ࡱ> `bjbjss0OF&VVV8,$G2("4444>r rtttttt$yh!Xi4444JJJ.44rJrJJJ4 SO\VJr0GJ9"d9"J9"J(J^G d Vladimira Rezo: Slojevitost `egedinova pripovjeda kog izraza u zbirci Sveti vrag Sa~etak: U zbirci koja se tematski nastavlja na niz dotadaanjih autorovih romana, novela i pripovijedaka (egzistencijalisti ka problematika), `egedin oblikuje grau kombinirajui razli ite pripovjedne tehnike i tipove pripovjeda a. Nisu mu strane prolepsa ni analepsa, njegove proze poznaju metafikciju, a pripovjeda  mu je i anga~iran i sveznajui, i intradijegeti an i ekstradijegeti an. Zna se i poigrati sa zakonima razli itih ~anrova, a sve to s ciljem privla enja itatelja svojem pripovjednom tkanju. `egedinova zbirka pripovijesti Sveti vrag (Zagreb, 1965.) u potpunosti se tematski nastavlja na niz dotadaanjih autorovih romana, novela i pripovijesti: egzistencijalisti ka problematika, vje ni sukob izgubljenih i nesretnih pojedinaca sa svijetom u kojemu se ne snalaze. `egedin kao pripadnik generacije izmeu dva rata doprinosi preoblikovanju tradicionalne knji~evne paradigme: s realisti ke, fabulativne proze na asocijativno-intelektualisti ki model. Ovaj e uvod u analizu (jer on to i jest: tek otvara pitanja na koja e jedna sustavnija analiza dati odgovore) pokuaati pokazati da je autor pored promialjenog odabira tema i motiva literarnu perfekciju u svojim djelima dosizao i odabirom pripovjednih tehnika i tipova pripovjeda a. Pripovijesti u zbirci Sveti vrag razli ite su na razini: fabule, diskursa, kompozicije, likova i pripovjeda a. Od ostatka zbirke posebice se razlikuju dvije kvazi-drame: podjelom na uloge, prevlaau dijaloakih i monoloakih dionica, postojanjem didaskalija, izostankom pripovjeda a te potpuno amorfnim kronotopom. U njima geografske, politi ke i socijalne odrednice gube zna aj, a itatelj je suo en s unutraanjoau subjektove privatnosti, njegovim dvojbama, strahovima i odnosom prema Drugome. Nasuprot tomu, u prvih je pet kao i u posljednjoj pripovijesti kronotop (i onaj unutarnje pri e kao i kronotop nastanka teksta tj. vanjske, okvirne pri e) precizno definiran: vrijeme ima svoju proto nost i smisao, a prostor (ruralni, primorski i velegradski, zagreba ki) je do~ivljen i osoban: pripovjeda  raspisuje svoj odnos prema prostoru, promatrajui i djela prirode i graevine okom arhitekta, a ponekad zna isti lokalitet, npr. sjenicu, opisati iz dvije vremenske to ke: vremena u kojemu je sada i onoga unutarnje pri e, koje datira s nekada (iako je joa iz epistolarnog uvoda jasno da se radi o vremenskoj distanci od 25 godina). Ipak, i oto ki i kontinentalni pejza~i samo su  mjesto dogaaja , a stvarni prostor koji je za itatelja s pomnjom pripravljen i u koji on ulazi gotovo pobo~no, jest onaj unutar lika, to su subjektovi unutarnji krajolici. Ove se pripovijesti gotovo u cijelosti temelje na psihoanalizi likova. Oni nisu socijalno, ve su egzistencijalno determinirani. To su gotovi, oblikovani karakteri, koji se u pripovijestima o ituju prema sebi (u dugim, ponekad pateti nim solilokvijima) te prema drugima (kroz portretiranje i karakterizaciju drugih, meusobne dijaloge i radnje). Nismo svjedoci njihova sazrijevanja, rasta, kompozicijska putanja likova nije ni u kom slu aju uzlazna: svjedo imo samo njihovu ogoljavanju, sloj po sloj. Iako se ini da je lik u tradicionalnom smislu sveden na razinu aktanta, nepobitna je injenica da aktancijalna shema po iva na psiholoakom modalitetu likova. Oni su dobro motivirani: njihova akcija izvire iz psiholoakog profila. `egedinovi su likovi  auplji , bolesno hipersenzibilizirani, s jednom ili dvije umjetni ke sklonosti, veinom pisci ili bi to ~eljeli postati. Oni su glasnici `egedinovih ideja, ponekad samo transparenti njegovih filozofskih misli. Nisu potpuno vjerne kopije jedni drugih, ali se vidi da ih je radio isti slikar psiholoakih portreta, i svi ostvaruju tipi nu i beskrvnu sudbinu, a sa stranica pripovijesti se iauljaju bez puno vike, samo ia eznu. Kriti an prema stvarnosti koja ga okru~uje, autor je sadaanjost prikazivao trpko, oblikujui pomalo grotesknu pozornicu na koju smjeata svoje likove. ini se da oni pripadaju drugom vremenu, da se u sadaanjosti ne snalaze, da u njoj vide iskrivljenu sliku svijeta. Prenje~ni za svijet koji melje pojedince, likovi se s e~njom i nostalgijom sjeaju proalosti, naj eae u obliku kakova meditativnoga epistolarnog jadanja. Pitanje izgubljenog ovjeka kod `egedina ostvaruje se i na tematskom planu. itamo o: usamljenosti, nesreenosti, nepodudarnosti s drugima. U pripovijestima koje problematiziraju meuljudske odnose, ljudske slobode i uope komunikaciju meu ljudima, autor ne te~i stvoriti napetu pri u, zaplet ili fabularnu napetost. U veini pripovijesti radnja je reducirana, defabularizirana, su~ena na kriti ne momente u ~ivotu pojedinca, na grani ne krizne situacije. Iako su fabule pripovijesti bitno razli ite, ipak mo~emo rei da im je nadreena tema jedna: ona o nekompatibilnosti fragilnih i napetih likova i ostatka svijeta. Svi motivi u pripovijestima dijelom su baatinjeni iz ~rnovskog polaziata u ~ivot, to su: uvalica, domae ~ivotinje, koliba, kamena kua, a dijelom ih je usvojio na ~ivotnom putu Kor ula " Zagreb: vlakovi, hotelske sobe, studenti i boemi, slu ajni znanci i besciljni i beskona ni razgovori. Pored razli itosti tema dodatnu svje~inu je autor unio uporabom razli itih tehnika i postupaka u njihovu ostvarivanju. Tako je, npr. temu izgubljenog ovjeka tehni ki ostvario postupcima defabulacije, redukcije, psihoanalize i monologa. Tematika `egedinovih pripovijedaka oslanja se na brojne dihotomije: unutarnje / vanjsko, pojedinac / okolina, tjelesno / duhovno. Dihotomija je prisutna ak i u odnosu prema kompozicijskom ustroju djela: neharmoni ni i nedovraeni sadr~aji napu uju zatvorenu i dovraenu, aristotelovski zaokru~enu, dramski ureenu kompoziciju. Iako su pojedina ne sekvencije i blokovi unutar kompozicijske sheme pojedina nih