ࡱ> %' !"#$5@bjbj22 !lXX   ,,,@8H<@f"K#$R֜G,G,,ؘ],,D6r"T,," P^>DvRD0tt"@@,,,,t,"0GG@@Dւ@@Predgovor Prije viae od pola vijeka  pedesetih godina dvadesetoga stoljea  tadaanji Institut za narodnu umjetnost (sada Institut za etnologiju i folkloristiku) prikupljao je pjesme, pri e, obi aje, plesove u Istri. Nas nekoliko  Olinko Delorko, Nikola Bonifa i Ro~in, Lelja Taa, Ivan Ivan an, }ivko Kljakovi i ja, uz institutske vanjske suradnike Ivu Jardasa i Ivu Jelenovia (veinom su sada pokojni)  obiali smo veliki broj istarskih sela. Svoje zapise uz opa~anja, te fotografije i crte~e predali smo u institutsku dokumentaciju. Potom su objavljene tri knjige: Istarske narodne pjesme Olinka Delorka (1960), Istarski narodni plesovi Ivana Ivan ana (1963) i moje Istarske narodne pri e (1959). Meu rukopisnim zbirkama uva se moja Folklorna graa istarskog crnogorskog sela Peroj, prikupljena god. 1954; prijepis zapis i uvod napisani su ubrzo nakon boravka na "terenu"  godine 1955. Dio zabilje~enih kazivanja iz Peroja uklju en je u moje netom spomenute Istarske narodne pri e. Bili su to ovi tekstovi sadaanjega izdanja rukopisne perojske zbirke: pripovijetka br. 7; predaje (povijesne) br. 1 i 2, te predaje (sljeparije, trigarije) br. 1, 2, 7, 11, 12 i 13 mjestimice s malo izmijenjenim naslovom. Delorko je u svoju knjigu unio dvije perojske pjesme (br. 10 i 20 ovoga izdanja). Hrvatsko-crnogorsko drutvo prijateljstva "Croatica-Montenegrina" po~eljelo je da u cjelini objelodani moju perojsku rukopisnu zbirku. Rado sam to prihvatila, no naoh se u nedoumici: kako u poslije pedeset i viae godina, doslovce poslije cijeloga radnog vijeka, svih ste enih znanja i iskustava (jer bila sam tada po etnica), dati u tisak taj rani uradak? Odlu ih da, osim nekoliko najnu~nijih ispravaka, ne mijenjam i ne dopunjujem tadaanju zbirku, koja je dokument upravo takva kakva jest. Ona nije antologijski izbor, nego je preslik zate enoga kazivanja. Va~no je i ovo: I ja i ostali suradnici sve ato smo sluaali zapisivali smo rukom, magnetofon je bio joa nedosti~an san. Premda smo, za razliku od svojih prethodnika, ve bili svjesni va~nosti to noga zapisivanja i svih opa~anja o kaziva u i njegovoj okolini (performance i konteksta), gotovo je nemogue bilo provesti to potpunije samo s bilje~nicom i naliv-perom u ruci. Nisam, dakako, mogla bilje~iti interpunkciju adekvatno usmenom kazivanju. Rije i-poatapalice zapisivala sam nekako otprilike. Mjestimice je u zapisu bilo nejasnoa i slu ajnih zabuna kaziva evih. Takva sam mjesta sada za tisak neznatno dotjerala. Pri ama i pjesmama dodala sam naslove. Dodala sam i tuma enja rije i na kraju svakoga teksta  posve prakti na, tek radi lakaeg razumijevanja. Uvod rukopisnoj zbirci, koji slijedi za ovim Predgovorom, sa uvan je u izvornome obliku, premda bih sada koje ato druga ije napisala. Uz pregled kaziva a dodajem da su svi bili pismeni osim Milice Romani i osamdesetdevetogodianje Kate Popovi, najbolje kaziva ice pjesama. A upravo ona je uz jednu pjesmu primijetila da je bila napisana "u libru". Upuuje to na mogue podrijetlo i na ine airenja mnogih tradicija, koje se katkada smatraju " istim izvornima". Ovi tekstovi nisu graa za jezikoslovne studije, no oni mogu predo iti sliku mjeaavine rije i i oblik u vrijeme njihova zapisivanja. Izmijenila sam ve spomenuti administrativno suhoparan naslov rukopisne zbirke. Iz njega se nije razabiralo koliko se sastav prvobitnoga crnogorskog stanovniatva u Peroju tokom stolje izmijeaao ~enidbama i doseljavanjem, zadr~avai ujedno i podosta starih obilje~ja. Svo to aarenilo vidljivo je iz tekstova. Dodajem na kraju pregled razvrstanja pripovijedaka prema kasnije objavljenom, izmijenjenomu izdanju meunarodnoga kataloga (The Types of the Folktale. Antti Aarne's Verzeichnis der Mrchentypen (FF Communications No 3) Translated and Enlarged by Stith Thompson. Second Revision. FF Communications No 184. Helsinki 1961). Uvod rukopisnoj zbirci Grau ove zbirke prikupila sam u istarskom selu Peroj u vremenu od 26. VIII. do 1. IX. 1954. Poznato je da su Peroj naselili crnogorski doseljenici u polovici 17. v. te da su sve do najnovijeg vremena sa uvali pravoslavni crkveni obred, irilsko pismo i - ukratko - ~ivu svijest o svome porijeklu, ato ih donekle odvaja od ostalog istarskog stanovniatva. Perojskim se dijalektom posebno bavio prof. Ribari i utvrdio postojanje brojnih crnogorskih jezi nih elemenata. Ova naaa zbirka mo~e tek djelomi no poslu~iti kao slika perojskog dijalekta, jer tra~ei folklornu grau, ja nisam mogla sistematski inzistirati na svakom jezi nom obliku. Bilje~ila sam ono ato sam ula, pa budui da Perojci rado nastoje govoriti knji~evnim jezikom, a s druge strane upijaju u svoj govor i brojne jezi ne elemente iz susjednih hrvatskih istarskih sela, to je i jezik ove naae zbirke vjerna slika svih tih mjeaavina koje se susreu u svakodnevnom perojskom govoru. Selo Peroj bilo je osobito zanimljivo kao objekt folklornog ispitivanja, da se utvrdi koliko toga jedna kompaktna etni ka grupa, doaavai u novu sredinu, mo~e kroz 300 godina sa uvati od svojih starih tradicija, a koliko toga prima od nove sredine. Nakon svoga aestodnevnog ispitivanja doala sam do zaklju ka da neke folklorne fenomene Perojci uvaju iz svoje stare sredine, a neke, i ini mi se brojnije, poprimaju ovdje u Istri. Peroj viae nije posve crnogorsko selo, tu je doseljeno viae porodica iz hrvatskih istarskih sela i, ato je joa va~nije, gotovo u svakoj perojskoj porodici ima bar ponetko (obi no ~ena, majka, snaha), koja porijeklom nije Perojka ve Istranka iz kog drugog sela. Istina je da te ~ene prelaze na pravoslavlje, djeci daju srpska imena i uope se prilagouju novoj sredini, ali istovremeno one neizbje~no unose u novu sredinu i svoje tradicije, pa se tako danaanji perojski folklor u mnogo emu stapa s narodnim stvaralaatvom itave Istre. Vidjela sam neke primjerke perojske narodne noanje, koja je o ito specifi na i vjerovatno njihova od starine (detaljno su perojsku noanju ispitivali predstavnici zagreba kog Etnografskog muzeja, gdje je ta noanja i postavljena). Bilje~ila sam narodne pjesme, pripovijetke, obi aje, praznovjerja. Pri tome mi se ini da je u najveoj mjeri perojskim, autenti nim pe atom obilje~en svadbeni obi aj, a unutar tog obi aja osobito svadbene pjesme, koje se potpuno razlikuju od istarskih pjesama. (Pjesme "Rosna rosna koautice" i "Dobri dobri ovje e" vrlo su srodne risanskim svatovskim pjesmama, Vuk I, br. 127 i 49, ato bi mo~da zna ilo da su te pjesme zaista donesene iz stare postojbine, jer ovdje o ito nije u pitanju literarni utjecaj Vukov.) Razumljivo je zaato se baa u svadbenom obi aju, toj kolektivnoj, obrednoj manifestaciji gdje sudjeluje itava zajednica, starina morala iae sa uvati nego u onim folklornim oblicima koje prenose pojedinci, koji se aire od usta do usta. Istranka, udata u perojsku familiju, prilagodila se starinskom svadbenom obi aju, ali je ona u novu zajednicu unijela svoje misli, svoja praznovjerja, i tako se u toj novoj sredini udomaio istarski krsnik, atrigo, orko ("Sljeparije, atrigarije" br. 4, 5, 11, 13, 14, 15, 16, 17). Predaja o sveeniku  istjeriva u avola (br. 2) izraz je neke vrste vjerskog praznovjerja, a lako je mogue da se osniva na istinitom dogaaju, tj. da je taj pop Jovo zaista istjerivao avole, a mo~da ujedno i s uspjehom pomou sugestije lije io neka duaevna oboljenja, kao ato je to u ovom naaem slu aju nedvojbeno bila histerija. Vjerovanja o vukodlaku (br. 1, 18) poznata su i u ostaloj Istri, ali se danas u Istri vukodlak esto stapa sa atrigom, zaboravljaju se njegova specifi na svojstva, dok se ovdje u Peroju vjerovanje u vukodlaka sa uvalo s brojnim karakteristi nim detaljima, pa nije isklju eno da su ovo praznovjerje Perojci mo~da sa uvali od starine. Kratki tekst br. 9, kao i biljeaka u fusnoti, pokazuju da su termini "sljeparija" i "privid", koje upotrebljavam za ovu vrst praznovjerja, u narodu prili no raaireni. Rije  sljeparija upotrebljena je i u tekstu Predaje br. 15. Narodne pjesme u ovoj zbirci, osim svatovskih, nisu stare perojske, ve su dijelom varijante istarskih narodnih pjesama (3, 15, 21, 28), dijelom su odraz nekog pu kog izdanja Vukovih pjesama (1, 2, 3, 4, 5, 9, 17, 20, 22, 25, 26 i mo~da joa neke), dok su ostale donesene s razli itih strana. Ako izostavimo Vukove pjesme, potrebno je upozoriti na naivnu osebujnost pjesme br. 8 i na pjesni ku ljepotu pjesama br. 13, 15 (na~alost nepotpuna), 16, 28. Sve se ove pjesme "pjevaju ili kantaju", a "pojati" zna i pjevati u dvoje svatovske i sli ne starinske pjesme na starinski na in; pojati znadu samo joa tri ili etiri starca u selu. (Perojske je napjeve bilje~io prof. M. Vasiljevi iz Beograda.) Narodne se pripovijetke u Peroju zovu "kazalice". Pripovijeda se, kao i drugdje, zimi oko ognjiata, kad "frmentun apeljaju" (lupe kukuruz), kad uvaju mrtvaca, a pripovijeda se iz godine u godinu sve manje. Osim lokalne predaje o doseljenju u Peroj, perojske "kazalice" nemaju u sebi niata specifi no niti samobitno i sve su one primljene ve tokom kasnijeg ~ivota na istarskom tlu. Jedan je dio perojskih pripovijedaka primljen iz knjige i odatle po eo kolati u usmenoj predaji. Nikola Romani pripovijedao mi je pri e br. 1, 2, 3, 4. Tvrdi da ih je uo od starijih ljudi u Peroju, ato je sigurno istina, ali u Peroju kru~i joa i danas nekoliko primjeraka "Srpskih narodnih pripovijedaka" Tihomira Ostojia (Dubrovnik 1911.), koje sadr~e i obrasce naaih tekstova br. 1 i 4. Naaem broju 1 odgovara kod Ostojia pripovijetka br. 25. "Carev najmlai sin" (Ostoji ju je uzeo iz zbirke K. Blagajia). A naaem broju 4 odgovara Ostojieva pripovijetka "Zlatna jabuka i devet paunica" (uzeta iz Vukove zbirke). Obje su ove pripovijetke u Peroju svje~e preuzete iz Ostojieve knjige. Tekst br. 1 gotovo i nema zanimljivih modifikacija, ato se lako mo~e ispitati usporedbom atampanog i naaeg teksta. Druga ije je s pripovijetkom br. 4. Nismo je prepisali itavu zbog velike duljine, ve emo ovdje spomenuti glavna odstupanja od atampanog teksta: Umjesto tri careva sina koji redom uvaju zlatnu jabuku od nepoznatih kradljivaca, ovdje nema jabuke i samo je jedan sin, ovanin, koji bez naro itog povoda polazi u svijet da tra~i "najljepau ~ensku od ovog svijeta". Ovaj po etak pripovijetke prilagoava je bli~e istarskoj sredini. Umjesto devet paunica ovdje je devet labudova, koji su zapravo vile; paunica je zamijenjena labudicom pod utjecajem pripovijetke "Carev sin i labud-djevojka" iz iste Ostojieve zbirke. Sva su ova odstupanja neznatna. Romani mi je ovu "kazalicu" pripovijedao dulje od jednog sata, bila sam umorna i ljutila sam se na sebe ato ovako uzaludno gubim vrijeme, ali ono ato je Romani dodao na kraju, bila je nagrada za sav taj "uzaludni" trud. Vukova odnosno Ostojieva pripovijetka zavraava sretnim bijegom carevia i njegove ~ene iz zmajeva ropstva. Naa je pripovjeda  joa malo produ~io pri u (vidi tekst br. 4); govori o vilinskom carstvu besmrtnosti i o babi, zapravo smrti, koja vreba odbjeglog ovanina. Ne znam kako je Romani doaao do ovog motiva. U Istri nisam naiala na nj. Neato sli no ima u rukopisnim pripovijetkama iz dubrova ke okolice, koje se uvaju u Bogiaievoj biblioteci u Cavtatu. Mo~da je ovaj zavraetak pri e ipak neka baatina iz stare postojbine Perojaca? Mo~da ju je Romani primio od svojih roditelja, koji su porijeklom iz okolice Kistanja u Dalmaciji? Mo~da je to talijanski utjecaj? Ovo je pitanje zasada otvoreno. Zanimljive su tri varijante pri e o "kralju Kiklijanu" (Dioklecijanu), ato ih pripovijedaju Nikola Romani i njegova majka (vidi tekst br. 3), koje pokazuju kako se za as se stvaraju varijante. Razumije se da Nikola i njegova majka nisu tu nijedan detalj izmislili, ve su samo iz svojih sjeanja izvukli motive koje su ranije, vjerovatno u razli itim prilikama, bili negdje uli. Pri u je po svoj prilici Nikolin otac donio iz Dalmacije a Nikola je mo~da neki detalj uo i u Istri. Ove su varijante svakako zanimljiv dodatak obilnoj literaturi o motivu "kralja Mide".* Iako su Nikolini roditelji doseljeni iz Dalmacije (Srbi), on se potpuno osjea Perojcem, ka~e da nikada nije vidio Dalmaciju, a i ostali ga Perojci smatraju svojim. Vrlo je siromaaan, gotovo bez zemlje, kao ato su to obi no doseljenici iz drugoga kraja, zato je i morao privreivati kao radnik. `tokovac Justo takoer je doseljenik i vrlo siromaaan, na jednom jutru zemlje odgojio je on osmero djece. Usput je radio po istarskim mjestima najprije kao zidarski radnik, a kasnije na razli itim poslovima. Kao dijete od 4-5 godina doselio je s roditeljima u Peroj iz }bandaja (Poreatina). Pripovijetke koje mi je kazivao uo je na razli itim stranama Istre, a ka~e da se i u Peroju sli no pripovijeda. (Perojci smatraju Justa i Nikolu svojim najboljim pripovjeda ima, iako nijedan nije pravi Perojac). Justo je izvrstan pripovjeda , slikovit i pun humora, a naro ito dobro pripovijeda (kao i mnogi drugi) kada ga samo sluaam, bez bilje~enja. Tako mi je pri ao vrlo raairenu istarsku pripovijetku o vjeatom lopovu. (Imam je zabilje~enu u nekoliko svojih zbirki.) Tri brata izu e zanate, pa pop, koji je kum najmlaemu, pita oca ato su izu ili. Stariji su izu ili obi ne zanate ( ini mi se za kroja a i postolara), a najmlai izu i za lopova. Pop hvali zanate starijih, a otac se srami rei ato je najmlai izu io, pa kad ipak prizna, pop nije u Justovoj pri i nimalo ljut niti zgranut (kao ato je to u svim ostalim varijantama), ve sasvim spokojno primjeuje: "A, kompare, samo ko zna ukrest, to je najbolji, to je zlatan zanat." I da bi utvrdio valjanost svoga "fijoca", pop zahtijeva da mu ovaj ukrade konja iz staje, ponjavu iz kreveta i prsten sa ~enine ruke, te na kraju i njega samoga. Sama fabula, dakle, potpuno odgovara poznatom tipu pripovijetke, ali Justo je uspio da joj udari svoj pe at, da ulije malo svoje ~ivotne filozofije, izrasle na iskustvu ovjeka koji je osjetio kakvu malu korist donosi u ~ivotu poaten rad. Pripovijetku br. 5 uo je Justo u Puli prije I. svjetskog rata na talijanskom jeziku od nekog zidara, koji je navodno rodom iz Pule. Mo~e biti da je to talijanska pripovijetka, uvodni je dio zaista mnogo bli~i talijanskoj pripovijeci nego naaoj, no ona je ujedno srodna i raairenoj naaoj pri i o Baa- eliku. Znamo da su u Puli ni~i slojevi pu anstva gotovo isklju ivo potjecali iz naaih istarskih sela, pa su oni sigurno donosili sa sobom i svoje narodne pripovijetke. Ova pri a lijepo pokazuje kako je kod pripovijedaka teako, a esto i nemogue, to no razlu iti je li pripovijetka "hrvatska" ili "talijanska". Pripovijetka br. 6 odgovara potpuno, u svim detaljima, Grimmovoj pri i KHM 134. Die sechs Diener, pa mi se ini da mora potjecati iz knjige, bez obzira na to ato je motiv o udesnim pomonicima raairen i ina e u istarskoj usmenoj predaji. Najljepaa je Justova, a ini mi se i jedna od najljepaih pri a meu svim mojim istarskim zapisima, ona o "Pipeti dobrome vojniku" (br. 7). Islu~eni je vojnik posebna tema u meunarodnom pripovjeda kom repertoaru. Lik koji je bio ~iva, osobena, tragi na i smijeana figura i vukla se po cestama, gostionicama, aumama, gradovima i selima srednjovjekovne Evrope, taj je lik tek periferi no okrznut u pisanim knji~evnim spomenicima, tek je jednostrano zahvaen Commediom dell' Arte i bio bi nepoznat u svom ~ivom obliku, da ga usmena predaja nije do danaanjeg dana sa uvala u svoj punoi njegove okorjele i tragikomi ne naravi. Pipeta je 19 godina bio vojnik, ne zna se gdje niti protiv koga, ne zna se je li bio srednjovjekovni bezimeni vojnik plaenik talijanskih kondotjera, ili vojak bilo koje zaraene strane 30-godianjega rata, ili nesretni seljak povu en straanom obavezom dvanaestgodianjeg slu~enja svome be kome cesaru, ili je on sve to bio i sve te tragove ponio na svojoj okorjeloj ko~i, u svome neumrlom vojni kom torbaku, bo ici rakije i luli duhana. Ne zna se ato je bio, tek  Pipeta je otpuaten iz vojske, slobodan, bogat: tri karantana, tri nov ia zveckaju mu u d~epu, za jedan mu je dan osiguran kruh, rakija i duhan. Sve su ceste i raskraa otvoreni pred Pipetom, on mo~e putovati kui. Ali ta kua za njega viae ne postoji, njegovi su samo joa drumovi. O tome bi se mogla pisati romanti na pripovijest, ali narodna pripovijetka, iako otkrivene u vrijeme romantizma, nema za romantiku smisla. Pipeta ne razmilja o sudbini i sentimentalne bi meditacije zaista poremetile vanjski i unutarnji lik ovog vjekovnog vojaka. Tragika je sakrivena duboko unutra. Tri puta poklanja Pipeta starome prosjaku svoj posljednji nov i, onaj za duhan, rakiju i kruh, bez geste i velike tuge, po nekoj prirodnoj dobroudnosti i boemskoj naravi staroga vojnika, i s jednakim spokojstvom prima on i star ev poklon: mo da mu svi ulete u torbu kada on vikne "mara u protsak!". Ovo je uvod u pustolovine staroga vojnika. Od gostionice do gostionice, od sela do sela osvanjuje u njegovom "protsaku" najprije samo kruh, duhan i rakija  pojam vojni kog blagostanja  pa pomalo i pe ene kokoai i ostale dobre stvari. U njegovom protsaku zaglavljuje i straana a~daja, koja je pro~dirala svakoga dana po jednu djevojku iz grada; na jetki i lakrdijaaki na in zamjenjuje dobri vojnik Pipeta kraanskog svetoga Jurja i spasava kraljevu ker od a~daje. Sv. Juraj odbio je da se o~eni kraljevom kerkom, pokrstio ju je i poaao u svijet da propovijeda "vjeru Isukrsta". Pipeta ne misli na propovijed ni Isukrsta, ali ni on se ne mo~e smiriti u carskome dvoru, on odbija da se o~eni, "jer ja tu ~ivit neu". Stari vojnik, povu en neko davno tuom snagom u svijet i ratove, ne mo~e viae imati dom, niti svoj selja ki niti carski, njegovi su sada drumovi, i on tek moli "da se ajetite za ovog nesretnog vojnika Pipeta". Vje ni vojnik Pipeta ima ve 78 godina i on se prisjea ato su od njega u inili pa sad nema ~ene, djece niti ikakve porodice, "kud u i kako u, crknut u, niko ni vidit me nee". Ali taj smijeani i nesretni Pipeta, bezimeni vojnik tko zna kojih gospodara, nau io je da se svakoga trenutka bori za svoj ~ivot, da ga tvrdoglavo otima hiljadama napada a, da ga nagonski atiti, ne razmialjajui o mukama i tegobama, o nedostatku radosti i smisla. U tome je njegova ~ilava snaga, stvarala ka snaga bezimenih, koji su tog islu~enoga vojnika oblikovali i nama predali. Pipeta se ne da smrti, stari vojnik zatvara i smrt u svoju torbu. Ubiti smrt, stara je to tema, i ne samo folklorna. Naaa je pri a naivno i bezbri~no rjeaava, s djetinjim humorom i konkretnoau: smrt je u torbi, nitko ne umire. Ali tu je brzo i rezignacija: smrt je opet na slobodi, a Pipeta, umoran i iznemogao, sam ~eli da umre, kuca na nebo i pakao. Joa jednom njegova komi na tragika, ni u paklu ni u raju nee da ga prime, starome skitnici niti poslije smrti nema nigdje mjesta. I joa jedan njegov burleskni gest: ubaci svoj torbak kroz nebeska vrata, prevarivai tako svetoga Petra, i eto ga gdje vje no sjedi na svome torbaku bla~en u raju. Meu furlanskim narodnim pripovijetkama (D. Zorzut, "Sot la nape", Udine I, 1924; II 1925; III 1927) ima pripovijetka sa sli nim osnovnim motivom: junak je tamo stari prosjak Pieri Pipeta, koji Bogu i Petru takoe pokloni tri nov ia, dobije vreu, spasi kraljevu ker od avola, zatvori smrt it.d. Ali ovaj furlanski prosjak Pieri Pipeta druga iji je od naaega Pipete, on je pravi lakomisleni, dobroudni i nepobo~ni boem ina, bez tragi ne note naaeg istarskog vojnika. Taj nam primjer joa jednom razotkriva pojavu da srodna pripovjeda ka shema narodnom pripovjeda u ostavlja slobodu individualnog oblikovanja likova. Justo mi je kazivao joa dvije pripovijetke, zapravo anegdote, vrlo duhovite (br. 8, 9). U selu Dubrova kraj Labina bila sam proale godine takoer ula pripovijedati anegdotu o psu koji u i govoriti (kao u ovoj zbirci tekst br. 9), samo je tada nisam zabilje~ila. Justo mi je kazivao i dvije anegdote, koje zbog pretjerane lascivnosti nisam zabilje~ila. Sudei po ovim dvjema Justovim anegdotama, kao i po onima ato ih je kazivao Mitar Vu eti (br. 13, 14), a i po napomenama drugih ljudi o tome ato se pripovijeda, mo~e se zaklju iti da u ovom kraju (kao i drugdje) duga ka pripovijetka postepeno izumire, dok i danas ~ivo kolaju novelisti ke pripovijetke satiri kog i erotskog karaktera. Na kraju joa neke napomene o Peroju: Perojci, iako ~ive na moru, niata na moru ne privreuju, ribu kupuju u susjednom selu Fa~ana, a cijelo selo Peroj posjeduje jedan jedini mali amac. Bave se poljodjelstvom, ponajviae maslinom i lozom. Prema meni su bili vrlo srda ni, otvoreni i gostoljubivi. Kue sa im graene na isti na in kao u svoj Istri. Selo Peroj sudjelovalo je vrlo aktivno u Narodnooslobodila koj borbi. Zagreb, god. 1955. PRIPOVIJETKE 1. Carev najmlai sin Jedanput je bio jedan car slijep na oba oka i imao je tri sina. I onda njemu jedne noi se usnilo da ko bi uvatio crnu lisicu i da bi on s onin salon o i svoje pomazao, da bi opet progledao. I onda on svoje sine zamolio ako bi oni ikako uvatili crnu lisicu. Onda sva tri brata otiali u lov da uvate crnu lisicu. I kad su doali u aumu, su se razgovorili jedan sa drugim: Taj i taj dan ekajmo se na ovo mjesto. I svaki svojin puton otiali. I onda onaj dan kad su se opet stali, najstariji brat nije niata uvatio, i srednji brat isto niata nije uvatio, a najmlai brat uvatio je srnu i crnu lisicu i nekoliko zecova. Ali to je bratoma vrlo teako bilo da je najmlai brat to uvatio. I oni ~edni bili i u aumi stigli na jedan stari bunar da bi se napili. A to je dubok bunar bio  i tko e dolje, tko e dolje, po apagu spustili najmlaeg brata. Onda taj brat kad je stigo u bunar, gleda i vidi unutra velike sobe i pokuca na vrata i mu odgovara : naprijeda. On ulazi unutra i opazi evojku i ona mu ka~e: - Otkada sam ovdje dovedena, joa nijesam viela krsnoga duha osim tebe sada. I onda nju on oslobodi. To je bila jednog cara aer ukradena. I oni je potegnu iz bunara vanka na gornji svijet. I onaj najstariji brat, kad je vidio, ka~e: - Ova e biti moja. On onda ide naprijeda u drugu sobu i nae drugu evojku joa i ljepau i ona mu isto ka~e: - Otkada sam ovdje dovedena, joa nijesam viela krsnoga duha osim tebe sada. I nju isto oslobodi. Onda srednji brat, kad je izvu u iz bunara, srednji brat ka~e: - Ova e biti moja. Onda on ti ide nazad u treu sobu i nae najljepau djevojku. I ona mu isto ka~e: - Mladiu, mladiu, otkada sam ovdje dovedena, joa nijesam viela krsnoga duha osim tebe sada. I on joj ka~e na to: - evojko, evojko, vi ete biti moja. I ona mu odgovara na to: - Dobro je, ja u ti dati pola mog zlatnog prstena i pola moje marame. Ali ti ea mene oslobodit, a sebe ea pogubiti, tvoja braa e te u jamu ostaviti. I onda ti ve~i kamen za apag za viet ato e tvoja braa tebi napravit. I onda on zadrma apag i oni povu u. Kad su dovukli do pola bunara, oni popustili. Onda ona njemu ka~e: - Ti ea ii onda u etvrtu sobu. I ona mu dala zlatan atap u ruku, od jedne strane ima zlatnu baticu1, a sa druge srebrenu. - Ako udria zlatnijen krajon, onda do e Arap i donijee ti svakakvoga, jela i mu~ike e svirati na sve strane. A ako udria sa srebrnijen krajon, do e kod tebe dva janjca, jedan bijeli, a jedan crni, i onda ko uzjaaea na crnoga, crni e te povui devet puta u diblje neg si bio, na crni svijet; a bijeloga ko uzjaaea, e te odnijet na bijeli svijet. On udre atapom po stolu i dou dva janjca i onaj crni mu se nua, a bijeli ne da mu se uvatit. Onda ato e on, zapre o i i namisli: koga uvatin, uvatin, na sljepa ke o i. I onda uvati janjca i uzjaae na janjca, na crnoga  i onda se nae na crni svijet. Tamo nema nikoga, samo ladovina. I on ide da se odmara kod jednog jezera i zaspa. I sve jednom uje iza sna jednu aumlju i u snu izvadi svoju sablju i udri sabljom po jezeru te ubije u jezero zmaja, osje e mu glavu. I onda spava mirno naprijeda. Kad se naspavo dobro, izbudi se on i kako se izbudio, nae ozgo sebe veliku ticu koja raskrilila krila ozgo njega i mu ini lad. I on se trene. Tica mu ka~e: - Ne boj se ti mene, erbo ti si moja srea. Koliko godina sam ovdje, nikada nijesam mogla pogojiti moju djecu od prokletog zmaja, on bi mi sve podavio. Sad ti meni ka~i ata je tebe najviae potrebno, ja u za te sve u init. I on na to ka~e: - Ja ne bi niata ~elio, samo da se naem na bijeli svijet gdi sam i bio. Tica mu ka~e: - To je lako, evo vidia tamo onaj hotel i posluaaj ti mene: ajde ti unutra i doi e Arap koji e ti donijeti svakojaka jela i treba da pazia, da uzmea zalogaj i da stavia u usta i pojedea prije neg Arap. I onda on mora tebi da dade sve ato ti njemu pitaa, besplatno. I ti ga pitaj tri tovara mesa i tri tovara kruva i tri tovara smokava. Dok se ja vratim kui, da pustim to jelo za moju djecu. I uzet u jednu malenkost mesa poputnicu. I to mu Arap dade. On uzme i nosi tici. I onda tica uzme njega i nosi ga na bijeli svijet. I tica mu ka~e: - Svaki put kad zapijuknem, stavi mi zalogaj mesa u usta. I ona nosi njega na bijeli svijet, Kad pijukne, stavi joj svaki put zalogaj u usta. Imao joa jedan zalogaj, koji mu je pao. A tica zapijuknula, a on mesa nema. `ta e on, izvadi sablju i rasje e sam sebi petu. A tica odmah razaznala da to je njegovo meso i dr~i ona ispod jezika. Kada ga iznese na isti bunar di su ga njegova braa unutra kalali2, onda mu ka~e: - Sad razjaai. On ka~e: - Ne mogu, erbo sam mnogo umoran. E, tica mu ka~e: - Znam ja ata je tebi, ti si sebi petu rasjekao. I onda ona mu ini opet priunuti ono meso na nogu ka ato je i bilo. Ona mu ka~e: - Evo, careviu, tebi moje pero od krila moga. Ako ti bude njeato potreba, zapali pero i pomisli na mene, ja u ti odmah doi. I on ide u carski grad, ali ne ide kui, ide kod jednog zlatara, ako bi ga primio za u enika. I taj zlatar ga primi. I onda se ~eni najstariji carov sin, ali evojka je kazala: - Ja u se ~eniti kada budem imala moj zlatan mlin, kojega sam ga i imala. I onda carevi ide od zlatarije do zlatarije pitati ko bi mogo takov zlatan mlin napravit, ali nema zlatara koji bi mogo to napravit. I tako svaki zlatar ka~e. I stigne baa tu di je bio taj ki je iao da se u i. I zlatar ka~e: - Dobro, ja nijesam sposoban, ali pitat u moga u enika. On onda pita i on ka~e: - Gazda moj, ka~ite vi da ete napraviti zlatan mlin, ali toliko i toliko zlata nek vam dadu. U roku od osam dana mlin e biti gotov. I onda oni da e dat zlato. Osmi dan idu za mlin i pitaju zlatara oli je napravljen. On ka~e: - Ne znam, da upitan mog slugu. I on upita svoju slugu i mu ka~e: - Gotovo je. I gospodar doe i pogleda taj mlin kako je fino sagraen. I ondar mu ka~e gospodar: - Pa slugo moja, ti znaa viae neg ja, onda ti budi gazda, a ja tvoja sluga. (A on je iaa u aumu i zapalio pero od tice. Tica je doala i mu ka~e: - `ta ti je? - U tu jamu i tu i tu sobu je zlatan mlin koji mi je potreban. I tica vrati se i donese njemu taj mlin.) Onda doe carov sin, preda zlato i nosi mlin kui. Kada to opazi evojka koja se ~eni za najstarijega brata, ona ka~e: - Ovaj mlin je bio i dosada moj - pozna ga ona - kad je ovaj mlin ove, i najmlai carevi nije daleko. I taj stariji carevi se ~eni. Bila velika proslava i onda doe gospodar svojoj slugi i mu ka~e:  Danas se ~eni najstariji carevi, ajmo da idemo vieti svau. A sluga zlatarova ka~e: - Ajte vi, gazda, a ja u radit, vrlo sam siromah, da njeato zaradim. I gospodar otiao svau gledati. A najmlai carevi otiao u aumu i zapali pero. I tica doe i mu ka~e:  `ta bia, careviu?  Ja bin ~elio imati jednog vranca konja i bugarsko3 odijelo. Danas mi se brat ~eni. }elio bin ii u svatove, da me ne poznadu. Onda to njemu tica sve dala. I najmlai carevi ide u svatove sa vrancon konjon i bugarskin odijelon. Kad je on svatove zapazio, onda zove carevia na megdan:  O careviu, careviu, izii mi na megdan. I onda kad je carevi to ujo i odma otiao na megdan tome bugarinu. I kako ga je lako udario taj bugarin, odma ga je na zemlju iz konja rastavio. I on pobjegne a. Ide u aumu i opet u~e~e pero, tica doe i poda joj konja. On ide opet u svoju zlatariju da radi. Doe njegov gospodar i mu ka~e:  Ajde, sinko, da ti je bilo vieti uda koga nijesam nikada vidio. Doao jedan silni junak na vrancu konju, koji je ima na sebe bugarsko odijelo, da takoga ne mo~e poroditi majka. I zazove carevia na megdan i carevi mu je odmah doao na megdan i kako ga je lako udario, odmah ga je od konja rastavio. I on odleti kajno siva tica, da ga ne bi niti tica uhvatila bila. Kad opet, srednji brat se ~eni. I ona evojka ka~e:  Kada budem ja imala zlatnu prealicu ki ato sam je imala, onda u da se ~enim. I oni opet idu pitat koji zlatar to bi mogo napravit. Idu opet k onom zlataru. Zlatar ka~e:  Ja nijesam sposoban, ali pitat u moju slugu. I sluga ka~e gospodaru svome: - Preslicu mi emo napravit ali neka donesu toliko i toliko kila zlata. I onda oni donijeli i kazao je sluga: - Do osam dana preslica zlatna je gotova. Onda sluga ide u aumu i zapali pero od tice, tica doe i pita njega: - `ta bia, pobratime? - }eni mi se srednji brat i evojka nee da se ~eni dok ne bude imala zlatnu prealicu koju je imala za svog ~ivota. Tica se vrati i donese njemu zlatnu preslicu. I onda kroz njekoliko dana doe njegov gospodar k njemu i mu ka~e: - Je li si napravio zlatnu prealicu? On ka~e: - Jesam. - Nu da vidim. Kad to gospodar vidi, za udi se i mu ka~e: - Aj, mili Bo~e, kako si mogo ti ovo napravit? Ja sam stari zlatar, ali to ne bin nikada napravio. I onda doe carevi za prealicu. I onda se ~eni kroz njekoliko dana srednji carevi. I onda ka~e gospodar slugi: - Slugo moja, oemo li ii gledati svau? Carevi se srednji ~eni. Sluga ka~e: - Gospodaru moj, ja sam siromah, treba da radim, a vi kai gazda mo~ete ii. Onda gazda ide gledati svau, a sluga ide u aumu i zapali pero i tica doe. I tica upita njega: - `ta bia, pobratime? A on ka~e tici: - Evo danas mi se srednji brat ~eni i ~elio bin imati jednog aarca konja i bijelo odijelo. I onda ide i on gledati svau. Kad je svau zapazio, zove srednjog carevia na megdan. I carevi mu izie na megdan i on ato ga je prvi put s buzdovanom udario, ga je odmah na zemlju iz konja rastavio. Onda njegov gospodar doe kui i mu kazuje kako je fino bilo. - Aj, da si bio, slugo moja, ato bia bio vidio. Doao jedan junak koji je imao aarca konja i bijelo odijelo, da ne mo~e poroditi majka ljepaoga junaka, i onda srednjog carevia izveo na megdan. Ka~e mu: Careviu, careviu, izii mi na megdan. Carevi mu je iziao na megdan i kako ga je lako udario, odmah ga je iz konja na zemlju rastavio. I taj junak poletio je sa svojin aarcon konjon, da ga ne bi bila nijedna tica uvatila. Onda se ~eni najmlaa evojka i ona ka~e: - Kada buden ja imala zlatnu jabuku kao ato sam imala, onda u se ~eniti. I onda carevii idu od jednog zlatara do drugoga ko bi to napravio. I opet idu kod onoga ato su i bili i pitaju gazdu ako bi bio on kadaran napraviti zlatnu jabuku. On ka~e: - Ne, pitati u moju slugu. Pita on svoju slugu i sluga ka~e: - Ja u napraviti zlatnu jabuku i oni nek nam donesu toliko i toliko zlata. I onda oni zlato donijeli. A sluga ide u aumu i zapali pero. Tica doe i pita: - `to bia, pobratime? - U tu i tu jamu je ostala zlatna jabuka i ~elio bin je imati, erbo se ~eni najmlaa sestra, koja se nalazi kod carevia, i ona ~eli imati zlatnu jabuku ki ato je i imala. Onda carevii doali po zlatnu jabuku i donijeli u carske dvorove i jabuku evojki poklonili. I kad je ona jabuku opazila, odmah je kazala da nije niti najmlai carevi daleko. I onda kralj ka~e evojki koja ~ivi kod nji: - Treba da se ~enia. U moju dr~avu imam mnogo generala i mnogo ministra i po tvojoj ~elji uzmi koga oea. Ona kralju ka~e: - Dobro je, evo vi imate mnogo vojske u vaau dr~avu i treba da proe sva ta vaaa vojska kroz vaae dvorove. I ja u mimo stajati s jabukon u ruku i koga ja buden po ramenu tuknula s jabukon, taj e biti moj. I onda kralj daje nareenje svoj svojoj vojski da prolaze kroz njegov dvor. Tud je bilo i ministra i generala i sve to proalo i djevojka nije nikoga tuknula. I kralj njojzi ka~e: - A ata ekaa, nesretna ~ensko, pa bilo je u mene u moju dr~avu velikije bogataaa, ministra, generala i tu ti nije niata po volji bilo. A ona odgovara kralju: - Vojska je proala, ali treba da proe i svi civilni narod. I onda kralj daje nareenje svom svome narodu taj i taj dan da prolaze kroz njegove dvore. I evojka stoji sa jabukon u ruku. itavi narod proe i ona nikoga nije tukla s jabukon po ramenu. I kralj njoj ka~e: - Joa ti nije po volji niata? A ona odgovara kralju: - Treba da dou i gobasti i aepasti pa makar i oravi, erbo tu nije svi narod. I onda tu doe red isto i na zlatarova slugu i onda i on prolazi. I kad on doe njojzi spod ruku i ona ga je poznala, tuknula ga je s jabukon po ramenu i uhvatila ga za desnu ruku i poljubila ga i mu ka~e: - Ti si moj de ko. I uzela ga je za ruku i ulize u kraljeve dvore. Kad je kralj to zapazio, on hi o~eni. I dao in je kralj jednu malu sobicu i kuhinjicu da tu ki sirote ~ivare. Kralj njojzi ka~e: - `ta mo~ea da u inia s tin siromaaion, a mogla si biti velika gospoa? Doalo vrijeme, neprijatelj ultimira rat kralju, a kralj se u~alostio, erbo ima malo svoje vojske. A ta najmlai carevi koji se o~enio (a oni nijesu znali da je to carevi) otiao u aumu i zapali pero i tica doe, tica mu ka~e: - `to bia, pobratime? I on tici ka~e: - }elio bin imati jednog konja ~drlina i od te i te dr~ave odelo od generala. I on ide kralju u kraljove dvore i pokloni se kralju i tu se razgovaraju. Govori kralju: - uo sam tako i tako da e neprijatelj udrit na vas. On mu ka~e: - Istina je, toga i toga dana. A taj general ka~e njemu: - Ne bojte se niata, ja u udrit sa mojon vojskon, a slu ajno ko bi bila potreba, bite mi pomogao, a mislim da nee. I onda potukle se dvije vojske. Onda taj general otiao u aumu i pita tici toliko i toliko hiljada vojske (to bila vojska ka i sad ato je) i tica njemu to dade. I ide u vojsku na pomo careviu. I onda carevi s pomoon zadobio vojsku. A taj najmlai carevi isto bio u vojsku i ostao ranjen u desnu ruku. I u vojsku doe taj car i zave~e s maramicon tom generalu desnu ruku. I rat je zavraio. Onda oni se razgovaraju u carske dvore: - Evo je bio veliki rat i neprijatelj na nas udario i opet mi rat zadobili. A ta sirota najmlaa sestra o~enila jednog siromaha koji je no i dan kod tebe u kuu i samo spava. A ona ko bi to ula je proplakala i ka~e caru: - A ko je vama rat zadobio! Vi ga nijeste zadobili, niti vi niti vaaa vojska, ve je zadobio rat moj ovjek i osto ranjen u desnu ruku. I vi ste mu s maramicon, s faculeton ruku zavezali. I to caru nije bilo uvjerovati i ka~e: - Pozovi mi ga odma da ga vidim. I ona zove svoga ovjeka. I on doe i dr~i desnu ruku u d~epu, mu se pokloni i kralj mu ka~e: - `ta ti je ruci da je ne izvadia? Izvadi je. I onda on izvadi ruku i kralj opazi maramicu s kom mu je ruku vezao. I kralj se uvjerovao i mu ka~e: - Koji si ti? - Evo ja san vama rat zadobio i vi ne poznate mene. A ja vas poznan, erbo vi ste moj otac, a ja san vaa najmlai sin carevi. Kad smo iali lov lovit polak crne lisice, lov smo ulovili, ulovio sam srnu i crnu lisicu i njekoliko zecova. I taj i taj dan smo se stali, a oni lova nijesu niata ulovili, njima to je vrlo teako bilo. I stigli smo u jednu veliku pustinju, ~ea nam je dodijala; onda u tu pustinju naali smo jedan stari pu4, onda ko oe ko nee i mene su kalali dolje. I oslobodio san u taj pu tri evojke ko su bile sve tri sestre od toga i od toga kralja, ukradene od zmaja. I zmaj hi je stavio u taj pu u veliku dibinu u sobe unutra i one su imale svaka svoju sobu. I unutra su same ~ivjele i su imale svakakvoga jela. I onda ja san hi oslobodio; najprvo najstariju sestru i onda najmlau, koja mi je dala za uspomenu pola svog zlatnog prstena i pola maramice i mi je kazala: "Tebe e braa iznevjeriti." A meni to nije bilo uvjerno. "Onda ako ne vjerujea, prive~i kamen za apag pa ea vieti." I oni to izvukli do pola pua i onda su pustili u pu i evojkama zaprijetili da one ne smiju kazati ata je s najmlain carevion, da oni e kazati da u aumu su ga zvirad pojela. I onda oni idu kui i donjeli su crnu lisicu i koautu i njekoliko zecova; taj lov sam sve ja uvatio. I onda si ti progledao. evojka mi je dala zlatan atap i na jedan kraj atapa zlatna batica, a na drugi srebrena. I kazala: Kada udria zlatnin krajon, do e Arap koji e ti nosit svakakvoga jela i tu e mu~ika svirat svakojaka, a kad udrea srebrenijen krajon, do e dva janjca. Onda ko uzjaaea na crnoga, iznijet e te na crni svijet devet puta diblje, a ko na bijeloga, odnijet e te na bijeli svijet. I tako ja uzjahao na crnoga i se naem na crni svijet u veliku dibinu, tamo nije niata ko ne samo ladovina. Ja kraj jednog jezera san se odmorio i spavam, iza sna ujem njeata, izvadin sablju i mahnen po vodi i zasje en zmaju glavu. I probudin se iza sna i vidin nada mnon di velika tica raairila krila i mi ini lad. I tica mi ka~e: Ne boj mi se ti, dragi brate, ti si srea moja, toliko godina ovde ~ivin, nikada nijesan mogla moje ti ice uzgojiti od prokletoga zmaja, koga si mi ti danas pogubio. Onda mi ka~e tica: Ono ata najvolia u ti u init. Ja odgovaran ptici da bin ~elio biti na bijeli svijet di san i bio. I tica mi govori: Ajd vidia tamo onaj otel, Arap je unutra, ali treba da budea hitar i da stavia u usta zalogaj prije nego on i onda Arap e ti morati dati sve ono ato budea pita. I onda pitam tri tovara mesa i tri kruova i tri tovara smokava i Arap to meni dade. I ja nosim tici i tica puati male tie. I onda tica mene iznijela opet na bijeli svijet. I kad je to car razumio, proli suze niz bijelo lice i odma starijog i srednjog sina opravio a od sebe, a najmlaoga sina sebi zadr~ao. 1kugla; 2spustili; 3 obansko; 4zdenac 2. Najmlai brat i zmaj Jedanput bio jedan siromah ribar i ide vatat ribu; jednog dana uvati sa mre~on jednu velju ribu i riba mu ka~e: - Ti pusti mene, erbo ja sam tvoja srea. I on ide kui i ~ena mu ka~e: - `ta nisi niata uvatio? - Jesam uvatio jednu velju ribu koja mi je rekla nek je puatin, da ona je moja srea. }ena mu ka~e: - Kad je tvoja srea, nemoj da je puataa viae. Sutra kad budea iao ribarit, ako je uvatia, nemoj je puatiti. On ide ribarit i im je mre~u ostavio u vodu, odmah tu veliku ribu uvati i riba mu se moli da je puati ~ivjeti. On ka~e ribi: - Ne mogu da te puatin, jerbo ~ena me je zastraaila, kad si moja srea, da nek te ne puaan viae. - Onda dobro. Ti mene ubi, tri kila mesa daj svojoj ~eni, ali ti nemoj da ga jedea, nek izije sama ona; tri kila daj svojoj kobili i tri kila daj svojoj ku ki, a ono ato bude viae, ti prodaj. Na koncu devet mjeseca rodila mu je ~ena tri sina, koji su imali znak na elo od roenja: najstariji je imao sunce na elo, a srednji je imao mjesec na elo, a trei je imao zvijezdu na elo. Tri kila mesa ato je dao ku ki ku ka je izlegla tri mala brecia1 koji su imali svaki svoj znak na elo: jedan je imao sunce na elo, drugi je imao mjesec na elo, trei je imao zvijezdu na elo. Tri kila mesa ato je on zakopao tu su izrasle tri zlatne sablje i pri svakoj sablji svoja flaaa rasla, jedna flaaa i sablja imala zna ku sunce i sunce, druga mjesec i mjesec, a trea sablja i flaaa imala je zna ku zvijezdu, sablju i flaau. Kad su se oni svi tri brata izgojili, doali su na dvajst godina, uzeli su svaki svoga konja po znaku i svaki svoga pasa po znaku i svaki svoju sablju i flaau po znaku. Otiali su po svijetu. Najstariji brat je kazo srednjom bratu, rastali se jedan od drugoga, i prije bratu ka~e: - Ako ti se u flaau voda muti, ondar zna i da se nalazin jako u velikoj i teakoj nevolji. Onda otiu jedan a od drugoga. I najstariji brat stigne u carski grad, di je bilo to sve u~aloaeno, zastave sve crne vjejale i taj junak popita o emu se matra, da zaato je taj grad u ~alosti. I onda narod mu ka~e da mora danas car pokloniti aer zmaju, a on pita da di je to i oni mu ka~u da je na to i na to jezero. I onda taj junak ode baa tamo i nae evojku kod jezera di sjedi i pla e i mu ka~e: - Ajde zbogon, neznana delijo, erbo zmaj e doi ato e pojest tebe i mene. A on ka~e: - Ne boj se ti zmaja dok je mene i moje desne ruke. I on junak sjede pri njoj i zaspa, te jednom jezero se zamuti a evojka stala vriaat. A junak se iza sna razbudio i vidi zmaja di iz jezera leti k evojki i on br~e bolje sko i na noge lagane i uhvati sablju u desnu ruku i rasije e zmaju glavu. Ali zmaje imade devet glava; kako mu glave sije e, opet glave mu prilipu. I onda dade nareenje svome pasu, kako glave sije e, pas nosi na suvo iz jezera glave; i onda ostade joa jedna glava zmaja i zmaj se moli: - O, brate, puati me ~ivjeti, nikada viae nikomu nauditi neu. A junak mu sasije e i devetu glavu. I onda izvadi on iz glave devet jezika i jezike raspolovi, pola jezika sebi dr~i, a pola dade carevoj aeri. A ona njemu dade pola zlatnog prstena i pola svoje maramice. I onda njoj ka~e:  Kada bude godina i jedan dan, ja u doi opet u ovaj grad. Erbo ona je kazala: - Ti si me oslobodio i ja ou da se o~enim za tebe. I onda su se rastali jedan od drugoga i junak ide a. I ona ide kui svojoj i stane se na Ciganina, onaj koji je doveo na jezero. Kad je Ciganin carovu aer zapazio, br~e bolje iz gostione sko io i njoj ka~e: - Kako si se oslobodila? I ona njemu sve to rastoma ila i onda on nju straano zastraaio da "ti moraa kazati tvome tati da sam te ja od zla oslobodio i onda ja i ti emo se o~eniti." Pa su doali u carove dvore i kad je car aerku zapazio da opet se ona vratila kui svojoj, on se razveselio. A Ciganine govori caru: - Evo danas ja san vaau aerku oslobodio, ja san danas zmaja pogubio. I pita aerku eli je istina. Ona od straha od Ciganina morala je rei: - Jest, istina, Cigan me oslobodio. I ondar care ka~e Ciganinu: - Kad si ti moju aerku oslobodio, odmah u te o~eniti za nju, bit ea mi najprvi ministar moj. Onda Ciganin eka od dana do dana da se ~eni. A ona produ~uje dok doe godina i jedan dan od onoga rastanka. Kad je doala godina i jedan dan, onda carova aer se ~eni za Ciganina. A onaj junak koji je oslobodio carovu aer stigo je onaj dan baa u carev grad. I onda carova aer daje nareenje vojski da neka idu razgledat po svemu gradu ako nau jednoga junaka sa konjom i sa jednijen brecion. I ko ga nau, da neka ga inu doi u carske dvore. I oni svi grad obaali, a niata nijesu naali. Vraaju se nazad u carske dvore, Careva aer ka~e njima: - Ali nijeste sve obaali, ajdete iz grada u toliko gostionica, pogledajte, morate ga nai. I onda oni opet iali i naali su tog junaka sa konjon i sa brecien i uzmu ga sa sobon u carske dvorove. Kad je ona njega zapazila, primila ga ispod ruke i iala je u gornje tavane. I onda ka~e ai svome kralju: - Evo, aa, ovaj je de ko mene oslobodio od prokletoga zmaja. I on ima znakove koje sam mu ja dala, pola prstena moga i pola maramice moje. A on kako je zmaja ubio, zmaju jezike povadio i od svakog jezika polu meni dao i polu sebi zadr~ao. A Ciganine kad je mene zapazio da idem kui, onda on popita mene kako san se oslobodila i ondar me je straano zastraaio da moram kazati da on me je oslobodio i da je on zmaja ubio. Ako ne budem tako kazala, da e on mene ubit. I onda od velikog straha ja san morala tako kazati. A ovaj de ko je mene oslobodio kojog san ekala godinu i jedan dan. I onda odmah care ga ~eni za nju, a onog Ciganina dali su na streljanje. Se o~enu, veliko veselje u inili i onda jedne noi idu spavati. I ujutro kad se digne, umije se i ka~e ~eni: - Koliko san po svijetu hodo, nikada nijesan vidio ovako fini palac2 ki ato vidin sada ovo ovde na drugu stranu preko kue. A ~ena mu ka~e: - Znaa ata ti je? Ko god unutra ide u ti palac, nikada viae ne izae. Onda on uzme svoga konja i ide na aetnju i ue u tu palac on i konj i breci. Kako uao unutra, odmah se ukamenio on i konj i breci. Onda srednjom bratu zamuti se voda u njegovu flaau i ide da potra~i starijega brata i stigne u carski grad i ide u carove dvore. Kad je ~ena njega zapazila, odmah k njemu sko ila i primi ga za ruku, sluge uhvate konja, ve~u i ide u palac unutra. Uve e idu spavat i sablju stavi po dugo u krevet (ona uvijek misli da je njezin mu~, a to je brat bio). Onda ujutro se digne, umije se i gleda na prozor i vidi tu palac i ka~e: - O, mili Bo~e, koliko svijeta san obaao, nikada joa nijesan vidio za ~ivota svoga ovaku lijep palac kajno ato je ovaj. }ena ka~e: - `ta ti nijesan kazala joa prekju e ko unutra ulazi, da nikada viae ne izae? A on ne odgovara niata. Popije kavu i spremi konja svoga i uzjaae na konja i ode na aetnju. I onda ulazi i on u taj palac. im doe u palac, okameni se on i konj i breci. Onda najmlaeme bratu u flaai mu se voda zamuti. Najmlai brat ide da tra~i srednjog brata i doe u carski grad i ide u carske dvorove. Kada njega carova aer zapazi, br~e bolje k njemu sko i i primi ga za ruku, a sluge konja spreme i on ide s njom u carske dvorove. Kad je doala doba, idu na spavanje i onda po dugo svoju sablju metne u krevet i ujutro digne se i ide da se umije. Umio se i njoj ka~e: - Aj, mili Bo~e, koliko san proao svijeta, nikada ovako fin palac nijesan vidio kao ata vidin ovo sada. - Pa to san ti kazala - ona govori - joa njeki dan da ko ulazi unutra, da se nikada viae ne vraa. Ondar on njoj govori: - Zar vi mene ne poznate? Ja nijesan vaa ovjek, ja san tekar najmlai brat, a vaa ovjek jest u palacu unutra, to je moj brat, i isto i srednji brat jest se okamenio u palacu. I ondar znaa ata je: ako doe makar muva spod moju sablju, i to u napola rasjei, ali samo u osloboditi itavi narod koji se nalazi unutra. I on spremi konja i ide u tu prokletu palacu. Kad on ulazi unutra i ide k njemu njeka stara babetina sa jednom palicon da ga dune. A on br~e-bolje izvadi sablju i rasije e staroj babi glavu, i onda svi narod koji se nalazio unutra, opet doali svi u ~ivot kajno ata su i bili. Onda brat najstariji osto kod cara, car mu poklonio polovicu kraljevstva i mu izru io carstvo nek vlada on sa njima, a ta njegova dva brata, srednjog brata i mlaega, postavio je za dva vjerna ministra. 1psii; 2pala a 3. Car Kiklijan Kad je bio kralj Kiklijan, on je imao kozje uai i ko bi njega obrija, on bi ga vaje1 smaka. On bi ga pita: - `ta si mi vidio? - A vidio san kozje uai. On bi ga vaje1 onda smaka. I tako ima je jednoga lapca2 i poaa je cara Kiklijana brijati. I on kad ga brije: - Jesi li mi ato vidio? - Nijesam - govori. Doe on gospodaru i ato dalje ide, taj lapac vavije ezne. Pita njega gospodar: - Slugo moja, ato se ti mislia i ato ti eznea oka'3 si obrija cara Kiklijana? Ako ti ne merea nikome kazati, odi pod polje, iskopaj jednu rupicu i ka~i zemlji. On je poaao i tri puta rekao, kad je iskopa: - Zemljo, u naaega cara Kiklijana ima kozje uai. Iz zemlje iznikle tri traljake, same one svire: U naaega cara Kiklijana ima kozje uai. ( ula od pokojnog mu~a) 1odmah; 2sluga; 3otkada 3a. Sin Nikola upada pri kraju pri e majci u rije , govorei da je pogreano pripovijedala i sad oboje kazuju ovakav zavraetak pri e o Kiklijanu: ... Iz zemlje iznikle tri traljake. Pastiri napravili svire i svire sviru: - U naaeg cara Kiklijana ima kozje uai. Ondar care to za uje i care sebi dozvao toga lapca i pita on njega: - `ta san za ujo da pastiri svire napravljaju i svire da sviru da u naaeg cara Kiklijana imade kozje ui i onda da si ti to zemlji iskazao. Treba da ide i da ubere trljaku i da napravi sviru ovde kod mene, da ja vidin i da ti njome zasviri. I ondar on otiao ubrat trljaku i doo caru Kiklijanu i napravio sviru, da se on potpuno uvjeri. I on sviri na tu sviru i svira sviri: - U naeg cara Kiklijana imade kozje ui. Onda care na to govori da zemlja se zaklela da na nju se moraju svake tajne razaznati. 3b. Nikola Romani pripovijeda treu varijantu pri e o Kiklijanu: Bio car Kiklijan koji je imao kozje uai i svaki koji bi doaao njega obrijati, bi ga car pita:  `ta si mi vidio? On bi mu kazao: - Kozje uai. Onda bi ga car uniatio. Jednom pozove jednoga siromaanoga de ka da ga brije i taj de ko njega brije i kruva jede. Kako ga brije, car Kiklijan  njemu zamirisalo  i upita njega: - `ta jedea? On mu ka~e: - Jedem kruva. I mu ka~e car Kiklijan: - Daj meni malo. I on izjede taj kruv i care njemu ka~e: - Mi se vidi da nijesan nikad joa ovako dobrog i mirisnoga kruva io ato ga jeden sada. Pa a im ga umijesila tvoja majka? - E, moja majka ima malo dijete i umijesila ga je sa mlijekon svojijen. - Pa vidia onda si mi brat. Obrije ga on i mu ka~e car: - Vidia mi ata? On mu ka~e: - Ne vidin niata. - Pa dobro je to - care govori - i da vidia, ne bin ti mogao niata, erbo san io kruh ato ga je tvoja majka sa svojijen mlijekon umijesila i polak toga ne bin te moga pogubiti. Erbo sad si moj brat. 4. Zavraetak pri e, o kojoj se detaljnije govori u uvodu: Poslije godinu dana ovanin popita ~enu svoju: - }eno moja, oemo li ii na moju starinu da vidin oca moga i majku moju. A vila mu ka~e: - Ja l' se aalia, ja li ozbiljno divania? Znaa ti da viae od tvog roda nema nikoga? Onde di su bili tvoga tate carski dvorovi, ondek sada dubi rastu, da bi ni tri ovjeka opasala. Zar ti mislia da je to ju e bilo? Al je toga tristo pedeset godina. A on opet nee da se uvjeruje svojoj ~eni vili. Onda njemu ona vako ka~e: - Ajmo, ovanin. Svaki svojin konjon. Mi emo stii tamo, a od carovoga grada nema niata. Onde danaanji dan silna auma raste i po putu kada budemo mi iali, nemoj ti tvoga konja uzastavljat, erbo tvoja smrt uvijek tebe iate, ali nigdi ne mo~e te nai. Doi emo preko mora. Tu ea viet neku staru babetinu di se u vodu guai i ona e te moliti da je oslobodia, ali ne smijea - s in bia je taknujo, ti bia odmah umro. Poslije dalje emo ii preko polja ravnoga, isto jedna stara po trnu se valja, a i ona bit e tvoja smrt, ali ne smijea da ustavljaa, erbo bia umro. Stigli oni u careviev grad, ali nema grada, to nastala velika gora i unutra stare zidine i to sve povaljato. I ona mu kazala di su bili baa carski dvorovi. I onda on se potpuno uvjerovao. 5. Najljepaa od svijeta Bio jedan kralj, imao je jednog sina i tri aeri. Ovaj ostarao je otac i obolio, sva etvorica bili su za ~enit. Kad je stari ima za umrijet, onda on je u inio svoj govor djeci da eri moraju da o~ene onoga koji re e prvi "dobro jutro", a sin najljepau od svijeta. Onda proe nekoliko vremena, er se popenje na balkun, ona starija, i jedan je bio pod balkunon i zva njoj je "dobro jutro": To je bio jedan guva1 i ona se onaj put ~alila bratu, koga mora ona da ~eni, jednog guvu. Brat njoj re e: - Sestro moja, potreba je da sluaamo oca. Malo dana potom ide na barkun srednja sestra. Tako i njojzi nazvo je: - Dobro jutro, curice. To je bio jedan koji je popravlja lumbrele2. Poton opet malo vremena ide na barkun trea sestra i jedan mladi njoj je zazva: - Dobro jutro, curice. To je bio jedan koji je ve~ivao lonce, jedan ligapinjate. A to nijesu bili ljudi, nego to su bili zmajevi, a pribacili su se u ljude. Tako sve tri sestre da su se otputile, da se nije znalo za njima dok hi nije naaao na konac par godina njihov brat. I to hi je naaao tako ato je on tra~io za sebe ~enu. Uza je svoj brod i mornare i ide da tra~i ~enu tu najljepau od svijeta. Putova je godinu i jedan dan. Stigo je do starijega kunjada3, nae svoga kunjadu i on vidi jednu vilu tako lijepu. O - pomisli - bit e da tu je mo~e bit ta cura koju tra~i on. A tu mu je bila njegova starija sestra. I on odlazi u tu vilu i zagleda svoju sestru. Ona doe dolje, pozdrave se i poljube, pitaju se za zdravlje i pita za njezinog mu~a, I ona mu veli: - Molim te odlazi sade, jerbo doi e br~e on, on je zmaj, on e te pogubiti. A on njojzi veli: - Ne znaa kako bi se mogo sloboditi? Ona njemu re e: - Le~i spod onu dra u i nemoj ti ustajati dok on ti ne da ruku. Onda moi ea doi. Proalo jedanajst sati, puhne vjetar, ini mu se da e ova dra a isko it iz zemlje. I u tom sko i njegov kunjado i veli mu: - Aj, ata si tu, kunjado moj? I dade mu ruku i ga podigne iz zemlje i ga odvede u kuu, tu mu dade jesti i piti i ga pita gdi putuje. I on njemu veli da on tra~i najljepau od svijeta, ko bi on znao di je. On na to se nasmije i mu govori da zna on kadi4 je, ali da on e teako dobit, jerbo da je uva zmaj od sedam glava. On mu odgovori: - Ali ~ivot izgubit, ali nju odvesti. On mu govori onda: - Dobro, dat u ti svu spremu, hranu i ugljen za brod, a ti imaa za putovati joa jednu godinu i jedan dan do drugog kunjada. Evo tebi pero od goluba. Hrani5 ga dobro, da kad ti bude u potrebi, da pomislia na ovo pero i ja u ti do u pomo. I on to uzme i ode naprijed. Za godinu i jedan dan stigao je do drugoga kunjada, upazio je jedan porat6 i tu bila samo jedna vila i on pomisli: tu e biti moj kunjado. Ostavi brod sa malon barkon i ide na kraj. Pogleda mu sestra, srednja sestra, i upazi brata. Ide dole, uvati brata, pozdrave se i poljube, pita ga za zdravlje i on pita nju za njezinog mu~a. Ona njemu govori: - Brate, sad ea morat odlazit, on e brzo kui i on je zmaj, on bi tebe pogubio. On pita: - Ne znaa ti kako bi se ja o uva od tega? Ona njemu veli: - Le~i se pod onu venku7 i on e izai vanka, ali nemoj se preplaaiti. I kad ti dade ruku, onda mo~ea se dii, a prvo nemoj. Tako potle jedanjst sati on je mislio da e se sva ova drva ato su bila u dvoriatu izguliti - i na to sko i vanka njegov kunjado i ugleda ga i mu govori: - A tu si, kunjado? On mu odgovara: - Jesam. Dade mu ruku i ga digne iz zemlje, odvede ga u kuu, dade mu jesti, piti i ga pita za zdravlje i ga pita kud misli putovat. I on mu veli da tra~i najljepau curu za je o~enit, ako bi on znao di je to. On mu veli: - Znam ja di je, ali teako je nju odvesti. Ali kad je ve tako, ja u tebe rei e je, nju ima zmaj od sedam glava. Ali uj, da ti re en, ti neea njemu odvesti je sa svon tvojon vojskon, jedino kako te ja nau in. Straane zadatke dati e ti, ali ti se nemoj plaait toga niata, sve emo mi to opravit. Najzadnje dati e ti borbu, vojsku, on te nee pustit s tvojon sabljon da ti se boria, nego on e tebi njegovu sablju dati. Ali pazi, on e te odvest na pod8 gdi ima na hiljadu sablje svijetle ko sunce, re~u ko brijaa britva, ali s onima ti mu neea glavu odrezati, nego jedino u jednon oaku je jedna stara r~ava i to e njemu glavu odrezat. Nemoj ti druge uzet nego onu. I kad budete zaratovali, nemoj ti kad bude on pitao da nek se odmarate, nemoj ti da bia prista, dok mu ne osije ea sviju sedam glava, jerbo kad bia prista, one bi mu opet urasle gore. Evo tebi ovo pero od gavrana; kad ti bude od potrebe, promisli na njega, ja u ti u pomo biti. I sad ea ti putovati godinu i jedan dan do treog kunjada, dat u ti hrane i ugljen da mo~ea stii tamo. I on putuje dalje i na konac godinu i jedan dan opet stigne, vidi tamo jednu vilu i tu ostavi brod i sa malon barkon ide na zemlju da vidi. I doe tamo, ugleda ga sestra najmlaa i doe k njemu, se pozdrave i poljube. Pita ga kako je, sve on njoj ispri a, pita za kunjada i ona mu veli: - Brate, sad ea morat odlaziti, jerbo brzo on e stii i on bi te pogubio. On nju pita kako bi se oslobodio i do ekao ga. - Nikako, brate, treba da se vraaa na brod, a ja u njemu rei da poznan da to je tvoj brod. I onda mi emo te dozvat i ti doi sa barkon. Kad doea na obalu, pru~i ruku prvo njemu da te istegne iz barke. On se vraa na svoj brod. Kad stigne njezin mu~ kui, ona njemu re e: - Dragi mu~e, evo brod moga brata. - Ajde, budala, ti ne znaa, nije to tvoj brat, di bi on znao do vamo. - Jest, jest, ja ga poznan, to je brod njegov. Onda on re e: - Onda ajmo viet. I idu. Zazove svoga brata i odma vidi da ska e on su dva mornara u barku i jedri prema mostu9. Ondar kad doe na most, upazi kunjada i sestru i kunjado mu dade ruku, zvu e ga iz barke i ga odvede u kuu,dade mu jesti piti i ga pita kuda putuje. On mu re e: - Idem tra~iti najljepau od svijeta. Na to se on nasmije i mu veli: - Znam, znam, jerbo si bi kod onijuh drugih kunjadi, ali pazi bit e velike poteakoe. Ali nemoj se plaait, sve emo to mi dobit, znam ja kako ti je navijestio srednji kunjado, a opet u ti ja ponoviti, da ne bia zaboravio zadatke; mi emo sve to u initi, ali samo ka bude borba  da ti uzmea sablju onu r~avu i ne smia ostaviti borbu dok mu ne skinea sviju sedam glava. Sada ja u tebe dati sve ata ti treba, ~ive~a i ugljen, i ti ea putovati godinu i jedan dan. I evo tebi - govori - ovo pero od moga papagala: kadi god bude do potrebe, promisli, ja u ti bit u pomo i ovi drugi kunjadi isto, metni sve zajedno da budemo zajedno stigli. On je polo~io sva tri pera zajedno i se spremio i putuje godinu i jedan dan. Evo stigne tamo, tamo vidi ednu veliku vilu i re e: - E, tu bit e. Ve~e brod i sa malon barkon ide na zemlju. Kad je na zemlji, opazi sedan portuni go~eni i sedan stra~a, na svakem portunu jedna. I on pita za gospodara. Prvi mu odgovori: ne mo~e da on govori a njin. - E -on odgovara - doao san ja baa za a njin govorit. I oni mu odgovore: - Po ekaj malo, pitat emo ga, ko dozvoli. I oni iali pitat njega. On ji re e: - Pustite ga nek ide. Otvore njemu portune i ga prate tamo. Kad ga upazi ovaj zmaj, re e njemu: - Crv od zemlje, ata si doao vamo izgubiti ~ivot? - Nisam, ja sam doao, uo sam da ti imaa jednu curu najljepau od svijeta i doao sam da mogla bi biti za me. A on mu odgovori: - He, nijesi dostojan ti imati takvu curu. On mu odgovori: - Pa bilo ata bilo, poka~i da je vidin. - E, to mo~en. I onda ga odvede u sobu di je cura. Kad je ugleda, on veli zmaju: - `ta re ea, to u u initi, ali ona mora moja biti. On mu veli: - Neea ti u init ono ato ja tebi re en. - Ti se ne brini, ja i moji ljudi to emo u init. Onda on njemu veli: - Vidia ovo stablo u korti10 - a to stablo bilo je debelo, etiri ljudi nisu ga mogli ubai - ti ovo stablo moraa ponijeti noas na oni akolj11 i ga usaditi i da on raste. I ujutro ja u do vieti. Ko budea ti to u inija, mo~e bit da u ti je dati. A to zmaj je mislio da on nee u initi. On nave er u akuro12 promislio je na svoje kunjade. Kako je on promislio, tako oni su bili kod njega i on njima govori: - Dao mi je taj zadatak da ja moran ovo stablo odnesti na onaj akolj i posadit ga i autra ujutro da on doe rano da vidi da raste. Oni govore: - To emo najlakae. I oni u noi uzmu stablo i nose na akolj i ga usade. Drugo jutro doe zmaj sa sedam glava i vidi da stablo raste. I onda on ide zmaju. Zmaj mu veli: - Dobar si kad si to u inio, ali joa jedno: vidia - ka~e - onaj akolj pun aume. Ka~e: - Vidim. - Ti treba ovu no svega da prekopaa, posijea aenicu, po~njedea, uvraea, sameljea, umijesia kruh i spe ea i meni donesea u osan ur za marendu. - Dobro - ka~e - kad nije drugo, i to u. Njemu se je inilo to vrlo teako. Nave er promislio je na ona pera. Kako je on promislio, tu su bili njegovi kunjadi i on in govori ata treba da u ine. Oni govore: - To emo najlakae. U noi oni prekopali, posijali, po~njeli, povrhli, samljeli, umijesili i spekli kruh; u aest sati bilo je ispe eno i on uzme jedan hlib toga kruva i nosi zmaju. Kad ga vidi zmaj da mu je donio kruha, za udio se i preplaaio. Al mu govori: - Treba joa jednu - ka~e - ujutro treba da ratujemo. On mu govori: - Pa dobro, i to emo. - Ali ne pustin te s tvojon sabljon, dat u ti ja sablju bolju od ove. A on se neka i re e zaato da ne bi on sa svojon sabljon sjeko. - Jerbo ti je tupa - mu govori on. Onda ga odvede na pod, tu je bilo na hiljade sablje. Onda mu ka~e zmaj: - Sada biraj. On gleda, prova jednu, prova drugu i gleda di bi upazio onu r~avu koju su mu rekli njegovi kunjadi i upazi je u jenen kantunu13 i on uzme onu. Ta zmaj je znao da s onon e mu odsii glavu i mu govori: - Vidia da je r~ava, da ne sije e niata, uzmi ove nove, svijetle, koje re~u ko brivaa britva. A on mu odgovori: - Ne treba meni da ona re~e, samo kad ona meni lijepo stoji u ruci. E, zmaj mu dozvolio mislei da e ga prevarit, da e ga initi da budu se odmarali. Onda sutra ujutro ima zapo eti borba. Prvo zore promisli on na svoje kunjade i njegovi kunjadi odma bili su tu i joa drugijuh vojnika a njima. Zapo me se borba, tu se bore, odsije e mu jednu glavu, malo poslijen mu odsije e i drugu, malo kaanje i treu. Kad mu je odsjeka treu, zmaj pita odmor. Ka~e: - Ne, ja se nijesan umorio joa. Ratuju naprijed, odsije e mu etvrtu, malo kaanje odre~e i petu. Opet zmaj pita odmor, on mu ne da. - Ajdmo skroz. Osije e mu aestu, zmaj na silu je atio odmor. Ka~e: - Eli tvoja glava eli moja, ja ti odmora ne dam. I odsije e mu sedmu. Onda ostanu slobodni, uzme curu i ode. Proe kroz kue svojijuh kunjada, tamo su malo bremena veselili se i onda otputi se svojoj dr~avi. Doe kui, vjen a se i ~ivi sa svojon najljepaon ~enskon do ~ivota svoga. A mene su poslali nek van pri an. ( uo u Puli prije I. svjetskog rata dok je tamo u io za zidara, na talijanskom jeziku od nekog zidara Pule~ana.) 1brusa ; 2kiaobrani; 3aurjak, svak; 4gdje; 5 uvaj; 6luka; 7" ime se ve~e loza", 8tavan; 9obala, riva; 10dvoriate; 11otok; 12u mraku; 13u uglu 6. Kraljevievi udesni pomonici Bio je kralj od Belgije, imao je jednog sina, otac mu je ostarao, a ta siz  D p .#$f%%)*0*F*t***ddXy۷vbL+h4<h:I0JCJOJQJaJmHnHu'hTh:ICJOJQJaJmHnHu*h4<h:ICJOJQJ]aJmHnHu-h4<h:I6CJOJQJ]aJmHnHu'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu*hTh:I5CJOJQJaJmHnHuhTh:I6CJOJQJhTh:ICJOJQJhUfh:IOJQJhUfh:ICJOJQJ Jnz "f%%%P&-46<bEJj`.gs$d`a$gd:I$7d`7a$gd:I $da$gd:Idgd:I $da$gd:I@zsxz,.TVprtHp"d. $da$gd:I $$da$gd:I $da$gd:I$d`a$gd:I$d`a$gd:IXyxyVnpr.JL(-*-8-:-N-P-d-f-r-֪օooooaOaBaBaBh4<h:ICJOJQJ#h4<h:ICJOJQJmHnHuh4<h:ICJH*OJQJ*h4<h:ICJH*OJQJaJmHnHuh4<h:ICJOJQJaJ*hTh:I5CJOJQJaJmHnHu*h4<h:ICJOJQJ]aJmHnHu* *h8h:ICJOJQJaJmHnHu'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu*h4<h:I6CJOJQJaJmHnHu.dZ(l"zJ<N$d`a$gd:I$d`a$gd:Idgd:It"b|$F`2 2b"$d`a$gd:I"z d0 >Z<r2^~$d`a$gd:I~4DXtd"^*N$d`a$gd:IN    @    6  @H`*Fh(,&-(- $da$gd:I$d`a$gd:I(-t-v---./J//0012,49B;;???4@CJD FF$d`a$gd:I $da$gd:I $da$gd:Idgd:Ir-v--,6.6ZZPnRn`nbnrnnn:o~$d`a$gd:Ifj,rn^&D$& & $da$gd:I$d`a$gd:I&(lnJ:&x$2$d`a$gd:I $da$gd:I $da$gd:In mu se nije io da ~eni. Otac ga tera da nek se ~eni, on ka~e ocu: - ae, ja ne mogu najti za sebe evojku. Ka~e: - Nemogue da u naaoj dr~avi nema evojke za te. Otac pozove sve one da hi vidi, ko bi kako zabra za sebe si ~enu. On veli ocu: - Tato, nema za mene tu. Onda otac ka~e: - Ajde tra~i di znaa, vidia ja sam ti ostarao, br~e u umrijet, da ti predam dr~avu. I jedan dan sin uzme konja i novaca i uputi se po svijetu. Putujui srete se na jednu babu. Ona mu nazivlje: - Zdravo, moj gospodine. Kuda ti po ovima putima, koje ja nijesam nigda viela da ovuda putuje narod sa konjima. On njoj veli: - Babo moja, idem da tra~im najljepau curu ata mogu. - E - ona njemu veli - e sinko, daleko je joa, ali ti ea tamo nastradati. - Ma - ka~e - babo, ja idem. Govori: - Sretan ti put bio, ali pazi, njejna majka je carica od atriga1. Onda on putuje naprijed, vidi tamo na polju jednog ovjeka koji le~i na travi. On doe do njega i pita ata radi. Ka~e: - Sluaan kako trava raste. Taj je dobro uo! - Eli bia ti doao mene za slugu ? Ka~e: - Ou. I idu zajedno. Idu malo naprijed, vidi jednog drugog ovjeka koji je bio naturalni, a sve ujedanput prote~e se do 50 kilometara du~ine. Onda dou oni do njega, pita on njega: - Kako ti mo~ea tako da narastea? A on njemu veli: - To je joa malo. Ka bi do potrebe, mogu se i sto kilometara dii. On pita eli bi mu doao za slugu. On mu odgovori: - Ou. I odoae napred sva trojica zajedno. Idu malo naprijed, opet opaze jednog treog ovjeka gdi trese se na suncu, a tako vrue je bilo, a on se treso. Pita njega on da ato mu je da tako se trese. On veli ata je viae vrue, njemu viae zima. I onda on ga pita ko bi mu za slugu doao. Ka~e: - Ou. Odoae sva etiri zajedno. Idu malo naprijeda, sretu opet jednog starog ovjeka sa ve~enima o ima. Pita on njega: - Zaato, stri e, imaa ve~ene o i? Ka~e: - Moram da ve~em, jerbo tako silu imam u o ima da mogu i gore privaliti. On pita: - Eli bia mi doao za slugu? Ka~e: - Ou. Tako putuju sva petorica zajedno. Idu malo naprijed, vide jednog ovjeka, stoji tamo nasred polja ko jedna mala gorica. Pribli~u se bli~e, pita on njega: - Kako si ti tako debeo doaa? - E - ka~e on - ja bi pojio do petsto volova, pedeset bureta od pedeset hekta popio svaki u jedan dan. Pita on njega eli bi doaa mu za slugu. Ka~e: - Mo~en. Tako idu i stignu do grada ove carice od atriga. Onda nae on sobe i postavi svoje sluge da se odmore i uve er on ide k ovoj atrigi pitat je da mu dade aeer za ~enu. Ona njemu odgovori da njezina aer nije za njega. On joj veli: - Mora biti; ata re ea, to u u initi. Onda ona odgovori: - `utra ja u sto volova ubiti i pedeset ba va od pedeset tolitra svaka, to moraa sve izjesti i ispiti. A on njoj odgovori: - Dobro, ja oli moja sluga. - Mene je svejedno, ali jedan sam mora. Onda dobro. Ujutro ona zove bekare2 i ubijeju volove, sto volova, pedeset ba va. Tamo skuvaju. U podne sve on izjede taj ata je puno io. Kada ona vidi da to je sve izjedeno i ispijeno, ona veli aeri: - `eri moja, bojim se da ea ga morat uzet, ali joa jedno emo mu predlo~iti. On uve er doe i ka~e: - E, esmo li gotovi? - Ne, joa jedno. Ja - ka~e - vozila sam se preko Ocejana, na trei dio Ocejana i ispao mi prsten i ti treba da mi ga donesea. Ko to u inia, dat u ti erku. Tako on ide na stan i svojima slugama re e. - Pa to emo najlakae, svi emo ii da ga naemo. Dou k moru; onaj ata bi bio izio sve ono ata bi vidio, poe piti more. I pije, pije, pije, mnogo ga je osuaio, ali viae mu je dodijalo. I on govori onome koji se du~io do sto kilometara: - Nek ti zajaae na vrat onaj koji dobro vidi i - ka~e  produ~i se da vidi di je taj prsten. I tako onaj mu zajaae za vrat i on se produ~i. Vidi prsten u dibini od dva metera vode (bio je ispio ono drugo). I onda taj se je bacio i uzme prsten i odnese ga svome gospodaru. Odoae kui i onda oni ostanu kod kue, a mladi taj carevi nosi prsten atrigi. Kad ga atriga upazi, videi da prsten nosi i ona veli aeri: - `eri moja, prsten nosi, ali ja u mu joa dat jedan zadatak, koji stalno nee mu uspjeti. I doe on, preda joj prsten i re e: - Jesmo svraili te zadatke? Majka govori: - Joa jedno. Ve eras moja er e ii s tobon u tvoju sobu u krevet spavat, a ja u doi u ponoi; ako je naem s tobon, bit e tvoja, ako ne, niata. Ona uve er sprema er i vodi je k njemu. Majka ode, a ona ostaje a njime. Sade oni se pogovaraju, njegove sluge i jedan govori: - Ti ata si debeo ea sjesti na vrata, da ne mo~e atriga unutra, a onaj drugi koji dobro sluaa kako trava raste, taj neka sluaa da ne bi ona kuda doala. A ti ata dobro vidia, treba da pazia, da gledaa, da se ne bi ona kuda provukla. A ti koji se produ~ia do sto kilometera, produ~i se sve okolo postelje, slu ajno ako bi ona uzela aerku preko tebe, pa bia uo. Kad je bilo proalo jedanajst sati, oni su svi pospali. `triga doe, odnese aerku. Falilo je dvadeset minuta do dvanajst, probude se oni, vide da cure nema. - O - viknu - ajme, odneslo nan je, ata emo sade? Jedan govori: - Ti ata se du~ia toliko, nek te zajaae onaj koji vidi dobro i pogleda ko bi je di vidio. I tako su u inili i zagledao je je na jednoj gori. I ta govori: - Evo je gori na gori. Oni mu govore: - Uzmi je i odnesi je. - Ne mogu, daleko mi je pet kilometara. Opet mu onaj re e: - Upri s o ima, zavrni goru i uvati nju. I tako je u inio i uvati curu i je dovu e u sobu. Falilo pet minuta do dvanajst. Ta no u dvanajst doe atriga, majka njezina, i nae aer u sobi. Onda ona re e: - Dobro, sad ide ona sa mnon. Sutra doi, ea je uzeti. Uzme aer i je vodi kui. Drugi dan ide po curu. Onda cura mu govori: - Samo jedno joa, ako tu u inia, onda bit u tvoja. Ja u sutra petsto metara drva doterat na ono polje, ti oli tvoja sluga i ete u sredinu, polit emo sa petrolijon i zapaliti. Ako ostanea ~iv, onda bit u tvoja. On ka~e: - Dobro, joa tu emo u init. Ide slugama, tako in govori. Re e onaj koji je treso se - ato je vruije bilo, njemu viae zima - ka~e: - Ja u poi. I on ide i tamo nasred toga polja on se sjede, okolo njega nasla~u ta drva, poliju ga napro3 sa petrolijon i na~gu. I to gori dok je izgorilo. Kad je izgorilo, ona veli da ne treba ga iskati, da ga nema ve. A on govori: - Nai ljude i treba tra~it. Kad oni po nu preat s lopatama, to ti ga najdu u sredini di drae i govori: - `ta ste me stavili u jaceru4. - E - onda ka~e - nema drugo, tvoja sam. Majka je spravi da putuje sa svojin mu~on, ali ona govori aeri: - Ja u poslati moju vojsku da hi pogubi pa ti ea se opet meni vratiti. Onda tu stali par dana i oni putuju prama njegovem domu. Kad su izaali njekoliko daleko od grada, atriga uputi njekoliko stotina svojih vojnika sa konjima da hi pogube. Onaj ki je uo da trava raste, to uje: njeko za njima bje~i. I gledaju nazad i vide silna vojska. Oni su bili na vrhu, a vojska je bila u dolini, koja je letila za njima. Onda jedan re e: - To je nama srea kad su oni u dolini. Ti si ispio toliko mora, ajde bacaj to da hi potopia. I tako on je po eo bacat iz sebe, potopio je svu vojsku. Oni onda idu naprijed, atriga vidi da nema nikakve novosti, sprema drugu vojsku. Dok su oni stigli do njiuh, oni su puno se udaljili, ali bome br~e bi hi bili stigli. I uju da konji bje~e. - E - ka~e - opeta nesrea za nama. Onda veli taj ato je popio toliko more, ka~e onome ata je gore ruaio sa o ima, ka~e: - Znaa ata, upri s o ima i digni u zrak planinu, tako e se i oni pobiti. I tako je u inio. Oni onda idu naprijed. E, atriga vidi da ni od druge vojske nema nikakve koristi. Onda sprema treu vojsku i ona juri za njima, ali prvo neg je ona do njih doala, oni su bili preko granice, a preko konfina5 nije smjela njezina vojska. Tako da oni su doali do svoje dr~ave i svoga doma i tu zakonio6 on nju. Tu veliko veselje napravili i oni su ostali ~ivei one, a ja san doao tu u Peroj ko sirotinja da pri am vama. 1vjeatice; 2mesari; 3dobro, jako; 4ledara, ledenica; 5granica; 6vjen ao 7. Pipeta dobar vojnik Jedanput, znaa, nisu inili dvije godine ni tri vojske, nego su inili po petnajst godina u stara vremena. I taj sirotinja ostao je soldat i nakon devetnajste godine vraa se kui. A to je bio zarobljen u jednoj drugoj dr~avi. Onda nije bilo vlaki ko ato je sada, da mo~e ovjek svugdi da se vozi. On je mora sve to na noge u init, jerbo ni aoldi nije ima za se vozit. Niata nije imao neg sirotinja tri karantana, jednoga je dr~ao za kruh, jednoga za rakiju, a jednoga za iku1. I sad on putuje za doma i imao je protsak2 za dr~ati kruh si nutra. I putuje, putuje, puno vremena putuje po aumama. U jedan dan nae se u jednoj velikoj aumi, izae pred njin jedan stari ovjek, tako suh, ru~an i zamoli njega: - Pipeta dobar vojnik, daj mi ata u ime Boga. On odgovori: - `ta ea da ti dam kad sam i ja velika sirotinja, nemam ko ne tri karantana3. Opet on mu ponavlja. - Pipeta dobar vojnik, daj mi ata u ime Boga. E, on mislei izmislio: dat u mu jedan karantan, ovoga od rakije. Onda taj starac se izgubi i Pipeta ide naprijed, ide naprijed. Evo mu se predstavi drugi stari, joa stariji od onoga, opet i onaj ga zamoli da mu ata dade. Ka~e: - `ta ea da ti dan kad san velika sirotinja i ja. Imao san tri karantana, jednoga san dao jednome starcu. Sad ata ea da tebe opet dan? Po drugi put mu pita: - Pipeta dobar vojnik, daj mi. E, baci se u ~ep i dade mu jedan karantan, d mu je onoga od ike. I zgubi se ta stari; on putuje naprijed, putuje, putuje nekoliko. Evo predstavi mu se opet jedan stari, joa stariji od one dvojice i pita ga: - Pipeta dobar vojnik, daj mi ata u ime Boga. - `ta ea da ti dan kad san sirotinja ja. Imao san tri karantana i bili su dva starci, dao san svaken svoga, sad ata ea da ti dan tebe? Da si baren komad kruha kupin, da ne crknen od glada. On opet ponavlja: - Pipeta dobar vojnik, daj mi ata u ime Boga. `ta budea reko, to e ti u protsak poi. I onda taj Pipeta dao mu je i onaj trei karantan, ostao je prez niata. Ide, ide, stigne u jedno malo selico. Tu je bila jedna oatarija4, nije moga od gladi naprijed, ide unutra i pita ko bi mu dali ata za jist. A tako slabi bili gospodari da mu nisu stili niata dati brez aoldi. Zalile ga suze, kuda u sada tako gladan? Sjea se da mu je kaanji stari reka da ata bude zapoveda, to da e mu u protsak doi. I promisli da bi mu barem doalo malo kruha i sira u protsak. Pipne za protsak i njeato napipa. Ide s rukon unutra, zvadi kruha i sira. Bogme promisli on na rakiju, doe mu i rakija. E, ka~e, fala Bogu, san se naija sada, sad u putovati dalje. Putuje i putuje, ogladni opeta, bome on promisli na jednu kokoa pe enu i leba i rakije. Bome to sve nae u protsaku. On viae ne misli za kui, nego ide po svijetu. Tako da on je dobro ~ivario brez dela ni brez nikakve brige. Njekoliko vremena potom doe u jedan grad od druge dr~ave, gdi tu ovaj grad bio svi u luto5. Jerbo tu je bila jedna kraljevina i je bilo jedno jezero, iz tega jezera bi iziala jedna ha~daja i taj grad dnevno je mora mu dati ve eru: jednu ovcu i jednu curu oliti de ka. Isporedilo se u ovaj grad svaki jedan dan za mu dati ve eru. Doe red na kralja. Kralj nema ko ne jednu er i mora dat on tu er. Kako je Pipeta stupio u grad, videi ovo luto, pita on ata je to tako ovaj grad ~alosan. I narod mu ka~e u emu se ti e. I on ide k caru i on njemu veli da ata bi on dao da mu spasi aer. Car re e: - Dat u ti polovicu moje dr~ave i novaca koliko oea i aer za tvoju ~enu. - Ne treba meni toliko, jer ja tu ~ivit neu, a ja u je oslobodit. Daj ti meni cigareta i rakije da mi ne manka za svu no. Onda ka~e: - Dat u ti, nee ti prefaliti. I uve er kad je bila ona doba, odvedu njega i nju do tog ezera. Tu cijeli grad hi je pratio i plakao. A on se smije, ka~e: - Narode, zaato pla ete? Vi treba da pjevate i da pleaete i da inite veliko veselje, danas je dan za osloboenje vaaog grada. Tako doali tamo bli~e jezera, tu po elo se mra iti, a od straha svi graani pobegli. Doe a~daja, oe da pojede njega i nju, a on njoj veli:  Mara u protsak! - i a~daja mora da ide u protsak. Save~e on protsak, onda tu stoje celu no. Ujutro dou ljudi da vide ata je a njima. Nau njega i nju da se smiju i razgovaraju, za ude se svi do jednoga. Onda kralj ga ufati, ljubi i grli, bolje neg svoju majku. I on re e: - Sada dovezi mi aes kova a mladih juna nih, da odnesu u grad ovu ha~daju. I tako doali i odnesli ga. Ka~e: - Sad po nite lupat po njemu dok ga ubijete. Ubili oni njega i onda kralj veli Pipeti: - Ajde, sinko - ka~e - pridajen ti p moga kraljevstva i aerku za zaru nicu tvoju. - Neu, ne treba meni niata, nego samo da van bude uspomena, da se ajetite za ovog nesretnog vojnika Pipeta. Kralj dade njemu njekoliko zlata i kolajnu okol vrata. I ode on po svijetu. I gre, gre puno godina, dok je on i ostara. Bogme po e je mislit i mislit: svega iman, ~ene neman, dece neman, nikakve porodice svoje, kud u i kako u, crknut u, niko ni vidit me nee. Tako ide joa naprijed, imao je sedamdest i osan godin. Nave er u neku dobu noi doe smrt, zove njega: - Pipeta, doala doba da idea sa mnon. - Ko si ti ? - pita on nju. - Ja san - ka~e - smrt. - Mene joa nije doba, nisan proao sve ono koje mi je srce ~elilo. - A kad nisi, niti neea. Na to on se sko i, re e: - Mara u protsak! Nema drugog, mora smrt da stoji unutra. Sad on dr~i nju u protsaku. Njekoliko vremena smrt ga je molila da je pusti, a on nee. - Neu te doj za sto godina iskat. On ka~e: - To je mene malo. Veli ona: - Neu dvisto. Dr~a ju je deboto6 godinu dana. Viela je smrt da je u gubitku, pita ona njega i opeta. On njojzi odgovori: - Ako me neea nigda dojti iskati, u te pustiti. Vidi ona da pomoi nema, obea mu, potpiae da nee nigda ga iskati. I tako on nju pusti. Tako on je ~ivio puno vremena. Ostarao je da nije mogao drugo7 ni nogu za nogon dizat**. Onda misli ato je u inio: kud u sada, ne mogu viae niata, ni jesti ni piti ni niata. Ide do kraljestva8, cuka na vrata. Petar mu otvori, pita njega: - `ta bia ti? Da ko ima mesta da ga primi. Pita ga: - Ko si ti? On mu veli: - Pipeta dobar vojnik. On mu govori: - Nema mesta za tebe! - i zatvori mu vrata u nos. Onda ide na pakao. Tu e. Otvori mu avo, pita ga da ata bi, on mu re e da nek mu dade malo mesta. Pita on njega: - Koji si ti? Re e on njemu: - Pipeta dobar vojnik. - Nema mesta za tebe! - zatvori mu vrata. Ide u purgatorio9, tu e na vrati; otvore, pitaju da ata bi; da nek ga prime unutra. - Ko si ti? - Pipeta dobar vojnik. - Nema mesta. Vrati se opet pa re e: Nee me Bog, nee vrag niti njegova mati, sad kud u? Ide opet na kraljestvo, cuka na jedan barkun10. - Ko je? Ka~e: - Otvori. - Ne smin tebi otvoriti. - Ma samo da vidin kako je unutra. Prevari se sv. Petar, mu otvori, on baci protsak unutra. - E - ka~e - pao mi je. Sv. Petar veli da e mu ga dati. On ka~e: - Ne, ne smia ti mi ga dati, ja si ga moram sam uzeti. Onda pusti njega da ide za protsak. Kad doe kod protsaka, sjede na protsak i stoji one. Sv. Petar mu veli: - Ajde vanka. Veli: - `ta ne znaa itat i pisat, ata piae na vratima da ko ue unutra, ne izae vanka. Na vratima piae: Ko doe, ne poe; ko ulazi, ne izlazi. ( uo od svog oca.) 1duhan; 2torbak; 3nov i; 4gostionica; 5u crnini; 6odmah(?); 7viae, ve; 8raj; 9 istiliate; 10veliki prozor 8. Pokora Onde je bio jedan seljak, poao se je ispovidat. Pita: - Si li kleo eli si ukra eli si upalija eli si imao posla sa tuima ~enama? - E - on ka~e - ukra nisan, upalio nisam, klea san i posla san imao sa tuima ~enama. - O -ka~e - to je najvei grijeh ato si tue ~ene potrebava. Onda za pokoru mu dade da mora poi jednu godinu gdi ne smije jesti mesa ni piti vina niti trebovat ~ene nikakve. Kuda e on, misli i sve izmisli ujedanput gdi bi on poao, namisli: poao je u kovenat1 od monige2. Doe tamo, de~urna koja je bila pita njega ata mu treba. On govori da bi rada govoriti s majkon badeaon3. On je bija tako dobar de ko, lijep, juna ni, imo je svoj alat dobar - i povede ga do ove glavne. Ona vidi tako finog de ka i ga vodi u svoju sobu. I ona njega pita i on njojzi stoma i sve ato je pop dao. Ona njemu veli: - Dobro, bit ea tu u mojoj sobi. Daje ona njemu mraale4, konjaka i svakakove likere, dade mu aunke, kokoae, purmane, guske sve za jesti. I bogme on upotrebljava i nju, mesto druge ~ene potrebava madru badesu. Svrai njegovu pokoru, opet se vraa k popu. Pop njega pita: - Onda kako si proao? On njemu govori: - Nigda bolje. - Esi io mesa? - Nisan nego aunke, pulastre5, kokoae, purmane, guske. - E - ka~e - pa to je veliki grih. - Pa nije to meso - govori. - A eli si pio vina? - Nisan nego konjak, mraale, rakije i drugog likera. - Pa to je joa vei grijeh - mu ka~e - ne mogu da te odrijeain. - Pa nije - ka~e - to vino. - Eli si se ti evo tue ~ene? - Pa nisan, jedino madre badese.  E, pa  ka~e  na Bogovu sestru si iao. - A on mu veli: - Kad je Bog moj kunjado6, on e mi oprostit. 1samostan; 2redovnice; 3starjeaica; 4maraala (sorta vina); 5piletina; 6aurjak, svak 9. Nonculo i popov brek Bio jedan pop, nikoga nije imao ko ne deklu. I bio ovaj zvonar, a zvonar je bio jako sirotinja. Uvijek bio iao kod popa jisti, znaa kod popa se stoji dobro. Ovaj pop dobavi si jednega malega breka1 i potom daje breku, a ne daje viae zvonaru jisti. Tako je bija pop navadija tega brekia, a nonculo2 je bio srdit na njega. Pop govori: - Vidi, vidi, oven breku ne fali niata ko ne beaeda3. A nonculo govori: - U Parizu je akola koja u i breke govorit. A pop mu veli: - Ah to nije istina. A nonculo govori: - Je, u godinu dana nau i govoriti. A ne znan koliko se plati. A pop re e: - Ben4, bilo koliko bilo, ja u platit, treba da ga odvedea. Onda dade njemu petsto forinti za put za njega i za breka i petsto dade na akontaciju za akolu. Onda oni idu sa brodon. Kad su oni udaljili se nekoliko daleko, a on je bija uze sobon jedan kamen sa akuljon i malo ~ice, ve~e breku oko vrata i ga baci u more, pa se potopi. A on ide do Trsta. Tamo on lumpuje, dok zapije svi novac. Onda se vrati kui. Pita njega pop: - Kako je tamo? Veli njemu nonculo: - Da ste - ka~e - vieli kad smo tamo doali, tamo je jedna velika sala puna pasi, breki, svi su sko ili kod ovog naaog i pitaju njega otkud je i iji je. A on sirotinja niata ne zna odgovoriti. Pop je tako veseo bio uti ove rije i da e se brek nau it govorit. Pita ata su mu profesuri rekli. - Rekli su aesti mjesec nek donese petsto forinti akontacije i da te mu znati rei kako u i. Pop ka~e: - Dobro, dobro. Kad je doao aesti mjesec, pop upravi noncula da ide pasa viet, dade njemu petsto forinti na akontaciju i tristo forinti za njegov put da ~ivi. Nonculo ide do Trsta, po me jesti i piti dok sve zatrajba5. Onda se vrati. Kad se vratio kui, pop ga pita kako je tamo. Ka~e: - Dobro. Lijepo je po e govorit, ali samo jeca. I rekli su mi za godinu dana da donesen 1000 forinti i da u ga mo uzet, da stalno e govorit isto. I onda kad je doala godina dana, pop spremi noncula. Dade mu iljadu forinta za platit akolu i hiljadu za njega i za breka i mu naviauje da ne ga pusti da pati, da mu dade jesti i piti. E, nonculo putuje za Trst. Opeta po e on piti, jesti dok je trajalo forinti. Kad je popio i pojio novac, vraa se, ali zadr~ao se viae vremena u Trstu. Iz Trsta telefonira popu da sada putuju za kui. Dobro. Onda kad doe na zadnji most6, raskrca se i ode pjeaki kui na noge. Onda pop ga eka sa deklon i gledaju iz dalekoga, vide da on ide, a breka nema. `ta e rei to da nije breka? Kad doe bli~e, pop pita noncula da ata nema breka. A nonculo mu odgovori ~alosno: - Rei u van kaanje. Ajmo u kuu. Dou u kuu, dekla i pop uvijek pitaju za breka, Zvonar re e popu da neka dekla ide a pa da e mu rei. Tako dekla je iala a, onda pop pita zvonara. Nonculo mu re e: - Apena7 san stigo tamo do breka, odma me je pozna i pita je on mene eli joa njegov gospodar jaae deklu. I to sa sven puton niata drugo nego to me pita. Ja san uvik tiaio da to ne smi govorit, a on nije tio, pa ja san ga bacio u more. A pop mu je reko: - Dobro si u inija. 1pas; 2zvonar; 3govor; 4dobro; 5potroai, profuka; 6obala, riva; 7jedva, tek 10. Vrag u bobu Jedanput jedna ~ena je poala da e bob brat, naala je ednu ~enu unutra e bere njezin bob. A ona ata je poala brat, ka~e:  Ovo je vrag - i nije mogla da je istera a. Ona ondar ka~e:  Ja moram da se idem obla it druk ije. Lijepo raskosmala se, kose vrgla na o i dolje, sise da joj vise dolje, a da mi oprostite, u guzicu bi vrgla srp i piturala1 je srp, sa srpon crvenin je poala. I onda ide da bere bob nazad ta, a ona druga kad je viela tu ~ensku da ide brat, ondar ka~e:  Ja san avo, al je ova njegova mater, ja a je od mene - i je utekla. 1obojila 11. Ve ernja mrtvih Jedan ojek je poaa blago gonit, je mislio da je tri ure, a je bilo p noi. To je bio Veliki petak, je bila ve ernja1. Blago je pogna u paau pa kad se je vrnuja nazad, je bila otvorena crkva i gleda ko je unutra i nikoga nije moga da pozna. Sve pomalo su molili i nije razumija ata mole; i svaki svoju svijeu su imali u ruke od voska i njemu su dali jednu. I kad je finila2 ta ve ernja, onda su poali svi a, a on pred njima. Doaa je doma i donio svijeu i poslije svaku ve er doalo mu je na vrata cukat i pitat: - Daj moju kost. A ono su rebro njemu dali u ruku, ni bila svijea. I poaa je popu i pop mu ka~e, poslije godinu dana da mora poi u istu uru i minutu na ve ernju i onda da preda tu kost. Komu je dao, onon da preda. I onda je bilo mira. (Ovaj je tekst bli~i predajama, no rasporeen je prema rukopisnoj zbirci.) 1ve ernja misa; 2zavraila 12. Braa i ba va vina Da su bila tri brata i da su imali jednu ba vu vina razdijeliti, a od teuh tri brata jedan je bio munjen1. I kad su razdijelili tu ba vu vina, prvi brat je uzeo na vrhu, onaj aegavi2, a onaj drugi ato isto malo je bio aegav je uzeo u sredinu, a tome treem munjenome da su dali na dno, gusto. A onda taj ata je imao na dno njemu je ialo za piti, pa on je to io i on uvijek to i i uvijek ima, a onizi drugi su aparali3, da oni e kaanje pit. A on uvijek to i, dok je sto io sve. Kad oni idu da e to it, nema drugo4 vina. ( uo "od starijuh") 1lud; 2pametan; 3atedili su; 4viae 13. Cigo ljubavnik Cigan se zaljubio u jednu ~ensku, on je vazda govorio da bi moga je posvojit i obeao da e dobro platit. A ona mu je obeala da nek doe drugi dan, ma ona ka~e mu~u. I on je reko da neka doe ti i ti dan, "a ja u se spravit da iden u mlin mljet aenicu". I trefi1 Cigana s puton i Cigan mu govori: - Dobro jutro, ~upane, da bi se vria namlila i ~ena navodila. A ti gospodar mu re e: - Bo~e daj, Cigane. Tako on ide u mlin, a Cigan ide u kuu kod ~ene, tu e na vrata. }ena: - Ko je? - Ja, Ciganin. Mu otvori vrata i ide gore. I on valje2 bi bio htio da ide s ~enon, a ona se nije dala, nego mu govori: - Ti se svu i i lijepo ajde u postelju, dokle ja svarin makarune, pak emo jesti pak onda emo se devetit. Ciganin se svuka i poaa u postelju. Mu~ doe, kuca na vrata. }ena govori: - Ko je? Govori: - Ja. - A ato si doaa? - A san se sta na jednoga ovjeka, mi je reka da bi se vrea namljela i ko mi se namelje, nemam di stavit. I doaa san po drugu vreu. Kad je doaa u kuu, ~eni govori da mu smrdi kua. A niatar, on poe spod postelju da e uzet vreu, a Cigan goja3 spod posteljon. I on uzeo jedan bi  i ufati Cigana i ga bi a gologa (...) On je palicu uzeo da e ga tu s obedvije ruke, a Cigan preko balkuna sko i fora4 i bje~i doma. A mama ga je ula e pla e. Ide naprotiv e uje glas i se stane na sina pa mu govori: - e si bio, sine, da si tulija i rulija? A on joj odgovori: - Kod kumpara5 Stipana na goste. Mama mu odgovori: - Nije mene ato si tulija i rulija, nego je mene ato sam te devet meseci nosila u trbuhu. (Tekst je malo skraen.) 1susretne; 2odmah; 3gol; 4napolje, van; 5kum 14. Popove gae Jednom se bio zaljubio pop u jednu ~ensku i ondar da je taj pop ima posla s ton ~enskon. I ondar se dogovore, ~ena mu ka~e - su se zvali kumi - da mu~ njezin ti i ti dan e po na fjeru1 ujutro rano, da nek doe. Tako ujutro rano on se digo taj ovjek, se obu e i ide na fjeru. A pop je bija za vratima i je poaa kod nje. A taj mu~ njezin, kad je u inio malo puta, se domislio da je zaboravio bisage. I on se vratio opet kui, da ide za bisage. Tu e na vrata. - Ko je? - Ja san, mu~ ti. - A ata si doaa? - Bisage san zaboravio. - A e su? u ti hi ja dat - mu govori. On govori: - Ja znan e san hi vrga, ja u hi uzet. Ona, mu otvori. Ide u kuu i baa kod postelje na katrigu2 je pustio one bisage, a pop je vrga gae ozgara. I on je uzeo mjesto bisage gae brez da je opazio ata je. Kad se ujutro pop diga za poi a, kad je opravio a njon, nema gae. Sada pop je morao poi kui kako je zna, a ona odma ide kod kume i ka~e kumi ato se dogodilo. A kuma govori: - Niata, kuma, ja u to sve napravit. Ajde ti kod popa, ali ima joa jedne gae takve i neka ti hi dade. I ona je iala i pop je je da. Kuma uzme te gae i hi obu e spod kotule3 i ide na fjeru iskati toga kuma. I nae ga i on stoji ~alosno, da je pop kod ~ene mu bio. A ona doe do njega i ga pita da ata je ~alosan, a on nee kazati niata. Ona ga nagovori da idu u oatariju popiti ato i pojest. On se nije dao, ali opet ga je smogla. Kad je bilo za platiti ra un, ona digne kotule i vadi aolde iz gaa. A on opazi da ima gae i govori joj: - Kuma, pa ato imate gae? - A da, kume, a ato hi nema i vaaa ~ena? Smo hi kupile i zajedno. - A bri~an ja, san sumnja da mi je pop poli4 ~ene bio. Kad doen doma, bin je bio ubio. A tako vas je Bog doneo. I odimo valje5 doma, da mi se ne sledi ~ena. 1sajam; 2stolica; 3suknja; 4kod; 5odmah PREDAJE (povijesne) 1. Divi Ka~u da su vile za jednu no Divi1 u inile. I da nije kokot zapoja, one bi ga bile pokrile. 1Arena u Puli 2. Peroj a) Republika je dala naaim starima od ponte Salvure do ponte Premanture nek izbiraju zemlju e oe. Pa ka~u da je bio jedan stari slijep a njima i da je rekao da onamo e raste dra a i kupina, tamo je slatka zemlja, neka se tu ustave. I onda su zbirali: tu ima puno dra e, toga smo bogati. I tu su naali neke stare kuine i tu su ostali. Tu su bile neke familije. Naai stari su morali tajno slu~iti leturije, oni su im branili. b) Tamo od Premanture do Ponte `alvore, to je bila na biranje ta zemlja, na biranje di e se ustavit. Bio jedan stari, nije vidio i njega su vodili po toj zemlji. A taj stari se nabojo na dra u i ka~e: - Ovdje se ustavimo. Di dra a raste, tu je slatka zemlja. To je doalo sedan familija zajedno. 3. Prava naaih starih U ono vreme kad su doali naai stari ovamo, nikakva prava im nije dala mleta ka vlast. Su se borili za svoja prava, znate, kako je doaa s naaima starima i sveatenik. I tako kad su doali ovdje u selo, ova crkva nije ni bila ko ne jedna mala. Knjige su bile katoli ke u tu crkvu, tu je bio sv. Jerolim svetac od te crkve. Da e slu~be init, Bog te sa uvaj. U jednoj kui bi poali slu~bu init. I znate, emo kazati, ata bi se moralo bilo davati sveateniku, ta bil (malo aenice, malo ulja i tako), a naa narod ondar je morao davat sveateniku u Vodnjan, sveateniku katoli kome. I znate, pet godina nisu plaali porez kad su tu doali naai stari, su im darovali posjed mleta ka vlada. I znate jedan mladi on nije se smio ~eniti dokle ne nasadi nekolko okota loze i masline, ne znam koliko. Oni naai jadni bi poali u opanke u Mletke tome se ~alit. I daj danas daj sutra, su neato bili dobili toga prava, ma ne dosta. Potle kad je doala Austrija, ondar nan je dala sva prava i naau vjeru niko nije gazio. PREDAJE (sljeparije, atrigarije) 1. Vukodlak Jedanput kad su stali na Negrin Perojci, jedna familija su poali tamo radit zemlju napola na atanciju1 Negrin. Pa tamo jedno malo dijete je umrlo pa je ma ka preko njega preala i donijeli su je ondje zakopat u Peroj u cimitar2. I potle toga ~enske bi prale robu na more i sve jedanput bi doaa jedan viher i mrtve bi ostale. I onda po selu oko crkve i ~ene i ljudi bi ostali mrtvi. Pa onda oni misle kako ato i drugi su im rekli neka probaju jednoga pastuha, konja na cimitar pustit, preko groblja neka ide. I tako probali su sve groblje i lijepo je iaa preko svih grobova, a kad je doaa na taj grob od te male, nije stio i preko. I ondar oni su otkopali to - tako su kazivali stari - i ona je sjedila lijepo i se ealjala i sva crvena je bila. Kazali su joj motiku da e je s motikon i ona se smijala, pa su kazali no~ da e je s no~en, ona se smijala. Onda se neko sjetio pa su joj kazali crni trn3 i ona je po ela vikat, kad je viela trn. Onda su je proboli s crnijen trnon i pun grob krvi je doaa. I onaj as je na inio viher i su ostali njeki mrtvi i potle nije viae niata bilo. Ka~u da je to bio vukodlak. 1posjed, imanje; 2groblje; 3glog 2. Perojski pop Bila jedna ~enska iz Loainja i doala je u jednu kuu, tamo nije nikog bilo i uzela je jedan sir. Potle je doaa gospodar od kue i reka je: - Ti si meni sir ukrala. - Nijesam, da bi avola pojela u njega. I potle nije imala mira, ka~u da je avo bio u njoj i vazda je govorila: Sira jila, Miklar (to je bio taj gazda). Onda su provali simo tamo doktore. Potle su im rekli: - Provajte ii popu perojskome. To je bio pop Jovo. I onda su doali u Peroj, tu su u jednoj kui osam dana stali. U crkvu su je poveli. Kad bi ula zvona da zvone, onda bi pljuvala, vikala. Dva ojeka krupna su je vodili u crkvu, ma isto se je otrgnula. Pop je na nju molio knjigu, evanelje - tako su govorili. Pop se je pravda s njin, s tin avolon, i mora je ii van. On mu je obeiva da e ii na usta van kuda je uaa. Pop mu je nije dao, da mora ii na mali prst van spod nokat, da nikakve atete ne napravi i da mora da ide u diboko more. I onda je otiaa i potle je ta ~enska bila slobodna i su donijeli popu dare. Moj otac i mater oni su kazivali da su to vieli. 3. Mra Mra koliko puta bi doala na ovjeka u noi, kroz akuju1 od klju a bi doala nutra, pa mu je teako na prsima, pa ko se sjeti, po zidu zagrebe sa noktima. I ujutro bi bila sva zgrebena ta ~enska, koja je mra. Pa bi on zavika: - E, vraj~a porka2, doi mi ujutro soli pitati. I ujutro rano bi doala ta ~enska prva, sva zgrebena, soli pitati. Onda kad bi doala, taj ovjek na nju bi vika: - Vraj~a porka, si me ovu no posala3, si bila na mene, samo joa doi! A ona ne bi aela ni ut o tome. A on bi je zastraaio, ako drugi put doe, ko ju ufati, da e ju ubiti. I onda drugo4 ne bi doala. (Upadica sa strane: To je istina, zaato je taj i taj imao nate ene sise.) 1rupa, klju anica; 2svinja; 3sisala; 4viae 4. Krsnik i atrige To je istina, ja sam bio baa dijete. Moj barba je bio krsnik1, a one su bile devet atrige. On bi hi smoga2 kad bi doale na kri~inu3 i on a njima. I on sve devet bi hi smoga, bi spuca. I to sam ja baa vidio kad sam ja mali bio, kad smo brali treanje, baa to je na treanji bilo. On je kaza da nisu devet bile, nego da hi je deset bilo, a da su bile devet, niata mu ne bi bile napravile. I zato su ga smogle i p je dole s treanje. I onda kad je p dolje, p je na trbuh, viher je bio, vjetar je sko io, dok se oni nisu rastavili na kri~ini. I ondar se oslobodio i viae nije bio za osam dana za dobru sreu, bio je kako prebijen. A on je zna koje su, ali nije stio kazati. Ka~u da se krsnik rodi kako u jednu kapu4, a atriga isto tako. 1 ovjek roen u mijehu (koauljici) koji ima mo da se bori protiv atriga, vjeatica; 2nadja ao; 3na raskri~je; 4u koauljici (placenti) 5. Moj o uh je bio krsnik Moj o uh on je bio od Kraane, on je isto krsnik bio. On je nama to kaza da kada on tako le~i i usta otvorena bi ima, da ga ne smije niko ticati1 (to prvo nego bi otiaa a, on bi se iaa tui sa tima atrigama) i da kada bi ga bija ko obrnuja, da bi osta mrtav i ne bi se razbudija. 1dirati 6. Krsnik se rodi u mijehu Kazivali su da kad se rodi u ti mijeh to dijete, onda treba majka to sasuaiti i da on nosi to uvijek kod sebe i ondar je jak da mo~e smoi1 atrige. A ko izgubi, onda nema snage, onda svaka atriga njega smo~e. 1pobijediti 7. Vukodlaki se kolju Tamo na onoj njivi, e je sada vodovod, bi se vukodlaki klali. Vuk bi doaa preko devet kunfini1 i bi zakla vukodlaka - tako su govorili stari. Sve klene2 od vinograda bi pokraili kako su se klali. 1granice; 2dvije loze i dva kolca vezani zajedno 8. Duh Tamo su zakopali dva Nijemca u njivu. Ja sam uva tovare tamo i na kraj njive je jedna mala auma i doe van jedan zec  tu je bilo posijano ~ito  pa onda je poaa u tu malu aumicu unutra. Potle opet doe van, pa lijepo sio na zadnje noge pa gleda mene, a ja njega. I najedanput se diga i ve je bija tamo di su zakopani, brzo kao zrno od puake. To nije bio zec, ja sam probo sa zecima dosta, to je bio duh od onoga Nijemca. 9. Sljeparija Sljeparija to je kad se vidi ato, atrige kad naude, slabo oko kad ima ko pa naudi ovjeku. (Neki mladi, rodom iz okolice Banjaluke, koji je slu ajno boravio u Peroju, primjeuje: "Pa to je privid!") 10. Magornjica Kazivali su tako da jedna mala da je bila, imala je devet godin ili osan, u crkvu je bila baa kad je leturija zvonila pa je pitala kruva i mater je zaklela da bi vragov kruh pojela. I drugo ve te male nije bilo. Iskat su je poali svuge, svuge su je iskali i ondar su je naali e je plakala. To je bilo u Magornje u aumi i potle su je zvali vazda Magornjica. Da je imala kruh zeleni u ruke i da su je pitali da ko je ti kruh d. Pa da jedan stari je donio. Onda su je uzeli doma. 11. Mrak  tovar Kad se prezenta1 tovar2 u mraku, ne valja ga zajahat. On sam da bi doaa kod ovjeka da zajaai na njega - tako su govorili, a sad Bog zna. Onda bi ga ponio ki zna e, u jamu ili ko zna. To bi govorili da je mrak. Viae put ja mome tovaru re em "orko". Mrak ili orko to je jedno: koji bi reka, mrak, koji orko. 1prika~e se; 2magarac 12. Duae mrtvih Kad bi iali s puton u mraku pa bi vieli svijee da gore, to su duae mrtvih. Moj djed je iaa iz Barbana u Vodnjan pa ga je pratila jedna velika svijea, kai oganj, sve do naae granice. 13. `triga i krsnik Tu je bio jedan ov ar, Vaso Vu eli, pokojni je, i da je malo zaspa. Kad je probudio se i ondar da je naaa meu ovce mnogo koze, viae nego je ima. I ondar to je gonio sve s ovcama. A to da su bile atrige i da su ga uhvatile i bacile ga u more, jer je on bio krsnik. Onu koaulju  ka~u da se rodi u koaulju, u neki mijeh  pa da su njemu babe to izgubile pa nije ima forcu1 za tu se a njima. I one su bile ja e, su ga bacile u more. A i tu se nekako on izvuka iz toga mora. Ujutro kad je doaa doma, on hi je pozna koje su sve te atrige i da je poaa po kuama i ni2 je zastraaio da neka nin bude zadnji put da se a njin diraju. To je on pri a taj stari tako. 1mo; 2ih 14. Ov ar i krsnik Tu je bio neki Niko Drakovi i on je isto ovce uva. I meu ovce je doaa jedan praz1 i on toga praza je gonio meu ovce. A to da je bio krsnik koji je branio njega da ga ne bi atrige, a on se mu io toga praza goniti meu ovce. Sve jedanput da je doaa kao jedan viher i njega toga ov ara je bacilo ga a ma skoro edan kilometar. Ovce su doale same doma i ondar oni doma su se udili ata je od njega, da e je prispa ali ato da mu se dogodilo. A to mu je bila jedna baba njegova atriga i ona je znala ato se dogodilo njemu, jerbo ona je iala s grabuljama u lokvu ga iskati. I tu ga nije bilo, iskali su ga dalje po aumi, naali su ga u jednu dra u, da nije moga fora2. I tu su ga izvadili i doma su ga doveli. 1ovan; 2van, napolje 15. Kobili  krsnik A jedanput se mene isto to desilo. San uva ovce i je bija sa mnon neki moj aantulo1 i je bilo jedanajst ur uve er. Smo iali s ovcama na lokvu napojit ovce i ujem ja enu veliku aumljavinu da od sela ide. I kad ti doe ko jedan mali kobili i leti ko vetar. I kad je proala ta grmljavina, ka da vu e za sobon kadene2, to veliki ~amor radi. Ja san odma promislio da to e biti koja sljeparija, ma isto s tin pitan aantola da ato je to da tako aumi, a on mi govori da on ne uje: - Ja ne ujen niata. A ja mu ka~en ato je bilo, pa mi govori da to e biti krsnik koji brani od atrige. 1kum; 2lanci 16. Pas krsnik A jednom opet otac je nosio ve eru uve e ov aru, tamo imali smo dvor1 daleko od sela jedno deset minuta. I kad je pasa2 malo selo, jedan veliki pas ide za njin. A on toga pasa s kamenima ga je gonio a, a pas se nije d a, nego vazda je hodio za njin. Drugi dan mu govori njegov kunjado3 da drugi put kad bude mu se dogodilo to, da neka ne goni s kamenima a toga pasa, jer on je bio krsnik ti njegov kunjado. 1tor ("de ovce stoje"); 2proaao; 3aurjak 17. Mrak Govore da ti mrak1 se na ini ko tovar2 i onda se pribli~uje da ti zajaaia na njega. A ko se ne sjeti i ga zajaae, ga nosi Bog ti ga zna e, da gvaj3 zajahat na njega. 1nona prikaza, orko; 2magarac; 3jao 18. Vukoglak u grobu Kad neko umre, pa kokoa ali ma ka da preleti preko njega, pa ondar se u ini ti vukoglak. Da u groblje stoji ko ~iv i da to toliko od rodbine sve pokolje. Ondar idu na groblje i u groblje ga nau sasvijem cijeloga. To da se bilo desilo jedanput i u groblje su bili ubili ga s trnon crnijem i u grobu je sve bilo puno krvi. To su stari ka~evali. OBI AJI 1. Svadbeni obi aji Uve er u subotu onda bi izabrali ko e biti ever, ko stari svat, kum i sve svate. Kad bi sijali muku1 u petak, ondak u subotu bi pekli kruh, a doma bi zapojale ~ene nad mukom kad bi sijale: Rosna rosna koautice, e si bila da si rosna? Pratila sam dva evera. Po noi bi umijesili rano i u subotu bi pekle kruh. U subotu bi kuline prontali2 (drob od ovce, bi napunili muku, paatro e i druge stvari) i onda bi ponijeli mladoj nevjesti ve eru, to bi se kapa zvala, i bi ponijeli juhu, mesa i onda bi za stolon pjevali: Ko vince pije u dobre ase u dobre ase po pune aae. Onda treba da pazite da vas ne zatvore u kuu e je mlada nevjesta, zato bi pustili to na vrata i bi utekli a. U subotu uve e to bimo pucali iz prozora van, a ujutro bi puake uzeli i svaki svoj piatolj i bi iali za mladu nevjestu. Kad idu svatovi, pucaju u kubure i pjevaju: Podigla se jedna eta mala, pred tom etom Ivo Senjanine, pukne puaka iz Skradina grada i ubije Iva Senjanina. e je mlada nevjesta, tamo je na kui bio barjak nasaen visoko i na vrhu jabuka. Njizi, ata su ekali, ka~u: - e idete? Vi ste izgubili put, ove nema vaaega niata. A oni bi se pravdali: - Jest, jest, vieli smo jednu ticu e je poleela. A onda vamo onamo, i bi rekli: - Ko ne zbijete jabuku, neete odvesti mladu nevjestu. I tako onda bimo pucali: pum, pum! Ko bi zbili jabuku, dobro; a ko ne, steso3 dobro, svedno bi poali u kuu. [Barjak bi se postavio na kuu di je mlada nevjesta i ondar kad bi doali tizi svatovi i uvegija i ondar bi mu pjevali s puton: Podigla se jedna eta mala, pred ton eton Ivo Senjanine, puaka pukne iz Skradina grada i ubije Ivu Senjanina. I onda pucaju u jabuku na drvetu; koji put nije jabuka, prevaru pa vr~u drvo. Nije to kao Sibinjanin Janko kad je bio u svatove pa su mu rekli: Ako ne izbijea iz koplja jabuku, neea odnijet glavu ni djevojku.] U kui bi jeli i pili. Onda bi uzeli mlade nevjeste, ona usred, a everi jedan s desne, jedan s lijeve, i bi poali u crkvu. Onda bi se tamo vjen ali i kad bi doali fora4 iz crkve, onda bi zapojali: O radosti veselosti, e si mi dosada bila? Bila jesam ju planini kajno mi bijela vila, a sad idem u Primorje e me se raa vino. Kad bi doali kod kue mladoga za po unutra, onda bi hi ekali i z balkuna bacali na njih ~ito, mendule i konfete i onda bi zapojali: Dobri doali svatovi s naaon mladon is nevjeston, sve mi u dobar es. [Ili: Dobro doali svatovi s naaon nevon vodeo, na putu vi dobra srea.] Onda bimo poali u kuu i onda bimo pojali, pili, jeli. [Kad bi bio pir, kad bi nosili jelo, i to bi mlado~enja mora nosit objed, bi vrga na rame tavajo5 i ondar bi nosio jelo i bi reka: - Dobro van sjede, gospodo.] Onda poslije ru ka bimo poali fora kroz selo svi svatovi. I svaka kua bi donijela na put bokaru vina i jedan povrta 6 i faculet7 na njega vezan i to bi dali mladoj nevjesti, njeki bi dali augaman8. everi bi vikali: - Napredujte ~ene za pelene, za faae9, za krpice. everi bi imali bisage na rame i puaku, povrta e bi metnuli na puaku, to je kao dar bija; i kad bi napunili puaku, onda bi ponijeli doma za spremit. Kad bimo poali kod mlade u kuu, najprvi dar je gospodar od kue dao desnome kumu: - Kume, ove je mali dar, mali dar, al je velika ljubav. Nije dar kao gora, nego je kao list od gore, a sada napred, bit e viai dar. Tako poslije lijevome kumu, everima i svijema svatovima. Potle ~ene i djevojke bi takale10 svatovima fjoke11 na lijevi kraj, da bi se znalo koji su svatovi, i malima i velima. Potle ve ere, ne valje12, onda bi mlada nevjesta imala bokaru i pjat13 i augaman14 i povrta  na pjat; onda bi nam ulila vode, mi bimo oprali ruke, bimo otrli i onda bimo metnuli kroz povrta  u pjat aolde, kako bi ko moga. Ondar bi kantali15, mladi i mlada bi stali, a dva bi stali ozada i dr~ali bi povrta  u ruke, svaki svoga i bi po glavi malo takli mladu i mladoga i bi pojali: Dobra dobra ~enice, dobro ti re eno, joa i bolje ste eno, Dobri dobri ovje e, dobro ti re eno joa i bolje ste eno. Angeli pojahu, amin nazvahu. [Uve er prije nego se ide spat, mlada nevjestica i mlado~enja stoje uspored, ona dr~i bukaru i augaman, dole stoji kadin16; jedan po jedan dou svati, a ona in ulije u ruke i si peru ruke. Dobri dobri ovje e, dobro ti je re eno i joa bolje ste eno. Dobra dobra ~enice, dobro ti je re eno i joa bolje ste eno. Angeli nastaae amin nazvaae. Oni kad se peru, oni ni17 dadu aolde. Onda dou njezina rodbina, oni nijesu od pira, oni su pohoani, oni dou poslije ve ere, kaanje uve er. Ko se ne paze, ondar ni kosti vr~u u ~epe.] Onda bi opet pjevali, pili, onda bi iali spat. Pojali bi svati: Daj da pijemo, da se veselimo kod naaega dobra domaina. Domaina, daj nam piti vina, vina vina od devet godina, ako ~elia da t' je kua mirna. Nijesu tebe ovi gosti doali da oni sjedu i u tebe gledu, ve da vince piju i da se vesele. Veseli se kuni domaine, i da bi te i Bog veselio, od svakoga od zla izbavio, o zla duga i nevjernog druga; lako ea se duga izbaviti, al nedruga nikad ni dovijeka. Veseli se, kuni domaina. Kad bi svatovi iali a, domain bi rekao: - O moji gosti, obli~ite kosti, obrnite s nogon pa poite zbogon. (Dijelove u uglatim zagradama kazivali su Savo i Kata Popovi.) 1braano; 2priredili; 3takoer; 4napolje, van; 5ubrus; 6kola ; 7maramica; 8ru nik; 9povoji; 10zataknule; 11traka, kita; 12odmah; 13tanjur; 14ru nik; 15i pjevali; 16lavor; 17im 2. urevski obi aji To bi na urevdan bilo da bi se evojke cecale1. To bi na drvo vezali i bi je cecali jednu po jednu i bi pjevali: Leti tica lastovica ni airoko ni visoko, neg najboja za junaka, za junaka Jova, ala Jovo lijep junako da bia pobra sisice, i Marine sisice ~ivi vjetar poja o, ~ivi vjetar poja o, ~ivi vjetar poja o! (Joa je ~iv obi aj urevskog ljuljanja, ali se viae ne pjeva ova pjesma.) 1ljuljale 3. Pokladi Prvu neelju pred pokladima onda bimo obukli staroga od slame (glavu, brkove od vune, o i od ovce, zube od kumpira; i naali bi jaketu i gae, koaulju, nazubice1 od vune) i onda bimo ga kazali narodu tu neelju i onda bimo ga opet skrili za drugu neelju. Onda na dan poklade potle kad bimo ru ali, onda bimo svi se obukli u krnjevale i maakare (muake bimo zvali krnjevali, a ~enske maakare). Muaki bimo se obukli u staru robu, zvono bimo stavili ozada, neko bi se zmr io, neko bi se pokrio s faculeton2 i zube bimo stavili od kompira. I onda bimo hodili kroz selo i staroga bimo nosili. Drugi, koji nisu bili obu eni, oni bi gledali kako bi ga ukrali ni3 i onda bi bje~ali a njin i bi ni ga sakrili. I onda bimo bje~ali za njima, bimo iskali ga i bimo ga naali, pa opet bi ni ga ukrali; tako bimo se bavili dvije tri ure dokle bimo se atufali4. Onda bimo mu stavili jednu bocu vina na lijevi kraj da kad budemo ga ubili, da to e mu biti krv. I onda bimo ga stavili tu na groma u5, jedna stara mendula je bila i ondar je bio jedan ko sudac i jedan s puakon bi stao pronad. I ti drugi bi mu ita osudu; ima je jednu kartu6 u ruke: da on je ubio, da je ukrao, da je dosta ~ene prevario i da nije zaslu~io ko ne da ga ubijemo. Ondar mu je sve to pro ita i taj s puakon bi zbarao njega baa tuda na lijevi kraj e mu je ta boca vina bila. I kad bi on pogodio ga, onda bi to vino crno se prolilo i bi pao dolje i onda bimo ga u~egli. Potle toga bimo se poali svu mi i bimo plesali svu no do dana. 1 arape; 2maramica; 3nama; 4zasitili se; 5na hrpicu kamenja; 6papir 4. Preporu~e Preruaene djevoj ice u ophodnji mole za kiau: Preporu~e hodile, s puton Boga molile opre toga grada, da nam Bog da da~da i crvena masta za veljave ti ice. Ti ica nam pjevala, aenica nam rodila, ljubav ljubav buseta na vrh ova klaseta, truni, Bo~e, kapljicu na ovu svetu zemljicu. Kropi nakropi, amin Bo~e. 5. "Pjevalo se u Sv. Ivanu" Bi~i bi~i, maglina, Jakov(?) te e1 s Pazina, emo te nabosti na velove2 kosti, na pletice iglice, na drvene vilice, emo te prinesti svetome Ivanu. Kamo je ti Ivan ? Oganj ga je zgorio. Kamo je ti oganj ? Voda ga je pogasila. Kamo je ta voda ? Golubi su ispili. Kamo su ti golubi ? Poali su po nevistu. Kamo ta navista ? Zmakla se u jamu kao mia u slamu. 1tr i; 2volovske 6. Kad grmi Kad bi grmjelo, pa bi Isusa i anke verige bi bacili fora1, da e prestat grad2, da e se vrag prestraait. 1napolje; 2tu a ZAGONETKE, POSLOVICE 1 Preko aume aum aum, preko polja kas kas, pa u vodu tumbas. (}aba) 2 Stare pravde poginule, nove se ne znade. PJESME 1. Bacala Toda Bacala Toda jabuku; na koga pade jabuka, onog e Toda ljubiti. Na starca pade jabuka, Toda ga ne htje ljubiti, vee ga aalje na vodu bi li ga voda odnijela. Eto ti starca e ide i nosi Todi vodice. "Ljubi me Tode Todice, ljubi me duao i srce." Ona ga ne e ljubiti, vee ga aalje po drva bi li ga drvo ubilo. Eto ti starca e ide i nosi Todi drvica. Ne e ga Tode ljubiti, nego ga aalje po skale pa su ga koke posrale. 