelar Ferenc Esterhzy, potkancelar GyQrgy Fekete, savjetnici grof Tdor Batthynyi, grof Lipt Plffy, biskup Jzsef Bajzth, zatim baruni Pter Vgh, Jzsef Trk te Antal Cothmann, koji je ujedno bio i referendar u tom predmetu. Ugarska kancelarija predstavila je kraljici reprezentaciju Hrvatskog sabora s argumentima stale~a protiv promjene uprave u Banskoj Hrvatskoj, ocjenjujui pojedine to ke za koje stale~i tra~e da se uvrste u novu kraljevsku diplomu u slu aju ako kraljica ipak ostane pri svojoj namjeri. O argumentima hrvatskih stale~a protiv osnivanja Vijea Kancelarija je iznijela sljedee mialjenje: nasuprot navodima stale~a da dotad nije postojao primjer da se jedna institucija u Ugarskoj osnuje bez potvrde Ugarskog sabora - pa je tako bio slu aj i s Namjesni kim vijeem 1723. godine - Kancelarija je istakla da ne postoji niti jedan zakon koji bi kralju ograni avao vlast da se sam brine za sve poslove koje se odnose na upravu Kraljevstva. Dapa e, ak i zakonski lanak 97. iz 1723., kojim je utvreno osnivanje Namjesni kog vijea, jasno isti e da je Namjesni ko vijee osnovao kralj dok ta kraljevska institucija joa nije bila inartikulirana na Ugarskom saboru 1723. godine. Prema Kancelariji, ne mo~e se tvrditi da je vlast bana i stale~a utvrena zakonom jer niti jednim zakonom nije definirano dokle se prote~u njihove ovlasti u politi kim poslovima, nego se to temelji na dotadaanjoj praksi. Stoga Kancelarija misli da se osnivanje nove politi ke institucije u Banskoj Hrvatskoj ne mo~e dr~ati atetnim: budui da je Ugarski sabor 1741. u 11. lanku odredio da politi ke poslove u Kraljevini Maarskoj obavlja politi ka institucija (tj. Namjesni ko vijee), isto se treba spoznati i u Hrvatskoj. Kancelarija predla~e da se stale~ima odgovori u tom smislu, a ato se pojedinih to aka ti e, na temelju kojih stale~i mole osiguranje novom kraljevskom diplomom u slu aju da kraljica ipak inzistira na osnivanju Vijea, Kancelarija predla~e sljedee: 1. Na prvu to ku, kojom stale~i tra~e potvrdu banske diplome u pogledu banovog zapovjedniatva Banskom krajinom, Kancelarija isti e da osnivanje Vijea nema nikakve veze sa zapovjedniatvom Banske krajine te, budui da su banove ovlasti u Banskoj krajini to no odreene spomenutom diplomom, nije potrebno izdavati novu diplomu kako bi se to potvrdilo. 2. Drugom to kom stale~i tra~e potvrdu prava Sabora na prijedlog bana i izbor najviaih du~nosnika Kraljevine te potvrdu prava odr~avanja Sabora za rjeaavanje javnih poslova: Kancelarija dr~i da bi izdavanje nove diplome za potvrivanje tih prava Sabora takoer bilo suviano jer su ona ve potvrena zakonskim lancima zajedni kog sabora i kraljevskim diplomama, a uloga nove institucije nee biti mijenjanje zakona, nego briga o njihovom provoenju. 3. Za molbu stale~a da im kraljica pismeno osigura da e za bana uvijek biti izabrana zaslu~na osoba iz zemalja krune sv. Stjepana, Ugarska kancelarija takoer dr~i da je neutemeljena jer izbor bana, kao i ostalih du~nosnika Ugarske, potpuno ovisi o kraljevskoj vlasti i utvren je zakonom. 4. Kancelarija dr~i da se bez zapreke stale~ima mo~e osigurati da e Vijee u smislu l. 1723:101 biti podlo~no samo kralju putem Ugarske kancelarije, budui da je kralji ina namjera da se Vijee uredi po uzoru na Namjesni ko vijee. 5. Kancelarija isti e da je u kraljevskom mandatu od 7. srpnja ve naglaaeno da e Vijee u vojnim i gospodarsko-vojnim poslovima imati jednake ovlasti kao i Namjesni ko vijee, no dr~i da se na molbu stale~a za dodatnim osiguranjem tih ovlasti mo~e izdati opse~nija izjava. 6. O molbi stale~a da se Vijeu osigura nadle~nost nad tri slavonske ~upanije i u poreznim poslovima, Kancelarija predla~e da se stale~e uputi da e se Vijeu podvri poslovi slavonske kontribucije tek kad se kraljica uvjeri u dobar rad novog vijea u kontribucijskim poslovima. 7. Za molbu stale~a da se Vijeu podvrgnu i primorska dobra Kancelarija dr~i da je potpuno opravdana jer Trgova ko vijee na tom posjedu joa nema dominalno pravo, a sva su komorska dobra Ugarske komore bez iznimke podlo~na politi koj jurisdikciji pa stoga niti Trgova ko vijee ne mo~e biti izuzeto od toga. 8. `to se izjedna avanja plaa s Namjesni kim vijeem ti e, Ugarska kancelarija dr~i da je takav zahtjev neutemeljen jer su troakovi ~ivota u Po~unu mnogo vei od troakova u Zagrebu ili Vara~dinu. 9. Kancelarija se potpuno sla~e sa zahtjevom stale~a da se konzistencija Vijea inartikulira na iduem Ugarskom saboru jer se tako postupalo i pri osnivanju Namjesni kog vijea. Za daljnje molbe stale~a  o poveanju broja savjetnika i o preseljenju Vijea u Zagreb nakon popravka kraljevinske kue, Kancelarija isti e da je ve banu nakon njegove predstavke odgovoreno da se pitanje poveanja broja savjetnika ne mo~e razmatrati, a utvreno je da e Vijee samo privremeno stolovati u Vara~dinu. Na temelju svih to aka reprezentacije Hrvatskog sabora Ugarska je kancelarija zaklju ila da se stale~ima ne treba izdati ni nova diploma ni zasebno osiguranje, te predlo~ila da se samo novim reskriptom objasni da e novo vijee u potpunosti djelovati prema ve utvrenim ovlastima Namjesni kog vijea, da se nadle~nost Vijea nee airiti ni u vojne ni u javne poslove na atetu dotadaanje vlasti bana i stale~a, ija e vlast i dalje ostati ista kao ato je odreeno zakonima zajedni kog sabora i kraljevskim diplomama. Takoer se, prema Kancelariji, stale~ima istim reskriptom treba obeati ne samo da e osnivanje Vijea biti inartikulirano na sljedeem Ugarskom saboru, nego i da e ono biti nadle~no za primorska dobra, kao i za kontribuciju slavonskih ~upanija im se poka~u dobri rezultati Vijea u upravi kontribucijom hrvatskih ~upanija. O toj su predstavci Ugarske kancelarije raspravljali savjetnici Dr~avnog vijea. Iz Starhembergovog mialjenja saznajemo da je kraljica po~urivala odluku te da Dr~avno vijee ovoga puta nije stiglo tra~iti savjet od Kollera, ato je dotad bilo neizbje~no u svim pitanjima vezanima uz osnivanje Vijea. Kancelariji je odgovoreno prema Stupanovom prijedlogu: u kraljevskoj se odluci isti e da se kraljica u potpunosti sla~e s mialjenjem Kancelarije da nije vrijeme da se uzmakne od ve gotove odluke o osnutku Vijea. Takoer je prihvaeno mialjenje Kancelarije o ostalim to kama reprezentacije hrvatskih stale~a pa je Kancelariji nalo~eno da sastavi reskript stale~ima prema svojim prijedlozima, uz dopunu da u 7. to ki posebno istakne da e primorska dobra biti pod politi kom jurisdikcijom u istoj mjeri kao i dotad. Prema prijedlogu Starhemberga, Koller je posebnim pismom obavijeaten o kraljevskoj odluci. Ugarska je kancelarija to no po predlo~enom modelu 1. kolovoza sastavila reskript za hrvatske stale~e kojim ih u kralji ino ime obavjeatava da se inzistira na osnivanju Vijea, no da e budua djelatnost Vijea i njegova ovisnost o kralju biti potpuno ista kao ato je odreeno za Namjesni ko vijee u Maarskoj pa nova institucija nee proairiti svoje ovlasti na vojne i javne poslove u tolikoj mjeri da bi oatetila ovlasti bana i stale~a. Nadalje se u novom kralji inom reskriptu obeaje stale~ima da e Vijee biti inartikulirano na iduem Ugarskom saboru i da e zadr~ati svu jurisdikciju nad primorskim dobrima koju su i dotad u~ivali ban i stale~i. Iz reprezentacije hrvatskih stale~a sastavljene na Saboru od 13. srpnja upada u o i da strah stale~a zbog gubitka kontrole nad upravno-poreznim poslovima Kraljevine nije toliko uzrokovan uvoenjem institucije izvrane vlasti, koliko mogunoau da ta institucija postane organ kraljeve apsolutne moi u Kraljevini u veoj mjeri nego ato je to Namjesni ko vijee u Maarskoj. Ve i sama injenica da se te~iate reprezentacije postavlja na uvjete stale~a u slu aju da kraljica ipak osnuje Vijee, pokazuje da se stale~i nisu nadali da e sprije iti reformu uprave: argumenti koje stale~i navode protiv reforme uprave sa~eti su i nedovoljno zakonski utemeljeni pa stoga imaju samo karakter pokuaaja; odaju dojam da su tek formalno uvrateni u reprezentaciju da bi smirili pojedine nezadovoljnike u Saboru. Doista, stale~i nisu pozivanjem na zakonske lanke ili posebne kraljevske diplome ni mogli sprije iti kralji inu namjeru jer takva zakonska podloga nije ni postojala: ugarski zakon ureenje izvrane vlasti u potpunosti predaje kralju. Ugarska kancelarija u svojoj predstavci takoer isti e da ne poznaje zakon koji bi kralju ograni io te ovlasti, jednako kao ato ne postoji zakon koji to no definira airinu djelokruga bana i stale~a. Zakonski lanak 1723:87 na koji se pozivaju stale~i odreuje tek da se banu priznaje dotadaanji djelokrug vlasti, ne specificirajui do kuda ta vlast se~e. Stoga je stale~ima ostalo jedino da se pozovu na dotadaanji obi aj i na praksu da se svaka promjena u upravi raspravi sa stale~ima na zajedni kom saboru i ozakoni sankcioniranim zakonskim lancima. Zanimljivo je da je Ugarska kancelarija i taj zahtjev stale~a dr~ala neutemeljenim  izvijestila je kraljicu da l. 1723:97 jasno ka~e da je i Namjesni ko vijee osnovao kralj, a stale~i su na Ugarskom saboru tek inartikulirali njegovo osnivanje. Proalo vrijeme u navedenom zakonskom lanku ("Sua Majestas Sacratissima consilium regium constituit, (& (" (istaknula I.H.)) doista daje takav utisak, no Ugarska kancelarija ipak grijeai u toj tvrdnji: Kraljevsko vijee za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju prva je institucija krune sv. Stjepana iji osnutak proizlazi isklju ivo iz kraljevskih izvranih ovlasti bez pokuaaja sporazuma sa stale~ima. Naime, povijest osnivanja Namjesni kog vijea u Ugarskoj pokazuje da su upravo stale~i odigrali najveu ulogu u osnivanju te institucije 1723. godine: na zahtjev ugarskih stale~a za reorganizacijom uprave Ugarski je sabor, koji je zasjedao 1712.-1715. godine, lankom 1715:59 odredio komisiju na elu s ostrogonskim nadbiskupom Cskyjem sa zadatkom da do drugog Ugarskog sabora izradi prijedlog potpune reorganizacije politi ke, gospodarske i vojne uprave. Cskyjeva je komisija glavni dio posla odradila tek od 13. travnja do 13. srpnja 1722. godine, kad je u svojem kona nom sastavu obuhvaala i najva~nije du~nosnike Ugarske i kraljeve povjerenike, a njihovi su prijedlozi predstavljeni i kralju i Saboru, koji je opet zasjedao od lipnja iste godine. Dvor je, doduae, kontrolirao rad te komisije, no nije ga i usmjeravao, a kraljevska odluka od 16. srpnja o osnivanju Namjesni kog vijea donesena je isklju ivo na temelju prijedloga te komisije. Zakonski lanak 1723:97, na koji se poziva Ugarska kancelarija, ne mo~e se stoga uzeti kao potvrda kraljeve samovoljne odluke u tom pitanju jer je Ugarski sabor raspravljao i o prijedlozima komisije  koju je sam utemeljio  i o kraljevoj odluci te je tek na temelju toga zakonskim lancima 97.-102. ozakonio uvoenje Namjesni kog vijea u maarsku upravu. Praksa, dakle, pokazuje da su hrvatski stale~i opravdano tra~ili svoje sudjelovanje u reformi kraljevinske uprave, no injenica da ta praksa nije utemeljena ugarskim zakonom daje Dvoru pravo da zaobie stale~e. Ipak, koliko osnivanje Namjesni kog vijea u Ugarskoj oslikava kompromisan na in vladavine Karla VI. prema ugarskim stale~ima radi prihvaanja pragmati ke sankcije s njihove strane, toliko osnivanje Kraljevskog vijea za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju 1767. oslikava dublje zadiranje kraljevske vlasti u lokalnu upravu nakon Sedmogodianjeg rata te odlu niju inicijativu Dvora Marije Terezije na podru ju zemalja krune sv. Stjepana nakon Ugarskog sabora 1764./65. godine. Sadr~aj ostalih to aka reprezentacije Hrvatskog sabora otkriva upravo bojazan stale~a da e spajanjem tih praksi koje je Dvor pokazao u nekoliko prethodnih godina nova institucija u Banskoj Hrvatskoj prije poprimiti oblik lokalne uprave u nasljednim pokrajinama nego biti kompromisno rjeaenje izmeu kraljevske i staleake uprave kakvo je postojalo u Maarskoj. Taj strah stale~a dokazuje njihovo inzistiranje da zasebnom kraljevskom diplomom zadobiju osiguranje da novo vijee nee preuzeti poslove od Sabora koji se ti u imenovanja vrhovnih kraljevinskih slu~bi i zakonske regulacije poslova (to ka 2.), kao i osiguranje da e novo vijee u smislu l. 1723:101 ovisiti samo o kralju s posredniatvom Ugarske dvorske kancelarije (to ka 4.). Nadalje, bojazan da e reforma kraljevinske uprave smanjiti banove ovlasti u Banskoj krajini (to ka 1.) i da e primorska dobra biti istrgnuta iz njihove jurisdikcije (to ka 7.) pokazuje da su stale~i Vijee dr~ali za instrument kojim e kraljica potpuno ugasiti ovlasti staleakog sabora, kao ato je to u injeno u nasljednim pokrajinama 1763. godine, i neograni eno raspolagati zemljiatem Banske Hrvatske. No, sve rasprave o osnivanju Vijea, po evai od Kollerovog prijedloga preko zaklju aka Starhembergovih dvorskih komisija do priprema koje je obavila Ugarska kancelarija, pokazuju da je jedina namjera Dvora osnovati u Banskoj Hrvatskoj instituciju isklju ivo po uzoru na Namjesni ko vijee. To je i u injeno, to no kako odreuju lanci 97.-102. Ugarskog sabora 1723. godine za Namjesni ko vijee. Tim je lancima openito reguliran izbor i plaanje slu~benika, osnutak civilnog povjerenstva za poslove kontribucije, voenje poslova i djelokrug takve institucije, kao i njezin odnos prema drugim institucijama te isklju iva ovisnost o kralju i obavezanost zakonima. Stoga Kancelarija u svojoj predstavci na reprezentaciju Hrvatskog sabora izri ito isti e da se ovlasti Vijea nee proairiti izvan okvira izvrane vlasti i da "novum autem hoc Consilium non ad evertendas leges, sed ad procurandum earum effectum institutum haberetur" pa na temelju toga dr~i da se stale~ima ne treba izdati zasebna kraljevska diploma radi osiguranja njihovih prava. Marija Terezija je, dakle, osnivanjem Kraljevskog vijea za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju iskoristila kraljevsko pravo ureenja izvrane vlasti koje joj pripada prema ugarskim zakonima i time je kraljevska vlast dobila efikasan aparat koji e omoguiti izvraavanje kraljevskih naredbi u okviru zakona va~eih na prostoru Banske Hrvatske  dotad nepoznatih Dvoru  i onemoguiti preautno izbjegavanje provoenja odredbi. Time je Saboru potpuno oduzeta provedba upravnih poslova, no ne i njihova zakonska regulacija. Novim reskriptom, kao odgovorom na staleaku reprezentaciju, ponovljeno je i posebno istaknuto da e djelokrug i ovisnost nove institucije u Banskoj Hrvatskoj potpuno odgovarati onome Namjesni kog vijea. Reskript je predan banu u vrijeme njegova boravka u Be u krajem srpnja i po etkom kolovoza, u kojem je razdoblju ban polo~io zakletvu pred kraljicom kao predsjednik Vijea te primio sve potrebne dokumente za po etak rada Vijea. Sve je dokumente pripremila Ugarska kancelarija: zavraena je uputa za Vijee zajedno s tekstovima prisega za osoblje, koje e svi savjetnici i ostalo osoblje polo~iti pred banom prilikom instalacije Vijea, te dekreti o imenovanju osoblja. Potkancelar Fekete ve 14. kolovoza obavjeatava kraljicu da je Ugarska kancelarija poslala ~ig i sve potrebne dokumente da bi Vijee moglo zapo eti s radom 20. kolovoza, kao i reskripte za bana i grad Vara~din radi organizacije instalacije Vijea. Kraljica je posebno pohvalila Kancelariju i potkancelara ato su u tako kratkom vremenu uspjeli pripremiti sve dokumente. INSTALACIJA VIJEA, NJEGOV DJELOKRUG I ORGANIZACIJA RADA Instalacija Vijea Po etkom kolovoza ban je iz Be a krenuo za Vara~din, gdje je za 20. kolovoza dogovorena instalacija nove institucije i po etak njezina rada. Kr eli izvjeatava da je ban po svojem povratku "potajno" javio svim imenovanima u Vijee da tog datuma dou u Vara~din radi po etka rada Vijea. Protokol instalacije to no je odreen uputama Ugarske kancelarije, a Vijee je u kralji ino ime u rad trebao uvesti kraljevski povjerenik. Tijekom mjeseci priprema na Dvoru u pitanju instalacije najvea se rasprava vodila oko izbora kraljevskog povjerenika za taj in. Na osobu kraljevskog povjerenika za instalaciju polagala se velika va~nost, jer je zna aj te osobe ujedno simbolizirao i va~nost utemeljenja institucije za kraljevsku vlast na podru ju Banske Hrvatske. I ban se u posljednjoj to ki promemorije koju je predao nakon sastanka s dvorskim institucijama 5. srpnja doti e tog pitanja pa moli kraljicu da, s obzirom na njegov polo~aj treeg baruna Ugarske, instalaciju Vijea u ime kraljice provede osoba dostojna polo~aja jer je takav slu aj bio i pri instalaciji Ugarskog namjesni kog vijea. Ta banova molba i isticanje banske asti pokazuje da razvoj dogaaja u tom pitanju nije odgovarao njegovim o ekivanjima. Ugarska kancelarija je joa u svibnju, pri predaji prvog prijedloga upute za Vijee, tra~ila kraljicu odluku o kraljevskom povjereniku koji e obaviti instalaciju Vijea. Naglasivai da su povjerenici za instalaciju Namjesni kog vijea bile ugledne osobe  bili su to tadaanji dvorski kancelar grof Sinzendorf i nadmeatar grof Cobenzl  predlo~ila je da se za povjerenike za instalaciju novog vijea izaberu ugarski kancelar grof Esterhzy i barun Koller kao potpredsjednik Ilirskog dvorskog odbora i Dvorskog sanitarnog odbora. Prijedlog nije naiaao na odobravanje u Dr~avnom vijeu: Stupan je istaknuo da je Esterhzy potreban u Be u, a Blmegen i Starhemberg savjetovali su da se sasvim izbjegne odgovor na to pitanje dok se ne odredi vrijeme i mjesto instalacije. Kraljevska odluka sastavljena je prema njihovom savjetu, a Ugarskoj je kancelariji odgovoreno tek nakon njezina dva daljnja zahtjeva, onima od 3. i 22. lipnja: prema prijedlogu Stupana, za kraljevskog je povjerenika pri instalaciji Vijea odreen samo Koller. Banova molba da se za povjerenika odredi osoba dostojna njegove asti u dr~avi vjerojatno je izazvana upravo tom odlukom, a i Ugarska kancelarija podr~ala je banova nastojanja i pokuaala sklonuti kraljicu da za povjerenika ipak izabere nekog iz redova baruna Kraljevstva, tj. nosioca najviaih asti u Ugarskoj. Kraljica je ipak ostala pri svojoj odluci pa je za kraljevskog povjerenika za instalaciju Vijea odaslan Koller, s namjerom da odmah po instalaciji nastavi svoj boravak u Hrvatskoj u svojstvu predsjednika komisije za razgrani enje. Nakon te kralji ine odluke o Kollerovom su imenovanju i o na inu instalacije Vijea odmah obavijeateni ban i grad Vara~din. Protokol do eka kraljevskog povjerenika u Vara~dinu i instalacije Vijea izradila je Ugarska kancelarija po uzoru na protokol instalacije Namjesni kog vijea u Po~unu po etkom 1724. godine. Instalacija Vijea tekla je na sljedei na in: Koller je 19. kolovoza u popodnevnim satima stigao Dravom, gdje ga je na obali do ekao `krlec i dopratio do gradskih vrata Vara~dina. Tamo su ga pozdravili graani i gradski magistrat i ispaljeni su hici iz topova u njegovu ast. Tom su prilikom kraljevskog povjerenika pozdravili Ivan Negovec u ime gradskog magistrata i kapetan Jakov Friz, te su  prema Kr elievom izvjeataju - graanima dijeljeni tiskani stihovi Josipa Kereszturyja. Kraljevskom je povjereniku tom prilikom dana stra~a od 24 graana koja ga je otpratila u njegovo kona iate, gdje ga je istoga dana doaao pozdraviti i ban Ndasdy. Idueg dana, na dan sv. Stjepana  najveeg ugarskog praznika - u 11 sati prije podne Koller se uputio prema banovoj rezidenciji, koja je predviena za privremeno sjediate Vijea. Tamo su Kollera pozdravili svi savjetnici i tajnici Vijea s ostalim osobljem, a potom i ban. Prostorija u kojoj je odr~ana ceremonija morala je, prema uputama Ugarske kancelarije, biti ureaena tepisima i sagovima i namjeatena stolom za kraljevskog povjerenika, predsjednika Vijea i savjetnike. Koller je prvo odr~ao govor kojim je pozvao osoblje Vijea na posluanost i vjernost Mariji Tereziji kao nasljednom vladaru i ugarskom kralju i predo io im njihove obaveze pri novoj du~nosti. Nakon njegovog govora ban je zahvalio povjereniku, a potom je ravnatelj kancelarije Vijea naglas pro itao kralji inu uputu za novo vijee. Nakon itanja upute ravnatelj kancelarije pro itao je zakletve savjetnika, koji su ih  budui da je ravnatelj kancelarije ve prije polo~io svoju zakletvu pred banom  polo~ili u prisutnosti kraljevskog povjerenika. Potom je Koller banu kao predsjedniku sve ano predao uputu i ~ig Vijea te napustio mjesto sjediata Vijea, prepuatajui banu da otvori prvu sjednicu i tako zaklju i in instalacije. Sve anim inom instalacije i prvom sjednicom zapo elo je djelovanje Kraljevskog vijea za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju koje e sljedeih 13 godina biti vrhovna institucija izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj. Uputa koju su primili savjetnici Vijea javno je pro itana pri instalaciji, a i svake godine u tijeku njegova djelovanja na jednoj od sjednica. Koji je, dakle, djelokrug Vijea Dvor odredio tom uputom? Djelokrug i organizacija Vijea odreeni uputom Kako je ve spomenuto, na kona an izgled upute za Vijee utjecali su Ugarska kancelarija, koja je izradila i prvi prijedlog upute, Dr~avno vijee u stalnoj konzultaciji s Kollerom te predstavka koju je ban uputio kraljici nakon sastanka na Dvoru 5. srpnja. Osnovni dokument koji je slu~io kao temelj upute bila je uputa za Ugarsko namjesni ko vijee, izdana u sije nju 1724. godine, prije uvoenja Namjesni kog vijea u rad. Stoga ovdje valja rei nekoliko rije i o okolnostima nastanka upute za Namjesni ko vijee. Bez obzira ato su u raspravama o ovlastima i obliku Ugarskog namjesni kog vijea glavnu rije  vodili predstavnici maarskih stale~a i u dugotrajnoj su komisiji s povjerenicima Karla VI. izradili opairan elaborat o kojem je raspravljao i Ugarski sabor, kona na uputa za Ugarsko namjesni ko vijee izraena je na Dvoru. Ipak, to nije bila prvotna namjera osniva a Namjesni kog vijea. Nakon ato je Sabor 1723. raspravljao o prijedlozima komisije, donesen je niz vrlo openitih lanaka koji reguliraju rad Namjesni kog vijea i polo~aj te institucije u ugarskoj upravi (1723:97.-102.), pretpostavljajui da e uputa dati detaljnije odredbe. Izradu upute za Namjesni ko vijee kralj je odlukom od 9. listopada 1723. takoer predao Saboru, no iz nepoznatih razloga stale~i je na tom saboru nisu izradili. Stoga je uputa, da bi Vijee moglo zapo eti s radom, po etkom 1724. godine sastavljena na Dvoru, u Ugarskoj dvorskoj kancelariji, pri emu je veliku ulogu imao dvorski savjetnik Mannagetta. Iako su autori te upute koristili prijaanje prijedloge komisije, u uputi se opa~a bitan odmak od politi ke uloge koju je toj instituciji namijenila komisija: dok komisija Namjesni ko vijee tretira kao vrhovni organ vlasti kontinuirane staleake uprave, u uputi je ono svedeno na drugostupanjski izvrani organ kralja bez prava samostalnog odlu ivanja. Ta uputa takoer openito definira djelokrug Namjesni kog vijea i tek sporedno tretira njegov odnos s drugim ugarskim institucijama i ne rjeaava sve nedostatke zakonskih lanaka 1723:97.-102.; njezina je prvenstvena svrha detaljna organizacija rada Namjesni kog vijea. Odreivanje daljnjeg djelokruga tog tijela uputom se ostavlja kraljevskim mandatima. Stoga i uputa za Kraljevsko vijee za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju kralju ostavlja potpunu slobodu odlu ivanja o djelokrugu Vijea. Ipak, osnovna je razlika pri osnivanju Namjesni kog vijea za Ugarsku i Vijea za Bansku Hrvatsku u tome ato je uputa za Namjesni ko vijee zna ila dodatnu regulaciju rada tog tijela uz regulaciju koju je utvrdio Ugarski sabor 1723. godine lancima 97.-102. - pritom je osobito bitan lanak 102., koji Namjesni ko vijee obavezuje uz ugarski zakon i odreuje nepromjenjivost njegovih odluka. Nasuprot tome, osnutak Vijea u Banskoj Hrvatskoj nije reguliran zakonskim lancima pa se njegov djelokrug i odnos s drugim institucijama temelji samo na njegovoj uputi  s kojom, prema Kr eliu, stale~i nisu niti upoznati  i na formulaciji u kraljevskom reskriptu od 11. kolovoza da se ovlasti Vijea nee airiti na atetu prava stale~a i bana. Koji je, dakle, sadr~aj upute kojom je Dvor regulirao rad Kraljevskog vijea za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju? Uputa se sastoji od uvodnog dijela i 31 to ke, a osnovni je dio teksta nastao na temelju upute za Namjesni ko vijee iz od 20. sije nja 1724. godine s odreenim prilagodbama prilikama u Banskoj Hrvatskoj i praksi vladavine Marije Terezije. Uvodnim se dijelom upute objavljuje odluka Marije Terezije da zbog dobrobiti Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u tim kraljevinama osnuje Kraljevsko vijee po uzoru na Ugarsko namjesni ko vijee, koje e u smislu kraljevskih odredbi upravljati politi kim, gospodarskim i vojnim poslovima te e uvijek ovisiti o zakonitom ugarskom kralju, kojemu je pridr~ano pravo izmjene upute. Prva to ka upute odreuje sastav savjetnika Vijea: bana za predsjednika i petoricu savjetnika uz njega (jednog iz reda prelata, jednog iz velikaakog te trojicu iz plemikog stale~a). Pravo njihovog imenovanja ostavlja kralju. Za mjesto stolovanja Vijea privremeno odreuje grad Vara~din dok se u Zagrebu ne nabavi primjerena zgrada. Prema uputi, sjednice Vijea trebaju se odr~avati najmanje tri puta tjedno, njima e predsjedati ban ili, u slu aju banove odsutnosti, prvi savjetnik iz svjetovnog stale~a; dakle, savjetnik iz velikaakog stale~a uputom je postavljen za banovog zamjenika. Na sjednicama, da bi odluka Vijea bila valjana, trebaju prisustvovati bar tri savjetnika, a odsutnost savjetnika mo~e biti opravdana samo valjanim razlogom i to najviae mjesec dana bez kraljevske dozvole. Regulacija obaveze prisustvovanja sjednicama, odnosno, privilegija predsjednika Vijea da savjetnicima daje dozvole za izostanak u razdoblju do mjesec dana bila je tijekom izrade upute predmetom rasprave Ugarske kancelarije, bana i Dr~avnog vijea. I uputa za Namjesni ko vijee daje predsjedniku pravo dozvole izostanka pa je formulaciju iz te upute Ugarska kancelarija preuzela prilikom izrade upute za vijee u Banskoj Hrvatskoj. No, nakon rasprave o prvom prijedlogu upute, savjetnici Dr~avnog vijea su, uz konzultacije s Kollerom, predlo~ili da se ta stavka upute izmijeni i odredi da lanovi Vijea za sve boravke izvan zemlje moraju tra~iti dozvolu Dvora. Ugarska kancelarija protestirala je protiv te odluke, tvrdei da bi time predsjedniku i savjetnicima Vijea bio ote~an pristup Dvoru radi rjeaavanja privatnih poslova pa bi prema njezinom mialjenu takva odredba ozbiljno oatetila njihova prava, budui da "du~nost prema kralju i ope dobro" svakome dozvoljavaju pristup kralju. Savjetnici Dr~avnog vijea nisu se slo~ili s Ugarskom kancelarijom: Stupan je preporu io da kraljica inzistira na toj odluci, jer se takva praksa provodi i u nasljednim zemljama i u Erdelju, a u Maarskoj nije bila uvedena isklju ivo zbog blizine Po~una. Blmegen i Starhemberg su se slo~ili sa Stupanom pa je i Ugarskoj kancelariji odgovoreno da kraljica ostaje pri svojoj odluci. Tek je banova predstavka promijenila tu kralji inu odluku: ban je navoenjem istih razloga kao i Kancelarija molio kraljicu da pravo dozvole izostanka ostavi predsjedniku Vijea, u emu ga je podr~ala i Kancelarija, na temelju ega je kraljica pristala da to pitanje bude ureeno kako je i u Namjesni kom vijeu. Druga to ka upute odreuje da predsjednik Vijea zakletvu pola~e pred kraljem, a ostali savjetnici samo pred predsjednikom. Nadalje uputa definira tajnim sve predmete koji se raspravljaju u Vijeu i pod prijetnjom teake kazne obvezuje lanove Vijea na uvanje te tajne. Trea to ka upute openito odreuje djelokrug Vijea. Uz naglasak da je Vijee ovisno o kralju, Vijeu se povjeravaju skrb za politi ko, gospodarsko i vojno stanje u Banskoj Hrvatskoj te za sve ostalo ato se odnosi na promicanje kraljevske slu~be i politi ko upravljanje ili na ope dobro, korist i napredak Banske Hrvatske te sree i blagostanja njezinih stanovnika. Vijee se takoer treba brinuti o pravednoj raspodjeli i plaanju poreza. Ovom se to kom, dakle, Vijeu uopenom formulacijom predaje izvraenje svih upravnih poslova, ostavljajui kralju pravo da svojim odredbama usmjerava rad Vijea prema trenutnim potrebama, kao ato je to bilo uobi ajeno i pri ostalim izvranim institucijama u Monarhiji. Uputa Vijeu ne daje mo odlu ivanja u pravosudnim poslovima, nego ga postavlja kao kontrolno tijelo: zadatak je Vijea nadzirati legitimnost sudskih procesa te o svim malverzacijama obavijestiti Dvor. Ovom se to kom nadalje Vijee ovlaauje da od pravosudnih organa ~upanija, slobodnih kraljevskih gradova i pojedinih vlastelina potra~uje obavijesti o svim parnicama kako bi ih moglo kontrolirati. Time je, iako su njegove ovlasti ograni ene na politi ke, gospodarske i gospodarsko-vojne, Vijeu omoguen velik utjecaj u pravosuu, jer ga uputa postavlja kao savjetodavno tijelo kralja u pitanjima hrvatskih zakona. etvrta to ka regulira izvranu ulogu Vijea: njome se odreuje da je Vijee du~no brinuti se o izvraavanju odluka Sabora, kralja te poslova u skladu s potvrenim obi ajima. Stoga je odreena komunikacija Vijea sa ~upanijama i slobodnim kraljevskim gradovima Banske Hrvatske te obaveza tih vlasti da primaju i provode odredbe Vijea. Uputa Vijeu daje ovlasti da se pritu~i kralju zbog otpora ~upanija i gradova, kao i da kontrolira provoenje odredbi unutar tih upravnih podru ja zahtijevajui potrebne informacije od njihovih upravnih organa. Ujedno Vijee mora voditi evidenciju o izdanim odredbama kako bi moglo inzistirati na njihovom izvraenju. Vrhovna kontrola provoenja odredbi pridr~ana je kralju: Vijee je svakoga mjeseca du~no poslati Dvoru izvjeataj s popisom svih kraljevskih odredbi, navodei razloge zaato se neka od njih nije mogla izvraiti. Ovom se to kom upute nadalje nala~e ureenje arhiva Vijea. Kao temelj arhiva trebaju poslu~iti spisi iz Banskog arhiva, koji e se postepeno uvesti u registraturu Vijea  prvo suvremeni spisi, a kasnije i stariji politi ki, javni i sudski spisi iz Arhiva Kraljevine. Takoer se u registraturi Vijea trebaju popisati sve odluke i dekreti te na taj na in omoguiti uspjeaan rad savjetnika. Budui da u pripremi upute Ugarska kancelarija nije predvidjela evidenciju o izdanim odredbama ni slanje mjese nih izvjeataja Dvoru, kao ni uspostavljanje arhiva Vijea iz politi kih spisa Banskog arhiva i Arhiva Kraljevine, te su stavke u uputu uvratene na zahtjev Dvora nakon rasprave u Dr~avnom vijeu i konzultacije s Kollerom. Ti dodaci pokazuju da je Dvor u to vrijeme viae inzistirao na kontroli izvraavanja odredbi nego ato je to bilo u vrijeme osnivanja Namjesni kog vijea. Pritom je znakovit pokuaaj Dvora da ovom to kom ujedno ovlasti Vijee i na suspenziju ~upanijskih i gradskih slu~benika koji se ogluae na kraljevske odredbe. Takvo bi ovlaatenje Vijea predstavljalo znatno airenje njegovih ovlasti unutar staleake strukture lokalne uprave, jer su prema ugarskom zakonu pravo zamjene slu~benika imale samo skupatine ~upanija i gradova, potom i sam kralj. Ugarska je kancelarija protestirala protiv uvoenja takve stavke u uputu, navodei da su ~upanijski i gradski slu~benici ovisni o njihovim skupatinama i da odluka o provoenju kraljevske odredbe ne ovisi samo o njima, nego o skupatini kao predstavniku cijele zajednice. Kraljica je i nakon molbe Kancelarije ostala pri svojoj odluci, oslanjajui se na mialjenja savjetnika Dr~avnog vijea  prijedlog je argumentirao Stupan, a ostali su se slo~ili  da Vijee treba imati takve ovlasti jer e one s jedne strane podii njegov autoritet, a s druge strane promicati kraljevsku slu~bu. Razlog da se Vijeu dadu te ovlasti Dr~avno vijee vidi i u injenici da takva praksa postoji u svim gubernijima Monarhije pa vjeruje da e Vijee pravilno postupati prilikom suspenzije te poateno istra~iti tko je odgovoran za neposluh. Uklanjanje te stavke iz upute uspio je isposlovati ban svojom predstavkom, navodei da bi se stale~i dr~ali oateenima takvom odredbom i molei kraljicu da odluku o suspenziji ostavi isklju ivo pod kraljevskom vlaau. U toj je molbi bana podr~ala Kancelarija i ugarski kancelar osobno pa je kraljica dozvolila da se stavka ukloni, no s napomenom da Vijee ubudue mora nastojati pridobiti te ovlasti. Petom je to kom upute Vijee ovlaateno predlo~iti kralju osobe za mjesta savjetnika, tajnika, registratora i ra unovoe kad se ta mjesta isprazne, kona nu odluku o imenovanju pridr~ava kralj. Imenovanje ni~ih slu~benika u banovoj je ovlasti. `esta to ka jasnije definira du~nosti Vijea: navode se briga za ukidanje nepotrebnih malti, poticanje naseljavanja i uvanja auma, nastojanje da biskupi stoluju u biskupijama, a veliki ~upani u ~upanijama. Nadalje Vijee treba paziti da veliki ~upani izvraavaju svoje du~nosti, odr~avaju skupatine, restauracije i sudbene stolove, da ~upanijski slu~benici takoer obavljaju svoje du~nosti i da ne ugnjetavaju kontribuente, ne primaju mito i da pravedno prikupljaju porez. Prema uputi, ~upanije su takoer du~ne svake godine Vijeu podnijeti ra une prihoda i rashoda. Sedma to ka upute utvruje stalni odbor Vijea za pobo~ne zaklade, osnovane u smislu l. 1723:70, za koji Vijee iz svojih redova treba predlo~iti dvojicu savjetnika i jednog tajnika. Svrha je ovog odbora briga za imovinu pobo~nih zaklada, pri emu se Vijee ne smije mijeaati u vjerozakonska pitanja, rjeaavanje kojih pripada samo kralju, nego treba postupati isklju ivo prema kraljevskim odredbama. Djelatnost te komisije to nije je definirana zasebnim projektom o upravljanju pobo~nim zakladama. Osmom se to kom odreuju raznovrsni predmeti o kojima Vijee treba podnijeti prijedloge radi poboljaanja opeg stanja zemlje: o obrazovanju mlade~i, kaznama za neposluanost, zaatiti od po~ara, kontroli kvalitete vina, uvoenju jedinstvenih po~unskih mjera; pritom se osobito naglaaava da se Vijee treba ravnati prema kraljevinskim zakonima. Daljnji je zadatak Vijea briga o javnom gospodarstvu i privatnim zanatima: naseljavanje nenaseljenih zemljiata, briga o odr~avanju kopnenih i rije nih putova, zatim briga o unapreenju trgovine, nastojanje da se privuku strani trgovci i obrtnici, izrada nacrta kanala, mostova i nasipa. O svim tim pitanjima Vijee je Dvoru du~no podnijeti prijedloge za poboljaanje. Devetom se to kom Vijeu povjerava kontrola urbarskih odnosa u Banskoj Hrvatskoj: Vijee osobito mora paziti da se kontribuenti ne optereuju suvianim davanjima, kao i paziti da ~upanijske ovlasti u smislu lanka 1723:18 atite podanike od samovolje vlastelina. To ke 10, 11, 12 i 13 reguliraju ovlasti Vijea u poreznoj upravi. Iako je prvotna namjera Dvora pri osnivanju Vijea bila provoenje porezne reforme u Banskoj Hrvatskoj i iako uprava porezom predstavlja najva~niji zadatak takve institucije, u inicijalnoj fazi Vijea Dvor je odustao od porezne reforme dok se ne u vrsti autoritet Vijea u zemlji. Uputa ipak pokazuje velik korak u kraljevskoj kontroli kontribucije i rjeaenje osnovnog problema koji je Dvor uo io u poreznoj upravi hrvatskih ~upanija - nedostatka informacija o poreznim obavezama i manjka kontrole. Tako to ka 10 odreuje da u studenom, nakon raspodjele poreza po ~upanijama i gradovima (raspodjela poreza i dalje je u ingerenciji Sabora), svaka ta oblast odr~i skupatinu i javno objavi koliko je pojedino vlastelinstvo ili pojedini graanin du~an dati poreza. Vijee se mora brinuti da svi porezni obveznici i plaaju porez. To kom 11 Vijeu je dana mo kontrole kontribucijskih ra una, ato uklju uje i to no saznanje o prihodima i rashodima za financiranje Banske krajine i spre avanje malverzacija u upravi kontibucijom. Prema 12. to ki Vijee je du~no Dvoru prijaviti sve nepravilnosti s poreznim novcem, a 13. se to kom Vijee postavlja kao kontrolni organ ~upanijskih i gradskih ra una te djelatnosti lokalnih slu~benika. To ka 14 obavezuje Vijee na brigu da se javne tlake ne koriste za privatne potrebe, ime se spre avaju nepravilnosti u koriatenju radne snage za odr~avanje prometnih putova, isuaivanje zemljiata i druge sli ne javne poslove. 15. to kom upute Vijeu se ostavlja sloboda da i za ostale predmete koji nisu spomenuti u uputi izradi izvjeataj i kralju predlo~i na in djelovanja; istom se to kom opetovano isti e obaveza Vijea na izvjeataj Dvoru o provedenim odlukama. 16. se to kom utemeljuje sanitarni odbor unutar Vijea zbog stalne potrebe odr~avanja sanitarnog kordona uz granicu s Osmanskim Carstvom. Prema uputi, u stalni odbor Vijee treba izabrati jednog savjetnika, kojem e se priklju iti jedan asnik iz Banske krajine i jedan lije nik. Uputa samo odreuje opi zadatak tog odbora: zaatitu od airenja bolesti, prvenstveno kuge, iz turskih podru ja, a za to an opis poslova predvia zasebnu uputu. Vijee je du~no izvjeataje tog odbora slati na Dvor sa svojim mialjenjem. Osnivanje sanitarnog odbora u okviru Vijea postavilo je pitanje uklapanja dotadaanje sanitarne zaatite, koja je vrlo dobro funkcionirala, u novi sustav. Dotad su sanitarnu zaatitu na podru ju Banske Hrvatske obavljali Slavonska sanitarna komisija sa sjediatem u Osijeku za podru je Slavonije i ban za podru je Hrvatske. Ban i Slavonska komisija meusobno su komunicirali, a vrhovna dvorska instanca, kojoj su stali izvjeataje i od koje su primali odredbe, bio je Dvorski sanitarni odbor. Nakon osnutka Vijea, sanitarni odbor unutar Vijea trebao je obuhvatiti vrhovnu kontrolu sanitarne zaatite na podru ju svoje politi ke jurisdikcije, kako je to bilo i u slu aju Namjesni kog vijea, Erdeljskog gubernija te gubernija nasljednih zemalja. No, pri izradi upute za Vijee postavila su se dva pitanja: da li Slavonsku sanitarnu komisiju podrediti Vijeu i da li se odrei izravnog utjecaja Dvorskog sanitarnog odbora na sanitarne poslove u Banskoj Hrvatskoj i sve spise usmjeriti preko Ugarske kancelarije, kako je slu aj s Namjesni kim vijeem? Ugarska je kancelarija prilikom izrade upute tra~ila da se taj odnos definira i predlo~ila da se i to pitanje rijeai prema primjeru Namjesni kog vijea. Dr~avno vijee je u tom pitanju tra~ilo savjet Kollera, koji je ovoga puta bio ovlaaten kao potpredsjednik Dvorskog sanitarnog odbora. Koller se usprotivio oduzimanju neposrednog utjecaja Dvorskog sanitarnog odbora, tvrdei da je komunikacija te institucije s Ugarskom kancelarijom dosad bila vrlo ote~ana i da bi se tim putem mnogo gubilo na efikasnosti. Stoga je predlo~io da se u Banskoj Hrvatskoj zbog blizine turske granice ostavi model koji je dotad dobro funkcionirao te da se Vijee zadu~i samo za sanitarne poslove u Hrvatskoj i komunikaciju sa Slavonskim, Erdeljskim i Banatskim sanitarnim odborima. S Kollerom su se slo~ili i savjetnici Dr~avnog vijea. Iako je ban kasnije pokuaao promijeniti tu odluku, uputa za Vijee ipak odreuje da sanitarni odbor Vijea nee biti zadu~en za sanitarnu zaatitu u Slavoniji, a to ni se odnosi definiraju u zasebnoj uputi za sanitarni odbor.  Daljnje to ke upute organiziraju rad Vijea. 17. to ka odreuje da svi ulazni spisi prvo dolaze na potpis predsjedniku Vijea ili njegovu zamjeniku, a potom se upisuju u protokol. Predsjednik Vijea dijeli predmete savjetnicima, koji su du~ni referirati o tom predmetu na sjednicama. Na sjednicama, nakon ato zadu~eni savjetnik izvijesti o predmetu, savjetnici e po redu izlagati svoje mialjenje, a odluku stvara veina, pri emu u slu aju podijeljenih glasova veinu ini predsjednikovo mialjenje. Ako se predsjednik ili njegov zamjenik protive veinskoj odluci Vijea, i njihova se mialjenja moraju istaknuti te cijeli predmet podnijeti kralju na odluku. Osamnaestom se to kom upute odreuje voenje zapisnika na sjednicama: zapisni ar mora bilje~iti sva mialjenja savjetnika i zaklju ak u pojedinim predmetima. Taj se zaklju ak mora pro itati i odobriti na sljedeoj sjednici pa tek kad ga predsjednik potpiae, on postaje vjerodostojan i ne smije se mijenjati. To ka 19 definira na in sastavljanja dopisa Vijea (intimata). Prema uputi, koncepte dopisa Vijea sastavljaju tajnici na temelju zaklju aka donesenih na sjednicama. Te koncepte moraju odobriti savjetnik koji je referirao o predmetu i predsjednik Vijea i tek se nakon njihovog odobrenja smiju izraditi istopisi. Va~nije spise sastavljaju sami savjetnici i takvi se spisi moraju javno pro itati i odobriti na sjednici Vijea. Sve izlazne spise potpisuju predsjednik i jedan od tajnika, ovjeravaju se pe atom Vijea, s iznimkom onih spisa koji se aalju na Dvor - njih se ovjerava banovim pe atom i oni moraju sadr~avati popis svih savjetnika koji su prisustvovali sjednici. Svaki savjetnik ima pravo tra~iti da se u prilog predstavke stavi i njegovo mialjenje. Tajnici su du~ni uvati tajnom sve o emu se raspravlja na sjednicama Vijea. Takva podjela posla meu savjetnike, njihovo sastavljanje va~nijih dopisa i mogunost da svoje mialjenje prilo~e uz predstavku Vijea uvrateno je u uputu na intervenciju Dvora. Tom je to kom, kao i 17. to kom koja odreuje raspodjelu predmeta meu savjetnicima, napravljen znatan odmak od uredskog poslovanja uobi ajenog u Namjesni kom vijeu: tamo je za referiranje predmeta, pregledavanje i ispravljanje koncepata te odaailjanje dopisa zadu~en isklju ivo ravnatelj kancelarije. Takav opis posla u Namjesni kom vijeu rezultirao je velikim utjecajem i airokom djelatnoau ravnatelja kancelarije, ato uputa za Vijee u Banskoj Hrvatskoj izbjegava. Nakon te intervencije Dvora u uputu, Ugarska je kancelarija upozorila Dvor da je praksa u Namjesni kom vijeu druga ija i predlo~ila da se isti na in poslovanja ipak uvede i u Hrvatskoj, no savjetnici Dr~avnog vijea izrazili su druga ije mialjenje. Stupan se, a s njim su se slo~ili Blmegen i Starhemberg, pozvao na praksu u ostalim institucijama Monarhije, gdje je du~nost ravnatelja kancelarije ograni ena na brigu o poslovanju registrature, marljivosti administrativnog osoblja i urednosti arhiva. Prema njemu, ovlasti ravnatelja kancelarije u Namjesni kom vijeu dovode do toga da ostali savjetnici postaju nepotrebni i do usporavanja posla. Stoga je prema mialjenju Dr~avnog vijea kraljica u uputi za Vijee odredila da se posao ravnatelja kancelarije definira prema primjeru ostalih gubernija u Monarhiji. To ka 20 odreuje da administrativni slu~benici ne mogu izostati bez dozvole predsjednika ili njegovog zamjenika, a 21. to ka upute definira vrijeme rada Vijea: svih dana u tjednu osim nedjelje administrativni slu~benici Vijea moraju biti u kancelariji od 8 do 11 i od 14 do 17 sati, a po potrebi i dulje, te u tom razdoblju rjeaavati nalo~ene poslove. Uputa im odreuje disciplinu i autnju o svim poslovima Vijea. U slu aju pritu~be, to kom 22 odreeno je da se trebaju obratiti predsjedniku ili njegovom namjesniku. Istom je to kom strogo nalo~eno da se ne primaju parnice ili ostali predmeti privatnika. To ke 23, 24, 25 i 26 reguliraju rad registratora i ekspeditora, ije poslove u Vijeu obavlja ista osoba. Tako se 23. to ka odnosi na organizaciju registrature Vijea. Registrator je, prema uputi, du~an biti prisutan u registraturi u navedeno vrijeme kako bi uvijek mogao dobaviti potrebne spise. Njegova je prisutnost osobito bitna u vrijeme sjednica Vijea, kad s njim u registraturi moraju biti i jedan pisar i pripravnik. Njegov je zadatak popisivanje svih spisa koji se prenesu u arhiv Vijea, zatim svih dekreta i odredbi, kao i briga za pohranjivanje novih spisa. Registrator je nadalje du~an voditi inventar svih spisa i izdati ih na zahtjev isklju ivo predsjednika, savjetnika ili tajnika uz evidenciju kome i kada je izdao pojedini spis. Kako se nala~e 24. to kom upute, isti je registrator-ekspeditor zadu~en za uvanje pe ata Vijea. To kom 25 ekspeditoru se nala~e briga o odaailjanju dopisa te voenje protokola izlaznih spisa, kojeg e predati predsjedniku. 26. to ka odreuje nadle~nost ekspeditora nad radom pisara. Prema uputi, ekspeditor donosi odobrene koncepte u ekspedituru i dijeli ih meu pisare, kontrolira da se oni prepiau bez greake, te ovjerava sve prijepise. To ke 27 i 28 postavljaju smjernice urednom radu ekspediture. Prema 27. to ki, ekspeditor treba dr~ati evidenciju kojem je pisaru dao pojedini spis na prijepis te paziti na redoslijed prepisivanja i odaailjanja dopisa: prvo se moraju odaslati pisma Dvoru, ili duhovnim osobama, udovicama, sirotinji ili ostalima za koje predsjednik odredi da se dopisi otprave pred njima, dok se ostali dopisi trebaju rjeaavati prema starosti predmeta. Dopisi se, prema uputi, uvijek moraju slu~beno odaailjati i ne smiju se izdavati u ruke stranci. Istom se to kom odreuje da e predsjednik najsposobnijem savjetniku povjeravati ravnateljstvo kancelarije, ato podrazumijeva vrhovnu kontrolu nad radom kancelarije i registrature. To ka 28 odreuje da pisari moraju bez pogreake prepisivati sve koncepte, osobito pazei na formalnosti u naslovu i sve izvorne spise sa svojim potpisom i datumom vratiti ekspeditoru. Taj posao mogu obavljati samo unutar zgrade Vijea, isklju ivo se ograni avajui na ono ato im je nalo~eno i dr~ei tajnima sve informacije o tom poslu. U 29. to ki upute regulira se rad ra unovoe, slu~be koja je novost s obzirom na praksu Namjesni kog vijea. Budui da je u inicijalnoj fazi Vijea odlu eno da se za podru je Banske Hrvatske u okviru Vijea nee odmah po njegovom osnutku osnovati civilno povjerenstvo za poslove kontribucije po uzoru na ono koje je upravljalo kontribucijom maarskih i slavonskih ~upanija, odgoena je i reforma porezne uprave u Banskoj Hrvatskoj. No, kontrolna uloga koju je Dvor namijenio Vijeu tra~ila je namjeatanje ra unovoe koji e revidirati ra une ~upanija i gradova. Stoga se uputom nala~e ra unovoi da pregleda sve dolazne ra une s prateim spisima, prekontrolira izra une te sve manjkavosti predstavi Vijeu. Ra unovoa je takoer du~an izvjeatavati Vijee o nemarnom polaganju ra una. O svojem poslu du~an je voditi knjige te uredno pohranjivati sve ra une i pratee spise. To ke 30 i 31 sadr~e opis poslova podvornika Vijea, koji se uglavnom svode na opskrbu materijalom, dostavu spisa prema potrebi, brizi za grijanje i odr~avanje prostorija Vijea. Djelokrug koji Dvor ovom uputom daje novoosnovanom Vijeu otkriva znatne promjene koje je osnutak te institucije unijelo u unutarnju upravu Banske Hrvatske. Njih prvenstveno karakterizira airenje kraljevske vlasti u staleaku strukturu lokalne uprave, ali i privremeni kompromis s tradicionalnim strukturama dok se ne u vrsti autoritet nove institucije u unutarnjoj upravi. `to se protezanja kraljevske vlasti na lokalnu upravu ti e, zna ajne novosti nove uprave ugrubo mogu definirati tri procesa: 1. Kontinuirana kontrola lokalne uprave od strane Vijea: Uputa nareuje stalnu komunikaciju Vijea sa ~upanijama i slobodnim kraljevskim gradovima te obvezuje lokalne oblasti na davanje informacija Vijeu kako bi ono moglo vraiti potrebnu kontrolu njihova rada i davati prijedloge kralju za poboljaanje stanja. Te se informacije ne ograni avaju samo na informacije o uspjeanosti izvraavanja kraljevskih odredbi (to ke 3 i 4 upute), nego i na informacije o sudskim procesima (to ka 3) i o lokalnoj poreznoj upravi (to ke 3, 10-13). Te su informacije ~upanije i gradovi do osnutka Vijea bile du~ne podastrijeti samo Saboru za politi ko-upravna pitanja, Banskom i Sudbenom stolu za sudska pitanja te kraljevinskom blagajniku za porezna pitanja. Vijeu se ipak ne daje pravo samostalnog odlu ivanja u tim pitanjima, ono je samo postavljeno kao kraljev instrument preko kojeg e Dvor dolaziti do informacija kako bi mogao reagirati, jer je dotadaanja praksa pokazala da Dvor do takvih informacija nije mogao lako doi. Zanimljivo je da se du~nost lokalnih vlasti na davanje informacija Vijeu ne spominje u reskriptima Marije Terezije koji su javno objavljeni na Saboru, nego samo u uputi za Vijee. Vrlo je vjerojatno da stale~i, pa i lokalne vlasti, nisu bili upoznati sa sadr~ajem upute: u saborskim zaklju cima nisam pronaala podatak da je ta uputa javno pro itana, niti sam pronaala trag da su lokalne vlasti posebnim dopisom bile obavijeatene o njihovim du~nostima prije po etka rada Vijea, s im se potpuno sla~e i Kr eliev navod da je Vijee po elo s radom, ali da stale~i nisu bili obavijeateni o sadr~aju upute. Vijee se stoga prilikom svojih prvih zahtjeva od ~upanija i gradova trebalo osloniti na vlastiti autoritet. 2. Usmjeravanje rada Vijea i njegova kontrola od strane Dvora: Iako etvrta to ka upute djelatnost Vijea ve~e i uz kraljevske odredbe i uz zemaljske zakone, daljnje to ke upute pozivaju Vijee isklju ivo na posluanost kraljevskim odredbama. Prema uputi, Vijee je du~no ne samo brinuti se o provoenju kraljevskih odredbi, nego i voditi evidenciju o odredbama i u mjese nim izvjeatajima Dvoru istaknuti koje su odredbe i kako provedene. Budui da Namjesni ko vijee nije bilo du~no slati takva mjese na izvjeaa, nego je ta stavka u uputu uala intervencijom Dvora, takva obaveza Vijea dokazuje da je Dvor tada ~elio postii veu kontrolu nego ato je to bio slu aj kod Namjesni kog vijea. Takav zaklju ak potvruje joa nekoliko elemenata u uputi. Takve su, na primjer, manje ovlasti bana kao predsjednika Vijea u izboru slu~benika nego ato je to imao predsjednik Namjesni kog vijea (2. to ka) te dozvola savjetnicima da svoja mialjenja dostave u prilogu predstavke Vijea Dvoru (19. to ka), a znakovit je i pokuaaj da izostanke sa sjednica odobrava isklju ivo kralj (1. to ka). 3. Ureenje arhiva i opskrba statisti kim podacima radi olakaavanja donoaenja pravilnih odluka te argumentacije donesenih odluka: U uputi za Vijee velik je naglasak postavljen na uredno pohranjivanje spisa i voenje evidencije o svim poslovima, ato predstavlja temelj poslovanja moderne institucije i obavezna je praksa svih tadaanjih institucija u Monarhiji. Osnovni je cilj detaljne evidencije spisa olakaavanje pronalaska potrebnih informacija za pojedine predmete. Budui da se ovlasti Vijea prote~u na airok spektar poslova u Banskoj Hrvatskoj, uputom se ne predvia samo da Vijee arhivira vlastite spise, nego i da preuzme i popiae sve politi ke spise iz Banskog arhiva i Arhiva Kraljevine (4. to ka). U toj se odredbi nazire cilj Dvora da od Vijea pribavi potrebne informacije koje su dotad bile nedostupne, a koje je Dvor dr~ao potrebnim da bi mogao izdati daljnje odredbe za ureenje Banske Hrvatske. Ovdje prvenstveno mislim na podatke o kontribuciji hrvatskih ~upanija, podatke o urbarskim odnosima radi donoaenja stalnog urbara te popis zasebnih zakona i privilegija na koje se poziva Sabor, a Ugarska ih kancelarija ne poznaje. Upravo je popis zasebnih hrvatskih zakona Koller u svojem prijedlogu osnivanja Vijea ozna io kao jedno od prvih zadataka nove institucije, ato je vjerojatno i jedan od ciljeva odredbe da se u registraturu Vijea prebace svi politi ki spisi Kraljevine. Tek takvo evidentiranje postojeeg stanja omoguit e donoaenje daljnjih odredbi Dvora i dati mogunost argumentacije protiv staleakog otpora. Evidentiranje hrvatskih zakona i privilegija otkriva namjeru Dvora da Vijee postavi kao posrednika izmeu kralja i stale~a, ime nova uprava dobiva karakter kompromisa kraljevske i staleake uprave kakav je postojao u Maarskoj putem asistencije Namjesni kog vijea. Iako uputa obavezuje Vijee gotovo isklju ivo na posluanost kraljevim odredbama te tek u jednoj, etvrtoj to ki formalno isti e i autoritet zemaljskih zakona i Sabora, u savjetodavnoj se ulozi koju uputa daje Vijeu nazire i njegova obaveza djelovanja prema zemaljskim zakonima. Podnoaenje prijedloga Dvoru pretpostavlja da e Vijee sastaviti te prijedloge u zakonskim okvirima te na taj na in olakaati donoaenje neoborivih odredbi, a pritom je zna ajna i odredba upute da Vijee prilikom slanja mjese nih izvjeataja nazna i razloge zbog ega neka kraljevska odredba nije provedena (4. to ka), ato opet daje mogunost protesta protiv nelegalnih odredbi. Najzna ajniji je kompromis kraljevske vlasti s tradicionalnom upravom ipak samo privremen: odgaanje porezne reforme u Banskoj Hrvatskoj. Iako je upravo potreba porezne reforme pokrenula promjene u upravi pa je i Koller predlagao da se odmah po osnutku Vijea utemelji i civilno povjerenstvo kojim bi se uprava kontribucijom uredila prema modelu maarskih i slavonskih ~upanija, Starhembergova je komisija po etkom svibnja Vijeu dodijelila istragu o kontribuciji, za koju je prvotno trebala biti poslana zasebna komisija, te nala~enje na ina uspjeane porezne reforme. Stoga pojava nove institucije nije ujedno rezultirala i oduzimanjem porezne uprave Saboru, kao ato je to bio slu aj kod uspostave Namjesni kog vijea u Maarskoj. Porezna uprava u Banskoj Hrvatskoj ostala je time na temeljima utvrenim banskom diplomom iz 1750. godine: Sabor i dalje utvruje iznos i podjelu kontribucije hrvatskih ~upanija i daljnju upravu predaje kraljevinskom blagajniku i ~upanijskim blagajnicima, a porez slavonskih ~upanija i dalje ostaje dio maarskog poreznog sustava. Ipak je uputom napravljen ogroman korak u kontroli kontribucije od strane Dvora: to kama 10-13 Vijee se obavezuje na kontrolu i evidenciju poreza, no bez ovlasti zadiranja u sustav. Pritom je vrlo zna ajna promjena objavljivanje poreznih osnova (10. to ka) i kontrola ispravnosti svih ra una lokalnih oblasti (to ke 11.-13, 29) s obzirom da tim podacima dotad nije raspolagao ni Dvor, ali ni javnost u Hrvatskoj. Da je ipak takvo ureenje samo prijelazni stupanj, dokazuje injenica da Vijee nije nadle~no za kontribuciju slavonskih ~upanija, iako se neosporno njegova politi ka jurisdikcija prote~e i na podru je Slavonije. Prilikom pokretanja projekta osnivanja Vijea na Dvoru i Koller u svojem prijedlogu i Starhembergova komisija od 24. o~ujka predvidjeli su osnivanje civilnog povjerenstva unutar Vijea, kojem e biti podreena dva civilna povjerenika: jedan za hrvatske i jedan za slavonske ~upanije (koji ve postoji i podreen je civilnom povjerenstvu Namjesni kog vijea). No, do uspostavljanja privremene porezne uprave doalo je zbog odluke da Vijee preuzme posao komisije za kontribuciju te istra~i pitanja kontribucije hrvatskih ~upanija prije uvoenja promjena na tom polju. Iako su i stale~i i ban tra~ili da se slavonske ~upanije pod ine Vijeu i u poslovima kontribucije, Dvor nije pokazao namjeru da to odobri prije reforme porezne uprave u Hrvatskoj. Stav Dvora najbolje oslikava mialjenje Ugarske kancelarije izre eno u predstavci od 7. srpnja: Kancelarija isti e da slavonske ~upanije, doduae, pripadaju politi koj jurisdikciji bana i Sabora, no u potpunosti su uklopljene u porezni sustav civilnog povjerenstva Namjesni kog vijea, ato zna i da iznos njihove kontribucije regulira Ugarski sabor, a ne Hrvatski (stoga one i imaju pravo slanja poslanika direktno na Ugarski sabor). Nadalje, troaenje slavonske kontribucije odreuje kralj i taj se iznos ne mo~e primjenjivati za potrebe vojske u Hrvatskoj u tadaanjim odnosima, a i sama usporedba iznosa kontribucije pokazuje da se kontribucija hrvatskih ~upanija po iznosu ni izdaleka ne mo~e usporediti s kontribucijom slavonskih ~upanija. Stoga Kancelarija dr~i da se s pripajanjem njihovog poreznog sustava Vijeu treba pri ekati sve dok se iznos kontribucije hrvatskih ~upanija izjedna i s onim slavonskih. Istog je mialjenja bilo i Dr~avno vijee: kraljica je odlu ila da je spajanje poreznih sustava u Banskoj Hrvatskoj pod upravom Vijea neupitno, no u trenutku osnivanja Vijea se odgaa do daljnjeg. PRVI SASTAV VIJEA Zna aj institucije gubernija u unutraanjoj upravi Monarhije i o ekivanja Dvora da e se radom Vijea ukloniti osnovne smetnje airenja kraljevske vlasti i kontrole u Banskoj Hrvatskoj navode na zaklju ak da e od osnutka Vijea upravo njegovi savjetnici odlu ujue utjecati na politi ki i gospodarski ~ivot Banske Hrvatske, kao i na njezin polo~aj u Monarhiji. Stalna kolegijalna organizacija rjeaavanja upravnih poslova bila je zna ajna novost u politi koj praksi Banske Hrvatske i stvorila je sasvim novi oblik odgovornosti prema kralju i prema Hrvatskom saboru. Stoga je izbor slu~benika nove institucije, osobito prvog sastava, koje osim du~nosti odreene djelokrugom Vijea mora uspostaviti i njegov autoritet, bilo vrlo zna ajno pitanje. U odnosu na Namjesni ko vijee, koje je uz predsjednika brojalo 22 savjetnika, broj savjetnika u Hrvatskom kraljevskom vijeu bio je vrlo malen: tek pet savjetnika uz bana kao predsjednika. S obzirom na povrainu Banske Hrvatske u odnosu na Maarsku, pa stoga i smanjen obim posla, Dvor je dr~ao da je taj broj savjetnika dovoljan za obavljanje svih poslova. Iako su poveanje broja savjetnika tra~ili i ban i stale~i u svojim predstavkama - ban je tra~io joa jednog savjetnika iz velikaakog stale~a, a stale~i joa dvojicu savjetnika, jednog iz velikaakog, a jednog iz plemikog stale~a - broj je savjetnika ostao isti kao ato je odredila Starhembergova dvorska komisija 24. o~ujka 1767. Kao i u slu aju Namjesni kog vijea, zadatak izrade prijedloga prvog osoblja Vijea pao je na Ugarsku kancelariju. Ipak se ne mo~e tvrditi da je Kancelarija imala isklju iv utjecaj u izboru prvih savjetnika i ostalog osoblja: kao ato je ve prikazano, upravo izbor slu~benika Vijea pru~a izvrstan primjer kako je na kraljevske odluke o poslovima Banske Hrvatske utjecaj dolazio s nekoliko strana. Slu~bena se korespondencija u izboru slu~benika odvijala na relaciji Ugarska kancelarija  kralji in kabinet, tj. Dr~avno vijee, no i jedna i druga institucija primale su sugestije sa strane, tako da je kona an sastav Vijea rezultat kompromisa u kojem su Ugarska kancelarija i Dr~avno vijee bili gotovo samo posrednici. Ve je spomenut vjerojatan utjecaj bana i `krleca u izboru slu~benika, iako nisu slu~beno konzultirani: osim izbora `krleca za prvog savjetnika iz plemikog stale~a i ravnatelja kancelarije taj je utjecaj osobito o it u izboru Gaapara Hajnala za tajnika, dotadaanjeg banovog tajnika, i opetovanom pokuaaju da kraljica imenuje Stjepana Csernka, banovog pisara. Izbor slu~benika koji je Kancelarija dostavila Dvoru ipak se dr~ao samo prijedlogom jer je kona na odluka ovisila o savjetu Dr~avnog vijea. Savjetnici Dr~avnog vijea su pak priznali da ne poznaju predlo~ene osobe pa su ili dr~ali da se mora vjerovati Ugarskoj kancelariji (Stupan) ili da se o tome ponovno treba tra~iti Kollerov savjet kao i u ostalim pitanjima vezanim uz osnivanje Vijea (Blmegen, Starhemberg). Koller je zaista upitan za savjet, ali njegov prijedlog, na ~alost, nije sa uvan. No kralji ina odluka o promjeni prijedloga Kancelarije pokazuje da je Koller podupirao svoje ljude mimo Kancelarije i bana: na njegovu inicijativu imenovani su Maleni za savjetnika, koji se takoer tada nalazio u Be u i o ito djelovao preko vlastitih kanala, te Keresztury umjesto banovog pisara Csernka i vara~dinski fiakal Friz za ra unovou, koji su ipak kasnije zamijenjeni banovim ljudima. Iako su navedeni tek neki primjeri za koje se sa odreenom sigurnoau mo~e utvrditi utjecaj bana i `krleca, odnosno Kollera, iz njih proizlazi da se glavni dogovor o sastavu Vijea odigravao na relaciji Koller - ban i `krlec, a Ugarska kancelarija i Dr~avno vijee bili su u velikoj mjeri samo posrednici njihovih interesa. Koji su ljudi, dakle, dogovorima u Be u izabrani za prvi sastav Vijea? Predsjednik Vijea: ban Franjo Ndasdy (Regede, 1708-Karlovac, 1783) S obzirom na ulogu bana u Banskoj Hrvatskoj kao kraljevskog namjesnika  u nekim dokumentima se naziva i potkraljem (prorex)  neupitno je da je predsjedniatvo Vijea rezervirano za bansku ast. Kako je ban prije osnutka Vijea predstavljao kraljevu izvranu vlast na podru ju Banske Hrvatske, tako je i institucija izvrane vlasti predstavljala kolegijalni oblik banske slu~be. Stoga i raniji prijedlozi za osnivanjem takve institucije u Banskoj Hrvatskoj (onaj Kr elia ili onaj u prvoj verziji upute za novog bana 1756.), kao i rasprave o osnutku Vijea 1767. godine bez potrebe objaanjavanja postavljaju bana na elo institucije izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj. Dapa e, ta se institucija naziva i consilium banale: taj naziv koristi Ugarska kancelarija u prijedlogu upute za bana iz 1756. i `piai, kad 1767. izvjeatava bana o projektu osnivanja Vijea. Banu je predsjedniatvo nad Vijeem osiguravala i injenica da je banska ast na podru ju njegove jurisdikcije neraskidivo vezana uz kraljevo namjesniatvo, za razliku od palatinske asti u Maarskoj. Ndasdy je, dakle, ve svojom slu~bom bio predodreen za predsjednika Vijea, no pitanje je koliko je u~ivao povjerenje Dvora? U inicijalnoj fazi osnivanja Vijea spisi Kollera i Lacyja sadr~avali su sna~ne optu~be protiv Ndasdyja i mogli su utjecati na opi stav Dvora prema banu u to vrijeme. Nepovjerenje Dvora u Ndasdyjevu lojalnost otkriva i oduzimanje predsjedniatva nad lokalnom komisijom za razgrani enje, kao i izbjegavanje njegovog uplitanja u poslove oko osnivanja Vijea. Tim postupcima kraljica je pokazala da sumnja u njegov autoritet kod stale~a pa se osnivanje Vijea u tom kontekstu mo~e protuma iti upravo vraanjem autoriteta banu kao predstavniku kraljeve vlasti i uklanjanja njegove direktne ovisnosti o Hrvatskom saboru. Bez obzira na tadaanji stav Dvora, Ndasdyjeva vojna i politi ka karijera otkriva znatne zasluge u kraljevskoj slu~bi: kao vojskovoa istaknuo se Ratu za austrijsko nasljedstvo i 1754. postao zapovjednik konjice i grada Budima, a u Sedmogodianjem je ratu, tada ve u slu~bi hrvatskoga bana, odigrao vrlo va~nu ulogu u bitci kod Kolina, zbog ega je odlikovan rangom maraala i velikim kri~em terezijanskog reda. Ndasdyjeve zasluge u Sedmogodianjem ratu zaista su odjeknule na Dvoru  dokazuje to i pismo Ivana Nepomuka Nigrinyja iz Ugarske kancelarije, koji Ndasdyju 1759. javlja ope priznanje da su Hrvati u ratu u inili udo. Postavljanje Ndasdyja za hrvatskog bana u turbulentnom razdoblju nakon bune 1755. takoer dokazuje povjerenje Dvora u njega, jer su novog bana ekali zna ajni zadaci u Banskoj Hrvatskoj, ato dokazuje njegova uputa iz 1756. Ve spomenuta tendencija da va~nije poslove obavlja na Kraljevinskim konferencijama zaobilazei Sabor, te provedena reorganizacija ~upanija pokazuju da je Ndasdy kao ban u vrstio autoritet kraljevske vlasti u Banskoj Hrvatskoj. Stoga se mo~e pretpostaviti da se Dvor mogao osloniti na Ndasdyja da e kraljevske interese promicati i kao predsjednik Vijea, osloboen stalne kontrole Hrvatskog sabora. No, ban je i jedini od svjetovnih lanova Vijea ija se djelatnost na podru ju Banske Hrvatske nije ograni avala samo na djelatnost unutar Vijea: njemu i dalje ostaje zapovjedniatvo nad vojnom Krajinom i vrhovna sudska vlast kao predsjednika Banskog stola. Stoga treba pretpostaviti da e njegova odsustva sa sjednica Vijea biti mnogo eaa nego u slu aju ostalih savjetnika, kao i da e osnovni dio posla u Vijeu preuzeti upravo savjetnici Vijea. Savjetnik iz stale~a prelata: Ivan Krstitelj Paxy (o. 1720.-1771) Paxy je u vrijeme izbora za savjetnika Vijea obnaaao ast srijemskog biskupa. Zavraivai studij na Hrvatskom kolegiju u Be u (1735.-1738.) Paxy je ubrzo postao azmanski kanonik i ~upnik u Drnju. Kao predstavnik azmanskog kaptola sudjelovao je na Ugarskom saboru 1751. i iste je godine na preporuku tadaanjeg ugarskog kancelara Ndasdyja primljen u zagreba ki kaptol, gdje je obnaaao du~nost tajnika zagreba kog biskupa Franje Thauszyja. 1756. postaje prepoat azmanskog kaptola i biskupski vikar za Slavoniju, sve dok 1763. na prijedlog ugarskog primasa nije izabran za srijemskog biskupa. Ugarska je kancelarija Paxyja za savjetnika Vijea predlo~ila pri prvom svojem prijedlogu osoblja u lipnju, pri emu ga opisuje kao u enog i osobu koja je uvijek zadovoljavala svojim radom. No, izbor Paxyja za savjetnika Vijea navodi me na zaklju ak da je utjecaj u izboru sastava Vijea mogla imati i institucija Hrvatskog kolegija u Be u, s kojim je Paxy bio u uskoj vezi. Rektor tog zavoda, kojim je upravljao zagreba ki kaptol, esto je vraio posredni ku ulogu izmeu hrvatskih stale~a i bana i Ugarske kancelarije, pa time i vladara, te je kontaktirao sa savjetnicima Ugarske kancelarije. Podaci koje je objavio Kamilo Do kal pokazuju da je Hrvatski kolegij u Be u bio mjesto gdje su se u neformalnom razgovoru za ru kom nalazili predstavnici plemstva Banske Hrvatske s namjeatenicima Ugarske kancelarije, ato Kolegiju daje osobitu, na ~alost joa nedovoljno istra~enu ulogu na poslove Banske Hrvatske u dvorskim krugovima. Paxy je u Vijeu na mjestu savjetnika iz redova prelata bio prvenstveno zadu~en za pitanja kojima se bavio vjerski odbor u okviru Vijea, na ijem je bio elu, te za sve va~nija pitanja akolstva i izdavaatva. Savjetnik iz velikaakog stale~a: barun Mihael Aleksandar Maleni (Kurilove ki) Maleni je za savjetnika Vijea preaao s du~nosti namjesnog pod~upana Zagreba ke ~upanije. Slu~bu je zapo eo kao kapetan u Banskoj krajini, gdje je dao ostavku i 1757. je godine uaao u civilnu slu~bu izborom za namjesnog pod~upana Zagreba ke ~upanije. Na tom je mjestu ostao sve do promaknua u Vijee, iako se, prema Kr eliu, tijekom tih deset godina kandidirao za sve zna ajnije slu~be u Kraljevini: za slu~bu podbana nakon smrti podbana Adama Najaia 1761. godine, blagajnika, prisjednika Banskog i Sudbenog stola, vojnog povjerenika za Bansku krajinu, a pritom su mu preporuke uvijek davali bivai ban Karlo Batthynyi i zagreba ki biskup. U slu~bi nije napredovao ni nakon ato mu je 1762. godine podijeljen naslov baruna: neuspjeano se natjecao joa za mjesto predsjednika Sudbenog stola 1763. godine i prisjednika Banskog stola 1766. godine. Maleniev neuspjeh u navedenim kandidaturama daje naslutiti da nije bio omiljen u politi kom vrhu Banske Hrvatske. Za njegovo promaknue u dr~avnoj slu~bi vrlo je vjerojatno zaslu~an isklju ivo Koller: osim injenice da je Koller potaknuo njegovo imenovanje, na njegove veze s Kollerom ukazuje i injenica da je, kako je ve spomenuto, `piai prve vijesti o osnivanju Vijea dobio upravo od Malenia, koji je o ito jedini bio upuen u to pitanje. Ugarska je kancelarija prvotno na njegovo mjesto predlo~ila grofa Ivana Pata ia, koji je upravo u to vrijeme u Be u pokuaavao isposlovati priznanje svoje ostavke na mjesto predsjednika Sudbenog stola. Prema uputi, Maleni je u Vijeu bio zamjenik predsjednika pa je stoga bio ovlaaten obavljati sve poslove predsjednika u vrijeme banove odsutnosti. U slu aju odsustva i bana i njegova zamjenika, njih je zamjenjivao prvi od savjetnika plemikog stale~a, budui da on prema ugarskim zakonima ima potpuno ista prava kao i velikaai; to je mjesto u prvom sastavu Vijea imao Nikola `krlec Lomni ki. Prvi savjetnik iz plemikog stale~a: Nikola `krlec Lomni ki (1729.-1799.) `krlec je za savjetnika Vijea postavljen s polo~aja protonotara. O njegovom je ~ivotu ve mnogo pisano u hrvatskoj historiografiji pa u ovdje samo ukratko opisati njegovo akolovanje i karijeru u dr~avnoj slu~bi do imenovanja za savjetnika Vijea. `krlec je 1747.-1749. pohaao Hrvatski kolegij u Be u, zatim studij prava u Bologni 1749.-1751., koji je nastavio na pravnoj akademiji u Egeru 1751.-1753 Nakon zavraenog akolovanja zapo eo je javnu slu~bu kao fiakal grofa Grassalkovicsa, predsjednika Ugarske komore. 1755. dolazi u Hrvatsku, gdje postaje tajnik Konferencija, a u toj je slu~bi esto na saborskim zasjedanjima zamjenjivao protonotara na Saboru pa stoga postaje desna ruka novom banu. 1758. postao je prisjednik Sudbenog stola, 1761. blagajnik kraljevine, a nakon smrti brata Petra 1763. i protonotar. `krlec je po svom obrazovanju i javnoj djelatnosti od po etka vraenja javne slu~be uz brata Petra `krleca jedan od najzna ajnijih predstavnika reformske struje ni~eg plemstva u politi kom vrhu Banske Hrvatske. Joa od vremena otkad je postao blagajnik o ita su njegova nastojanja da se u kraljevinskoj upravi postave temelji efikasnosti: u slu~bi blagajnika zapo eo je s ureenjem arhiva i razvrstavanjem spisa te je pokuaavao poveati plae javnih slu~benika. Znatnija aktivnost u ureenju arhiva primjetna je nakon ato je postao protonotar: Kr eli navodi da je 1764. zapo eo s popisivanjem isprava, a i saborski zaklju ci tek od vremena `krlecove protonotarske slu~be pokazuju da se Sabor aktivnije bavio pitanjima ureenja arhiva. Od vremena dolaska Ndasdyja na mjesto bana `krlec je njegov naju~i suradnik, osobito u prvim godinama Ndasdyjeva banovanja kad je kao tajnik Kraljevinskih konferencija sudjelovao u prvim pokuaajima bana da mimo Sabora pokuaa unijeti promjene u kraljevinsku upravu. Banovu naklonost prema `krlecu dokazuje i Ndasdyjeva preporuka Ugarskom kancelaru 1765. da se `krlec namjesti na prazno mjesto savjetnika u Kancelariji. `krl eva djela odaju prosvijeenog inovnika koji te~i skladu izmeu tradicionalnih vrijednosti druatva te ideja teoreti ara politi kih znanosti o promicanju opeg dobra i blagostanja putem akolovanja i usmjerenog gospodarstva. Zbog dotadaanje suradnje s banom i stalnog prisustva u politi kim i sudskim poslovima Kraljevine `krlec je bio nezaobilazan u prvom sastavu Vijea pa je imenovan na vrlo utjecajno mjesto prvog savjetnika iz plemikog stale~a i za ravnatelja kancelarije. Iako je uputa za Vijee predviala mnogo manju ulogu ravnatelja kancelarije nego ato je to bio slu aj u Ugarskom namjesni kom vijeu  tamo je ravnatelj kancelarije ujedno bio i referent za sve predmete  `krlecu je taj polo~aj takoer davao velik utjecaj jer je kontrolirao cijelu organizaciju rada Vijea pa ga se s pravom naziva spiritus movens nove institucije. Drugi savjetnik iz plemikog stale~a: Antun Jankovi Daruvarski (1729.-1789.) Jankovi je na mjesto savjetnika Vijea postavljen s polo~aja pod~upana Po~eake ~upanije. Zavraivai studij prava i filozofije u Maarskoj, u dr~avnu slu~bu ulazi 1754. kao fiakal Viroviti ke ~upanije uz pokroviteljstvo Josipa Antuna olnia, akova kog biskupa i velikog ~upana po~eakog. Od 1756. slu~bu vrai u Po~eakoj ~upaniji, prvo kao bilje~nik, a od 1758. kao pod~upan, gdje se i istaknuo promicanjem razvoja gospodarstva. Ugarska ga kancelarija, predla~ui ga za savjetnika Vijea, opisuje vjernim kralju i korisnim u slu~bi. Iako se u vrijeme izbora sastava Vijea nalazio u Be u, njegov kontakt s predlaga ima slu~benika nisam uspjela utvrditi. No, budui da je bio jedini predstavnik slavonskih ~upanija, njegov je izbor moglo poduprijeti i hrvatsko poslanstvo jer bi izbor jednog savjetnika iz redova slavonskog plemstva u vrstio sigurnost da e se jurisdikcija Vijea protegnuti i na slavonske ~upanije, barem u mjeri koju je dotad u~ivala banska jurisdikcija. Komorski savjetnik iz plemikog stale~a: }igmund Komromy Komromy je do izbora u Vijee bio kraljevski fiakal za Hrvatsku, na koje je mjesto postavljen 1763. nakon premjeataja Neuholda u Dvorsku komoru. O izboru komorskog predstavnika za Vijee odlu ivala je isklju ivo Dvorska komora, a izbor je logi no pao na Komromyja jer je on bio i jedini predstavnik Komore u Hrvatskoj. Komromyjevo je prisustvo u Vijeu bilo vrlo bitno za kraljevsku slu~bu jer je neposredno mogao doi do informacija o prirodi svih komorskih prihoda u Banskoj Hrvatskoj i o prilikama Komore da otkupi pojedine posjede, podacima osobito va~nim u vrijeme djelatnosti komisije za razgrani enje u Banskoj Hrvatskoj. Tajnici: Gaapar Hajnal i Alexander Szcsn Gaapara Hajnala je za tajnika Vijea preporu io sam ban jer je do onda vraio slu~bu banovog tajnika. Prije slu~be kod bana praksu je slu~io kod dvorskog savjetnika Brunswicka te se istaknuo u toj slu~bi, a potom je sedam godina slu~io kao banov tajnik. Sa uvana je i njegova molba za mjesto tajnika u Vijeu, datirana 10. srpnja, u kojoj Hajnal za osnovne svoje prednosti isti e praksu u politi kim i pravosudnim poslovima koji dolaze sa banskom slu~bom. Alexander Szcsn (1740.-1813) slu~bu je zapo eo kao odvjetnik i fiakal grofova ErdQdy, da bi 1763. postao podbilje~nik Vara~dinske ~upanije. Iste je godine dobio plemiki list. Ugarska kancelarija u dekretu imenovanja isti e njegove prednosti prakse u politi kim i sudskim poslovima. Na njegov izbor za tajnika Vijea takoer je utjecao ban svojom preporukom, a vjerojatno je taj izbor podr~ao i `krlec: prema Kr eliu, Szcsna se u Kraljevini dr~alo `krl evim atienikom. Registrator i ekspeditor: Ivan Mihalkovi Mihalkovieva molba za mjesto registratora i ekspeditora u Vijeu jedna je od rijetkih sa uvanih i otkriva kakve su se sposobnosti tra~ile za administrativne slu~benike u instituciji kakvo je bilo Vijee. Mihalkovi isti e da je u rodnom mjestu zavraio studij gramatike i humanisti ke studije i da govori njema ki i hrvatski kao materinji, takoer poznaje latinski i maarski. Nekoliko je godina slu~io praksu kod dvorskog agenta Fabsicsa, a od 1765. je godine kod Ptera Vgha, savjetnika u Ugarskoj kancelariji. Stoga je upoznat s na inom poslovanja Kancelarije i agenata, a nau io je i njema ki stil i metriku. Mihalkovi je, dakle, u Vijee vjerojatno namjeaten na preporuku Vgha. Njegova je osobita zasluga u Vijeu bila ureenje registrature prema pravilima Namjesni kog vijea. Zapisni ar: Ludovik Keresknyi (Krsknyi) Iako je kraljica na prijedlog bana odobrila imenovanje banova pisara Stjepana Csernka na mjesto zapisni ara Vijea, iz nepoznatih razloga ipak je umjesto njega imenovan Kresknyi. Njegova molba ili preporuka Kancelarije nisu sa uvane, niti sam uspjela otkriti Keresknyijevo dotadaanje prisustvo u javnoj slu~bi. Ra unovoa: Gaapar `vagel `vagel je zapo eo slu~bu u Petrovaradinskoj pukovniji kao prevoditelj, potom je preaao u Vara~dinsku ~upaniju na mjesto plemikog suca, u kojoj je slu~bi ostao do 1767. U Vijee je postavljen na prijedlog bana, zamijenivai pritom Jakova Friza kojeg je na to mjesto predlo~io Koller. Njegova je uloga u Vijeu prvih godina isklju ivo kontrola ~upanijskih ra una i ra una kraljevinskog blagajnika. Ni~e je slu~benike prema uputi pravo imao postaviti sam ban. Za pisare su izabrani Ivan Kargar, Josip Krutten i Josip Vitez, za pripravnike Franjo Zsombor i Ignjat Kovacsoczi, a na mjesto podvornika postavljen je Matija Ljubi. Rad Vijea odr~avan je iz kraljevskog erara. Plae su se isplaivale iz fonda Ugarske komore na nalog Dvorske komore, a u ime komore isplaivala ih je Vara~dinska tridesetnica. U inicijalnoj je fazi Vijea ipak na prijedlog predsjednika Dvorske komore utvreno da je taj teret erara samo privremen: im se dobrim radom Vijea povise prihodi zemlje, Banska Hrvatska u potpunosti mora preuzeti odr~avanje Vijea. Godianji su izdaci za Vijee iznosili 9.800 forinti. Od toga je banu kao predsjedniku Vijea isplaivano 1.500 forinti, savjetnicima 1.000 forinti (`krlecu i dodatak od 500 forinti kao ravnatelju kancelarije, a Komromyju privremeno 500 forinti manje, budui da je joa dobivao prihode kao fiakal), tajnicima po 600 forinti, registratoru i ekspeditoru 400 forinti, zapisni aru 350 forinti, ra unovoi 400 forinti, pisarima po 200 forinti, pripravnicima po 100 forinti i podvorniku 150 forinti. S obzirom na dotadaanje plae u Banskoj Hrvatskoj, plae savjetnika Vijea bile su neato viae, ato je s jedne strane poticalo nezadovoljstvo u javnosti, s druge strane je poticalo interes za slu~bu u toj instituciji i stvaranje profesionalnog inovniatva. UKLJU IVANJE VIJEA U POLITI KI }IVOT BANSKE HRVATSKE Pripreme za po etak rada Vijea pokazuju da stale~i nisu imali ni najmanji utjecaj u njegovom formiranju: njegovo osnivanje, djelatnost i sastav definirani su raspravom isklju ivo dvorskih institucija. Predstavnici stale~a nisu bili uklju eni niti u sve ani in instalacije Vijea 20. kolovoza, a Saboru je tajan ostao i sadr~aj upute koju je Dvor izdao za novu instituciju. Odgovor na reprezentaciju upuenu kraljici u srpnju stale~i su dobili tek na iduem Saboru, odr~anom 31. kolovoza u Vara~dinu, kad je Vijee djelovalo ve desetak dana. Odgovor nije bio u obliku kraljevske diplome, kako su stale~i tra~ili, nego u obliku reskripta, kojim je, prema prijedlozima Ugarske kancelarije, stale~ima dana sigurnost da e nova institucija imati jednake ovlasti i jurisdikciju u Banskoj Hrvatskoj kakve je za Maarsku imalo Namjesni ko vijee. Objavivai taj reskript na Saboru, stale~ima je pritom tek ostalo da javno proglase instalaciju i po etak rada Vijea. S po etkom djelovanja Vijea u Vara~dinu deaava se stoga nagli prijenos autoriteta politi ke uprave s institucije Hrvatskog sabora na instituciju Vijea, na malobrojan krug ljudi u ijem izboru Sabor nema nikakva utjecaja. Nad ni~im upravnim jedinicama, ~upanijama i slobodnim kraljevskim gradovima, koje su dotad odgovarale isklju ivo Saboru, od tada vrhovnu kontrolu ima Vijee, na zahtjev kojega su du~ne slati sve informacije i izvjeataje. Autoritet Vijea temeljio se na spoju banske asti kao nosioca politi ke vlasti u Banskoj Hrvatskoj s du~noau predsjednika nove institucije, a njegove ovlasti na uputi, koja nije objavljena na Saboru. Stoga je u spoju starog i novog politi kog sustava nu~no dolazilo do nerazumijevanja novih odnosa odgovornosti. Vrlo dobar primjer za takvo nerazumijevanje daje upit Jurja Petkovia, novoimenovanog predsjednika Sudbenog stola, da li zakletvu treba polo~iti pred banom ili pred Vijeem. Taj upit pokazuje da javnosti nije bilo jasno u kojoj se mjeri funkcija bana kao nosioca kraljevske sudske, izvrane i vojne vlasti stapa s institucijom Vijea i da Vijee u Banskoj Hrvatskoj preuzima isklju ivo izvrane ovlasti i kontrolu postojee kraljevinske uprave. Ujedno su neobjavljene ovlasti Vijea dovodile do otpora protiv zahtjeva nove institucije. Prema uputi, Vijee je imalo pravo od drugih upravnih, financijskih i sudbenih organa u Banskoj Hrvatskoj zahtijevati informacije i izvjeataje o svim upravnim, sudskim, gospodarskim i financijskim predmetima da bi sa svojim mialjenjem o njima obavijestilo Dvor. Provoenje te odredbe u praksi dovodilo je do mnogih teakoa jer pojedine ovlasti i dalje poatuju tradicionalnu hijerarhiju odgovornosti. Tako kraljevinski blagajnik i nakon osnutka Vijea ra une i dalje pravda pred Saborom, iako je Sabor po etkom 1768. objavio da e reviziju ra una obavljati Vijee pa je na odgovornost kraljevinskog blaganika Vijeu kraljica morala upozoriti zasebnim mandatom u kolovozu iste godine. Iz tog se mandata mo~e zaklju iti da su i stale~i tra~ili od bana sazivanje Sabora, na kojem bi se takoer pretresli ti ra uni i na takav na in sprije ilo da Vijee bude jedina vrhovna instanca u financijskim pitanjima. Kraljica je takoer zasebnim mandatom stale~ima morala odrediti da dozvole protonotaru da Vijeu preda politi ke spise iz Arhiva kraljevine. Otpor zahtjevima Vijea da dostavi neke informacije vezane uz pravosue i gospodarstvo grada pru~io je i magistrat grada Zagreba, isti ui da nije dobio nikakve nalog od kraljice ili od Komore da za te predmete mora odgovarati Vijeu. U spor je i ovdje intervenirala kraljica, opomenuvai reskriptom magistrat grada Zagreba i istaknuvai da je osnivanje Vijea zakonito objavljeno na Saboru i da se ubudue grad mora pokoravati Vijeu. Postupak pri osnivanju Vijea zacijelo je djelovao da je javnost na rad nove institucije gledala s nelagodom. Kr eli ne govori mnogo o osnivanju Vijea, no iz njegovih se navoda mo~e zaklju iti da se nije slagao s na inom kako je ono osnovano. I `krlec se 1790. prisjea godine osnivanja Vijea u negativnom kontekstu, isti ui da je "izvrana vlast" osnovala Vijee protiv volje stale~a, "kao da ustanovljavanje, premjeatanje, spajanje, razdvajanje organa uprave ne pripada zakonodavnoj vlasti". Grof Adam Orai naziva Vijee "suvianim odsjekom", isti ui da su njegovim radom ~upanijski prora uni znatno porasli, da je domai prora un postao sve te~i za poreznike, da su "svi vikali", a da sami savjetnici Vijea nisu u stvari imali ato raditi pa su samo zbog neva~nih stvari uznemiravali ~upanije. U suprotnosti s Oraievim sudom, rad je Vijea tijekom 13 godina njegovog postojanja vrlo dinami an na svim poljima uprave, pri emu je znatno pridonio da su upravo "neva~ne stvari", koje Orai isti e, postale primarni interes kraljevinske uprave. Vijee je ubrzo nakon osnutka preuzelo rjeaavanje osnovnih problema koje je kraljevska vlast imala na podru ju Banske Hrvatske, a prvotna je njegova namjera, kako je odreeno uputom, bila prikupljanje podataka i izrada prijedloga za opse~nije reforme politi kog i gospodarskog ustroja Kraljevine. Pri odreivanju djelokruga Vijea nisu bile presudne samo kraljevske odredbe, nego je zna ajna i vlastita inicijativa Vijea. Prva odredba Marije Terezije naslovljena na Vijee nosi datum 14. kolovoza, aest dana prije po etka rada Vijea, i otkriva najva~niji zadatak Vijea: reviziju poreznog sustava Kraljevine i izradu prijedloga kako povisiti kontribuciju i otrgnuti je od kontrole stale~a. Vijee je ozbiljno pristupilo radu pa je ubrzo pripremljen i prijedlog nove podjele kontribucije, kao i samoinicijativan prijedlog za popisom plemstva, koji do tada nije bio proveden niti u Maarskoj. Korespondencija Vijea s Dvorom preko Ugarske dvorske kancelarije pokazuje vrlo dobru komunikaciju, i do 1770. je godine bio pripremljen teren za odlu ujui potez Dvora: zahtjev Saboru za znatno poviaenje kontribucije, oduzimanje porezne uprave Saboru, kao i njegovog prava da donosi dr~avni prora un, ukidanje mjesta blagajnika i prebacivanje uprave kontribucijom na Vijee. Time je kraljevski porez u potpunosti odvojen od kraljevinskog, a ~upanije su za svoje potrebe ovlaatene same raspisati ~upanijski porez kakav je postojao i u maarskim i slavonskim ~upanijama. Vijee je nakon preuzimanja poslova kontribucije ukinulo tradicionalnu podjelu na dimove i uvelo ugarske porezne jedinice  porte  i novim prora unom povisilo kontribuciju Kraljevine na 104.210 forinti. Tim su promjenama postignuti osnovni uvjeti za osnivanje civilnog povjereniatva unutar Vijea pa je Vijee preuzelo i kontrolu slavonske kontribucije. Ukidanjem ingerencije Sabora nad poreznom upravom ukinuta je ujedno i neovisnost stale~a u odreivanju visine poreza i u ureenju kraljevinskih financija, ak se i isplata plaa preostalih kraljevinskih slu~bi vraila na teret kraljevskog erara, tj. iz kontribucijskog fonda. S godinom osnivanja Vijea zapo ela je i njegova djelatnost na uvoenju urbarske regulacije. Ve u studenom 1767. godine Marija Terezija odreuje da joj se dostave spisi urbarske reforme u Hrvatskoj iz 1755., a po etkom idue godine je na prijedlog savjetnika Dr~avnog vijea odlu eno da se i u Hrvatskoj uvede urbar kakav se od 1767. uvodio u Maarskoj, pri emu e Vijee preuzeti istu ulogu kakvu je Namjesni ko vijee u tom pitanju imalo u Maarskoj. Na prijedlog Kollera urbarska regulacija odgoena je ve u velja i te se nadalje samo odreuje da Vijee pazi na pridr~avanje privremenog urbara iz 1755., kakva je situacija ostala do 1780. Iako je jedan od najva~nijih poticaja Kollerovog prijedloga za osnivanje Vijea bio olakaavanje rada komisije za razgrani enje u Banskoj Hrvatskoj, djelatnost Vijea nije se razvila u mjeri koju je dao naslutiti Kollerov prijedlog. Kupovina posjeda uz granicu se odvija samo uz dogovore komisije s posjednicima, no komisija je svojim izvjeatajima na Dvor inicirala djelatnost Vijea na podru ju ureenja trgova kih putova i uklanjanju suvianih malti. Vijee je, kao prva institucija u Banskoj Hrvatskoj koja se brinula i o gospodarskim poslovima, znatno doprinijelo unaprjeenju gospodarstva zemlje, osobito nakon ato je 1769. u okviru Vijea osnovana trgova ko-gospodarska komisija. Rad Vijea na tom polju pokazuje da se glavni smjer interesa javne uprave kree upravo prema gospodarskom ja anju zemlje, djelatnosti koja je u nasljednim zemljama i u Maarskoj ve davno bila institucionalizirana. Da je djelatnost Vijea na tom polju bila vrlo uspjeana, pokazuju i navodi `krleca 1791. kad, isti ui potrebu poticanja trgovina navodi da su posljednjih godina u Hrvatskoj stvoreni svi preduvjeti uspjeanoj trgovini. Od iznimne je va~nosti i djelovanje Vijea u obrazovanju i razvoju studija i akolstva. Od samog po etka svog rada, Vijee poti e i izdavanje knjiga na hrvatskom, osobito priru nika gospodarskog sadr~aja. Osnivanje Kameralnog studija u Vara~dinu 1769. usko je povezano s djelovanjem Vijea u istom gradu i studij je direktno ovisio o Vijeu. Osnivanjem tog studija stvoreni su preduvjeti razvoju profesionalnog inovniatva u Banskoj Hrvatskoj, u emu upravo osnivanje Vijea predstavlja po etak. Sredinom sedamdesetih godina, kad primarni interes terezijanske vladavine postaje ureenje akolstva, Vijee je igralo veliku ulogu pri osnivanju Akademije znanosti 1776. i reformi ni~eg akolstva u cijeloj Monarhiji, a `krlec je postavljen za ravnatelja akolstva u Banskoj Hrvatskoj. Iako iz suvremenih spisa izvire negativan stav javnosti prema novoj instituciji, Vijee je mnogim pojedincima svih stale~a postalo okvir za djelatnost u javnoj upravi, kao i poticaj njihovog daljnjeg napredovanja u dr~avnoj slu~bi. Tako su ve po etkom 1768. mjesto neplaenih savjetnika u Vijeu tra~ili grof Petar Sermage, barun Ignjat Magdaleni i grof Ladislav ErdQdy. Napredak u dr~avnoj slu~bi radom u Vijeu zaslu~ili su i njegovi savjetnici i administrativni slu~benici: `krlec je nakon ukidanja Vijea aktivno sudjelovao u radu Namjesni kog vijea i potom bio veliki ~upan Zagreba ke ~upanije, Jankovi je 1772. dobio grofovsku titulu, i doaao na mjesto prisjednika Stola sedmorice, pa je potom imenovan i tavernikom, ime je dobio naslov baruna Ugarskog kraljevstva. Registrator Ivan Mihalkovi nastavio je karijeru u Namjesni kom vijeu, a pod Leopoldom II. je dobio plemiku titulu. Karijera tajnika Alexandra Szcsna osobito je znakovita: on je 1787. bio drugi potpredsjednik Namjesni kog vijea, uskoro je odlikovan malim kri~em sv. Stjepana i postao veliki ~upan Kri~eva ke ~upanije, a 1811. njegova je obitelj dobila grofovsku titulu. Budui da je prije osnutka Vijea ban dobio nalog da ne saziva Sabor bez kraljevske dozvole, nakon osnutka Vijea primjeuje se znatan pad odr~avanja Sabora, a kratkoa i sadr~aj malobrojnih saborskih zasjedanja pokazuju su Sabori sazivani samo zbog rjeaavanja poslova u kojima se nije moglo zaobii stale~e. Tijekom cijele 1769. godine Sabor nije sazvan, a na sljedeem Saboru, sazvanom za 1. velja e 1770., od stale~a je zatra~eno da odobre poveanje poreza. Nakon ato je ukinuta kraljevinska blagajna, Sabor se nije sazivao sve do 1773. godine, kad je ponovno zatra~eno znatno poviaenje kontribucije. Od tada pa sve do 1790. godine Banskom se Hrvatskom vladalo bez sazivanja Sabora, ime je u potpunosti uklonjen element staleakog kolektiva u politi kom vodstvu Banske Hrvatske. Nakon osnivanja Vijea i drasti nog smanjenja djelatnosti Sabora i utjecaj ~upanijskog plemstva ograni en je na podru je njihove ~upanije pa je time sprije eno gomilanje vlasti od strane pojedinaca izvan Vijea. ZAKLJU AK So wie ein Arzt erst die innerliche Beschaffenheit des Kranken erforschet und die Krankheit selbst samt ihrer Quelle zu erkennen suchen mu, bevor er zu den Heilungsmitteln mit hinlnglicher Zuverlssigkeit schreiten kann, ebenso hat eine weise Regierung zu verfahren, und vor allen sich dahin zu bestreben, eine genaue Knntnis der Internis und des wahren Zusammenhang aller Theile zu erhalten, um sodann die nthige Verbesserungen mit Sicherheit und Erfolg vornehmen zu knnen. Iz citiranih Kaunitzovih rije i izvire glavna postavka politi ke prakse poznate pod pojmom Staatenkunde: prvi korak u planskom, organiziranom djelovanju s ciljem postizanja boljitka neke zemlje predstavlja prikupljanje podataka o trenutnoj situaciji u toj zemlji. Dr~im da je upravo taj prvi korak obilje~io politiku Dvora prema Banskoj Hrvatskoj pedesetih i aezdesetih godina 18. stoljea, korak koji je trebao stvoriti preduvjete za uspjeh provoenja planske politike na tom podru ju. Loaa provedba kraljevskih odredbi nije bila samo pitanje slabosti izvrane vlasti, nego i pitanje neprilagoenosti odredbi lokalnim prilikama zbog njihovog nepoznavanja. Svaka inicijativa kraljevske vlasti u Banskoj Hrvatskoj spoticala se na manjku informacija pa reformska aktivnost Dvora pokazuje da je nemogunost dobivanja informacija bila direktan povod da se reforma zapo ne intervencijom u upravnu strukturu zemlje. Stoga dr~im da primarni cilj intervencije Dvora Marije Terezije u upravni sustav nije plansko zatiranje staleakih prava i uvoenja "apsolutizma i centralizacije", kako se ono esto definira, nego upoznavanje lokalnih prilika i pronala~enje na ina kako stare strukture uklopiti u interese zajednice tako da od njih profitiraju i dr~ava kao akter na europskoj politi koj sceni i svaki pojedini stanovnik, tj. tako da se postigne "ope dobro". Samo sredstva postizanja tog cilja ine dvorsku politiku apsolutisti kom jer ona nastupa agresivno i ne priznaje kompromis. itajui suvremenu korespondenciju dvorskih institucija, doista upada u o i slabo znanje o prilikama u Banskoj Hrvatskoj: Dvor ne samo da nema podatke o poreznoj sposobnosti stanovnika, o na inu razdiobe poreza, prihodima zemlje, optereenosti kontribuenata ili broju privatnih malti, nego ne mo~e ni pronai na in da dobije te informacije suradnjom tadaanje politi ke vlasti, bez obzira na mnoatvo pokuaaja. Ako su stale~i zahtjeve za davanjem takvih informacija dr~ali zadiranjem u privatnopravne odnose (prema ugarskom zakonu plemi je jedini nosilac vlasti na svojem posjedu) to se mo~e objasniti sukobom staleake tradicije i dr~avnog progresa karakteristi nim za to razdoblje, no mnogo je te~e objasniti injenicu da Dvor nije bio upoznat s hrvatskim zakonima i radom Hrvatskog sabora. To dokazuje vrlo zanimljiva stavka u banskoj uputi iz 1756. godine, koja sadr~i nalog da se u prijepisu poaalju u Be  sve odredbe hrvatskih stale~a i zapisnici Hrvatskog sabora od 1752. godine, kao ato to dokazuje i zadatak koji je Koller namijenio novoosnovanom Vijeu da popiae sve zasebne zakone, prava i privilegije hrvatskih stale~a kako bi se prema njima mogle izdavati daljnje kraljevske odredbe. Ne naiaavai na suradnju stale~a niti u provedbi kraljevskih odredbi niti u planiranju razvoja zemlje u okviru zakonskih mogunosti, Dvor pribjegava vlastitim sredstvima upoznavanja lokalnih prilika: komisijskom istra~ivanju i uspostavljanju kontrole izvranog aparata. Althanova komisija 1755., iako je njezina prvotna zadaa bila istra~ivanje razloga bune u Hrvatskoj, ubrzo je nakon po etka rada prerasla u instrument tipi an za po etnu fazu formiranja kraljevskog aparata u novovjekovnim dr~avama, kojim kraljevski povjerenici konkuriraju lokalnim oblastima u mehanizmu prikupljanja informacija. Nova, dalekose~nija zadaa Althanove komisije o itovala se u podnoaenju prijedloga reformi urbarskih davanja i javne uprave, kojima zapo inje period terezijanskih reformi uprave Banske Hrvatske. Dvor je u prilagoavanju tih reformi lokalnim prilikama i hrvatskim zakonima te u njihovoj provedbi joa ra unao na suradnju stale~a: kraljevske su odredbe nastale na temelju prijedloga komisije imale karakter smjernica, a kona an je projekt trebao izraditi Hrvatski sabor. Tek u neuspjehu suradnje sa stale~ima Dvor reagira ja anjem kontrole s namjerom isklju ivanja utjecaja Sabora: postavljanjem novog bana, osamostaljivanjem ~upanija na elu s veliki ~upanom ovisnim o kralju, na kraju i osnivanjem institucije izvrane vlasti koja e u potpunosti zamijeniti upravnu funkciju Sabora. Prvi je cilj svake od tih intervencija bio pronalazak na ina kako provesti principe Dvora u okviru lokalnih prilika i postojeih zakona i obi aja. U tom kontekstu postaje jasnije odlu nije uplitanje kraljevske vlasti u sustav izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj u odnosu na kompromisnu politiku prema Maarskoj. Dok je u Maarskoj 1723. stvoren institucionalni okvir koji je teoretski omoguavao prisutnost kraljevske vlasti nad svim instancama u zemlji pa je terezijanska politika prvenstveno bila usmjerena na ja anje kontrole ve postojeeg ustroja izdavanjem uputa i postavljanjem lojalnih inovnika, u Banskoj Hrvatskoj se tek trebao uspostaviti upravni aparat neovisan od vrhovne kontrole Sabora. Iz istog se razloga javlja i razli ita aktivnost Dvora u ureenju upravnog ustroja u Hrvatskoj i u Slavoniji jer je ve pri formiranju ~upanijskog aparata u Slavoniji preuzet maarski model koji je omoguavao izbjegavanje izravne ovisnosti uprave slavonskih ~upanija od Hrvatskog sabora i kontrolu nad najva~nijim pitanjem dr~avne uprave: nad kraljevskim porezom. Tako je tek osnivanjem Vijea stvoren osnovni preduvjet integracije Hrvatske i Slavonije u jednu upravnu cjelinu. Obje velike terezijanske upravne reforme u Hrvatskoj - reorganizacija ~upanija i osnivanje Vijea - pokazuju tendenciju ujedna avanja ustroja Banske Hrvatske s onim u Maarskoj, kao i ograni avanje uloge Hrvatskog sabora na zakonodavnu funkciju kakvu je imao i Ugarski sabor. Iako su pri ureenju upravnog aparata u Hrvatskoj kao temelj uzimani zakonski lanci Ugarskog sabora iz 1723., razli it stupanj kraljevskog autoriteta u vrijeme Karla VI. (III.), kad je ureena maarska uprava i u vrijeme Marije Terezije, kad autoritet kralja dobiva vrsti institucionalni temelj, znatno su utjecali na na in na koji su reforme uvedene. Dok je reforma maarske uprave postignuta isklju ivo kompromisom kralja i stale~a, u terezijanskim reformama hrvatske uprave intervencija poprima oblik koji se prije mo~e usporediti s na inom reforme koji je Haugwitz deset godina prije proveo u nasljednim zemljama ja anjem kontrole u okruzima: plan je sastavljen na Dvoru i proveden dekretom. U pitanju osnivanja Vijea Dvor ne samo da se nije savjetovao sa stale~ima, nego ih nije niti obavijestio o projektu sve dok nisu zavraile sve pripreme, ato potpuno odgovara promjeni stava Dvora prema suradnji sa stale~ima krune sv. Stjepana nakon Ugarskog sabora 1764./65. I kontrola uvedena u Vijeu mnogo viae odgovara onoj koju je Dvor imao u gubernijima nasljednih zemalja i Erdelja nego u Namjesni kom vijeu: odreeni su mjese ni izvjeataji, smanjena samoinicijativa savjetnika Vijea u namjeatanju osoblja, a odgovornost direktora kancelarije u referiranju predmeta zamijenjena je kolektivnom odgovornoau. Dakle, osnovna vanjska forma nove uprave Banske Hrvatske u potpunosti je ujedna ena s maarskom, ali na in na koji je reforma provedena i uspostavljanje kraljevske kontrole unutar novog ustroja odjek je promjena odnosa u Monarhiji u vrijeme Marije Terezije. Ujedna avanje hrvatskog i maarskog upravnog ustroja svakako je pitanje organizacijske prirode, no otkriva i mnogo dublji problem, koji je znatno utjecao na rezultate terezijanskih upravnih reformi: Banska Hrvatska s obzirom na zasebnost u zakonodavstvu i upravi nema politi ku reprezentaciju na Dvoru. Svi se poslovi Banske Hrvatske obavljaju preko Ugarske dvorske kancelarije, koja rjeaenja kraljevskih odredbi tra~i isklju ivo u okviru zakona koje je donio Ugarski sabor, ato zna i da u dvorskim krugovima nije postojao kadar koji je mogao savjetovati kralja u tuma enju i provedbi zakona na podru ju Banske Hrvatske, kao ato je to bio slu aj s maarskim inovnicima na Dvoru. Hrvatski sabor, doduae, od druge polovice 17. stoljea namjeata svojeg agenta u Ugarskoj dvorskoj kancelariji, no njegova funkcija nije savjetodavna, on se brine samo o po~urivanju hrvatskih predmeta u Ugarskoj kancelariji pa tako predstavlja staleaki, a ne kraljev instrument. Iako je na Ugarskom saboru 1741. godine hrvatskim i slavonskim stale~ima potvreno da se oni zakonom dr~e Ugrima, tj. lanovima ugarskog politi kog korpusa, pa se tako mogu i natjecati za dvorske slu~be, predstavnici hrvatskih stale~a marginalizirani su u tim pitanjima. Hrvatski su stale~i na Ugarskom saboru 1764./65. godine tra~ili svojeg predstavnika u krugu savjetnika Ugarske dvorske kancelarije, ato bi u velikoj mjeri rijeailo problem. Njihovo je pravo na to istaknuto u zaklju cima tog sabora, godinu nakon toga je ban Ndasdy pokuaao ubaciti `krleca na ispra~njeno mjesto savjetnika u Ugarskoj kancelariji, no rezultata nije bilo. Nepostojanje hrvatskih savjetnika u Be u dr~im osnovnim razlogom ato je u unutarnjoj upravi Banske Hrvatske provedeno ujedna avanje s maarskim sustavom, koji je definiran objavljenim ugarskim zakonom i osloboen nejasnih termina "prava i privilegija" na koje su se pozivali hrvatski stale~i. Dr~im da je to i razlog ato je inicijativa za osnivanjem Vijea pokrenuta na Dvoru i da se razlog tomu ne treba tra~iti u tradicionalnosti hrvatskog plemstva. Politi ko vodstvo Hrvatske je oko 1755. joa pokazivalo izrazito jak staleaki element, no druatvena kriza koja je kulminirala te godine rezultirala je oatrim kritikama tadaanjeg kraljevinskog ustroja i nizom prijedloga reformi, izmeu kojih su bili i prijedlozi za osnivanjem institucije izvrane vlasti i osamostaljivanjem uprave od Hrvatskog sabora. Brojnost tih prijedloga dokazuje da je unutar hrvatskog druatva postojala reformska struja koja je promovirala intervenciju dr~ave s ciljem unutarnjeg razvoja zemlje. Politi ke promjene koje su uslijedile nakon te godine dovele su nove ljude na vlast, pri emu je Dvor odigrao najveu ulogu oslanjajui se na politiku poticanja lojalnog inovniatva dr~avnoj slu~bi. Kraljev namjesnik u Banskoj Hrvatskoj postao je Ndasdy, iji rad odmah po po etku banovanja pokazuje da ~eli unijeti promjene. Uz njega u upravi zemlje ja aju braa Nikola i Petar `krlec, zatim Ivan Jurai, Petar `piai, braa Matija i Krsto Bornemisza, Antun Bedekovi - uglavnom ni~e plemstvo koje svoj uspjeh temelji u okviru javne slu~be. Oni postaju predstavnici reformski orijentiranog plemstva, koje se zala~e za razvoj trgovine i gospodarstva u zemlji, kao i za dr~avnu intervenciju na tom polju. No njihov utjecaj s jedne strane ostaje ograni en u samoj Hrvatskoj jer je njihov autoritet u javnoj upravi usko vezan uz instituciju Hrvatskog sabora, s druge se strane ne airi do dvorskih krugova zbog politi ke izoliranosti Banske Hrvatske. Reformski orijentirano hrvatsko plemstvo u tom razdoblju nema niti jednog Festeticsa, Kollera, Cothmana, ili Grassalkovicsa koji su se svojim zaslugama u javnoj upravi nametnuli kao ugarski savjetnici Dvora i time zaslu~ili svoj uspon na druatvenoj i politi koj ljestvici. Zbog nedostatka hrvatskih savjetnika na Dvoru nije se mogao formirati niti utjecajniji lobi hrvatskih stale~a u dvorskim krugovima pa, iako je i unutar politi kog vodstva u Banskoj Hrvatskoj vjerojatno postojala snaga koja je ~eljela organizirano poticati napredak zemlje u cjelini, institucionalizaciju takvog pothvata predla~e Koller i postavlja se kao glavni savjetnik kraljice u pitanjima Banske Hrvatske. Koller ovdje djeluje motiviran isklju ivo interesima Dvora i vlastitog probitka i pred kraljicom stvara sliku hrvatskog druatva i javne uprave kakvu je desetljee prije opisao Kraja i, u vrijeme kulminacije druatvene krize u Banskoj Hrvatskoj. Kollerov prikaz hrvatskog politi kog ~ivota formirao je stav Dvora i u velikoj je mjeri utjecao na zaobila~enje hrvatskih stale~a u pripremi osnivanja Vijea i na apsolutisti ke metode kojima je Dvor 1767. proveo promjene u Hrvatskoj. Kollerov utjecaj na politiku Dvora prema Hrvatskoj tolik je da ga se, analogno Kr elievoj sintagmi "bog Ugarske" iz vremena dok je Koller bio potkancelar, mo~e nazvati "bogom Hrvatske" u tom razdoblju: slu~bena dokumentacija o osnivanju Vijea pokazuje da su dvorske institucije  Ugarska kancelarija, Dr~avno vijee, Dvorsko ratno vijee i Dvorska komora  samo sporedni akteri, a odlu ujui utjecaj ima Koller preko savjetnika Dr~avnog vijea. Izostanak savjetovanja s predstavnicima hrvatskog politi kog tijela i postupak Dvora pri osnivanju Vijea odrazio se u stavu hrvatske javnosti prema novoj instituciji, jer je ona uvijek dr~ana kraljevim instrumentom, simbolom terezijanskog apsolutizma i stranim elementom u upravi Banske Hrvatske, kao ato to pokazuju spomenuti Oraievi i `krl evi stavovi iz vremena kad Vijee viae nije postojalo. *** Kako bi se razumjela va~nost pojave Vijea u upravi Banske Hrvatske, potrebno je postaviti njegovo osnivanje u airi kontekst povijesnih procesa. Gledajui s perspektive razvoja upravnog aparata Habsburake Monarhije, institucionalizacija kraljevske izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj pada s izrazitim zakaanjenjem, iako su zahtjevi javne uprave pratili ope tendencije. Od kraja 17. stoljea na podru ju Banske Hrvatske provodi se organizacija poreznog sustava, a zadaci uprave aire se na gospodarski sektor, osobito nakon osloboenja velikog dijela teritorija od turske vlasti. Organizacija tih poslova u rukama je Hrvatskog sabora, koji je zbog nekontinuiranog rada, inertnog oblika i partikularnih staleakih interesa teako mogao organizirati znatnija poboljaanja na tom polju, pa ve 1697. nailazimo na prijedlog osnutka konzistorija, stalnog tijela odgovornog Saboru koje bi preuzelo sve upravne funkcije. Taj prijedlog, kao ni kasnije sli ne inicijative, nije realiziran, tako da progresivna inicijativa sve do 1767. ostaje na teret pojedinih vlastelinstava, bez organizacijske snage upravnog aparata, a Banska Hrvatska ostaje jedina dr~avnopravna jedinica Monarhije u kojoj cjelokupnu upravu vodi staleaki sabor. Osnutak institucije izvrane vlasti u Banskoj Hrvatskoj bilo je pitanje vremena, jer je pojava takve institucije izravno povezana s ureenjem dr~avne vojske i odobrenjem vojnog poreza. Takve se institucije javljaju u svim dr~avama paralelno s uspostavom stalne vojske, budui da raspodjela i prikupljanje poreza tra~i mre~u upravnog aparata. Tek sa sve airim zahtjevima javne uprave ja a i gospodarska i izvrana uloga takvih institucija, no njihovo osnivanje direktno ovisi isklju ivo o potrebi centralne porezne uprave. Tako i u Maarskoj, kad maarski stale~i na Ugarskom saboru 1715. pristaju na uvoenje stalne vojske i poreza, na istom saboru biraju komisiju koja e izgraditi novi upravni sustav; tako je i Haugwitzova porezna reforma u nasljednim zemljama provedena u uskoj vezi s reformom lokalnih vlada s ciljem da se poja a dr~avna kontrola nad financijama. Porezna reforma u Hrvatskoj 1750. godine, kad je odreena kontribucija za plaanje Banske krajine nu~no je morala dovesti do stvaranja institucionalnog okvira koji e se brinuti za podjelu i ubiranje poreza. Prvi je korak napravljen osnivanjem ~upanijskih blagajni, ime se smanjio utjecaj Sabora, no odlu ujui korak predstavlja osnivanje Vijea, koje je 1770. preuzelo poreznu upravu. Iako je primarna uloga institucija izvrane vlasti porezna uprava, vrlo kasno osnivanje takve institucije u Banskoj Hrvatskoj rezultiralo je time da Vijee odmah po svojem osnutku preuzima cijeli kompleks upravnih zadataka koji su se vremenom definirali ja anjem kraljevske vlasti na lokalnoj razini, kao i sve upravne ovlasti za koje je vrhovno tijelo u Banskoj Hrvatskoj do 1767. bio Hrvatski sabor. Rezultati pojave Vijea u upravi Banske Hrvatske dalekose~ni su i za ja anje kraljevske vlasti i za promjene unutar zemlje. Osnutkom Vijea ostvaren je osnovni preduvjet uspjeane intervencije kraljevske vlasti s ciljem provoenja dugoro nih reformskih planova, jer e se s jedne strane suradnjom Vijea kraljevske odredbe prilagoditi lokalnim potrebama, s druge strane kontinuiran rad Vijea omoguava i kontinuiranu kontrolu ni~ih upravnih oblasti. Pojava Vijea donijela je zna ajne pomake i u politi kom ~ivotu zemlje: javni akti dobivaju autoritet kao djelo korporativnog tijela i odvajaju se od povezanosti s osobnim interesima, a javnosti se daje slika dr~ave kao zasebnog entiteta s ciljevima korisnim zajednici. Savjetnici Vijea postaju politi ki predstavnik cijele zemlje prema Dvoru i zamjenjuju konfuznu sliku saborskog tijela, kako se ono u to vrijeme do~ivljavalo u Dvorskim krugovima, a politi ka odgovornost postaje vezana za osobe, a ne viae za apstraktnu instituciju stale~a. Pojava Vijea udarac je tradicionalnoj staleakoj strukturi, ali i vrlo va~an pomak u podizanju autoriteta javne uprave, kao i autoriteta Sabora jer odvajanjem upravne funkcije od Sabora njegov rad na zakonodavnim pitanjima dobiva veu te~inu i oslobaa se odgovornosti zbog neposluha ili neorganiziranosti u provedbi planskog razvoja zemlje. Od osnutka Vijea Hrvatskom saboru nikada nisu vraene upravne ovlasti koje je on imao prije 1767., budui da se nakon ukidanja 1779. ovlasti Vijea ne vraaju Saboru, nego prelaze na Ugarsko namjesni ko vijee. Osnutkom Vijea djelatnost Hrvatskog sabora ograni ena je isklju ivo na zakonodavna i vojnofinancijska pitanja. Sabor ne samo da gubi upravnu funkciju, nego je uvedena i zabrana njegova saziva bez kraljevske dozvole. Znakovito je da ta zabrana nije objavljena i zakonski utvrena sve do 1790., nego je nareena obi nim dopisom banu. Mislim da je ta injenica, uz preuzimanje porezne uprave od strane Vijea 1770., pa 1779. i od strane Namjesni kog vijea i uz apsolutisti ke te~nje Josipa II. osamdesetih godina, odlu ujue utjecala na tjeanju vezu Banske Hrvatske i Maarske utemeljenu na Ugarskom saboru 1790. godine, budui da su hrvatski stale~i potra~ili uto iate u snazi ugarskog politi kog korpusa i tako postavili nove temelje polo~aja Banske Hrvatske u Monarhiji. POPIS KRATICA Acta CRActa Congregationum Regni Acta CRCActa Consilii Regii Croatiae (spisi Hrvatskog kraljevskog vijea( ASArchiv Starhemberg (Bestand Riedegg) Conc. exp.Conceptus expeditionis HDAHrvatski dr~avni arhiv HHStAHaus-, Hof- und Staatsarchiv HKAHofkammerarchiv (Komorski arhiv, Be ( HKKHrvatske kraljevinske konferencije HKRHofkriegsrat (Arhiv Dvorskog ratnog vijea( HLHelytarttancs levltr (Arhiv Ugarskog namjesni kog vijea( KAKabinettsarchiv (Arhiv kraljevskog kabineta( KrAKriegsarchiv (Ratni arhiv u Be u( MIGMitteilungen des Instututs fr sterreichische Geschichtsforschung MKKMagyar kirly kancellria (Arhiv Ugarske dvorske kancelarije( MOLMagyar orszgos levltr (Maarsku dr~avni arhiv, Budimpeata( MStAMitteilungen des sterreichischen Staatsarchivs OeLAObersterreichischer Landesarchiv (Gornjoaustrijski arhiv, Linz( Orig. ref.Originales referedae OszKOrszgos Szchenyi knyvtr (Dr~avna knji~nica Szchenyi, Budimpeata( ZVsterreichische Zentralverwaltung (ur. Heinrich Kretschmayr et al.) StRStaatsrat (Arhiv Dr~avnog vijea( ZHSZaklju ci Hrvatskog sabora IZVORI I LITERATURA Arhivska graa Hrvatski dr~avni arhiv 1. Acta Congregationum Regni (1): Kut. 49., 50., 221., 222., 225. 2. Acta banalia (10): Kut. 39., 48.-56. 3. Acta Consilii Regii Croatici (12): Kut. 1.-4. Protokoli 1, 14. Katalozi 9a, 9n. Haus-, Hof- u. Staatsarchiv, Be  1. Staatskanzlei (V) Personalia: Kut. 5., 6., 11. 2. Habsburgisch-lothringische Familienarchive (X) Hungarica des Staatsarchivs: Kut. 1. 3. Kabinettsarchiv (XI) a) Nachlsse des Kabinetts Nachlass Kaunitz Kut. 1. Nachlass Nenny Kut. 1., 2. b) Staatsrat Protokolle 1766.-1768. Akten Kut. 1. (br. 1215.-1500/1767) Kaunitz Voten Kut. 1. 4. Ungarn (XVII) a) Allgemeine Akten Fasc. 255.-257. b) Specialia Fasc. 408. Hofkammerachiv, Be  (rote Nr.) 1. Hoffinanz Ungarn Fasc. 856.-868. 2. Verschiedene Vorschlge Fasc. 4/1, 5/1 3. Kommerz Litorale Fasc. 720.-721. 4. Kommerz Ungarn Fasc. 930. 5. Camerale Ungarn Fasc. 148/1, 180/2, 181/1, 322., 323. Kriegsarchiv, Be  1. Hofkriegsrat  Akten 1766.: 142 ex Sept., 700/1 ex Dez. 1767.: kart. 593.-598. (27.-Jan-714.  28-Mai-794) 54-Mrz-397., 54-May-294., 68-Juny-148/3., 46-Jul-74. Obersterrichischer Landesarchiv, Linz 1. Archiv Starhemberg (Bestand Riedegg) Kut. 20., tom I.-II. Magyar orszgos levltr, Budimpeata 1. Ugarska dvorska kancelarije (Magyar kirlyi kancellria) (A) Originales referedae (A1) MF 9991.-10003., 10035.-10043., 10062. Conceptus expeditionis (A35) MF 12328.-12332., 12404. 2. Ugarsko namjesni ko vijee (Magyar kirly helytarttancs) (C) Kziirttr (C96) sv. 5. 3. Ugarska komora (Magyar kamarai levltr) (E) Informationes cam. adm. Croaticae (E26) Kut. 1. Administratio Croatica (E306) Kut. 14., 52. 4. Prijepisi iz be kih arhiva (I) Kabinettsarchiv, Hungarica aus der Privatbibliothek S.M. Fasc. 1. 5. Obiteljski fondovi (P) Ndasdy (ndasdladnyi) csald (P507) Kut. 25., 26., 30., 33., 34., 35., 37., 39., 40. Neobjavljeni rukopisi Esterhzy, F.: "Allerunterthnigster Vortrag ber die Verfassung Hungarns, dessen ffentliche Verwaltung und dermaligen Zustand, mit mehreren Verbesserungsvorschlagen", 15. sije nja 1785., MOL, Hungarica aus der Privatbibliothek S. M., fasc. 1., sv. D. Kraja i, B.: Systema politici gubernii Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae. (1756(., Orszgos Szechnyi knyvtr, Kezirttr, Fol.Germ.1499./1d. Niczky, Ch.: Staatskenntnis von Ungarn, 1766. Orszgos Szechnyi knyvtr, Kzirttr, Quart.Germ.127. Suvremene publikacije i objavljeni izvori Beales, D.: "Joseph II's 'Rveries'", MStA 33, Be , 1980. Die Untersuchung der Frage: Warum die Knigin in Ungarn so ausserordentlich geliebet werde? 1745. Ember, Gy.:  Der sterreichische Staatsrat und die ungarische Verfassung 1761.-1768. ; Acta Historica Academiae Scientiarum Hungaricae VI (1959), 105-153, 331-371; VII (1960), 149-182. Hrvatske kraljevinske konferencije, sv. 4., Zagreb, 1992. Khevenhller-Metsch, R.; Schlitter, H. (ur.): Aus der Zeit Maria Theresias: Tagebuch des Frsten Johann Josef Khevenhller-Metsch, kaiserlichen Obersthofmeisters, 8 sv. Be , Leipzig 1907-1972. Klueting, H. (ur.): Der Josephinismus. Ausgewhlte Quellen zur Geschichte der theresianisch-josephinischen Reformen, Darmstadt, 1995. Koller Franciscus: Alocutio ad praesidem et reliqua regii in Regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae consilii commembra& 20.8.1767., Wien, Trattner. Kr eli, B. A.: Annuae ili Historija 1748.-1767. Prijevod V. Gortana, Zagreb, 1952. Kretschmayr (ur.), Die sterreichische Zentralverwaltung, II. dio, 3. sv.: Vom Sturtz des Directoriums in publicis et cameralibus bis zum Ausgang der Regierung Maria Theresias. Aktenstcke. (pripr. Friedrich Walter), Be , 1934. Kukuljevi, Ivan: Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Sclavoniae, sv. 1.-3., Zagreb, 1862. Lopaai, R.: Spomenici Hrvatske krajine, sv. 1.-3., Zagreb, 1884. Mrkus, D. et al. (ur.): Corpus Juris Hungarici  Magyar trvnytr 1000-1895., 5 sv., Budimpeata, 1900. Orai Slaveti ki, Adam: Rod Oraia, Zagreb, 1943. Pray, Georgius: Annales regnum Hungariae. Mariae Theresiae & honoribus dicati a Michaele e comitibus de Nadasd, dum idem & tentamen publicum subiret. Vindobonae 1764.-1767., Pars 2-4. Sinkovics, I. (ur.): Magyar trtneti szveggyqjtemny (Zbirka maarskih povijesnih tekstova(, sv. II/2 (1526.-1790.), Budimpeata, 1968. Sonnenfels, J. v.: Grundstze der Polizey, Handlung und Finanzwirtschaft, 3sv., 3. izd, Be , 1770. Zaklju ci Hrvatskog sabora. Sv. III.-VIII., Zagreb, 1958.-1971. Sekundarna literatura Adam ek, J., "Ekonomsko-druatveni razvoj u Hrvatskoj i Slavoniji u 18. stoljeu", u: Gross, M. (ur.), Druatveni razvoj u Hrvatskoj (od 16. do po etka 20. stoljea), Zagreb, 1981. Anderson, P.: The Lineages of Absolutist State, London-New York, 51989. Androi, M.-Bayer, V. (ur.): Vara~din u VIII. stoljeu i politi ko-kameralni studij. Zagreb-Vara~din, 1972. Allmayer-Beck, J. C.: "Die Armee Maria Theresias und Josephs II.", u: Zllner, E. (ur.): sterreich im Zeitalter des aufgeklrten Absolutismus. Wien, sterreichischer Bundesverlag, 1983. Allmayer-Beck, J. C.:  Wandlungen im Heerwesen zur Zeit Maria Theresias , u: Maria Theresia. Beitrge zur Geschichte des Heerwesen ihrer Zeit. Schriften des Heeresgeschichtlichen Museums in Wien 3, 1967. Bahlcke, J., Bmelburg, H. J., Kersken, N. (ur.): Stndefreiheit und Staatsgestaltung in Ostmitteleuropa. bernationale Gemeinsamkeiten in der politischen Kultur vom 16.-18. Jahrhundert, Leipzig 1996. Balzs, .: Hungary and the Habsburgs 1765-1800. Budimpeata, 1997. Baumgrtner, I. (ur.), Consilia im spten Mittelalter: zum historischen Aussagewert einer Quellengattung, Sigmaringen, 1995. Bayer, V.: "Stav grada Zagreba prema osnivanju Kraljevskog vijea u Kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji 1767. godine". Iz starog i novog Zagreba 2., Zagreb, 1960. Bayer, V.: "Politi ko-kameralni studij u Hrvatskoj u XVIII. stoljeu (1769-1776), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 2., Zagreb, 1967. Beales, D.: Joseph II. In The Shadow of Maria Theresa 1741-1780., Cambridge UP, 1987. Benna, A. H.: "Der Kronprinzen-Unterricht Josephs II. in der innerren Verfassung der Erblnder und die Wiener Zentrallstellen", Mitteilungen des sterreichischen Staatsarchivs, br. 20, Be , 1967. Berber, F.: Das Staatsideal im Wandel der Weltgeschichte, Mnchen, 1972. Brenger, J.: "Die Habsburgermonarchie als Stndestaat: Zsur und Kontinuitt zur Zeit Maria Theresias mit besonderer Bercksichtigung Ungarns", u: sterreich im Europa der Aufklrung. Sv. 1., str. 437-445. Berglar Peter: Marija Terezija in Slovenci: izabrana besedila in podobe: terezijanski Sloveniji v spomin, Ljubljana 1992. Bernath, M.: Habsburg und die Anfnge der rumnischen Nationsbildung. Leiden, 1972. Beuc, I.: Povijest institucija dr~avne vlasti u Hrvatskoj (1527.-1945). Zagreb, 1969. Bla~evi, Z.: Vitezovieva Hrvatska izmeu stvarnosti i utopije. Ideoloaka koncepcija u djelima postkarlova kog ciklusa Pavla Rittera Vitezovia (1652.-1713.), Zagreb, 2002. Buczynski, A.: Gradovi Vojne krajine, sv. I.-II., Zagreb, 1997. Conrad, H. et al. (ur.): Recht und Verfassung des Reiches in der Zeit Maria Theresias: Die Vortrge zum Unterricht des Erzherzogs Joseph in Natur- und Vlkerrecht sowie im deutschen Staats- und Lehnenrecht, Kln und Opladen, 1964. Conrad, H.:  Staatsgedanke und Staatspraxis des aufgeklrten Absolutismus ; Rheinisch-westfllische Akademie der Wissenschaften, Geisteswissenschaftliche Vortrge G 173, Opladen 1971. Csky, M. i Lanzer, A. (ur.): Etatisation et bureaucratie  Staatswerdung und Brokratie. Beihefte zum Jahrbuch der sterreichischen Gesellschaft zur Erforschung des 18. Jahrhunderts II., Be , 1990. Csky, M., Hagelkrys, R. (ur.): Vaterlandsliebe und Gesamtstaatsidee im sterreichischen 18. Jahrhundert. Beihefte zum Jahrbuch der sterreichischen Gesellschaft zur Erforschung des 18. Jahrhunderts, Bd. 1. Be , 1989. Csizmadia, A.: Adam Franz Kollr und die ungarische rechtshistorische Forschung, Be , 1982. Csizmadia, A.: Magyar kzigazgatstrtnet (Povijest maarske uprave(, Budimpeata, 71996 Despot, M.: Pokuaaji manufakture u graanskoj Hrvatskoj u 18. st, Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, knj.12., Zagreb 1962. Dickson, P. G. M.: Finance and Government under Maria Theresia 1740-1780., sv. I.-II., Oxford 1987. Dickson, P. G. M.: "Monarchy and Bureaucracy in Late Eighteenth-Century Austria", The Englisch Historical Review, sv. 110., br. 436., 1995. Dietrich, G. (ur.): Stndische Vertretungen in Europa im 17. und 18. Jahrhundert, Gttingen, 1969. Dirninger, C.:  Wirtschaftliche Integration als ambivalentes wirtschafts-politisches Konzept des aufgeklrten Absolutismus , u: Ammerer G., Haas H. (ur.) Ambivalenzen der Aufklrung. Festschrift fr Ernst Wangermann, Mnchen 1997. Do kal, K.: Hrvatski kolegij u Be u 1624.-1784. (priredili L. Dobroni i J. Matoa), Be -Zagreb, 1996. Dorwart, R. A.: The Administrative Reforms of Frederick William I of Prussia. Cambridge-Massachussets, 1953. Doyle, W.: The Old European Order 1660-1800, Oxford UP, 21992. Drabek, A. M. et al. (ur.): Ungarn und sterreich unter Maria Theresia und Joseph II. Be , 1980. Dreizler, H.: Absolutismus und stndische Verfassung in Deutschland. Ein Beitrag zur Kontinuitt und Diskontinuitt der politischen Theorie in der Frhen Neuzeit. Mainz, 1992. Dmmerth, D.: Mria Terzia s a magyar nemessg (Marija Terezija i maarsko plemstvo(. Budimpeata, 1974. Eichwald, R.: Georg Adam Frst Starhemberg (1724-1807). Diplomat, Staatsman und Grundherr. Neobjavljena disertacija. Sveu iliate u Be u, 1969. Eckhart, Ferenc: "A bcsi udvr jobbgypolitikja 1761.-1790" (politika be koga dvora prema podlo~nicima(, Szzadok 90, 1-6 (1956). Ember, Gy.: "A Commissariatus provincialis felllitsa Magyarorszgon 1723-ban" (Osnivanje civilnog povjerenstva u Maarskoj 1723.(, A Grf Klebelsberg Kuno Magyar trtnetkutat intzet vknyve, god. IV., Budimpeata, 1934. Ember, Gy.: "Der sterreichische Staatsrat und Ungarn in der 1760er Jahren", u: Drabek-Plaschka-Wandruska (ur.)., Ungarn und sterreich unter Maria Theresia und Joseph II., Be , 1970. Ember, Gy.: "Az egysges monarchia gondolata Mria Terzia korban" (Misao o jedinstvenoj Monarhiji u vrijeme Marije Terezije(, Szzadok, 70., Budimpeata, 1936. Ember, Gy.: A Magyar kirly hlytrttancs gyintzsnek trtnete 1724-1848 (Povijest poslovanja Maarskog kraljevskog namjesni kog vijea(, Budimpeata, 1940. Ember, Gy.: "Mria Terzia rbrrendezse s az llamtancs" (Urbarska regulacija Marije Terezije i Dr~avno vijee(, A Grf Klebelsberg Kun Magyar Trtnetkutat intzet vknyve, 5., Budimpeata, 1935. Erceg, I.:  Maritimpolitik des Wiener Hofes an der Adria im 18. Jahrhundert , Acta historico-oeconomica, Sv. 23-24, Zagreb 1996/7., str. 45.-55. Erceg, I.:  Prilog o uvoenju opehrvatskog urbara (1774.) , Acta historico-oeconomica, sv. 18 (1), Zagreb 1991. Erceg, I.: "Pripreme i struktura Jozefinskog popisa", Acta historico-oeconomica, sv. 18. (1), Zagreb, 1991., str. 7.-38. Faber, E.: Litorale Austriaco. Die sterreichische und kroatische Kstenland 1700.-1780. Graz, 1995. Faber, E.: "Neue Straen  neue Welt. Innersterreichischen Kommerzialstraen im 18. Jahrhundert". Das 18. Jahrhundert und sterreich. Jahrbuch der sterreichischen Gesellschaft fr Erforschung des achtzehnten Jahrhunderts, br. 11., Wien, 1996., str. 99.-120. Fallenbchl, Z.: "Die Entwicklung der Intelligenzberufe in Ungarn im 18. und am Anfang des 19. Jahrhunderts", Anzeiger der Philosophisch-historische Klasse der sterreicheischer Akademie der Wissenschaften, 120., Be , 1983. Fallenbchl, Z.: Magyarorszg fQispnyai 1526-1848  Die Obergespanne Ungarns, Budimpeata, 1994. Fallenbchl, Z.: Mria Terzia magyar hivatalnokai (Maarski inovnici Marije Terezije(, Budimpeata, 1989. Fallenbchl, Z.: "Verwaltung und Beamtentum in Ungarn zur Zeit Maria Theresias 1740-1780", Die Verwaltung. Zeitschrift fr Verwaltungswissenschaft, sv. 14./3., Berlin, 1981. Feigl, H.: "Landwirtschaft und Grundherrschaft unter dem Einflu der Physiocratismus u: Zlllner, E. (ur.): sterreich im Zeitalter des aufgeklrten Absolutismus. Wien, sterreichischer Bundesverlag, 1983., str. 84.-102. FelhQ, I., Vrs, A.: A Helytarttancsi levltr (Arhiv Namjesni kog vijea(, Budimpeata, 1961. Fessler, A.: Die Geschichte der Ungern und ihrer Landsassen, sv. X., Leipzig, 1825. Finer, S. E.: The History of Government from the Earliest Times, sv. III.: Empires, Monarchies and the Modern State, Oxford UP, 1999. Freudenberger, H.: "State Intervention as an Obstacle to Economic Growth in the Habsburg Monarchy", The Journal of Economic History, 27, 4/1967. Gates-Coon, R.: The Landed Estates of the Esterhazy Princes: Hungary During the Reforms of Maria Theresia and Joseph II., The Johns Hopkins University Studies in His, 1994. Gavrilovi, S.: "Pisma o bunama u Hrvatskoj i Slavoniji", JAZU, Starine, br. 50., Zagreb, 1960., str. 353.-357. Gerhard, D. (ur.): Stndische Vertretungen in Europa im 17. und 18. Jahrhundert, Gttingen, 1969. Gerloff, W.: Staatstheorie und Staatspraxis des kameralistischen Verwaltungsstaats, Breslau, 1937. Good, D. F., The Economic Rise of the Habsburg Empire 1750-1914, Berkeley-LA-London, 1984. Graves, M. A. R., The Parliaments of Early Modern Europe, 2001. Haselsteiner, H.: "Cooperation and Confrontation between Rulers and the Noble Estates 1711.-1790", u: Sugar, P. et al. (ur.): A History of Hungary, Indiana UP, 1990. Haselsteiner, H., Joseph II. und die Komitate Ungarns. Herrscherrecht und stndischer Konstitutionalismus. Be -Kln-Graz, 1983. Haselsteiner, H.: Ogledi o modernizaciji u srednjoj Europi, Zagreb 1997. Heindl, W.: Gehorsame Rebellen. Brokratie und Beamte in sterreich 1780-1848., Be , 1991. Herkov, Z.: "Jozefinski sudbeni red", Odvjetnik, god. 18., br. 4.-5., Zagreb, 1968., str. 96.-107. Herkov, Z.: "Kraljevsko vijee za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju", Odvjetnik, god. XVIII., br. 8., Zagreb, 1968., str. 216.-230. Herkov, Z.: "O rukopisu  Notitiae de praecipuis officiis Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae : je i Nikola `krlec autor toga rukopisa?", Rad JAZU, br. 405., Zagreb 1984., str. 33.-194. Herkov, Z.: "Rukopis 'De contributione Croatiae seu Superioris Slavoniae', njegov povod, sadr~aj i autor". Starine, br. 54., Zagreb, 1969. Herkov, Z.: "Seoski suci i njihov djelokrug u drugoj polovici XVIII. stoljea", Odvjetnik, god. 18., br. 4.-5., Zagreb, 1968., str. 90.-95. Heyen, E. V. (ur.): Wissenschaft und Recht der Verwaltung seit dem Ancien Rgime. Europische Ansichten, Frankfurt a/M, 1984. Hock, Carl., Bidermann, H.I.: Die sterreichische Staatsrat (1760-1848), Wien 1879. Ingrao, Ch. W. (ur.): State and Society in Early Modern Austria, Indiana, 1994. Ivan an, Lj.:  Buna Vara~dinskog generalata i pograni nih kmetova godine 1755 , Vjesnik zemaljskog arhiva, IV, Zagreb, 1902., str. 151.-173. i 239.-259. Ivan an, Lj.:  Iztraga proti buntovnim krajianikom vara~dinskog generalata g. 1755 , Vjesnik zemaljskog arhiva, V, Zagreb, 1903., str. 64.-88. Kann, Robert:  Aristocracy in the Eighteenth Century Habsburg Empire ; East European Quarterly 7/1973. Kann, R. A.: "Fortschritt und Tradition", u: sterreich im Europa der Aufklrung, sv. 1., str. 29.-36. Kann, R. A.: Kanzel und Katheder. Studien zur sterreichischen Geistesgeschichte vom Sptbarock zur Frhromantik, Freiburg-Basel, 1962. Kann, R. A.: "Die Staatsauffassung des maria-theresianischen Reformabsolutismus", u: Zlllner, E. (ur.): sterreich im Zeitalter des aufgeklrten Absolutismus. Wien, sterreichischer Bundesverlag, 1983., str. 5.-15. Karaman, I.: "Djelatnost Trgovinsko-gospodarske komisije Hrv. kralj. vijea (1769-79), Privredni ~ivot Banske Hrvatske od 1700. do 1850., Zagreb, 1989. Karaman, I.: "Habsburaki prosvijeeni apsolutizam tijekom 18. stoljea kao protomodernizacijski etatisti ki sustav", u: isti, Hrvatska na pragu modernizacije (1750.-1850), Zagreb, 2000. Karaman, I.: "Pokreti selja kog puka u kasnofeudalnoj Hrvatskoj i njihove osnove", Zadarska revija, br. 1., Zadar 1975. Karaman, I.:  Prilog velikoj buni kri~eva kih seljaka god. 1755. , Starine, br. 52, Zagreb, 1962., str. 273.-297. Karaman, I.: "Prilog za povijest Senja i Karlobaga u drugoj polovici 18. st.", Historijski zbornik, br. 19-20, Zagreb, 1966./67., str. 103.-127. Karaman, I.: "Prilozi za historiju kasnofeudalnog posjeda u Hrvatskoj", Starine, br. 50., Zagreb, 1960., str. Karaman, I., "Selja ke bune i terezijanska urbarijalna regulacija sredinom 18. stoljea", u: Privredni ~ivot Banske Hrvatske od 1700. do 1850., Zagreb, 1989., str. 19.-48. Karaman, I., "Trgovinska magistrala Sisak-Karlovac-Rijeka u doba terezijanskih reformi", u: Privredni ~ivot Banske Hrvatske od 1700. do 1850., Zagreb, 1989., str. 49.-99. Kessler, W., Buchproduktion und Lektre in Zivilkroatien und  slawonien zwischen Aufklrung und "Nationaler Wiedergeburt" (1767-1848), Frankfurt a/M, 1976. Kirly, B. K.: Hungary in the Late Eighteenth Century. The Decline of Enlightened Despotism. New York-London, 1969. Kirini, V., O samosvojnih pravih i pravilih Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, Zagreb, 1830. Klai, V.: "Hrvatski sabori do godine 1790", Zbornik Matice Hrvatske o tisuoj godianjici Hrvatskoga Kraljevstva, Zagreb, 1925. Klai, V.: "Kr. akademija znanosti u Zagrebu (1776.)", Hrvatsko kolo VII., Zagreb, 1912. Klueting, H. ur.: Der Josephinismus. Ausgew. Quellen zur Geschichte der theresianisch-josephinistischen Reformen, 1995. Kocher, G.: "Rechtsverstndnis und Rechtsreformen im aufgeklrten Absolutismus sterreichs", u: Zllner, E. (ur.): sterreich im Zeitalter des aufgeklrten Absolutismus. Wien, 1983. Komlos, J.:  Institutional Change under Pressure. Enlightened Government Policy in the Eighteenth-Century Habsburg Monarchy , Journal of European Economic History 15/3, 1986. Knyi, M.: "Az 1715-22 vi rendszeres bizottsg javaslatai (Prijedlozi komisije za reformu sustava 1715.-1722.( (Systema politico oeconomico-militare)", A Bcsi magyar trtneti intezt vknyve  Jahrbuch des Wiener ungarischen historischen Instituts, Budimpeata, 1932. Kpeczi, B. (ur.): History of Transylvania, sv. II (1606.-1830), pripr. Makkai, L. i Szsz, Z., New York, 2002. Kosry, D.: Culture and Society in Eighteenth-Century Hungary., Budimpeata, 1987. Kotasek, E.: Feldmarschall Graf Lacy. Ein Leben fr sterreichs Heer, Horn, 1956. Krones, F.: Ungarn unter Maria Theresia und Joseph II. Geschichtliche Studien im Bereiche des inneren Staatslebens, Graz, 1871. Kunisch, J., Absolutismus. Europische Geschichte vom Westfllischen Frieden bis zur Krise des Ancien Rgime, Gttingen, 21999. Kutschera, R.: Landtag und Gubernium in Siebenbrgen 1688.-1869., Kln-Be , 1985. Liebel-Weczkowicz, H.: "Auf der Suche nach neuer Autoritt: Raison d'Etat in den Verwaltungs- und Rechtsreformen Maria Theresias und Josephs II.", u: sterreich im Europa der Aufklrung, sv. 1., str. 339.-364. Link, E. M.: The Emancipation of the Austrian Peasant 1740.-1798, New York, 1949. Luna ek, V.: "Hrvatski kameralist Nikola `krlec Lomni ki", pretisak u: Nikola `krlec Lomni ki 1729.-1799. (zbornik radova), Sv. 1., Zagreb, 1999. Luna ek, V.: Povijest ekonomskih doktrina, Zagreb, 1996. Marczali, H.: Grf Plffy Mikls fQkanzellr emliratai Magyarorszg kormnyzsrl (Spomenice kancelara grofa Miklsa Plffyja o maarskoj upravi(, Budimpeata, 1884. Marczali, H.: Hungary in the Eighteenth Century, Cambridge UP, 1910. Matis, H. (ur.): Von der Glckseligkeit des Staates. Staat, Wirtschaft und Gesellschaft in sterreich im Zeit des aufgeklrten Absolutismus, Berlin, 1981. Maurovi, M.: "Notitia de praecipuis officiis regnorum Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae. Kriti ke skice iz XVIII. stoljea o hrvatskoj upravi". Rad JAZU 222., pretisak u: Nikola `krlec Lomni ki 1729.-1799. (zbornik radova), Sv. 3., Zagreb, 2001. Mayer, T.: Verwaltungsreform in Ungarn nach der Trkenzeit, Be -Leipzig, 1911. Mlyusz, E.: Magyarorszg trtnete a felvilgosods korban (Povijest Maarske u vrijeme prosvjetiteljstva(, Budimpeata, 2002. Mesi, M.:  O Kr eliu i njegovih Annuah , Rad JAZU 32, 1875. Mikoletzky, H. L.: sterreich. Das grosse Jahrhundert. Be , 1967. Miskolczy, Gy.: A horvt krds trtente s iromanyai a rendi llam korban (Povijest i spisi hrvatskog pitanja u razdoblju staleake dr~ave(, Sv. I.-II., Budimpeata, 1927-1928. (= Fontes historiae Hungariae aevi recentioris. Iratok a nemzetisgi krds trtenthez) Mraz, G. (ur.): Maria Theresia als Knigin von Ungarn. Eisenstadt, 1984. Myers, A. R.: Parliaments and Estates in Europe to 1789., London, 1975. Nikola `krlec Lomni ki (1729.-1799.). Zbornik radova. Sv. I.-III., Zagreb, 1999.-2001. Neugebauer, W.: Standschaft als Verfassungsproblem. Die historischen Grundlagen stndischer Partizipation in ostmitteleuropischen Regionen. Goldbach, 1995. Ogris, W.: "The Habsbuurg Monarchy in the Eighteenth Century: The Birth of the Modern Centralized State", u: Padoa Schioppa, Antonio (ur.): Legislation and Justice, Clarendon Press, 1997 Ogris, W.: "Zwischen Absolutismus und Rechtstaat", u: sterreich im Europa der Aufklrung, sv. I. Osterloh, K. H.: Joseph von Sonnenfels und die sterreichische Reformbewegung im Zeitalter des aufgeklrten Absolutismus. Eine Studie zum Zusammenhang von Kameralwissenschaft und Verwaltungspraxis, Lbeck-Hamburg, 1970. Otruba, G.: "Verwaltung, Finanzen, Manufakturen, Gewerbe, Handel und Verkehr, technisch-gewerbliche Bildung und Bevlkerungsentwicklung" u: Zllner, E. (ur.): sterreich im Zeitalter des aufgeklrten Absolutismus. Be , 1983., Pach, Zs. P.: Hungary and the European Economy in Early Modern Times, Hampshire, 1994. Padgen, A. (ur.): The Languages of Political Theory in Early Modern Europe. Cambridge UP, 1987. Pamlnyi E. (ur.): A History of Hungary, Budimpeata, 1973. Pand~i, M.: "Doprinos Nikole `krlca Lomni kog ureenju arhiva i pismohrana u doba Hrvatskog kraljevskog vijea (1767-1779)", u: Nikola `krlec Lomni ki 1729-1799, sv. II., Zagreb, 2000., str. 243.-310. Pand~i, M.: "Naputak za Hrvatsko kraljevsko vijee iz 1767. g. i nadopuna naputka iz 1770. god.", Arhivski vjesnik, br. 19./20., Zagreb, 1976./97., str. 185.-205. Paskaleva, V.: "Die Wirtschaftspolitik Maria Theresia und die Balkanvlker", u: sterreich im Europa der Aufklrung. Sv. 1., str. 153.-166. Peremin, M.: "Spisi komercijalne uprave za Senj, Karlobag, Kraljevicu i Bakar s posebnim osvrtom na fond "Commercialia" (1749-1776)", Arhivski vjesnik, god. 36., Zagreb, 1993. Plaschka, R. G., Klingenstein G. et al. (ur.): sterreich im Europa der Aufklrung. Kontinuitt und Zsur in Europa zur Zeit Maria Theresias und Josephs II. Zbornik meunarodnog simpozija odr~anog u Be u 20.-23. listopada 1980., Sv. 1.-2., Be , 1985. Preradovich, N.: "Das kroatische Element in der ungarischen Adelsnation", Ungarn Jahrbuch. 9, Budimpeata, 1978. Pusi, E.: Upravna znanost, Zagreb, 1995. Radvnszky, A. Grundzge der Verfassungs- und Staatsgeschichte Ungarns, Mnchen, 1990. Raeff, M.: "The Well-Ordered Police State and the Developement of Modernity in Seventeenth- and eighteenth-Century Europe: An Attempt at a Comparative Approach", The American History Review, br. 5., 1978. Raeff, M.: The well-ordered Police State: Social and Institutional Change through Law in the Germanies amd Russia 1600-1800, New Haven-London 1983. Reinalter, H.: Joseph von Sonnenfels, Be , 1988. Rothenberg, G. E., The Military Border in Croatia 1740-1848. A Study od an Imperial Institution, Chicago-London, 1966. Sandgruber, R.: konomie und Politik. sterreichische Wirtschaftsgeschichte vom Mittelalter bis zur Gegenwart. sterreichische Geschichte.(ur. Wolfram, H.). Wien, 1995. Scott, H. M., The Emergence of the Eastern Powers 1756-1775, Cambridge UP, 2001. Scott, H. M. (ur.): Enlightened Absolutism. Reform and Reformers in Later Eighteenth-Century Europe, London, 1990. Scott, H. M.: The European Nobilities in 17. and 18. centuries, 1995. Smi iklas, T.: Poviest Hrvatska, sv. II., Zagreb, Strakosch, H.: Privatrechtkodifikation und Staatsbildung in sterreich (1753-1811), Be , 1976. Stolleis, M.: Staat und Staatsrson in der Frhen Neuzeit. Studien zur Geschichte des ffentlichen Rechts. Frankfurt a/M, 1990. Szabo, F. A. J.: Kaunitz and enlightened absolutism 1753.-1780., Cambridge UP, 1994. Szntay, A.: "Bibliothekare und Historiker  vom Regierungsprojekt Angello Gabriele's bis Joseph II.", u: Szbo, F. (ur.): Ambivalenzen der Aufklrung, Mnchen, 1997. Timon, .: "Die Entwicklung und Bedeutung des ffentlich-rechtlichen Begriffs der Heiligen Krone in der ungarischen Verfassung", u: Heinrich Brunner zum 70. Geburtstag von Schllern und Verehrern dargebrachten Festschrift. Timon, A. v.: Ungarische Verfassungs- und Rechtsgeschichte mit Bezug auf die Rechtsentwicklung der westlichen Staaten, Berlin, 1919. Venturi, F.: Utopia and Reform in the Enlightenment, Cambridge UP, 1971 Vocelka, K.: sterrichische Geschichte 1699-1815. (ur. H. Wolfram). Glanz und Untergang der hfischen Welt. Reprsentation, Reform und Reaktion im habsburgischen Vielvlkerstaat, Be , 2001. Vogel, G.: Absolutistische Herrschaft und stndische Gesellschaft. Reich und Territorien von 1648 bis 1790., Stuttgart, 1996. Vogler, G.: Europische Herrscher. Ihre Rolle bei der Gestaltung von Politik und Gesellschaft. 1988. Vrbani, F.: "Jedno stoljee u razvoju broja ~iteljstva Hrvatske i Slavonije", Rad JAZU 140, Zagreb 1899. Wagner, H.: "Die Herrscher und ihre Staatsmnner", u: Zllner, E. (ur.): sterreich im Zeitalter des aufgeklrten Absolutismus. Be , 1983., str. 16.-28. Walter, F.: Die Geschichte der sterreichischen Zentralverwaltung in der Zeit Maria Theresias (1740-1780). Dio serije Die sterreichische Zentralverwaltung (ur. Kretschmayr, H.), II/1. (=Verffentlichungen der Kommission fr neuere Geschichte sterreichs 32) Be , 1938. Weber, W. E. J.: "Dienst und Partizipation: Bemerckungen zur Rolle der hohen Beamtenschaft in der frhneuzeitlichen Staatsbildung", u: Maczak, A., Weber, E. J. W. (ur.), Der Frhmoderne Staat in Ostzentraleuropa, sv. I., Augsburg, 1999. Wellmann, I.: "Kontinuitt und Zsur in Ungarns Bauernleben zur Zeit Maria Theresias und Josephs II.", u: sterreich im Europa der Aufklrung. Sv. 1., str. 87.-119. Widerhofen, H.: Die Impopulation und wirtschaftliche Bedeutung der Karoliner Strae im 18. Jahrhundert. Neobjavljena dizertacija, Sveu iliate u Be u, 1938. Wolf, A.: Frst Wenzel Lobkowitz, erster geheimer Rath Kaiser Leopold I., 1609.-1677. Sein Leben und Wirken. Be , 1869. Zedinger, R.: Die Verwaltung der sterreichischen Niederlande in Wien (1714-1795). Studien zu den Zentralisierungstendenzen des Wiener Hofes im Staatswerdungsproze der Habsburgermonarchie., Be , 2000. *Vei dio ovoga rada preuzet je iz neobjavljenog magistarskog rada pod naslovom I. HORBEC, Osnivanje Kraljevskog vijea za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju. (Magistarski rad, Filozofski fakultet u Zagrebu, 2004.). Gotovo u potpunosti, uz manje izmjene, preuzeta su poglavlja 7.-12 navedenog magistarskog rada (str. 125.-244.). Poglavlja 1-6 sa~eta su.  Terezijanska vladavina u Banskoj Hrvatskoj, osobito reformska aktivnost Dvora, historiografski je obraena tek unutar veih sinteza hrvatske povijesti i uglavnom se promatra u svjetlu kasnijih, mnogo radikalnijih jozefinskih reformi. Zna ajnije su pomake u istra~ivanju tog razdoblja pru~ili radovi Zlatka Herkova i Igora Karamana. Herkov je objavio niz suvremenih spisa i u uvodnim dijelovima pru~io airi kontekst nastanka tih spisa. Usp. npr. "O rukopisu  Notitiae de praecipuis officiis Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae : je li Nikola `krlec autor toga rukopisa?", Rad JAZU, br. 405., Zagreb 1984. i ISTI, "Rukopis 'De contributione Croatiae seu Superioris Slavoniae', njegov povod, sadr~aj i autor". Starine, br. 54., Zagreb, 1969. Radovi Karamana su zaista brojni, a najzna ajniji opus njegovih radova za to razdoblje nalazi se u zborniku radova Privredni ~ivot Banske Hrvatske od 1700. do 1850., Zagreb, 1989. Pojava institucije Vijea u upravi Banske Hrvatske nije naiala na veliku pa~nju historiografije, kao niti njegovo djelovanje tijekom 13 godina postojanja. Od radova koji se doti u rada Vijea ovdje bih spomenula samo rad Igora KARAMANA "Djelatnost Trgovinsko-gospodarske komisije Hrv. kralj. vijea (1769-79)", Privredni ~ivot Banske Hrvatske od 1700. do 1850., Zagreb, 1989., u kojem je obradio gospodarsku djelatnost Vijea i upozorio na va~nost prou avanja gospodarske politike za razumijevanje pojave Vijea na politi koj sceni Banske Hrvatske, kao i rad Miljenka PAND}IA, Arhivi i pismohrane u doba Hrvatskog kraljevskog vijea (1767-1779), Zagreb, 2005.; koji otkriva djelatnost Vijea na ureenju arhiva u Banskoj Hrvatskoj i na temelju upute izraene za Vijee raspravlja o organizaciji njegova rada (usp. i njegov rad "Doprinos Nikole `krlca Lomni kog ureenju arhiva i pismohrana u doba Hrvatskog kraljevskog vijea (1767-1779)" u Nikola `krlec Lomni ki 1729-1799, sv. II., Zagreb, 2000.). `to se samog osnivanja Vijea ti e, ono je u historiografiji obraeno uniformno, na temelju istih izvora. Osnovni koriaten izvor aturi su navodi Adama Baltazara Kr elia u djelu Annuae za tu godinu (KR ELI, B. A., Annuae ili Historija 1748.-1767. Prijevod V. Gortana, Zagreb, 1952., str. 533.-534.), predstavka Hrvatskog sabora od 13. srpnja 1767. protiv osnivanja Vijea i uputa za Vijee, koju su objavili Herkov u originalu i Pand~i u prijevodu iz 19. stoljea (HERKOV, Z., "Kraljevsko vijee za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju", Odvjetnik, god. XVIII., br. 8., Zagreb, 1968.; PAND}I, M., "Naputak za Hrvatsko kraljevsko vijee iz 1767. g. i nadopuna naputka iz 1770. god.", Arhivski vjesnik, br. 19./20., Zagreb, 1976./97.). Jedini povjesni ar koji ukratko obrauje osnivanje Vijea na temelju druge arhivske grae maarski je povjesni ar Gyula Miskolczy, no njegovo izlaganje samo je uvod u povijest maarsko-hrvatskih odnosa u prvoj polovici 19. stoljea i sna~no je obilje~eno duhom maarske posttrianonske historiografije (MISKOLCZY, Gy., A horvt krds trtente s iromanyai a rendi llam korban (Povijest i spisi hrvatskog pitanja u razdoblju staleake dr~ave(, Sv. I., Budimpeata, 1927., str. 24. i dalje).  "Obraanje velikog ~upana Zagreba ke ~upanije" u: Nikola `krlec Lomni ki (1729.-1799). Izdanje HAZU i Pravnog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu. Zagreb, 1999., sv. 1., str. 51.-53.  O razdoblju formiranja novovjekovne monarhije postoji brojna literatura; ovdje u spomenuti samo neke od recentnijih djela autora iji je interes prvenstveno usmjeren na taj proces u dr~avama srednje Europe: DREIZLER, H., Absolutismus und stndische Verfassung in Deutschland. Ein Beitrag zur Kontinuitt und Diskontinuitt der politischen Theorie in der Frhen Neuzeit. Mainz, 1992.; KUNITSCH, J., Absolutismus. Europische Geschichte vom Westfllischen Frieden bis zurKrise des Ancien Rgime, Gttingen, 21999.; RAEFF, M., The Well-Ordered Police State. Social and Institutional Change through Law in the Germanies and Russia 1600-1800., New Haven-London, 1983.; SCOTT, H. M. (ur.): Enlightened Absolutism. Reform and Reformers in Later Eighteenth-Century Europe. 1990.; STOLLEIS, M., Staat und Staatsrson in der Frhen Neuzeit. Studien zur Geschichte des ffentlichen Rechts. Frankfurt a/M, 1990.; VOGEL, G., Absolutistische Herrschaft und stndische Gesellschaft. Reich und Territorien von 1648 bis 1790., Stuttgart, 1996.  SCOTT, H. M.: "Introduction: The Problem of Enlightened Absolutism" u: SCOTT, H. M. (ur.): Enlightened Absolutism. Reform and Reformers in Later Eighteenth-Century Europe. 1990., str. 19.-20.  O nu~noj suradnji staleakih tijela i centralnih vlasti u formiranju lokalne politike v. osobito RAEFF, M.: "The Well-Ordered Police State and the Developement of Modernity in Seventeenth- and Eighteenth-Century Europe: An Attempt at a Comparative Approach", The American Historical Review 5, 1975., str. 1227. i dalje te NEUGEBAUER, W.: Standschaft als Verfassungsproblem. Die historischen Grundlagen stndischer Partizipation in ostmitteleuropischen Regionen. Goldbach, 1995.  Cit. prema: PUSI, E., "Politi ko-kameralne nauke u 18-om stoljeu i Joseph von Sonnenfels", u: BAYER, V. et al. (ur.), Vara~din u XVIII. stoljeu i politi ko-kameralni studij, Vara~din-Zagreb, 1972., str. 209.  Iako se izraz javlja ve u prvoj polovici 16. stoljea u kontroverznom Machiavellijevom djelu "Il Principe", u airu ga uporabu uvodi Botero djelom "Della ragion di stato" iz 1589. Usp. STOLLEIS, M., Staat und Staatsrson in der Frhen Neuzeit. Studien zur Geschichte des ffentlichen Rechts. Frankfurt a/M, 1990., str. 23., 83., 182. i dalje.; BLA}EVI, Z., Vitezovieva Hrvatska izmeu stvarnosti i utopije. Ideoloaka koncepcija u djelima postkarlova kog ciklusa Pavla Rittera Vitezovia (1652.-1713.), Zagreb, 2002., str. 48.  GERLOFF, W., Staatstheorie und Staatspraxis des kameralistischen Verwaltungsstaats, Breslau, 1937., str. 5.  O razvoju teorije prirodnog prava usp. BERBER, F., Das Staatsideal im Wandel der Weltgeschichte, Mnchen, 1972.; BLA}EVI, Z., Vitezovieva Hrvatska izmeu stvarnosti i utopije. Ideoloaka koncepcija u djelima postkarlova kog ciklusa Pavla Rittera Vitezovia (1652.-1713.), Zagreb, 2002., str. 48.-50.; DOYLE, W., The Old European Order 1660-1800, Oxford UP, 21992., str. 231. i dalje; KUNISCH, J., Absolutismus. Europische Geschichte vom Westfllischen Frieden bis zur Krise des Ancien Rgime, Gttingen, 21999., str. 20. i dalje, STOLLEIS, M., Staat und Staatsrson in der Frhen Neuzeit. Studien zur Geschichte des ffentlichen Rechts. Frankfurt a/M, 1990., str. 178.; VOGEL, G., Absolutistische Herrschaft und stndische Gesellschaft. Reich und Territorien von 1648 bis 1790., Stuttgart, 1996., str. 26. i dalje.  Ipak autori, koji pod utjecajem aristotelovske tradicije i engleskog pragmatizma i utilitarizma za cilj dr~ave vide "Glckseligkeit" tvrde da vladar mo~e intervenirati protiv ukorijenjenih prava i povlastica ako je to u interesu dr~ave. Usp. STOLLEIS, M., nav. dj., str. 10.  Usp. takav stav kod DREIZLER, H., Absolutismus und stndische Verfassung in Deutschland. Ein Beitrag zur Kontinuitt und Diskontinuitt der politischen Theorie in der Frhen Neuzeit. Mainz, 1992., str. 140.  O va~nosti stalne vojske za formiranje dr~avnog aparata usp. KUNISCH, J., nav. dj., str. 84. i dalje.  O razlozima ranijeg razvoja dr~avnog aparata njema kih protestantskih dr~ava v. RAEFF, M., "The Well-Ordered Police State and the Developement of Modernity in Seventeenth- and Eighteenth-Century Europe: An Attempt at a Comparative Approach", The American History Review, br. 5., 1978., str. 1223.  MATIS, H., "Staatswerdungsprozess und Ausbildung der Volkswirtschaft", u: ISTI (ur.), Von der Glckseligkeit des Staates, Berlin, 1981., str. 16.-18. U tom je konteksu vrlo zanimljiva i etimologija njema ke rije i za dr~avu, Staat: rije  "stat" u njema kom se javlja tek po etkom 16. stoljea u kontekstu jakih financija i dr~avnog bud~eta. Prvotno je imala dva zna enja: u airem je zna enju to bio plan troaenja vladarskih prihoda, a u u~em troakovi za odr~avanje dvora i osoblja. Sve do 17. st. ne razlikuju se dvor i dr~ava. Usp. KKOLEWSKI, I., "Problems of the Rise of Early Modern Bureaucracy in Ducal Prussia", u: MACZAK, A., WEBER, E. J. W. (ur.), Der Frhmoderne Staat in Ostzentraleuropa, sv. I., Augsburg, 1999., str. 29. i BRUNNER et al. (ur.): Geschichtliche Grundbegriffe. Historisches Lexikon zur politisch-sozialen Sprache in Deutschland. Sv. 6., Stuttgart, 1990., str. 1.-2.  Usp. KUNISCH, nav. dj., str. 54.-55. i GRAVES, M. A. R., The Parliaments of Early Modern Europe, 2001., str. 130.  STOLLEIS, M., nav. dj., str. 188., 191.  OGRIS, W., "The Habsburg Monarchy in the Eighteenth Century: The Birth of the Modern Centralized State", u: PADOA-SCHIOPPA, A. (ur.), Legislation and Justice, Clarendon Press, 1997., str. 333.  STOLLEIS, M., nav. dj., str. 11.-12. Usp. i bilj. 11. na str. 12. za opairnu literaturu o politi koj terminologiji u njema koj povijesti.  Isto, str. 184.  ZV II/1, str. 5.-7.  BLA}EVI, Z., nav. dj., str. 54. Za reforme Leopolda I. v. i VOGEL, G., Absolutistische Herrschaft und stndische Gesellschaft. Reich und Territorien von 1648 bis 1790., Stuttgart, 1996., str. 40.-47.  Termin "merkantilizam" preuzet je od kriti ara te gospodarske teorije iz druge polovice 18. stoljea, francuskih ekonomista i Adama Smitha te se od tada po eo upotrebljavati za ukupnost principa kojima je voena gospodarska politika dr~ava u 17. i 18. st. Usp. DOYLE, W., nav. dj., str. 64. Rije  kameralizam pak dolazi od rije i "komora", tj. dr~avni erar te ocrtava glavnu ideju teorije: poveanje dr~avnih prihoda.  O ranim kameralistima usp. GERLOFF, W., nav. dj.  DREIZLER, H., nav. dj., 82.  DOYLE, W., nav. dj., 235.  PADGEN, A. (ur.), The Languages of Political Theory in Early Modern Europe. Cambridge UP, 1987., str. 13.  GERLOFF, W., nav. dj.,str. 35.  Isto. Gerloff taj izraz koristi kao zamjenu tada ope koriatenog izraza "Wohlfahrtsstaat" koji su razvili teoreti ari prirodnog prava.  Viae o Justiju i Sonnenfelsu v. GERLOFF, W., nav. dj.; KANN, R. A., Kanzel und Katheder. Studien zur sterreichischen Geistesgeschichte vom Sptbarock zur Frhromantik, Be -Freiburg-Basel, 1962., str. 149.-258.; KLINGENSTEIN, G., "Between Mercantilism and Physiocracy" u: INGRAO, C. W., (ur.), State and Society in Early Modern Austria, Indiana, 1994.; OSTERLOH, K. H., Joseph von Sonnenfels und die sterreichische Reformbewegung im Zeitalter des aufgeklrten Absolutismus. Eine Studie zum Zusammenhang von Kameralwissenschaft und Verwaltungspraxis, Lberck-Hamburg, 1970.; PUSI, E., "Politi ko-kameralne nauke u 18-om stoljeu i Joseph von Sonnenfels" i `TAMPAR, S., "Ekonomska politika i financijska nauka Josepha von Sonnenfelsa", u: BAYER, V. nav. dj.  SONNENFELS, J., Handbuch der inneren Staatsverwaltung mit Rcksicht auf die Umstnde der Begriffe der Zeit, Be , 1798., str. 15.  Haugwitz je zaposlio Justija kao predava a na Terezijanumu, a Sonennfels je na poticaj savjetnika Dr~avnog vijea Bori-a postao prvi predava  istog kolegija na Be kom sveu iliatu. Usp. KLINGENSTEIN, G., nav. dj., str. 195., 197.  Justijeva su djela: Grundstze der Polizeiwissenschaft in einem vernnftigen, auf der Endzweck der Polizei gegrndeten Zusammenhange, Staatswirtschaft, Natur und Weesen der Staaten, Grundriss einer guten Regierung i Vergleichungen der europischen mit den asiatischen und anderen vermeintlich barbarischen Regierungen; Sonnenfels je napisao ud~benik Grundstze der Polizei-, Handlung- und Finanzwissenschaft, koji se uz niz reizdanja koristio kao ud~benik upravnog prava sve do 1848. godine.  Vanjski dugovi dr~ave neprestano su rasli tijekom ratova u prvoj polovici 18. stoljea: dug je od 60,5 milijuna forinti 1711. narastao na 101 milijun 1741., a prinos od poreza, koji je u vrijeme Karla VI. iznosio 40 milijuna forinti, po etkom je rata pao na polovicu, od ega su prihodi od kontribucije nosili tek 9 milijuna. ZV II/1, str. 37.; OTRUBA, G., "Verwaltung, Finanzen, Manufakturen, Gewerbe, Handel und Verkehr, technisch-gewerbliche Bildung und Bevlkerungsentwicklung" u: ZLLNER, E. (ur.): sterreich im Zeitalter des aufgeklrten Absolutismus. Be , 1983., str. 104.  Najdetaljniji opis Haugwitzove reforme daje F. WALTER u ediciji sterreichische Zentralverfassung (dalje:ZV), II/1., str. 96. i dalje. Od recentnije literature v. DICKSON, P. G. M, Finance and Government under Maria Theresia 1740-1780., Oxford 1987., sv. I., str. 222. i dalje te 257. i dalje te SZABO, F. A. J., Kaunitz and Enlightened Absolutism 1753-1780, Cambridge UP, 1994., str. 74. i dalje. Izbor pruskog modela uprave nije bio slu ajan: kad je habsburaka vojska u Ratu za austrijsko nasljedstvo ponovno od Prusije osvojila manji dio `leske, uo ene su znatne prednosti pruskog upravnog aparata ustanovljenog na tom podru ju jer je Prusija iz te pokrajine uspjela izvui dvostruko viae prihoda nego dotadaanja austrijska uprava. Joa u tijeku rata, na prijelazu 1743. i 1744. godine, Haugwitz je izradio plan reformi (Notata) u kojem je na temelju pruskog modela i pod utjecajem ranih kameralista predlo~io da se taj dio `leske upotrijebi kao eksperimentalno polje reformi. Uspjeh je bio zamjetan pa je Marija Terezija ubrzo imenovala Haugwitza povjerenikom za komisijsko istra~ivanje gospodarstva i uprave ostalih nasljednih zemalja i dala mu slobodne ruke za izradu plana reformi lokalnih uprava.  DICKSON, P. G. M., nav. dj., sv. I., str. 297.  Jedinstven sustav okruga uveden je 1.11.1748. u sve austrijske i eake zemlje. Usp. DICKSON, P. G. M., nav. dj., Sv. I., str. 277. i dalje.  Pritom su za inovnike uglavnom postavljane osobe koje nisu rodom bile iz te pokrajine pa nisu imale lokalne interese, vrlo je esto Haugwitz na te polo~aje postavljao aleske inovnike s kojima je suraivao prije gubitka veeg dijela `leske. Usp. ZV II/1, str. 120.-122.  Cit. prema ZV II/1, str. 157.  BALTZAREK, F., "Finanz- und Steuerinnovationen im Habsburgerreich im Zeitalter zwischen 1680 und 1780" u: CSKY, M. i LANZER, A. (ur.): Etatisation et bureaucratie  Staatswerdung und Brokratie. Beihefte zum Jahrbuch der sterreichischen Gesellschaft zur Erforschung des 18. Jahrhunderts, sv. II., Be , 1990., str. 27.  Uz redovito plaanje poreza, Dvor je od stale~a tra~io i ustupke u odreivanju visine poreza: iako su maksimalan iznos kontribucije i dalje odreivali stale~i na pokrajinskim saborima, do kraja 1748. stale~i svih pokrajina odrekli su se prava da svake godine odobravaju iznos i pristali na desetogodianju obvezu (Dezenialrecesse). Time je Dvor dobio mogunost stvaranja dugoro nih planova jer nije svake godine ovisio o odobrenju stale~a. Kontribucija je znatno poviaena, ali je razdijeljena i na alodijalne posjede i staleake prihode  iako su oni bili manje optereeni nego posjedi i prihodi neplemia. Usp. FEIGL, H., "Landwirtschaft und Grundherrschaft unter dem Einflu der Physiocratismus" u: ZLLNER, E., nav. dj., str. 98f. i STRAKOSCH, H., Privatrechtkodifikation und Staatsbildung in sterreich (1753-1811), Be , 1976., str. 20.  Opairno o Kaunitzovom sustavu v. SZABO, F. A. J., nav. dj., str. 83. i dalje, 130. i dalje. Kaunitzove prijedloge o osnivanju, organizaciji i djelokrugu Dr~avnog vijea objavio je F. Walter u ZV, II/3., str. 3. i dalje.; v. i KLUETING, H., (pripr.): Der Josephinismus. Ausgew. Quellen zur Geschichte der theresianisch-josephinistischen Reformen, 1995., str. 47.-54. O Dr~avnom vijeu v. ZV II/1, str. 272. i dalje, SZABO, F. A. J., nav. dj., str. 56.-59.; HOCK, C. i BIDERMANN, H. I., Der sterreichische Staatsrath (1760-1848). Be , 1972. Za razliku od Haugwitzovih reformi, koje su uglavnom bile inspirirane pruskim modelom uprave, Kaunitzove se reforme mogu povezati s reformama Louisa XIV u Francuskoj u 17. stoljeu, kad je stvoren "palace-type" model vladavine, u kojem odlu uju i vladar i savjetnici. To postaje model cijele kontinentalne Europe, za razliku od pruskog militariziranog modela. Louis XIV takoer nije potiskivao aristokraciju, nego ju je savjetodavnim ulogama viae vezao uz Dvor. Usp. FINER, S. E., The History of Government from the Earliest Times, sv. III.: Empires, Monarchies and the Modern State, Oxford UP, 1999., str. 1324.-1325.  Cit. prema ZV II/1, str. 358. V. i DICKSON, P. G. M., nav. dj., sv. I., str. 272. i dalje.  Usmjeravanje plemstva zastupali su kameralisti: tako npr. Justi, dr~i da nitko ne mo~e biti "ein unntzliches Mitglies des gemeinen Wesens". Usp. BRUNNER, O. et al. (ur.): Geschichtliche Grundbegriffe. Historisches Lexicon zur politisch-sozialen Sprache in Deutschland, sv. II., 1992., str. 22.  U svim europskim dr~avama uobi ajena je praksa da staleaki sabori odreuju maksimalnu koli inu poreza i na tome je po ivala najbitnjija suradnja vladara i stale~a. Usp. GRAVES, M. A. R., The Parliaments of Early Modern Europe, 2001., str. 192.-193. Isto isti e i Myers, navodei njema ku uzre icu "Landtage sind Geldtage", MYERS, A. R., Parliaments and Estates in Europe to 1789., London, 1975., str. 29.  Finer je Habsburaki Monarhiju uvrstio u "limitirane monarhije" te dr~i da je tek kratko razdoblje vladavine Josipa II. imalo karakteristike apsolutisti ke vladavine. FINER, S. E., The History of Government from the Earliest Times, sv. III., Oxford UP, 1999., 1432.-1433.  Za zna enje rije i gubernium i consilium u praksi 18. stoljea usp. kod A. JAMBRE`IA, Lexicon latinum, Zagreb, 1992. (pretisak; 1. izdanje je tiskano u Zagrebu 1742.). Jambreai naziv gubernium (=gubernaculum) objaanjava s "ladanye, ravnanye lyucztva", "Das Herrschen", "uralkods", dok consilium objaanjava sa "szvet, szvetuvanye, tolnach", "Rath, Rathschlag", "tancs, vgezs".  BAUMGRTNER, I. (ur.), Consilia im spten Mittelalter: zum historischen Aussagewert einer Quellengattung, Sigmaringen, 1995., str. 9.  O va~nosti Ugarske za snagu Monarhije u tom razdoblju najbolje svjedo i zanimanje Dr~avnog vijea za ugarske poslove. Za utjecaj Dr~avnog vijea u ugarskoj politici Dvora usp.: EMBER, Gy.,  Der sterreichische Staatsrat und die ungarische Verfassung 1761.-1768. ; Acta Historica Academiae Scientiarum Hungaricae VI (1959), VII (1960). (dalje EMBER, Gy., Staatsrat). Ovdje bih istakla samo Kaunitzove rije i iz 1761.: "Wann das grosse und fruchtbare Knigreich Hungarn in eine rechte Verfassung gesetzet werden knnte, so wrde die Macht des durchleuchtigsten Ertzhaus verdoppelt, und die grssten Resourcen und Frchten einer weisen Regierung wren aus demselben zu ziehen. Es verdienet also dieses Knigreich die meiste Aufmerksamkeit und die nehmliche landesmtterliche Sorgfalt, wie andere getreue Erblande". Isto, StR, br. 1903 iz 1761.  Za terezijanske reforme u Erdelju v. KPECZI, B. (ur.): History of Translylvania, sv. II. (1606-1830), New York, 2002., str. 517. i dalje., za pregled reformi i stav Dvora prema Erdelju i Temiavarskom Banatu v. SZABO, F. A. J., nav. dj., str. 334.-336.  Tu injenicu naglaaavam iz razloga ato se kod hrvatskih suvremenika esto koristio povijesni naziv Slavonija za podru je Banske Hrvatske, kao i samo za podru je tri hrvatske ~upanije. Usp. npr. kod Baltazara Adama KR ELIA, Annuae ili Historija 1748.-1767. Prijevod V. Gortana, Zagreb, 1952.(dalje: KR ELI, Annuae) te spis  Notitiae de praecipuis officiis Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae koji je objavio Zlatko HERKOV, "O rukopisu  Notitiae de praecipuis officiis Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae : je li Nikola `krlec autor toga rukopisa?", Rad JAZU, br. 405., Zagreb 1984., str. 119.-194. (dalje: HERKOV, Notitiae).  O kraljevskim pravima u ugarskom zakonu usp. BEUC, Povijest institucija dr~avne vlasti u Hrvatskoj (1527.-1945). Zagreb, 1969., str. 14. i dalje.; FESSLER, A., Die Geschichte der Ungern und ihrer Landsassen, sv. X., Leipzig, 1825., str. 203. i dalje; MARCZALI, H., Hungary in the Eighteenth Century, Cambridge UP, 1910., str. 301. i dalje. Od suvremenih spisa o ustroju ugarskih zemalja usp. NICZKY, Ch., Staatskenntnis von Ungarn, 1766. OSzK, Kzirttr, Quart.Germ.127. (dalje: NICZKY, Staatskenntnis) i ESTERHZY, F., "Allerunterthnigster Vortrag ber die Verfassung Hungarns, dessen ffentliche Verwaltung und dermaligen Zustand, mit mehreren Verbesserungsvorschlagen", 15. sije nja 1785., MOL, Hungarica aus der Privatbibliothek S. M., fasc. 1., sv. D. (dalje: ESTERHZY, F., Vortrag).  Ureenje ~upanija ozakonjeno je l. 56:1723. Kraljevski mandat o ureenju slavonskih ~upanija od 24. sije nja 1746. v. u l. 17. Hrvatskog sabora od 24. listopada 1746., ZHS, sv. V., str. 172.-173.  O Leopoldovoj diplomi usp. BERNATH, M., Habsburg und die Anfnge der rumnischen Nationsbildung. Leiden, 1972., str. 35. i dalje, KPECZI, B. (ur.): History of Transylvania, sv. II (1606.-1830), New York, 2002., str. 377. te KUTSCHERA, R., Landtag und Gubernium in Siebenbrgen 1688.-1869., Kln-Wien, 1985., str. 141. i dalje.  O djelokrugu Erdeljskog gubernija v. KUTSCHERA, R., nav. dj., str. 148. i dalje.  BERNATH, M., nav. dj., str. 46.  Cijelo je razdoblje vladavine Marije Terezije u Erdelju bilo obilje~eno strukturalnim reformama, koje su uglavnom predlagali i provodili od kralja postavljeni guverneri ( esto su na tom mjestu bili i vrhovni zapovjednici erdeljske vojske): nakon ato je Gbor Bethlen proveo porezne reforme 1750.-1754., nove su opse~ne reforme proveli Nicolaus Buccow 1763. i Samuel Bruckenthal 1769. Usp. KPECZI, B., nav. dj., str. 590.-591.  Osim ato ugarski zakon odreuje "ut negotia hungarica per Hungaros tractentur", jedna od va~nijih odredbi ugarskog zakona osigurava stale~e od apsolutisti kih te~nji vladara i odreuje da kralj Ugarskom ne mo~e upravljati kao nasljednim zemljama Monarhije. V. Zak. l. 1715:3, potvren l. 1741:8.  O namjesniatvu u doba Fredinanda I. v. FELHP, I., "A Helytarttancs felllitsa, szervezete, hatskre, gyintzse s illetkessgi terlete" (Osnivanje, organizacija, djelokrug, poslovanje i jurisdikcija Namjesni kog vijea( u: FELHP, I., VRS, A.: A Helytarttancsi levltr (Arhiv Namjesni kog vijea(, Budimpeata, 1961., str. 8.; FALLENBCHL, Z., llami (kirlyi s csszri) tisztsgviselQk a 17. szzadi Magyarorszgon (Dr~avni (kraljevski i carski) slu~benici u Maarskoj 17. stoljea(, Budimpeata, 2002., str. 13.-14.  Opairnije o planovima Leopolda I. nakon urote v. WOLF, A., Frst Wenzel Lobkowitz, erster geheimer Rath Kaiser Leopold I., 1609.-1677. Sein Leben und Wirken. Be , 1869., str. 341. i dalje.  Usp. FELHP, I., nav. dj., str. 9.; RADVNSZKY, A., Grundzge der Verfassungs- und Staatsgeschichte Ungarns, Mnchen, 1990., str. 75.-76.; MAYER, T., Verwaltungsreform in Ungarn nach der Trkenzeit, Be -Leipzig, 1911., str. 31. i dalje; R. VRKONYI ., "Az abszolutismus ksrleti intzmnyrQl. A Gubernium utastsa 1673-ban" (O pokusnoj instituciji apsolutizma. Uputa za Gubernij iz 1673.(, u: TIMA, R. (ur.), Kapcsolatok. Tnulmnyok Jszai Magda tiszteletre. Budimpeata, 2002.  KNYI, M., "Az 1715-22 vi rendszeres bizottsg javaslatai (Prijedlozi komisije za reformu sustava 1715.-1722.( (Systema politico oeconomico-militare)", A Bcsi magyar trtneti intezt vknyve  Jahrbuch des Wiener ungarischen historischen Instituts, Budimpeata, 1932., str. 138.-139.  Opairno o djelu Leopolda Kollonica v. MAYER, nav. dj. (Einrichtungswerk objavljen u dodatku); usp. i BLA}EVI, Z., nav. dj., str. 61. i dalje. te BENCZDI, L., "Kollonics Lipt s az 'Einrichtungswerk'" (Leopold Kollonics i 'Einrichtungswerk'( u: PRAZNOVSZKY, M.-BAGYINSZKY, I. (ur.), Gazdasg s mentalits Magyarorszgon a Trk kiqzetsnek idjn. Salgtarjn, 1987.  KNYI, M., nav. dj., str. 140. i dalje.  Opairno o djelu Il Governo dell'Ungaria L'anno 1701 Angela Gabriella v. SZNTAY, A., "Bibliothekare und Historiker  vom Regierungsprojekt Angello Gabriele's bis Joseph II.", u: SZBO, F. (ur.): Ambivalenzen der Aufklrung, Mnchen, 1997., str. 76. i dalje.  Taj je sabor osnovao ukupno 12 komisija za izradu prijedloga reformi, od kojih su najzna ajnije komisija za reviziju zakona i izradu sudskih reformi ( l. 24.) i komisija za ureenje upravnih, vojnih i gospodarskih poslova ( l. 59.); usp. KNYI, M., nav. dj., str. 146.-147. Autorica u tom djelu vrlo opairno opisuje rad tih komisija.  FELHP, I., nav. dj., str. 12.-13.  KNYI, M., nav. dj., str. 166.  FELHP, I., nav. dj., str. 17.; KNYI, M., nav. dj., str.179.  Mannagetta, koji je kao kraljev povjerenik sudjelovao na tom Saboru, kralja je izvijestio da je taj sukob samo "die Denkmantel die wahre Ursache das Consilium zu meiden, weilen sie besorgen, dass andurch die alte Missbrauch abgestellet und gute Ordnung eingefhret wrde", cit. prema KNYI, M., nav. dj., str. 180.  O osnivanju i organizaciji civilnog povjerenstva u Maarskoj v. GYPZP, E., "A Commissariatus provincialis felllitsa Magyarorszgon 1723-ban" (Osnivanje civilnog povjerenstva u Maarskoj 1723.(, A Grf Klebelsberg Kuno Magyar trtnetkutat intzet vknyve, god. IV., Budimpeata, 1934.  Bojazan stale~a da e kralj iskoristiti mogunost koju mu je pru~ao ugarski zakon da privremeno postavi namjesnika nevezanog za palatinsku ast pokazala se opravdanom: 1732.-1740. namjesnik, pa stoga i predsjednik Namjesni kog vijea bio je Franjo Stjepan Lotarinaki, suprug Marije Terezije, od 1765.-1780 vojvoda Albrecht od Sachsen-Techena, a od 1790. se ustalila praksa da se za namjesnika bira jedan od nadvojvoda kue Habsburg.  Za sudjelovanje hrvatskih i slavonskih stale~a na Ugarskom saboru v. BEUC, I., nav. dj., str. 57. i dalje.  Isto, str. 50.-51.; usp. i KIRINI, V., O samosvojnih pravih i pravilih Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, Zagreb, 1830., str. 32.  Originalvorschlag vom Johann Joseph Graffen von Herberstein, Generaln zu Carlstatt, wie Croaten von Hungarn zu separiren und aldorthen ein neues Guberno aufzurichten wehre. s.d., HKA, Verschiedene Vorschlge, fasc. 5/1., br. 226., fol. 255.-266. Herbersteinov prijedlog koji je objavio Lopaai (Spomenici Vojne krajine, sv. II., str. 337.-341.) krai je prijedlog upravnih, vojnih i gospodarskih reformi i sadr~i tek sa~eti opis politi kih promjena. Prijedlog koji je objavio Lopaai datira s 1671. godinom, a iz sadr~aja prijedloga iz HKA mo~e se zaklju iti da su oba prijedloga pisana iste godine.  MAYER, T., nav. dj., str. 141. i dodatak, str. VIII.  Za polo~aj hrvatskih stale~a unutar Sv. krune u drugoj polovici 17. stoljea usp. BLA}EVI, Z., nav. dj., str. 67. i dalje.  HERKOV, Z., Notitiae, str. 169.; BLA}EVI, Z., nav. dj., str. 80.  ZHS, sv. II., l. 2., str. 134.-135.; usp. BLA}EVI, Z., nav. dj., str. 81. i KLAI, V., "Hrvatski sabori do godine 1790", Zbornik Matice Hrvatske o tisuitoj godianjici Hrvatskoga Kraljevstva, Zagreb, 1925., str. 294.-295.  BLA}EVI, Z., nav. dj., str. 81.  Hrvatski sabor se 1767. godine poziva upravo na taj lanak da bi sprije io osnivanje Kraljevskog vijea.  Poznate su mi sljedee detaljnije rasprave o osnivanju Namjesni kog vijea u Ugarskoj na temelju arhivskih dokumenta: EMBER, Gy., "A Commissariatus provincialis felllitsa Magyarorszgon 1723-ban" (Osnivanje civilnog povjerenstva u Maarskoj 1723.(, A Grf Klebelsberg Kuno Magyar trtnetkutat intzet vknyve, god. IV., Budimpeata, 1934.; FELHP, I., "A Helytarttancs felllitsa, szervezete, hatskre, gyintzse s illetkessgi terlete" (Osnivanje, organizacija, djelokrug, poslovanje i jurisdikcija Namjesni kog vijea( u: FELHP, I., VRS, A.: A Helytarttancsi levltr (Arhiv Namjesni kog vijea(, Budimpeata, 1961..; KNYI, M.: "Az 1715-22 vi rendszeres bizottsg javaslatai (Prijedlozi komisije za reformu sustava 1715.-1722.( (Systema politico oeconomico-militare)", A Bcsi magyar trtneti intezt vknyve  Jahrbuch des Wiener ungarischen historischen Instituts, Budimpeata, 1932.  KNYI, M., nav. dj., str. 153.  Usp. l. 1715:59, MRKUS, D. et al. (ur.): Corpus Juris Hungarici  Magyar trvnytr 1000-1895., sv. IV./I., str. 486.  Usp. popis savjetnika kod EMBER, Gy., A Magyar kirly hlytrttancs& , str. 199.  l. 5. Sabora od 12. 4. 1725., ZHS, sv. III., str. 164. Jedna je od uputa poslanicima na idui Ugarski sabor 1728. obavezivala poslanike da ne pristaju na uklju ivanje Hrvatske u maarski porezni sustav i podvrgavanje Namjesni kom vijeu. Isto, Sabor od 12. 4. 1728., str. 237.  Ureena joa 1690. u vrijeme Leopolda I., Ugarska kancelarije bila je zadu~ena za sve poslove koji su pripadali kraljevoj vrhovnoj vlasti te je predstavljala i kraljevu ekspedituru za ugarske poslove i kraljevo savjetodavno tijelo u tim poslovima. Svi spisi upueni kralju od centralnih i lokalnih institucija Ugarske prolazili su kroz Kancelariju, koja ih je sa svojim mialjenjem prosljeivala kralju. Takoer je imala pravo zahtijevati izvjeataje ugarskih institucija i tako kontrolirati njihov rad. S druge je strane predlagala i sastavljala kraljevske odredbe te pazila da su one u skladu s ugarskim zakonom. U slu ajevima kad se kraljevska odredba kosila s ugarskim zakonom, Kancelarija je bila du~na upozoriti na probleme do kojih bi moglo doi pri provedbi neke odredbe; ipak je na kraljevo inzistiranje ona morala proslijediti svaku odredbu pa upravo ta obveza Kancelariju ini isklju ivo kraljevim organom vlasti. Prije Ugarskog sabora Kancelarija je pripremala kraljevske propozicije i u svim je ostalim poslovima bila posrednik izmeu kralja i ugarskih institucija. Iako nije imala stvarnu mo (nije npr. mogla zahtijevati sazivanje Sabora), njezina je savjetodavna uloga vrlo bitna pri formiranju kraljeve politike prema Ugarskoj, kao i u izboru najviaih slu~benika dr~ave. Odr~avanje i izbor osoblja Kancelarije, zajedno s ugarskim kancelarom, ovisili su isklju ivo o kraljevoj volji i ugarski stale~i nisu mogli imati utjecaja u tome. Viae o Ugarskoj kancelariji v. MAYER, T., nav. dj., str. 108.; ESTERHZY, Vortrag, 40. i 41.; MARCZALI, H., nav. dj., str. 329.-333.  Prvenstveno se ovdje radi o tzv. barunima kraljevstva (Barones Regni), najviaim dr~avnicima Ugarske u koje su  prema hijerarhiji  pripadali palatin, kraljevski sudac, ban, kraljevski tavernik, kraljevski konjuaar, kraljevski peharnik, kraljevski komornik, nadmeatar kraljevog dvora, kraljevski vratar, po~unski grof i dva uvara krune. Dok su palatin, kraljevski sudac i tavernik dalje dr~ali izrazito bitne polo~aje u sudstvu, izvranu su funkciju nadalje vraili u kolegijalnom tijelu, banu je l. 1723:87 i dalje potvrena prijaanja vlast, a ostale su funkcije postale viae nominalne, iako su i oni sudjelovali u radu institucija. Hijerarhija baruna kraljevstva i dalje ostaje na snazi, osobito na zasjedanjima Sabora i ceremonijalnim dogaajima. Veliki ~upani i ~upanije u potpunosti su integrirani u novi upravni ustroj.  Viae o djelatnosti Namjesni kog vijea v. MARCZALI, H., nav. dj., str. 334.-338.; ESTERHZY, Vortrag 42., 47.-54.; FELHP, I, VRS, A., A Helytarttancsi levltr (Arhiv Namjesni kog vijea(, Budimpeata, 1961., str. 9. i dalje; EMBER, Gy., A Magyar kirly hlytrttancs gyintzsnek trtnete 1724-1848 (Povijest poslovanja Maarskog kraljevskog namjesni kog vijea(, Budimpeata, 1940.  Ukupno je u Maarskoj bilo 46 ~upanija. Viae o ~upanijama v. ESTERHZY, Vortrag, 56. i dalje i FALLENBCHL, Z., "Ungarische Staatswissenschaft und Beamtenausbildung im 18. Jahrhundert", u: HEYEN, E. V. (ur.), Wissenschaft und Recht der Verwaltung seit dem Ancien Rgime. Europische Ansichten, Frankfurt a/M, 1984., str. 216.  Prihvaanjem upravne reforme 1723. godine Ugarski je sabor zak. l. 87. potvrdio banu dotadaanje ovlasti na prostoru Banske Hrvatske, a time i njezinu dotadaanju upravu. MRKUS, D. et al. (ur.): Corpus Juris Hungarici  Magyar trvnytr 1000-1895., sv. IV./I., str. 636.-637.  Usp. HERKOV, Z., Notitiae, str. 43.  O banskoj asti v. BEUC, I., nav. dj., str. 67. i dalje.  O slu~bi podbana i prabilje~nika: isto, str. 119. i dalje.; o banskom namjesniku str. 160. i dalje.  Usp. objavu kraljevskog mandata o ureenju slavonskih ~upanija od 24. sije nja 1746., l. 17. Hrvatskog sabora od 24. listopada 1746., ZHS, sv. V., str. 172.-173. O unutarnjem ureenju hrvatskih ~upanija v. BEUC. I., nav. dj., 80.-85.  Poviaenje kontribucije isklju ivo je vezano uz Ugarski sabor pa su stale~i od jednog do drugog sabora odreivali maksimalan iznos kontribucije koji se isplaivao vojnoj blagajni. O maarskom poreznom sustavu usp. MARCZALI, H., nav. dj., str. 18. i dalje.; HASELSTEINER, H., Joseph II. und die Komitate Ungarns. Herrscherrecht und stndischer Konstitutionalismus. Be -Kln-Graz, 1983., str. 49.-50. i ESTERHZY, Vortrag, 106.  SZABO, nav. dj., str. 341.  Za primjer, u isto je vrijeme u Erdelju kontribucija znatno poviaena, a stale~i su odr~avali i tamoanju vojnu krajinu. Usp. DICKSON, P. G. M., nav. dj., sv. II., str. 194. bilj. 18.  Usp. npr. BALZS, ., Hungary and the Habsburgs 1765-1800. Budimpeata, 1997., KOSRY, D., Culture and Society in Eighteenth-Century Hungary., Budimpeata, 1987., str. 13. Mnogi maarski povjesni ari prvi udarac Dvora ugarskim stale~ima vide u donoaenju carinske regulacije 1754., regulacije iji je o it cilj bio maarsku trgovinu u initi ovisnom o austrijskoj i eakoj trgovini. Taj je potez Dvora esto tuma en kao reakcija na neuspjeh poviaenja kontribucije na Saboru 1751. godine (Usp. ECKHART, F., A Bcsi udvar gazdasgi politikaja (Gospodarska politika Be kog dvora(, str. 353. i dalje. MARCZALI, H., nav. dj., str. 40.; PAMLNY, E. (ur.), A History of Hungary, Budimpeata, 1973., str. 193.; WELLMANN, I., "ber Maria Theresias Landwirtschaftpolitik in Ungarn", u: MRAZ, G., Maria Theresia als Knigin von Ungarn, Eisenstadt, 1984., str. 209.), no taj je stav u novijoj literaturi odba en: Szabo dr~i da regulacija carina iz 1754. nije bila nikakav dugoro ni plan uniatavanja maarskog gospodarstva, nego pokuaaj da se dotadaanji izvoz u `lesku i Sasku preusmjeri u nasljedne zemlje; Balzs dr~i da Dvor nije imao plansku gospodarsku politiku prema Ugarskoj. Usp. SZABO, F. A. J., nav. dj., str. 307.; BALZS, ., Hungary and the Habsburgs 1765-1800. Budimpeata, 1997., str. 16. Sli an stav v. i kod GOOD, D. F., The Economic Rise of the Habsburg Empire 1750-1914, Berkeley-LA-London, 1984., str. 29.  Ogroman utjecaj Dr~avnog vijea na politiku prema Ugarskoj od 1761. otkrio je maarski povjesni ar GyQzQ Ember radei na spisima Dr~avnog vijea, koji su izgorjeli 1945. Usp. EMBER, Gy., "Der sterreichische Staatsrat und Ungarn in der 1760er Jahren", u: DRABEK, A. M. et al. (ur.): Ungarn und sterreich unter Maria Theresia und Joseph II. Be , 1980. i ISTI, "Az egysges monarchia gondolata Mria Terzia korban (Misli o jedinstvenoj monarhiji u vrijeme Marije Terezije(", Szzadok, 70., Budimpeata, 1936., str. 241.-281. Izbor iz spisa Ember je objavio u ISTI,  Der sterreichische Staatsrat und die ungarische Verfassung 1761.-1768. ; Acta Historica Academiae Scientiarum Hungaricae VI (1959), VII (1960).  Rasprave o ugarskim predmetima u Dr~avnom vijeu dovele su do pitanja legalnosti postupka, s obzirom da ugarski zakon to no odreuje da e se za sve poslove koji izviru iz kraljeve vrhovne vlasti obratiti ugarskim savjetnicima ( l. 1741:11. odreuje: "& in his, quae a concessa sibi suprema potestate dependent & consiliariorum suorum hungarorum opera et consiliis utetur") usp. TIMON, ., Ungarische Verfassungs- und Rechtsgeschichte mit Bezug auf die Rechtsentwicklung der westlichen Staaten, Berlin, 1919., str. 322. Ugarski kancelar Mikls Plffy protestirao je ato se o ugarskim predmetima raspravlja izvan Kancelarije, pozivajui se na ugarski zakon i molei da se bar ne uspostavi slu~bena korespondencija Kancelarije s Vijeem jer je Kancelarija osigurala stale~ima da osnivanje Dr~avnog vijea nee utjecati na ugarske poslove. Savjetnici Dr~avnog vijea bili su jednoglasni u mialjenju da ugarski zakon nala~e da se kralj ugarskom plemstvu mora obratiti samo pri izvraavanju odredbi, ali ono ne mo~e odreivati od koga e kralj primati savjet. Usp. Plffyjevu predstavku od 29. lipnja 1761. u: ZV II/3, str. 26. i dalje.  Takvo je mialjenje na sjednici Dr~avnog vijea 1766. iznio knez Starhemberg, ministar za unutarnje poslove u Dr~avnom vijeu. SZABO, nav. dj., str. 311.  Za Kaunizov plan v. BALZS, ., nav. dj., str. 59. i dalje.; SZABO, nav. dj., str. 313.-314.; EMBER, Gy., Staatsrat, VI (1959), str. 135.-136.  Pritom su se mnogi savjetnici iz Ugarske postavili kao neslu~beni savjetnici Dvora u svim ugarskim predmetima  bili su to Anton Cothmann, Gyrgy Fekete, Adam Ferenc Kollr, Anton Grasalkovics, Kristof Niczky, Pl Festetics, Anton Hrabowski, Ferenc Koller i Ferenc Balassa. Izuzev Balasse, koji je iz Vukovara  bio je tada veliki ~upan Srijemske ~upanije  korespondirao s kralji inim tajnikom Nennyjem, ti su ugarski savjetnici djelovali u Be u, mijenjajui savjetni ke polo~aje u Ugarskoj kancelariji i Ugarskoj komori prema potrebi Dvora. FALLENBCHL, Z., Mria Terzia magyar hivatalnokai (Maarski inovnici Marije Terezije(, Budimpeata, 1989., str. 57. i dalje. Opairnu korespondenciju Balasse s Nennyjem 1763.-1767. v. u HHStA, KA, StR, Nachlass Nenny, kut. 1.-2.  Viae o kraljevinskom poreznom sustavu v. HERKOV, Z., "Rukopis 'De contributione Croatiae seu Superioris Slavoniae', njegov povod, sadr~aj i autor". Starine, br. 54., Zagreb, 1969.  Isto, str. 19. Iz kraljevinskog su se prora una isplaivale plae bana kao vrhovnog kapetana i plae krajianika Banske krajine. Pravo hrvatskih stale~a na raspolaganje kontribucijom "za potrebe Krajine" bilo je nekoliko puta potvreno i na Ugarskom saboru ( l. 115:1715; 54:1741.), no kako je Kraljevina raspisivala samo jedan porez kojim je pokrivala i svoje potrebe i potrebe Krajine, taj iznos do polovice 18. st. nije odreen.  Budui da sazivanje Hrvatskog sabora nije ovisno o kraljevskoj odredbi, on se, za razliku od Ugarskog sabora, mo~e sastajati dovoljno esto da bi kontrolirao financije Kraljevine. Poseban staleaki odbor izrauje prijedlog godianjeg zemaljskog prora una i predstavlja ga stale~ima na potvrdu.  Baltazar Adam Kr eli u nekoliko se navrata osvre na nepravilnosti u upravljanju blagajnom pa tako, na primjer, tvrdi: "& tajna blagajne, koja je ve jedan vijek malom broju ljudi korisna i poznata, to je idol i bogatstvo privatnika." Usp. KR ELI, B. A., Annuae ili Historija 1748.-1767. Prijevod V. Gortana, Zagreb, 1952., str. 99. (dalje: KR ELI, Annuae). I Benedikt Kraja i, pisac kritike kraljevinske uprave iz 1756. godine, isti e da kraljevinska blagajna slu~i samo za privatne koristi vladajueg kruga pojedinaca i dr~i da su blagajnici esto priskrbljivali dodatna sredstva koja su nadmaaivala i iznos banove plae jer im je to omoguilo kaoti no stanje poreznog fonda. Usp. KRAJA I, B., Observationes de formula gubernii in Regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae praevigentis ili Systema politici gubernii Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae, fol. 8. i dalje. Za kritiku kraljevinske blagajne u tom razdoblju usp. i suvremeni spis koji je objavio HERKOV, Z., "O rukopisu  Notitiae de praecipuis officiis Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae : je li Nikola `krlec autor toga rukopisa?", Rad JAZU, br. 405., Zagreb 1984., str. 183.-184.  Saski knez Hildburghausen proveo je do 1749. godine strukturalne reforme ustroja Vojne krajine pod jurisdikcijom Dvorskog ratnog vijea; njegove se ovlasti nisu protezale i na Bansku krajinu, koja je preostala banovoj jurisdikciji.  To an datum diplome je 16. sije anj 1750. U ovom se radu slu~im prijepisom iz Ratnoga arhiva u Be u koji se nalazi meu spisima pod signaturom HKR, god. 1767., 27-Mrz-898. Viae o poreznoj reformi 1749./1750. v. HORBEC, I., Osnivanje Kraljevskog vijea za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju. Magistarski rad, Filozofski fakultet Sveu iliata u Zagrebu, 2004.: 60.-63.  Za usporedbu, 1748. su ukupni rashodi Kraljevine iznosili 30.742 forinte, a prihodi 33.280 forinti. Za potrebe Banske krajine, dakle u ime vojne kontribucije uplaivano je 19.371 forinti (od toga 4.000 za bana kao kraljevinskog kapetana) Usp. l. 2. sabora od 5.8.1748., ZHS. sv. V., str. 246.-247.  Popisi stanovniatva javljaju se kao tema vladarske prakse paralelno s uvoenjem stalnih poreza, stoga im je prvotna uloga isklju ivo porezna. Tek se razvojem kameralisti ke znanosti javlja tendencija za provoenjem opih popisa stanovniatva radi upoznavanja lokalnih prilika. Usp. VOCELKA, K., sterrichische Geschichte 1699-1815. (ur. H. WOLFRAM). Glanz und Untergang der hfischen Welt. Reprsentation, Reform und Reaktion im habsburgischen Vielvlkerstaat., Be , 2001., str. 303.-304. Uobi ajena je praksa da se nakon ureenja kontribucijskih obaveza prema kralju provede i popis stanovniatva: tako je u razdoblju 1715.-1720. popisano i stanovniatvo maarskih ~upanija nakon ato je Ugarski sabor prihvatio uvoenje stalne kontribucije. l. 1715:8.; usp. i VRBANI, F., "Jedno stoljee u razvoju broja ~iteljstva Hrvatske i Slavonije", Rad JAZU 140, Zagreb 1899., str. 20.  Prvi porezni popis stanovniatva proveden je 1750.-1751. godine, no ocijenjen je nezadovoljavajuim. Novi je popis zapo et 1754., no u organizaciji Hrvatskog sabora nikada nije zavraen, iako je kraljica nekoliko puta slala zahtjeve da se rezultati popisa poaalju na Dvor. Usp. l. 13. Sabora od 1.7.1760, ZHS, sv. VIII., str. 47.; l. 6. Sabora od 26.5.1766., isto, str. 210.-211. O problemima pri provoenju popisa v. KR ELI, Annuae, str. 99.-100. te Kr elieve navode za godine 1750.-1751. Iako je Kr eli pritom sklon pretjerivanju, stalni problemi oko popisa koji su se povla ili iduih petnaestak godina dokazuju da nije daleko od istine. Takoer usp. KRAJA I, nav. dj., fol. 10. i dalje i HERKOV, Notitiae, str. 74.-75.  Usp. npr. mialjenje koje je Bori iznio u Dr~avnom vijeu 1761.: "Allermassen in keinem Land in Europa der Unterthan so hart und sclavisch, als in Ungarn gehalten, und ebendadurch die Cultur und die Population behinderet wird." StR, spis br. 1903 iz 1761. EMBER, Gy., Staatsrat, VI (1959), str. 132.  Za bunu 1755. v. KR ELI, Annuae, (za god. 1755.); te IVAN AN, Lj.,  Buna Vara~dinskog generalata i pograni nih kmetova godine 1755 , Vjesnik zemaljskog arhiva, IV, Zagreb, 1902.; isti,  Iztraga proti buntovnim krajianikom vara~dinskog generalata g. 1755 , Vjesnik zemaljskog arhiva, V, Zagreb, 1903.; GAVRILOVI, S., "Pisma o bunama u Hrvatskoj i Slavoniji", JAZU, Starine, br. 50., Zagreb, 1960.; KARAMAN, I., "Pokreti selja kog puka u kasnofeudalnoj Hrvatskoj i njihove osnove", Zadarska revija, br. 1., Zadar 1975.; isti,  Prilog velikoj buni kri~eva kih seljaka god. 1755. , Starine, br. 52, Zagreb, 1962.; isti, "Selja ke bune i terezijanska urbarijalna regulacija sredinom 18. stoljea", u: Privredni ~ivot Banske Hrvatske od 1700. do 1850., Zagreb, 1989.  Razlika u prijemu urbarske regulacije u Slavoniji i Hrvatskoj ne iznenauje s obzirom na razli it kontinuitet tradicije druatvenih odnosa. Za Slavoniju su bila karakteristi na velika imanja, koja je Komora nakon osloboenja Slavonije od turske vlasti postepeno ustupala velikaaima, uglavnom stranog podrijetla. Tako je 1745. godine u Slavoniji velike posjede dr~alo tek 20 obitelji, koji su u prosjeku imali 12,5 puta viae kmetova nego u Hrvatskoj, a postotak lokalno orijentiranog ni~eg plemstva bio je vrlo malen. Usto je uslijed kasne reinkorporacije slavonskih ~upanija Banskoj Hrvatskoj (1745.) institucionalni okvir civilne uprave bio tek na po etku razvoja. Ti su imbenici utjecali na nedostatak tradicionalno ukorijenjenih odnosa izmeu vlastelina i podanika - njihovi privatnopravni odnosi regulirani su urbarom Karla VI. iz 1737. godine pa su manjak tradicije i ve provedena praksa odreivanja urbara od strane vladara otvorili put i za reviziju urbara 1756. godine. U Hrvatskoj je naprotiv politi ki nositelj bilo vrlo jako ni~e plemstvo, koje je aktivno sudjelovalo u radu kraljevinskih institucija, a druatveni su odnosi bili tradicijski vrlo duboko ukorijenjeni. Usp. ADAM EK, J., "Ekonomsko-druatveni razvoj u Hrvatskoj i Slavoniji u 18. stoljeu", u: GROSS, M. (ur.), Druatveni razvoj u Hrvatskoj (od 16. do po etka 20. stoljea), Zagreb, 1981., str. 62. V. i dalje za slavonski i hrvatski urbar.  Predsjednik komisije bio je tadaanji hrvatski ban Karlo Batthynyi, a uz njega su sudjelovali Althan, banski namjesnik Adam Batthynyi te savjetnici Koller, Mhlensdorf i Szvetics. "Protocollum commissionis, die in dem Knigreich Croathen einzufhrende auftragende, derzeit zwar nur interimal, endlichen aber auch bestndige haubturbarial Regulation betreffend, habitae 16. et subsequentis mensis octobris diebus 1755.". MOL, MKK, Orig. ref., br. 283 iz 1755., fol. 27.-73.  Kralji in nalog nosi datum 8. studenog 1755. l. 35 Sabor od 17.11.1755., ZHS, sv. VII., str. 128.  O habsburakoj gospodarskoj i demografskoj politici u Temiatvarskom Banatu v. JORDAN, S., Die kaiserliche Wirtschaftspolitik im Banat im 18. Jahrhundert, Mnchen 1967.; LOTZ, F., "Die frhtheresianische Kolonisation des Banats (1740-1762)", Gedenkschrift fr Harold Steinacker, Mnchen, 1966., str. 146.-181.  O va~nosti trgova kog puta v. FABER, E., Litorale Austriaco. Die sterreichische und kroatische Kstenland 1700.-1780. Graz, 1995.; KARAMAN, I., "Prilog za povijest Senja i Karlobaga u drugoj polovici 18. st.", Historijski zbornik, br. 19-20, Zagreb, 1966./67. i KARAMAN, I., "Trgovinska magistrala Sisak-Karlovac-Rijeka u doba terezijanskih reformi", u: Privredni ~ivot Banske Hrvatske od 1700. do 1850., Zagreb, 1989. Usp. i HORBEC, I., nav. dj., 73.-80.  O formiranju uprave Austrijskog primorja i naseljavanju podru ja uz Karolinu v. FABER, E., nav. dj. i WIDERHOFER, H., Die Impopulation und wirtschaftliche Bedeutung der Karoliner Strae im 18. Jahrhundert. Neobjavljena dizertacija, Sveu iliate u Be u, 1938.  Tendencija ujedna avanja vojnog ustroja prisutna je u to vrijeme na podru ju cijele Monarhije, a kao rezultat stvorena je stabilna institucionalna mre~a vojnog zapovjedniatva sa Dvorskim ratnim vijeem na elu. Usp. ALLMAYER-BECK, J. C.,  Wandlungen im Heerwesen zur Zeit Maria Theresias , u: Maria Theresia. Beitrge zur Geschichte des Heerwesen ihrer Zeit. Schriften des Heeresgeschichtlichen Museums in Wien 3, 1967. i EGGER, R.,  Dvorsko ratno vijee i Ministarstvo rata kao sredianji upravni organi Vojne krajine , Arhivski vjesnik 34.-35/1991.-92. O reformama u Vojnoj krajini usp. BUCZYNSKI, A., Gradovi Vojne krajine, sv. I., Zagreb, 1997., str. 33. i dalje.; ROTHENBERG, G., The Military Border in Croatia 1740-1848. A Study of an Imperial Institution, Chicago-London, 1966., str. 14. i dalje.  Sam tijek bune 1755. ne ulazi u okvir ovoga rada pa ga neu ovdje iznositi. O buni v. KR ELI, Annuae, (za god. 1755.); te IVAN AN, Lj.,  Buna Vara~dinskog generalata i pograni nih kmetova godine 1755 , Vjesnik zemaljskog arhiva, IV, Zagreb, 1902.; isti,  Iztraga proti buntovnim krajianikom vara~dinskog generalata g. 1755 , Vjesnik zemaljskog arhiva, V, Zagreb, 1903.; GAVRILOVI, S., "Pisma o bunama u Hrvatskoj i Slavoniji", JAZU, Starine, br. 50., Zagreb, 1960.; KARAMAN, I., "Pokreti selja kog puka u kasnofeudalnoj Hrvatskoj i njihove osnove", Zadarska revija, br. 1., Zadar 1975.; isti,  Prilog velikoj buni kri~eva kih seljaka god. 1755. , Starine, br. 52, Zagreb, 1962.; isti, "Selja ke bune i terezijanska urbarijalna regulacija sredinom 18. stoljea", u: Privredni ~ivot Banske Hrvatske od 1700. do 1850., Zagreb, 1989. Viae o posljedicama bune na upravnu strukturu zemlje v. HORBEC, I., nav. dj., str. 85.-108.  KR ELI, Annuae  KRAJA I, B., Observationes de formula gubernii in Regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae praevigentis ili Systema politici gubernii Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae.  Nepoznati autor spisa Notitiae. Tekst Noticija objavio je u prijevodu HERKOV, Z., Notitiae, str. 119. i dalje; o tom spisu usp. i MAUROVI, M., "Notitia de praecipuis officiis regnorum Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae. Kriti ke skice iz XVIII. stoljea o hrvatskoj upravi". Rad JAZU, 222., pretisak u: Nikola `krlec Lomni ki 1729.-1799. (zbornik radova), Sv. 3., Zagreb, 2001. Autorstvo spisa nije dokazano: Maurovi dr~i da je autor Nikola `krlec; njegovo su mialjenje preuzeli i prireiva i zbornika Nikola `krlec Lomni ki 1729.-1799. Herkov naprotiv otvara mogunost da je Kr eli autor tog spisa. Spis je napisan u obliku priru nika kraljevinske javne uprave pa dr~im da je vjerojatno napisan za potrebe novog bana Ndasdyja (to bi objasnilo i injenicu da spis ne sadr~ava opis banske vlasti, nego samo pomonih upravnih slu~bi). Mogue je da je `krlec zaista autor tog spisa, jer Kr eli piae da je `krlec napisao povijest javnog prava (Annuae, str. 451.), a upravo je njega mogla zapasti du~nost pisanja takvog priru nika jer je bio Ndasdyjev povjerenik u prvim godinama njegovog banovanja.  Taj naziv koristi Althan u svojim izvjeaima Dvoru. Usp. npr. MOL, Orig. ref., Nr. 287 ex 1756.  Usp. zapisnik Dvorske komisije od 21. 10. 1755.: "Protocollum commissionis in betreff deren von dem Grafen Althann und Hofrath Mhlensdorf zur knftig besserer Einrichtung des Knigreichs Croathen verfast- und eingerichteten Anmerckungen, wie auch der Begndigung des Vicebani und briger, so in der Conviction verfallen; habitae Viennae, 21. 10. 1755." MOL, MKK, Orig. ref., Nr. 293 ex 1755., fol. 75.-93.  "Puncta, welche der allergndigste benennende Croatiae Banus sowohl gleich bey Antritt seines Ambts, als auch hinknftig beobachten htte"., MOL, MKK, Orig. ref., Nr. 209 ex 1756. U HDA (Acta Banalia, kut. 39., br. 237) se nalazi kona na banska uputa koja nije identi na prvotnom prijedlogu Kancelarije. Uz uputu su banu dostavljeni prijepisi 188 kraljevskih odredbi za koje je novi ban trebao ispitati da li su i kako provedene.  Imenovanje Juraia na mjesto velikog ~upana bio je presedan u toj slu~bi: kralj je obi avao za velike ~upane imenovati samo pripadnike viaeg plemstva. Za velike ~upane maarskih ~upanija Marija Terezija doduae je esto birala osobe privr~ene Dvoru, ali je i njima prije dodijeljen naslov baruna ili grofa. Usp. FALLENBCHL, Z., Magyarorszg fQispnyai 1526-1848  Die Obergespanne Ungarns, Budimpeata, 1994., str. 42.  Mandat Marije Terezije od 20. o~ujka 1759. i "Systema regulandorum Regni Croatiae comitatuum etiam ad comitatum Varasdinensem (restaurationis magistratualis forma pro hic et nunc effectum articuli 56 anni 1723 excepta) extendendum". l. 3. ZHS, sv. VIII., str. 11.-19.; za "Systema& " v. i MOL, MKK, Orig. ref., Nr. 42 ex 1759., fol. 12.-17.  Detaljno o ovlastima velikih ~upana i ~upanija v. ZHS., sv. VIII., l. 3., str. 11.-19. ili HERKOV, Z., Notitiae, str. 82.-84.  KR ELI, Annuae, str. 189.-191. Kr eli tvrdi da je kraljica Althanu nalo~ila izradu prijedloga za reformu hrvatske uprave. S obzirom da je Althan uistinu predao takav prijedlog, taj se podatak mora uzeti to nim, ali ne i Kr elieva tvrdnja da je Althan pri izradi prijedloga tra~io od njega savjet, budui da u zapisniku dvorske komisije koja je raspravljala o Althanovom prijedlogu ne nalazimo ni traga Kr elievom planu. Usp. "Protocollum commissionis in betreff deren von dem Grafen Althann und Hofrath Mhlensdorf zur knftig besserer Einrichtung des Knigreichs Croathen verfast- und eingerichteten Anmerckungen, wie auch der Begndigung des Vicebani und briger, so in der Conviction verfallen; habitae Viennae, 21. 10. 1755." MOL, MKK, Orig. ref., Nr. 293 ex 1755., fol. 75.-93.  KRAJA I, Systema& , fol. 4.-5. Cijeli paragraf glasi: "Princeps, qui quasvis provincias juxta leges suas gubernat, sua etiam quibusvis provinciis praeficit dicasteria, et subjectis legis et consuetudinis provinciae iilius gnavis consistentia, per quae subditis suis ad intellectum ipsorum loqui valeat, quemadmodum Hungariae Regnisque huc annexis excelsa Cancellaria praefecta dignoscitur. Hinc quoties de observantia legum subditos suos admonet, aut alias Hungaris sive Croatis loquitur, id per hunc eundem canalem praestat in supposito, quod itrique iisdem legibus utantur, quo jam illa consuetudines, illa tanta privilegia Regni Croatiae in praemisso merito et alias positiva legi contraria? Praefecto aut necessum est, ut novum dicasterium privilegiorum illorum et consuetudinum gnarum, per quod Princeps ad intellectum gentis Croatiae loqui possit (& (". O Kraja ievom su spisu opairno pisali M. Maurovi (Notitia& , str. 822.-827) i Z. Herkov (Notitiae, str. 70.-79.). Herkov dr~i da je koautor spisa mogao biti i Matija Plovani, tada tajnik Kraljevinskih konferencija. Spis je viaestruko prepisivan. Za popis dosad poznatih prijepisa v. Herkov, isto, str. 70.-71., bilj. 180. Iz zbirke rukopisa Dr~avne knji~nice u Budimpeati (Orszgos Szchnyi knyvtr) poznata su mi joa tri prijepisa pod signaturama Fol.Lat.4385., Fol.Germ.1499. i Quart.Lat.470. Sva tri prijepisa nose naslov "Systema politici gubernii Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae". Prijepis pod signaturom Quart.Lat.470. datiran je godinom 1782., a kao autor se pogreano navodi Antun Kraja i. U radu sam se, osim opisima Herkova i Maurovia, slu~ila prijepisom iz Dr~avne knji~nice u Budimpeati, sign. Fol.Germ.1499.  Puncta, welche der allergndigste benennende Croatiae Banus sowohl gleich bey Antritt seines Ambts, als auch hinknftig beobachten htte, MOL, MKK, Orig. ref., br. 209 iz 1756.; to ke 19.-22.  Vlastoru na primjedba Marije Terezije: "wan der neue banus bey denen stnden es einleisten kan das die darumen bitten so knte man selbes als eine gnad accodirn". Isto, fol. 8. Ta formulacija ipak nije uba ena u zavranu verziju upute. Usp. HDA, Acta Banalia, kut. 39., br. 237.  O Kraljevinskim konferecijama usp. HERKOV, Z., Notitiae, str. 169.-172.  Isto, str. 85.-87.  "Idealreflexionspuncta was in dem Knigreich Croaten zu Aufnahm des Commercii und des Landes selbsten fr Hindernussen obwalten und wie ohngefehr solchen abzuhelfen wre", HKA, Kommerz litorale, fasc. 721., fol. 231.-236.; usp. i KARAMAN, I., "Djelatnost Trgovinsko-gospodarske komisije& " str. 187.-188.  Za prijedlog Bornemisze v. HKA, Kommerz Ungarn, fasc. 930 (r. Nr.), sv. 2., fol. 10.-20.  Detaljnije studije o intervenciji Dvora pri ureenju trgova kog puta prema Rijeci su Hermann WIDERHOFER, Die Impopulation und wirtschaftliche Bedeutung der Karoliner Strae im 18. Jahrhundert. Neobjavljena dizertacija, Sveu iliate u Be u, 1938. i Igora KARAMAN, "Trgovinska magistrala Sisak-Karlovac-Rijeka u doba terezijanskih reformi", u: Privredni ~ivot Banske Hrvatske od 1700. do 1850., Zagreb, 1989. Widerhofer se slu~io isklju ivo fondom Kommerz Litorale Komorskog arhiva u Be u, Karaman uglavnom fondom Commercialia i Acta Buccarana iz Hrvatskog dr~avnog arhiva u Zagrebu. Ti su fondovi 1985. u HDA preba eni iz arhiva Dvorskog ratnog vijea. Sumarni inventar tih fondova v. kod PEREMIN, M., "Spisi komercijalne uprave za Senj, Karlobag, Kraljevicu i Bakar s posebnim osvrtom na fond "Commercialia" (1749-1776)", Arhivski vjesnik, god. 36., Zagreb, 1993. Velik broj izvjeataja o kojima piau Widerhofer i Karaman nalaze se u prijepisu u oba fonda.  Pod nazivom Hrvatsko primorje (Croatische Litorale, Croatische Kste) do druge polovice 18. stoljea podrazumijevala su se zrinsko-frankopanska primorska dobra, konfiscirana 1671. godine, s lukama Bakar, Bakarac i Kraljevica (Porto R)  u austrijskim se izvorima esto nazivaju i Bakarska dobra (Buccaranische Gter). Va~no je ovdje napomenuti da, iako pod komorskom upravom, hrvatsko primorje dr~avnopravno i dalje potpada pod bana i Hrvatski sabor te je podlo~no jurisdikciji Zagreba ke ~upanije, ato se osobito odnosi na sudstvo i pitanja kontribucije.  FABER, E., Litorale Austriaco, str. 9.-11., 112. i dalje; 144.  Luke Senj i Karlobag 1752. i 1754. dolaze pod upravu Intendance; dotad su pod vojnom upravom Karlova kog generalata. KARAMAN, I., "Prilog za povijest Senja i Karlobaga u drugoj polovici 18. st.", Historijski zbornik, br. 19-20, Zagreb, 1966./67., str. 105.  Prva to ka odluke Marije Terezije od 28. travnja. HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1766., br. 970.  Nakon zavraetka Sedmogodianjeg rata uslijedio je val reformi u Vojnoj krajini, kad je 1763. godine general Philipp Levin Beck preuzeo zapovjedniatvo nad Karlova kim i Vara~dinskim generalatom i zapo eo s nizom prvenstveno gospodarskih reformi tih generalata. U nekoliko godina nakon Sedmogodianjeg rata stvoren je tako jedinstven organizacijski sustav Krajine, financijski osiguran usmjeravanim vojnim gospodarstvom. Becku je pritom podraku pru~ao krug ljudi na Dvoru koji se upravo tih godina polarizirao u sna~nu "vojnu stranku" na elu s predsjednikom Dvorskog ratnog vijea Moritzom Lacyjem, koja je glavni interes Monarhije vidjela u jakoj vojnoj sili. SZABO, F. A. J., nav. dj., str. 258. i dalje. O Beckovim reformama usp. i BUCZYNSKI, A., nav. dj., str. 56. te KR ELI, Annuae, str. 470.  To dokazuje i stalna suradnja Karlova kog generalata pri naseljavanju "Kolonije", osobito prilikom naseljavanja Vlaha pedesetih godina. Widerhofer spominje da je dio stanovnika "Kolonije" bio pod vojnom sudbenom vlasti (WIDERHOFER, nav. dj., str. 90.), ato je mogue jedino ako je to podru je pripadalo vojsci, jer podlo~nost upravi Trgova kog vijea nije donosila i promjene u sudbenoj jurisdikciji.  WIDEHOFER, H., nav. dj., str. 120.  Opairno o tom sporu v. izvjeataje mjeaovitog povjerenstva od 8. 24. listopada 1765. HDA, Acta Banalia, kut. 49., fol. 24.-36.  KARAMAN, I., "Trgovinska magistrala& ", str. 78.-79. Sredinom aezdesetih godina je usprkos otporu Kaptola izgraeno kod Siska na Kupi trgova ko skladiate kojim je upravljalo Temiavarsko druatvo, no kontrola cjelovitoga podru ja dala bi znatne prednosti i gospodarskim i vojnim institucijama.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. III./1767., br. 3206. Dr~im da je anonimni pisac bio barun Balassa, veliki ~upan Srijemske ~upanije, koji je 3. prosinca u pismu barunu Nennyju, tajniku cari inog kabineta, pisao upravo o takvoj "povjerljivoj informaciji iz Hrvatske" te predlo~io da se pregledaju arhivi Dvorske komore i Dvorskog ratnog vijea kako bi se pronaaao taj ugovor. HHStA, KA, Nachlass Nenny, kut. 2., fol. 140.-142. Balassa je 1763.-1767. godine viae puta mjese no slao izvjeataje Nennyju. Sva se njegova pisma nalaze u Nennyjevoj ostavatini u HHStA, kut. 1. i 2. Postojala je praksa da se u zapisnicima Staatsrata autori privatnih pisama ozna e kao anonimni. Ekstrakt Balassinog pisma iz Ratnog arhiva dokazuje da je njegovo pismo cirkuliralo na Dvoru i potvruje moju pretpostavku. Za taj ekstrakt v. KrA, HKR, 1767., 27-Nov-512/2, fol. 50.  Na temelju anonimne dojave nalog za pretra~ivanje arhiva stigao je Dvorskom ratnom vijeu i Dvorskoj komori, koji nakon iscrpne pretrage dostavljaju ekstrakte svih dokumenata vezanih uz Sisak, ali ne i doti ni ugovor. Lacy, predsjednik Dvorskog ratnog vijea, izvjeatava da se iz spisa mo~e zaklju iti da je ugovor vjerojatno postojao. KrA, HKR, 1767., 27-Nov-512/2; za izvjeataj Dvorske komore v. predstavku Ugarske i Be ke Komore v. HKA, Camerale Ungarn, Fasz. 322 (r. Nr.),Acta 16/1767, Nr. 37. ex Feb. i Nr. 72 ex Mrz fol. 9-38. Pl Festetics, kao potpredsjednik Dvorske komore, predlo~io je u privatnom pismu barunu Nennyju da, budui da tra~eni ugovor nije pronaen u be kim arhivima, Dvor kontaktira Kr elia da pretra~i arhiv zagreba kog kaptola, a za uzvrat bi Dvor pomogao atampanje njegove "Povijesti crkve zagreba ke". Usp. Festeticsevo pismo Nennyju od 13. prosinca 1766. HHStA, KA, Nachlass Nenny, kut. 2., fol. 153.  Predstavka Sabora: HDA, Acta CR, kut. 222., br. 1209., za odluku Sabora v. l. 6., ZHS. sv. VIII., str. 210.-211.  Jurisdikcija bana i Sabora nad tim dobrima nekoliko je puta potvrena na Ugarskom saboru, usp. 1681:44, 1715:44, 1723:94 i 1741:52.  Nakon porezne reforme 1750. doalo je do nesporazuma izmeu hrvatskih stale~a i Dvora, izazvanog razli itim tuma enjem banske diplome, to nije onog njezinog dijela kojim se odreuje da e bivaa zrinsko-frankopanska dobra sudjelovati u hrvatskoj kontribuciji. Naime, stale~i su tu odredbu shvatili kao dozvolu da primorskim dobrima iznos kontribucije odredi Sabor, kao i ostalim podru jima pod njegovom jurisdikcijom. Dvor je, naprotiv, dopustivai popisivanje tog podru ja, dr~ao da banska diploma dozvoljava Saboru samo reviziju iznosa u dotadaanjem omjeru 1/15 kontribucije na temelju novog popisa i podjele poreza prema dimovima. Cijeli paragraf Banske diplome glasi: "In praemissorum vero consequentiam et ad ulterius demonstrandam fidelitatibus Vestris Benignitatem Nostram clementer etiam annuimus, ut bona Zriniano Frangepaniana maritima, per Cameram Nostram, prout et Ozali, Brood et Grobnik per comitem Perlas, nec non Ribnik et Pissetke per comitem Petaz actu possessa, praevia illorum modalitate iisdem fidelibus Statibus et Ordinibus per praelibatum comitem Bannum insinuanda conscriptione ad fundum exsolutionis praefatae nunc regulatae militiae bannalis Regni confiniariae, in quanto ex ipsa demum praenotata conscriptione specifice ornendo, ad effectum etiam articulo 52di anni 1741. concurrant, sed et alia vicinis Generalatibus Varasdinensi et Carlostadiensi contermina, iisdem attamen haud ingremiata, aut ad rationem eorundem jam conscripta seu dicata bona, verum per privates terrestres dominos actu possessa praevia eorundem conscriptione ad contributionem pro evolutione Militiae hujus Bannalis Regni confiniariae observata tamen debite aequalitate et proportione pariformiter attrahantur." Banska diploma, 16. sije anj 1750. KrA, HKR, god. 1767., 27-Mrz-898.  Mandat od 9. prosinca 1766., HDA, Acta banalia, kut. 51., fol. 26.  HHStA, StR, Protokolle, sv. III./ 1766., br. 2896. O komisiji iz 1757. v. MOL, MKK, Orig. ref., br. 7. iz 1757.  Za komunikaciju Dvorskog ratnog vijea, Ugarske dvorske kancelarije i Dvorskog ra unovodstva pri izradi upute za komisiju v. KrA, HKR, 1767., 27-Feb.-343 i 27-Feb-420/1.  Srednja tridesetina (media tricessima) predana je zakonskim lankom 54:1741. Ugarskog sabora hrvatskim stale~ima nakon duge borbe za to pravo. Radi se o poviaenju tridesetnice od 50% izglasanom na Ugarskom saboru. Pitanje srednje tridesetine ureeno je na takav na in da su hrvatski stale~i dobivali pauaalni godianji iznos od Komore, koja je preuzela ubiranje tridesetine, ime je limitirana praksa zakupa tridesetine. HERKOV, Z., "Rukopis& ", str. 21. O novim prihodima kraljevinske blagajne usp. i zaklju ke Sabora od 15. rujna 1749. i 23. velja e 1750., ZHS, sv. II., te KR ELI, Annuae, str. 27. i dalje, str. 38. i dalje.  "Entwurf zur Instruirung des Kriegscommissarii und Rechenkammerindividui, welche zur der Praesidio des Bani Croatiae vorzunehmende Untersuch- und Berechnung des croatischen Contributionsgelder und ihrer Verwendung abzuschicken kommen". Bez datuma. KrA, HKR, 1766., 700/1 ex Dez., fol. 167.-173.  Iznos se prvi puta pojavljuje u kraljevskoj odluci na predstavku Trgova kog vijea od 6. studenog 1766. te je vjerojatno preuzet iz same predstavke. (v. HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. III./ 1766., br. 2896.). Kasnije se spominje u svim dokumentima vezanim uz hrvatsku kontribuciju tih godina. Iznos vjerojatno uklju uje i hrvatsku kontribuciju (ukupno 40.000 forinti, jer je 6.000 forinti bilo predvieno za plae bana kao kraljevinskog kapetana te banskog namjesnika, ije je mjesto od 1758. bilo ispra~njeno) jer je ona pripadala kralju u ime kontribucije te je samo namjenjena za odr~avanje Banske krajine. Ostatak iznosa je isplaivan iz kraljevske vojne blagajne. Vrlo je zanimljivo da Dvor nije znao niti iznos od srednje tridesetine koji se uplaivao u kraljevinsku blagajnu, jer je taj iznos dogovarala Ugarska komora i on je bio fiksiran na pauaalnih 9.000 forinti godianje.  V. l. 2. Sabora od 15. rujna 1766. ZHS, sv. VIII., str. 222. Za povijest sporova jurisdikcije civilnih i vojnih vlasti u Hrvatskoj v. KrA, HKR, 1767., 27-Aug-301., bez fol.  Djelokrug komisije odreen je na sjednici odr~anoj u Be u 26. lipnja 1766., kojoj je predsjedao ugarski kancelar Esterhzy, a osim predstavnika Dvorskog ratnog vijea i Dvorske komore na sjednici su sudjelovali i ban kao predsjednik lokalne komisije te general Beck kao predstavnik vojnih vlasti u komisiji. Usp. KrA, HKR, 1766., 142 ex Sept.  Isto, (u prilogu) te l. 2. Sabora od 15. rujna 1766. ZHS, sv. VIII., str. 222. Koliko je za hrvatske stale~e bilo pozitivno to rjeaenje, dokazuje estitka Sabora banu, kao i estitka velikog ~upana Kri~eva ke ~upanije grofa Ivana Pata ia. HDA, Acta banalia, kutija 54., fol.84.  KrA, HKR, 1766., 700/1 ex Dez. Pod istom se signaturom nalazi i Lacyjeva predstavka od 29. studenog i zapisnik sastanka od 21. studenog ("Protocollum Commissionis mixtae, die 21ma Novembris 1766 habitae, in betreff der croatischen Militargrnitz Anliegenheiten").  Pritom se pozivaju na zakonski lanak 1741:18. Ibidem, bez fol.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. I./ 1767., br. 10. Tu je kraljevsku odluku sastavio sam Lacy i poslao predstavkom kraljici od 1. sije nja 1767. Usp. KrA, HKR, 1767, 46-Jan-245/1.  Iako se niti u zapisniku sastanka Lacyja i Kollera niti u kasnijoj uputi za komisiju ne isti u posjedi na koje bi komisija trebala obratiti posebnu pozornost, komisija je odmah po dolasku u Hrvatsku zapo ela suradnju s knezom Auerspergom, predsjednikom Traanske intendance. Glavni posjedi na koje se komisija koncentrirala bili su upravo prekokupski posjedi Bosiljevo i Novigrad. Usp. zapisnik komisije, Karlovac, 8. listopad 1767. HKA, Kommerz Litorale, fasc. 722. (r. nr.), fol. 457.-504.  V. predstavku Dvorskog ratnog vijea Starhembergu od 21. o~ujka 1767. KrA, HKR,  Lacyjeva predstavka vjerojatno je napisana ranije, no svakako nakon 4. prosinca 1766. jer se poziva na jednu odluku Marije Terezije od toga datuma. Nalazi se u KrA, HKR, 1767., 27-Nov-512/2., fol. 77.-95. Usp. i Kollerovo pismo od 25. velja e pod istom signaturom, fol. 51.-52. Odluka Marije Terezije od 4. prosinca odluka je o ponovnom formiranju komisije za istra~ivanje kontribucije. V. HHStA, KA; StR, Protokolle, sv. III./ 1766., br. 2896.  Prigovori se nalaze pod istom signaturom, fol. 34.-50. Svi su prigovori prijepisi, uglavnom bez naznake autorstva.  Prema jednoj pritu~bi Lacy je naveo podatak da samo prihodi Banske krajine iznose 35.000 forinti. U javnom dr~avnom prora unu prihod Krajine odreen je na 2.000-3.000 forinti. ak i ako se u javnom prora unu prikrivao dio prihoda, mislim da je nemogue da su oni dosezali 35.000 forinti jer je toliko iznosio ukupan porez za ostale troakove Kraljevine. Izgleda da je koli ina gotovog novca u Hrvatskoj tada bila puno manja od poimanja Dvora.  "Anmerckungen eines Anonymi ber die Croatien und dessen status provinciali". HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. I./ 1767., br. 410. Budui da arhiv Dr~avnog vijea nije sa uvan pa tako niti ova predstavka u originalu, ona se u prijepisu mo~e pronai u KrA, HKR, 1767., 27-Nov-512/2, fol. 53.-65., a i objavljena je u: KHEVENHLLER-METSCH; SCHLITTER, (ur.): Aus der Zeit Maria Theresias: Tagebuch des Frsten Johann Josef Khevenhller-Metsch, kaiserlichen Obersthofmeisters, sv. VII., str. 541.-547.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 182. iz 1767., fol. 16.-89.  KrA, HKR, 1767., 27-Nov-512/2., fol. 51.-52.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. I./ 1767., br. 465.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. I./ 1767., br. 410.  KrA, HKR, 1767, 27-Nov-512/2, fol. 52r.  Tako je, na primjer, Lacy u svojoj predstavci istaknuo Kollerovu napomenu da e komisija za istra~ivanje kontribucije teako provesti svoj posao ako se u posao ne uklju i i Ugarska kancelarija kao ovlaatena institucija. Takoer su i Koller i Lacy nedostatak informacija o vojnom porezu karakterizirali izrazom "geheim gehaltene contribution".  Za izradu upute komisije za razgrani enje v. osobito KrA, HKR, 1767, 27-Mrz-434/4; 27-Apr-720; 27-Oct.-86; za izradu upute komisije za istra~ivanje kontribucije KrA, HKR, 1767., 27-Feb.-343; 27.-Feb.-420/1; 27-Mrz 434/3; 27-Mrz-898.  V. osobito KrA, HKR, 27-Jan.-257; 27-Jan.-727/4; 27-Oct.-665/2.  KrA, HKR, 1767, 68-Jun-148/3.  KrA, HKR, 1767, 54-Mrz-397; 54-May-294.  HHStA, KA, StR, Protokolle, br. 2896. iz 1766., 318. iz 1767. (poslovi kontribucije u Hrvatskoj); br.1164. iz 1766., 10. iz 1767. (poslovi oko razgrani enja); 2399. iz 1767. (uputa za bana); br. 1677. iz 1766., 301., 1185., 2451., 2871. iz 1767. (ureenje trgova kog puta).  V. Lacyjevo pismo Starhembergu od 30. travnja 1767. s primjedbama na pokuaaje intervencije Ugarske kancelarije, KrA, HKR, 1767., 27-Apr.-720.  SZABO, nav. dj., str. 279. i dalje.  KOTASEK, E., Feldmarschall Graf Lacy. Ein Leben fr sterreichs Heer, Horn 1956., str. 89. i dalje.  O uspostavljanju Erdeljske vojne krajine usp. ROTHENBERG, G. E., "The Habsburg Military Border System: Some Reconsiderations" u: KIRLY, B  ROTHENBERG, G. E. (ur.): War and Society in the East Central Europe, sv. I., New York, 1979., str. 370.  Veliku je pomo Dvoru pri ekskorporaciji posjeda Srijemske ~upanije pru~io veliki ~upan te ~upanije, Franjo Balassa, koji je sudjelovao u komisiji za dopunu Slavonske krajine. Usp. njegovo pismo Nennyju od 15. sije nja 1766., kojim predla~e Dvoru kako se postaviti u slu aju otpora stale~a. HHStA, KA, Nachlass Nenny, kut. 2.  KOTASEK, E., nav. dj., str. 73. i dalje.  KHEVENHLLER-METSCH, SCHLITTER, nav. dj., sv. VII., bilj. 239., str. 541. Prireiva i Khevenhllerovog dnevnika ve~u tu predstavku direktno uz odlazak Kollerove komisije u Bansku Hrvatsku u kolovozu 1767. Drugi autor koji spominje prestavku je MISKOLCZY, Gy., A horvt krds trtente s iromanyai a rendi llam korban (Povijest hrvatskog pitanja u doba staleake dr~ave s izvorima(, sv. I., Budimpeata, 1927., str. 29. Budui da ni prireiva i Khevenhllerovog dnevnika ni Miskolczy ne izra~avaju sumnju u autorstvo te predstavke, vrlo je vjerojatno da se taj podatak nalazio u mialjenjima savjetnika Dr~avnog vijea Stupana, Bori-a ili Blmegena, jer se u jedinim sa uvanim mialjenjima, onih Starhemberga i Kaunitza, ne navodi autor. Za Starhembergovo mialjenje v. OoeLA, Archiv Starhemberg (Bestand Riedegg), kut. 20., sv. I., 20. 3. 1767. / br. 410.; za Kaunitzovo HHStA, KA, StR, Kaunitz Voten, kut. 1., 25. 3. 1767. / br. 410.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1767., br. 1079.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. III./ 1767., br. 3025.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 254. iz 1768.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1768., br. 1960.  Predstavka Ugarske kancelarije od 18. srpnja 1768. te odluka Marije Terezije: MOL, MKK, Orig. ref., br. 254. iz 1768.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1767., br. 1937.  Da je ta predstavka cirkulirala, dokazuje i ekstrakt iz te predstavke koji je istaknuo general Beck u prilogu svoje predstavke Dvorskom ratnom vijeu od 23. kolovoza 1767., v. KrA, HKR, 1767, 27-Oct.-86. Prireiva i Khevenllerovog dnevnika navode da je Neuholdova predstavka podneaena i Becku da o njoj da savjet pa je vjerojatno na taj na in Beck doaao do te prestavke. KHEVENHLLER-METSCH, SCHLITTER, nav. dj., sv. VII., str. 541.  HKA, Camerale Ungarn, 82 ex Feb. 1768.  KR ELI, Annuae, str. 361.-362.  Upravo suprotno: na prijedlog Ugarske kancelarije Neuhold nije poslan u komisiju za urbar u Hrvatsku, a i Starhemberg u svojem mialjenju o predstavci anonimnog autora predla~e da se o njoj, radi izbjegavanja nesporazuma, obavijesti Ugarsku dvorsku kancelariju, ato je znak da on autora te predstavke (kojeg je sigurno znao jer je pred sobom imao mialjenja ostalih savjetnika) nije povezivao s Ugarskom kancelarijom. OOeLA, AS, kut. 20., sv. I., 20. 3. 1767. / br. 410.  Usp. kod Kollera: "/29/ Die Willkuhr derjenigen, welche zu gehorchen schuldig wren, belebt und beweget die ganze Maschin des Croatischen Staatscorpers, wo demnach die Gewalt der vorgesetzten Obrigkeiten nicht durch die Gesze, weder durch den Lansfrsten, sondern von jenen, welche gehorsamen sollen, beschrncket wird, wo die Proportion der zu entrichten kommenden allgemeinen Anlaagen /30/ lediglich von dem Arbitro einiger dasigen Landstnde abhanget, und wo nach Maass als die factione privatorum ad sublaterna officia frgewhlte individua die Unvermgenheit ihrer vorberhrtermassen beschrnkter Vorgesetzen gar wohl wissen, wo man sich in der Justizadministration, wie auch all brigen Verhandlungen nach denen verschiedenen Gemthstrieben und Eigenschaften benimet, wie es die unzhlige hieher gelangende recours sattsam erproben, da lasset sich als eine untrgliche Folge der Schlu dahin fassen, da voerermeltes Knigreich Croathen in einer grossen Verwirrung sich vorfinde und lediglich zuflligerweise annoch bestehe." (MOL, MKK, Orig. ref., br. 182 iz 1767., fol. 29.-30.); kod Kraja ia: "(& ( Quod tota haec machina confusione regatur, et casu vigeat, ubi namque praefectorum potestas nec a lege, nec a Principe, sed ab illis, qui parere debent, limitatur, ubi tota onerum proportio nulli alteri fundamento, quam paucorum arbitrio inititur, ubi subalterni in administranda justicia a factione privatorum electi propositos sibi prafectos, ut vana simulacra ultra nomen prafectorum nihil potestatis in se habentes instruentur, secus fieri non potest, quam ut totum Gubernium in perpetua confusione fluctuet, quemadmodum politicum praelibatorum Regnorum gubernium fluctuare Augusta Aula, ejusdemque dicasteria non sine incredibili taedis et continuis ad se recurentium querelis ennato experta sunt.", (KRAJA I, Systema, fol. 1.).  Usp. kod Kollera, fol. 30.-32. i kod Kraja ia, fol. 1-2.  Usp. kod Kollera, fol. 34.-35., kod Kraja ia, fol. 2.  Usp. kod Kollera, fol. 41.-43.; kod Kraja ia, fol. 37. i dalje. V. i opis rasprava na Hrvatskom saboru i kod HERKOV, Z., Notitiae, str. 46. i dalje; Herkov se pri tom opisu koristi i Kraja ievim navodima.  Usp. kod Kollera, fol. 43.-44.; kod Kraja ia, fol. 17.-18.  Usp. kod Kollera, isto, fol. 45.; kod Kraja ia, isto, fol. 23.  Koller, fol. 30 i dalje.  KR ELI, Annuae, str. 196., 237., 273.  Oba zapisnika (16. 10. 1755. za urbarsku regulaciju i 21. 10. 1755. za ureenje uprave) nalaze se pod istom signaturom u MOL, MKK, Orig. ref., br. 293. iz 1755.  KR ELI, Annuae, str, 363.-364., 381., 396.  ZV II/1, str. 214.-215., bilj. 3.  BENNA, A. H.: "Der Kronprinzen-Unterricht Josephs II. in der innerren Verfassung der Erblnder und die Wiener Zentrallstellen", Mitteilungen des sterreichischen Staatsarchivs, br. 20, Wien 1967., str. 137., 146. Autorica navodi da je Koller napisao djelo pod nazivom "Gesetzmssige Verfassung des Knigreichs Ungarn". Nasuprot tome, jedan navod savjetnika Dr~avnog vijea Blmegena naveo me na misao da Koller ipak nije zgotovio takav spis, iako je nesumnjivo bio zadu~en za to. Naime, prilikom rasprave o jednom anonimnom pismu na sjednici Dr~avnog vijea, Blmegen je zaklju io da je anonimni autor bez sumnje Balassa, jer isti e da je napisao pregled ugarskog prava za prijestolonasljednika. Da je postojalo viae autora takvih radova za istu primjenu, Blmegen se vjerojatno ne bi poslu~io rije ima "bez sumnje". V. StR, spis 91 iz 1762. u: EMBER, Gy., Staatsrat, VI, str. 332.  StR, spis 412 iz 1762. u: Isto, str. 335.  Prije tog prijedloga savjetnici Dr~avnog vijea nisu Kollera spominjali u kontekstu s Festeticsem, Balassom i Cothmannom kao ugarskim savjetnicima Dvora. V. npr. mialjenje Bori-a, kojim predla~e da se Balassa postavi u Ugarsku kancelariju kao podraka Festeticsu, ali ne i Kolleru. StR, spis 92 iz 1761. u: Isto, str. 332.  KR ELI, Annuae, str. 430.  KRONES, F., Ungarn unter Maria Theresia und Joseph II. Geschichtliche Studien im Bereiche des inneren Staatslebens, Graz, 1871., str. 19.  Pravim tajnim savjetnikom Koller je postao 1765. godine. V. njegovu molbu u HHStA, StK, Interiora, kart. 8. (bez folijacije).  Korespondenciju tih institucija s banom v. u HDA, Acta Banalia.  Ovdje se radi o zakonima (statuta) koje je Hrvatski sabor donio samo za podru je svoje jurisdikcije, a prema l. 120. Ugarskog sabora iz 1715. kralj ih je zasebno sankcionirao ukoliko se radilo o kraljevim pravima, sudskom postupku ili pravosuu; objaanjenje tog lanka daje BEUC, nav. dj., str. 50.-52.  Agent hrvatskih stale~a pri Ugarskoj kancelariji nije imao nikakav utjecaj na savjetovanja, on je samo zastupao procesuiranje hrvatskih predmeta unutar Kancelarije. I Kraja i tvrdi da dolazi do nesporazuma u komunikaciji Ugarske kancelarije i hrvatskih stale~a te predla~e da se Banskom Hrvatskom vlada prema ugarskim zakonima kako bi se sprije ili daljnji nesporazumi i inzistiranje hrvatskih stale~a na neobjavljenim zasebnim zakonima (v. Kraja i, fol. 3.-4.)  Koller, fol. 32.-33.  Takvu je odluku Marije Terezija vlastoru no upisala na nacrt upute za novog hrvatskog bana 1756., u koji je Ugarska kancelarija unijela uvoenje banskog vijea. V. MOL, MKK, Orig. ref., br. 209. iz 1756.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. I./ 1767., br. 410. i 465. Iako Kollerova predstavka nije doala na Dr~avno vijee, iz Starhembergovog mialjenja od 20. o~ujka 1767. vidljivo je da je i Kollerova predstavka predana njemu sa zadatkom da predsjeda takvoj mjeaovitoj komisiji. V. OOeLA, AS, kut. 20., tom I., 20. 3. 1767. / br. 410.  O Starhembergu v. EICHWALD, R., Georg Adam Frst Starhemberg (1724-1807). Diplomat, Staatsman und Grundherr. Neobjavljena disertacija. Sveu iliate u Be u, 1969.; za njegovu djelatnost unutar Dr~avnog vijea osobito str. 126.-164.  Iako je Kaunitz predao ostavku kad je Marija Terezija pozvala Starhemberga iz Pariza, njihova kasnija suradnja ne odaje nesporazume. O odnosu Kaunitza i Starhemberga 1766. v. KHEVENHLLER-METSCH, SCHLITTER, nav. dj., sv. VII., str. 196. i dalje; SZABO, F. A. J., nav. dj., str. 61. i dalje, EICHWALD, R., nav. dj., str. 121. i dalje.  SZABO, F. A. J., nav. dj., str. 311.  V. njegovo mialjenje o odnosu Dvora prema Ugarskom gospodarstvu u: EICHWALD, R., nav. dj., str. 158.-159.  MOL, MKK. Orig. ref., br. 614. iz 1766.; StR, br. 166. iz 1767., EMBER, Gy., Staatsrat, str. 172.-174.  Svi protokoli zajedni kih komisija za poslove komisije za razgrani enje i za istra~ivanje kontribucije dolazili su Starhembergu, a njemu su upravljena i kraljevska pisma u tim predmetima. V. KrA, HKR, 1767., 27-Mrz-434/3, 27-Apr.-720.  Na ~alost, mialjenja Stupana, Bori-a i Blmegena nisu sa uvana. Budui da je na cirkularni spis (Circular, Votantenbogen), Starhemberg svoja mialjenja pisao iza tih savjetnika, gotovo se redovito sla~e s jednim od prethodnih prijedloga, a njegova se inicijativa ograni ava na protokolarne primjedbe. Za Starhembergova mialjenja v. OOeLA, AS, kut. 17.-23.  "Wird das Werk anderst gegriefen, so besorge ich, da die objecta confundiret, die Sessionen ohne Noth verlngert, und da ein jeder proponent nur mit seinen Vorschlag auszureichen suchen wird, die Beschwernusen sich dergestalt hufen drften, da auch der Sache beynahe gar nicht zu kommen wre." OOeLA, AS, kut. 20. tom I., 20. 3. 1767. / br. 410. Starhembergovo mialjenje upuuje na Blmegena kao predlaga a zajedni kog savjetovanja o tim spisima.  "Protocollum commissionis habitae die 24a Martii 1767., den Vorschlag wegen Errichtung einer besonderen politischen Landesstelle in Croatien betrefend.", MOL, MKK, Orig. ref., br. 182. iz 1767., fol. 1.-15.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. I./ 1767., br. 287.  Koncepti Kaunitzovih mialjenja o predmetima koji su se raspravljali na Dr~avnom vijeu nalaze se u HHStA, KA, StR, Kaunitz Voten, kut. 1.-8.. Kaunitzovo se mialjenje pojavljivalo na vrlo malo cirkulara o pitanjima zemalja krune sv. Stjepana, za razliku od pitanja unutarnje uprave austrijsko- eakog dijela Monarhije o kojima je davao opairna mialjenja. Kad je izrazio mialjenje o nekom od ugarskih predmeta, tek se slo~io s nekim od prijaanjih prijedloga, jer je zadnji dobivao cirkularni spis.  Gy. Ember na temelju spisa Dr~avnog vijea zaklju uje da je Bori najviae znao o ugarskom pravu u dvorskim krugovima oko vladarice. Usp. EMBER, Gy., "Der sterreichische Staatsrat und Ungarn in der 1760er Jahren", u: DRABEK et al., Ungarn und sterreich unter Maria Theresia und Joseph II. Be , 1970., str. 46.-47.  Termin koji se koristi u zapisniku je "hiesige Hofstelle". (fol. 2.) Budui da je zapisnik sastanka pisao zapisni ar Kancelarije, i u cijelom se zapisniku naglaaava uloga Kancelarije ( est je izraz "von Seiten des der Hungarischen Canzley, als auch von gegenwrtiger Commission"), mislim da drugo zna enje toga termina ne mo~e doi u obzir.  Budui da su savjetnici Dr~avnog vijea putem cirkulara meusobno diskutirali te se u svojim mialjenjima nisu obraali Mariji Tereziji, njihove su izjave puno slobodnije nego ato bi bile u slu~benom prijedlogu vladaru. Izbor mialjenja o ugarskim poslovima objavio je EMBER, Gy., Staatsrat.  O iznosima kontribucije autrijskih i eakih pokrajina v. DICKSON, P. G. M.,sv. I., tabela 2.2., str. 438.-439.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 97. iz 1767.  Odgovor Marije Terezije na predstavku napisan je tek 27. o~ujka. HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1767., br. 593.  OOeLa, AS, kut. 20., tom I., 22. 3. 1767. / br. 593. Nisam uspjela ustanoviti koliku je ulogu Kancelarija imala u navodnom banovom putovanju u Be .  KrA, HKR, 1767., 27-Apr-720. (Lacyjeva nota Starhembergu od 30. travnja i primjedbe na zapisnik Ugarske kancelarije). Za cjelovit zapisnik tog sastanka v. KrA, HKR, 1767., 27-Aug-301., fol. 176.-214.  Samo je Blmegen podr~avao ja anje vojske, no on je na ovom sastanku bio u manjini. Stav savjetnika Dr~avnog vijea osobito je dobro uo ljiv prilikom rasprave o potrebi uvoenja vojnog popisa na kojem je Lacy inzistirao od druge polovice aezdesetih godina. Usp. SZABO, F. A. J., nav. dj., str. 291.  Ve se u jednom pismu 4. o~ujka ugarski kancelar poziva na kralji inu odluku. MOL, MKK, Orig. ref., br. 157. iz 1767.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 182 iz 1767., fol. 89.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1767., br. 1079. Zapisnik sastanka odr~anog 2. svibnja nisam, na ~alost, uspjela pronai.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 138. iz 1767.  "Protocollum commissionis habitae die 8va et 9na maii 1767", KrA, HKR, 1767., 27-Aug-301., fol. 126.-142.  OOeLA, AS, kut. 20., tom I., 20. 3. 1767. / br. 410.  HHStA. KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1766., br. 2896., sv. III./ 1766., br. 3217.  l. 10. Hrvatskog sabora od 7. sije nja 1767. ZHS, sv. VIII., str. 231.-232.  OOeLA, AS, kut. 20., tom I., 28. 2. 1767. / br. 287.; HHStA, KA, StR, Kaunitz Voten, 10. 3. 1767. / br. 287. Iz Kaunizovog je mialjenja vidljivo da su se svi savjetnici Dr~avnog vijea slo~ili o tome, a da je Blmegen najbolje koncipirao svoj prijedlog.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. I./ 1767., br. 287.; za prijedlog Kniga s objaanjenjem v. HHStA, Hungarica, fasc. 257., fol. 136.  HHStA, Hungarica, fasc. 257., fol. 140.-141.  U zapisniku se ne spominje ime autora, a da se njegovo ime nije navodilo niti u raspravama, pokazuju spominjani pokuaaji Hatzfelda, koji je sudjelovao i na ovom sastanku, da po etkom idue godine otkrije autora te anonimne predstavke.  Takav na in vladavine teorijske temelje dobiva u Staatenkunde, vrsti politi ke znanosti koju je inicirao Herman Conring, a iji je smisao istra~iti informacije za daljnji razvoj uprave i formiranje gospodarske politike. Usp. KOSRY, D., Culture and Society in Eighteenth-Century Hungary., Budimpeata, 1987., str. 154.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 212 iz 1767.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./1767., br. 1129.  KHEVENHLLER-METSCH, SCHLITTER, nav. dj., sv. VII., str. 240, pod datumom 27. svibnja 1767.  OOeLA, AS, Kut. 20, tom II., 29. 5. 1767. / sine numero.  HHStA, KA, StR, Akten, kut. 1., br. 1307. iz 1767. Pod tim brojem nalaze se mialjenja savjetnika Stupana, Blmegena i Starhemberga na dva cirkulara te Kollerova predstavka o organizaciji sanitarnog odbora. Spis se nalazi u jedinoj kutiji spisa Dr~avnog vijea starijih od 1833. koja je ostala sa uvana, a sadr~i spise br. 1251.-1500 iz 1767.  HHStA, KA, StR, Protokolle, II./ 1767., br. 1446., mialjenja savjetnika o tim to kama v. i StR, Akten, kut. 1., br. 1307 iz 1767.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 315 iz 1767.  HHStA, KA, StR, Akten, kut. 1., br. 1404 iz 1767.  OOeLA, AS, kut. 20., tom II., 2. 7. 1767. / br. 1521.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1767., br. 1521.  Predstavka Dvorske komore od 17. lipnja 1767. HKA, Camerale Ungarn, fasc. 148/1., fol. 9.-10.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1767., br. 1550.  Isto, kraljevsko pismo Esterhzyju od 15. srpnja 1767.  EMBER, Gy., Staatsrat VII, spis br. 1571 iz 1767., str. 175.-176. Ember je objavio samo izvadak iz tog spisa koji se odnosi na stav ugarskog kancelara o njegovoj du~nosti prema Dr~avnom vijeu, o samom sastanku navodi samo povod i sudionike.  Isto; v. i OOeLA, AS, kut. 20., tom II., 10. 7. 1767. / br. 1571.  Taj podatak otkriva Starhemberg, v. OOeLA, AS, kut. 20., tom II., 14. 7. 1767. / br. 1614.  OOeLA, AS, kut. 20., tom II., 10. 7. 1767. / br. 1578. (odluka o konzultiranju Kollera); HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1767., br. 1578. (kraljevsko pismo Esterhzyju s odlukom o imenovanju).  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1767., br. 1565.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 335 iz 1767. U prilogu predstavke nalaze se obje banove promemorije.  V. kraljevsko pismo na Esterhzyja od 6. srpnja. HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1767., br. 1565.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 182. iz 1767.  HDA, Acta CR, kut. 49., br. 37. iz 1767.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 97. iz 1767.  OOeLA, AS, kut. 20., tom I., 22. 3. 1767. / br. 593.  HHStA, KA, StR, Protokolle 1767., sv. I., br. 593.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 182 iz 1767., fol. 15.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 168 iz 1767.  Iz Starhembergovog izraza "Ich bin mit beyden ersteren Votis verstanden" o ito je da su savjetnici bili jednoglasni. V. OOeLA, AS, kut. 20., tom I., 3. 4. 1767. / br. 706. Druga dva mialjenja vjerojatno su ona Stupana i Blmegena, jer su isklju ivo oni stalno sudjelovali u savjetovanjima u hrvatskim pitanjima. Bori je sudjelovao samo na sastancima mjeaovitih komisija, a Kaunitz nije davao svoja mialjenja o tim predmetima. (usp. Kaunitzova mialjenja u HHStA, KA, StR, Kaunitz Voten, kut. 1).  HHStA, KA, StR, Protokolle 1767., sv. I., br. 706.  Esterhzyjeva nota od 5. travnja 1767. MOL, MKK, Orig. ref., br. 157 iz 1767.  l. 4., ZHS, sv. VIII., str. 235.  HDA, Acta CR, kut. 49., br. 45 iz 1767.  MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 26., br. 185.  MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 39., br. 604., fol. 404.  Slu~bena kralji ina odluka nosi datum 10. sije anj 1767.; s istim je datumom o toj odluci obavijeaten i ugarski kancelar. HHStA, KA, StR, Protokolle 1767., sv. I., br. 10.  MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 39., br. 604., fol. 406.-407.  MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 39., br. 604., fol. 409.  MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 41., br. 681., fol. 681.-682.  Pruszkay se na banovo pismo poziva ve u svojem pismu od 31. o~ujka (MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 39., br. 604., fol. 406), `piai u pismu od 3. travnja (MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 41., br. 681., fol. 683.). V i banovo pismo kraljici od 14. travnja u HDA, Acta CR, kut. 222., br. 1258.  MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 41., br. 681., fol. 685.  "(& ( fors providentia Divina nos tuebitur, si enim is meriatur spes esset promotionis D. Bar. Koller, et hac forte ratione suopte praesidium commissionale cessaret". Isto, fol. 685v.  Pismo od 6. travnja 1767. MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 41., br. 681., fol. 687.  "(& ( possum Excellentiam Vestram assecurare eorum forte a 100 annis majorem necessitatem non fuisse". Isto, fol. 687v.  "(& ( ego quidem cum informationibus cursitare non desisto, sed jam non tantum exosus, ast suspectus plane appareo istis Dominis de eo, quid Regni exporatorem agam, (& (". Pismo od 14. travnja, MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 41., br. 681., fol. 689.  MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 41., br. 681., fol. 691.-692.  "Consilium illum Banale in Regno erigendum quod concernit in tantum servire possum, projectum illius indubie ita movente Generali a Beck et nonnulis ingratis Patriae civibus, consilia ac fundamenta suppeditantibus in appertum jam venisse, et Suae Majestati Sacratissimae esse praesentatum, quod quidem non displicet Aulae, (& (". Isto, fol. 691v.  "(& ( si in forma Consilii Locumtenentialis et in activitate illius erigeretur forte adhuc multum non deberemus disputare, eo addito si esse debet, et anteverti non potest, sed ut gubernium redoleat, res plena periculo est; interim Domine Excellentissime licet omnia meliora sperare, Excellentia Vestra nec alteretur, nec comovetur his, quia ego video, quod in dies negotium hoc magis elucesceat, et tanto apud Principem redditur inferius, Domina Clementissima est optime inclinata, et non nisi quod justum est, petit a nobis, hoc ipsi proni praestabimus et salvabimus res nostras." Pismo od 24. travnja. MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 41., br. 681., fol. 691v.  KR ELI, Annuae, str. 533.  Opairno o `piaievom radu u slu~bi pod~upana v. KR ELI, Annuae, str. 425.-426.  KARAMAN, I., "Djelatnost Trgovinsko-gospodarske komisije& " str. 187.-188.  Pismo od 7. lipnja. MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 41., br. 681., fol. 693.  Taj podatak donose prireiva i Khevenhllerovog dnevnika, koji su se joa mogli slu~iti spisima Dr~avnog vijea; stoga dr~im da se taj podatak mo~e uzeti kao vjerodostojan. KHEVENHLLER-METSCH, SCHLITTER, nav. dj., sv. VII., bilj. 239., str. 541. Beck u kolovozu, u svojstvu vojnog povjerenika komisije za razgrani enje, jasno citira tu predstavku, ato pokazuje da mu je ona doista bila na raspolaganju i da se njome slu~io. Usp. Beckovo pismo Dvorskom ratnom vijeu od 23. kolovoza 1767. KrA, HKR, 1767., 27-Oct.-86., bez folijacije.  KR ELI, Annuae, str. 522.  "Ex eadem resolutione (odluka o osnutku komisije za razgrani enje( praeter omnem spem et opinionem cognovi generalem a Beeck, simul pro commissario destinari." HDA, Acta CR, kut. 49., br. 46. iz 1767.  MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 41., br. 681., fol. 683.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 116 i 155 iz 1767.; o tom procesu v. i Balassina pisma Nennyju iz 1766. HHStA, KA, Nachlass Nenny, kut. 2.  KR ELI, Annuae, str. 464. i 514.  Pismo od 7. o~ujka. MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 39., br. 604., fol. 404v.  KR ELI, Annuae, str. 350., 413., 425., 428., 464. i 514.  I Kr eli ima vrlo loae mialjenje o Maleniu, no, budui da on na sli an na in kritizira veliku veinu tadaanjih slu~benika Banske Hrvatske, njegovo mialjenje ne mo~e se uzeti kao presudno u definiranju opeg stava tadaanjeg vladajueg plemstva prema Maleniu. Za Kr eliev stav prema Maleniu v. npr. Annuae, str. 428.  MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 41., br. 681., fol. 485v.  Predstavka Ugarske kancelarije od 10. lipnja. MOL, MKK, Orig. ref., br. 315 iz 1767.; za prijedlog Malenia v. Starhembergovo mialjenje o Kollerovom prijedlogu na tu predstavku OOeLA, AS, kut. 20., tom II., 2. 7. 1767. / br. 1521.; za odluku Marije Terezije o tom pitanju v. HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1767., br. 1521.  To zaklju ujem prema pismu Po~eake ~upanije banu, datiranom 30. lipnja, kojim se ispri ava ato nee poslati predstavnike na Hrvatski sabor sazvan za 13. srpnja, naglaaavajui da pod~upan te ~upanije ve etiri mjeseca boravi u Be u zbog privatnih poslova. HDA, Acta CR, kut. 49., br. 33 iz 1767.  Samo u Maarskoj Nacionalnoj knji~njici Szecsnyi pronaala sam tri prijepisa te predstavke: Fol.Lat.4385., Fol.Germ.1499. i Quart.Lat.470. Za popis dosad poznatih prijepisa u Hrvatskoj v. HERKOV, Notitiae, str. 70.-71., bilj. 180.  Arhiv HAZU, III d 9. Na tu je primjedbu upozorio i Z. Herkov, koji je donosi u prijepisu. V. HERKOV, isto.  Kod Pruszkaya v. pisma od 31. o~ujka i 14. travnja, MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 39., br. 604., fol. 407. i 408., kod `piaia pismo od 3. travnja, isto, kut. 41., br. 681., fol. 685v.  Pismo od 27. o~ujka. MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 41., br. 681., fol. 682.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 209 iz 1756., fol. 8.  Iako se broj sazvanih Konferencija smanjuje nakon Sedmogodianjeg rata, na Konferencijama se i dalje raspravlja, osobito o pitanjima odnosa s vojnim stale~om i o potrebi rjeaenja spora oko granica pa bi pitanje ekskorporacije, dakle, bilo nastavak takvih rasprava. Usp. zaklju ke konferencija od 25. sije nja 1764., 1. o~ujka 1766. i 22. velja e 1767. HKK, sv. IV., Zagreb, 1992., str. 152.-157. Takve su Konferencije imale nadle~nost da imenuju poslanike u Be . V. npr. par. 1. konferencije odr~ane 1. o~ujka 1766. Isto, str. 154.  l. 4., ZHS, sv. VIII., str. 235.  Uputa se uva u HDA, Acta CR, kut. 49., br. 29 iz 1767.  HDA, Acta CR, kut. 49., br. 30 iz 1767. i kut. 222., br. 1281.  Izvjeataj Nikole `krleca o poslanstvu u Be . HDA, Acta CR, kut. 49., br. 46 iz 1767.  Ve su u o~ujku nadle~ne institucije sastavile i prve upute za Kollerovu komisiju, u kojima je odreena i ekskorporacija posjeda. Usp. pismo Lacyja Esterhzyju od 21. o~ujka 1767., HKR 1767/27-Mrz-434/4.  KR ELI, Annuae, str. 534.  HDA, Acta CR, kut. 49., br. 43 iz 1767.  HDA, Acta CR, kut. 49., br. 29 iz 1767.  `krl eva djela odnedavna se objavljuju u seriji Nikola `krlec Lomni ki (1729.-1799) u izdanju HAZU, HDA te Filozofskog i Pravnog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu. Dosad su izaala tri sveska (1999., 2000., 2001.).  O obrazovanju brae Petra i Nikole `klca za rad u javnoj slu~bi v. rad SHEK BRNARDI, T., "Formiranje u enih dr~avnih inovnika: braa Petar (1727-1763) i Nikola `krlec (1729-1799)" u Nikola `krlec Lomni ki, sv. III., str. 61.-76.  "Relatio ablegatorum in Viennam per Dominum protonotarium facta". HDA, Acta CR, kut 49., br. 46 iz 1767.  Prema `krlecovom izvjeau mo~e se zaklju iti da je prvotno ta promemorija stajala u prilogu izvjeaa; do danas se, na ~alost, nije sa uvala na tom mjestu.  "In particulari quoad erigendum novum Consilium repetitis vicibus, jussit me, ut securos reddam II. DD. SS. et OO. non aliam eatenus esse intentionem suam, quam ut hoc modo patriae filiis major semet in politicis excolendi occasio praebeatur, una et per introductionem et acurationem manipulationem commercii et manufacturarum, de Domo Austriaca ad eo bene merita patria haec tantisper reflorescat".  I ta promemorija nedostaje u prilogu.  I `piai u svojim izvjeatajima banu spominje razne utjecaje i agitiranje za vlastite interese. Usp. MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 41., br. 681.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 315 iz 1767.  Tajnik konferencija `krlec je bio 1755.-1758.; protonotar je postao 1763.  KR ELI, Annuae, str. 534.  Na ~alost, protokol sastanka nije sa uvan. Obavijest o tom sastanku donosi EMBER, Gy., Staatsrat VII, spis br. 1571 iz 1767., str. 175.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 335 iz 1767.  Koncept mandata s unijetim ispravkama naziva i datuma nalazi se u MOL, MKK, Conc. exp., 1767., 45 ex Juni.  Kraljevsko pismo Esterhzyju od 17. lipnja (potp. Josip II. u sprije enosti kraljice). MOL, MKK, Orig. ref., br. 204 iz 1767.  Esterhzyjeva nota od 18. lipnja. MOL, MKK, Orig. ref., br. 205 iz 1767.  "Auf solche Art wrde Unannehmlichkeiten ausgewiechen und dennach die Anstndigkeit in voller Maa observiret werden". OOeLA, AS, kut. 20., tom II., 14. 7. 1767. / br. 1614.  KR ELI, Annuae, str. 534.  l. 1., ZHS, sv. VIII., str. 238. Za mandat Marije Terezije od 7. srpnja v. HDA, Acta CR, kut. 49., br. 37 iz 1767.  l. 1., ZHS, sv. VIII., str. 238.  Tekst predstavke stale~a koji je poslan u Be  nalazi se u konceptu u HDA, Acta CR, kut. 49., br. 43 iz 1767. Izmeu tog koncepta i teksta predstavke koja je uala u saborski zapisnik (ZHS, sv. VIII., str. 238.-240.) postoje odreene razlike, koje e biti naglaaene u daljnjem opisu. U dosadaanjim je radovima uglavnom preuziman objavljen tekst predstavke iz saborskog zapisnika (BEUC, I., nav. dj., i BAYER, V., nav. dj.), no predstavka sa uvana u arhivu Ugarske kancelarije pokazuje da je na Dvor ipak poslan tekst koncepta. Usp. MOL, MKK, Orig. ref., br. 302 iz 1767.  Tim se lankom potvruje l. 1715:114, koji potvruje banove ovlasti odreene l. 1609:27 i 1681:62 te kao jedinu novost donosi da e se banova plaa isplaivati iz kraljevskog erara. (CJH, 1715:114, MRKUS, D. et al. (ur.): Corpus Juris Hungarici  Magyar trvnytr 1000-1895., sv. IV./I., str. 528. i 1723:87, isto, str. 636.) Potvrivanjem tog lanka 1723. godine banu je posredno priznata neovisnost o Ugarskom namjesni kom vijeu, osnovanom iste godine.  Zanimljivo je da je kraljica svoje zadovoljstvo upravom istakla i 1756., upravo u vrijeme kad je kulminiralo nezadovoljstvo Dvora zbog loaeg provoenja kraljevskih odredbi. V. l. 12 sabora od 6. travnja 1756., ZHS, sv. VII., str. 156. Oba se slu aja stoga mogu shvatiti kao poticaj stale~ima da provedu kraljevske odluke.  Predstavka kraljici koja je uala u saborski zapisnik argumente stale~a protiv osnivanja Vijea dijeli u 5. to aka s jednakim sadr~ajem. Usp. ZHS, sv. VIII., str. 239.; u prijevodu v. BEUC, nav. dj., str. 37.; BAYER, V. nav. dj.  To an tekst glasi: "Quod si tamen fixa est, iam haec et absoluta Majestatis Vestrae Sacratissimae voluntas ad nostros, qui jure jurando legibus obstricti sumus, animos in hac rei novitate quietatos, in sequentibus per novum benignum diploma clementer securi reddi demisse ploramus, nimirum: (& (" Taj dio navodim stoga ato u saborski zapisnik nije uala formulacija da su stale~i prema zakonu du~ni prihvatiti promjenu uprave. Usp. ZHS, sv. VIII., str. 239.  Tekst predstavke u saborskom zapisniku uz te molbe navodi i slanje poslanika na zajedni ki sabor i insurekciju. Usp. to ku 5. predstavke, ZHS, sv. VIII., str. 240.  Predstavka iz saborskog zaklju ka ne sadr~i molbu da ban zadr~i pravo imenovanja podbana. Usp. to ku 2., ZHS, sv. VIII., str. 239.  U toj se to ki u saborskom zapisniku dodaje: "operationesque suas nec secus quam in systemate gubernii Regni Hungariae, cuius Sacrae Coronae pars indissolubilis Croatia esset, in sensu legum eiusdem Regni directurum sit". Usp. to ku 4. predstavke, ZHS, sv. VIII., str. 239.-240.  Ta to ka nije uvratena u saborski zapisnik.  Ta se to ka ne nalazi u konceptu, no uvratena je u predstavku poslanu Ugarskoj kancelariji. Usp. MOL, MKK, Orig. ref., br. 302 iz 1767.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 302 iz 1767.  Kancelarija se o ito poziva na proalo vrijeme u formulaciji lanka; uvodni dio tog lanka glasi: "Sua majestas sacratissima consilium regium locumtenentiale instituit, praeside palatino cum viginti duobus consiliariis ex statu praelatorum, magnatum et nobilium, ex omnibus regni partibus, per regiam majestatem ex nunc et in futurum denominandis". CJH, 1723:97, MRKUS, D. et al. (ur.): Corpus Juris Hungarici  Magyar trvnytr 1000-1895., sv. IV./I., str. 642.  OOeLA, AS, kut. 20., tom II., br. 1787./ bez datuma.  HHStA, KA, StR, Protokolle, 1767., sv. II., br. 1787. To an tekst odluke glasi: "Adducto rationum motiva, ut recte Cancellaria sentit, eius momenti non sunt, ut ab instituendi novi consilii intentione recedere commovear. Quod puncta specifica et quidem ad septimum post verba: "ut partes maritimae actu per Consilium Commerciale" addatur: "ut hactenus ab eodem dependeat." In reliquis omnibus Cancellariae opinionem approbo." Na predstavku Ugarske kancelarije osim te odluke naknadno je 5. kolovoza dodano: "Die Vorstellungen von Stnden verdienen keine Reflection wegen des Consilii, mithin kann Banus morgen Sambstag das Jurament in der Burg ablegen umb 1 Uhr". Usp. MOL, MKK, Orig. ref., br. 302 iz 1767.  MOL, MKK, Conc. exp., 1767., 15-ex-Aug.; HDA, Acta CR, kut. 49., br. 51 iz 1767.  KNYI, M.: "Az 1715-22 vi rendszeres bizottsg javaslatai (Prijedlozi komisije za reformu sustava 1715.-1722.( (Systema politico oeconomico-militare)", A Bcsi magyar trtneti intezt vknyve  Jahrbuch des Wiener ungarischen historischen Instituts, Budimpeata, 1932., str. 145.-147.  Isto, str. 153. i dalje.  FELHP, I., "A Helytarttancs felllitsa, szervezete, hatskre, gyintzse s illetkessgi terlete" u: FELHP, I., VRS, A.: A Helytarttancsi levltr (Arhiv Namjesni kog vijea(, Budimpeata, 1961., str. 11.  MRKUS, D. et al. (ur.): Corpus Juris Hungarici  Magyar trvnytr 1000-1895., sv. IV./I., str. 642.-644.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 302 iz 1767., fol. 5.  MOL, MKK, Conc. exp., 1767., br. 172-ex-Aug.  MOL, MKK; Conc. exp., 1767., br. 173-ex Aug (dekret za Ndasdyja), 174-ex-Aug (Paxy), 175-ex-Aug (Maleni), 176-ex-Aug (`krlec), 177-ex-Aug (Jankovi), 178-ex-Aug (Komaromy), 179-ex-Aug (Hajnal), 180-ex-Aug (Szchn), 181-ex-Aug (Mihalkovich), 182-ex-Aug (Keresknyi), 183-ex-Aug (Svagel). Svi dekreti nose datum 11. kolovoza, iako je prvotni datum bio iz srpnja.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 571 iz 1767.  KR ELI, Annuae, str. 534.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 335 iz 1767., fol. 16. Po polo~aju prvi je barun Ugarskog kraljevstva bio palatin, mjesto koje je prazno od 1764., a drugi kraljevski sudac (judex curiae).  MOL, MKK, Orig. ref., br. 212 iz 1767.  OOeLA, AS, kut. 20., tom II., 31. 5. 1767. / sine numero.  Predstavka Kancelarije od 22. lipnja s kraljevskom odlukom, MOL, MKK, Orig. ref., br. 214 iz 1767.; za Stupanov prijedlog v. HHStA, KA, StR, Akten, 1767., br. 1307.  Reskripti Ugarske kancelarije od 11. kolovoza. MOL, MKK, Conc. exp., 1767., 45-ex-Aug i 46-ex-Aug.  Za protokol instalacije Vijea v. predstavku Ugarske kancelarije od 1. srpnja. MOL, MKK, Orig. ref., br. 316 iz 1767.; zatim "Modus Commissarium Regium ad instalationem Regii in Regnis Dalmatiae, Croatiae, et Sclavoniae consilii Varasdinum descensurum decenter et competenter excipiendi", HDA, Acta CR, kut. 49., br. 52 iz 1767. te Kollerov izvjeataj, datiran u Vara~dinu 21. kolovoza 1767., MOL, MKK, Orig. ref., br. 212 iz 1767., fol. 5.-6.; v. i HDA, Acta CRC, prot. 1/VIII, 1767. i kut. 1., A1/1767.  KR ELI, Annuae, str. 534.; KERESZTURY, J.: Elegia de Consilio regio pro Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae regnis Varasdini erecto. Zagrabiae, Franz Zerauscheg 1767.  Vjerojatno nije slu ajnost da je upravo 20. kolovoza Dvor izabrao za sve anu instalaciju Vijea jer je Dvor eae upravo taj datum izabirao za prireivanje sve anosti vezanih za asti krune sv. Stjepana; tako je npr. i red sv. Stjepana, kojim je kraljica od 1764. godine nagraivala zaslu~ne du~nosnike, sve ano dodijeljivan na taj dan.  Kollerov govor tiskan je naknadno u Be u, v. KOLLER, F. X.: Allocutio ad praesidem et reliqua Regii in Regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae consilii commembra, dum idem regium consilium per b. Franciscum Koller de Ngy Mnya & 20ma augusti anni1767 in libera regiaque civitate Varasdinensi solemni ritu apertum et primum datum fuit. Viennae, Trattner, (1767(.  Tekst zakletvi v. HDA, Acta CRC, kut. 1., A2/1767.  Zapisnik prve sjednice s opisom instalacije v. u HDA, Acta CRC, prot. 1/VIII., 1767.  Knyi Maria dr~i da je razlog tomu kulminacija svae izmeu stale~a, koja je zapo ela ve pri izboru imena institucije. V. KNYI, M., nav. dj., str. 181.  Isto.  FELHP, I., nav. dj., str. 21.  Cijeli lanak glasi: "Ut consilium hoc regium locumtenentiale contra positivas patriae leges nihil determinet; 1. et diaetales conclusiones per eos, quibus incumbet, effectui mancipare faciat; 2. ac praeterea, ut conclusa semel per pluralitatem votorum in consilio, extra consilium nemini immutare liceat; justum omnino est."; MRKUS, D. et al. (ur.): Corpus Juris Hungarici  Magyar trvnytr 1000-1895., sv. IV./I., str. 644.  "Instructio pro Nostro in Regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae institutu Consilio Regio". HDA, Acta CRC, kut. 1., A1/1767. Originalni tekst upute objavio je Zlatko HERKOV, "Kraljevsko vijee za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju", Odvjetnik, god. XVIII., br. 8., Zagreb, 1968., str. 216.-230. Prijevod te upute koji je 1861. izradio Jakov U~arevi objavio je Miljenko PAND}I, "Naputak za Hrvatsko kraljevsko vijee iz 1767. g. i nadopuna naputka iz 1770. god.", Arhivski vjesnik, br. 19./20., Zagreb, 1976./97., str. 185.-205. Za analizu upute v. i PAND}I, M., "Doprinos Nikole `krlca Lomni kog ureenju arhiva i pismohrana u doba Hrvatskog kraljevskog vijea (1767-1779)", u: Nikola `krlec Lomni ki 1729-1799, sv. II., Zagreb, 2000., str. 259.-276. Za uputu za Ugarsko namjesni ko vijee v. MOL, KHL, Kziknyvtr, sv. 5., fol. 1.-22.; za analizu te instrukcije v. FELHP, I., "A Helytarttancs& ", str. 19.-21. te EMBER, Gy., A Magyar kirly hlytrttancs gyintzsnek trtnete 1724-1848 (Povijest poslovanja Maarskog kraljevskog namjesni kog vijea(, Budimpeata, 1940., str. 7 i dalje.  Osim sli nih uvodnih formulacija, uputa za Namjesni ko vijee u uvodnom se dijelu poziva na odluke stale~a na Saboru te sadr~i formulaciju da osnovano tijelo zamjenjuje kralja u njegovom odsustvu iz dr~ave. Usp. MOL, HL, Kziknyvtr, sv. 5., fol. 2. Isti je slu aj i u kasnijim to kama kad se doti u saborskih zaklju aka: za pripremu upute za hrvatsko vijee ti su dijelovi izba eni.  To no odreivanje sastava savjetnika novina je u odnosu na Namjesni ko vijee: i uputa i u l. 1723:97 za to vijee odreuje samo, uz palatina kao predsjednika, 22 savjetnika iz ta tri stale~a, bez specifikacije savjetnika iz pojedinih stale~a.  HHStA, KA, StR, Protokolle, 1767., sv. II., br. 1129. Da je odluka donijeta uz konzultacije s Kollerom, v. OOeLA, AS, kut. 20., tom II., 29. 5. 1767./ sine nro.  Predstavka Ugarske kancelarije od 3. lipnja. MOL, MKK, Orig. ref., br. 213 iz 1767., fol. 3.  HHStA, KA, StR, Akten, kut. 1., br. 1307 iz 1767.  HHStA, KA, StR, Protokolle, 1767., sv. II., br. 1446.; v. i predstavku Ugarske kancelarije od 33. lipnja 1767., MOL, MKK, Orig. ref., br. 214 iz 1767.  Predstavka Ugarske kancelarije od 7. srpnja 1767., MOL, MKK, Orig. ref., br. 335 iz 1767. Banova predstavka nalazi se u prilogu.  Obveza na uvanje tajne u uputu je uvratena na naknadni zahtjev Dvora. V. HHStA, KA, StR, Protokolle, 1767., sv. II., br. 1129.  U uputi Namjesni kog vijea nije istaknuto da institucija mo~e potra~ivati izvjeataje od ni~ih sudskih organa u zemlji, iako je i Namjesni ko vijee bilo kontrolni organ za sudske procese. injenica da je pri pripremi upute za vijee u Banskoj Hrvatskoj Ugarska kancelarija dodala taj paragraf pokazuje da je Namjesni ko vijee imalo problema prilikom potra~ivanja dokumentacije o procesima pa je Kancelarija taj nedostatak upute ~eljela ispraviti; stoga dr~im da taj paragraf nije uba en da bi Vijeu u Banskoj Hrvatskoj dao vee ovlasti u pravosuu, nego da bi sprije io otpor zbog kontrole sudova.  HHStA, KA, StR, Protokolle, 1767., sv. II., br. 1129.  Predstavka Ugarske kancelarije od 3. lipnja 1767. MOL, MKK, Orig. ref., br. 213 iz 1767.  HHStA, KA, StR, Akten, kut. 1., br. 1307 iz 1767.; Protokolle, 1767., sv. II., br. 1446.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 335 iz 1767.  Kako je Koller prvotno predlo~io, ban kao predsjednik Vijea ima manje ovlasti prilikom imenovanja od predsjednika Namjesni kog vijea, ije se ovlasti prote~u i na imenovanje registratora, ekspeditora i ra unovoe.  HDA, Acta CRC, kut. 1., A1/1767. Prijedlog projekta sastavio je biskup Paxy, a prihvatila kraljica na prijedlog Ugarske kancelarije. Usp. MOL, MKK, Orig. ref., br. 562 iz 1767.  U ovoj to ki najviae dolaze do izra~aja potrebe vremena u kojem uputa nastaje: iako je smisao osme to ke ove upute isti kao onaj upute za Namjesni ko vijee, u uputi za Namjesni ko vijee osobito se isti e briga za naseljavanje, ato je tada bilo od najviaeg zna aja jer su nedavno osloboeni dijelovi Ugarske bili opsutoaeni nakon uzmicanja stanovnika Turskog Carstva. Usp. MOL, HL, Kziknyvtr, sv. 5., fol. 7. Nauprot tome, u uputi za Vijee u Banskoj Hrvatskoj kao du~nosti Vijea ozna ena je i briga za iaenje rijeka, promicanje osnivanja manufaktura i izrada prijedloga za poboljaanje, ato se u uputi za Namjesni ko vijee uope ne spominje.  Hrvatske ~upanije zakonski su obavezane na brigu o kontribuentima od 1759. godine, kada su ureene prema modelu ugarskih i slavonskih ~upanija. Stoga se i ova to ka poziva na zaklju ak Ugarskog sabora iz 1723., od kojeg su hrvatske upravne oblasti bile izuzete do 1759. godine. Slavonske su ~upanije naprotiv ve pri reinkorporaciji 1745. godine bile ureene prema ugarskim zakonima. V. mandat Marije Terezije od 20. o~ujka 1759. i "Systema regulandorum Regni Croatiae comitatuum etiam ad comitatum Varasdinensem (restaurationis magistratualis forma pro hic et nunc effectum articuli 56 anni 1723 excepta) extendendum". l. 3. ZHS, sv. VIII., str. 11.-19. Osim brige o urbarskim odnosima, u uputi za Namjesni ko vijee ovom se to kom regulira i rad civilnog povjerenstva u upravi kontribucijom (usp. MOL, HL, Kziknyvtr, sv. 5., fol. 8.) Budui da je odlu eno da e reforma poreza Banske Hrvatske pri ekati do u vraivanja vlasti Vijea, civilno povjerenstvo nije ni spomenuto u uputi.  Predstavka Ugarske kancelarije od 3. lipnja. MOL, MKK; Orig. ref., br. 213 iz 1767.  HHStA, KA, StR, Akten, kut. 1., br. 1307 iz 1767. U prilogu se nalazi i Kollerov prijedlog.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 335 iz 1767, fol. 15.  Zasebna uputa za sanitarni odbor nalazi se u HDA, Acta CRC, kut. 1., A36/1767.  Uputa za Namjesni ko vijee regulaciju rada na sjednicama ostavlja ravnatelju kancelarije, kao i podjelu predmeta pojedinim savjetnicima (usp. MOL, HL, Kziknyvtr, sv. 5., fol. 12.). Na zahtjev Dvora u ovu su to ku upute trebale ui stavke da se savjetnici ne smiju uplitati u referate drugih savjetnika i da predsjednik ili njegov zamjenik ne smiju odlu ivati u predmetima koji mogu donijeti direktnu korist ili dobit ili s ijim su akterima rodbinski povezani. U tim se slu ajevima predmet mora predati neovisnom savjetniku. Iako je Ugarska kancelarija potvrdila unoaenje tih stavaka u uputu, u kona nu verziju upute one nisu uvratene. Usp. HHStA, KA, StR, Protokolle, 1767., sv. II., br. 1129. i Predstavku Ugarske kancelarije od 3. lipnja, MOL, MKK, Orig. ref., br. 213 iz 1767., fol. 6-7.  HHStA, KA, StR, Protokolle, 1767., sv. II., br. 1129.  Usp. MOL, HL, Kziknyvtr, sv. 5., fol. 12. i dalje; EMBER, Gy., A Magyar kirly hlytrttancs gyintzsnek trtnete 1724-1848 (Povijest poslovanja Maarskog kraljevskog namjesni kog vijea(, Budimpeata, 1940., str. 9.-14.  Predstavka Ugarske kancelarije od 3. lipnja, MOL, MKK, Orig. ref., br. 213 iz 1767., fol. 7.-8.  HHStA, KA, StR, Akten, kut. 1., br. 1307 iz 1767.; Protokolle, 1767., sv. II., br. 1446.  Mandati od 7. srpnja i 1. kolovoza 1767. Usp. HDA, Acta CR, kut. 49., br. 37 i 51 iz 1767.; ZHS, sv. VIII., l. 1. Sabora od 13. srpnja, str. 238.-240. i l. 2. Sabora od 31. kolovoza, str. 247.-248.  KR ELI, Annuae, str. 534.  HHStA, KA, StR, Protokolle, 1767., sv. II., br. 1129.  Opairno o registraturi Vijea v. kod PAND}I, M., Arhivi i pismohrane u doba Hrvatskog kraljevskog vijea (1767-1779), Zagreb, 2005. Usp. i ISTI, "Doprinos Nikole `krlca Lomni kog ureenju arhiva i pismohrana u doba Hrvatskog kraljevskog vijea (1767-1779)", u: Nikola `krlec Lomni ki 1729-1799, sv. II., Zagreb, 2000.  "Protocollum commissionis habitae die 8va et 9na maii 1767", KrA, HKR, 1767., 27-Aug-301., fol. 126.-142.  Kollerov prijedlog i zapisnik komisije u MOL, MKK, Orig. ref., br. 182 iz 1767.  Predstavka stale~a sa Sabora od 13. srpnja: HDA, Acta CR, kut. 49., br. 43 iz 1767. (6. to ka predstavke); banova predstavka: MOL, MKK, Orig. ref., br. 335 iz 1767., fol. 14.-15.  Prebacivanje kontribucije slavonskih ~upanija na upravu Vijea, ak i da se odmah osnovalo civilno povjerenstvo, donijelo bi mnoge komplikacije jer je na slavonske ~upanije otpadao odreen broj porti na koji su se Ugarski stale~i obvezali na Saboru 1764. godine.  Prema podacima o iznosu kontribucije "srijemskog okruga" civilnog povjereniatva Namjesni kog vijea za 1767. godinu, kontribucija Viroviti ke ~upanije iznosila je 39.952 forinti i 20 krajcara, Po~eake ~upanije 39.607 forinti i 55 krajcara, a Srijemske ~upanije 41.330 forinti. (usp. MOL, MKK, Orig. ref., br. 12 iz 1768.). Sve tri hrvatske ~upanije su prema banskoj diplomi iz 1750. davale 34.000 forinti u ime kontribucije za isplatu Banske krajine (kad se oduzme plaa za bana kao kraljevinskog kapetana u iznosu od 4.000 forinti i za ispra~njeno mjesto banskog namjesnika 2.000 forinti).  MOL, MKK, Orig. ref. br. 335 iz 1767., fol. 5-6.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 335 iz 1767., fol. 13.  HDA, Acta CR, kut. 49., br. 43 iz 1767.  HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1767., br. 1578.  Prvi prijedlog Kancelarija je dostavila predstavkom od 10. lipnja 1767. MOL, MKK, Orig. ref., br. 315 iz 1767.  HHStA, KA, StR, Akten, kut. 1., br. 1404 i 1521 iz 1767.; OOeLA, AS, kut. 20., tom II., 2. 7. 1767. / br. 1521. Za naknadne konzultacije s Kollerom usp. i OOeLA, AS, kut. 20., tom II., 10. 7. 1767. / br. 1578, (prijedlog Starhemberga za konzultaciju s Kollerom); HHStA, KA, StR, Protokolle, sv. II./ 1767., br. 1578. (kraljevsko pismo Esterhzyju s odlukom o imenovanju).  Vrlo je zanimljivo da su i Keresztury i Friz, iako nisu kona no dobili mjesto u Vijeu, odigrali odreene uloge pri do eku Kollera u Vara~dinu 19. kolovoza: Keresztury je autor elegije o Vijeu koja se dijelila okupljenom narodu pri Kollerovom dolasku, a Friz je u ime vara~dinske gradske stra~e do ekao Kollera. Usp. KR ELI, Annuae, str. 534.; KERESZTURY, J.: Elegia de Consilio regio pro Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae regnis Varasdini erecto. Zagrabiae, Franz Zerauscheg 1767. (Juri, Scriptores).  Iako `krlec u izvjeataju iz Be a koji je podnio Saboru u srpnju 1767. navodi da je posjetio Kollera pa je vjerojatno da je to u inio i ban (usp. HDA, Acta CR, kut. 49., br. 45 iz 1767.), na in komunikacije izmeu Dr~avnog vijea i Ugarske kancelarije otkriva da se meusobno nisu dogovarali u tom pitanju i da oni isklju ivo preko slu~benih kanala promi u svoje ljude.  Pri do eku bana Ndasdyja 1756. tadaanji ga protonotar zaziva "Te, Excellentissime Prorex"; tako ga se naziva i u kraljevskom mandatu o instalaciji. Usp. ZHS, sv. VII., str. 243. i 246.-251.  Magyar letrajzi lexikon, sv. II., Budimpeata, 1982., str. 258.  "(& ( die Croaten haben hier wunder gethan und dieses hat mir der Hofmeister von der Frstin selbst erzehlet, da dieses der Frstin mit nemblichen worten seyn ausgerichtet worden, (& (". MOL, ob. Ndasdy, kut. 37., br. 522., fol. 64.  O Paxyju KR ELI, Annuae; MOL, MKK, Orig. ref., br. 315 iz 1767., fol. 2.-3.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 315 iz 1767., fol. 2.-3.  Za vezu Paxyja s Hrvatskim kolegijem u Be u v. KR ELI, Annuae, str. 432. i DO KAL, K., Hrvatski kolegij u Be u 1624.-1784., Be -Zagreb, 1996. (prir. L. Dobroni i J. Matoa). Paxy je i sam studirao u tom kolegiju 1735.-1738.  Za ulogu rektora Kolegija v. osobito pogovor Lelje DOBRONI, "Rektori Hrvatskog kolegija u slu~bi Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije", DO KAL, nav. dj., str. 394.-397.  Svaki je rektor Kolegija, pravdajui svoje ra une, slao Kaptolu popis uzvanika na ru kovima i popis ljudi koje je posjetio. Tako saznajemo da su u vrijeme rektora Josipa Radi evia (1. svibnja 1766.-14. lipnja 1767.) u Kolegij na ru ak navraali savjetnici Ugarske kancelarije i njezin registrator Ladislav Bistriczey (zadu~en za hrvatske predmete u Kancelariji), zatim Nikola `krlec, grofovi Keglevi i Sermage, barun Magdaleni, kanonik Josip Gallyuff i drugi; za vrijeme rektora Antuna Pullaya (15. lipnja 1767.-25. kolovoza 1768) takoer savjetnici Ugarske kancelarije i Bisztriczey, biskup Josip Bajzath i drugi, a rektor je od po etka srpnja nekoliko puta posjetio i Ferenca Kollera. DO KAL, nav. dj., str. 346., 350.  Za Paxyjevu ulogu pri osnivanju studija kameralnih znanosti u Vara~dinu v. BAYER, V. "Politi ko-kameralni studij u Hrvatskoj u XVIII. stoljeu (1769-1776), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 2., Zagreb, 1967.  KR ELI, Annuae, str. 413., 425.  Isto, str. 464., 514.  `piaievo pismo banu od 3. travnja 1767., MOL, ob. Ndasdy, kut. 41., br. 604., fol. 685v-686.  Naime, Pata i je od po etka godine preko Ugarske kancelarije pokuaavao kraljici dati ostavku, ali je Ugarska kancelarija tvrdila da razlozi ostavke nisu valjani i da je ne mo~e predlo~iti kraljici. Prijedlog Pata ia za savjetnika Vijea mogao je za Kancelariju i Pata ia predstavljati kompromisno rjeaenje njegove ostavke. O tome v. Pruszkayevo pismo banu od 31. o~ujka, MOL, ob. Ndasdy (P 507), kut. 39., br. 604., fol. 406.  Uputa ne predvia takav slu aj. Ta je hijerarhija odreena nakon banove molbe da se imenuje joa jedan savjetnik iz redova velikaaa, upravo za slu aj da su odsutni i ban i prvi svjetovni savjetnik. Usp. MOL, MKK, Orig. ref., br. 335 iz 1767.  Najbolji prikaz `krlecovog ~ivota i rada daju tri sveska zbornika Nikola `krlec Lomni ki (1729.-1799.); Zagreb, 1999.-2001., iako je te~iate na kasnijoj fazi `krl eva rada.  KR ELI, Annuae, str. 417., 423.-424.  Isto, str. 475.-476.  ZHS, VIII., str. 147., 167.  HDA, Acta CR, kut. 221., br. 1159.  Od ranijih radova v. osobito " etvrti dijalog. Za politiku, a potom o domovinskoj politici ili kako se ~ivi u Hrvatskoj", Nikola `krlec Lomni ki, sv. I., str. 4.-63.; Naprednost `krl evih ideja pokazuje i njegov spis za Ugarski sabor 1764. godine, kojim se zala~e za prilagodbu insurekcije modernoj vojnoj upravi. Usp. LUNA EK, V., "Hrvatski kameralist Nikola `krlec Lomni ki", isto, str. 429.-430.  LUNA EK, nav. dj., str. 433.  O Jankovievoj karijeri do 1767. usp. KR ELI, Annuae, te PRERADOVICH, N., "Das kroatische Element in der ungarischen Adelsnation", Ungarn Jahrbuch. 9, Budimpeata, 1978., str. 79.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 315 iz 1767., fol. 3.  Predstavka od 17. lipnja 1767. HKA, Camerale Ungarn, fasc. 148/1, fol. 9.-10.  Komora je i prije osnivanja Vijea, im je aktualizirano pitanje airenja Karlova kog generalata i Primorja, Komromyja zadu~ila s takvim istragama. Usp. npr. pismo Komromyju od 4. rujna 1766., MOL., Ugarska komora, Administratio Croatica, fasc. 2., br. 74.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 315 iz 1767., fol. 3.-4.  MOL, MKK, Conc. exp., 1767., 179-ex-Aug.  MOL, MKK, Conc. exp., 1767., 180-ex-Aug.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 315 iz 1767., fol. 4.  KR ELI, Annuae, str. 492.  MOL, MKK, Conc. exp., 1767., 181-ex-Aug.  O Mihalkovievoj zasluzi u ureivanju registrature Vijea usp. PAND}I, M., "Doprinos N. `krlca& ", str. 249. i dalje. Pand~i dr~i da je Mihalkovi u Vijee prenio sustav registrature Ugarske dvorske kancelarije. Registratura Vijea je, doduae, ureena prema na elu korespondenta, kao i registratura Ugarske kancelarije, no sustav registrature ipak je identi an onome Namjesni kog vijea. Usp. FELHP, VRS, nav. dj.  HHStA, KA, StR, Protokolle, 1767., sv. II., br. 1578.  Kratka `vagelova molba sa uvana je u MOL, MKK, Conc. exp., 1767., 182-ex-Aug.  HKA, Camerale Ungarn, 148/1, fol. 34., 42.-43.  HKA, Camerale Ungarn, 148/1, fol. 10.  Popis plaa v. HKA, Camerale Ungarn, 148/1, fol. 40.; Acta CRC, kat. 9n.  Veliki su ~upani tada imali plau 600 forinti (uz tu je plau dio davan i iz erara), pod~upani 400 forinti, podban i protonotar 300 forinti, blagajnik 500 forinti, plemiki suci po 100 forinti.  Tako Orai u svojem dnevniku isti e da su pojedinci namjeateni u Vijeu "zahtijevali velike svote za plau". Usp. "Uspomene Adama grofa Oraia Slavetikog od godine 1725. do godine 1814" u: Rod Oraia, Zagreb, 1943., str. 65.  l. 2., ZHS, sv. VIII., str. 247.-248.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 10 iz 1768.  Sabor je reviziju priznao Vijeu i za ~upanijske ra une i ra une Kraljevine, l. 2. Sabora od 4. sij nja 1768., ZHS, sv. VIII., str. 252.-260.  HHStA, KA, StR, Protokolle, 1768., sv. III., br. 2073.  HDA, Acta CR, kut. 50., br. 9 iz 1768. O predaji spisa v. i br. 13 iz 1768. te Acta CRC, kut. 1., A32.  BAYER, V., "Stav grada Zagreba& ", str. 144.-145. Usp. i predstavku grada Zagreba te kralji ine reskripte Vijeu i Zagrebu koje je Bayer objavio u dodatku rada, str. 147.-149.  KR ELI, Annuae, str. 533.-534.  "Obraanje velikog ~upana Zagreba ke ~upanije" u: Nikola `krlec Lomni ki, sv. 1., str. 51.-53.  "Uspomene Adama grofa Oraia Slavetikog od godine 1725. do godine 1814" u: Rod Oraia, Zagreb, 1943., str. 65.  MOL, MKK, Conc. exp., 1767., 74-ex-Aug.  MOL, MKK, Orig. ref., br. 5, 231, 232 i 254 iz 1768.; Acta CRC, kut. 1., A8/1767. i kut. 3., 2exAug/1767.; o komunikaciji s gradovima oko njihovog poreza usp. Acta CRC, kut. 2., C1, C19, C25/1767.  Opairnije o prelasku poreznih poslova na Vijee v. HERKOV, Z.: "Rukopis 'De contributione& ", str. 32. i dalje. i ISTI, Notitiae, str. 94. i dalje. U kraljevskom mandatu kojim se porezna uprava oduzima Saboru jasno se isti e da kraljevinski porez (impositio Regni) ne postoji: to je kraljevska kontribucija koja je samo privremeno bila ustupljena Hrvatskoj tijekom ratova s Turcima. Herkov upozorava na sli nosti te to ke s Kraja ievom tvrdnjom u predstavci iz 1756., koju je i Koller koristio pri izradi prijedloga za osnivanje Vijea. Isto, str. 94., bilj. 240.  Do tada je kontribucija iznosila 34.000 forinti.  HKA, Camerale Ungarn, 148/1, fol. 128.-136.  HERKOV, Z.: Notitiae, str. 97.  Predstavke Ugarske kancelarije od 28. studenog (s kraljevskom odlukom) i 28. prosinca. MOL, MKK, Orig. ref., br. 5 i 43 iz 1768.  HHStA, KA, StR, Protokolle, 1767., sv. III., br. 3025. Usp. i prijedlog Dr~avnom vijeu da se principi ugarske urbarijalne regulacije u potpunosti primijene na Hrvatsku koji je objavio ECKHART, F., A bcsi udvr gazdassg politikja Magyarorszgon 1780-1815. (Gospodarska politika be kog dvora u Maarskoj(, Budimpeata, 1958., str. 351.-354.  HHStA, KA, StR, Protokolle, 1768., sv. I., br. 188.  HHStA, KA, StR, Protokolle, 1768., sv. II., br. 1095.  HHStA, KA, StR, Protokolle, 1768., sv. I., br. 825.  HKA, Kommerz Litorale, fasc. 722. (r. Nr.), fol. 462.-464., 488. Zanimljivo je da je komisija pri radu bolje suraivala s predstavnicima stale~a, izabranima na Saboru 31. kolovoza: kad je u drugoj polovici 1768. rad komisije zavraen, Koller je za pohvalu predlo~io upravo saborske povjerenike grofa Franju Pata ia, Petra `piaia, Matiju Bornemiszu i Jurja Petri evia. ( l. 3., ZHS, sv. VIII., str. 249.; za Kollerov prijedlog v. HHStA, KA, StR, Protokolle, 1768., sv. III., br. 2741.). Od velike je pomoi u radu komisije bio i ban: Marija Terezija osobno je pismom od 14. studenog 1767. pohvalila bana zbog pomoi u radu komisije. (MOL, obitelj Ndasdy, kut. 35., br. 469., fol. 699.-700.)  KARAMAN, I., "Djelatnost Trgovinsko-gospodarske komisije Hrv. kralj. vijea (1769-79)" u: Privredni ~ivot Banske Hrvatske od 1700. do 1850., Zagreb, 1989., Usp. i DESPOT, M., Pokuaaji manufakture u graanskoj Hrvatskoj u 18. st., Graa za gospodarsku povijest Hrvatske 12., Zagreb 1962.  "Obrazlo~eni prijedlog zakona koje bi trebalo donijeti na podru ju narodne ekonomije i trgovine" u: Nikola `krlec Lomni ki, sv. 1., str. 267.; `krlec takoer isti e unaprjeivanje gospodarstva kao glavnu zadau javne uprave. Isto, 107., 161.  KESSLER, W., Buchproduktion und Lektre in Zivilkroatien und  slawonien zwischen Aufklrung und "Nationaler Wiedergeburt" (1767-1848), Frankfurt a/M, 1976., str. 348. Tiskanje gospodarskih priru nika na hrvatskom jeziku i njihovo besplatno dijeljenje odredila je Marija Terezija joa 1764. na prijedlog in~. Fremauta. Usp. KARAMAN, "Djelatnost...", str. 187.  O studiju kameralnih znanosti u Vara~dinu v. BAYER, V., Vara~din u VIII. stoljeu i politi ko kameralni studij. Zagreb-Vara~din, 1972.  KLAI, V., "Kr. akademija znanosti u Zagrebu (1776.)", Hrvatsko kolo VII., Zagreb, 1912.  Na prijedlog Kancelarije kraljica je u Vijee imenovala jedino ErdQdyja. Predstavka Ugarske kancelarije od 13. sije nja 1768. MOL, MKK, Orig. ref., br. 27 iz 1768. i Acta CRC, prot. 1/VIII., sjednica od 7. rujna 1767.  PRERADOVICH, N., "Das kroatische Element in der ungarischen Adelsnation", Ungarn Jahrbuch. 9, Budimpeata, 1978., str. 79.-81.  NGY, I., Magyarorszg csaldai, sv. 10.  Taj podatak donosi ban u pismu kancelaru od 12. studenog 1767. tra~ei dozvolu da sazove Sabor radi donoaenja godianjeg prora una. HDA, Acta CR, kut. 222., br. 1267.  Na tu injenicu upozorava i HERKOV, Z.: Notitiae, str. 96.  Kaunitz: Votum, die Lndervisitation betreffend., 18.2.1767. HHStA, KA, StR, Kaunitz Voten, kut. 1.  Sli an stav v. kod LIEBEL-WECZKOWICZ, H., "Auf der Suche nach neuer Autoritt: Raison d'Etat in den Verwaltungs- und Rechtsreformen Maria Theresias und Josephs II.", u: sterreich im Europa der Aufklrung, sv. 1., str. 339.  Iako Kr eli navodi da su se saborski spisi "obi no slali u Be " te dr~i da je ugarski kancelar na temelju tih spisa dokazao da niz naloga nije izvraen, ta to ka banske upute pokazuje da Kancelarija ipak nije raspolagala tim podacima. Usp. KR ELI, Annuae, str. 254.  O ulozi komisijskog istra~ivanja u ja anju kraljevske vlasti na lokalnoj razini usp. WEBER, E. J. W., "Dienst und Partizipation: Bemerckungen zur Rolle der hohen Beamtenschaft in der frhneuzeitlichen Staatsbildung", u: MACZAK, A., WEBER, E. J. W. (ur.), Der Frhmoderne Staat in Ostzentraleuropa, sv. I., Augsburg, 1999., str. 112. i OSTERLOH, K. H., Joseph von Sonnenfels und die sterreichische Reformbewegung im Zeitalter des aufgeklrten Absolutismus. Eine Studie zum Zusammenhang von Kameralwissenschaft und Verwaltungspraxis, Lberck-Hamburg, 1970., str. 10.-11.  BLA}EVI, Z., nav. dj., str. 72.  l. 61:1741.: "Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae filii nativi sub denominatione Hungarorum complectuntur". MRKUS, D. et al. (ur.): Corpus Juris Hungarici  Magyar trvnytr 1000-1895., sv. IV./II., str. 52.-53.  Zak. l. 1764:35.: "De uno nationali consiliario ad cancellariam regiam Hungarico-aulicam applicando". Isto, str. 120.-121. O pravu hrvatskih stale~a da sudjeluju u radu Ugarske kancelarije usp. i HDA, Acta CR, kut. 224., br. 123.  Usp. Ndasdyjevu preporuku ugarskom kancelaru u HDA, Acta CR, kut. 221., br. 1159.  O takvoj ulozi institucija usp. RAEFF, M., "The Well-Ordered Police State and the Developement of Modernity in Seventeenth- and eighteenth-Century Europe: An Attempt at a Comparative Approach", The American History Review, br. 5., 1978., str. 1229.-1230.     PAGE  PAGE II *^.>,TF8   f j- 4 bB F gd=rHP R | ~         " $ $ $ % % & & j' l' ' ' ( ( ^, `, . / 4 4 H7 J7 T< V< = = > > `? b? @ tA vA xA B B G G K K K K N N N N N FO HO JO LO Q Q R R ¹h6Zhrh1sa^Jhrh1sa^J hrh1sah(h]ho9* j]h1sa j[h1sa h1sa6]jh1sa0JUhzlYh1sahDF N N &O LO S f (v ~y y } : ( "   R  ξ < "   @ gdJ5gdJ5gd=rHR R R W W Y Y \ \ ^ ^ _ _ ` ` a a f f g g Xi Zi jj lj bk dk &m (m po ro p p q q t t t t v v v v ~y y y y y y y @| P| } } " * , H J j l Ԉ ֈ v x ^ ` p r hmfhj hj h1sa^Jhj h1sa^J hj h1sahy`hfhvjh1sa0JUh6Zh1saL   $ | ~ d f         0 2 ƭ  Z \  ,   r t   8 : < H L Z  " 8 4 6   | ~ h6h@_hUQ h1sa5\jh1sa0JUh1sahmfV    ( 4    H    . V Z d p @ P   " : < r t P R     L N P     v x z H X       ( * 4 6 N P  h1sa6]hA h1sa0Jhfy h1sa5\jh1sa0JUh1sah@_S@  R z p  $ R, . :6 = t> bA ^B B XJ O rP jX pY d k Lw gdJ5gd))gd=rH  v x     ! ! \# n# $ $ % % * * R+ d+ R, d, . . . . r2 t2 3 3 >6 P6 = &= = = @ @ ^B B TC VC C C H H K K K >L M M O O O rP ^T `T jX X X pY Y Y >[ @[ [ [ ] ] Pb Rb g g :l D F B D N P j l   J L * , $ & h1sa6]hH[h1sa^JhH[h1sa^J hH[h1sah,h1sa^Jh,h1sa^J h,h1sah0Dh,jh1sa0JUh1saF   6 8 j l    D F   t v   ^ ` 4 6    n p r < >              l p r | ~   " $     8 :  żżhWnh1sa^JhWnh1sa^J hWnh1sajh1sa0JUh0DhH[h1sa^JhH[h1sa^J hH[h1sah1saJb  r   l    " # * 0 3 D@ F K X ^ f l u } } h $ gdJ5$<<`a$gd=rHgdWngd=rH  Z! \! ! ! " " # $ $ ) ) , , 1 1 9 9 : : < < @@ B@ ,B .B C C (D *D F F I I M M zO |O BQ DQ RR TR R R rS tS S S U U (V *V V V V V X X Z Z \ \ ] ] ^ ^ ^ ^ t` v` a a `c bc f f `h bh lh nh vi xi j j l l o h@ h.h1sah0Dh1sajh1sa0JUY o "o o o r s ts vs u u v v f| h| &} (} } } } } } " H J   V X ܔ ޔ " $ 0 2 ܜ ޜ   R T l n | ~ " $   V b   p r . h1sa6]hBj *h1sajh1sa0JUmH sH h1samH sH h.h1sa^J h.h1sajh1sa0JUh1sah@H x   B D L N <  P 2 t   >   $h<<^h`a$gdgdJ5 $<<a$gd gd=rH. 0 L N X Z D L  h j @ B   : <       d f             X Z   Z \     f h   > @ |    h(5\h( j]h1sa j[h1sah1saB*phhjh1sa0JUh h h1saCJ aJ h1sahBjG h         j  B ~       ~  4 V x $@ ^@ `a$gd%$a$gd%gdx$h<<^h`a$gd   > |    v x z    &    x   D X Z     $ J l    & V   * X  " ! ! ! ." 0" ~" " " " 0# # # $ $ $ $ & & & T' X' Z' b' d' ' ' ' .( ( ) ) ) V) f) ) 6* B* j]h( j[h( h(5\h(6]mH sH h(mH sH  h(6]h( h(>*Nx z   &    : l    F x     Z   J    $^`a$gd% $`a$gd%$a$gd% &   l    V X  " ! ! ! ." " " 0# # # $ $ $ $ $ ^` a$gd%$^`a$gd%$a$gd%$ & ' ( ( ) ) ) D* + *, - . / 0 T2 3 3 \4 4 06 B7 8 8 8 8 8 : $a$gd% $`a$gd%B* \* * V+ + + + + *, , , l- - - - - - . . . . / / 0 0 B0 0 0 0 2 T2 t2 x2 2 3 3 3 T3 3 3 3 $4 \4 4 4 4 4 4 4 6 06 V6 Z6 6 6 6 6 B7 b7 h7 7 8 <8 8 8 8 8 d9 9 9 : ": :: >: ~: : : : : : Z; h(H* j]h(6] j[h(6] h(5\ h(6] h(6h( h(5P : : ; = > 2@ @ A C D D PF F H xI "J J .L L ~N O |Q 0S S T U dV ~W $`a$gd%$a$gd%Z; ; ; < >< @< < = 0= = > "> > > > > > > > > > > > > > > ? ? ? @ @ $@ &@ .@ 2@ D@ J@ @ @ @ @ A A A B B C C C C D 2D 4D D D D E (F PF bF hF F F ˽˽˽˯ h(0J h(0J h(0Jh)Kh(0J!5mHsHh)Kh(0J5mHsHh)Kh(5:mHsHh)Kh(0J5:mHsH h(6 h(6] h(5\h(>F F H VH H H H TI zI I I J $J 4J 8J J J J J L 0L LL NL xL L L L L L JN ~N N O O O &P *P P |Q Q Q S 0S LS NS S S S S T T T >T @T pT rT T Ź h(0J: j]h(0J6:] j[h(0J6:]h(0J6:]h(0J6:]o(h(0J:o(h(0J5:\h(0J5:\o( h(6 h(5 h(6]h( h(5\8T T T T T T U U lU U U U ,V fV V W FW W W W X HX fX HY zY Y Z ,Z .Z tZ Z Z [ |[ [ [ [ \ .\ 0\ <\ p\ t\ \ \ ] ] @^ ^^ v^ z^ ^ ^ _ _ 4_ L_ P_ _ T` r` ` ` $a &a *a :a ^a ra ޻ j]h( j[h( j]h(6] j[h(6] h(H* h(6 h(5 h(6] h(5\h( h(0J:h(0J:H*D~W FX Z Z [ <\ \ ^^ 2_ R` \a c d e g h i j k nl xn 8p p q ,s t u Tv $`a$gd%$a$gd%ra a b bb db hb b c 6c c c d xd d d e e e e e e e e e pf rf f f g ,g g g g g h |h h h Ji |i i i Jj |j j j k Pk k k k Tl pl l 6m ,n xn n To p 8p Xp Zp p p q q `q bq q q q q q r r .s h(6 h(5 j]h(6] j[h(6] h(5\ h(6] j]h( j[h(h(L.s @s s t t pt t u u Nu Pu u u u u u "v Tv jv pv :w `w w (x tx x x x py y y Rz Zz ^z lz z z z ^{ { { { *| L| `| f| | } } &} r} } } P~ |~ ~ ~ ~ ~ ~     F d x |  0 h z   , ~ h(6 h(5 j]h(6] j[h(6] h(6]h( h(5\RTv `w x y z { L| } } ~  d  | V ( F  Ґ $a$gd% $`a$gd% T b 6 H ֆ ؆ ~ < V ~ Ԉ ȉ ʉ Љ ( > Ҋ   F ^ ԋ   ( n  Ž Ď . P Ґ Α & F \ 8 P T ̓  2 > T Ε ܕ  2 ֖ 8 t , ʘ ԙ   h(] h(6 h(5 h(5\ h(6]h(XҐ F 8  >  t ʘ  j \ ȟ & D $ Ȥ l l l  X | < gd% $`a$gd%  ̛  ̜ & H j J r  > B ȟ ڟ Ġ & 6   X  D X j £ $ 6 < Ȥ ܤ P l ~ P l D ^ ` l : < ȩ Ω 4 X n L | h(5H*\ j]h(5\ j[h(5\h(56\h(56\] h(6 h(5 h(6] h(5\h(H Ϋ     < V X ƭ ܮ  R \  \ ^ ܲ  $ ( l "  0 F L n  0 к  j h)Kh(5 h(5 j]h(6] j[h(6] h(6] h(5\ h(6h(O< ƭ  0 n  `  ο D 8 n p gd% $`a$gd% ֽ ؽ B ` x |  0 ο  D Z F : 8 N D d " F n N p 2 L P z R J v < \ r x  & h(5 h(56 h(\h(56\] h(6]h( h(5\Sp 2 v \ L  Z p  $`a$gd%gd%& L d j $ & & ,   0 Z p t : @ B R p  l t    d l   * . $ & h(6 h(5 h(6]h(56\]h( h(5\U x .  (      & ! " $ + , &- . / / 0 $<a$gd=rH$h<<^h`a$gdgd% $`a$gd% Z x z    6 & <  T 8 v  N P   . 0     X ~  v      x | ^ ( * 0 l      L   &  d     b    X hxH* j]hx6] j[hx6]jhx0JU hx6]hx hx0Jh1saOX    L f h  t          & ( n ! ! ! `" p" " " $ $ $ $ % % & & * d* * + + + , , , , `, , , , , - &- (- 6. d. . . . . / / / / / / / / 0 0 60 D0 0 h1 1 1 3 3 4 4 J5 X5 \5 ^5 |5 5 5 5 5 5 5 jhx0JU hxH* hx6]hx[0 1 4 \5 5 5 6 6 8 = > @ D :I R S &T JV V Y _ h xi k n q t *u { $<a$gd=rH5 5 5 l6 6 6 6 6 6 6 6 6 8 8 ^8 l8 8 T9 R: : : P< = = = = > > > > @ @ @ @ @ A A 6B :B JC C D D D 8G JG H I :I w w w w w x rx { { { 4| d| } } } }   * 6 , < Ă Ƃ " . ă  d ڄ  $ hxmHsHjhx0JU hx6]hx hx6W{ } Ă  č  d b * l X T ާ \ ֪  Z v , $<a$gd=rH $<a$gd=rH ފ L  n Ќ  č ƍ  0 > d f & (   ^ b d ̙ : r t  * , ` $ l n hx6CJ] hxCJjhx0JCJU j]hx6] j[hx6] j]hx j[hxjhx0JUhx hx6]Dn ʟ ؟ V f   T V . X Z r Т  6 l T V n | ħ ާ  6 D \ ^ @ | ֪ ت \ ^ b ެ   " 0 Z \ ^ f B v x z  " г * , . F T ^ n hxmH sH hx6]mH sH jhx0JU j]hx j[hx hx6]hxP  (  X L $  $ f D J N  $<a$gd=rH ¸      ( * t ( * ^ n p *   0 > X Z  L N $ &  T f  * ,  t  P R  j]hx6] j[hx6] j]hx j[hx hx6]hxjhx0JUO p r   f 4  $ & b p f h . D F  l  ~ J L z  d : ^ j   N P   j]hx j[hxjhx0JU j]hx6] j[hx6] hx6]hxO  R <L     ( * V d     DF:JxNP"$| !!p#r#%&.&'****L*N*--/// j]hx6] j[hx6]jhx0JU hx6hx hx6]S(  DN"!p#L*/Z2T8fCGGTJMOVV WWX XXXYYYYYYYZZ hx] hx6jhx0JUhx hx6]YZZL[@\\J]X]z]|]]]]]]t^|^^^^&_6___a8aVaab(cXfdfggThVhhkkkklnnzqq.r0rrsttuuuuuv>y{| | |.|z|*8vJbh\6: j]hx j[hxjhx0JU hx6] hx6hxUtu|:ȐD$*<dڻ`F $<a$gd=rH $<a$gd=rH:<>P $P`~ȐʐJvؓ8XDFИ $&؞*,J\ڥ$<>"dfù hx6hxCJmH sH hx6CJ]mH sH hxCJjhx0JCJUhxB*ph hx6]hxjhx0JUGڻܻ&D`bFH2>b,.*&(xz~4B(^`,. hx\hxmH sH  h9#Phx hx6 hx6]hxjhx0JUR,&x^,Z l*J $<a$gd=rHZ\ ln*,JL\j"bdPR 68zB   6 8 ln02 "JL`l<>pL!!!!!!"" j]hx j[hx j]hx6] j[hx6] hx6 hx6]hxjhx0JUMbP6l0 J<' ((4**4+j++-^--44 $<a$gd=rH"d''''' ("((())4*6***4+6+j+l+++++---$-^-`-b-r---. /`2t2F4^4p4t4x44444444R7Z7\7t7v77777788899J:L:<<<<<<R@T@@@B BDDDEFhx6\] hx5\ hx\ hx6jhx0JUhx hx6]S4t7789J:<R@@BDF"IpIHJKLOLSTZUY[[[[f^h^````aaaabbcdeegggghhDiFiFjHjjjrktkkkll(m*m(o*o2p4ppplrhxmH sH hx6]mH sH hx6]hxjhx0JUUabceghDiFjjrkkl(m(o2pplrt@uulvvyzzV{{6|| $<a$gd=rHlrnrrrLtttt@uBuuuuvlvnvvvyyzzzzV{X{{{6|8|||f}h}}}}~HJƃȃDFnpԆֆ&(  tv\^ގ\^ЏҏNP hx6]hxjhx0JU\|f}}HƃDnԆ& t\ގ\ЏN $<a$gd=rH(DrPNd^Hn $<a$gd=rH $<a$gd=rHX(*.0246 "$&(dfhjlDFHJLNPΟrt".PR .ʦ֦¶ª hx6 j]hx6CJ] j[hx6CJ]hx6CJ] hxCJjhx0JCJUjhx0JU hx6] j]hxhx j[hxA֦ tv,(NPdfĭЭ^`HJ"<D^Դnp prVXؽڽ$&:F^`j&TZ hx6 j]hx6] j[hx6] hx6]jhx0JUhxSn pVؽ$^Z.Rh, $<a$gd=rHZ\ .0.:RThj,.26Drt8$R`dfDFNPBD  j]hx j[hx hx6 hx6]hxjhx0JUUrdDNBTN*|& $<a$gd=rH $<a$gd=rH LTVRhj@BtvPNP*,|~&(xz hx6 j]hx6] j[hx6] hx5\ j]hx j[hxhxCJmH sH hx6CJ]mH sH hxCJjhx0JCJUjhx0JUhx hx6]:&x>N <  "2rz ~!!#$"%)H** $ 9<a$gd=rH $<a$gd=rH>@ TVXNPp        < >    "$&.24LZrt<8:<z|  ~!!!!##$ $"%$%޼ j]hx6] j[hx6] j]hx j[hx hx6] hx5\ hx6hxjhx0JUJ$%))H*J**+++,,-- /"/84:479;;<<^=`===d>f>DDEEEF FFFFFGGXHZHIIJJ&J(JJJJKLLMMMMNNOPRRVVWWWWWWFXHX(Y*Y\\^^^ hx6 j]hx6] j[hx6] hx6]jhx0JUhxR*+,- /84;<^==d>DEFGXHI&JJMMNORVWWWFX $<a$gd=rHFX(Y\`bvddfnggikpXrrrsvx6zzzz:{^~~l  $<a$gd=rH^^^_``bbvdxdzdddddeeeeffhfjflfffngpgggLhXhhhiijjkk|ppppq6rXrZrnrzrrrrrrrssvvxx`yyyy6z8zLzXzzzzzzzzz:{<{2|^| hx6 j]hx6] j[hx6]jhx0JU hx6]hx hx5\P^|4~<~^~`~t~~~~~  ln ~ԃփ*,Ȅʄ R`fhֈ؈vx؉ډ(*FHƍڍ`bҏԏDFxz$P~.bdDF6Fzrtjhx0JU hx6]hx] ~ԃ*Ȅfֈv؉(F`ҏDx~bD $<a$gd=rHrj֟F bJ.BLf޼$`b $<a$gd=rH $<a$gd=rHJĞƞ "$jl֟؟FH "ئ:Dbd.ZJLhX.0®ޱBDҳ޵$żżżhxmH sH hx6]mH sH hx6CJ] hxCJjhx0JCJU j]hx6] j[hx6]jhx0JUhx hx6]B$LNBNfhh*޼ $&B`bbdfjlprxzпh1sah!T0JmHnHu hx0Jjhx0JUjh Uh  hx6] hx6jhx0JUhx2bdhjnptvx|~$h<<^h`a$gdgdh]h &`#$gdgd@00&P 1hP:p17. A!j "j #/ $/ %  =0&P 1hP:p17. A!j "j #/ $/ %  }DyK _Toc163446996}DyK _Toc163446996}DyK _Toc163446997}DyK _Toc163446997}DyK _Toc163446998}DyK _Toc163446998}DyK _Toc163446999}DyK _Toc163446999}DyK _Toc163447000}DyK _Toc163447000}DyK _Toc163447001}DyK _Toc163447001}DyK _Toc163447002}DyK _Toc163447002}DyK _Toc163447003}DyK _Toc163447003}DyK _Toc163447004}DyK _Toc163447004}DyK _Toc163447005}DyK _Toc163447005}DyK _Toc163447006}DyK _Toc163447006}DyK _Toc163447007}DyK _Toc163447007}DyK _Toc163447008}DyK _Toc163447008}DyK _Toc163447009}DyK _Toc163447009}DyK _Toc163447010}DyK _Toc163447010}DyK _Toc163447011}DyK _Toc163447011}DyK _Toc163447012}DyK _Toc163447012}DyK _Toc163447013}DyK _Toc163447013}DyK _Toc163447014}DyK _Toc163447014}DyK _Toc163447015}DyK _Toc163447015}DyK _Toc163447016}DyK _Toc163447016}DyK _Toc163447017}DyK _Toc163447017}DyK _Toc163447018}DyK _Toc163447018}DyK _Toc163447019}DyK _Toc163447019}DyK _Toc163447020}DyK _Toc163447020}DyK _Toc163447021}DyK _Toc163447021}DyK _Toc163447022}DyK _Toc163447022}DyK _Toc163447023}DyK _Toc163447023}DyK _Toc163447024}DyK _Toc163447024}DyK _Toc163447025}DyK _Toc163447025}DyK _Toc163447026}DyK _Toc163447026}DyK _Toc163447027}DyK _Toc163447027}DyK _Toc163447028}DyK _Toc163447028}DyK _Toc163447029}DyK _Toc163447029}DyK _Toc163447030}DyK _Toc163447030}DyK _Toc163447031}DyK _Toc163447031}DyK _Toc163447032}DyK _Toc163447032}DyK _Toc163447033}DyK _Toc163447033}DyK _Toc163447034}DyK _Toc163447034}DyK _Toc163447035}DyK _Toc163447035"@@@ NormalCJ_HaJmHsHtH T@T J5 Heading 1$$X@&a$5CJ OJQJ\Z@Z J5 Heading 2$hx@&5CJOJQJ\]^JaJ^@^ Wn Heading 3$ex@&^e6CJOJQJ\^JaJ@@@ Heading 4$$@&a$5\DA@D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k(No List @&@@ Footnote ReferenceH*4B@4 Body Text$a$>@>  Footnote TextCJaJ.)@!. Page Number4 @24 Footer  9r |OB| #Style Justified First line: 127 cm$<<`a$aJ4@R4 Header  p#O!b =rHBStyle Heading 2 + Justified First line: 075 cm Before: 3 pt A...^JaJ2@2 17TOC 1 x5B@B 17TOC 2  <<^56U@6 17 Hyperlink >*B*phPC@P (Body Text Indent$`a$5\.@. 17TOC 3 ^LOL (LiteRat_Nachname56:;>*PJJOJ (LiteRat_Vorname56:;>*PJFOF ( LiteRat_Titel56:;>*PJBOB ( LiteRat_Ort56:;>*PJDOD ( LiteRat_Jahr56:;>*PJHOH (LiteRat_Zusatz56:;>*PJ H-2458`=}@vCE[GKH KKLTMuNP:QUVYm\"]z_``cdhijq lJҘ5Y}Ь+,X@CU`KG" X6$n)K557+99b::;CBJCLM#OPSTVV\^`Yaadcghlt |҄xjҦWmAdw&CK #+Ob&IIJAQSj^^+__%`[ade7ghjMqsthuv8wy((%N6<؞PQEv!Zp3M<a|I|  Km))334447y88<>@ASBDK*MM2QQQV\_0cgghYj&oo!qTssZvzG|\EAC6ڐ̒%Qdj#r7ȺLݻŽCQ>KmF)| )  !(i  "#m$ &U&(-H@NB$%'(u*@+,-22+345&8$::=>$@@ BZBB^E FF9HJKMM(NR.VYCZ[`]V^T_`3dd?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~j zB# y%"#A#$$$$%)'\'{''($((++,-/K163667779< AjAB*D;EFCGJKN+QQ=SSS`UVX_YC[d\]^_X`|```b;cd[eeDh{hh=ijBjj9nZnn(o@pqvy9{|}}}a~PӁU*’y*P՚9fԡۥبa=ر̷k})vq!K %p@C`*'!^}D.D{4 " d    S y  I+d>v*SuL   !"H"c""/#]##&"'h(()))+,,-//?1f11;2*34T6%7[7L9:;=v==>>w?@APAAAgBBBBCBDDDE%GNGGGHwII%JYJJJ)KaKKLL/MM0NNN%OPOyOOOPAP3RhRRRS5SoST\TTTU5VVBWWXXPZ\]V]]]`%``*aaa$b`bcc(eRfʦ]6ڰ:<oѸB(+e}0v'&K48m=i 9 m 9g c; |O@  ^_b;pBp!"ALt`9G 2 ;  c | g?79:;o/Z$**t/55 8:;yCEHK=QZTVo\`chSlTlXlYlqsttduuvNzz}[oLJ~ԘНѝ՝֝8!mҬN/߽[ZfzM    9en&,,18:;<x==R>>:??'@@@-AACZFFFGAGYIaNRV]sbdixp)tv@w{_~ځّ̂4ٝ YDo߹+ C4[!B-{t'5blE!$(~*/2?8\:=@GJ M,SrUZ[TilPq;we *jV{Q\Td#%D   <%)C0d02|8 DINQWXCX_?i6n8tTtx́߉i=Ʃnry#9,r8W<k /!!"#o$$% &W&&'*013456799:;?B>EFsKSCWq^`ddddgLpTxy/z4|݂TцÇHiI.^QIO`B26i0x7iA]zol9yuD@G A$%c%(C+,-J05(8v8G<<>(?@BBF:FvGGIJNNRU=Wb]`'ciBlps:x |+|҃|ˡabfg+޿2Yz4tP +u%&=3S:c|?eEvQ 'W51bU2jnXDPYNhQW74 rcK^oi)(w|\(j.f)r1~ kTJ9cNN A     n $  RvHl7#XOp'b,\ !w!!!"Y##$$$n%%%E&&''(%)m)+**+x+,- ..M//00001W> ?CCEFH I>LSM$NNO5SSST"U4UKUVWW X)XXX@Y:\\]_affSgehhimqq%stuMww {|~σ"D2Ջl/n͓{֘ ϙԚ?˞fҠ@˫,Re NT gQf?mj4j59^jW/DIb    ? ^-""c#$&'&++/-I.S//J0822J44|6o888 9C9m9:;;<A<U== >q>h?@@DDD EXEEFGGHIQPQQZRRRRSSSTWWXYY#ZeZ[i]]O^_`aadbbc"efggikslmn1nn?o p6qqqcrrr0ssstYuuvvwwxvxx zzzz#{[{{{,| }d}}~~# BwӀłJnǃ(gdžԇMGy4Cg4oΗ;Fx,RoÝDעLi V#Ǫ b.%@U~S|_Ľg(^QYy+3O,dC\;!rl6S8?I+cKG{,l[oDv*Us,TcGp)b|qb      + c  PqeW9fs    000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000(0000000000000000000000000(0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000(00000(0000(0000(0000(00(00(000(00(00(00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000_@0I00@0I00@0@0I00@0@0I00@0@0@0@0@0@0@0I00Xo/Z$**EHK=QZTNzz}[!mҬN K00K00K00K00K00K00K00 K00 K00p2K00K00K00 K00K00dK00K00o?uPK00K00K00K002K00K00@0K00K00K00K00@0 00 (((((((((+ ~X( "$%v'(:*$+:,@ABDEGHIKLNOPQSTUcefgijlmoprtxz{|~D=r~N6V uM*F @ b  x  $ : ~W Tv Ґ < p 0 { t4a|n&*FX b&0469=?CFJMRbdhknqsuvwy} !A!A{ "B;>?Aa*FIJLle Rnqrt=Y]^`2679Y$ @ D E G g  + / 0 2 R  4 8 9 ; [   / ` | @ \ ` a c Yuyz| *y:fD`deg8<=?_j0457 X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%̕!$+!!T@  @H 0(  0(  B S  ?( _Toc163446996 _Toc163446997 _Toc163446998 _Toc163446999 _Toc163447000 _Toc163447001 _Toc163447002 _Toc163447003 _Toc163447004 _Toc163447005 _Toc163447006 _Toc163447007 _Toc163447008 _Toc163447009 _Toc163447010 _Toc163447011 _Toc163447012 _Toc163447013 _Toc163447014 _Toc163447015 _Toc163447016 _Toc163447017 _Toc163447018 _Toc163447019 _Toc163447020 _Toc163447021 _Toc163447022 _Toc163447023 _Toc163447024 _Toc163447025 _Toc163447026 _Toc163447027 _Toc163447028 _Toc163447029 _Toc163447030 _Toc163447031 _Toc163447032 _Toc163447033 _Toc163447034 _Toc163447035;5Nz! ,v b*V C0WX8tddy%,(8G<>BFvGN!|  !"#$%&'5zl ,?w*Biz c0XBXSt<"7dd.zCFb%-u8<'?B9FGN*| 0  9 ` @ a YzyfDe=j50000000000000000000000000000000011 1 1 1 111!1#1+1,1-1.17191E1F1I1K1U1V1^1_1`1a1h1j1p1r1x1y1z1{1111111111111111111111111111111111111 2 22220373@3H3J3P3333333333333344444444!4"4(4s4u4v444444444444778888Q9W9X9`97:=:\:b:::;$;3;:;<<<<z==================W>X>Y>c>d>k>>>>> ? ??????????@@@@@@!@#@&@'@.@/@2@3@>@?@B@C@Q@R@U@V@a@b@i@j@l@m@p@q@w@x@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@AAAA#A$A+A3A8A:A@AAADAEARASAYAZAaAbAeAfAhAiAlAmAvAwAzA{AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAB!B&B'B*B+B6B7B9B:B=B>BDBEBLBNBUBVBYBZBdBeBhBiBuBvB|BBBBBBBBBBBBBBBBBBBC C#C/C1C4C=C?C@CKCLCVCiCkCoCzC{CCCCCCCCCCCCCCCCBDEDFDJDKDRDZD_D`DcDdDgDhDtDuDwDxDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDD'E2E3E6E7EIEKENEOE[E\EgEhEsEtEEEEEEEEEEEEEEEEEFFFFF!F#F$F&F)F+FVF_FFFFFFFFFFFGG G%G&G,G-G/G0G5GSGXGYG\G]GhGiGkGlGoGpGvGwG~GGGGGGGGGGGGGGGDHSHjHtHHHHHHHHHHHHHHH@ICIDIOISIYIZI]I^IlInIuIIIIIJJFJIJJJMJNJVJWJ\JhJnJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJK/K4K5K8K9KDKEKGKHKKKLKRKSKZK\KcKdKgKhKrKsKvKwKKKKKKKKKKKKKKKKKKKLL LL#L>L?L@LDL`LnLLL@MCMEMGMSMTMwMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMNN N NNpNsNuNwNNNNNNNNNNNNNOOO O OOOOOO O)O*O,O-O8O:O=O>OHOIOPOYO[O\OcOiOtOuO}OOOOOOOOOOOOOOOOOOO P PPPPPP%P&P)P*P1PXP`PPPQQQQQQQQQQQRRRRRRRR RCRERIRLRMRXRYR^R_RaRbRrR|RRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRSSSSS!S5S6SESHSJSLSpSsStSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSST TTTTTTTTT"T#T)T*T5T6T;TUTWT[TfTgTjTkTrTtT}T~TTTTTT"U#U4U5U6U9U[U^U`UbUyUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUVVVVVV.VVV(W+W-W/WWWWWWWWWWXXXXXX!X7X9X=X@XAXJXKXMXNXWXXX^X_XaXbXgXhXnXwXXXXXXXXXXYYYYYY@YAYBYFYGYHYIYPYSY^YoYrYtYvYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYY*Z1Z2Z>Z?ZBZCZNZcZeZiZnZoZrZsZzZ{Z}Z~ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ[[[[[["[#[)[*[-[.[:[;[>[?[R[S[V[W[h[j[q[[[[[[[[[ \\\\\ \0\3\5\7\L\T\U\X\Y\`\a\q\v\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\]1]6]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]^^ ^ ^^^^^+^-^=^?^D^E^H^I^O^P^S^T^[^]^f^g^l^m^r^s^|^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^_______'_)_,_-_@_B_F_G_I_Q_Z_______`a aaa a"a)a+a1a2a5a6a=a?aHaIaTaUa\a]a`aaaxaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaab.b/b@bBbKbbbbbbbbbbbbbc c!c$c%c0c1c;cGcPccc^dedddeeeeffffff.g1g3g5gggehfhghjhhhhhhhhhhhhhhhhh i iiiiii,i-i.i/i~~~~~~~~~$'/4DGHRSVW]^abghr|469GHKLRZ^`j€ÀʀˀπЀӀԀހ߀  #+,D`ijmnqrǁȁЁǂȂ˂ׂ̂؂#$&'3JMNRw~  1468CHIP؅ۅ݅߅ )*-.67A6@Udepr|~/08̈JRotu{|ʼnƉɉʉЉ &/034?ADEUV]_fĊ  %&/Ջ֋HOPXYcdlrwx~ȌɌҌ%(*,/?knprčˍ̍Սٍ !+,;<=>CDPQWYdlmy|~Ǝ̎Ҏӎ܎  "#*+5:@UW[ghklvx "<?AC[^`bpz !$%-/34;<?EOP[\_`delmxy~  "#1swx͓Γϓ֓דޓϔٔ $v~ѕԕ֕ؕ.6{|}–ՖܖNRdgsƗɗ֗ۗߗ $%)*45=?HIMQXY`agpxz{|~˜Șɘ͘ΘԘ֘טortvÙϙЙ  ĚƚȚԚ՚֚ޚߚƛԛ՛>BCNTZ[ijqrzœĜΜМٜۜqȝʝӝ֝ם-45=>HIQW\]cdmnuv~؞۞ݞߞ   %&/289CfgҠӠԠ۠ܠߠ|Ʀͦ<CDIƧz©ϩЩ֩שة(z}Ϊުߪ7=>DETUcdm@JK]^abs{ŬƬʬˬάϬլ֬ܬެ#$+RṶέϭѭԭ֭ڭ?GqtvxЯӯկׯǰʰ̰ΰ )*-.9:MSWX\>ACEef}Ȳɲ̲ͲԲղײز_dejktuƴɴ˴ʹ04;DE[\^_e{ ,3478;<E÷˷467?@KLQRW¸øƸǸ͸θиѸԸܸ  &./239RTU]^ghqrwxŹ͹ "#23<=@ADEOPZimnwx"'(-.679[]^fgnǻȻ̻ͻԻջ޻߻ %8BCNPSTdinorsvw˼ѼҼؼ־bmɿ޿ (1NOPVWY "%&/7@BHRXY`ip ).479ABGTUVZ[\,DJOWX`#%-.01;=@intQRSXY^=IJPQS ./9FHW\]`ajknoxy} mtuz{,6  (0?@]b"%(MVmnoqrv*1%3lnSY  $%)*./9:GHRS]_fkmnz{45678Ckx  &3478>?IKR#&(*56789C9:;EFS*48ABEFJQZfnpxy|}'(35<^_`cdi`g\j.9,-/8@ACDJKTV^_ablmy~NUVXYcdlmuv~U]v|FLlr"MQSVY[acjk  '(018:=>LMY[^_cdghstwx '(23;<ABHIOPST[\bchjmnrs}~  !$%129  !%+24?kr /0:@nu(.    #$+,78;<CDLMXY\]hiqry{~"%'-/7:DEPWZ]}#$*+79<=ABJKOPRS^_fglmsu $%-/1256:;ABIJRSUV_aefmntu|} !"-.;<CDFGTU[]`aefnoqr}~HP^k !*+3W_}  !"(),-45;<ACFGKLVWabgswy|/0    _`bc """"$$$$$'%'(')''''''+(+)+++-+.+++++ .".%.'.+.,.3.5.;.<.>.A.G.I.J.K.N.P.S.T.//////K0L0P0Q02222}6~666p8q8t8v8y8z8888888D9E9H9J9M9N9n9o9s9t9v9w9::::@@@@@@@@@@@@DDDDDDEEEEEEGGGGGGIIIIRRRSSSTTTTTTfZgZlZmZ]]]]P^Q^V^X^Z^[^____#e$e)e*effffkk#k$ktlul{l|lmmmm n n nnnn@oAoDoFoIoJo p ppp7q8q;q@  !#$%¹ùŽƽȽɽ_`hiz{,-89*,/168T  PQWX-.3578DEIJ"$]^fg<=GHstyzmnuvTUZ\^_9:BC,-2467|}abjkmnuw}~]^_`\]dflmpqxz}~wx+,/145tuz|~HIKMNPqruwz{56<=}~rsvx{|  & ' d e j l n o fgnpqs:;>? ')./ghlmtuvw  0  9 ` @ a YzyfDe=j500091r111V>Y> ??CCCCEEFFHH I I=L@LRMUM#N&NNNOO4S7SSSSSTT!U$U3U6UJUMUVVWWWW XX(X+XXXXX?YBY9\<\\\]]__aaffffRgUgdhghhhiimmqqqq$s'sttuuLwOwww{"{|!|~~΃у!$CF 14ԋ׋kn .1mp̓ϓz}՘ؘ ΙљӚ֚>Aʞ͞ehѠԠ?Bʫͫ+.QTdg"MPSV  fiPSeh>Aloil36il478;]` ilVY.1CFHKa d       > A ]`,/""""b#e#$$&&''%+(+++.-1-".<.@.K.R/U///I0L072:222I4L444{6~6n8q88888 99B9E9l9o9::;;;;<<@<C<T=W=== > >p>s>g?j?@@@@DDDDDDE"EWEZEEEF FGGGGH HIIQQOQRQQQYR\RRRRRRRS SSSSSTTWWWWXXYYYY"Z%ZdZgZ[[h]k]]]N^Q^__``aaaacbfbbbcc!e$effggggiikkrlulmmn n0n3nnn>oAop p5q8qqqqqbrerrrrr/s2sssssttXu[uuuuvxvwwwwxxuxxxxxz zzzzzzz"{%{Z{]{{{{{+|.|}"}c}f}}}~~~~"%  ADvyҀՀĂǂILmpƃɃ'*fiƆɆӇևLOFIx{36BEfi36nq͗З:=EHwz+.QTnqŝCF֢٢KNhk  UX"%ƪɪ ad-0$'?BTW}RU{~^aýƽfi'*]`PSX[x{*-25NQ+.cfBE[^:= #qtkn58RU7:>AHK*-beJMFIz}+.kn Z]nqCFux),TWru+.SVbeFIor(+ad{~psad              * - b e   ORpsdgVY 8; ehru 3 0  9 ` @ a YzyfDe=j5091q1H I4UKUW Xqq/ϙڙeq/QDe""&+2+//|6688DDEEGHRSO^q^?o^o0s9sǃ҃(3GRDi-&,US|+M{l[vs,GZ|c  ]0K(/hz{h^`OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(K(/^        ~}, F V fy#i.{\fj ;2#b'7())o9*2A,`}-b2617a7CDaGsG=rHIyzID=KtN9#PUQ!TbTUV WzlY6ZH[C\@_y`1samf 4iWjHlj1m~Ypwp$r_rPtvyjz5{{}>~/r%(3}<{IX=4GUCL?&S;tn<[xr@J5.\hf*vG/b(G)MIY[GlGq#19&REh0D!NTA]?`'5n7.B7WnvBjg}8i2 01W> ?U@))0))      (-24;<>ACHOPXUYU_UlUmUqUuUxUyUzUUUUUUUUԘԚԛ#19=>?@ACGIJLOT\abhjpstw '38:HIJPQSUVZ_`abgmruvy}  )))))$)()0)1)6)=)@)B)F)I)M)N)O)Q)X)Z)\)^)i)n)t)y)z)|)))))))))))))))))))))) @PP@P P@PPPPPPPP P$P&P*P,P.P2P6P<PVP`PjPnP|P~PP@PPPPPh@PPPPPPPPPP PPPP"P*P.Pd@P4P8Pt@P<PBPNPPPVPXPbPdPfPjPrPPPPPPPPPPPPPPP@PPP@PPP PP P"P2P:P@PHPdPtP|P~PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP:PDPFPNPTP`PbPhPjPrPvP|PPPPPPPPPPPPPPPP PP P$P6P@PBPPPhPrPvPPPPPPPX @PPPPPPPPPPPPPP P P"P$P*P2P:P<PDPJPLPRP @P\P^PbPdPpPxP|P @PPPPPPPPPPPPPPPPPPP PP, @PP@ @P"P0P6P@PJPRPbPdPnP|PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP"P&P,P0P<P>PDPNPbPvPxPPPPPPPP@PPPPPPPPUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial=Korinna BTG5  hMS Mincho-3 fg?5 z Courier New;Wingdings"1 hW#"f"flD); D); !j / 4i-i-2QHX?9#P2XXXXXX Ivana Horbec Jasna Jurani Oh+'0 $ D P \ ht|XXXXXX Ivana Horbec Normal.dotJasna Jurani108Microsoft Office Word@06@ v@2@ vD՜.+,D՜.+,4 hp|  ; )i- XXXXXX Title  8@ _PID_HLINKSA 6_Toc1634470356_Toc1634470346_Toc1634470336_Toc1634470326_Toc1634470316_Toc1634470306_Toc1634470296_Toc1634470286_Toc1634470276_Toc1634470266_Toc1634470256_Toc1634470246_Toc1634470236_Toc1634470226_Toc1634470216_Toc1634470206_Toc1634470196_Toc1634470186_Toc1634470176z_Toc1634470166t_Toc1634470156n_Toc1634470146h_Toc1634470136b_Toc1634470126\_Toc1634470116V_Toc1634470106P_Toc1634470096J_Toc1634470086D_Toc1634470076>_Toc16344700668_Toc16344700562_Toc1634470046,_Toc1634470036&_Toc1634470026 _Toc1634470016_Toc163447000?_Toc163446999?_Toc163446998?_Toc163446997?_Toc163446996  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~  Root Entry F[v Data '1TableWordDocumentpSummaryInformation( DocumentSummaryInformation8 CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q