Naslov
Neurobiologija kognitivnog stresa
(Neurobiology of cognitive stress)

Autori
Brzić, Tina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Hrvatski studiji

Mjesto
Zagreb

Datum
10.01

Godina
2007

Stranica
62

Mentor
Petanjek, Zdravko

Ključne riječi
kognitivni stres; neurobiologija
(cognitive stress; neurobiology)

Sažetak
"Kognitivni stres" trebao bi biti opće poznati pojam, jer bi ga trebalo razlikovati od intuitivnog stresa čija je uloga zaštitna, za razliku od kognitivnog koji ima negativan učinak na zdravlje. Pod pojmom kognitivnog stresa označavamo stres kojeg karakterizira kognitivna obrada informacija koja dovodi do subjektivnom procjenom stresne situacije i u slučaju procjene situacije kao prijeteće, dolazi do uzbunjivanja organizma na stanje pripravnosti na borbu ili bijeg (Aldwin, 1994). Nasuprot intuitivnom stresnom putu , koji se aktivira tijekom izravne prijetnje za preživljavanje, te ne zahtijeva integrativne procese viših razina struktura mozga, kognitivni stres obično podrazumijeva procesuiranje višestrukih osjetilnih podražaja na neokortikalnoj, limbičkoj i subkortikalnoj razini, uključujući moždanu koru, hipokampus i amigdalu (Gaab i sur, 2003). Vrlo bitnu razliku između intuitivnog i kognitivnog stresa u svojim istraživanjima pronašao je LeDoux (1985, prema Dobbs, 2006) i to: primarni i sekundarni neuralni put. Primarni neuralni put kreće izravno iz talamusa ( koji je centar za primanje većine osjetnih informacija ) do amigdala , što je "središnje emocionalno računalo mozga" koje procjenuje emocionalno značenje opažanih osjetilnih informacija te im pridodaje motivacijsko značenje. Drugi, neuralni put , počinje iz talamusa preko moždane kore, koja se sastoji od specificiranih centara za razmišljanje koji pomažu daljnjem definiranju percipirane informacije, te ju prenose do amigdala. Naime, za razliku od općeg primarnog puta, sekundari put uključuje još jedan element iz pamćenja-kognitivnu svjesnost što dovodi do složenije naučene reakcije na stresnu situaciju. Što se tiče endokrinog odgovora na stres, najprihvaćenija je podjela na simpato-adrenomedularni sustav i tzv. HPA osovinu (hiptalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde). Simpatički odjeljak autonomnog živčanog sustava reagira na stres u roku od nekoliko sekundi i kontrolira većinu brzih fizioloških reakcija na stres, dok se HPA osovina aktivira kada je narušena homeostaza organizma, te se otpuštaju razni hormoni: prvo se otpušta kortikotropin stimulirajući hormon iz hipotalamusa koji je okidač za daljnje otpuštanje adrenokortikotropnog hormona iz hipofize , koji na kraju stimulira otpuštanje kortizola iz kore nadbubrežne žlijezde (Lupien i sur., 2005).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA