Naslov
Sigurnost znanstvenika ronilaca u Republici Hrvatskoj
(Safety of scientists-divers in the Republic of Croatia)

Autori
Petricioli, Donat ; Bakran-Petricioli, Tatjana ; Čižmek, Hrvoje

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), stručni

Izvornik
Poboljšanje sigurnosti i odgovornosti u ronjenju Zbornik radova / Petri, Nadan M. - Šibenik : Pučko otvoreno učilište Libar, 2007, 160-165

ISBN
978-953-95914-0-1

Skup
1. jadranska konferencija o sigurnosti u ronjenju

Mjesto i datum
Vodice, Hrvatska, 08.11.2007. - 09.11.2007

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
znanstvenici ronioci; zakon o ronjenju; Hrvatska
(scientists divers; diving legal act; Croatia)

Sažetak
Hrvatska je obala krška te je zahvaljujući njenoj morfologiji i smjeru pružanja bioraznolikost staništa na morem preplavljenom kršu izuzetno velika. Najdragocjenije spoznaje o tim staništima, organizmima koji u njima žive, njihovoj biologiji i ekologiji, kao i o geomorfologiji i geologiji morem preplavljenog krša mogu se dobiti prvenstveno istraživanjem in situ – ronjenjem i direktnom opservacijom. Hrvatska je obala naseljena u kontinuitetu od pred-antike do danas, te je zbog toga, a zbog njene razvedenosti broj arheoloških ostataka u podmorju isto tako velik. Pri istraživanju podmorskih arheoloških ostataka ronjenje također igra vrlo značajnu ulogu. Trenutno u Republici Hrvatskoj 30 znanstvenika/znanstvenica barem povremeno koristi autonomno ronjenje kao alat za sakupljanje podataka iz mora i/ili postavljanje (i podizanje) znanstvenih instrumenata koje koriste u svojim znanstvenim projektima. Rone pretežno s komprimiranim zrakom, neki koriste i nitrox te trimix mješavine. Među znanstvenicima roniocima je 22 biologa, 4 arheologa, 3 geologa i 1 fizičar (stanje u listopadu 2007. godine). Oni rade u 13 različitih ustanova (instituti, fakulteti, javne ustanove, privatna poduzeća), a među njima je 18 doktora znanosti. Po ronilačkim kategorijama najviše među njima ima "ronilaca CMAS 3 zvijezde", no ima i 2 instruktora ronjenja (oba biolozi), nekoliko "nitrox" i "trimix" ronilaca te jedan "tehnički ronilac po IANTD-u". Osim znanstvenika ronilaca u Hrvatskoj još ima nekoliko desetaka ronilaca barem djelomično osposobljenih za korištenje stručnih metoda koje koriste znanstvenici ronioci. Oni su većinom članovi udruga građana (nevladinih organizacija) i često su odlični suradnici za potrebe istraživanja i inventarizacija pod morem, bilo bioloških (velikom većinom), bilo arheoloških, bilo geoloških. Bližimo se ulasku Republike Hrvatske u Europsku Uniju no do danas još uvijek nemamo primjereno opisanu bioraznolikost podmorja (čak ni u zakonom zaštićenim područjima kao što su nacionalni parkovi i parkovi prirode), a nije napravljena ni sustavna inventarizacija kulturne baštine u podmorju Hrvatske. Broj stručnih ronilaca koji mogu kompetentno istraživati podmorje nesrazmjerno je malen u odnosu na zadatke koji predstoje Hrvatskoj. Ustanove u kojima znanstvenici ronioci rade uglavnom ne prepoznaju autonomno ronjenje kao djelatnost koju bi trebalo tretirati s posebnom pažnjom te znanstvenici ronioci rone prvenstveno zahvaljujući svojoj želji i entuzijazmu. Zato samo u manjem broju slučajeva postoji od strane ustanove organizirano dodatno plaćanje ronjenja, liječničke kontrole i posebna osiguranja te nabava i održavanje opreme. Beneficirani staž nema ni jedan znanstvenik ronilac. Većina znanstvenika ronilaca nema važeće liječničke svjedodžbe, a i ostali potrebni dokumenti često nisu redovito usklađivani s propisima. Ponekad se događa da se i ostali propisi krše. Ukratko, može se ustvrditi da stanje znanja, tehničke opremljenosti, pa čak i psihofizička sposobnost naših znanstvenika ronilaca nije zadovoljavajuća. Među njima je samo nekolicina odlično opremljenih i uvježbanih, a ostali bi teško zadovoljili osnovne kriterije za selektivni pregled ronilaca. Komunikacija među kolegama iste struke je loša, a između raznih struka gotovo nikakva. Iako se do sada nisu dogodili značajniji ronilački incidenti sve navedeno doprinosi tome da je osobna sigurnost znanstvenika ronilaca kao i sigurnost samih znanstveno-istraživačkih akcija upitna. Bilo je pokušaja da se organiziraju posebni tečajevi za znanstveno ronjenje u RH pa je Hrvatski ronilački savez poslao nekolicinu svojih članova na izobrazbu u Francusku. Oni su zatim pokušali organizirati tečajeve za ronilačku specijalnost "znanstveno ronjenje" no primjerenog interesa za tečajeve nije bilo pa je inicijativa ubrzo propala. Za vrijeme redovitih godišnjih seminara instruktora i liječnika HRS-a znanstvenici ronioci instruktori su se sastajali, dogovarali o potrebnim akcijama, no nisu uspjeli potaknuti ostale kolege na suradnju i povezivanje. U postupku je donošenja prijedlog zakona o ronjenju koji bi uz propisivanje općenitih mjera za ronjenje trebao biti osnova za daljnje reguliranje znanstvenog ronjenja, odnosno ronjenja znanstvenika ronilaca. Donošenje tog zakona je presporo - postupak traje već više od dvije godine tako da ronjenje znanstvenika ronilaca trenutno nije zakonski regulirano, a ni kontrolirano. Po važećim propisima dozvole za stručno istraživanje pod morem, odnosno uzorkovanje (znanstveno ronjenje) na određenim lokacijama izdaje Ministarstvo kulture no te dozvole ne uključuju parametre sigurnosti same ronilačke akcije. Zbog takvog stanja neophodno je što prije pronaći način kako povezati postojeće znanstvenike ronioce, sustavno utvrditi njihove probleme i potrebe, unaprijediti njihove ronilačke vještine te u konačnici time povećati njihovu sigurnost. Također je nužno promovirati kompetentno znanstveno ronjenje, te postići to da se na razini relevantnih institucija prepozna potreba za obrazovanjem i zapošljavanjem većeg broja znanstvenika ronilaca (biologa, arheologa, geologa, itd.) koji bi se mogli nositi s obimom posla koji nam predstoji. Prvi korak koji mi predlažemo bila bi razrada detaljnog anketnog formulara kojim bi se prikupili podaci od svih znanstvenika ronilaca kao točan pokazatelj trenutnog stanja ljudi, njihovog znanja, opreme, želje/potrebe za suradnjom i udruživanjem, problema i prijedloga rješenja, itd. Slijedilo bi provođenje ankete i obrada rezultata. Zatim bi kroz nekoliko interaktivnih radionica, koje bi započele s prezentacijom rezultata ankete, slijedilo povezivanje svih znanstvenika ronilaca, izmjena znanja među njima (teškoće i prednosti), razrada programa zajedničke obuke (fizičke, tehničke, individualne i skupne) te u konačnici izrada protokola za povećanje sigurnosti. U radionice bi svakako trebalo uključiti i stručne zainteresirane ronioce (ne-znanstvenike) koji su već sudjelovali u istraživačkim akcijama ili to žele u budućnosti. Jedan od rezultata ove akcije bio bi zajednički nastup s prijedlozima rješenja za navedene probleme prema institucijama u kojima znanstvenici ronioci rade, relevantnim tijelima Republike Hrvatske koja predlažu zakone (Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka) te Hrvatskom ronilačkom savezu kao krovnoj udruzi ronilaca u Hrvatskoj. Saznanja prikupljena na ovaj način mogla bi biti vrlo korisna i pri formiranju novih studijskih programa na našim sveučilištima, usmjerenih na ronjenje, kao što je na primjer onaj koji se trenutno, u sklopu međunarodnog TEMPUS projekta, formira na Zadarskom sveučilištu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA