ࡱ>    5@  ybjbj22.XXvvvL3C********JALALALALALALACR;FVLAv **  LAvv**B666 v*v*JA6 JA666VZ>@vv?* 0P|*> JAC03C>xF/F?vvvvFv?,*"L6dx***LALAD+0Andrijana Kos-Lajtman U iteljski fakultet Sveu iliata u Zagrebu Podru~nica u akovcu LUDI KA FUNKCIJA INTERFERENCIJE USMENIH I PISANIH POETI KIH MODELA SA}ETAK Rad je nastao kao nastavak istra~ivanja odnosa usmene i pisane hrvatske knji~evnosti u naaim osnovnoakolskim itankama viaih razreda (u okviru projekta Dje ja i usmena knji~evnost u interferenciji). Istra~ivanje je, izmeu ostalog, dovelo do uvida u raznolikost funkcija koje se mogu prepoznati u diskursima nastalim specifi nim dodirima i pro~imanjima usmenih i pisanih poeti kih modela. Ovdje se rasvjetljuje najzanimljivija, ali u tekstovima naaih itanki izuzetno slabo zastupljena funkcija spomenutog tipa diskursa, ludi ka funkcija, interpretiranjem nekoliko primjera knji~evnog ludizma koje mo~emo pronai u naaim itankama. S obzirom na to da je ludizam jedna od temeljnih dimenzija djeteta i djetinjstva, ali i bitna dimenzija umjetnosti te ovjeka uope, nastoji se ukazati na osebujnost upravo ove vrste tekstova  promatramo li ih kao ud~beni ko ativo, neizostavni su jer na zanimljiv i humoristi an na in zrcale elemente poetike usmene knji~evnosti s kojom mlade itatelje neupitno treba upoznati, dok njihova igriva i homoristi na priroda nastavnom realizacijom objedinjuje viae razli itih intencija  od zabavlja ke, estetske, edukativne, terapeutske, do one pragmati ke  intencije pridobivanja mlada recipijenta i motiviranja za potencijalna budua itanja. Klju ne rije i: usmena i pisana knji~evnost, interferencija, ludizam, humor, jezi na igra, novobajkovitost, itanke Usmena i pisana knji~evnost Usmena knji~evnost svakog naroda kompleksan je i viaeslojan fenomen u koji nije lako proniknuti i jednozna no ga opisati, ije su funkcije viaestruke, a pojavnosti raznovrsne, i koji je tijekom desetljea u kojima je priskrbio status predmeta vrijednog znanstvenog prou avanja nailazio na razli ite recepcije, interpretacije te, osobito, razli ite valorizacije. Glavna specifi nost usmene knji~evnosti u odnosu na njezinu pisanu ina icu krije se u na inu njezina viaestoljetna funkcioniranja u vidu neposredne usmene komunikacije, ime je ujedno oblikovan njezin prete~it modus egzistiranja, dok je zapisana usmena knji~evnost (sintagma je zapravo oksimoronska) ograni ena tek na posljednju, mnogo krau etapu u njezinu razvoju i postojanju. ar usmene knji~evnosti mo~da i treba tra~iti upravo u onome ato proizlazi iz njezine nepisane, nefiksirane prirode  varijante njezinih narodnih oblika koje samo potvruju bogatstvo njihove neukalupljive izmjenjivosti, uz stabilnost osnovnih struktura. Usmenoknji~evni oblici otvaraju i uvijek aktualno knji~evnoteorijsko, ali i socioloako i etnoloako pitanje o odnosu individualnog i kolektivnog. U procjepu izmeu individualnog i kolektivnog oni postaju modeli u kojima se pro~ima tradicija i povijesnost zajednice s kreativnoau pojedinca. Pojedinac (bez obzira na to ato se pravo zna enje i, osobito, vrijednost tom pojmu pridaje tek s razdobljem romantizma), premda predstavnik kolektiva i prenositelj kolektivne svijesti, koja datira iz davnih vremena, u svojoj bitnoj dimenziji ipak je i realizator specifi nog individualnog ina, a on se, u maksimalno apstrahirajuem pogledu, ozbiljuje kao kreativan in. Upravo iz kreativne jezgre svakog takvog (govornog) ina raa se mnogobrojnost varijanata usmenih tema i formi, ato je opet rezultat njihove usmene, nefiksirane, a time i mnogo fluidnije prirode. Nije udo, stoga, da upravo zapisivanjem usmenoknji~evnih ostvaraja, kao i sve airim i br~im razvojem pisane knji~evnosti, sudbina prve postaje sve zanimljivija, ali i neizvjesnija, a njezini oblici sve raznovrsniji i hibridniji. Proces interferencije usmene i pisane knji~evnosti javlja se u odreenoj mjeri kao neizbje~nost, kako za jedan, tako i za drugi tip knji~evnosti, pri emu, zapravo, govorimo o dvije strane iste medalje. Proces transformacije ne zahvaa, dakle, samo usmenu, ve i pisanu knji~evnost, i to u joa izrazitijoj mjeri. S glediata sveobuhvatne poetike korelacije o kojoj suvremena znanost o knji~evnosti sve viae govori, postaje jasniji odnos izmeu ta dva knji~evna modusa koji toliko esto meusobno interferiraju, odnosei se jedan prema drugome, zapravo, kao tekst i podtekst, pri emu, ovisno o smjeru utjecaja, jedan zadobiva jednu, a drugi drugu poziciju. Nama je osobito zanimljiv interferencijski proces koji kree od usmene knji~evnosti u smjeru pisane, danas mnogobrojnije, slo~enije, raznovrsnije, recepcijski atraktivnije. Taj je proces, vjerojatno i zbog svoje prividne prikrivenosti, neprimjetljivosti, fine uklopljenosti u diskurzivni prostor dominantne knji~evne matice, uglavnom slabo uo avan, a joa manje sustavnije i suvremenije prou avan i interpretiran. Upravo zbog osebujnosti odnosa o kojima govorimo, ali i njihove relativne neistra~enosti, ti suptilni i raznovrsni interferencijski procesi postaju glavni predmet naae znanstvene usmjerenosti. Usmena i pisana knji~evnost, kao nepregledna polja raznolikih jezi nih tvorevina, potencijalno su neprekidno otvorene jedna prema drugoj. Osobito je intenzivna tendencija pisane knji~evnosti da pronalazi svoje poticaje u usmenoj matici, ugraujui je autorski originalno u svoj pisani diskurs. Impulsi usmene provenijencije funkcioniraju u pisanoj ina ici na razli ite na ine, implicitni recepcijski odjek razli itog im je intenziteta, baa kao ato su i razli ite funkcije koje u takvom viaeslojnom diskursu mo~emo o itati. Interferencijski procesi izmeu dviju poetika mogu biti raznolike naravi te se o itovati na razli ite na ine - od prenoaenja emocionalnosti, obogaivanja svjetonazora, do preuzimanja ili premodeliranja tehnike - te na razli itim razinama  motivskoj, tematskoj, idejnoj, jezi noj, stilskoj, versifikacijskoj, strukturnoj... Zanemariti se ne bi smjele ni eventualne antipatije, odbijanja, negativne reakcije na poetiku usmene knji~evnosti, budui da su i one nerijetko bile vrlo plodonosne te da se analizom takvih stanja dadu objasniti neke pojave. 2. Ludizam u knji~evnosti Otkad je ovjeka, otad je igre. Iz injenice da je igra imanentna ovjeku, da je ona ovjeku u naravi, Ivan Golub analogijom razvija svoja promialjanja o ulozi igre u egzistiranju ovjeka i Boga te u kona nici izvodi sud da je i Bog, upravo stoga ato je ovjek Njegova slika, Deus ludens. Krenemo li od pretpostavke da je ludi nost temeljna ovjekova sastavnica, postat e razvidnije odakle mnogobrojni, premda esto neshvaeni u potpunosti, ludi ki porivi i djelovanja svuda oko nas  u prvom redu igra, kao naj eaa i najkonkretnija forma ludizma, te humor, a onda i smijeh, kao njene naj eae popratne manifestacije. Na temelju iste pretpostavke razvidnijim mo~e postati i uvid o funkcioniranju ludi ke knji~evnosti, pa i umjetnosti uope, kao sklopa fluidnih do~ivljajno-spoznajnih procesa na relaciji autor- itatelj, umjetnik-recipijent, to nije, na relaciji izmeu kreacije i recepcije. Najizrazitije to ke sli nosti izmeu igre i umjetnosti zasigurno su sloboda (besciljnost; opstanak s one strane nu~nosti) te autonomnost. Izmeu pojmova umjetnost i igra mo~e se staviti znak jednakosti pod uvjetom da umjetnost shvatimo kao in igre te, kao takav, in slobode, tj. pod uvjetom da igru shvatimo kao sam na in bivstvovanja umjetni kog djela. Govorei o igri, Sonja Briski Uzelac isti e da je u njoj skrivena bit najslobodnijeg, najrizi nijeg pa i najuzviaenijeg postojanja, te je ve sam umjetni ki in vraenje slobode; ato se potvruje u njegovoj suprotstavljenosti stvarnosti strukturiranjem sebe kao autonomnog duhovnog i jezi nog gesta, gotovo s fizi kom slobodom tranzita&  Drugim rije ima, slobodna, nesvrhovita djelatnost ovjekova duha klju no je mjesto koje nam omoguuje da na igru gledamo kao na ontoloaki temelj umjetnosti, a svaki umjetni ki in, u svojoj najairoj dimenziji, kao ludi ki. }elei rasvijetliti fenomen igre u ljudskom ~ivotu, mnogi su se filozofi, povjesni ari, antropolozi, knji~evni teoreti ari i drugi stru njaci bavili njime, svjedo ei i sami osebujnost pojave, kako na temelju vlastita druatvenopovijesna trenutka, tako i na temelju ranijih, uglavnom pisanih izvora. Klju na knjiga 20. stoljea o navedenoj problematici zasigurno je Homo ludens, O podrijetlu kulture u igri Johana Huizinge kojom autor dovodi u specifi an suodnos pojam igre i pojam kulture, promatrajui igru kao vitalnu druatvenu funkciju, kao slobodnu igru duha koja je temelj svake kulture, dok Roger Caillois u Igre i ljudi smjeata igru u temelj povijesnog razvoja civilizacije. Igra u umjetnosti nema samo estetsku i zabavlja ku funkciju - jedna od njezinih najva~nijih funkcija zasigurno je ona terapeutska. Ta je funkcija, kao i uope orijentacija na recipijenta, viae nego drugdje naglaaena upravo u dje joj knji~evnosti. Tekstovi dje je knji~evnosti stoga su u joa izrazitijoj mjeri u svojoj temeljnoj dimenziji ludi ki, baa kao ato je igra u ~ivotu djeteta izrazitije i transparentnije prisutna od igre u ~ivotu odrasla ovjeka, bez obzira na odavno prihvaeno i danas neprijeporno odreenje ovjeka (i) kao homo ludensa. Sloboda, igra, maata i humor kao univerzum i specifikum utemeljuju unutarnju zakonitost dje jeg vienja u svijetu knji~evnosti. Knji~evna igra terapeutska je za itatelja, izmeu ostalog, i zbog injenice da je rije  o procesu u kojem i sam aktivno sudjeluje, dajui svoj doprinos deaifriranju teksta. Odva~nost i prevladavanje uobi ajenih, usvojenih modela osnovni su preduvjeti svake igre. Ta je igra slobodna i samosvojna, nadreena pojmu zbilje, tj. sama je za sebe vlastita zbilja. Kad se govori o ulozi i funkcioniranju igre na podru ju dje je knji~evnosti, u prvi plan namee se osobina koju Toma Akvinski, uz ve spomenuto obilje~je o njenu neuslu~nu karakteru, ubraja meu dva presudna elementa svake igre  rije  je svojstvu igre da pru~a zadovoljstvo, tj. zabavlja. Upravo to obilje~je igre uvelike mora doi do izra~aja u tekstovima dje je knji~evnosti  iz jednostavna razloga ato su njeni konzumenti djeca, a djetinjstvo, samo po sebi, specifi no ~ivotno razdoblje, bitno obilje~eno igrom i igrivim do~ivljajem svijeta. U ludi kom diskursu dje je knji~evnosti prelama se tako viae razli itih funkcija  od zabavlja ke, estetske, edukativne, terapeutske, do one pragmati ke  funkcije pridobivanja mladog recipijenta i motiviranja za potencijalna budua itanja. 3. Ludi ka funkcija interferencije usmene i pisane knji~evnosti Prou avajui u nekoliko navrata procese interferencije izmeu usmenih i pisanih knji~evnih modela, osobito ispitujui status usmene knji~evnosti u aktualnim hrvatskim osnovnoakolskim itankama, doali smo do uvida ne samo da je priroda tih dodira i pro~imanja razli ita, ve i do saznanja o razli itosti u inaka (funkcija) uo enih interferencijskih procesa. U tekstu Funkcije interferencije Stjepan Hranjec izdvaja i analizira funkcije kojima je motivirano interpoliranje usmenoknji~evnih modela u pisani diskurs dje je knji~evnosti, determinirajui naj eae funkcije kao: arhaizaciju, regionalizaciju (zavi ajno-etnomentalitetnu funkciju), domoljubnu funkciju, novu bajkovitost (prevladavanjem usmene bajkovne strukture), poantnu funkciju i ludi ku funkciju. U ovom radu predmet naaeg interesa isklju ivo su ludi ki te novobajkoviti u inci (naj eae u uskoj vezi s ludizmom  temeljem obilje~ja slobode koja se prvenstveno o ituje u prevladavanju, prevrednovanju ustaljenih modela te zabavnosti) interferencijskih procesa, promatrani na primjerima knji~evnih tekstova naaih osnovnoakolskih itanki za viae razrede. Razlog zbog kojeg smo se odlu ili za detaljnije rasvjetljavanje upravo te vrste tekstova le~i u rezultatima spomenutog istra~ivanja koje je pokazalo da su takvi tekstovi relativno rijetko uvratavani u naae itanke, za razliku od tekstova s nekim drugim u incima interferencije (prvenstveno oslikavanja zavi ajnog etnomentaliteta). S obzirom da bi recepcijski kriterij trebalo izuzetno respektirati prilikom odabira tekstova za akolske itanke, pa i onda kad je rije  o specifi noj grupi tekstova koji su razli itim silnicama povezani s usmenoknji~evnim korijenima, svakako bi trebalo pronalaziti i one ostvaraje, obi no neato suvremenije tematike, u kojima se interferencijom s usmenim modelima ostvaruje ludi ka priroda (dje je) knji~evnosti. Takvi su tekstovi obi no izuzetno zanimljivi u enicima osnovnoakolske dobi te dobro itateljski prihvaeni, a to je, nadalje, va~an motivacijski faktor za potencijalna budua itanja i, uope, bilo kakve daljnje dodire s knji~evnom rije ju. Pri tome nikako ne mislimo da bi tekstove s funkcijom regionalizacije, arhaizacije ili domoljubnom funkcijom interferencijskih procesa trebalo izbjegavati. Rije  je samo o postizanju optimalne distributivnosti i na tom planu, ato je nu~no iz viae razloga - kako za kvalitetno provoenje nastave knji~evnosti, tako i za pridavanje primjerenog zna enja fenomenu ludizma u knji~evnosti, ali i u svakodnevnom ~ivotu djeteta i ovjeka openito. Primjeri ludizma i nove bajkovitosti - u inci raznolikih tipova interferiranja usmenih i pisanih poeti kih modela Kao primjer viaefunkcionalnosti diskursa nastalog na poticajima usmene (narodne) knji~evnosti, i narodnog ~ivota uope, mo~e se izdvojiti pjesma Starinske aege Miroslava Dolenca Dravskog. Ve i samim naslovom, uporabom arhai na kajkavizma aege (u zna enju aale, poaalice, obi aji, luckaste navade) pjesnik upuuje na aaljivost kao temeljni recepcijski horizont u okviru kojeg mo~emo ia itavati ovu kratku pri icu u stihovima. U spomenutom dijalektalnom pjesni kom tekstu ostvaruje se u prvom planu zavi ajno-etnomentalitetna funkcija, raznovrsnim i viaestrukim pro~imanjima pisanog diskursa s usmenim utjecajima  uporabom podravske kajkavatine (npr. japa, vuho, ganek, pavo inje, melja& ), oslikavanjem specifi nosti svakodnevnog narodnog ~ivota, mentaliteta ljudi, poslova (kravam donesi travo; operi im repe; dobro je po eai; racam nakoai koprive; ganka zriblji; cigla na ta kaj zvozi; kokruza za svinje narunji; graha zaberi& ; V ganku, v dvoru i v atali / treba biti isto!), ocrtavanjem specifi ne atmosfere zavi aja. Zanimljivo je da u sve to uklapa humoristi an ton kao bitnu odrednicu karakteristi nog pogleda na svijet, na svakodnevne ~ivotne situacije (malo se posrbel za vuhom / naheril kapo i rekel: / - Je, kak ne!), kao odrednicu ~ivotnog optimizma podravskog ovjeka, kojom tako efektno ostvaruje, osobito na kraju teksta, ludi ku funkciju - evidentnu kroz o evo dosjetljivo poigravanje sa sinom, ali osobito u njegovu prepredenu i neo ekivanu zavranu odgovoru (Bil bi bogme stigel / da se kesno nisi digel), humoristi nom i igrivom. `toviae, ona u kona nici postaje ak i naglaaenija, a svakako zanimljivija i recepcijski privla nija od spomenute funkcije tematske regionalizacije (ostvarenje slike zavi ajnog etnomentaliteta). Zanimljiv slu aj je Balogova pjesma Bra  u kojoj je kolidiranje s narodnom baatinom prisutno samo na jezi noj razini (cakavizam), dok, za razliku od Dolen eve pjesme, tematskim slojem pjesma sasvim dobro korespondira s tipi nim modernim dje jim pjesniatvom, prvenstveno vezanim uz ~ivot suvremenog djeteta (djeci je posao da vriate / sladolede masovno da liste& ). Ludizam pjesme proizlazi u prvom redu iz fonemske igre, to nije igre transformacije fonema koja se posti~e oduzimanjem jednog jedinog dijakriti kog znaka, ime automatski dolazi do promjene ak etiriju fonema,u ovom slu aju fonostilema. Naime, uklanjanje kva ice (c umjesto  i , z umjesto ~, s umjesto a) utje e na promjenu izgovora veine stihova. Pritom permanentno ponavljanje mekog c ili s stvara humoristi an dojam omekaavanja itave pjesme i fingiranja dje jeg, nerazgovjetnog govora (ato pjesnik i eksplicitno navodi: govor Bracana na djecji lici). Naravno, za tu priliku svjesno bira rije i koji u sebi imaju , , a ili ~ kako bi imao materijala za svoje stilisti ke eksperimente na leksi koj razini, koji su izrazito ludi kog karaktera (Na Bracu nista nikoga ne muci, / covjeci tu zive pjevajuci, / covjeci tu zive zvizdajuci). Uz to, u pjesmi ima i drugih modusa ludi kog pjesniatva  referiranjem na stvarne, velike osobe u humornom kontekstu, u ovom slu aju na poznatog pisca roenog na otoku Bra u (Tu se mo~e nai sunce, hlad i mir, / u njemu je roen Nazor Vladimir), pri emu uo avamo dupliciranje morfema -mir u dva susljedna stiha, ime se, osim semanti kog povezivanja, posti~e i rima; novotvorenicama (covjeci; ljudovi); poigravanjem oblikovnom/izraznom stranom rije i, tj. kontrapunktiranjem dviju rije i istog fonemskog slijeda (Bol  bol); poigravanjem zvu nom stranom rije i (Postire  prostire); ali i samom semanti kom razinom pojedinih stihova (Djeci je posao da vriste, / sladolede masovno da liste, / da se suncaju, po vodi brckaju, / da pijeskom crckaju, / da bademe krckaju, / da se lijevo-desno vrckaju& ; I macke tu su pitomije). Sve to u funkciji je stvaranja aaljivog, vedrog raspolo~enja, osobito efektno podcrtana na samom kraju pjesme (Dovoljno je da covjek u Bol doe / pa da ga bol proe.), ali ludizam pjesme ipak ponajviae proizlazi iz autorova originalna pristupa izrazu (leksiku), koji doista potvruje misao Vladimira Nabokova da je razlika izmeu komi ke i kozmi ke strane stvari samo u jednom (piskavom) suglasniku. Ujedno, to je ono ato Diana Zalar naziva komika koju jezik stvara, za razliku od one koju jezik izra~ava, s obzirom na to da prvenstveno proizlazi iz jezika kao oblika, dok je zna enjski sloj ipak u drugom planu. Prekrasan primjer ludi nosti hrvatske dje je knji~evnosti nastale, izmeu ostalog, i iz dodira s usmenoknji~evnim oblicima Ivankovieva je pjesma }utoljunac. U njoj autor, osim ato se pokazuje kao izrazito originalan rje otvorac (Ja sam bunac / ~utoljunac. // Curedirac, / nikadmirac, / brzotrk. // Ja sam sivac / zasvekrivac. // Gumo~vakac, / svudaskakac, / jakoamrk. ) koji stvara nove, otka ene rije i koristei plodan formant  ac (npr. pisac, sudac) i tako ~ivopisno i humoristi no oslikava prirodu ~ivahna suvremena dje aka, a ujedno nagomilava i rimu, ludizam posti~e i oslanjanjem na usmenu brojili ku strukturu, uo ljivu prvenstveno iz kratkih, ritmi nih, duhovitih stihova koji kao da sami navode da ih se izgovara u igri, i to po mogunosti im br~e, ato je ina e temeljna intencija usmenoknji~evnih brzalica. Diana Zalar o toj pjesmi primjeuje: Poput djeteta koji nikada nema vremena za podrobna objaanjenja i duga ke razgovore s velikima i odraslima, tako i ova pjesmica juri poput loptice-sko ice po ispisanom papiru, ve~ui grafi ki tri rije i u jednu (zasvekrivac), ili tvorei slo~enice i nagomilane rime uz pomo formanata  ac i  k. Buntovni ki je nova u gotovo svakom svom izri aju, a stihu dodatnu dra~ i iskri avost pridaje tekstura gotovo bez ijednog glagola. Poetski jezi ni ludizam u ovoj je pjesmi dvovrstan  s jedne strane, utemeljen na neobi noj tvorbenoj igri, a s druge, na nasljedovanju efektne ritmi ke i sintakti ke organizacije usmene brojilice i brzalice. Navest emo joa nekoliko primjera u kojima je ludi ka funkcija popratna funkcija, uz zavi ajno-etnomentalitetnu. Tako u Raosovoj pripovijetki Zorna obuka, osim ato se dijalozi ~ivo prezentiraju povremenim dijalektalnim interpolacijama (bolan, ded, zgotoviti, aa, krmak& ), najva~nije mjesto dobivaju kreativni stihovi protagonista, u enika, nastali na u iteljev poticaj, tj. prema zadanim ludi kim obrascima (jedan u enik dobiva zadatak slo~iti pjesmicu u kojoj e od samoglasnika koristiti samo a, drugi smije koristiti e, trei i, etvrti o, a peti samo u). U nastalim ludi kim stihovima primjetno je svojevrsno koketiranje s brojilicama i brzalicama (Vrana gavrana/ hvatala dva dana/ dva mlada jarana/ dva plava aarana/& ), prvenstveno kroz sintakti ku strukturu nabrajanja, naglaaenu ritmi nost, ponavljanje rije i i sintagmi ime se ritam joa viae intenzivira, ali ujedno se naglaaava i rima, kroz poigravanje fonemima (vrana gavrana; garava gavrana; svratala sa grana) pri emu u prvi plan dolazi foni ka strana stihova, potpomognuta mnogobrojnim aliteracijama te globalnom asonancom (uporaba jednog jedinog samoglasnika u cijeloj pjesmi). Meutim, interferencija s usmenoknji~evnim poeti kim modelima u nekim je stihovanim ostvarajima vidljiva i kroz uporabu opih mjesta narodne lirike kraja kojem pripadaju protagonisti pripovijetke (Dalmatinska zagora), prvenstveno uporabom uobi ajenim narodnih motiva ili ludi kim izvrtanjem okamenjenih narodnih sintagmi kao ato su oko sokolovo ili zrno bobovo (npr. kolo, kolo okolov, / Jozo sokol sokolov. / Bolo oko Jozovo, / bolo okno lozovo. / Jozovo oko borovo / obolo zrno bobovo, /). Ovakvi stihovi, ne samo da su za itatelja poticajni i zabavni, ve ujedno aktiviraju maatu i razvijaju kreativnost razmicanjem pjesni kih stereotipa, tj. djeluju provokativno i u stvarala kom smislu. Kod Pavieva Kipeca kojim se prvenstveno do arava idili an zavi ajni ugoaj (regionalizacija) te,2 4 6 8 H \  N ,>@^`ĹobUI $h^ha$gd2^ $ & Fa$gd2^$0dh^`0a$gdX1$dh`a$gdH*j 4dh`gd2^gdA# $dha$gd2^ dh`gdGdhgdA#^W y&(*,dfr2468fB""%~%P&R&&&`''ƹvk`XPvGhM6mHsHh0bmHsHh8'mHsHhhMmHsHhZEhMmHsHjhM0JUmHsHhmHsHhMmHsHhGmHsHhH*jh2^5CJaJmHsHhH*j5CJaJmHsHhH*j6CJaJmHsHh2^hH*jCJaJmHsHhX1hX16CJaJmHsHh)66CJaJmHsHhX16CJaJmHsH>8"0' -277H7J79EJ:Y2>f>r>>>囷{{ssh.mHsHhy mHsHhOmHsHh'|BmHsHhmHsHh>>?D?F?H?h? A"A$APA6BvBBCCCEDE~EEEEE8FRF\FFFF\G^GGGhH~Hʼʴ謆~vvn~nvehk6mHsHh"mHsHhkmHsHh'|BmHsHhbWmHsHjh'H0JUmHsHh*6mHsHhImHsHh'HmHsHh3mHsHjh 0JUmHsHh mHsHh XmHsHjh.0JUmHsHhtmHsHh.mHsHhHjomHsH$~HHH*I`IbII.J0JDJ\JvJJJJKxKKK"LLLMvM&NdNNNO.O2O4P6P8PPPP QQQηΤummemh@mHsHh%/UmHsHjh&0JUmHsHh*6mHsHhS'6mHsHhy mHsHhtmHsHhS'mHsHhkh.mHsHjhHjo0JUmHsHhHjo6mHsHhHjomHsHhImHsHh&mHsHhkmHsHh\mrmmmmmmmmmmnz@zrztzzzz4{r{.|0|x|||||}0}ۻ˳û˻˻xxhMShmHsH!jhKthM30JUmHsHhg 6mHsHhg mHsHhr+mHsHh46mHsHhJmHsHhf4WmHsHhmmHsHh4mHsHhRmHsHhOtmHsHhR6mHsHhOt6mHsHhOthOtmHsH,0}~ vx  $48<>BHTbptv"*.Tbdz|8pɜɐɐќwnh{6mHsHh{mHsHhJmHsHh{6mHsHhckhck6mHsHh{mHsHh'[mHsHh$6mHsHhckhckmHsHhck6mHsHhckmHsHhMShmHsHjh$0JUmHsHh$mHsHh;6mHsHh;mHsH+ ք>@VjvȆچ̈ڈވ>Љ҉ DF$&׻ϲϻϡϪϻ𙡻אא׻h{6mHsHho_mHsHho_6mHsHh'[mHsHh =6mHsHhzPmHsHhMShh =6mHsHh =mHsHh{mHsHhckmHsHhMSh6mHsHhMShmHsHh{mHsH6rƏҏ"$& 8JV 68<̒Δ&`º§Ÿ§||tllldldh( mHsHhYvmHsHhUlmHsHh2{6mHsH!jhKthKt0JUmHsHhh6mHsHh$mHsHh2{mHsHhhhhmHsHh^0mHsHhhmHsHh{hhmHsH!jh{h'[0JUmHsHhzPmHsHh{mHsHh{6mHsH'ʕ֕^nT$Мj֝ڞ*̾讛vh_WhmHsHht6mHsHjhin0JUmHsHhinhin6mHsHhin6mHsHhtmHsHhinmHsHhinh0bmHsHhUlmHsHh( mHsHhhnmHsHjhj0JUmHsHhjmHsHhM3hM36mHsHhM3mHsHh#mHsHhYvmHsHhhmHsH"*8fРҠZntܡfjX\Хҥ.r"<fʧNfp "$@Lƾإ𝥝إ{hZ6mHsHhZmHsHhbLmHsHh8 6mHsHh8 mHsHhVmHsHhE6mHsHhEmHsHh4w;mHsHhin6mHsHh%6mHsHhhnmHsHh%mHsHhtmHsHhmHsHhinmHsH/LNP«`.6<L4NP28:>F^өӞӎyqqyhlHmHsHh]V6mHsHh]Vh]V6mHsHh]VmHsHhhnmHsHhbhbmHsHhbh4w;mHsHhhnhb6mHsHhb6mHsHh4w;mHsHUhbmHsHhZmHsHhZh4w;mHsH!jhZhZ0JUmHsH( pjesma prvim dvjema strofama ni im ne nazna uje ludi ki pristup, on neo ekivano dolazi do izra~aja na kraju pjesme, originalnom metaforom cvr ka sara ~ula i uporabom kajkavskog, zavi ajnog oblika pjesnikova imena, pisana neuobi ajeno, ludi ki - malim po etnim slovima, kao svojevrsnog autoreferencijalnog signala, koji dopuata referenciju na Pavia na samo kao pjesnika Kipeca, ve i na njegovu pjesni ku poetiku openito (A spod trave mefke / cvr ka sara ~ula, / pak peva popevke / kak pavi  mikula. /). Ovakav dosjetljiv i duhovit zavraetak pjesme ne bi bio mogu bez posezanja za zavi ajnim idiomom, usmenim narodnim izri ajem Meimurja (sara ~ula; peva popevke). Primjer dodira s narodnom jezi nom i pjesni kom tradicijom kojim se ostvaruje viaefunkcionalnost takoer je i ulomak Krle~ine balade Khevenhiller. Prva i temeljna poveznica koju Krle~a ostvaruje s narodnim stvaralaatvom te, osobito, narodnim ~ivotom, zasigurno je jezik. Samo odabirom stare zagorskokajkavske jezi ne varijante Krle~a je mogao u potpunosti prodrijeti u sr~ svijeta koji je ~elio predstaviti  u cjelokupno njegovo prirodno i socijalno okru~je, u ljude i njihov ~ivotni svjetonazor. I sama temeljna sintagma pjesme, koja funkcionira kao svojevrsni provodni motiv ili ak refren, preuzeta je iz naroda te eventualno poneato premodelirana (nigdar ni tak bilo/ da ni nekak bilo), a to je slu aj i s nekim drugim izrazima (kak je tak je; bu vre nekak). Meutim, svakom, pa i osnovnoakolskom itatelju jasno je da osim zavi ajno-etnomantalitetne funkcije, interferiranje s narodnim govorom i njegovim paremiologizmima u ovom primjeru ima za posljedicu i naglaaen ludizam, osebujnu duhovitost proizaalu ne samo iz semanti ki o itanog optimizma kojima zra e Krle~ini stihovi, nego i iz jezi nog igranja usmenom narodnom sintagmom u vidu njena variranja i multipliciranja (Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, / kaj je bilo, a ne, kaj neje nikak bilo. // Tak i vezda bude da nam nekak bude, / kakti biti bude bilo da bi biti bilo. //), pri emu iz prvog plana postepeno nestaje semantika stihova, a ulaze njihove isprepletene zvu ne slike koje joa dugo nakon od itanih stihova odjekuje u uhu. One su te koje ove kajkavske stihove, iji prvotni poticaj je, zapravo, teaka ~ivotna stvarnost zagorskih seljaka i sirotinje, preplavljuju ludizmom. Originalan novobajkoviti, ali ujedno i ludi ki pristup bajci nalazimo u tekstu Paje Kani~aja Stara nova pri a o Crvenkapici. Glavna pri a (pri a o Crvenkapici), tj. temeljna dijegeti ka razina, dvostruko je uokvirena  prvi pripovjedni okvir ini napomena o odmaku od konvencija bajke (Veina bajki po inje rije ima Bila jednom, ali naaa pri a nee po eti tako. Mo~da i zato da bi se mogla dogoditi i danas, i ju er, i sutra!), a drugi pripovjedni okvir (ujedno i drugu dijegeti ku razinu) ini referencija na djeda koji jedne ve eri pri a djeci bajku o Crvenkapici (Dakle, jednog dana, bolje, jedne ve eri, pri ao je djeci djed staru bajku o Crvenkapici!). U toj re enici o djedu ve su dvije stvari koje mo~emo primijetiti, a koje ukazuju na odmak od diskursa bajke na kakav smo navikli  prva se ti e kolebanja, hinjene nesigurnosti u pripovijedanju (bolje jedne ve eri) karakteristi ne za neke druge suvremene (uglavnom postmodernisti ke) diskurse, ali ne i diskurs bajke, a druga je injenica da bajku pri a djed (uobi ajenije je da je pri a baka), i to bajku koju najavljuje kao staru, dok je ono ato proizlazi iz njegova pri anja sve drugo samo ne stara bajka o Crvenkapici. To je vidljivo ve iz samog po etka bajke koji je prepun satiri nih tonova vezanih uz situacije i probleme suvremenog ~ivota. U nekom zaba enom selu sa samo tri televizora ~ivjela je Crvenkapica s majkom. Otac im je prije toga otiaao u grad tra~iti posao, ali je umjesto posla naaao neku drugu tetu i nije se viae vratio Crvenkapici i njezinoj dobroj majci. Pokraj sela u kojem je ~ivjela Crvenkapica bila je auma. `umu su seoski oci i djedovi prodavali, a tim novcem kupili su nekoliko garnitura dresova za nogomet i traktor centarforu seoske mom adi. I dalje se, otprilike, nastavlja u istom tonu, s time da mo~emo uo iti joa jedno obilje~je netipi no za bajku  autoreferencijalnost u pripovijedanju. Mo~emo ga uo iti u sljedeoj re enici: Iako je vukova u naaim aumama i u naaim pri ama sve manje, u ovoj pri i, kao i u pravoj, pojavit e se i vuk. Osim ato diskurs referira sam na sebe, ova je re enica ujedno i prolepti na (pojavit e se i vuk), ato kod bajki nije slu aj. Poigravanje s viae razina pripovijedanja, ali i varijanta otvorenog zavraetka (Tu pri i nije kraj, a lov eva diskusija joa traje! Dalje nastavi sam!) obilje~ja su karakteristi na za romane ili pripovijetke, naj eae postmodernisti ke usmjerenosti, ali nikako ne i za bajku. Tu je i preplitanje razina zbilja/fikcija, tj. ~ivotna zbilja/knji~evna zbilja, npr. napomenom o pravosti vuka (I to pravi!) ili u osebujnu raspletu pri e (Tu je pri i kraj, a lov eva diskusija joa traje!) i, uope, uvoenjem vuka u pri u na na in dramskog teksta (Evo ga!). Nadalje, pravi aok za itatelja odgojena na klasi noj bajci zasigurno e uslijediti tijekom itanja sljedeih situacija  od one u kojoj vuk bakici odmah priopava da ju je doaao pojesti, preko bakina odgovora vuku da neka je samo pojede (Samo izvoli, sinko! Doaao si u pravi as. Od ove se penzijice ionako ne mo~e ~ivjeti.), do napomena o tome ato je Crvenkapica sve nosila baki (Veselo pjevajui najnovije festivalske hitove, nosila je bakici kola e, neato sira i tri vreice Podravke juhe.) ili bakinih odgovora (npr. na pitanje zaato su joj o i tako velike, baka odgovara: Da mogu lakae vidjeti malu penzijicu, keri.). Iz veine ovih re enica vidi se aluzija na teakoe i neprimjerenosti suvremena ovjekova okru~ja, kako prirodnog, tako i druatvenog, tj. razvidna je aktualnost tematike. Stoga mo~emo rei da je Stara nova pri a o Crvenkapici viaestruko subverzivan tekst  kako s obzirom na primjeren druatveni kontekst normalna ljudskog ~ivota, tako i s obzirom na odnos prema tradicionalnoj bajci i njenim konvencijama. Primjere ostvarenja nove bajkovitosti na temelju starih bajkovnih modela, ali takve koji ih ujedno objedinjuju s ludi kim svjetonazorom, pokazat emo kratkom analizom tekstova Bajka o ~apcu i Pri a o maloj sobi Luke Paljetka te teksta Crvankapica Paje Kani~aja. Svom kratkom tekstu, koji kratkoom i konciznoau te efektnim ludi kim zavranim obratom pomalo podsjea na anegdotu, Paljetak pridru~uje naslov Bajka o ~apcu, postavljajui se time ve samom startnom pozicijom u suodnos prema bajci. Koristei standardni instrumentarij bajke (likovi  ~abac, lijepa djevojka; situacija udesnog poljupca sa ~abom), autor u svega nekoliko redaka ovog duhovitog teksta posti~e zapravo suprotno  prevladavanje modela bajke novim, suprotnim autorskim rjeaenjem te stvaranje vlastitog, novobajkovnog modela koji se prema ishodianom odnosi kao lice prema nali ju, tj. koji je nastao na principu okretanja, potpuna izvrtanja opepoznatog obrasca - umjesto da se nakon poljupca ~abac pretvori u lijepa mladia, kao ato je to obi no u bajkama, ovdje se lijepa djevojka nakon ~ap eva poljupca pretvara u ~abu. Zavraetak je novobajkovni i ludi ki, ali, s druge strane, ujedno i klasi an happy end bajke (Zagrljeni otkreketaae u najbli~u baru). Drugi tekst, Pri a o maloj sobi, joa je krai i joa se viae udaljio od bajke. Ovdje, zapravo, i ne mo~emo govoriti o interferenciji s bajkom, ve prije svega s usmenom anegdotom (iako u nadnaslovu u itanci stoji odrednica Bajke za sva tri teksta  oba Paljetkova i Kani~ajev)  temeljem sa~etosti (cijeli tekst ine etiri re enice), duhovitosti (vidljivoj na samom zavraetku), pripovijedanja o dogaajima iz svakodnevnog ~ivota nekog pojedinca (ovdje predstavljena maksimalno openito  jedan ovjek), svojevrsnom porukom, poantom koja se mo~e ia itati iz obrata na kraju (On tada izmisli deminutive i sve stane u sobu. ovjek pomno zatvori prozor.) i koja je sama po sebi ludi kog karaktera.. U svakom slu aju, rije  je o originalnom ostvaraju u kojem je inovativna, suvremena autorska poetika ipak temeljna, to je prije svega vidljivo u inovativnosti teme (velik svijet i mala soba  odnos javnog i privatnog svijeta), ali i u leksiku (uporaba stru nih termina  pojam deminutivi). Kani~ajeva Crvenkapica umnogome je sli na njegovoj Staroj novoj pri i o Crvenkapici o kojoj smo govorili. Ovdje je od stare Crvenkapice ostalo joa manje  tek ime glavne junakinje. Pri a je kratka, govori o Crvenkapici koja je napustila svoju opepoznatu bajku (Kad je Crvenkapici dosadila uvijek ista auma i uvijek isti vuk, izaala je iz svoje pri e i proaetala maksimirskom aumom.), pri emu je opet na djelu autoreferencijalnost pripovijedanja, ali i preplitanje razli itih ontoloakih razina (fikcija/zbilja), sli no kao u Staroj novoj pri i o Crvenkapici. Razlika je u tome ato je ovdje protagonistica potpuno odmaknuta od svog poznatog bajkovnog konteksta (tamo je kostur fabule ostao o uvan) i uronjena, ne samo u druga zbivanja (Crvenkapica na stadionu s momkom u plavoj majici), ve i u potpuno konkretan, suvremen nacionalni kontekst (maksimirski stadion, plave navija ke majice). Od klasi nih funkcija bajke nije ostalo niata, baa kao ato zapravo i nema pravog zapleta, a time ni raspleta. `toviae, zavrana re enica, duhovita i metafori ka, ni po emu ne pripada bajci (Sad Crvenkapica nosi plavu kapu i besplatno ulazi na sjever, a poslije utakmice njezine su i ostale strane svijeta.). I ovaj tekst svjedo i o ludizmu kao temeljnom svjetonazoru suvremenih novobajkovitih tekstova. 4. Zaklju no o ludizmu proizaalom iz interferiranja usmenih i pisanih poeti kih modela Ludizam zasigurno nije jedina dimenzija koju mo~emo prepoznati u tekstovima koji ostvaruju raznolike tipove interferencija s usmenoknji~evnim poeti kim odrednicama. Meu razli itim vrstama diskursa mo~e se prepoznati nekoliko osnovnih tipova, tj. nekoliko razli itih funkcija koje takvi tekstovi ostvaruju (zavi ajno-etnomentalitetna, domoljubna, arhaizacija, poantna, nova bajkovitost). Ipak, ludi koj funkciji pripada posebna pozornost, osobito u okviru tekstova dje je knji~evnosti, iz razloga ato je ludizam jedna od temeljnih dimenzija djeteta i djetinjstva, ali i bitna dimenzija umjetnosti te ovjeka uope. Bavei se istra~ivanjem hrvatskih osnovnoakolskih itanki viaih razreda s obzirom na status usmene knji~evnosti, doali smo do uvida da je naaa usmena (narodna) knji~evnost prisutna u itankama na dva temeljna na ina  u istim, pravim narodnim tekstovima te u tekstovima u ijoj poetici mo~emo prepoznati raznolike tipove interferiranja s usmenoknji~evnim modelima. Ti su dodiri razli iti po svojoj prirodi, opsegu, tekstualnoj razini u okviru koje se ostvaruju, ali i po svojoj temeljnoj intenciji/funkciji. Takvi tekstovi postoje u svim naaim itankama, meutim, evidentno je da se u sve itanke uvratavaju tekstovi s uglavnom istim funkcijama interferencijskih procesa. Tako je najvei broj tekstova u kojima se usmenim poticajima ostvaruje regionalna, zavi ajna slika (zavi ajno-etnomentalitetna funkcija interferencije), tj. onih koji slu~e regionalizaciji, koja se ostvaruje naj eae na tematskoj razini. Neato je manji broj onih kojima se suodnosima s usmenim modelima arhaizira diskurs, ili pak poti u domoljubna raspolo~enja. Tekstova s drugim funkcijama interferencije (stvaranje tzv. nove bajkovitosti, postizanje ludizma ili poantiranje misli i tema) ima malo, uz iznimke u manjem broju itanki. }elimo li respektirati recepcijski kriterij, svakako bismo trebali u veoj mjeri uva~avati upravo ostvaraje ludi kog karaktera, osobito kod tekstova koji poticaje pronalaze u usmenoj knji~evnosti. Naime, injenica je da su tekstovi nastali na usmenoknji~evnim poticajima nerijetko, bilo sadr~ajem bilo svojim formalnim obilje~jima, neato udaljeniji od suvremena itatelja i njegova na ina ~ivota. Ipak, meu razli itim tipovima interferirajuih diskursa, ludi ki tip te onaj novobajkoviti (naj eae takoer bitno obilje~en ludizmom) svojim su poetikama zasigurno najbli~i suvremenom mladom itatelju. Njihova zanimljivost i efektnost, uza sva ostala obilje~ja, proizlazi iz njihove zabavlja ke prirode, kao i iz slobode koju o ituju u prevrednovanju tradicionalnih poeti kih modela. Ukoliko ih promatramo kao ud~beni ko ativo, neizostavni su jer na zanimljiv i humoristi an na in zrcale elemente poetike usmene knji~evnosti s kojom mlade itatelje neupitno treba upoznati kao s temeljnim dijelom narodne baatine. Upravo zbog svoje igrive i homoristi ne prirode takvi tekstovi ujedno postaju bitan motivirajui faktor za budue dodire mladog recipijenta s knji~evnom rije ju. Zbog svih navedenih razloga spomenuti tip diskursa trebao bi u joa veoj mjeri nai mjesto u naaim itankama, zajedno sa svim drugim tipovima pjesni kog, proznog i dramskog ludizma. Naravno, neupitno je da se mladim itateljima moraju ponuditi i pravi narodni ostvaraji, kao nezaobilazni vrhunci paralelne knji~evne matice. Samo se na taj na in, uva~avajui cjelokupnost nacionalnog knji~evnog izri aja, u odgovarajuoj mjeri mogu ostvariti temeljne zadae nastavnog podru ja knji~evnost: spoznavanje i do~ivljavanje, tj. primanje (recepcija) knji~evnih djela; razvijanje osjetljivosti za knji~evnu rije ; razvijanje itateljskih potreba; stvaranje itateljskih navika; osposobljavanje za samostalno itanje i primanje (recepciju) knji~evnih djela. Takoer, samo se na taj na in mogu ostvariti mnogobrojni mali zadaci (kako obrazovni, tako i odgojni, funkcionalni i komunikacijski) kojima se, obraujui svaki pojedini tekst, u prvom redu razvijaju pozitivne eti ke vrijednosti i estetski ukus u enika, izgrauje svestrana osobnost i njeguje bogatstvo razli itosti. }elimo li na najjednostavniji na in definirati knji~evni ludizam, rei emo da je rije  o inovativnoj uporabi jezika duboko uronjenoj u igru i humor  jer humor se esto raa iz igre, ali i igra ponekad nastaje iz osebujne uporabe humora. U knji~evnosti ludi kog karaktera naj eae je teako razabrati o kojem se od dva njezina lica zapravo radi. Literatura Primarna: Babi, Nada  Golem, Dinka  Jel i, Dunja: Dveri rije i 5, Profil, Zagreb, 2006. Babi, Nada  Golem, Dinka  Jel i, Dunja: Dveri rije i 6, Profil, Zagreb, 2004. Babi, Nada  Golem, Dinka  Jel i, Dunja: Dveri rije i 7, Profil, Zagreb, 2004. Babi, Nada  Golem, Dinka  Jel i, Dunja  uri, Ivan: Dveri rije i 8, Profil, Zagreb, 2005. Be~en, Ante  Jambrec, Olga: Hrvatska itanka za V. razred osnovne akole, Naklada Ljevak, Zagreb, 2001. Be~en, Ante  Jambrec, Olga: Hrvatska itanka za VI. razred osnovne akole, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003. Be~en, Ante  Jambrec, Olga: Hrvatska itanka za VII. razred osnovne akole, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003. Be~en, Ante  Jambrec, Olga: Hrvatska itanka za VIII. razred osnovne akole, Naklada Ljevak, Zagreb, 2000. Dikli, Zvonimir  Skok, Jo~a: }ubor rije i 5, `kolska knjiga, Zagreb, 2007. Dikli, Zvonimir  Skok, Jo~a: Sjetva rije i 6, `kolska knjiga, Zagreb, 2007. Dikli, Zvonimir  Skok, Jo~a: }etva rije i 7, `kolska knjiga, Zagreb, 2007. Dikli, Zvonimir  Skok, Jo~a: Darovi rije i 8, `kolska knjiga, Zagreb, 2007. skupina autora: Krila rije i 5, `kolska knjiga, Zagreb, 2006. skupina autora: Krila rije i 6, `kolska knjiga, Zagreb, 2007. skupina autora: Krila rije i 7, `kolska knjiga, Zagreb, 2007. skupina autora: Krila rije i 8, `kolska knjiga, Zagreb, 2007. Sekundarna: Ben i, }iva  Flaker, Aleksandar (ur.): Ludizam  zagreba ki pojmovnik kulture 20. stoljea, Zavod za znanost o knji~evnosti Filozofskog fakulteta: Slon, Zagreb, 1996. Boakovi-Stulli, Maja: Usmena knji~evnost kao umjetnost rije i, Mladost, Zagreb, 1975. Buinac, Milica: Progresivno u knji~evnom stvaralaatvu za djecu, u: Umjetnost i dijete, Zagreb, 1982, XIV, br. 78 Hranjec, Stjepan: Hrvatska kajkavska dje ja knji~evnost, Zrinski, akovec, 1995. Hranjec, Stjepan: Smijeh dje je hrvatske knji~evnosti, Tonimir, Vara~dinske Toplice, 2000. Hranjec, Stjepan: Funkcije interferencije, tekst u rukopisu, akovec, 2008. Kekez, Josip: Prva hrvatska re enica; Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1988. Kekez, Josip: Usmena knji~evnost, u: Uvod u knji~evnost, ur. `kreb-Stama, Globus, Zagreb, 1986. Nastavni plan i program za osnovnu akolu, Narodne novine 102/2006. Pavleti, Josip: Poetika korelacije, `kolska knjiga, Zagreb, 2007. Zalar, Diana: Poezija u zrcalu nastave, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.  Boakovi-Stulli, Maja, Usmena knji~evnost kao umjetnost rije i, Mladost, Zagreb, 1975, str. 264.  O tome govori viae prou avatelja, npr. Maja Boakovi-Stulli: Kao knji~evno stvaranje, kao umjetnost rije i, usmena se knji~evnost ulijeva u tokove cjelokupne knji~evnosti svog naroda. U naaem slu aju ona, dakle, pripada hrvatskoj knji~evnosti i preplee se s njezinom umjetni kom pisanom knji~evnoau od najdavnijih stoljea  kroz apokrife, sveta ke legende, kroz srednjovjekovne pri e, romane i pjesniatvo, kroz renesansnu poeziju i knji~evnost svih potonjih stoljea sve do danas. Pro~imanja su viaestruka i viaesmjerna, usklaena sa svakim knji~evnim razdobljem na druk iji, njemu primjeren na in. (Isto, str. 263.) Josip Kekez pak ka~e: Pisana je knji~evnost od samih po etaka tvorena usmenoknji~evnim podacima. Utok jedne u drugu u pravilu je tekao samo od usmene prema pisanoj. Jedina je stilskoformacijska iznimka srednjovjekovlje, u kojem je taj proces tekao obostrano. U kasnijim razdobljima samo se u pojedinim slu ajevima dogaalo da bi pisana knji~evnost dopirala do usmene. (Usmena knji~evnost, str. 135., u: Uvod u knji~evnost, ur. `kreb-Stama, Globus, Zagreb, 1986.)  Vidi u knjizi Vlatka Pavletia - Poetika korelacije, `kolska knjiga, Zagreb, 2007.  Kekez, Josip, Prva hrvatska re enica, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1988., str. 8.  Isto, str. 8.  Golub, Ivan, Deus ludens. U: Ben i, }iva  Flaker, Aleksandar (ur.), Ludizam  zagreba ki pojmovnik kulture 20. stoljea, Zavod za znanost o knji~evnosti Filozofskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu, Zagreb, 1996, str. 9.  Uzelec, Briski , Sonja, Ludizam i umjetnost u tranzitnim vremenima. U: Ben i-Flaker: Ludizam& , o.c., str. 86.  H. G. Gadamer. U: Isto, str. 89.  Isto, str. 89.  O tome govori i S. Briski Uzelac ; Isto, str. 85.  Buinac, Milica, Progresivno u knji~evnom stvaralaatvu za djecu, u: Umjetnost i dijete, Zagreb, 1982, XIV, br. 78, str. 6.  U tekstu Umjetnost kao igra A. A. Hansen Lve o procesu deaifriranja, razotkrivanja ka~e: Ludizam se zasniva na groteskno-kabalisti koj predod~bi o kozmosu kao knjizi iji se tekst i slova mogu i moraju deaifrirati. Svaki ovjek ~ivi u tamnici svijeta, on je zaklju an u igri svijeta ija pravila treba otkriti da bi se oslobodio i vratio u vje ni raj. Razmatrajui pak tzv. kombinatori ke igre, napominje: Ovdje slu ajnost nema nikakvu ulogu, tj. sve se sastoji u pronala~enju klju a, formule pomou koje se razotkriva tajna teksta. U: Ben i-Flaker: Ludizam& , o.c., str. 21.  Isto, str. 87.  U zna enju djelatnosti koja se ne usmjeruje na neato drugo, ve prvenstveno na samu sebe; samosvrhovitost igre.  Od aesnaest analiziranih itanki (vidi u popisu literature) tekst smo pronaali u itanci Dveri rije i 5 (Babi  Golem  Jel i) te Krila rije i 5 (skupina autora).  Pjesma je uvratena u nekoliko razli itih itanki: Be~en  Jambrec: Hrvatska itanka za V. razred; skupina autora: Krila rije i 5; Dikli  Skok: }ubor rije i 5  U svojoj knjizi Poezija u zrcalu nastave Diana Zalar, govorei o humornom hrvatskom dje jem pjesniatvu, meu igrama likom i zvukom rije i razlikuje aest vrsta jezi nih igara, meu njima i igre fonema i onomatopeje.  Zalar, Diana, Poezija u zrcalu nastave, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002, str. 199.  Babi  Golem  Jel i: Dveri rije i 6  Zalar, Diana, Poezija u zrcalu nastave, o. c, str. 78.  Babi  Golem  Jel i: Dveri rije i 6  Isto  skupina autora: Krila rije i 8  Kani~aj, Stara nova pri a o Crvenkapici, u: }ubor rije i 5, str. 162.  Isto  Isto  Isto, str. 163.  Isto, str. 163.  Po tim ne mislimo nu~no negativan aok, ve naprosto reakciju iznenaenja, uenja, efekt za udnosti koji mo~e itekako biti i pozitivnog predznaka  Isto, str. 162.  Isto  Isto  Sva tri teksta nalaze se u itanci Sjetva rije i 6 autora Diklia i Skoka.  Druga ina ica na koju smo navikli jest da se ~aba pretvori u lijepu djevojku  u oba slu aja model je isti  od ru~nog, zahvaljujui poljupcu, nastaje lijepo.  Paljetak, Bajka o ~apcu, u: Sjetva rije i 6, str. 102.  Paljetak, Pri a o maloj sobi, u: Isto  Kani~aj, Crvenkapica, u: Isto, str. 103.  Isto  Ovo su zadae kako ih odreuje Nastavni plan i program za osnovnu akolu, u okviru Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda iz 2006. g. ^`d\6<D&L**|d46JLf.rtͼթթũũŋvh\h406mHsHh406mHsHhhmHsHh40mHsHh40hj^FmHsHhj^FmHsHhn\hn\mHsHhn\6mHsHhmHsHhn\mHsHh2gmHsHh]VmHsHh]V6mHsH!jh2gh]V0JUmHsH.t^`bR^T8:df*,.Tʆ~h@mHsHh3h40mHsHhmHsHhrHh40mHsHh40CJaJmHsHhnoh40CJaJmHsHh%h40mHsHh406mHsHjh400JUmHsHh\h40mHsHh{ch406mHsHh40mHsH/&@Fl`      X hjlrt.04>H` ,24J`he6mHsHh"2h@6mHsHhOZh@mHsHjh@0JUmHsHhlHmHsH!jhehe0JUmHsHh@6mHsHhemHsHh@mHsHh4w;mHsH<t4d!f!""&f0;BDDDD$dh`a$gd$dh`a$gdlH$dh`a$gd{3$dh`a$gdG$$dh`a$gdH^ $`a$gdH*j$dh`a$gdH*j $dha$gdH*j$dh`a$gd@,D046Z\^p04     b!d!f!""""#\#@$d$z$|$ %ڬĴ}uumemuhG$mHsHhXmHsHhUmHsHhH^mHsHhH*j5CJaJmHsHhH^5CJaJmHsHhlH5CJaJmHsHhxmHsHhlHmHsHh;#mHsHh'[mHsHjh@0JUmHsHhmHsHh<7h@6mHsHh@mHsHh@6mHsH% %.%%%%& &T&&&&&''D(V((((2)r)++++,@,,,n--.,/// 0b0d0f0h0|00j11$262L22222>3v334D4F4H4\44444^5иииȸȰhedpmHsHhQUlmHsHh3mHsHh*mHsHhxmHsHhG$mHsHhXmHsHhz,mHsHh?amHsHhUmHsHh0> mHsH?^55552646P6R6n6667 88\88T9|99,:n:;;; ;<<<<= = =6=d=f=|==?? @@:@B@иаskkhmHsHjh{30JUmHsHhK*oh{3mHsHhK*ohK*o6mHsHhK*omHsHh!DmHsHh{3mHsHhBumHsHhQUlmHsHhz,mHsHhxmHsHh0> mHsHhPRmHsHhG$mHsHh3mHsHhedpmHsHhemHsH*B@@@@BBBBPCDDDDDDDDREnEEFFFFFZGvGGH(HtHvHHHHHHIIIIIVJvkkkkkkh q hmHsHhhmHsHh6mHsHh5>*mHsHhh5>*mHsHhh5CJaJmHsHh5CJaJmHsHh!DmHsHhlHmHsHhQUlmHsHhBumHsHhXmHsHhemHsHh{3mHsHhmHsH*DDDEBFFGvHHIJJK(LL^MMVNNNOPOhOP\ dh^\ `gdO#$ Xdh^ `Xa$gd$  dh^ ` a$gd $dha$gd$a$gdH*jVJxJJJJ0KLKKKfLLMM~MMMMMNTNVNvNNNNNOPOhOOOOO PPPP6QQQLRNRrRRRSZSrStSSSTZTTU&U0UTUUUTVxVżűżũżh\h6mHsHh!DmHsHhhmHsHhO#6mHsHhO#mHsHhO#hO#mHsHh5>*mHsHhmHsHh q hmHsHh6mHsH>PhQNRRS>TTU2VVBWDWFWHWJWLWNWPWRW$ Xdh^ `Xa$gd$`dh^``a$gd$dh^`a$gdO#$Tdh^T`a$gdO#$dh^`a$gdxVVVW@WBWLWNWPWRWTWVWXWZW\W^W`WbWWW"X$X&X(X_`.`R````ƾ~u~j_~u~u~Th h$mHsHhdh$mHsHhbh$mHsHh$6mHsHh$mHsHhZ{h$mHsHjh$0JUhMh'mHsHhMmHsHh8'mHsHhinmHsHh@mHsHhQUlh@mHsHh q hmHsHhO#hO#mHsHhO#6mHsHhO#mHsHhmHsHRWTWVWXWZW\W^W$X]`Rab0bcde:eef$a$gd&$a$gd.$a$gd<8$a$gdMgdM $dha$gdM$dh`a$gdM$dh`a$gdin$dh`a$gd@`````aPaRaTaVaraabbbb.b0b2b4bNbdbb&ccccc$dxdddddddddeeee8e:es@sBsDsbsdsfshsssss2tRtttttt͸͗͗͌͢͢újhph$mHsHh3h$6mHsHh3h$mHsHhEh$mHsHhrHh$mHsHh\h$mHsHhFh$mHsHh\h$6mHsHh$6mHsHh$mHsHh]Vh$6mHsH h$6hZh$mHsHh$jh$0JU)tttttttttttt:uXuuuuuvvvvvvw&ww@wBwVwzwwwwwwwwwwwwwww4xxyyصتت؟ؔ}؉h@"Rh$6mHsHh@"Rh$mHsHhS=h$mHsHhh$mHsHhOZh$mHsHhz0gh$mHsHh$6mHsHheh$mHsHh$h$mHsHhph$mHsHjh$0JUh8h$mHsH1uv>wwwwy y ygd{3gd@$a$gd@y y yhMh'mHsHh;#,1h/ =!"#$% @@@ MNormalCJ_HaJmH sH tH >A@> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisa,O, 'Stil2$a$>@> ' Tekst fusnoteCJaJ>&@> MReferenca fusnoteH* (0q!$$%<&3@:;DEIJQ#U\]c&dwee gg:hjmn;qtBwz  !"#$%&'cYiI" k   J s z CJz@UVW23 x ^s!((((22C3D3:D]JQT[7`ainrwwwwhz'YZ[fgqÉgNJ/mU]Qlǐgȑ PvH ]řCY8>L^elZx{0000000p000000 00000p0p0p0p00p00p0p00p0p0p00(0p0p000p000p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0h0p00p0p0p0p0p00p0p0p0p0p0000p000p0p0p00p0p0p0p000p0000p0p0p00p0p00p0p0 0p0 0 0p00p0p0p0p0p000p@0p@0@0@0@0p@0@0@0p@0@0@0@0p@0@0@0@0p@0@0p@0@0 @0@0(@0@0@0p@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@00֩*'p7>~HQYinx0}*L^t %^5B@VJxV`emDrty yVY[\]^_`acdefghij>mDPRWfu yWZb yX8$8qq{ww{8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace 29 {  + H S d m ,R\[h\f((cj2=cj4 8 9 ? ^ d e m !"!#!+!""######%&''''((m*t***C+S+++++++,,, ,A,I,u..U/e//02222P3c333)434C5S55555555555N6T6{6666666666666666666666666677777778 8888 999 9)9.94999L9S9::,:4:::::;;Q<Y<g<r<<<<<<<<<<<O=Y===========>>>>k>s>>>>>>>>>>>>>>>>?]@d@f@m@AAiAoAAAAAAAAAAAABBBBBBCJCaChCCCCCDDDDDEEEYEdEmErEuEEEEEEEEEEEEEEEE(F/F1F3FFFFFGGGGGGqHxHHHHHHHIIFJOJJJJJQKTKKKLLLLN#NJNQNNO"O,OOOOOVP\P`PdPPPPPPPQQQQ%R,RRRRRS%SKSQSgSmSSSSSSSSSSSSSSSSS{TTTTTTTTU#UUUW W"W(W=WBWtWwWWWWWWWWW%X5XcXjX4Y9Y;Y>YPYUYuYyYzYYYYYYYYWZ`Z[ [['[6[=[_[c[d[l[[[\\gajaSbgbRc]cffff(h1hjjHjPjjjjjjjjjk$kSk[kll2n>nAnHnqnvnwnznnnooooUq]qrr,t@tuuuu_wfwwwwwwx|xx=yMyhyoyyyyz{{|}}~~~~+ 9A7=@Lu|6=28Պ܊=Dmsӌ׌!%U[nrˎ͎ю؎Z`"lsǐΐgl PUW\=C9D|͕&8!#()/_h &+1:@NPT[ 5;<BDKNQelǙ͙gmnr̛͚bhioqx{~;A:?HORXY`bhio &'-/45;@Ggk\dĢ{?@TW13  w x ]^r!s!((((22B3D3::~DD\J]JQQTT[[6`7`aaiinnrrwwwwgzhz&(~X[egpq‰ÉfgƊNJ./lmTU\]PQklƐǐfgǑȑ OPuvGJ \_ǙBE X[7@KN]`dnY\w{3T2[g 2]_=Lk{BCDEKLWXYZik')  1388uuyyyyyyyy~~*DEFavIW]^ghij ƙǙ͙ϙՙי  &(,.13579;>@ACDEɜʜ̜͜ҜӜ؜ڜݜޜ ()0KLQRUV^_`ahjopvwxyÝ˝̝͝Ν֝ם "#)+01789;ABCDHJOPVWXYZ[mnw{ Andrijana'FňE Bet=g}*H^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.@ @ ^@ `o(. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.   ^ `hH. ^`hH. !L!^!`LhH.88^8`o() ^`hH.  L ^ `LhH.   ^ `hH. xx^x`hH. HLH^H`LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH.=g} Be'F         d        W@        tbL0> y &U X2gkNe$.e"A#G$$l( +.!.M.X1RN23M3*6<84w; =EB'|B!Dj^F'HlH)LOzP%/U]Vf4W\ABCDJKMNPQzPPPPP"P&P*P.P4P<PBPJPNPTPVPfPjPnPpPtPxPzPPPPPPPPPPPPUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"qhæfƆ)|J |J 4YY 3QH ?'Uvod Andrijana Andrijana   Oh+'0t  0 < HT\dlUvodfvod Andrijana ndrndr Normal.dot Andrijana41rMicrosoft Word 10.0@PJ@/@| f|՜.+,0 hp   Lajtman/Kos JYA Uvod Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~ Root Entry F0\| 1TableFWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q