pripovijesti centrirani oko likova, atoviae, mo~emo rei da `egedinovu pripovjednu tehniku odlikuje postavljanje lika kao na ela koherencije pri e, ipak je svaka od tih jedinica strukturno ne ista: unutar svake i najmanje jedinice gradbe pojedine pripovijesti itamo opise, dijaloge, monologe, radnje, refleksije i moraliziranje. Podjednak je broj linearno komponiranih pripovijesti i onih uokvirenih, unutar kojih su inkorporirane unutarnje pri e, dogaaji iz proalosti likova iz glavne pri e. U njima autor pose~e za eksternim analepsama u slu~bi psiholoake karakterizacije likova. Naruaavajui  geometriju teksta , njegov prostorni raspored, autor nam nudi iluziju vremena, to nije iluziju naruaavanja njegova protoka: ako se rije i po tekstu mogu pomicati lijevo, desno, gore i dolje  onda se, ulaskom stvarnog svijeta u tekst, i vrijeme mo~e proizvoljno kretati po vremenskoj osi. Kao primjer izuzetno slo~ene strukture, navodim si~e pripovijesti }amor mora: itamo vrlo umre~eno tkivo pripovijetke i pri e unutar nje, tj. si~e nastaje naizmjeni nim nizanjem segmenata vanjske i unutarnje pri e. Segmenti podsjeanja su razli ito dugi, neki se prote~u kroz dva poglavlja teksta, a ponekad su tek bljesak, najava. Tako je i s vremenom iz kojega pripovjeda  pri a: ponekad kontinuitet unutarnje pri e naruai samo jednom re enicom, a nekad ga u vremenu pripovijedanja pratimo po nekoliko sati, unutar kojih ulazi u razgovor, kratak i povraan, sa sporednim likom pripovijetke, uvarom, i potom se opet vraa gdje je stao u proalosti. To pripovijedanje izgleda razvodnjeno, pa ipak ga znala ki vu e do to ke kulminacije u unutarnjoj pri i. Tok glavne pri e je desetak puta prekinut vraanjem naratora u sadaanjost, ime je bitno poremeen. Fabula glavnog dogaaja (unutarnje pri e) u }amoru mora je fragmentirano, iako sumarno gledano ne i fragmentarno, prisjeajue, retrospektivno pripovijedanje osobne povijesti glavnog lika unutarnje pri e i pripovjeda a (naratora) okvirne pripovijetke, tobo~njeg pisma prijatelju G. Svaka je pripovijest dramski komponirana s uvodom, razradom te klimaksom koji slijedi po logici radnje, to nije uslijed psiholoakog razotkrivanja likova i rasta napetosti koju takvo razotkrivanje uzrokuje. Sve one zavraavaju u mirnijem tonu, spoznajom, pomirenjem (sa sobom i sa ~ivotom), samo su Jakovljeva usta liaena o ekivanog spuatanja tona, umjesto didaskalije zaklju uje ih katarzi na proro anska govorna dionica jednog od glavnih likova. Nema vrstog temporalnog uporiata niti uzro no-posljedi ne logike, nego radnja ide naprijed-natrag: iz raznih vremenskih to aka u sadaanjosti analepsama raznih opsega i dosega vraamo se u razli ite to ke u proalosti, kojima su eae ispri ane predradnje, koje slu~e olakaanomu snala~enju itatelja u vremenu okvirne pri e. Tek se rijetko njima revidira dogaaj o kojemu smo ve itali. Vrijeme u zbilji, ispripovijedano vrijeme potpuno je podreeno vremenu oblikovanja pri e. To je vrijeme povijesne statike, vrijeme u kojemu se ne mijenjaju ni likovi ni pripovjeda . Zapravo se izjedna avaju ispripovijedano i pripovjedno vrijeme. Unutar tog vremena pripovjeda  ulazi u mnoatvo interakcija s drugim likovima, dopuata im ispri ati svoje pri e ili ih pri a on sam. Iz homodijegeti nosti prelazi u heterodijegeti nost, pa iznova tako. Na itatelju je da prati izmjenu slu ajnih sugovornika i promjene glasa koji pri a. Kako bi uspio slijediti kaskadu pripovjeda kih vizura, itatelj mora ulo~iti odreen napor. Na svakom odabranom odjeljku mo~emo uo iti napetost izmeu statike odabrane taktike ispletanja proznih niti i potrebe da se ugrozi ili barem propitkuje itateljeva pozicija, a time i njegov dijapazon spoznaja, ali i o ekivanja. U trima pripovijestima pripovjeda  je manje prisutan no u ostatku zbirke: u Jakovljevim ustima i Svijetleem gradu trudi se stajati posve po strani, iako prosijeva iz teksta grafi ki ozna enog kao didaskalija. Opisujui ve prvu scenu na koju e stupiti protagonisti, potkrala mu se re enica kojoj u pravom dramskom komadu nema mjesta. To je komentar onoga tko opisuje seosko dvoriate i zgradu u njemu u kiano predve erje:  Pustoa i izgubljenost prodire sa sviju strana i nastanjuje se ovdje kao u svom domu. (175) U pripovijesti Sveti vrag pripovjeda  je podvojen: zbivanja su prikazana kroz svijest djeteta, unuka. Dje ak je fokalizator pri e (fokalizacija je, dakle, unutarnja), ali nije njezin govornik: on gleda i do~ivljava, a time stavlja u ~ariate njemu nejasne dogaaje iz svijeta odraslih, a glas koji govori pripada odraslomu ovjeku, koji o dje aku govori u 3. licu, oslovljava ga s  on i  dje ak . Taj govornik ne pripada svijetu o kojem pri a, on ga promatra sa strane i samo je rijetko pristran. Tada komentira:  Nesrea je ato mu se upravo tada i otrgne ru ka s osovine brusa&  (66) ili tuma i:  (& )i dje ak se okrene shvativai djedove rije i onako kako je trebalo: prihvati se posla!  " 8 v x z bd<<=*=CCGG2SVS\S~SVVVVZZ([4[[[\d d(dgϹۢۢۑۑۢۢۢۢۢ۹ۢ۹ۏۢۢۢۢۢU!jhw-hQ0JCJUaJhw-hQ6CJaJh}chQCJaJhQCJaJhw-hQ56CJaJhw-hQ5CJaJhw-hQCJaJhw-hQCJ]aJhw-hQ6CJ]aJ8 " 2jFD"4&~)-0t2568<vBrE$dh`a$gdQ $da$gdQ$d`a$gdQ<rEHMRV dj puwP}ƒBؤȧʧ̧V$d`a$gdQ$d`a$gdQ$d`a$gdQ (67) Pripovijesti: Sveti vrag, Jakovljeva usta, Svijetlei grad i Hranilac golubova linearno su komponirane. U prvoj pratimo pripovjeda a koji jezikom odraslih izgovara, misli i osjeaje dje aka, fokalizatora prili no ograni enog svjetonazora. Povremeno pripovjeda  dodaje i svoje vienje odnosa dje aka i njegova djeda, razne komentare na misli, postupke i rije i likova. Vrlo kratka pripovijest Hranilac golubova pripovijeda o naoko neva~nom pripovjeda evu susretu s ovjekom koji na glavnom trgu u Zagrebu hrani golubove. I ona ima svojevrstan okvir: uvodna meditacija o marionetskom polo~aju ovjeka u svijetu oprimjeruje se pri om o vo~nji tramvajem do trga, aetnji po njemu, vienju hranitelja, ne ijem ru~nom komentaru kojeg onda pripovjeda  posvaja da bi zavraio u istom tonu u kojem je zapo eo: iznad ovjeka postoji ja a sila, a njegova je sloboda samo privid. U ~anrovski multipotentnim (pluripotentnim) Jakovljevim ustima i Svijetleem gradu, zapravo ~anrovskim bastardima, nalazimo konvencije drame (prva je oblikovana izmjenom replika izmeu likova, a druga koristi cjelovitiju dramsku aparaturu: podjelu na slike, detaljan opis scene, replike i didaskalije) i pripovijesti (unutar didaskalija skriven pripovjeda  koji opisuje prostor vlastitim rije ima te komentira zbivanja na  sceni ). Zapravo je u proznu osnovu upletena dramska potka kako bi ju dinamizirala i elektrizirala. Iako iz didaskalija joa nije  ispario sveznajui (i k tome pristran) pripovjeda , ipak mo~emo govoriti o dramskoj metalepsi, dakako nepotpunoj. Budui da autora u prvom redu zanimaju filozofska pitanja, ili, kako je to sam rekao, njegova su djela  misli u pri ama , ne udi da su ove pripovijesti napu ene esejisti kim diskursom, koji nije tu da bi nas zamarao, ve je u slu~bi teme i ideje djela. Naime, pripovijesti su nerijetko beletrizirana ina ica najnovijih dosega egzistencijalizma, psihoanalize i sl., pa su esejisti ki odlomci zapravo ilustracije iz navedene znanstvene discipline ili pravca, pisani metajezikom struke, za nijansu-dvije zahtjevniji za itanje. Zapravo, mo~emo rei da su ponekad u ime ideja u `egedinovim djelima zanemarene tradicionalne narativne kategorije. Dakle, `egedin se ne ustru ava u usta likova staviti svoju filozofiju ~ivota i svijeta, to nije razotkrivajue poimanje kraha pozitivisti kog mialjenja o ovjeku i svijetu. Unutar razgovornih dionica likova interpolirane su filozofske rasprave o jeziku i smislu, u kojima nas suo ava sa suprotnoau i izjedna avanjem izmeu mimeti ke slike svijeta i dijegeti ke obrade istog. Pobija Aristotelovu razliku izmeu zbilje i njezine slike, istine i pri e. Njegova se djela bave pripovijedanjem, koje je proces pretvaranja vremena u prostor, aktualizacije jedne od bezbroja postojeih mogunosti u pripovjednom svijetu. On se bavi tehnologijom nastanka pri e, njezinom produkcijom, pripovijedanje kao proces i umijee jest glavna tema njegovih pripovijesti. To nam izrijekom sugerira pripovjeda  unutarnje pri e, Jure, u pripovijesti Tako& . Pripovjeda u okvirne pri e se zanimljivim ini Jurin ~ivotni put, pa ga moli da nastavi:  To je bolje  vaae pri anje , nego  vaau pri u. (92) Sam proces je bitan, on ini razliku, on konzervira ~ivot za budue naraataje. etiri su pripovijesti prstenasto komponirane, a okvir im ini prividno pripovjeda evo obraanje navodnom prijatelju, kojega oslovljava samo kao G. To su: }amor mora, Tako& , Figarov pir i Vrijeme, od kojih tri imaju unutarnju pri u, u prvoj ispri anu analepsama, a u druge dvije kroz razgovor lika, kasnije pripovjeda a, i njegovih sugovornika (u prvoj je to va~an dogaaj iz junakova/pripovjeda eva pred~ivota koji ga je psiholoaki prili no odredio, dok u drugim dvjema slu ajni poznanici liku, kasnije pripovjeda u, pri aju svoj ~ivot).To su zapravo samo uokvirene pripovijesti, u kojima je obraanje adresatu poslu~ilo kao motivacija unutraanje pri e: pripovjeda  s nekim ~eli podijeliti vlastitu pogreaku iz proalosti te ispri ati dvije dirljive ljudske sudbine o koje se okrznuo boravei u sanatoriju i putujui vlakom. U etvrtoj naizgled epistolarnoj pripovijesti izmeu dugog uvoda nalik stvarnom pismu i kratkog obraanja prijatelju na kraju pripovijesti interpolirana je mala pri a iz primorskog seoskog ~ivota, kao da se zbiva pred nama  i njezina je epistolarna struktura samo maskirna odjea. Naime, u ovoj smo pripovijesti gotovo prevareni da e se pripovjeda  dr~ati konvencije epistolarne pripovijetke do njezina kraja jer to i ini kroz prvih nekoliko stranica (treinu) pripovijesti. I ovdje se obraa prijatelju G. kojemu opisuje svoju nepokretnost i dolazak u kuu dobrostivog znanca, arheologa. Iz svoje sku ene perspektive otpale prozorske daske kroz koju viri u dvoriate on pogledava na tu ~ivu pozornicu koju vjerno opisuje uz esta obraanja prijatelju i tek ponekad odluta u neko uopavanje o ~ivotu ili pisanju. Meutim, kad na scenu izau akteri  u prvom prizoru ribar s mre~om i ~ene, nakon ega slijedi nijemi interludij s dje akom i muhom kojeg i opet mo~emo shvatiti kao izvjeatavanje prijatelja G., te u drugom domain, njegov znanac, a potom i starica od 94 godine  pred nama se odvija radnja, prisutni smo u vremenu dogaaja, nije to nikakvo prepri avanje. Zapravo, jedino u ovoj pripovijesti mo~emo opravdati postupak zaodijevanja pripovijesti u epistolarno ruho jer je ona kanila biti izvjeataj prijatelju o svojoj bolesti, uvjetima i prilikama seoskog ~ivota, a onda se u jednom trenutku pri a otela kontroli i postala sam dogaaj, koji se odvija pred o ima adresata G. i nas itatelja, umjesto da o njemu saznamo iz druge ruke, liaeni prezenta i upravnog govora. Nadalje, poigravanje adresatovim imenom, to nije stalno oslovljavanje samo inicijalom G. upuuje na njegov neodreen status u pripovijetki, rezultat autorova narativnog poigravanja likovima, adresatom ali i krajnjim recipijentom, itateljem. Dakle, epistolarna forma nekolicine pripovijesti samo formalno figurira kao oblik pisma, no ne i strukturalno. Obraanje adresatu samo je privid: nakon imenovanja prijatelja, pripovjeda  odjednom prestaje pri ati o dogaajima koji su se netom dogodili (a kakvi se, obi no, opisuju u pismima dragim prijateljima) ve iznova pro~ivljava svoju proalost jer ga na to asocira ambijent u kojemu se obreo, a koji je bio popriate iznimno va~ne zgode iz njegove proalosti. U trenutku kada  otplovi u proalost, on ni jednim deikti kim pokazateljem ne daje naslutiti svoju svijest o prisustvu itatelja, adresata. On postaje protagonist dogaaja u stvarnom vremenu, vei dio zgode pred itatelja dolazi u dijaloakim dionicama, a scenografija oko likova, njihovi pogledi i pokreti dani su prezentu. Njegove misli, rije i i djela su autenti ni i pripadaju vremenu njegove mladosti kad se dogaaj odigrao. Ne stje emo dojam da pripovjeda  promatra sam sebe iz vizura starijeg i iskusnijeg  ja , zapravo izostao je naknadni uvid, osvrt na ranije do~ivljeno. Nema opaski, komentara i mialjenja o davno proalim dogaajima. Neato ato zapo inje kao pismo nastavlja se pred o ima itatelja odvijati kao prepri an, posredovan dogaaj u kojemu je poailjatelj u sadaanjosti zapravo glavni lik u proalosti. Ovako odsustvo radnje, zbivanja, pripovjeda  izmialja u trenutku pisanja, on ih nadomjeata pri om, koja postaje tema tih nekoliko pripovijesti. Sam akt pisanja biva va~niji od onoga o emu se piae. in pisanja se namee kao in izlaza, iskupljenja. Postvariti, osvijestiti svoj knji~evni dar, iskoristiti ga za zabilje~avanje pri e o stvarnosti, koja je samosvjesna, ludi ka, to je izlaz iz ispraznosti ~ivljenja. Govorimo o osvijeatenoj, demitiziranoj i demistificiranoj naraciji (posebice u Jakovljevim ustima), koja se autoanalizira i propitkuje vlastite postupke i produkte (ona je, dakle, metafikcionalna). Ova metafikcijska samosvijest izvire iz vjerodostojnosti samonaracije, koja nastaje kao rezultat visokog stupnja autorova poznavanja i koriatenja samootkrivanja, samodefinicije i samousmjeravanja vjeatine pripovijedanja. Pored autoreferencijalnosti, onomasti ke igre prijateljevim inicijalom (navodni primatelj  pisama ) zbirka poznaje i poigravanje zakonima ~anra i mijeaanjem knji~evnih vrsta (npr. uplitanje dramskih odrednica u tkivo pripovijetke), pa se `egedin ovom zbirkom dokazao kao izrazito moderan autor. Mo~emo zaklju iti da se radi o autoru koji uvijek iznova tematizira strahove, samou i nesnala~enje psiholoaki na etih pojedinaca, ali da pritom pripovjedni prostor uvijek iznova obogauje novim pripovjeda kim strategijama, od kojih je svaka joa jedna nijansa u itanju i pogled iz novog kuta u oblikovanju autorova romanesknog svijeta i svjetonazora koji iz njega proizlazi. Vladimira Rezo, asistent, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje vladimira_rezo@yahoo.com LITERATURA Biti, Vladimir. Pojmovnik suvremene kulturne i knji~evne teorije. Zagreb: Matica hrvatska, Biblioteka Theoria, Novi niz, 2000. Culler, Jonathan. Knji~evna teorija. Vrlo kratak uvod. Zagreb: AGM, 2001. Eagleton, Terry. Teorija knji~evnosti. Zagreb: SNL, 1987. Genette, Grard: Metalepsa: od figure do fikcije. Zagreb: Disput, 2006. Milanja, Cvjetko. `egedinovi egzistencijalni romani. // Forum, kn. 53., br. 1/2., Zagreb, 1987. str. 286.  325. Pelea, Gajo: Tuma enje romana. Zagreb: ArtTresor naklada, 1999. Rajki, Igor; Beck, Boris. L. E. P. S. A. // Knjigomat, virtualni asopis za knji~evnost. Izvor:  HYPERLINK "http://www.knjigomat.com/detail.asp?iNews=455&iType=2" www.knjigomat.com/detail.asp?iNews=455&iType=2 Tietjens Meyers, Diana. Narativnost i moralni ~ivot. // Zarez, br. 106., Zagreb, 2003. Izvor.  