Naslov
Razvoj pojmova i dječja jezična stručnost
(Concept development and children linguistic competence)

Autori
Puljak, Lucija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
23.04

Godina
2008

Stranica
332

Mentor
Silić, Josip

Ključne riječi
dječja jezična stručnost; tijek jezičnokomunikacijskoga razvoja; govorni proces; govorno ponašanje; jezična obrada
(children linguistic competence; language process; language behaviour; linguistic processing)

Sažetak
U radu je psiholingvističkim pristupom istražena i opisana dječja jezična stručnost, odnosno osposobljenost za jezičnu komunikaciju. Jezična stručnost utvrđuje se praćenjem i objašnjavanjem dječjih govornih procesa, a zaključci se donose na temelju promatranja govornoga ponašanja i analiziranja jezične poruke. Utvrđen je tijek dječjega jezičnokomunikacijskoga razvoja od rođenja do kraja mlađe školske dobi na hrvatskome jeziku. Istraživanja su objedinjena i organizirana u dvije cjeline. U prvoj se istražuje tijek dječjega jezičnokomunikacijskoga razvoja od rođenja do kraja predškolskoga razdoblja, dok je dječje komunikacijsko iskustvo ograničeno na uloge govornika i slušatelja. Podatci su prikupljeni longitudinalnim studijama i povremenim bilješkama, a u istraživanje je uključeno sedmero djece. U drugoj se istražuje dječja osposobljenost za obradu pisane obavijesti, podatci su prikupljeni transverzalnim postupkom i obrađeni statističkim metodama, na uzorku osnovnoškolaca, bračkih čakavskih govornika. Obrada pisane obavijesti vrlo je složena vještina koja pretpostavlja automatsko i nesvjesno međudjelovanje teksta s govornikovim stvarnim iskustvom. Osvješćivanje tih nesvjesnih procesa ostvaruje se u nastavnoj komunikaciji, uz pomoć komunikacijskih pitanja, pa je u ovome radu ponuđena klasifikacija nastavnokomunikacijskih pitanja prema komunikacijskoj svrsi. Osobita je pozornost posvećena pitanjima viših komunikacijskih razina čija je svrha osvijestiti nesvjesne i unutrašnje misaone procese o kojima ovisi jezična obrada te ih izložiti samopromatranju. Osvješćivanje i samopromatranje nesvjesnih procesa omogućuje upravljanje vlastitim misaonim aktivnostima i ispravljanje jezičnih pogrješaka te unaprjeđivanje izvedbe, osobito oblikovanja pisane obavijesti. U ovom se radu nude djelotvorni i provjereni metodički modeli rada koji pridonose unaprjeđivanju nastavne komunikacije i usavršavanju dječje jezične stručnosti jer o učenikovoj osposobljenosti za jezičnu obradu ovise obrazovna postignuća u svim nastavnim područjima. Od djece se u nastavi očekuje da razumiju i objašnjavaju pojave i procese, hipotetske i apstraktne, o kojima nemaju neposrednoga iskustva. Moraju donositi zaključke utemeljene na jezičnom kontekstu i jezičnom ustrojstvu. Jezik i jezično znanje postaje presudno za provjeravanje pretpostavka, čija se istinitost i točnost ne provjerava u stvarnosti, nego drugim jezično oblikovanim pretpostavkama i tvrdnjama. Ti zahtjevi nisu usklađeni s dječjim razvojnim mogućnostima jer je njihovo mišljenje određeno konkretnim operacijama i stvarnim iskustvom. K tomu se djeca, čije jezične i intelektualne razvojne osobitosti ometaju prijelaz s unutarnjega na vanjski govor, suočavaju s ograničenjima jezičnih izražajnih mogućnosti koje i vještim govornicima katkada otežavaju iskazivanje cjelovitosti misli. Učiteljeva osposobljenost za vođenje nastavne komunikacije uključuje poznavanje dječjega jezičnokomunikacijskoga razvoja i procesa jezične obrade, što se još ne stječe na nastavničkim fakultetima. Ovaj rad argumentira potrebu za mijenjanjem postojeće prakse.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA