ࡱ> q`pbjbjqPqP 7::n)$8\>6( 5 5 5 5 5 5 56h\9 5 55444 54 5444 PQbW,^4 560>649e2B94944 5 53j>6 Andrijana Kos-Lajtman U iteljski fakultet Sveu iliata u Zagrebu Podru~nica u akovcu arobni prosjak Sun ane `krinjari  ~anrovska lica i nali ja SA}ETAK Rad propituje osebujan odnos teksta arobni prosjak prema razli itim ~anrovskim modelima, u prvom redu prema bajci, tradicionalnoj i ustaljenoj vrsti u dje joj knji~evnosti. Premda je suodnos ovog teksta s bajkom na prvi pogled mnogo netransparentniji nego je to slu aj kod nekih drugih autori inih tekstova, analizom razli itih tekstualnih razina i komponenata dolazi se do uvida u specifi nu vezu koju ovaj diskurs ostvaruje s bajkom, ali paralelno s tim i s nekim drugim modelima, bajci uvelike suprotnima, koje smo nazvali antibajkom. Autorica na jedinstven na in koristi tradicionalne obrasce bajkovitosti stvarajui prema njima svjestan postmodernisti ki odmak, ali istovremeno i spajajui te modele s onima romanesknog karaktera, i to vrlo raznolikih tipova. Iako na fabularnoj razini tekst u zavranici pokazuje pobjedu antibajke nad bajkom, na onoj drugoj, simboli koj i poantnoj razini, ipak nije tako  ideja pravednosti i dobrote, karakteristi na za klasi nu bajku, u kona nici ostaje kao jedini odgovor kojim se motivira arobnost malog prosjaka i ono najva~nije emu nas ova (anti)bajka pou ava. Klju ne rije i: bajka, antibajka, postmodernisti ki odnos prema ~anru, prevrednovanje, ~anrovski mozaik Uvod arobni prosjak Sun ane `krinjari djelo je o kojem se relativno malo pisalo u knji~evnokriti arskoj literaturi. Za razliku od nekih drugih autori inih djela (Kaktus bajke, Plesna haljina ~utog masla ka, Pisac i vrijeme, Pisac i princeza, Slikar u aumi...) koja su, ini se, pobuivala puno viae itateljske i spisateljske pa~nje, sve ato je re eno o ovom romanu uglavnom ostaje na zapa~anju njegove poprili no naglaaene anga~iranosti i naturalizma, osobito u predo avanju velegradskog undergrounda. Razlog sna~nijeg recepcijskog odjeka spomenutih autori inih tekstova veim dijelom le~i u injenici da oni, temeljem uo ljivih zajedni kih obilje~ja, prizivaju i ostvaruju udesan svijet bajke - i to na odavno prepoznat i osebujan, zelenomodrikast, akrinjarievski na in. Roman arobni prosjak, dakle, s jedne je strane privukao moju pozornost svojom relativnom neistra~enoau; s druge strane, knji~evnim kvalitetama kojima ozbiljuje svoj fiktivni svijet; s tree pak strane, onim obilje~jima kojima se, tako vjeato i istan ano (i u prvi mah neprimjetno) nastavlja na ostatak autori ina individualna rukopisa, to nije, onim osobinama koje mo~emo prepoznati kao poveznice s prije spomenutim bajkovitim tekstovima u kojim autorica redovito modelira specifi ne knji~evne mikrosvjetove prirode (auma, vrt i sl.). Upravo ta trea, pronicljivom postmodernisti kom mimikrijom fino prikrivena i u prvi tren neuo ljiva strana ovog teksta, ono je ime se, kao svojevrsnom hipotezom koju valja ispitati i provjeriti, ~eli baviti ovaj rad. Mo~e li se govoriti o specifi nom suodnosu arobnog prosjaka i bajke i kako on funkcionira? `to je, zapravo, bajka te gdje i kako je mo~emo prepoznati? Je li poeti ki dodir s bajkom kod Sun ane `krinjari u funkciji preuzimanja tradicijom namrijetih ~anrovskih modela ili postoji, mo~da, neki drugi odnos, i ina e est u djelima suvremenog doba? Pronai na prvi pogled nevidljive silnice izmeu ~anra bajke i ovog romana, opisati ih i odrediti im funkciju, kao i propitati neke druge ~anrovske dodire koji se eventualno ostvaruju u okvirima ovog zanimljivog teksta, glavna je namjera ovog rada. `to je bajka? Pitanjem po etka knji~evnog ~anra bajke, kao i njegova ustrojstva i funkcije, bavilo se mnogo razli itih znanstvenika  folklorista, psihologa, knji~evnih teoreti ara. Prva djela u prou avanju bajke koja su se temeljila na morfoloakoj orijentaciji te su ozna ila smjenu historicizma bila su Proppova Morfologija bajke, Jollesovi Jednostavni oblici te neato kasnija Lthijeva Europska narodna bajka. Za Jollesa, bajka je jednostavni oblik ija je oblikovna zakonitost da gdje je god uvrstili u svijet, on se preobra~ava prema na elu koje prevladava samo u tome i odreuje samo taj oblik. Govorei o duhovnoj zaokupljenosti bajke, Jolles isti e da je to naae o ekivanje kako bi se zapravo u svijetu moralo zbivati, ato zapravo zna i da su zbivanja u bajci ureena tako da odgovaraju apsolutnom sudu o dobroti i pravednosti. Kao takva, bajka je naj eae u izrazitoj suprotnosti s onim ato nas okru~uje u vlastitom svijetu realnosti. U naaem realnom svijetu tijek zbivanja vrlo esto nije ni dobar ni pravedan, ato bajku izravno stavlja u odnos opozicije prema stvarnosti. Zanimljivo je da Jolles tu ne staje u svom razmatranju, ve uo ava da je taj naa stvarni svijet zapravo tragi an, u smislu da tragi nost shvatimo kao situaciju kad mora biti ato biti ne mo~e, ili: kad ne mo~e biti ato biti mora. To ovog prou avatelja dovodi do spoznaje o postojanju dvaju razli itih oblika ato se nadaju iz te dvojako usmjerene djelatnosti duhovne zaokupljenosti: bajke i antibajke. Potonja podrazumijeva oblik u kojem se zguanjava naivno neudoredni svijet, svijet tragi nosti. Govorei o temeljnim osobinama bajke  udnovatosti, uopenosti vremena i prostora zbivanja te neimenovanosti, neindividualiziranosti likova  Jolles konstatira da one u bajci nisu udne, ve samorazumljive i nu~ne. Isto vrijedi i za jezi nu gestu bajke. Iz navedenog proizlazi da je za Jollesa temeljna osobina bajke, iz koje proizlaze i ostale njezine prepoznatljivosti, upravo udnovatost, ato dalje ima za posljedicu, u skladu s napomenama o pravednosti i tragi nosti, injenicu da je upravo svijet bajke radikalnije odvojen od svijeta stvarnosti nego svijet ikojeg drugog oblika. Vladimir Propp nastoji bajku opisati tako da joj odredi specifi no ~anrovsko ustrojstvo. O bajci kao o ~anru, smatra Propp, mo~emo govoriti tek tamo gdje bajka iska~e karakteristi nu si~ejnu strukturu te nastoji prodrijeti do onih veli ina koje su konstantne, tj. do onoga ato se u bajci ponavlja neovisno o mjestu i vremenu njezina nastanka. Na taj na in dospijeva do osnovne jedinice bajke, a to je funkcija protagonista bajkovne radnje . Pomak dalje u sagledavanju problematike bajke u inio je avicarski teoreti ar Max Lthi koji je bajku uveo u svijet epskog pjesniatva. Jednostavnost bajke, po Lthiju, rezultat je redukcije prethodne slo~enosti i ona nalikuje jednostavnosti anakreontske lirike koja pripada ranoj, ali visokoj kulturi. Bajka nailazi na plodno tlo samo ondje gdje je vanjski svijet spreman da je preuzme upravo takvu kakva ona jest. Lthi smatra da bajka ne izvire iz ~elje za uljepaavanjem svijeta, ve da se svijet u njoj uzdi~e sam po sebi, tj. da bajka doista vidi svijet onakvim kakvim ga i oslikava. Bajka kao da kristalizira oblike zbilje  njezine radnje ne prekidaju se i ne gube, ve posti~u odreeni cilj. U svom razmatranju Lthi dolazi i do tradicionalne opreke mythosa i logosa  bajka, kao i predaja, pripadaju svijetu gdje se mythos joa nije odvojio od logosa pa u njima udesno ostaje neobjaanjeno. Standardno razumijavanje bajke nudi Kurt Ranke koji bajku odreuje kao pri u udesna sadr~aja, nezavisnu od uvjeta zbiljskog svijeta s njegovim kategorijama vremena, prostora i kauzalnosti, tj. pri u koja ne pretendira na vjerodostojnost, pri emu se, zapravo, naglaaavanjem udesnosti kao razlikovne kategorije mo~e dovesti u korelaciju s Jollesom. Ono ime se odmak od zbiljskog svijeta posti~e prvenstveno je skriveno u vremenu i prostoru zbivanja te motivacijskom sustavu, s druge strane, taj odmak najmanje dolazi do izra~aja ili ga se nastoji potpuno poniatiti (ato je naravno nemogue, zbog same prirode knji~evnosti u odnosu na zbilju) u poetici realisti kog kanona. Spomenuti su samo neki od relevantnih pristupa u prou avanju problematike bajke. U opisivanju i definiranju bajke meu knji~evnim teoreti arima danas uglavnom nema zna ajnijih prijepora, ato ne zna i da je bajka, bilo kao teorijska tema, bilo kao konkretan knji~evni tekst, prestala biti zanimljiva i inspirativna. U opem pristupu bajci, kakav je npr. onaj koji susreemo u akolama, dominiraju odreenja u kojima se isti e preplitanje udesnog i zbiljskog; ustaljeni likovi od kojih su mnogi izmialjeni; sukob Dobra i Zla koji redovito zavraava pobjedom prvog, ali tek nakon savladanih prepreka koje su mu stajale na putu; neodreenost mjesta i vremena radnje te formulai an na in izra~avanja. Bajka i antibajka u arobnom prosjaku Teorija knji~evnih rodova nije u srediatu knji~evnog prou avanja i razmialjanja u ovom stoljeu. O ito je to zbog injenice da su u praksi gotovo svih pisaca naaeg vremena razlike u knji~evnim rodovima/vrstama /genre distinctions/ od male va~nosti: granice se stalno prelaze, vrste se kombiniraju ili stapaju, stare vrste se odbacuju ili pretvaraju, nove vrste se stvaraju u takvim razmjerima da je sam pojam/rodova, vrsta/ doveden u pitanje. /Wellek, 1970, 225/ Spoznaje o prela~enju i naruaavanju granica knji~evnih vrsta, o pro~imanju, pretapanju i kombiniranju elemenata razli itih vrsta u nove, hibridne oblike heterogenog (mozai nog, kola~nog) karaktera ini se da nisu nove, ali su svoju definitivnu i naj vrau potvrdu dobile tek u razdoblju postmodernizma. Razlog zbog kojeg smo problematizirali to pitanje govorei o tekstu arobni prosjak, meutim, ne proizlazi samo iz injenice da bismo to djelo, uvjetno govorei, mogli klasificirati kao postmodernisti ko, kao ato ne proizlazi ni iz puke spoznaje da je autorica ve u nizu svojih ranijih djela kombinirala i pretapala obrasce razli itih ~anrova, uglavnom romana i bajke. Primarni razlog otvaranja ove problematike le~i u samom tekstu kojim se bavimo, analiza kojeg e nam vjerojatno dati neke jasnije odgovore o autori inu baratanju razli itim knji~evnim ~anrovima, kao i tipu odnosa prema njima koje je svojim tekstom ostvarila. Kad bi prosje ni, obi ni itatelj na polici u knji~ari ugledao knji~evno djelo s naslovom arobni prosjak, prvo na ato bi pomislio, zasigurno, bilo bi to da pred sobom ima bajku. Razlog takvog dojma prvenstveno le~i u efektnom, atraktivnom pridjevu iz naslova koji tako otvoreno i asocijativno nedvosmisleno priziva itav niz sli nih naslova koje nosimo pohranjene u naaem itateljskom iskustvu joa iz vremena kad smo itali, ili su nam itali, bajke, ali isto tako, samom svojom etimologijom upuuje na izravnu vezu s arobnjaatvom, arobnjacima, arolijama i aranjima koje naj eae susreemo upravo u bajkama. Osim toga, ni prosjaci nisu baa tako rijetki u bajkama, osobito takvi kakav se krije u spomenutom naslovu  neimenovan, neindividualiziran, potpuno apstraktan. Poveznice izmeu ovog djela i bajke ne iscrpljuju se, naravno, samo u naslovu. Ono ato se prvo mo~e primijetiti jest to da autorica ne rabi ni jednu ~anrovsku etiketu (npr. u podnaslovu) kojom bi ozna ila ovo djelo, ato nije slu aj s nekim drugim njezinim djelima (npr. knjizi Slikar u aumi pridru~uje kompromisni podnaslov Roman na na in bajke). Ne samo da djelo nije ozna eno kao bajka, nego nije ozna eno niti kao roman, niti pak ikako druga ije. Time autorica, simboli ki gledano, ostavlja prazno mjesto, prazan prozor i za upis ~anrovske odrednice prema vlastitom nahoenju itatelja, ali isto tako, indirektno sugerira da isti, tradicionalno ustaljeni vrstovni oblici ovim tekstom ne dobivaju svoju potkrepu. Temeljna razlika izmeu ovog i nekih ranijih autori inih djela, ato je djelomice i razlog svojevrsne koprene koja kao da je preba ena preko fiktivnog tkiva ovog teksta, prikrivajui fine, viaeslojne suodnose sa svijetom bajke, jest u tome da prostor zbivanja ovdje nije prostor prirode, ve uglavnom prostor gradskog betona, prostor velegrada i njegovih uobi ajenih lokaliteta (ulice, trgovi, ~eljezni ki kolodvor, tr~nice, zlatarna, park...). Tradicionalna bajka obi no smjeata svoja zbivanja u svijet prirode, ali u modernoj, suvremenoj bajci to ne mora biti tako. U njoj su prostori zbivanja mnogo airi i raznovrsniji, ponekad ak proaireni i izvan granica naaeg planeta (npr. u Malom princu). Kad se govori o prostorima radnji i zbivanja obuhvaenih ovim djelom, valja istaknuti jasnu i oatru suprotnost izmeu ruralnog i urbanog prostora. Ruralni prostor, bez obzira ato predstavlja mjesto dje akova roenja i ranog djetinjstva, ne priziva idili ne konotacije, ve je naprotiv, rije  o prostorima uz koje se vezuje dje akova usamljenost, siromaatvo, bijeda, neshvaenost, prepuatenost samome sebi, kako u hladnoj obitelji maloumnih roditelja, tako i u beautnoj, predrasudama i plitkoau ispunjenoj akoli koju polazi. Zanimljivo je da bez obzira na to ato je jasno da se radi o suvremenim, uglavnom urbanim prostorima ti prostori ipak nisu u potpunosti konkretizirani, tj. precizno lokalizirani. Ne samo da se ne spominje ni jedno konkretno ime lokaliteta u gradu ili ime ulice, ve i itav grad ostaje potpuno anoniman, kao i uostalom, airi kraj u koji je smjeaten. Sli na nedefiniranost vidljiva je i u prezentaciji vremena zbivanja. Premda je iz itavog niza odrednica koje upuuju na suvremenu (sub)kulturu potpuno jasno da je rije  o, uvjetno re eno, suvremenom dobu, nikakva preciznija natuknica u vidu godine, mjeseca, pa ni desetljea, nije izre ena. Dakle, premda zbivanje nije smjeateno u proalost, ato je jedna od va~nijih karakteristika bajke, ve u sadaanjost, i to uglavnom urbanih prostora, mo~emo rei da su i vrijeme i prostor prikazani prili no neprecizno i uopeno, iz ega proizlazi da bi se ispri ana zbivanja mogla zapravo odvijati bilo gdje i bilo kada u airoko shvaenoj sadaanjosti. To pak dalje upuuje na pretpostavku da bi se mogla odvijati i bilo kome, ato je potpuno u skladu s uopenom naravi bajke ija je temeljna zadaa uputiti na smisao ~ivljenja  djelovati pravedno i dobro jer samo takvi pojedinci bivaju nagraeni. Tu, meutim, dolazimo do izrazite to ke inkompaktibilnosti s bajkom. Naime, likovi u bajkama uvijek su ostvareni tipski, ploano, crno-bijelim prikazom, bez prave individualnosti i bez bilo kakve psiholoake karakterizacije, polarizirani u dva temeljna tabora  dobri i loai. Njihova su bitna obilje~ja, kao ato je uo io Jolles, pokretljivost, openitost i viaekratnost. Bez obzira ato glavni protagonist ovog djela, dje ak prosjak, nije imenovan, niti precizno kontekstualiziran u svojoj u~oj (obitelj) i airoj (selo, grad, kraj) druatvenoj zajednici, prikaz njegova lika nije openit, tipski, ni ploaan. Radi se o protagonistu iznimne osobnosti koji je po svojim sposobnostima snala~enja superioran svojoj gruboj i indiferentnoj okolini. Svojom potpuno pozitivnom eti kom dimenzijom on se itekako dobro uklapa u kontekst bajke, temeljna je razlika, meutim, upravo u dubinskoj, psiholoakoj karakterizaciji i potpunoj individualiziranosti koja dokida bilo kakvu mogunost da u njemu vidimo konvencionalni lik prosjaka, ili lik dje aka, ili bilo koji standardni lik koji nalazimo u bajkama. Originalna sinteza, svojevrsna simbioza, bajke i romana tako se zapravo ostvaruje ve na razini glavnog protagonista. U formu protagonista bajke ( arobni prosjak), iji obrazac preuzima iz najdje jije knji~evne vrste, autorica zapravo ulijeva mnogo ozbiljniji i konkretniji sadr~aj  ~elje, snala~ljivost i trpljenja jednog bistrog dje aka maloumnih roditelja  ostvarujui tako plasti nost romanesknog lika, vidljivu na itavom nizu primjera. " Dje ak je imao uspjeha jer je bio izuzetan. I druga su djeca prosila, ali glasno, nametljivo, doticala su prolaznike, jednoli nim glasom izgovarala uvijek istu pri u. I bila su prestraaena jer ih je iza ugla esto o ekivao pijani otac ili neki drugi odrasli grubijan i izbijao im iz aa ice posljednji nov i. Dje ak je bio samostalan, neovisan, drugi su ovisili o njegovoj milosti. To mu je ulijevalo samopouzdanje, neko udno dostojanstvo. " Uspijevao je u onome ato je naumio: uskladio je akolu i prosja enje. Osjetio je ak da mu se u itelj u potaji divi, a aci u njemu gledaju ve odrasloga, pa i oni najbogatiji kao da uzmi u pred njegovim znanjem i dovitljivoau. " No, mali prosjak imao je cilj, atitio ga je i branio od kobnih ludosti. Najbolja zaatita od svijeta upravo je tajna misao vodilja kojoj se mo~e odati u svako doba, u samoi, ona je atit i brana preko koje ne mogu napasnici koji se uvijek ~ele uvui u tui duh i zagospodariti onim neobjaanjivim, nedosti~nim ato se naziva duaom. Tako je prosjak bio nedodirljiv i drugima neshvatljiv, nekima se inio lukavim, nekima mudrim, a veini bezazlenim i neva~nim. Za svoju je obitelj bio bog, arobnjak i utjeaitelj, unio im je u ~ivote uda i iznenaenja, kao da mu niata nije bilo nemogue. U svojoj eti koj dimenziji dje ak je pravo utjelovljenje iskonskog djeteta  naivan i neiskvaren, voen ljubavlju prema obitelji i prema djevoj ici koja mu se svia, te vjerom u svoje sposobnosti i u sretniju budunost. Prikazom njegovih idealisti kih vizija budunosti, kao i plemenitog, zaatitni kog, gotovo aneoskog odnosa prema djevoj ici na rubu propasti, autorica povremeno preuzima stereotipne slike iz svijeta bajke (kuica iz snova, mala i neobi na, na osami; tajne odaje i neobi an namjeataj; sretan ~ivot s prekrasnom ~enom sve do smrti...). " }elio je pe koja pucketa, ak i patuljke koji izlijeu iz vatre, sve je jednom vidio nacrtano, na filmu, i ~elio je da o~ivi. U kui zaborava ~ivio bi s njom, a ona nikad ne bi izlazila; ta ato bi i tra~ila u svijetu kojeg se dovoljno nagledala. Zato je u kui sve moralo biti savraeno i sasvim neobi no. Kua bi se sastojala od divotnih, tajnih odaja, a on bi preko noi mijenjao zavjese, namjeataj, sagove. Dolazio je pred odabranu kuu i nikad nije bilo nikoga, samo su se ma ke plele oko ograde. To je bilo njegovo tajno mjesto u skrovitom dijelu grada, nikakve veze nije imalo sa svakodnevicom u kojoj je ~ivio i tumarao od ugla do ugla. " Tu i tamo, kad bi ga uhvatila nevoljkost i neka neobjaanjiva tuga, prosjak je navraao do svoje kue u skrovitom, starom dijelu grada. Obilazio ju je i sanjario kako e je jednom kupiti i s lijepom djevoj icom u njoj ~ivjeti do smrti. U njegovim snovima mala se nije mijenjala ni odrastala, a kamoli starjela, sebe je zamialjao mladim, visokim, vitkim. Funkcija takvih bajkovitih obrazaca ini se dvojaka. S jedne strane, oni nam otkrivaju dje aka, unato  njegovoj natprosje noj bistrini i snala~ljivosti na kojima mu zavide i odrasli, u potpuno dje joj dimenziji, poja avajui time joa sna~nije kontrast izmeu idealiziranog svijeta koji dje ak nosi u sebi i grubog, pokvarenog svijeta stvarnosti u koji je uronjen i u kojem se tako zadivljujue snalazi. S druge strane, autorica je svjesna da stereotipi bajke ~ive u svima nama, osobito u mladom itatelju kojem je djelo i namijenjeno, i kojem e, zasigurno, takvi meu~anrovski dodiri olakaati recepciju djela kao i njegovu interferenciju s iskustvenim i mentalnim sferama koje dje ji itatelj u sebi nosi. Za knji~evno obrazovanog itatelja ti e pak dodiri predstavljati primjer neobi nog postmodernisti kog baratanja knji~evnim ~anrovima, cilj kojeg nije samo puko preuzimanje i kombiniranje gotovih obrazaca, ve stvaranje svjesnog postmodernisti kog odmaka (naj eae satiri nog ili ironijskog) prema preuzetim modelima bajkovitosti. Primjere takvog autorskog prevrednovanja tradicijom namrijetih kanona, ato je postupak imanentan prvenstveno romanu, nalazimo u ulomcima poput ovih: " Otkrio je miran kraj; predio grada koji je podsjeao na selo. Ljudi su se meusobno poznavali, kue su uglavnom bile jednokatne s malim, lijepo ureenim vrtovima, pa i korisnim povrtnjacima. U takvim se kuama jednoli no ~ivjelo i dobro jelo, a stanovnici su davali milostinju za svaki slu aj  da se dodvore Bogu. " Opere sue, pritisne tipku daljinskog upravlja a, uvijek ostaje televizija, a njoj se ipak neato dogodilo, moi e sutra pri ati susjedi uz kavu. Ironi nost je neato ato esto nalazimo u suvremenoj hrvatskoj dje joj knji~evnosti. Njena je funkcija dvojaka  s jedne strane, ironija tim tekstovima priskrbljuje status svojevrsnog antipoda pedagoakoj dje joj knji~evnosti kakva je dominirala u prethodnim razdobljima, s druge pak strane, posrijedi je nova anga~iranost, stav putem smijeha i obratnog smisla kojim, zapravo, suvremena dje ja knji~evnost nastoji osigurati svoj status. Postoji joa nekoliko karakteristi nih to aka koje mo~emo zapaziti u oblikovanju glavnog lika, a koje upuuju na svojevrstan suodnos s bajkom. Kao prvo, leksik kojim se ovaj lik povremeno slu~i (i to samo kad je referencija djevoj ica u koju je zaljubljen), a koji je razli it od leksika bilo kojeg drugog lika u djelu, lako je dovesti u vezu s leksikom kakav nalazimo u bajkama. " I sam se prestraai svojih rije i koje kao da je izgovorila neka druga osoba, izvan njega. Zaautio je obliven crvenilom, ispunjen o ajem. On nudi kraljici da bude prosjakinja. Zar je izgubio razum? " Nikada niata sli no njoj nije hodalo zemljom, mislio je mali obo~avatelj skriven u kutu. Osim toga, pridjev arobni kojim je, s funkcijom efektnog mamca za itatelje, autorica oblikovala sam naslov djela, dalje u tekstu nalazi svoje puno opravdanje, budui da okolina dje aka doista i do~ivljava kao svojevrsnog arobnjaka, povremeno mu i pridijevajui taj naziv. Dje akovo uspjeano i nepresuano prikupljanje novaca, sposobnost da ljude ne ostavlja ravnoduanim, do~ivljavali su kao iznimno, nevieno majstorstvo i talenat, gotovo kao aroliju. Lik umjetnika, tako est u Sun ane `krinjari, ovdje tako dobiva svoj ekvivalent (u ovom tekstu nema klasi nog akrinjarievskog umjetnika, ali nema ni svijeta prirode u veoj mjeri, te su dvije kategorije kod ove autorice uvijek u suodnosu) u vidu prosjaka koji je takoer svojevrsni umjetnik  umjetnik pre~ivljavanja i snala~enja u bez*,@Tl, . 0 > @ n x  ^ < > &b>@¶znznznznznznzeznznz\hh6CJaJh66CJaJhCPhS6CJaJhCPhh6CJaJh!|h!|5CJaJhCPhS5CJaJhCPhS5CJaJhCPhh5CJaJhCPhvE 5CJaJhCPhvE 56CJaJhvE 6CJ aJ hp~hvE hk_hCPhp~hS hp~hzuhp~hp~5$,, . 0 @  dh`gd +gdD $`a$gdh$`dh^``a$gd!|$dh`a$gdh dh`gd!| $dha$gdvE $a$gdvE gdadhgdp~jGFpp <v $X,n4< úxnjjfjhnh&hp~jh$0JUhhvE 6hvOh| hGqhvE jhGqhvE 0JUhOFhvE 6hahvE hvE 6h +5CJaJhvE 5CJaJhhhvE 5CJaJhvE 5CJaJh!|h!|6CJaJhD6CJaJh!|6CJaJh!|5CJaJ(l#n##&47>DDIIJMs$dh^a$gd dh`gd2$dh^a$gdvE $dh`a$gd$dh`a$gd%H$dh`a$gdjO dh`gd + $dha$gdvE $dh`a$gd +$dh`a$gdvE 6!j#l#######$"$%%%&&@&x&&"($(<(j(l($)&)***,,--..///60N0R00010111111һ۪Ȏ҂h%Hh hvE 6h^h&#hvE 6h3hvE 6h%HCJaJ!jhu+h +0JCJUaJjhhvE 0JUjhvE 0JU hvE 6hD{xh +h +5CJaJhvE 5CJaJ h +hvE hvE hp~21222|4~44*6^677777*;,;===>b>n>>>>>>@@BBCDBDDDpDEDFTFdFFFF0GFGGGGH4HH"IIIII˵hhvE CJaJ hhvE jhvE 0JCJUaJhhD{xh;/hLh?jh?0JUhU h%HhvE h%Hh^hjOhvE CJaJjhvE 0JU hvE 6hvE hnh7IIJJKޢPRTVɹɮɢ웗jhg0JUhg hghghCCJaJh6JhlhvE CJaJh6JCJaJhCFCJaJjhvE 0JCJUaJhvE CJaJh2CJaJ hCF6hYhCFhShvE hL7VXNު| $dha$gdT$dh^a$gdT$dh`a$gdS$dh`a$gdvE $dh^a$gd'$dh^a$gd2$dh`a$gdC$dh`a$gdg$dh^a$gdvE VXNR^ڪܪުΫ­ ( αBDRTl>@Th=vh}hvE 6UhEhvE 6jhvE 0JUhC hvE 6hG&'h'CJaJhCCJaJjhvE 0JCJUaJhG&'hvE CJaJh2CJaJhvE hvE CJaJ9duanom svijetu. On u sebi ujedinjuje tako oba tipa `krinjariinih umjetnika: umjetnika-Odiseja (traga a) i umjetnika-Prometeja (svjetlonoau) jer istodobno neprestano tra~i bolji ~ivot i sreu za sebe, ali i unosi svjetlo u ~ivote svojih bli~njih. Na sli an na in funkcionira i tradicionalnom simbolikom obremenjen motiv zlata. Prosjak je bio dje ak zlatnog srca (za brata, roditelje, djevoj icu), tim srcem (iz bajke), paradoksalno, ipak nije mogao osvojiti djevoj icu, ve je pokuaava pridobiti pravim zlatom, kupujui joj nakit (antibajka). Autorica se i ovdje poigrava konvencionalnom simbolikom zlata, premjeatajui je iz podru ja bajke u podru je bezosjeajne, materijalizmom zasiene suvremene stvarnosti koju zbog njezinih obilje~ja (naj eae potpuno suprotnih dobrom i pravednom svijetu bajke) mo~emo prozvati antibajkom. To je, zapravo, onaj svijet koji Jolles naziva tragi nim. Ideja kalokagatije, vidljiva i u nekim drugim tekstovima Sun ane `krinjari, mo~e se uo iti i u arobnom prosjaku. Prosjak zlatne duae volio je ljepotu i tragao za njom. Nastojao ju je unijeti u ~ivote bli~njih (bratu donosi lijepe darove, ocu odijelo, djevoj ici nakit), ali i vlastiti ~ivot obremeniti ljepotom (idili an san o kuici na rubu grada i ~ivotu s prekrasnom djevoj icom). Bajkovita vizija lijepog i sretnog ~ivota, meutim, nije mu se ostvarila. Kao ato ve prije najavljuje jedna prolepti na re enica, platio je ato je volio ljepotu. Svijet u kojem je ~ivjela zlatna duaa ipak je znao za mr~nju i zlo. Autorica je svjesno i vrlo vjeato premjestila svog protagonista iz (djelomice) bajkovitog svijeta u (tragi an) svijet antibajke. Zlo u tom svijetu ne postoji kao fatalisti ka datost, ve je ono uvijek uvjetovano. U ovom tekstu ti su uzroci, prvenstveno druatvene prirode, itekako naglaaeni - ~ivot bez roditeljskog nadzora, droga, kriminal, kolektivna druatvena neosjetljivost... Potpuno idealiziranoj (i samim time bajkovitoj) ideji vje ne ljubavi koju niata ne mo~e uniatiti, ak ni vrijeme (u dje akovim vizijama budunosti djevojka uope ne stari), autorica je namijenila tragi an, prizeman, antibajkovit ishod, karakteristi an za suvremenu svakodnevicu prepunu devijacija. Dje akova Muza, Princeza i Kraljica umire od predoziranja drogom i time se, na diskurzivnoj razini, definitivno potvruje pobjeda antibajke nad bajkom, stvarnosti nad snovima, Zla nad Dobrim. Jedan od temeljnih principa bajke  viaekratnost  time do~ivljava svoj kona ni poraz (Ali ~ivot se viae ne mo~e ponoviti, ta se zadaa ispisuje samo jednom.). Pripovijedanje ipak ne zavraava tim tragi nim dogaajem, premda upravo on predstavlja jedini pravi zavraetak pri e o neobi nom prosjaku. Kao da se bajka nije mogla tako naglo povui te je odlu ila proviriti sa joa nekoliko svojih lica. Osim u leksiku koji konotira bajkovite svjetove ( arobnjak, pomisli repiasti. Valjda je i blago sa sobom odnio. Viae ga neu nai. Ova je igra zavraena. Mali je otiaao u neki drugi svijet.), bajka je joa jednom, sna~no, dodirnula ovu pri u u vidu iznenadnog, gotovo misti nog nestanka dje aka prosjaka i njegove obitelji, ostavljajui na njoj, poput sna~no utisnutog oproatajnog poljupca, neizbrisiv trag svoje udesnosti. Ali, kao da je za arano  svega je nestalo! Repiasti je nekoliko puta proaao livadu uzdu~ i poprijeko, poznavao je svaku voku, grm i aibljik u zaba enom kraju. Na mjestu gdje je stajala naherena kuica nazirala se doduae glibovita, poneato utabana zemlja. Kao da su je vile podigle u zrak i prenijele nekud daleko. Nije bilo ni dasaka, ni stare odjee, ni bijednih le~ajeva, ni maliaanovih igra aka, ni ikakvih otpadaka. Samo istina na kojoj e se uskoro nai mlada trava. Osim prosjaka, ni jedan drugi lik u pri i nije potpuno pozitivan, ali ni isklju ivo negativan, ato zna i da u njihovu ostvarenju nema traga bajkovitosti. Naprotiv, veina ih je, viae-manje, realisti ki motivirana i smjeatena u karakteristi an druatveni kontekst, npr. ovjek s repiem i crvenokosi dje ak uklapaju se u kriminalisti ki milieu s gradskih rubova; bivaa ~ena ovjeka s repiem, umirovljena u iteljica i dje akov u itelj prizivaju (malo)graanski milieu; dje akovi roditelji oslikavaju ~ivot socijalno zanemarenih osoba s posebnim potrebama, djevoj ica i njezino druatvo predstavljeni su u okviru svijeta gradskog undergrounda, tj. specifi nog narko-milieua... Ovim smo nabrajanjem, meutim, zakora ili u drugu, premda blisku, problematiku  problematiku odnosa arobnog prosjaka prema nekim drugim, nebajkovitim ~anrovskim modelima. Odmah treba napomenuti da u postupcima ~anrovskog geminiranja arobni prosjak, naravno, nije izdvojena pojava. Sli nih postupaka nalazimo i u drugim novobajkovitim tekstovima, a matricu takvih ~anrovskih pretapanja, svojevrsni prototip, mo~emo detektirati ve u romanu udnovate zgode aegrta Hlapia Ivane Brli-Ma~urani, gdje se autorica ve samim naslovom (pridjevom udnovate) stavlja u asocijativan odnos prema bajci, a ini to i nizom drugih postupaka (relativna neodreenost vremenske i prostorne dimenzije, idealizacija Hlapia, crno-bijela polarizacija ostalih likova, naglaaeno kontrastiranje na eti kom planu, leksi ki izbor), pro~imajui ih vjeato s romanesknim odrednicama. Pretapanje razli itih romanesknih modela Osim kroz perspektivu suodnosa s bajkom, tekst arobni prosjak mo~emo promatrati i u perspektivi nekih drugih ~anrovskih korelacija. Sva ona obilje~ja koja smo u prethodnom ulomku prepoznali kao antibajkovita, po svojoj prirodi i funkciji mo~emo odrediti kao romaneskna, samo ato pripadaju razli itim tipovima i podvrstama romana. Tako bismo po dominantnoj tematici - slici druatvenih nepravdi (~ivot s maloumnim roditeljima bez bilo kakve kvalitetne druatvene pomoi, ato uvjetuje inverziju obiteljskih uloga; ~ivot djeteta bez roditelja, prepuatenog utjecajima ulice; ~ivotni put domskog djeteta; ljudi propalih ideala i potraenih ~ivota...) - u tekstu mogli prepoznati obrasce realisti kih, pa ak i naturalisti kih romana. Vidljivo je to u ulomcima poput ovih: " Neki od njegovih najloaijih aka domahivahu mu ponekad iz najskupocjenijih automobila. U ato sam potroaio svoj ~ivot?, pomialjao je esto u itelj iznevjerenih ideala. U po etku mu se njegov poziv inio privla nim, bio je ovjekoljubac, mislio je da svojim radom mo~e utjecati na svijet. Ali, slabe volje, ubrzo je posustao i utjehu nalazio u piu. " Tata je poneato radio i tada bi nestajao po nekoliko dana. Donosio bi masnu slaninu, veliku atrucu kruha i neko smrdljivo pie od kojeg je dje aku pozlilo joa viae negoli od nezrela voa. " Nikad ga viae nije htio okusiti, ali roditelji su u smrdljivoj tekuini o ito u~ivali, pa bi uvijek po~urili da je ato prije ispiju. Malom je bratu nisu nudili, samo da njima sve ostane, a to je, dakako, bilo dobro, oni to nisu znali. " Ona sama nije zavraila niti jedan razred osnovne akole. Niata nije znala o svom tijelu. Zanijela je i rodila bez prave svijesti o tome. Prihvatila je muakarca kojeg joj je slu aj nanio, a taj po svemu nije bio duhom iznad nje. " Repiasti je zazirao od centra koji je imao svoju publiku i svoje lopove. Tamo se nije dobro osjeao, ali na periferiji je blistao. Tu je bio njegov krug, druatvo njemu sli nih odrpanaca koji su jednom mogli postati i neato drugo. Socijalna problematika suvremenog doba zasigurno je najizra~enija zna enjska referencija na koju ovaj tekst upuuje. Mnoge od tih podtema (npr. duaevna zaostalost, seksualnost, narkomanija) joa su donedavno bile svojevrsne tabu-teme, osobito u djelima namijenjenima djeci i mlaoj populaciji. Poneki od ulomaka koji otvaraju te ozbiljne teme netipi ne za dje ju knji~evnost, otkrivaju britki esejisti ki diskurs pa djelo u tim dionicama podsjea na moderni roman-esej, npr: Jer niata se dobra na dogaa iz dana u dan, ljudi su sve gori i okrutniji, ~ivot sve te~i, stvarnost sve opasnija. A najgora je od svega nemo, niata se ne mo~e u initi i pomaknuti, sve smo mi to pokuaali i iskusili, bili smo mladi i zeleni i hrabri, a sada smo odrasli, sivi, pokunjeni, pomireni, autimo i prilagoujemo se, eto, u tome je sav smisao, u odvratnom, ljigavom prilagoavanju. I sad im pogled na to dijete unosi nemir, nespokoj, ak strah. Zaato dolaze takva udesna bia na svijet i emu slu~e? Mogu li se zaatititi od propadanja, od neminovnog odrastanja i starenja? Biva tako u mladosti, odnekud pojavi se dijete kao udo, pamti se i ~ivi u sjeanju naraataja s kojim je odrastao, zauvijek. Osim socijalnih tema, tekst otvara i one psiholoake, poniranjem u unutarnje sfere likova, koristei se pritom i neato slo~enijim i profinjenijim pripovjeda kim mudusima, kao ato je slobodni neupravni govor. Osobito su zanimljivi dijelovi koji odra~avaju tematiku egzistencijalne usamljenosti, tako estu u romanima modernizma, (pa i postmodernizma), ali vrlo rijetku u dje joj (omladinskoj) literaturi. " ...nikada sam, a ipak osamljen meu djecom koja su se meusobno tukla, grizla i nadmetala. Nije osjetio ljubav, samo neki strah i nelagodu... " Ovdje su se zbivale male, gotovo neprimjetne drame koje obilje~uju djetinjstva i oblikuju ljude. Crvenokosom dje a iu bio je izrana podaren nemar, odgurnut je u stranu, neznanim znakom obilje~en kao suviaan. Svojom lutala kom dimenzijom stalne potrage za boljim i ljepaim ~ivotom (imenovali smo to simboli ki - umjetnik-Odisej), lik mladog prosjaka podsjea na model lika kakav pronalazimo u tzv. pikarskim romanima, pa je to joa jedna dimenzija viae koja se nazire u tkanju ovog viaeslojnog teksta. Obratimo li pak pozornost na proces koji nam pri a o zanimljivom dje aku otkriva, a to nije niata drugo nego proces stasanja mladog ovjeka u ~ivot, sa svim usponima i padovima, onda pred sobom imamo vjeatu uporabu konvencija tzv. bildungsromana. Naposljetku, svojom jezi nom dimenzijom koju bitno obilje~uje ~argon, osobito u prikazu konverzacije gradskih delikvenata, tekst nam se otkriva kao svojevrsna, (gotovo ve retro) ina ica tzv. proze u trapericama, npr: Krijea se kod lutkice dok imaa love...Nee ti to biti vje no. Vrati se u akvadru i pusti nas u stan. (...) - Za aevu nije maloljetna  iskesi se tip.(...) Mogla bi neato otkucati jer je glupa. Zacopana je u mene do uaiju. Funkcija ~anrovskog mozaika Namjera ovog rada bila je promotriti ~anrovske modele s kojima arobni prosjak Sun ane `krinjari ostvaruje specifi ne suodnose. Pokazalo se, kao ato smo i pretpostavljali, da bez obzira na druga iji poeti ki model od onog na kakav smo navikli u najpoznatijim autori inim tekstovima, i ovaj tekst u mnogim svojim slojevima koristi obrasce bajke. Uloga tog tradicionalnog dje jeg ~anra u ovom je tekstu ipak mnogo vea od pukog preuzimanja njegovih konvencija i pribli~avanja idealiziranom svijetu koji nam bajka kao knji~evna vrsta nudi, a koji tako dobro korespondira sa svijetom dje je maate. Koristei se elementima bajke, autorica ostvaruje zanimljiv i slo~en odnos prema toj vrsti, a putem nje i prema tradiciji openito. Finim postmodernisti kim prevrednovanjem autorica model bajke spaja s romanesknim modelima koji pokazuju obilje~ja antibajke, stvarajui pravi ~anrovski mozaik od obrazaca i stereotipa razli itih vrsta, koje ne samo da sama vrlo dobro poznaje, ve ~ive i u itateljskom iskustvu knji~evno osvjeatenih itatelja. Budui da je tekst prvenstveno namijenjen mlaim itateljima, ono ato e oni prepoznati zasigurno su elementi iz svijeta bajke. Bez obzira na svojevrsno poigravanje opim mjestima bajke, odnos koji tekst uspostavlja s bajkom ne nosi negativne konotacije, kao ato je to kod nekih drugih djela kojima (naj eae) pridodajemo oznaku postmodernisti kih. U arobnom prosjaku upravo je suprotno  bajka, koja ujedno predstavlja sponu s proalim vremenima, ali i s tradicijom openito, vezuje se uz ideje humanosti, dobrote i ljepote te je u odnosu suprotnosti sa ~ivotom u suvremenom druatvu, grubom i prepunom devijacija. Budui da i sami ~ivimo u takvom druatvu i da od njega ne mo~emo pobjei, autorica ga stavila u tematsko srediate, razlu ujui ipak oatro njegov romaneskni (antibajkovit) diskurs od diskursa bajke. Ono ato nam je pri om o mladom prosjaku pokazala, bez obzira na tragi an zavraetak i bez obzira ato se u prvi mah, gledajui samo obrasce koji modeliraju diskurs, tako ini, nije poraz bajke. Ono ato ostaje ~ivjeti u mladom itatelju nakon itanja ovog teksta zasigurno je spoznaja da vlastitim snagama, bez obzira na startne pozicije koje nam je ~ivot dodijelio i pokvarenost ljudi koje susreemo, ukoliko sa uvamo svoje srce zlatnim, sve mo~emo. Mo~emo postii uda  onako kako je to uspio dje ak maloumnih roditelja i baa onako kako nam govori bajka. To je objaanjenje zbog ega protagonisti nisu imenovani, niti smjeateni u konkretan prostorni okvir  mladom itatelju danaanjice ta je univerzalnost sasvim dovoljna da osvijesti sva prljava lica koje suvremeno druatvo skriva. Sva arobnost dje aka prosjaka mo~e se svesti na dvoje: sposobnost snala~enja i zlatno srce. Najva~nije emu nas ova (anti)bajka pou ava, stoga, jest to da umjetnik-Odisej bez umjetnika-Prometeja gubi svoj pravi smisao. Literatura 1. Babi, N.-Golem, D.- Jel i, D.: Dveri rije i 5, Profil, Zagreb, 2003. 2. Bari, D.: Osun ana proza ili razmatranja povodom jubilarnog roendana, Umjetnost i dijete, br. 6, Zagreb, 1991, 313-319. 3. Beker, M.: Uvod u komparativnu knji~evnost, `kolska knjiga, Zagreb, 1995. 4. Biti, V.: Bajka i predaja, povijest i pripovijedanje, Sveu iliana naklada Liber, Zagreb, 1981. 5. Dikli, Z.-Te~ak, D.-Zalar, I.: Primjeri iz dje je knji~evnosti, DiVi , Zagreb, 1996. 6. Hranjec, S., Postmodernizam u dje joj knji~evnosti, u: Drugi hrvatski slavisti ki kongres (zbornik radova), Hrvatsko filoloako druatvo, Zagreb, 2001, 355-363. 7. Hranjec, S.: Pregled hrvatske dje je knji~evnosti, Zagreb, `kolska knjiga, 2006. 8. Jolles, A., Jednostavni oblici, Matica hrvatska, Zagreb, 2000. 9. Kurt, R., Die Welt der einfachen Formen, Berlin-New York, Walter de Gruyter, 1978, 2. 10. Pintari, A., Etika i estetika u bajkama Damjanovo jezero Ante Gardaaa, u: Odrastanje u zrcalu suvremene knji~evnosti za djecu i mlade~ (zbornik), Knji~nice grada Zagreba, 1998, 83. 11. Solar, M: Teorija knji~evnosti, `kolska knjiga, Zagreb, 1986. 12. Solar, M.: Laka i teaka knji~evnost (predavanja o postmodernizmu i trivijalnoj knji~evnosti), Matica hrvatska, Zagreb, 1995. 13. Te~ak, D.: Kategorija umjetnosti i prirode u bajkovitom svijetu Sun ane `krinjari, Umjetnost i dijete, br. 6, Zagreb, 1991, 309-311. 14. `krinjari, S.: arobni prosjak, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999. 15. Zalar, I.: Uvodno uz 60-obljetnicu ~ivota Sun ane `krinjari, Umjetnost i dijete, br. 6, Zagreb, 1991, 307-308. SUMMARY The paper questions the peculiar relationship of the text arobni prosjak (Magic Beggar) based on different genre models, firstly the fairytale, traditional and common variety in children s literature. Although the correlation of this text with a fairytale is at first a lot more transparent than is the case with some other works by the same author, the analysis of different textual levels and components gives us an insight into a specific relationship that this discourse establishes with the fairytale but at the same time with some other models, very contrary to the fairytale, which we named anti-fairytale. The author uses traditional patterns of fairytale quality in a unique way thus creating a kind of postmodernist detachment from them, but at the same time connecting these models with those of Romanesque character of very diverse types. Although at the level of the plot, the text in the end shows the victory of anti-fairytale over fairytale, however, on the other, symbolic and moral level, it is not so  the idea of justice and goodness, typical of a classic fairytale, finally remains the only answer that motivates the magic of the little beggar and the most important thing that this (anti)fairytale teaches us. Key words: fairytale, anti-fairytale, postmodernist relationship towards a genre, re-evaluation, genre mixture  Hranjec, Stjepan, Pregled hrvatske dje je knji~evnosti, `kolska knjiga, Zagreb, 2006, str. 141.  Naravno, osebujnost i prepoznatljivost krasi i tekstove drugih dje jih knji~evnika. }elimo li im vjernije opisati funkcioniranje poeti kih odrednica u tekstovima koje mo~emo dovesti u korelaciju s arobnim prosjakom, mo~da bi najbolje bilo objediniti ih sintagmom anga~iran postmodernisti ki pomak. Tako N. Ivelji u nizu svojih zbirki, primjerice u Vodenici Sokolici, interpoliranjem bajkovne podloge naglaaava eti nost, tj. brli-ma~uranievsku etiku srca; V. Stahuljak (koja ve i svojim naslovima  arobnjak, arolije iza ugla, Za arani putovi  korespondira sa `krinjariinim tekstom o kome govorimo) eti nost implicitno usauje upravo usmenobajkovnim zamialjajima; }. Hercigonja mnogobrojnim svojim naslovima stvara tip poetizirane bajke tako ato postmodernisti kom strukturom ne dopuata poraz plemenitih ideja; A. Gardaa pak, osobito zbirkom Damjanovo jezero, gradi novu bajkovnu strukturu kojom naglaaava borbu Dobra i Zla, ime ostvaruje eti ku karakterizaciju likova koji se javljaju kao navjestitelji Radosne vijesti (Pintari, Ana, Etika i estetika u bajkama Damjanovo jezero Ante Gardaaa, u: Odrastanje u zrcalu suvremene knji~evnosti za djecu i mlade~, Knji~nice grada Zagreba, 1998, str. 83). Takvih bi se modela u suvremenoj hrvatskoj dje joj knji~evnosti moglo navesti i viae.  Jolles, Andre, Jednostavni oblici, Matica hrvatska, Zagreb, 2000, str. 216.  Pod pojmom duhovna zaokupljenost Jolles podrazumijeva na elo (koje promatra u svakom jednostavnom obliku) koje vlada svakim pojedinim oblikom i samo njega odreuje.  Isto, str. 223.  Isto, str. 223.  Isto, str. 224.  Isto a) --- udnovatost je tu jedino mogua sigurnost da je prestao nemoral stvarnosti. b) im bajka stekne povijesna obilje~ja - a to se zbiva ponekad ondje gdje se sastane s novelom  gubi neato od svoje snage. Historijska pozicija, historijsko vrijeme bli~e se nemoralnoj stvarnosti, lome mo samorazumljive i neophodne udnovatosti. c) To vrijedi i za osobe, i one moraju imati onu neodreenu sigurnost na kojoj se razmrskava nemoralna stvarnost. Kad bi princ u bajci nosio ime nekog povijesnog princa, trenuta no bismo bili prevedeni iz etike zbivanja u etiku djelovanja. Ne bismo se viae pitali: i ato se onda zbilo s princom? nego bismo se pitali: ato je princ u inio? i time bi se umetnule sumnje u neophodnost. (Jednostavni oblici, str. 226, 227)  Isto, str. 228.  Isto, str. 47.  Isto, str. 48.  Ranke, Kurt, Die Welt der einfachen Formen, Berlin-New York, Walter de Gruyter, 1978, str. 2.  Vidi npr. Solar, Milivoj, Teorija knji~evnosti, `kolska knjiga, Zagreb, 1986, str. 169.; Babi, Nada-Golem, Dinka-Jel i, Dunja, Dveri rije i 5, Profil, Zagreb, 2003, str. 80-81.  Beker, Miroslav, Uvod u komparativnu knji~evnost, `kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 75.  Vidi: Te~ak, Dubravka, Kategorija umjetnosti i prirode u bajkovitom svijetu Sun ane `krinjari; Bari, Diana, Osun ana proza ili razmatranja povodom jubilarnog roendana, u: Umjetnost i dijete, br. 6, Zagreb, 1991.  `krinjari, Sun ana, arobni prosjak, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999, str. 23.  Isto, str. 28.  Isto, str. 164.  Isto, str. 80.  Isto, str. 92, 93.  Isto, str. 20.  Isto, str. 22.  Hranjec, Stjepan, Postmodernizam u hrvatskoj dje joj knji~evnosti, u: Drugi hrvatski slavisti ki kongres, Hrvatsko filoloako druatvo, Zagreb, 2001, str. 355-363, ovdje str. 356, 357.  Isto, str. 61.  Isto, str. 33.  Npr.: U ini mu se da je ve uo neku pri u o arobnjaku prosjaku koji pogledom prisiljava ljude da mu daju milostinju., Isto, str. 81., isticanje moje.  Vidi tekst Dubravke Te~ak Kategorija umjetnosti i prirode u bajkovitom svijetu Sun ane `krinjari, u: Umjetnost i dijete, br. 6, Zagreb, 1991.  Isto, str. 316.  Vidi Bajku o bajkama Zorana Katia Prljav, ba en i isproaen novac za nju e sjati samo kao isto i neuniativo zlato., arobni prosjak, str. 148.  Vidi Jollesova razmatranja o bajci i antibajci.  Vidi tekst Dubravke Te~ak Kategorija umjetnosti i prirode u bajkovitom svijetu Sun ane `krinjari, u: Umjetnost i dijete, br. 6, Zagreb, 1991., str. 311.  inilo mu se da su ovi trenuci upravo po etak nekog novog, sasvim druk ijeg ~ivota. Okru~it e ga ljepota. Krenut e na putovanje u nepoznate zemlje, upoznat e svijet s njegove gornje strane........ U svem tom sanjanom bogatstvu nikako nije ~elio biti sam., arobni prosjak, str. 141., isticanja moja. Prosjak je volio ljepotu i to e platiti., Isto, str. 124.  Isto, str. 168.  Isto, str. 172.  Isto, str. 171.  Isto, str. 151.  Isto, str. 6.  Isto, str. 24.  Isto, str. 110.  Isto, str. 97.  O odnosu modernizma i postmodernizma vidi tekstove M. Solara Kako govoriti o postmodernizmu u knji~evnosti? te Postmodernizam ili kriza modernizma? u: Laka i teaka knji~evnost, MH, Zagreb, 1995.  Isto, str. 42  Isto, str. 43.  Isto, str. 98.  Na specifi nu hibridnu vrstu dje je knji~evnosti roman-bajku, govorei o postupcima meu~anrovskih geminacija u djelima postmodernisti kog karaktera, spominje i Stjepan Hranjec u ve spomenutom radu Postmodernizam u hrvatskoj dje joj knji~evnosti, str. 357.     PAGE 17 PAGE 18  jLp|ht Blnpr (,0jpDFHLź󡶡h2CJaJhvE 5CJaJ hj@hvE hT6hj@hE +hvE 6 hvE 6h2hThThTCJaJjhvE 0JCJUaJhtHhvE 5CJaJhrzhvE 5CJaJhvE CJaJhvE hrzhvE 64(,lH* , Tv$dh^a$gdEf$dh`a$gdEf$dh^a$gdvE $dh^a$gd2$dh`a$gd2 dh`gd2 $dha$gdvE $dh`a$gdvE X& ( , TXrtvz  68R ٸݳݣݛvݳhvE 5CJaJhEf5CJaJhdahj@CJaJhj@CJaJhdahvE 6hlhvE 6h^hvE 6 hvE 6h\1hvE 6 hEfhvE hEfCJaJjhvE 0JUhEfhvE h2CJaJhvE CJaJjhvE 0JCJUaJ-  V0X0Z0p0122 $dha$gda$dh^`a$gdvE $dha$gdvE $dha$gdbZ@dhgdvE dh^gdEf $dha$gdEf$dh^a$gdC$dh`a$gdvE $dh^a$gdvE j l t  X$$$%&(',-../8/>/T/X0Z0p0v0x0z00011 1$11111111222 2$2b22223n3p3334<44b5 he6hmhvE 6 hmhvE h5bhvE hahH5 hrhvE hvE 5CJaJhSh(-hvE 6h!| hvE 6hEfhejhC0JUhvE hT hThT92h34d566H78J9L:d;;o$pdh^p`a$gda$`dh^``a$gdvE $Tdh^T`a$gde$dh^`a$gd!| $dha$gdvE $Tdh^T`a$gd!|$8dh^8`a$gda$8dh^8`a$gdvE b5d55556*6.6V6666l778888 9J9N9h999 :L:P:j:::";$;(;N;d;h;;;;;<<<h<l<n<<<<<<<<Z=z=FF˻"hbZ@hbZ@5CJ\aJmH sH "hbZ@hbZ@6CJ]aJmH sH hbZ@hbZ@6CJaJmH sH hbZ@hbZ@5CJaJhbZ@hhvE 6ha he6 hvE 6hvE he hehe8;<<<FhGjG.HfRSRTvTTTTxU$a$gd +$a$gdvE $a$gd$gdvE $8dh^8`a$gdbZ@$dh`a$gdbZ@$p`dh^p``a$gdbZ@$pdh^p`a$gdvE $dh^`a$gdvE FFhGjGlGGGGGH,H.H0HIIIIIJKKKK*LLM\MNO~OOjPPPPbQdRfRhRRRSSSSFSPTÿ|ÿuÿ h9n2hvE hGmh$hUh|hGm h$6 hGm6h$h$6h$jh$0JU h0XohvE h + hvE 6hvE jhvE 0JUhbZ@hbZ@CJaJmH sH hbZ@hbZ@6CJaJmH sH %hbZ@hbZ@56CJ\aJmH sH .PTRTTTVTvTxTzTTTTTTTTTTvU~UZZZZZZ[ ["[$[B[D[`[[\\\\:\b\\]$]j]l]n]]] ^"^$^0^2^@^T^^_x____ɺɳ篪篕 hy4hvE hVhvE hhvE h6h h?h? h?6jh?0JUh? h\SZhvE hvE 6h%Hjh +0JUhvE h +jhvE 0JU h hvE :xUxWZZZ [B[\l]"^_t````a(aJabbcdHdJdtde ee2e4e>e@e`ebedefeeeeeeeeee|fĽ⣟ h}hvE h,.hC hEhvE hhvE hhvE 5 hghghLH hg6hgjhg0JU hGzhvE hvE 6jhvE 0JU hy4hvE hvE hno,pBphH5 hC6hCjhC0JUhEf hhvE h EhvE h EhvE 5 hy4hvE hC hEhvE jhvE 0JU hJO4hvE hvE hvE 6?BpDpFpHpLpNpRpTpXpZp^p`plpnprptpvpzp|ppppppppphbZ@hbZ@CJaJmH sH hXQ0JmHnHuhvE hvE 0JmHnHu hvE 0JjhvE 0JUjh7cJUh7cJ hH5hC\p^pvpxpzpppppp$pdh^p`a$gdvE h]hgdvE &`#$gdvE  5 01h:pvE / =!"#$% @@@ vE NormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List>@> vE Footnote TextCJaJ@&@@ vE Footnote ReferenceH*4 @4 vE Footer  !.)@!. vE Page Number4@24 Header  _$Xi5>zi "r%=>@EFLoM(OmQQRTUQVWbXXZiZ^`McmoopYquYw xx|4  !"#$%&'()*+,-./0b~t L  \ 7 i3t .>Oar7GXimp4@UVW}^_`ek T@|" !""w&~)P,;=>@@ CEFFKLqM+O,OPoQQUdXL\ratbOcPcQiRi{i}lmnoqp[q\q7suuw"xxx{|||k81I ۍQRZ,h"4FM(Tfwӟ!2DUj{GXiϢ@rCʥڥӦ "#$012500000000000000000I0I00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0I00@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000m@0I00@0(I00@0I00@0I00I00UI00I00@0@0I00I00H (((+ 1IsVb5FPT_|fBppY\^_`bdM2;xUe\ppZ]acp[ !$+!!8@0(  B S  ?  !JKTWfg  @!;=]`deKXZ 78bcikS T S $ z {  !<W57np|~')OPSc}>@/078RSz|il! !!!!""""T$V$r%t%&&&&'V)**--/ /0011}12336699-:/:::====>>>>@@@@E-IIIIIJJLLoMqMMM(O,OOOPwSTTTTUU-V/VQVTVVVW WYWZWbXdXvXxXXXXYZZiZlZ[[=[?[[[\\\\^^^^````faabbMcPc dddd!e#eeeeegf|fffffffggggPiRiiilspYq]qqqrrrrttuuYw\www x"xxxx{{{{{{{||de!6@A<=kl{|CD"$SUwyɈ̈߈UމΊЊ\^׋ًHIKNlnefx{ݍߍ03FHQRZΔϔؔڔrtΕЕ),vgiVX[\=?gj(1CESVfhwyy{ϞўNҟ՟ #24DFUWjl{}ϠѠ^hjmn΢Ѣ46?BrtxyգףڣۣF{|Ҧզ 25?@TW|}]`dejk ST?@{|!" !!""v&w&})~)O,P,;;==>>@@ C CEEFFKKLLpMqM*O,OPPnQoQQQUUcXdXK\L\qarasbtbNcPcPiRizi{i|l}lmmnnooppqpZq]q6s7suuww!x"xxx{{||||jk7801HI ڍۍPRYgj!$36EHLN'0SVehvyҟ՟ #14CFTWilz}FIWZhk΢Т?BqtBDɥ̥٥ܥ Ҧզ !25W`e536Ri{i||15INRZ"MTwGX !"25  2587P0C|vE D$^|enh& +2H5?bZ@e@DCoDY=FCFLHnI7cJvOCPXQSJHszu=vD{x!|p~CT;/%HjOTnhagYLk_nh6J'UEfGm,.j@6@ !")/1KT4@@ @$@&@*@2@4@:@>@D@F@H@J@L@Z@f@j@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1h43}K }K !4dQQ2QHP ?vE 2Filozofski fakultet u Zagrebu Andrijana andrijanaOh+'0 ( H T `lt| Filozofski fakultet u Zagrebu AndrijanaNormal andrijana28Microsoft Office Word@ir@f@IW}՜.+,0  hp   Lajtman/Kos KQ Filozofski fakultet u Zagrebu Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FPbW1Table9WordDocument7SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q