ࡱ> (*%&'5@ Ĕbjbj22 .XXv) \\\p+++8,,|p|a24-4-"V-V-V-1.1.1.{_}_}_}_}_}_}_bReV}_\1.1.1.1.1.}_\\V-V-6aNNN1.\V-\V-{_N1.{_NNN\h\\]V-(- K|+EE]{_La0|a/]Ve KVe ]pp\\\\Ve\]1.1.N1.1.1.1.1.}_}_pp#&Kpp& Autobiografski diskurs u prozi hrvatske dje je knji~evnosti RAD ZA STRU NO-ZNANSTVENI SKUP DJE JA KNJI}EVNOST U ODGOJU I OBRAZOVANJU Andrijana Kos-Lajtman akovec, velje a, 2007. UVOD Promatranje istra~iva kih nastojanja u podru ju autobiografskog diskursa izuzetno je zanimljivo  dok je, s jedne strane, sve do sredine 20. stoljea teorijsko prou avanje autobiografije gotovo potpuno zanemareno, u drugoj polovici 20. stoljea istra~ivanje autobiografskog diskursa toliko se naglo razvija da postaje jednim od najzanimljivijih i najaktualnijih knji~evnoteorijskih pitanja. Bez obzira na odsustvo knji~evnoteorijske refleksije, autobiografski su se tekstovi, dakako, pisali stoljeima. U novije vrijeme teorija autobiografije ukazala je na injenicu da se tijekom itavog tog vremena  ~anr razvijao i mijenjao, kao ato se to, uostalom, dogaalo i s ostalim knji~evnim ~anrovima. U samoj biti autobiografskih tekstova le~e dva, sama po sebi opre na na ela  na elo fikcionalizacije i na elo istinitosti, tj. te~nja za stvaranjem odraza istinosnog (zbiljskog, stvarnosnog) svijeta. Upravo iz tog razloga, iz razloga njihove dvostruke prirode, izuzetno je teako pristupiti autobiografskim tekstovima  oni se opiru jednozna nim odreenjima kako u podru ju knji~evnosti (fikcije), tako i u podru ju  historiografski provjerljivog . Mo~da je i to jedan od razloga ato je prou avanje autobiografije u hrvatskoj znanosti o knji~evosti joa uvijek zanemareno, ato je u izrazitom nesrazmjeru s visokim stupnjem interesa za problematiku autobiografije kod teoreti ara zapadnog svijeta. O tome govori i Andrea Zlatar u svojoj knjizi Autobiografija u Hrvatskoj (1998), navodei obilje~ja koja se obi no spo itavaju autobiografskim tekstovima s namjerom njihova marginaliziranja   odviae razotkrivena osobnost, pad u svagdaanjicu, pretjerana subjektivnost ili pak memoarska vezanost uz povijesni kontekst, stilska nedotjeranost . Iako iznenada o~ivljeno, zanimanje teoreti ara diljem svijeta za autobiografske tekstove joa uvijek je djelomi no obilje~eno navedenim i sli nim osobitostima, koje zapravo proizlaze iz same prirode tih tekstova. Za veinu suvremenih prou avatelja te su osobitosti dodatni poticaj za istra~ivanje zanimljivih, esto ak zbunjujuih i kontradiktornih, obilje~ja ovog kompleksnog  ~anra . Termin  ~anr potpuno intencionalno stavljamo u navodnike, iz razloga ato je suvremena teorijska misao uglavnom odustala od uspostavljanja i definiranja autobiografije kao ~anra. U novijoj teorijskoj misli sve vie prevladava pridjevski oblik termina govori se o autobiografskoj kvaliteti (Paul Jay, 1985), autobiografskoj figuri (Paul de Man, 1979), autobiografskom ugovoru (Philippe Lejeune, 1975), autobiografskom aktu (Elizabeth Bruss, 1973), autobiografskoj aktivnosti (Avram Fleishman, 1983), autobiografskom diskursu (Mirna Vel i, 1990). Potonja znanstvenica jedna je od malobrojnih suvremenih prou avatelja autobiografskih tekstova u Hrvatskoj, a njezina knjiga Otisak pri e (1991), u kojoj prou avanju autobiografije pristupa intertekstualno, pro~imajui rakurse razli itih teorijskih disciplina (knji~evne teorije, teorije diskursa, filozofije, etnologije), od izuzetnog je zna aja u nacionalnoj teorijskoj refleksiji. Razloge za vlastito bavljenje autobiografskim tekstovima, osim zanimljivosti same problematike (posebnosti autobiografske diskursivne prakse, vea ili manja stopljenost subjekta i objekta pisanja...), autorica ovog rada velikim dijelom nalazi upravo u niskom stupnju pa~nje koju je navedena tematika pobuivala ili joa uvijek pobuuje u suvremenoj hrvatskoj knji~evnoteorijskoj misli. Ta je injenica zapravo dodatni stimulans u pristupu toj slo~enoj, slojevitoj i teorijski osjetljivoj problematici. Kao ato je autobiografija dugo bila zanemarivana, pa i omalova~avana, u odnosu na  pravu (fikcionalnu) knji~evnost, tako je i dje ja knji~evnost esto bila zanemarivana, tj. smatrana manje vrijednom u odnosu na  odraslu knji~evnost. Negdje u pro~imanju, u ukratanju te dvostruke zanemarenosti, u preplitanju tog dvostrukog marginaliziranja, s jedne strane, i bogatstva knji~evnih primjera u kojima se autobiografski diskurs o ituje na podru ju dje je knji~evnosti, s druge strane, niknula je ideja o temi ovog rada. Ona nije rezultat isklju ivo teorijskog promialjanja, ve i prakti nog bavljenja hrvatskom dje jom knji~evnoau - itajui mnogobrojne tekstove hrvatske dje je proze, dolazi se do uviaja da su mnogi od njih pisani u autobiografskom modusu. Istra~iti i propitati taj osebujan modus pripovijedanja, uo iti i razlu iti njegove raznovrsne modele, pokuaati ispitati stupnjeve  istinosnog u njima, kao i uvidjeti specifi nosti autobiografskog diskursa na podru ju upravo dje je knji~evnosti - zadaci su koji mame svojom (djelomi nom) neistra~enoau. Kako autobiografski pristup funkcionira u okviru hrvatske dje je proze, nadaje se kao pitanje ija privla nost le~i u injenici da je velik broj tekstova dje je knji~evnosti pripovijedan upravo na taj na in, tj. iz vizure osobe koja govori ja u tekstu, iznosei zgode iz vlastitog ~ivota (u veoj ili manjoj mjeri, na eksplicitan ili implicitan na in), uglavnom ocrtavajui osebujan kronotop djetinjstva. `TO JE AUTOBIOGRAFSKI DISKURS? Kazivanje vlastitog ~ivota, bilo u cjelini, bilo pojedinih njegovih elemenata, postupak je koji je ljude oduvijek privla io. Kako predstaviti samoga sebe, kakvu sliku ponuditi drugima o svom vanjskom i unutarnjem ~ivotu, ali isto tako, kako iskazati druge iji su se ~ivotni tijekovi u odreenom trenutku dotaknuli, a mo~da i viaestruko isprepleli s mojim vlastitim ~ivotom, izgleda da su pitanja koja su oduvijek bila stvarala ki provokativna. To nam potvruje injenica da autobiografske tekstove mo~emo pratiti joa od vrlo starih knji~evnih razdoblja kao ato je antika, dok u hrvatskoj knji~evnosti najstariji autobiografski tekstovi datiraju iz 14. stoljea, iz razdoblja neolatinizma. S druge strane, razvojem teorijskog promialjanja o autobiografiji, pokazalo se da je rije  o diskursu koji sam po sebi plijeni zanimljivoau problemskih pitanja i tema koje se nu~no uz njega vezuju  individualno iskustvo, unutraanji ~ivot pojedinca, osobni identitet, odnos osobne i druatvene povijesti, svakodnevica. Sve su to pitanja koja oduvijek ulaze u okvire temeljnih egzistencijalnih pitanja ovjeka. Ta su se pitanja stoljeima opirala racionalnom promialjanju te su u zna ajnijoj mjeri aktualizirana tek od teoreti ara druge polovice proalog i po etka ovog stoljea. Neki od znanstvenika, kao npr. Lejeune, May ili Olney, itav su svoj znanstveni vijek posvetili autobiografskim tekstovima. Zavodljivost autobiografskog diskursa vjerojatno le~i u airokim pripovjednim okvirima unutar kojih subjekt mo~e sam sebe predstaviti, pri emu je potraga za vlastitim identitetom redovito otvoren proces.  Svladati vrijeme i kroz pamenje uspostaviti vezu s vlastitom proalosti, da bismo, izmeu ostalog, mogli odrediti svoje mjesto u sadaanjosti, vjerojatno je jedini stvarni motiv autobiografa... - ka~e M. Vel i, nastavljajui se na Olneya. Premda autobiografski tekstovi dolaze u razli itim oblicima (memoari, dnevnici, sjeanja, ispovijesti, putopisi...), ostvaruju se u razli itim modusima iskazivanja (stihovi/proza, krae/du~e...) i potaknuti su razli itim razlozima nastanka, pod sintagmom autobiografski diskurs naj eae mislimo na  diskurs u kojem govornici/pisci proizvode verzije o sebi i drugima, propitujui se o svojim ~ivotima i svijetu u kojem ~ive . Jedan od motiva za itanje autobiografskih tekstova zasigurno je i onaj voajerski  poriv za virenjem kroz klju anicu i o ekivanje da emo nazo iti ne ijem  skidanju maske te mu upoznati pravo lice. Situacija je, meutim, slo~enija  svako pisanje, pa tako i autobiografsko, kao legitimacijski i individualan in, nu~no podrazumijeva i suprotan proces -  navla enje novih maski - bilo da ih je autor svjesno odabrao, bilo da su se u procesu nastanka diskursa same neo ekivano oblikovale i nametnule. U veini se slu ajeva, istodobno, dogaa oboje. Za knji~evne prou avatelje autobiografije su najzanimljivije stoga ato predstavljaju tzv. rubni ~anr. U njima se mijeaa pripovijedanje o zbiljskim s pripovijedanjem o fiktivnim dogaajima, mijeaaju se prikazi stvarnih ljudi i njihovih ~ivota s izmialjenim likovima i njihovim ~ivotnim pri ama. Autobiografski su tekstovi prostori u kojima se pro~imaju zbilja i fikcija, historiografija i knji~evnost, ~ivotna istina i estetska istina. Suvremene teorije autobiografije kreu se, meutim, u drugom pravcu.  Istinosni stupanj teksta obi no se ostavlja po strani, a najvei dio pa~nje posveuje se istra~ivanju pripovjednih postupaka koji se ujedno koriste i u fikcionalnoj knji~evnosti. Danaanje teorije autobiografije upotrebljavaju pojmove fingiranje i simuliranje autobiografije, dok se termin autobiografski roman (doduae, viae puta osporavan) rabi za ozna avanje fikcionalnog teksta oblikovanog pomou pripovjednih strategija autobiografije. Ono ato nesumnjivo povezuje oba tipa teksta ( pravu autobiografiju i autobiografski roman) jest  proizvodnja subjektiviteta u tekstu . Problemima subjektiviteta u govoru bavio se 60-ih i 70-ih godina 20. stoljea Emile Benveniste. On je isticao da subjekt ne dolazi do izra~aja samo u autobiografskom pripovijedanju, ve je upleten u svaki govor. ovjek se, po Benvenisteu, ostvaruje zapravo u zbilji uporabe jezika, tj. u diskursu. Va~no je da Benveniste u govoru ujedno vidi i preduvjet dijaloga, tj. inicijalni impuls za pokretanje dijaloakog odnosa. Svaki govornik uvijek je nu~no i sugovornik, bez obzira koje vrste. Po Benvenisteu, to je na elo intersubjetivnosti i uvjet je svakog diskursa. Gotovo sasvim suprotno od Benvenistea o subjektivnosti u diskursu razmialja Paul de Man. Ako je svaki diskurs, kao iskaz pojedinca, u odreenom smislu autobiografske naravi, to zapravo zna i da ni jedan diskurs to u potpunosti nije. Paul de Man autobiografiju promatra kao raz-obli enje. Za de Mana, temelj autobiografije nije niti u ~ivotu osobe, niti u subjektu govora, ve u jeziku. Autobiografski subjekt, smatra on, nastaje tek u procesu itanja, pa je i autobiografija, ustvari, figura itanja ili razumijevanja. Bez obzira na to koliko se govornik trudio ponuditi  dokaze o sebi kao sudioniku zbivanja, de Man smatra da je jezik, kao medij posredstvom kojeg se pripovijedaju ti dogaaji, ipak  proziran . Za de Mana je i autobiografija, kao i svaki drugi diskurs, utemeljena na fikciji. To ne zna i da ona nastaje izmialjanjem likova i dogaaja, ve njihovim pretvaranjem u predmet pripovijedanja. Na tom se tragu kreu i mnogi znanstveni radovi objavljeni u posljednje vrijeme- nastoje dokazati da je  svako prikazivanje sebe nu~no povezano s umijeem izmialjanja sebe . Paul de Man smatra da je autobiografija zapravo svuda i nigdje do kraja. Svaka knjiga, ukoliko ima itljive podatke na naslovnoj stranici, po njemu je u odreenoj mjeri autobiografska. Autobiografski diskurs ima zadivljujuu sposobnost uvla enja u sve govorne ~anrove i mo~e se pritajiti u bilo kojoj vrsti teksta. Svi navedeni argumenti i stavovi, kao i mnogi drugi, izgleda da ipak nisu dovoljni da neke tekstove prestanemo smatrati autobiografskima, tj. itati ih, do~ivljavati i interpretirati kao autobiografske. To, naravno, ne zna i da su granice izmeu autobiografskog i neautobiografskog vrste, jasne, neosporne i jednozna ne. Upravo suprotno, sve vei broj teorijskih radova samo u vrauje spoznaju da su te granice ponekad teako odredljive, labave, a esto i subjektivne. Mehanizmima proizvodnje subjektiviteta u tekstu izuzetno se mnogo bavila i Dorrit Cohn, samo ato je ona tom problemu pristupila u okvirima naratoloake analize. U drugom dijelu svoje studije Transparend Minds (1978) analizira tekstove u prvom licu. Dorrit Cohn razlikuje tako retrospektivnog pripovjeda a u prvom licu koji  zna svoju proalost (neato sli no sveznajuem pripovjeda u u treem licu), od pripovjeda a koji pripovijeda iz perspektive  sljubljenosti , su~ivljenosti s prethodnim zbivanjima, bez naknadne refleksije o njima. To je konsonantan, jedinstven pripovjeda , za razliku od disonantnog, udvojenog pripovjeda a. Upravo s obzirom na odnos dogaaja i govora o tom dogaaju, Dorrit Cohn razlikuje autobiografsko pripovjedno jastvo (govor o dogaaju dolazi nakon dogaaja) od monoloakog iskustvenog jastva (govor te~i maksimalnom  sljubljivanju s dogaajima). Tome joa pridodaje i kriterij kronoloake ureenosti teksta te dobiva etverostruku shemu na ina prikazivanja svijesti u tekstovima u prvom licu: pripovjedno prikazivanje - monoloako prikazivanje; autobiografsko pripovijedanje - autobiografski monolog (kronologija) te prisjeajue pripovijedanje - prisjeajui monolog (akronologija). Va~no je istai da se navedena klasifikacija odnosi prvenstveno na podru je fikcionalnih tekstova  postupak jasnog razlu ivanja fiktivnog pripovijedanja u prvom licu od nefiktivnog pripovijedanja u autobiografiji autorica ne smatra nu~nim. Problematikom razlikovanja autobiografije od autobiografskog romana bavio se Gerard Genette u knjizi Fiction et diction (1991), iz pozicije strukturalne naratologije. Krenuvai od triju temeljnih instancija  autor, pripovjeda , lik  i promatrajui njihove meusobne odnose, dobiva sljedeu klasifikaciju pripovjednih tipova: AUTOBIOGRAFSKI TROKUT  identitet autora, pripovjeda a i lika HISTORIJSKO ili BIOGRAFSKO PRIPOVIJEDANJE  postoji identitet izmeu autora i pripovjeda a, ali niti jedan od njih nije identi an liku HOMODIJEGETSKA FIKCIJA  autor nije identi an ni liku ni pripovjeda u, ali su identi ni pripovjeda  i lik; to je slu aj romanesknog pripovijedanja u prvom licu, tzv. (pseudo)autobiografskog romana HETERODIJEGETSKA AUTOBIOGRAFIJA  rijedak slu aj autobiografije pisane u treem licu, postoji identitet autora i lika, ali niti jedan od njih nije identi an pripovjeda u HETERODIJEGETSKA FIKCIJA  niti jedan elemenat trijade nije identi an bilo kojem od dva preostala elementa; to je klasi no pripovijedanje u treem licu Iz navedene tipologije proizlazi da se za Genettea razlika izmeu  prave autobiografije i autobiografskog romana nalazi u pitanju identiteta pripovjeda a i lika s autorom  kod  prave autobiografije taj je identitet prisutan u svim odnosima (autor = pripovjeda  = lik), a kod  pravog romana ni u jednom (autor # pripovjeda  # lik). Razraujui dalje navedene odnose, Genette je uo io joa jedan mogui odnos, izuzetno rijedak  autor je identi an liku, ali ne i pripovjeda u, ali su lik i pripovjeda  meusobno identi ni. To slu aj tzv. autofikcije  dogaanje je fikcionalno, ali je lik identificiran s autorom (takav je slu aj, npr., Danteova Bo~anstvena komedija). S glediata strukturalisti kog u enja, zapravo je svejedno govori li tekst o stvarnim ili izmialjenim dogaajima, o stvarnim ili izmialjenim ljudima.  Subjekt je u krajnjem izvodu uvijek jezi ni konstrukt, neovisno o tome da li se predstavlja kroz autobiografsko ili neko drugo JA.  U toj se to ki poimanja ovog problema strukturalisti ko u enje podudara s poststrukturalisti kim koje isti e tezu o nemogunosti subjekta da sam sebe u potpunosti predstavi. Za postrukturaliste, svaki je pokuaaj razlikovanja autobiografije od fikcionalne autobiografije u svojoj biti besmislen jer se i u jednoj i u drugoj varijanti radi o pripovjednim tekstovima, a ne o stvarnim ~ivotima. U prirodi je autobiografskog pripovijedanja da pripovijedanje o sebi i svojim dogaajima uvijek podrazumijeva i pripovijedanje o drugima. Unutar ne ije autobiografije uvijek su smjeatene i biografije drugih osoba. Autobiografiju je mogue odrediti uz pomo biografije:  autobiografija je biografija koju piae ili govori taj ato se postavlja kao subjekt.  Meutim, osim ato autobiografija podrazumijeva biografiju, postoji i suprotan proces  pri ajui o drugima, uvijek ujedno govorimo neato i o samima sebi, tj. otkrivamo se, raz-obli ujemo,  skidamo maske . To zapravo zna i da se biografija i autobiografija meusobno pro~imaju i prepliu  prvu mo~emo pronai u drugoj, ali i drugu u prvoj. Takvo viaeglasje autobiografskog diskursa mo~emo dovesti u vezu s Bahtinovim u enjem o polifoni nosti svakog diskursa  u diskursu je, smatra Mihail Bahtin, svaka rije  u dijaloakom odnosu s drugom rije ju. Svaki subjekt, stoga, nastoji pronai svoj glas da bi se konstituirao. Oblikovanje glasa jednog subjekta uvijek ide na ra un oduzimanja glasa drugom. To izravno utje e na promjene koje se dogaaju unutar pojedinog subjekta (subjekti neprestano otkrivaju i sakrivaju svoja lica), tj., prema Bahtinu, destabilizacija govora dolazi iznutra. Promialjanja Mirne Vel i o Bahtinovoj koncepciji polifonije uvedenoj u okvire razmatranja problema autobiografije ine se prili no va~na i zanimljiva  u njima isti e da nema subjekta koji bi mogao pripovijedati povijest svog ~ivota, a da pritom ne umijeaa druge pri e i druge sudbine, koje su i same po sebi viaeglasne jer ih isprepliu glasovi razli itih ja, od kojih je svaka u potrazi za svojom biografijom. Iz toga proizlazi da su naae biografije u stalnom dijaloakom odnosu. Upravo stoga autorica pokuaava promatrati prostore meu tekstovima kao mjesta preplitanja naae i tuih pri a, naae osobne povijesti i povijesti drugih - u takvoj koncepciji nalazi metodoloako polaziate za intertekstualno istra~ivanje autobiografskog diskursa. Philippe Lejeune francuski je istra~itelj koji se itav svoj znanstveni vijek bavio prou avanjem autobiografija. U svojem prvom i najzna ajnijem teorijskom tekstu Autobiografski ugovor (Le pacte autobiographique, 1975) autobiografiju definira na sljedei na in:  Retrospektivni prozni tekst kojim neka stvarna osoba pripovijeda vlastito ~ivljenje, naglaaavajui svoj osobni ~ivot, a osobito povijest razvoja svoje li nosti.  U navedenoj definiciji upada u u i isticanje procesa postanka i razvoja li nosti, po emu se Lejeune mo~da i najviae razlikovao od svojih prethodnika. U svom tekstu Lejeune isti e da je, krenuvai od polo~aja itatelja ( a to je moj polo~aj, jedini koji dobro poznajem ), pokuaao shvatiti na ine na koje ti tekstovi funkcioniraju te je uo io etiri presudna elementa: oblik uporabe jezika (pripovijedanje u prozi), tema (osobni ~ivot, povijest razvoja li nosti), situacija autora (identitet autora i pripovjeda a) i pozicija pripovjeda a (identitet pripovjeda a i glavnog lika te retrospektivna perspektiva pripovijedanja). Iz Lejeuneove analize proizlazi da je svako djelo koje zadovoljava navedene kriterije autobiografija. Postoje, meutim, autobiografiji srodni ~anrovi koji ne ispunjavaju sve te uvjete, a to su: memoari, biografija, osobni roman, autobiografska pjesma, dnevnik i autoportret ili esej. Lejeune ih analizira s obzirom na konkretni uvjet koji svaki pojedini od njih ne ispunjava, isti ui da se neki uvjeti mogu ostvariti u najveem dijelu teksta, ali ne potpuno (pri emu se stvaraju prijelazni oblici), dok su, nasuprot tome, dva uvjeta presudna  uvjet identi nosti autora i pipovjeda a te pripovjeda a i lika, tj. identi nost svih triju instancija. Lejeune u prou avanje autobiografije uvodi pojam autobiografski ugovor (sporazum) kojim ozna ava meusobni odnos autora, pripovjeda a i lika. Autor, potpisujui se na koricama knjige, ozna ava svoj tekst autobiografskim, tj. nudi autobiografski ugovor. S druge strane, itatelj je onaj koji prepoznaje taj ugovor i  potpisuje ga , tj. daje svoj pristanak. Za Lejeunea je upravo taj pragmati ki aspekt najva~niji, ato njegovu teoriju odreuje kao komunikacijsku, premda on ne odustaje od temeljnih kriterija svih tradicionalnih teorija autobiografije. Govorei o autobiografskom ugovoru, pita se kako razlikovati autobiografiju od autobiografskog romana. Na razini islju ivo unutartekstualne analize nema nikakve razlike jer roman mo~e oponaaati sve postupke autobiografije. Razlika se, meutim, krije izvan samog teksta, u stranici s naslovom. Navodi dva mogua na ina na koje se mo~e uspostaviti identi nost imena autora, pripovjeda a i lika  prvi je implicitan, tj. prilikom autobiografskog sporazuma (uporaba takvog naslova koji ne ostavlja nikakvu sumnju da prvo lice upuuje na ime autora, npr. Povijest mog ~ivota, ili pak takvim oblikovanjem po etka teksta da je itetelj uvjeren da  ja u tekstu upuuje na ime na koricama knjige), a drugi je eksplicitan, tj. putem imena lika (i pripovjeda a) koje je isto kao i ime na koricama knjige. Kao ato postoji autobiografski sporazum, tako mo~e doi i do romanesknog sporazuma - obilje~ava ga neidenti nost (autor i lik nemaju isto ime) i potvrda fiktivnosti (uglavnom putem podnaslova  roman na koricama). Lejeune analizira sve mogue slu ajeve prema dvama kriterijima  s obzirom na odnos imena lika i autora te s obzirom na tip sporazuma koji je autor sklopio. Tako se mo~e dogoditi da lik ima ime razli ito od autorova, uope nema imena ili ima ime isto kao i autor. Sporazum pak mo~e biti romaneskni, odsutan ili autobiografski. Pove~emo li ta dva ktiterija, dobivamo devet razli itih kombinacija, od kojih je moguih sedam: 1.IME LIKA # IME AUTORA: isklju ena mogunost autobiografije, bez obzira na to postoji li potvrda o fiktivnosti ili ne (1a i 1b) 2. IME LIKA = : neodreen i slo~en slu aj, ovisi o sporazumu koji je autor sklopio; tri su mogua slu aja - romaneskni sporazum (2a), nema sporazuma (ni autobiografskog ni romanesknog) (2b), autobiografski sporazum (2c) 3. IME LIKA = IME AUTORA: isklju ena mogunost fikcije, ak ako je tekst i potpuno la~an, spada u red la~i (autobiografska kategorija), a ne fikcije; dvije su mogunosti  nema sporazuma (3a) ili autobiografski sporazum (3b) AUTOBIOGRAFSKI DISKURS I DJE JA KNJI}EVNOST Djetinjstvo  specifi an kronotop u dje joj knji~evnosti Autobiografski diskurs sigurno nije ono na ato prvo pomialjamo kad se govori o dje joj knji~evnosti. `toviae, mo~da se u prvi mah ini da autobiografski tekstovi i knjige za djecu nemaju niata zajedni ko. Pro itavai, meutim, tek manji segment korpusa dje je knji~evnosti, mo~e se uo iti da su ta djela relativno esto pisana u okviru autobiografskog pristupa bilo koje vrste  bilo da je itavo zbivanje autobiografski utemeljeno, bilo da su samo fragmenti dogaanja preuzeti iz  zbilje i naali svoje mjesto u fiktivnom tkivu teksta, bilo da je lik autobiografski motiviran (imenovan ili ne imenom autora). O bilo kojoj se ina ici autobiografizma radilo u dje joj knji~evnosti, gotovo uvijek mo~emo govoriti o predstavljanju specifi nog kronotopa djetinjstva. Termin kronotop pritom preuzimamo u onom zna enju u kojem ga i oblikovao ruski teoreti ar Mihail Bahtin  mislei na  prostorno-vremenski kompleks u izgradnji proznog knji~evnog djela . Koristimo sintagmu kronotop djetinjstva jer totalitet djetinjstva, a upravo se tako djetinjstvo naj eae predstavlja u djelima dje je knji~evnosti, ne podrazumijeva samo dimenziju vremena, ve i prostorno odreenje  sva naaa djetinjstva uronjena su u specifi an kronotop, u jedinstvenu mre~u satkanu od vremenskih i prostornih odrednica. Na to no odreenom voriu te neraspletive mre~e nalazi se specifi na to ka  to ka JA. Stoga se termin kronotop ini primjeren upravo za predstavljanje djetinjstva u ovom svjetlu o kojem govorimo  kao specifi nu kombinaciju (pro~imanje, suodnos) vremena i prostora, u kojoj smo ~ivjeli i od~ivjeli neke od najranijih dana svojih ~ivota. Gdje god mo~emo govoriti o autobiografi nosti u dje joj knji~evnosti, ona je vezana uz predo avanje vremena i prostora, vremenoprostora djetinjstva. Djetinjstvo, i sve ato se uz njega vezuje, jedna je od naj eaih tema u dje joj knji~evnosti uope, a vlastito djetinjstvo kao motivsko polaziate temeljno je polaziate gotovo svakog autobiografskog diskursa u dje joj knji~evnosti. Razlozi su za ovu pojavu viaestruki. S jedne s ln: x 8p:Nd>rd·ߪ{w{s{n{n{d`{n\h c3hjhDg0JU hDg6h"&hhDghI|hI|56hI|hI|5CJaJh5CJaJhjhj5CJ$aJ$hjhj5CJaJh hjCJaJhhj5CJaJhj6CJaJhjCJaJhhjCJaJhhj5CJ$aJ$hj5CJ$aJ$"  j   " $ & ( * , . 0 2 4 6 8 v x $dha$gdj$a$gdj<~”x ,!%000gd>$dh`a$gd' $dh`a$gd"&gde $dha$gdj $dha$gde$a$gdj$a$gdj$^`a$gdjdSm %?*b&>!*!,!"#%%&N&&&&($)))))**B****+++,d---F/L/n0000㿻÷㳯㻫hI|5CJaJh]eh hhhI|h' h"&h h"&hfDmhmshfDm hDg6hBghDg6hDgjh0JUhh c3 h c3h c3<000001144486:6.9n999B::::;<<$<&<P<`<<J=N=P=>>>.?0??@&@`@0A\ABBBBC*C.CD"D`DzFFFFλα֖h} h 6h$h 6hejhI|0JU hI|6jhU 0JU hU hU h.JhEh]ehU h{Eh h h&%thI|hI|h; &h 56h hI|5CJaJ7FGGG6H:J0JOSLbm0ppqJstu {NЏz$dh`a$gd*$dh`a$gdl$dh`a$gdZ:$ & Fdha$gdE$ & Fdha$gdI|$dh`a$gd$dh`a$gd' $dh`a$gd}$dh`a$gd]ehvhh@jBjtjvjxjjjk0k2kkkkkk llzmmlnnno>oBoPopooop p.p0pHsJsjxlxxxyyyyzzzzz{{ {<}>}}}} ~~~hZ:h*jhI|0JU huhI|h8xXhghEhPX(h`hhI|6h`hhy6h`hhy hhh hhPhP hI|6hI|>:J"Pb΁nlNԉdxΌҌ:čƍLΏЏBDvܑ "$ĿĻ󩥠 h}b5jhlh}b0JUh6fh}b5 hlh}b h}b6h}bhlhqjhq0JUh> hD6hDhh 8hZ:jhI|0JUh*h}h`hh8xX hI|6hI|h+hI|62$<> (:<`Ɯ(z6*frڥDHJ<vXZ~^pƵh(hC{@h'Nh.h&{56 h'N56h>Rh'N56h'N5CJaJh@h4%hz~h8xXh^hjUh}b6hqh&{ hp5ph}bh* h}b6 hzh}bhhgjh}b0JUh}b2Z~xzXZ( $dha$gd-bZdhgdCt$dh`a$gdIp $#^#a$gdf $#^#a$gdIp$dh`a$gdk}$a$gd@L $dha$gd.$dh^a$gd4%$dh^a$gdz~BP̷XZ\^»(VbrVھԿ(*f$24~LNz6jpTz|4h Xhfh8xXUh>h> h4%h'Nh%zh'N6h4%jh'N0JU hwh'N h'N6h@h(h'Nh&{Ftrane, djetinjstvo je jedno od najva~nijih ~ivotnih razdoblja, po mnogo emu i najva~nije, koje nas trajno obilje~uje. Sve ono u ato se razvijamo u kasnijim godinama  itav naa tjelesni, psihomotorni, kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj iniciran je i u velikoj mjeri odreen ve u razdoblju djetinjstva. Znanstvenici suvremene psihologije kreu od pretpostavke da se ovjek razvija tijekom itavog ~ivota, ali uglavnom su suglasni i u tome da upravo razdoblje djetinjstva ima presudnu ulogu u razvoju osobe. Razvojna psihologija, osim naslijea i okoline, isti e joa jedan imbenik koji je izuzetno va~an za razvoj pojedinca u razdoblju djetinjstva, a to je vlastita aktivnost. Upravo ta dje ja aktivnost bit e predmet pripovijedanja u prozi dje je knji~evnosti. S druge strane, specifi na dje ja aktivnost, prvenstveno intelektualna i emotivna, realizirat e se i prilikom same recepcije djela te knji~evnosti, a upravo ona, recepcija, najva~niji je elemenat na temelju kojeg mo~emo prosuivati uspjeanost bilo kojeg knji~evnog teksta, osobito pak teksta namijenjenog djetetu. Zbog svojih specifi nosti (neoptereenost ~ivotnih pogleda, svojevrsna naivnost, nesputanost, idealizam, sklonost igri i maatanju...), djetinjstvo je razdoblje kojem se esto u mislima vraamo tijekom kasnijeg ~ivota. U veini slu ajeva iz razloga ato na taj na in o~ivljujemo vedra sjeanja na nezaboravne do~ivljaje - djetinjstvo tada predstavlja svojevrsnu riznicu jedinstvenih ~ivotnih uspomena i pozitivne energije. Postoje, na~alost, i manje lijepa djetinjstva  djetinjstva u ratu, bijedi, nasilju ili nevolji bilo koje vrste  prisjeanje na takve dane, s primjerene vremenske distance, obi no je u funkciji predstavljanja svojevrsne  ~ivotne akole koju smo proali i koja nas je oblikovala na svojevrstan na in, a koja bi mogla biti od velike koristi i drugima. Bila lijepa ili manje lijepa, vesela ili tu~na, mirnodopska ili ratna, u obitelji ili izvan nje, djetinjstva su uvijek puna najrazli itijih aktivnosti  pustolovina, dogodovatina, dru~enja, igara, stjecanja novih prijateljstava, ukratko, spoznavanja svijeta oko sebe. Djetinjstvo je i razdoblje koje je u velikoj mjeri obilje~eno, osim vanjskim aktivnostima, i velikom unutarnjom aktivnoau. Jedna od takvih specifi nih aktivnosti je i maatanje, tj. stalni dijalog izmeu mogueg i stvarnog ~ivota. Takoer, to je vrijeme kada smo blisko povezani s lanovima obitelji, ali i sa airom druatvenom okolinom u kojoj se ona nalazi, tj. sa zavi ajem. Nije stoga slu ajno da su tema djetinjstva i tema zavi aja naj eae povezane. Djetinjstvo je tako neiscrpno izvoriate kasnijih promialjanja, predod~aba, sudova, emocija te, kao takvo, izuzetno esto polaziate za knji~evno oblikovanje. Ono samo po sebi nudi najrazli itije zgode, likove, karakteristi an na in pro~ivljavanja pa je fikcionalizacija u mnogim slu ajevima viae ili manje suviana. Djetinjstvo je ishodiate kojem se tijekom ~ivota u estalo vraamo na razli ite na ine, obi no u trenucima poja anih emotivnih stanja i prijelomnih dogaaja. Za pisce ono je svojevrsna akrinja koju povremeno otvaraju ne bi li u njoj pronaali zanimljivosti za knji~evni iskaz. ini se, meutim, da dje ji pisci ine to neato eae nego ostali. Kad se govori o tom aspektu hrvatske dje je knji~evnosti, nezaobilazna je Krilieva misao u kojoj sam sebe naziva prepiscem . Sagledamo li, meutim, problem i s druge strane, vidjet emo da postoji i pragmati ki razlog za esto okretanje dje jih pisaca temi vlastitog djetinjstva. Posezanje za kronotopom, likovima i dogaajima vlastitog djetinjstva postaje tako ulaznica za ulazak na itateljski repertoar mnogobrojnih djevoj ica i dje aka, to je na in pridobivanja mladog recipijenta, prili no samouvjerena ponuda autobiografskog ugovora. To je, zapravo, onaj esto osporavan elemenat namjene dje je knji~evnosti, ali isto tako mo~emo to dovesti u vezu sa zakonima tr~iata simboli kih dobara. Recipijent je u tom reverzibilnom procesu meusobne ovisnosti izuzetno va~na instancija. Pove~e li se ovaj razlog, uvjetovanost od strane itatelja, s prethodno iznesenim napomenama o bliskosti i posebnosti teme za samog autora, udru~uju se, zapravo, dvije strane iste medalje, tj. dobiva se jasna slika o tome zaato je tema djetinjstva, koja esto prerasta u posebni kronotop djetinjstva, na neki na in topos dje je knji~evnosti, osobito dje je autobiografske knji~evnosti.  Pravo na pri u u dje joj knji~evnosti }ivot, odnosno, oblikovanje pri e o ~ivotu, oduvijek je predstavljalo bogato izoriate knji~evnog stvaralaatva, a osobito smo svjedoci te pojave u knji~evnosti posljednjih desetljea. U hrvatskoj knji~evnosti 90-ih godina 20. stoljea autobiografizam je postao prevladavajuim tipom pisanja. Najva~niji, ali ne i jedini, razlog za tu pojavu zasigurno je Domovinski rat. Zbilja je, sama po sebi, ja a od knji~evnosti te nije udno ato su se dogodile takve promjene  pronai primjeren knji~evni okvir za zbilju glavni je problem pred kojim su se naali mnogi suvremeni hrvatski pisci. Za razliku od  odrasle knji~evnosti, u hrvatskoj dje joj knji~evnosti pojava pisanja o zbilji (koja je redovito zbilja djetinjstva) prisutna je ve du~e vrijeme, negdje od po etka 20. stoljea, premda se zamjetan porast takvih tekstova takoer mo~e uo iti od 90-ih godina proalog stoljea. Dje ji pisci kao da su i prije ostalih (tj. neovisno o stilskoj dominanti ostatka knji~evnosti) bili svijesni va~nosti stvarnosti koju pamtimo pa su nastojali uz pomo te spoznaje pronai najefikasniji put do mladog itatelja. Mnogi od njih naali su ga upravo povratkom u vlastito djetinjstvo, o~ivljavajui proalost koju su pohranili negdje u strukturi svog mentalnog i emocionalnog sklopa. Pisanjem o vlastitom djetinjstvu, pisanje zapravo postaje lakae jer u odreenoj mjeri postaje  prepisivanje , postaje vlastiti simbol. Ujedno, pisac na taj na in svjesno nudi autobiografski ugovor mladom itatelju, kupuje ulaznicu za ulazak u podru je njegovih interesa. Pravo na pri u koje tako precizno funkcionira u  odrasloj knji~evnosti, pokazuje svoju djelotvornost i u podru ju dje je knji~evnosti. Bez obzira ato nam se mo~da u prvi mah ini da su djeca manje zahtjevni itatelji, situacija je vjerojatno suprotna. Probiti se na dje je tr~iate simboli kih dobara vjerojatno je te~e nego savladati zakone istog u podru ju knji~evnosti za odrasle. Koliko god je, s jedne strane, dijete blagonakloni itatelj za kojeg su uglavnom neva~ni vanjski, izvantekstualni signali, poput imena autora, obrazovanja, nacionalnosti, rase, spola, dobi, politi ke i vjerske pripadnosti, s druge strane, djeca su izuzetno selektivna u odabiru samih unutartekstualnih obilje~ja (prvenstveno motivsko-tematskog i jezi nog sloja teksta). Va~an kriterij pri tome je zanimljivost i bliskost predo enog iskustva s vlastitim intelektualnim i duhovnim svijetom, ato je opet, u velikoj mjeri, predodreeno stupnjem psihi kog razvoja djeteta. Sve ato je iz bilo kojeg razloga izvan recepcijskog horizonta dje jeg itetelja (prezahtjevnost ili neaktualnost tematike, slo~enost emotivnih nijansi, nerazumljivost leksika, kompozicijska zamraenost...), ostat e bez itateljske prihvaenosti, tj. bez prava na glas, prava na pri u. Mo~e se dogoditi da i knji~evno najvrjednije djelo (govorei jezikom kritike) ostane bez svojih implicitnih recipijenata, zarobljeno u vakuumu autnje, ako iz odreenih razloga ne odgovara kriterijima dje jeg iteteljskog tr~iata. S druge strane, pojedina djela koja inicijalno nisu pisana s namjerom osvajanja dje jeg itatelja u kona nici postignu upravo to zbog toga ato ih je dijete do~ivjelo i prihvatilo kao svoje. Dje ju pa~nju privui e ponekad i oni dogaaji koji su s glediata odraslog ovjeka nevrijedni pa~nje, pripovjeda i koji su za odraslog itatelja neuvjerljivi, raspleti koji odraslima djeluju nemotivirano - samo ukoliko su kompaktibilni djetetovu stupnju psihi kog razvoja. Najkompaktibilniji dje jem iskustvu zasigurno su upravo oni tekstovi koji i samo govore o djetinjstvu - osobito o pro~ivljenom, do~ivljenom, iskuaanom, tj. o vlastitu djetinjstvu. Autobiografski diskurs u prozi hrvatske dje je knji~evnosti  najvei  prepisci vlastitog djetinjstva Pojavom Jagode Truhelke i Ivane Brli-Ma~urani tema dje je svakodnevice ulazi na velika vrata u naau dje ju knji~evnost, a s njom ujedno, kod nekih autora, i autobiografska utemeljenost. Od dviju spomenutih suvremenica nai emo je kod prve, Jagode Truhelke, koja je formu dje jeg romana oblikovala na osebujan, vlastiti na in - kao obiteljski roman. Jagodi Truhelki pripada prvenstvo na naaoj listi hrvatskih dje jih prozaika koji su u svojim djelima ostvarili autobiografski tip diskursa, u bilo kojoj ina ici. Pritom, naravno, nemamo iluziju da emo utvrditi neki cjelovit, apsolutan i nepromjenjiv popis pisaca i njihovih djela, ato zbog vremenskih i metodoloakih ograni enja, ato zbog teorijski osjetljive, fluidne, ponekad viaezna ne i hibridne prirode same tekstualne grae. Skup pisaca i djela koja emo ovdje spomenuti mo~e poslu~iti tek kao okosnica za detaljnije prou avanje autobiografske problematike na podru ju dje je knji~evnosti, koja dosada nije sustavnije prou ena. Okviran pregled proznih tekstova hrvatske dje je knji~evnosti za koje nam se ini da predstavljaju odreeni tip autobiografskog diskursa izgleda ovako: Jagoda Truhelka: Zlatni danci Vladimir Nazor: Pri e iz djetinjstva; S ostrva, iz grada i sa planine Josip Pavi i: Memento; Zapisi o djetinjstvu Zlata Kolari-Kiaur: Moja zlatna dolina Pajo Kani~aj: Zapisi odraslog lima a; Kad sam bio odrastao Zvonimir Balog: Bosonogi general Jo~a Horvat: Sedmi be; Besa Blanka Dovjak-Matkovi: Zagreba ka pri a Branko Hribar: Adam Vu jak Ivica Ivanac: Maturanti Nikola Puli: Krkom uzvodno; Posljednja igra Ivan Ian Ramljak: Suza i radost didova Tito Bilopavlovi: Paunaa Miroslav Slavko Maer: Djedovo slovo Zlatko Krili: Prvi sudar; Veliki zavodnik; `aljive pri e i pri e bez aale Sanja Pili: O mamama sve najbolje; Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije Zoran Pongraai: Razgovori s bratom; Nije on te~ak, on je moj brat Ratko Bjel i: Ratkodovatine; Gdje je Vlasta? Vladimir Novotny: Gimnazijske frke Sanja Lovren i: Savraen otok (mala kronika jednog obiteljskog ljetovanja) Josip Balaako: Razbijeno zrcalo Ruaka Stojanovi-Nikolaaevi: Anina druga mama Mario `ari: Treanjeva ke treanje Sanja Polak: Dnevnik Pauline P.; Drugi dnevnik Pauline P. Primjer autobiografskog diskursa - Nazorove PRI E IZ DJETINJSTVA Potraga za anelom ili potraga za nestalim djetinjstvom? Za razliku od ranije napisanih pripovjednih djela za djecu, koja su naglaaeno fiktivnog karaktera, dvije Nazorove kasnije zbirke pripovijedaka - Pri e iz djetinjstva (1924) i S ostrva, iz grada i sa planine (1927) - u izravnom su odnosu s temom autobiografizma, a takoer ih, osobito s obzirom na motivsko-tematski sloj (djetinjstvo), mo~emo pridru~iti djelima koja mogu itati i djeca. Obje su zbirke autobiografskog karaktera - sam je autor glavni lik u veini pripovijedaka, a dogaaji su, ini se, motivirani sjeanjima na dogaaje iz vlastitog djetinjstva. Bez obzira na vei broj tekstova u kojima je vidljiva autobiografska podloga (Voda, Aneo u zvoniku, Lov na konope, Gemma Camolli, Zmija...), Nazorov doprinos autobiografskom pristupu u hrvatskoj dje joj prozi ilustrirat emo novelom Aneo u zvoniku. Aneo u zvoniku zasigurno je najlirskiji, ali i najtopliji, najljupkiji i  najdje jiji Nazorov autobiografski tekst. Osim jezi nostilskog sloja tome izuzetno pridonosi i dob glavnog lika, dje aka Vlade, kojemu je svega pet godina. U tom je tekstu Nazor najdublje zaronio u svoja djetinja sjeanja, u svoje najranije, oto ke, dane. Polako i oprezno odmaknuo je koprenu zaborava i ponovno, isprekidano i bljeskovito, ali ipak sasvim jasno, pogledao i osluhnuo prvotne, najdojmljivije do~ivljaje djetinjstva. O tim bljeskovima sjeanja i sam eksplicitno govori zapo injui pripovijedanje: Rodih se u gradiu na ~alu morskoga kanala. (...) Ne vidjeh ga od svoje pete ili aeste godine, al ga se i sada sjeam. Pamtim i kojeata ato sam u njemu do~ivio. Nekoliko osamljenih, al jasnih slika, nalik na svijetle trenutke mutna poluzaboravljena sna, ni e iz mog pamenja i le~i na sivome moru zaboravi kao oto ii obasjani suncem. Vidim oleandre u dvoriatu pokraj mora, pred starinskom kuom, u kojoj sam se rodio, a dijete se u njemu igra. Kupam se, joa sitan kao crvi, na igalu  Vrila , dok me majka gleda s prozora obli~nje kue i vi e, ne znam, da li ozbiljno ili od aale: Roni, Vlado! Roni! Nazna ivai nedvosmislen autobiografski okvir pripovijedanja, autor iznosi do~ivljaj vezan uz potragu petogodianjeg dje aka za anelom u crkvenom zvoniku, odnosno, za rjeaavanjem zagonetke tko (ili ato) kuca po  Unuku , najmanjem od triju zvona, s obzirom da se nitko i niata ne vidi. Ono zbog ega ova novela nesumnjivo ulazi u vrh hrvatskih proznih ostvarenja, prije svega je pripovijedanje iz dje je vizure - pripovijeda se u prvom licu, ali je va~no da je dje ak ujedno i fokalizator, tj. da se cijelo zbivanje gleda njegovim petogodianjim, naivno djetinjim, su~enim pogledom. U tom dje jem, naivnoau i maatom obojenom vidokrugu, krije se ljepota i knji~evna vrijednost ove pripovjedne minijature, ali i privla nost za mladog itatelja. Iako je, piaui Anela u zvoniku, Nazor ve 30-ogodianjak, u tekstu je o uvana izvorna veza s djetinjstvom; autenti nost dje jeg (fantazijskog, bajkovitog, znati~eljnog) pogleda na svijet, shvaanje igre kao ne eg ato ima zbiljski presudnu va~nost, ~elja za otkrivanjem novog, poriv za rasplitanjem enigmi, nepresuano vrelo pitanja i ona prvotna, neiskvarena ljudska dobrota. Autor sasvim neposredno, kao da se joa uvijek nalazi na onom mjestu i u onom vremenu, do arava dje akovo stanje proizaalo iz gotovo misti nog do~ivljaja susreta s anelom: Obla i lebdi visoko iznad zvonika. Sunce ga obasjava samo s jedne strane, pa su mu rubovi kao od zlata. Mijenja se polagano. Postaje dulji; pru~a se uvis, sve je viae nalik na odrasla dje aka s bijelim krilima. - Aneo! Gledam u nj. A on se spuata nani~e, postajui manji i bjelji. Sunce mi udara u o i pa mi smeta gledanju. Ipak vidim, da se spustio iza vrha zvonika, pa ga ondje i nestalo. Dje aku se nije inilo kao da je vidio anela, on ga je doista vidio. Taj nam je do~ivljaj autor prenio u svoj svojoj izvornosti, ostvarivai njome sna~nu, intenzivnu epifaniju. Zanimljiv je i lik ~upnika - unato  tome ato predstavlja zbiljski, i to  odrastao , ozbiljan svijet, a uz to simboli ki utjelovljuje ugled i druatveni autoritet  on ne rasprauje, kao ato bi se mo~da o ekivalo, dje akovu sna~nu iluziju. Rasprailo ju je kasnije, naravno, samo odrastanje, ali je unato  tome ostala pohranjena u sjeanju upravo onakva kakva je prvotno bila  djetinja, sna~na, imaginativna. Dokaz za to, prije svega, jest ovaj izniman tekst. Sve Nazorove autobiografske pripovijetke, pa tako i Aneo u zvoniku, tekstovi su gdje nesumnjivo postoji identitet triju va~nih instancija  autora, pripovjeda a i lika. Potvrdu tome nalazimo u pripovijedanju u prvom licu, ato podrazumijeva da je pripovjeda  jednak liku; u tome da se glavni lik zove Vlado (Vladimir), baa kao i autor, koji je takoer rano djetinjstvo proveo na otoku Bra u. Evidentno je stoga da je priroda tih tekstova autobiografska, a primijenimo li u njihovoj analizi Genetteovu klasifikaciju, utvrdit emo da pripadaju prvom pripovjednom tipu, tzv. autobiografskom trokutu, gdje postoji potvrda identi nosti spomenutih triju instancija pripovjednog teksta. Pokuaamo li ih propustiti kroz prizmu dvostukog kriterija Lejeunea, zaklju it emo da se radi o autobiografskom, a ne fikcionalmom ugovoru izmeu autora i itatelja; ne samo stoga ato postoji identi nost imena, ve i zbog samog naslova zbirke (Pri e iz djetinjstva), koji signalizira stvarnost kao izvoriate, dok odrednicu pri a ne treba shvatiti kao ~anrovski signal, ve kao opu naznaku pripovjednog karaktera teksta. SA}ETAK Predo avanje totaliteta, vremenoprostora djetinjstva, i svega onoga ato ono sa sobom nosi (nazvali smo to kronotopom djetinjstva), vje na je, samorazumljiva i neizostavna intencija dje je knji~evnosti. Djetinjstvo je uvijek aktualna ulaznica za recepciju kod mladog itatelja, osobito vlastito - kriterij koji priskrbljuje tzv. pravo na pri u i stalna vrijednost na dje jem tr~iatu simboli kih dobara. Ve i nakon povrana promatranja korpusa hrvatskih dje jih autobiografskih tekstova u prozi, evidentna je ~anrovska i poeti ka raznovrsnost. Bogatstvo oblika i ~anrova kree se u rasponu od knji~evnih vrsta karakteristi nih za stvarnosnu prozu - dnevnici, memoari, kronike  preko mjeaovitih, hibridnih vrsta, kao ato je putopis, do uobi ajeno fiktivnih vrsta  romana i pripovijetke. U itavoj toj lepezi ~anrova koji su podatni za oblikovanje na autobiograskoj osnovi, jedino ato izostaje - i u tome je temeljna razlika izmeu autobiografskog diskursa  odrasle i autobiografskog diskursa dje je knji~evnosti  jest prava,  ista autobiografija. isti stvarnosni diskurs, oslabljene dogaajnosti, nema ni pribli~no tako pozitivan recepcijski odjek kao diskurs temeljen na autobiografskoj podlozi, ali oblikovan prema zakonitostima fabuliranja fiktivnog narativnog teksta, ato u najveoj mjeri proizlazi iz bioloaki determiniranih zakonitosti u razvoju djeteta, u ovom kontekstu implicitnog itatelja. Stoga ne samo da u okviru dje je knji~evnosti ne mo~emo govoriti o autobiografiji u u~em, ~anrovskom smislu (ato je ionako uglavnom napuaten pristup kod veine suvremenih teorijskih pristupa problemu autobiografizma) ve je i sve druge navedene ~anrove koji bi trebali participirati u podru ju zbilje, kao ato su dnevnik, memoari, kronika ili putopis, potrebno promatrati uvjetno i u airem smislu, uva~avajui specifi nu tendenciju omekaavanja krutih ~anrovskih granica i fino pro~imanje slojeva faktualnog i fiktivnog. Nije zato iznenaujue da kvantitativno prevladavaju djela hibridnog karaktera - autobiografski romani (ponekad romansirane autobiografije) i autobiografske pripovijetke, koliko god bilo teorijski opasno, a ponekad i paradoksalno, koristiti takva terminoloaka odreenja. Rije  je o izrazito slojevitim i viaezna nim tekstovima labavih vrstovnih i ontoloakih granica (zbiljsko/fiktivno) te ih je kao takve mogue ia itavati na razli ite, ponekad ak i meusobno kontradiktorne na ine. Nazna ili smo nekoliko pristupa (G.Genettea, P.Lejeunea), premda je kona ni sud i interpretacijski horizont uvijek u kona nici stvar interpretatora. Uva~avajui slo~enu mre~u informacijskih impulsa, koju osim unutartekstualnih signala, uvijek ini i meusobno preplitanje izvantekstualnih signala (naslovnica djela, unutarnja naslovnica, ~ivotopis pisca, iskazi samog autora izvan podru ja pojednog teksta, iskazi drugih o djelu - pogovori, predgovori i sl., ostala autorova knji~evna ostvarenja...) s vlastitim interpretatorovim znanjima, iskustvima, dojmovima, predrasudama, svaki itatelj donosi kona nu procjenu o tome pripada li neki tekst autobiografskom diskursu (i koje je njegovo zna enje) ili pak nema dovoljno elemenata za takvo odreenje. Upravo zbog toga prou avanje autobiografskog diskursa predstavlja vrlo zamraen, delikatan pa i nezahvalan proces; s druge strane, upravo viaezna na i fluidna priroda takvih tekstova generira temeljnu zanimljivost njihova prou avanja  otvorenost novim pogledima i pristupima, ar otkrivanja novih zna enja, poveznica i podtekstova. LITERATURA Andrilovi, Vlado - udina, Mira: Osnove ope i razvojne psihlogije, `kolska knjiga, Zagreb, 1987. Benveniste, Emile: O subjektivnosti u govoru, Opaske o funkciji jezika u Frojdovom otkriu, u: Problemi opate lingvistike, Nolit, Beograd, 1975. Crnkovi, Milan: Povijest hrvatske dje je knji~evnosti I., Znanje, Zagreb, 2002. de Man, Paul: Autobiografija kao raz-obli enje, Knji~evna kritika, br. 2., 1998. Flaker, Aleksandar: Umjetni ka proza, u: Uvod u knji~evnost, Grafi ki zavod Hrvatske, Zagreb, 1983. Hranjec, Stjepan: Dje ji hrvatski klasici, `kolska knjiga, Zagreb, 2004. Hranjec, Stjepan: Pregled hrvatske dje je knji~evnosti, `kolska knjiga, Zagreb, 2006. Lejeune, Philippe: Autobiografski sporazum, u: Autor, pripovjeda , lik (zbornik priredio Cvjetko Milanja), Biblioteka Theoria Nova, Osijek, 1999. Nazor, Vladimir: Aneo u zvoniku, u: Pripovijetke, Mladost, Zagreb., 1980. Truhelka, Jagoda: Izabrana djela, knj. I. (predgovor Ljerke Matutinovi), Naaa djeca, Zagreb, 1995. Vel i, Mirna: Otisak pri e, August Cesarec, Zagreb, 1991. Zlatar, Andrea: Autobiografija u Hrvatskoj, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.  Zlatar, Andrea, Autobiografija u Hvatskoj, Matica hrvatska, Zagreb, 1998., str. 5.  Isto, str. 6.  Vel i, Mirna, Otisak pri e, August Cesarec, Zagreb, 1991., str. 12.  Isto, str. 11.  Zlatar, Andrea, Autobiografija u Hrvatskoj, Matica hrvatska, Zagreb, 1998., str. 103.  Osobito u radovima O subjektivnosti u govoru i Opaske o funkciji jezika u Frojdovom otkriu (u knjizi Problemi opate lingvistike, Nolit, Beograd, 1975.)  U knjizi Autobiography as De-Facement (kod nas: Autobiografija kao raz-obli enje, Knji~evna kritika, br.2, 1988., str. 119. - 128.)  Vel i, Mirna, Otisak pri e, August Cesarec, Zagreb, 1991., str. 30.  Npr. knjiga P. J. Eakina, Fictions in Autobiography, Studies in the Art of Self-Invention (1985)  Vel i, Mirna, Otisak pri e, August Cesarec, Zagreb, 1991., str. 30.  Vel i, Mirna, Otisak pri e, August Cesarec, Zagreb, 1991.,str. 30.  Isto, str. 39. (preuzeto iz: Starobinski, Jean, Le style de l autobiographie, in: L oevil vivant, 1970, str. 83.-98.)  Vidi: Isto, str. 42, 43.  Lejeune, Philippe, Autobiografski sporazum, u: Autor, pripovjeda , lik (zbornik priredio Cvjetko Milanja), Biblioteka Theoria Nova, Osijek, 1999., str. 202.  Isto, str. 202.  Vidi: Isto, str. 203.  Vidi: Zlatar, Andrea, Autobiografija u Hrvatskoj, Matica hrvatska, Zagreb, 1998., str. 152.  Lejeune napominje da je, za razliku od romana, koji implicira romaneskni sporazum, pripovjedni tekst neodreen i dopuata oba sporazuma  autobiografski i romaneskni (fiktivni)  Vidi Flaker, Aleksandar, Umjetni ka proza, zbornik Uvod u knji~evnost, Grafi ki zavod Hrvatske, Zagreb, 1983., str. 440.  Andrilovi, V. - udina, M., Osnove ope i razvojne psihologije, `kolska knjiga, Zagreb, 1987., str.122.   jer prepisujem, naime, ato se doista dogodilo, a ako se nije dogodilo, moglo se dogoditi.  vidi u: Hranjec, Stjepan, Dje ji hrvatski klasici, `kolska knjiga, Zagreb, 2004., str. 363.  Pojam koji koristi Bordieu (1982) govorei o smislu autobiografskog  Vidi u: Zlatar, Andrea, Autobiografija u Hrvatskoj, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.  Isto  Misao Klaussa Manna: Sjeanja su nepouzdana, no nema druge stvarnosti do one koju pamtimo.  U svojem tekstu Roland Barthes par Roland Barthes (Paris, 1975., 60-61), R. Barthes je rekao:  ...ja sam svoj vlastiti simbol, ja sam pri a koja mi se dogodila...ja, ta imenica polja imaginarnoga...  Vidi u: Vel i, Mirna, Otisak pri e, August Cesarec, Zagreb, 1991., str. 46.  Bijeli jelen, Dupin, Minji, Genovevina koauta, za djecu preraen Veli Jo~e, Halugica, Albus kralj, Svjetionik, `uma bez slavuja, vidi u: Crnkovi, Milan, Povijest hrvatske dje je knji~evnosti I, Znanje, Zagreb, 2002., str. 278., 279.  Nazor, Vladimir: Aneo u zvoniku, u: Pripovijetke, Mladost, Zagreb, 1980., str. 128.  Isto, str. 132.  Vidi ulomak o Philippeu Lejeuneu i fusnotu br. 39 PAGE  PAGE 20 4t4BHXfjlr|jtzBTN4FHJLNfzFZļh Xh'!h fCJaJ!jh'!h'N0JCJUaJhPJg h'N6 h?h'Nh>hfh>h'!hs}!jhk}h-bZ0JCJUaJh-bZh-bZ6 h-bZh-bZh-bZhC{@h'Nh@7tvxz&dzj|~ÒhWAhCth jh']h-bZ0JUh=jh-bZ0JU hIp56 h-bZ56hk}h@ h-bZ6hth-bZ6ht6h-bZ6h X hk}h-bZjhk}hk}0JUh$(h-bZ6h-bZhs}2 R   >      . \  DFDr`|(H &d8LR`<VXZž妲妢嶲 hh-bZhtRh hxh@Lh']h~hWA hh-bZjhhIp0JU h-bZ6jh-bZ0JUhIph-bZhCths}hvjhCt0JU:Z&(*Nl 0 `"b"###%%6%P%p%%%%%%& &6&`&&&&'>'X'v'''''(.(J((((( ))):)V)t))****+8+v++++繾ϬϬh)3 h 6h3&h-bZ6 hnp=6 h-bZ6hUoh8zh@Lh hh-bZ6h=h G)hh-bZh fhCthCt56 h-bZ56B(*#%P%%6&&&>'v'''.((( )V))*+v++R,,$ & Fdha$gd-bZ$dh`a$gd $#`#a$gd@L+R,p,,,, -4-N-f------..,......d/f/h/////0@0B0P000@11123¹~zvqlqhvvvh g h8z6 hCt6h8zhUojh@Lh@L0JUh@LhCth.h f56 hCt56h=hCt5CJaJhCt6CJaJh g5CJaJh}p5CJaJh=5CJaJh gh=5CJaJh5CJaJh~h6 h~6h-bZ h-bZ6',,4---....599::=R>$dh^a$gdUo$dh^a$gdCt$dh`a$gdU3$dh`a$gd)3$a$gd@L $dha$gd. $dha$gd}pdhgd^$ & Fdha$gd~$ & Fdha$gd-bZ3 33333333 4444455X888899N>P>R>>>FAACDdH J JzKrPY Y(Ytttttttt$dh`a$gdPJg $#`#a$gdPJg$a$gdu$dh`a$gdUo$dh^a$gdPJg$dh^a$gd~$dh^a$gdCt$dh`a$gdU3LLLMhPJgh|Oh.hPJg5CJaJhPJg5CJaJ h^hh}pjhCt0JU hnhCthahCt6 hCt6hUohU3hCth . hU36hU3hU3618a^agJhhhlDlNl\l m*mooftht~ttttttttuNuuuuuBvHvXv|vv"wjwwxh h hPJg6h  hR&>hPJghPJg=ttttttttttttttttuvNwwx$ & Fdha$gdZ$ & Fdha$gd,3$ & Fdha$gd,3dhgd,3 $dha$gdu$dh`a$gdPJgxJyy{{x||}}}}}}}}}}}} $dha$gdu$dh`a$gd,3$dh`a$gd,3 $dha$gd,3$ & Fdha$gd::e$ & Fdha$gdZ$ & Fdha$gd,3||}B}d}}}}}}}}}}}8~<~>~`~~~~(@jlȀ̀$:XnDû~ hRSh::eh&qnh::e6 hU h::e h::e6h::ejh::e0JUhDghI|h-bZhR&>hCt6hR&>h)36 hR&>h)3huhu5CJaJhB h,35CJaJh,35CJaJ hhh,3hZh,3 h,361}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}} $dha$gdDg $dha$gd-bZ$dh`a$gd-bZ $dha$gdCt$dh`a$gd)3}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}} $dha$gdDg}~~~~~ ~ ~~~~~~~~~~ ~"~$~&~(~*~,~.~0~2~4~6~ $dha$gdDg6~8~:~<~~j>$Lއgd}b$a$gd}b$a$gd`h$a$gda$a$gdI|gdI|gdDg$dh`a$gdDg $dha$gdDgЂ>@x(B҄$&̅LNv܆އD6Vj4xʋ̋΋ЋҋDFЍҍԍ<~D hIph::e h::e56 h>h::e hah::e h_h::e hA.h::e h3Fh::e h::e6h::ejh::e0JUI̋Dҍ~FڐxR$h]hgdu &`#$gd|OgdCt$a$gdUo$a$gd-bZgd-bZgdk}$a$gd'N$a$gd}bDFHjؐڐܐ &xz|~ؑ&*@DX\RTx$&”Ĕù鹳ähDgh G)0JmHnHu h::e0Jjh::e0JUh G) hh::e hUoh::ehUoh::e6 hz}h::e h::e6h::ejh::e0JUhk}h::e66”Ĕ, 001h:p|O/ =!"#$%@@@ DgNormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List>@> Dg Footnote TextCJaJ@&@@ DgFootnote ReferenceH*4 @4 uFooter  !.)@!. u Page Numberw#[$Q') *l*:=:CEFuILPYf|jlopr8tt + Ue8-t0]!(O ( + 5CD #2&~-)3p448556?79<@DR'STTTUPUQUnnnn}}C}l}m}JFsւ<WoăރO6Ѕ,-o؉#Vnj^hPS0ϭ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvˮۮ"3([b~/GXӴ>AŷXj00000000000000000000000000000000000000000000000p0p 00 00 00 00 00000800p0P0P0P0P0P0P00p0h0h00p0x0x0x00p 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 0 0 0 0 0 0 0 0 00000 00p0000000p0000000p0p0p0p0p0p0p00p0p00p0p0p0p0p0p0p0p000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0p 0 0 0 000000000000000000000000000000000000 0 0 00000000000000000000000000000 0 00 0000000000000000000000@0@0@0p@0@0p@0@0@0@0@0@0p@0@0p@0@0@0@0P@0@0p@0p@0p@0@0@0@0p@0@0@0p@0p@0@00<Ȣ!@0@0@0@0@0@00΢ #2&~-)3p4QUnnnn}}C}l}m}Ѕ-ohv[bO900O900O900O900O900O900 `O900O900O900O900O90 0LO90 0O90 0M900M900Oy00M900M900M900M900O900O900 PO900O900O900O900M900WM900M900M9000M9000 04LOy00SOy00Oy00@0  0zĢ d0Fh$4Z+3L8a|DĔaefgijkmx 0(,R>tx}}}6~Ĕbdhl”c !!8@0(  B S  ?56BD24wz m n % ' X Y m n XY-.89?A  RS>@XZtu XYjkYZ`fde' ) W X s t u!v!""""##J$K$[$^$`$a$$$%%1&2&Y&Z&P'S'8(:(x(y(((((Y)Z))) **l*n*++}-~---;.<.M.O.t.v.;/=///f0h000x1y11111111111&2(25272?2@2F2G2c2d2(3)333333333!4"4:4<4L4M4Z4[4n4p4555566888888J9K9e9h99999::];^;;;c<e<}<<T=U===>>'>(>>>6?7???#@$@e@f@VAXAAAAABBBB9C7?799~<<?D@DRR&S'STTTTUUOUQUnnnn}}B}C}k}m}IJEFrsՂւ;<VWnoÃă݃ރNO56υЅ+-no׉؉"#UVƌnj]^ghߛOPRS/0έϭvxʮͮڮݮ!$26'*Z]ad}.1FIWZҴմ=@@CķǷWZilv!!55C}l}ւ<năރ6Ѕ^uvjkrs~~.05vvwx~îƮȮˮˮ56)*YY\]cdhiȴɴ23@AA ظظXXjj Andrijana_Z퐜pzLR:jc!l~YnTgV|psR:jc^`o(. TT^T`hH. $ L$ ^$ `LhH.   ^ `hH. ^`hH. L^`LhH. dd^d`hH. 44^4`hH. L^`LhH.h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH^`6OJPJQJ^Jo(-TT^T`OJQJ^Jo(hHo$ $ ^$ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hHdd^d`OJQJo(hH44^4`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH_ZnpspzL!l0jo         c:         ed*a'   U }pDZ@'!,3 ~"&$'PX( G) .)3 c3 8<3<np=R&>B?C{@WAC{E.J K@LbN'NtR X8xX-bZ}b::e gPJgfDmUomsx&{k}s}z~PgU34%`hu(|OZ:w0^jI|e f|p8z>]e ^.UDg$T']q( yv}=Ip>ECt> fhl@ X XXXXX X$X&X'X(X.X0X2X3X5X7X9X<X=X?XAXCXDXEXOXUXWXXXYXZX\X]@@@@8@@@6@:@<@@@H@P@T@V@X@d@h@l@n@r@v@z@@@@@@@@@@@@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial?5 z Courier New;Wingdings"hG\fQf j mY< mY<r4d 2QH ?DgUVOD Andrijana Andrijana      Oh+'0  4 @ L Xdlt|UVODfVOD Andrijana ndrndrNormaln Andrijana 32rMicrosoft Word 10.0@fUV@aZ@8[V@ K| m՜.+,0 hp   Lajtman/Kos<YA UVOD Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$)Root Entry F K|+1TableveWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q