HYPERLINK "http://www.zarez.hr/106/temabroja2htm" www.zarez.hr/106/temabroja2htm  Na str. 15. nai emo ovakvu misao:  (& ) a sve mi se nametala misao kako bi u ovom prostoru i govor morao biti arhitektura. Svi navodi prema knjizi: `egedin, Petar. Sveti vrag. Zagreb: Naprijed, 1966.  Rajki, Igor; Beck, Boris. L. E. P. S. A. // Knjigomat, virtualni asopis za knji~evnost  Postupak obrnut narativizaciji dramskog komada opisanog kod Genettea (Gaultier, Thophile. Kapetan Fracasse). U: Genette, Grard. Metalepsa: od figure do fikcije. Zagreb: Disput, 2006. str. 121.  Tietjens Meyers, Diana. Narativnost i moralni ~ivot. // Zarez, br. 106., Zagreb, 2003.     PAGE  PAGE 11 >g(kLkRktkoo{{||~~~~~~~~dh*,ΕЕΠƧ¨"ĩ V~ʪгОООГh&hQCJaJhz&hQCJaJhQ6CJaJ *hw-hQCJaJjhQ0JCJUaJhw-hQCJOJQJaJhQCJaJ!jhw-hQ0JCJUaJhw-hQ6CJaJhw-hQCJaJ248FH8:<@BFHLN$a$gdQgdQ$a$gdQ $ha$gdQ$a$gdQdgdQ $da$gdQʪ*\ګܫ$&4Tdʬ̬ά&LXZ\ޭBDFdfrylh$ThQ0JCJaJ#jh$ThQCJUaJh`#hQCJaJjhQCJUaJ h`#hQh&hQ6CJaJhw-hQ6CJaJhw-hQCJaJhz&hQCJaJhQ6CJaJhQCJaJh&hQCJaJhRhQ6CJaJ*rtv֮jlnHJֲBնuf[O[OhRhQ0J6CJhRhQ0JCJjhRhQ0JCJUh{hQ0J6CJh)hQ0J6CJh)hQ0JCJh{hQ0JCJjh{hQ0JCJUh5h$ThQ0JCJaJ#jWh$ThQCJUaJjhQCJUaJh5OhQ6CJaJh&hQCJaJhQCJaJB8:<>BDHJNPTVbdfjlxz~ǿǿǿǿǵǵǠh5hQ0JmHnHu hQ%40JjhQ%40JUjhQ%4UhQ%4hQh`#hQ0J6CJh`#hQ0JCJjh`#hQ0JCJUhRhQ0JCJNRTfhjh]hgdQ%4 &`#$gdQ%4 .:pQ%4. A!"#$% WDyK /www.knjigomat.com/detail.asp?iNews=455&iType=2yK http://www.knjigomat.com/detail.asp?iNews=455&iType=2yX;H,]ą'cDyK www.zarez.hr/106/temabroja2htmyK dhttp://www.zarez.hr/106/temabroja2htmyX;H,]ą'c@`@ QNormalPJ_HmHnHsHtH>A@> Zadani font odlomkaVi@V Obi na tablica4 l4a .k@. Bez popisa8 `8 QPodno~je  p#2)`2 Q Broj stranice6`6 Q Tekst fusnote>&`!> QReferenca fusnoteH*6U`16 Q Hiperveza >*B*phG/CIER&EHERRS\OPQ5# \ M:I;w "M%Q'*h-02369s> @@REGEIlJKKK+LDLPLQLLMTMM NMN#OOOPPQRRR R!R#R$R&R'R)R*R3R4R5RARBRCRFR@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0h00@0@0@0@0@000E@00h00@00h00@00h00@00h00@01@0@0@0@0@0h00RS\O5# "M%Q'*6 @@REGlJM NMNOOPQRRFR000000j00j00 j00j00j00j00j00j00j0 0 00 j00j0 0j0 0j0 00 00 0 0 0  @00E 00O00000000 00E %%%(>gʪrB.[]^_rEN/1\`0NN!OOOOERXX !(!! _Hlt185999934 _Hlt185999935OOFR@@OOFR'JRV^vQ[ahgqblbj` j [ f \ f )9`iCNr|HV 6 @ !!w####%%''''**g,r,t------//$111n1p111D2O22222333344V7]777v==BBs> @ @@@QEREGGDIEIkJlJKK*L+LCLELOLQLLLMMSMTMMM N NLNMNN!O"O#OOOOORR R R!R!R#R$R&R'R)R*RCRFRORR R R!R!R#R$R&R'R)R*R5R@RFRORR R R!R!R#R$R&R'R)R*RCRFRQ%4uoQ5@OOiOOd '*ERPPP"P2P8P:PVPdUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial?z8SHKCentury;SimSun[SO"1FF C( C(!4OO2QKX ?Q2Vladimira Rezo:gmk2gmk2Oh+'0x  4 @ LX`hpVladimira Rezo:gmk2 Normal.dotgmk21Microsoft Office Word@F#@*\@HN\ C՜.+,D՜.+,H hp  Gradski muzej(O Vladimira Rezo: Naslovl 8@ _PID_HLINKSA$ [&http://www.zarez.hr/106/temabroja2htmEO6http://www.knjigomat.com/detail.asp?iNews=455&iType=2  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`acdefghiklmnopqrstuvwxyz{}~Root Entry F$fO\Data b1Tablej9"WordDocument0SummaryInformation(|DocumentSummaryInformation8CompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q