2. Marko i vila `ee Marko goron i planinon. "Crna goro, ne bila prokleta, u te nije dunar1 vode ladne, da opojin sebe i konjia." Sama gora Marku odgovara: "Boga j' tebe Kraljeviu Marko, ne proklinji goru ni godine, neg ti jaai joa malo naprijeda, nai oea bunar vode ladne da opojia sebe i konjia; na dunaru j' vila stra~arica koja nee zlata ni dukata nego oe o i od junaka, sve etiri noge od konjia." Al je Marku Bog i srea dala da je vilu sanak prevario. On opoji sebe i konjia, nad vodon je lice ogledao i on ide dvoru bijelome. Kad se vila od sna probudila, vas je bunar voda zamuena, pak se peri2 od jelve do jelve pa opazi Kraljevia Marka, pak mu vi e tanko glasovito: "Boga j' tebe, Kraljeviu Marko, da bia ju er od podne bje~ao, danas bi te vila ufatila." I on strgne dobra konja svoga da pri eka vilu stra~aricu. "Boga j' tebe, prebijela vilo, ato ea groaa za dunar za vode?" "A ja neu zlata ni dukata, ve ja hou o i od junaka, sve etiri noge od konjia." "Boga j' tebe, prebijela vilo, ti pogledaj na to sunce ~arko u koju u dobu poginuti, al u podne, al u u ve ernju." Strgne Marko sablju iza pasa i ubije vilu oko vrata i on ide rado popijevai da je vilu lako prevario. ("Pojalo se na piru, na staro, staro.") 1bunar (kaziva ica rabi oblike dunar i bunar, vjerojatno prema Dunav i bunar); 2penje 3. Dvije jabuke Urasla je neranica, s vrhon je zelena, pod njom le~i evoj ica. K njoj dolazi mlado mom e, sama ga ne pozna. "O evojko, evojko, ato je tebe u njedra?" "U njedra su dvi jabuke." "Ko ti hi je, zlato, dao?" "Dala mi hi majka moja." "Daj ti mene po jedne." "Ko si junak od vjere, bit e tvoje obedvje." 4. Drenovska djevojka Djevojka se u Drenovcu kupa, baca suknju u zelenu travu, a koaulju kraj vode Drenovca. Dovu e se ov areva majka te djevojki koaulju ukrade. Ljuto kune drenovska djevojka: "Ko to moju koaulju ukrade, triput mu se iljadile ovce, aenica mu u dolu polegla, a konji mu polje prekrilili." To za ula ov arova majka: "Ko to kune mojega ov ara, u jesenu u mom dvoru bila, u to drugo edo porodila, pa mu baba koaulju spremila." 5. Doj in Petar Vino pije Doj in Petar, vara~dinski ban, propijo je trista dukat sve za jedan dan, joa pri tome vranca konja, zlatan buzdovan. Karao ga kralj Matija, zemlji gospodar: "Bog t' ubio Doj in Petar, vara~dinski ban." "Da si bio ti u kr mu e sam bio ja i ljubio kr maricu kojuno sam ja, propio bia ravnu Peatu i vas Budim grad." ( ula od strica.) 6. Svi se momci o~eniae Nasta ljeto i proljee, nasta urev dan, svi se momci o~eniae, a ja osta sam, imam dragu na daleko, ja je dobro znam. 7. Mlado pastir e Mlado pastir e unilo1, naato si se tako snu~dilo, da li ti je stado nestalo? "Stado je moje potpuno, samo mi je srce klonulo. Ne jedem niata od bola, samo pijem vodu od dvora, draga me moja odbila koja me dosad volila, pa uzmem frulu pa sviram i moju dragu dozivam; ona mi ka~e iz luga da sada ljubi drugoga. Bog nek joj sudi po pravdi ato ona sa mnom uradi." 1tu~no, sjetno (ruski unylo); u drugim varijantama: i milo 8. }aba i rak }aba bijeli platno, na kamenu sjedi, doao ra e k njoj. "`to si doao, ra e?" "Doao san ti sestru prosit za meneka kusa raka." "O, ra e sedmokra e, ato si doao sestru prosit, ko e tebi gae dati na te tvoje krive noge?" "Ko e tebe raau1 dati na tu tvoju mokru dupu, kurvina klepetuaa, kurvina svakojaka." Pa su se atrapacali, pa su se sapunali, on je oao u more, a ona u lokvu. (To je bilo prvo neg je Isus na svijet doao, to je sve govorilo - miai i repci.) 1starinska kotula (suknja) 9. Kad se ~eni... Kad se ~eni vrabac Podunavac, je prosio sjednicu1 evojku tri dni hoda preko polja ravna, a etiri preko gore crne. I prosio, isprosio je, i on kupi svate da ide po evojku: kuma avraka duga koga repa, starog svata iz osoja ~unju i djevera ticu lastavicu. Tizi svati poali za djevojku i zdravo se natrag povraali. Zaleti se kova sovanica i uzela sjednicu evojku, svi svatovi u grm su potekli, a kum avraka na vrh trna ajeo, uvegija u prosjednu slamu. ("Tako je bilo napisano u libru" - primjedba kaziva ice.) 1sjenica (ptica) 10. Suntanija i mladi Omer Carica se s caron pominjala a da nema od srca poroda, neg jedinu aeri Suntaniju. "Bolje, care, da je ne imamo ko j' istina ato ljudi govore. Istina je, i tako da nije, da joj ~ivo edo iza pasa, slugon se je bila napunila." Ide care u gornje kamare i sazivlje aeri Suntaniju: Suntanija mila aeri moja, otvor vrata, eri Suntanija." `ta mislila ona otvoriti, ona hi je napro potvrela. Pukne care nogon u papu e, na dvoje je vrata razlomio: Suntanija istu svilu prela, mladi Omer droben biser niza. Strgne care sablju iza pasa i pogubi dva mila i draga. Njega kopa na vrh Carigrada, a nju kopa na dno Carigrada, na njeg sadi vinovu lozicu, na nju sadi zelenu jabuku. Saplela se vinova lozica, saplela se zelenon jabukon preko svega grada Carigrada, svak ko bude nuda pasivao, neka bere gro~e i jabuke, nek proklinje cara i caricu e pogubu dva mila i draga. 11. Lijepa Mara "O moj mio, e si sino bio?" "Bio jesan u Budinu gradu, vidio san jednu lijepu mladu di prodaje na librice1 zlato, ini mi se da bi doala za me. Ukro bin je, al je uva stra~a, prosio bin je, al je ne da majka. Pred kuon joj jablan drvo raste, perit u2 se jablanu na grane, kukat ou kano kukavica, prevraat u kajno lastavica ili bi se tu smilila majka. Ou luli(?) za godinu dana rad Marina lijepog pogledanja." 1vaga, tezulja; 2popet u se 12. Car ga zove Kad san se ja mlad ~enio, do po noi ~enu ljubio, od po noi dan da doe. "Ajde, dragane, car te zove." "Kuda idea, dragane moj, kome ostavljaa zlato svoje?" "Ostavljam te kraj matere, majke moje kajno i tvoje. Ako se ja ~iv ne vratin, udaj mi se ti vjerna ljuba." ( ula god. 1937. od vojnika u Beogradu, gdje je bila u pohodima kod kerke.) 13. Leti soko Leti soko preko Sarajeva, ~ute mu se noge do koljena, zlatna su mu krila do ramena, a na glavi zlatna perjanica. 14. Karlovi Jovan `etao se Karlovi Jovane po Karlovcu gradu bijelomu, gledala ga s pend~era evojka. "`to me gledaa s pend~era evojko, ato me gledaa kad te uzet neu." "Al ne znadea kakve posle znadem, ja znam presti i s iglicon vesti." 15. Vojvoda Anelija Ivo mi se na vojnicu spravlja, svoju ljubu na domlju ostavlja. "Aj ti mili, mila rano moja, uzmi mene s tobon na vojnicu, na vojnicu na tursku granicu, biti u ti pred vojskon vojvoda." Ivo nije s manje u inio, on je vodi sobon u vojnicu. Kad ujutro bijeli dan osvane, dan osvane i sunce ograne, al eto ti vojske na alanje, svi konjii pod bojnin kopljima. udilo se malo i veliko: Mili Bo~e, lijepe li vojske, lijepe vojske, joa ljepae vojvode. ... Anelija vjerna ljuba bila, kad pogibe Ivo gospodare, nek pogibe i ljuba Ivova. 16. Sunce i djevojka Sunce mi se na more nagnulo, a djevojka na bijele balkune1 i ona se suncu razgovara da je ljepaa nego ~arko sunce, sunce ~arko cijelom svijetu svijetli, a djevojka nikom neg junaku. 1prozor, balkon 17. Tuga za bratom Sunce zae na nebes za goru, junaci se iz mora izvoze, brojila ih mlada urevica, sve junake na broj nabrojila, do tri njena dobra ne nabroji: prvo dobro ura gospodara, drugo dobro ru noga evera, tree dobro brata roenoga. Za uron je kosu odrezala, za everon lice nagrdila, a za braton o i izvadila. Kosu re~e, kosa opet raste, lice grdi, a lice izraste, ali o i ne mogu da rastu ko ni srce za braton roenin. 18. urev danak Veseli se zemlja Bosna ravna koja jesi na glasu odavna, evo ide milo promalee, promalee urev danak ide koji nosi ugodne darove, tihe rose zelene livade. To e nama velja radost biti koju e nan urev dan donijeti kog slavimo otkad smo postali hristijansku vjeru pripoznali. 19. Eleti ban a/ Veseli se ungarska krajina, zadobila dobra gospodara, gospodara Eletia1 bana, al je bane raairio grane raairio na etiri strane, jednu stranu u Taliju ravnu, drugu stranu u maarskoj zemlji, treu stranu Be u ostavio, a etvrtu za se ostavio. *** b/ Ala bane, ne be i se na me, zaato u ti ja polomit grane, niata straha od Eletia bana dok je moje na ramenu glave, el su Ervati od uka puakari. 1Jela i 20. Bacala Toda jabuku Bacala Toda jabuku, na koga pade jabuka, onog e Toda ljubiti. Na starca pade jabuka, Toda ga ne htje ljubiti, vee ga aalje na vojsku, ne bi l' ga sablja posekla. Al eto ti starca gdje ide i nosi sablju u ruci. Toda ga ne htje ljubiti, vee ga aalje po drva, ne bi l' ga drvo ubilo. Al eto ti starca e ide i nosi Todi drvaca. Toda ga ne htje ljubiti, vee ga aalje po vodu, ne bi l' ga voda odnijela. Al eto ti starca e ide i nosi Todi vodice. `to mora biti, biti e. (Varijanta pjesme br. 1) 21. Urasla je neranica Urasla je neranica s vrhon je zelena, pod njon mi je posteljica svilon je pletena, na njoj le~i evoj ica bijela je rumena. K njoj prihaja mlado mom e, sama ga ne pozna. "Oj evojko, evojko, ato je tebi u njedro?" "U njedra su dvi jabuke." "Bia mi dala po jedne?" "Ko si junak od vjere, bit e tvoje obedve." (Varijanta pjesme br. 3) 22. }njetvu ~njela }njetvu ~njela lijepa evojka z desnon rukon srebrnijen srpon. Kad evojka ~njetvu zavraila, sama se je sobon spominjala: "Ko bi meni snoplje povezao, dala bi mu bijelo lice moje neka ljubi koliko mu drago. Ko bi meni ladak na inio, dala bi mu crne o i moje koje bi ga milo pogledale. Ko bi meni vodice donio, dala bi mu bijele dojke moje koje bi mu sina odgojile." Ona misli da niko ne uje, a to uje oban od ovaca pa je spreano1 snope povezao, joa spreanije hladak na inio i br~e je vodice doneo. "Daj, evojko, ato si obeala." "Koga san ti jada obeala? Ko si meni snoplje povezao, tvoje ovce u strniatu pasle; ko si meni hladak na inio, i ti si se junak ishladio; ko si meni vodice doneo, i ti si se junak napojio." 1hitro 23. Greota je poljubit evojku Lijepo ti je rano uraniti u prizorje kad slavulj zapoje. Slavulj vi e: Ajd na vodu mil e il na vodu ili na livadu. Na livadi bunar vode ladne, kraj bunara djetelina trava, na travici list papira bijela, na papiru crna slova piau, crna slova, al su ~alostiva: Greota je poljubit evojku, poljubiti pa je ostaviti, jer su teake kletve evoja ke: kad zakune, do Boga sa uje, kad zapla e, sva se zemlja ska e, kad uzdahne, samom Bogu ~ao. Bolje ti je crkvu razroniti1 neg evojku na vjeru traditi2, crkva e se opet sagraditi, a evojka nikad ni dovijeka. 1razoriti; 2prevariti, izdati 24. Uvenolo liae borovo Uvenulo liae borovo pod kojim je Jovo bolovo, esto njemu draga dolazi, u ruci mu grozdak donosi. "Oea mi ti, dragi, preboljeti? Da dovedem z dvora doktora, da ti vidi rane od bola; zar ea mi ti dragi umrijet?" "Kad mi prvo zvonce zazvoni, onda u ti, draga, umrijeti; kad mi drugo zvonce zazvoni, onda e me, draga, nositi; kad mi tree zvonce zazvoni, onda ea me, draga, kopati." 25. Tri putnika Tri putnika s puton putovaae, putujui sretoae evojku, stadoae je darom darivati: jedan dade struk sitna bosiljka, drugi dade zelenu jabuku, trei dade prsten s desne ruke. Koji dade struk sitna bosiljka, onaj veli: Moja je djevojka. Koji dade zelenu jabuku, onaj veli: Moja je djevojka. Koji dade prsten z desne ruke, onaj veli: Moja je djevojka. Bosiljak se po mirisu daje, jabuka se po milosti daje, a prsten se po zakonu daje, ij je prsten, onog je djevojka. 26. Tri vijenca Smilj Smiljana pokraj vode brala, nabrala je njedra i rukave, izvila je tri zelena vijenca, jedan vijenac sebi zadr~ala, drugi vijenac drugarici dala, a trei je niz vodu pustila pak je njemu tijo besjedila: "Plovi, plovi, moj zeleni vijen e, te doplovi do urevi' dvora pak upitaj ti urevu majku: Oea, majko, ti ~eniti ura, ne ~eni ga udovicom mladom, ve ga ~eni ljepoton djevojkon. 27. Eto ima tree ve e Eto ima tree ve e da dolazim pod tvoj pend~er, da s' od srebra, suva zlata, izaala bia bar na vrata pa bia meni vako rekla: Doi, dragi, sad sam sama, otiala je stara majka, nee doi za tri danka, za tri noi, bud mi dragi u po noi, u po noi do zorice kad spavaju djevoj ice. 28. Urasla je neran ica Urasla je neran ica, s verhon je zelena, pod njon mi je posteljica, svilon je pletena, na njoj le~i evoj ica, bijela je rumena; k njoj prihaja1 mlado mom e sama ga ne pozna, pa je mee ruke u njedra. "O, evojko, evojko, ato je tebe u njedra?" "U njedra su dve jabuke." "Ko ti hi je aj to dao?" "Dala mi je mat moja." "Dala bia mi po jedne." "Ko si junak od vjere, bit e tvoje obedvje." 1dolazi (Varijanta pjesama br. 3 i 21) 29. Mare je Ivanu Mare je Ivanu droban list pisala: Doma hodi, Ive, doba ti je, vrime, ve si mogal oba sve bneta ke rive i zadarski porti. Onud su mekote1 aenicum belicum, a tvoje su, Ive, s travun detelicum. Druge su kamare2 lipo piturane3, a tvoje su, Ive, atuki popodane4. (Ovu sam pjesmu u kui ure Drakovia prepisala iz traanskih novina "Istarska rije " od 14. IV. 1927.) 1njive; 2sobe; 3obojene; 4oblo~ene sadrom KAZIVA I Ana Drakovi, 54 god.: Pripovijetke  br. 10, 11 Obi aji  br. 4 Zagonetke  br. 1 Andrija Popovi, 78 god.: Predaje (povijesne)  br. 1, 2a Predaje (sljeparije)  br. 1-3, 11 Obi aji  br. 1-3 Pjesme  br. 20-23, 25, 26 Kata Popovi, ro. Ljubotina, 89 god.: Pjesme  br. 1-19 Savo Popovi, 78 god.: Predaje (povijesne)  br. 2b, 3 Pjesme  br. 28 Todor Popovi (sin Andrijin), 46 god.: Predaje (sljeparije)  br. 6-9 Pjesme  br. 24 Milica Romani, 76 god., rodom iz okolice Kistanja u Dalmaciji: Pripovijetke  br. 3, 3a Nikola Romani (sin Mili in, roen u Peroju), 51 god., mlinarski radnik i seljak. Radio u Puli, Labinu, Pazinu.: Pripovijetke  br. 1, 2, 3a, b Justo `tokovac, 60 god., rodom iz }bandaja u Poreatini, doselio s roditeljima u Peroj u dobi od 4-5 godina: Pripovijetke  br. 5-9 Kata `tokovac, ro. Popovi, 60 god., Justova supruga: Zagonetke, poslovice  br. 2 Predaje (sljeparije)  br. 10 Pjesme  br. 27 Savo Vu eli, 62 god.: Predaje (sljeparije)  br. 4, 5, 12 Mitar Vu eti, 65 god. (majka mu je iz Lindara): Pripovijetke  br. 12-14 Predaje (sljeparije)  br. 13-18 Klasifikacija pripovijedaka prema meunarodnom katalogu Aarne/Thompsona (v. Predgovor): Br. 1 = AaTh 551+301+532; br. 2 = AaTh 303; br. 3 = AaTh 782; br. 4 = AaTh 470*; br. 5 = AaTh 552A; br. 6 = AaTh 513A; br. 7 = AaTh 330B; br. 8 = AaTh 1807B; br. 9 = 1750A; br. 10 = AaTh 1091; br. 14 = AaTh 1419G. * O tome je poslije objavljena moja Narodna predaja o vladarevoj tajni, Zagreb 1967. ** Upadica pripovjeda eve ~ene: "Nije moga i starost u protsak zajat?" PAGE  PAGE 102 2|&4Zf BN\ ! "F"#>#v#dgd:I$d`a$gd:Iv##X%%$&N&''D(X))x*,--..J.t/t0H3445586f6667$d`a$gd:I7(7z78,99h;z;;<<X>>,?l??@@@CZDHFF:GG6K8KK $da$gd:I$d`a$gd:I8K:KNKPK`KbK|K~KKKKKKKOO P PRR[[bvvyyDyHyzz|}~}X\ƒ҃ԃ*,BDNPhlVXln@Bln܍ލ֪+h4<h:I0JCJOJQJaJmHnHu*hTh:I5CJOJQJaJmHnHu'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu*h4<h:ICJH*OJQJaJmHnHuCKKKKQQQRRSTU"V`VX^XYZZd4ffgg$7d`7a$gd:I$d`a$gd:I $da$gd:I $da$gd:Ighij*kkTmm,nnno\p8sssspttttuBvTvzvvvww$d`a$gd:Iwyxzzzz{>{Z{{|||}\}~~J~f~`r~ |n$d`a$gd:InHdp PʆBFh $da$gd:I $da$gd:I$ SSd^Sa$gd:I$d`a$gd:IX$܏Zΐ*,ԑ֑4ԕv $da$gd:I $da$gd:I$d`a$gd:Iލ,.BDZ\tvԑ֑Z\  tvȩʩ $&FH뿨뿨*hTh:ICJH*OJQJaJmHnHu-hTh:I5CJOJQJ]aJmHnHu*h4<h:ICJOJQJ]aJmHnHu*h4<h:ICJH*OJQJaJmHnHu'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu5v,x2FfХf<`$&$;d^`;a$gd:I $da$gd:I$d^a$gd:I$d`a$gd:I&FH> ֮خp$d`a$gd:I $da$gd:I$Sd^S`a$gd:I $da$gd:Idgd:I$7d`7a$gd:I$hd^ha$gd:I $da$gd:I$;d^`;a$gd:I$;d^`;a$gd:I ֮¯įıƱRTrt$&24@fvx^`DZǛǛǛǛDZǛǛǛǛǛǛǛǛDZǛǛǛǛǛǛǛǛǛǛ*h4<h:ICJH*OJQJaJmHnHu*hTh:I5CJOJQJaJmHnHu'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu%h4<h:I5CJH*OJQJ\aJ"h4<h:I5CJOJQJ\aJ6خ޲PR̹ι>@fh<$Sd^S`a$gd:I $da$gd:I$d`a$gd:I$d`a$gd:I $da$gd:I<j0NHD^` $da$gd:I$d`a$gd:IZ\ >BT0B 04L꿩}}}i}'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu*hTh:I5CJOJQJaJmHnHu* *h8h:ICJOJQJaJmHnHu*h4<h:ICJH*OJQJaJmHnHu'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu-hTh:I5CJOJQJ]aJmHnHu*h4<h:ICJOJQJ]aJmHnHu)2h@BTV$d^a$gd:I$d`a$gd:I $da$gd:I $da$gd:IV.0BD4 24LNDF d`gd:I$d`a$gd:I $da$gd:I $da$gd:ILTV$&8:Ff&L "RT  Llnln밠h4<h:ICJH*OJQJaJh4<h:ICJOJQJaJ*hTh:I5CJOJQJaJmHnHu*h4<h:ICJH*OJQJaJmHnHu'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu?Ffh~Pb068$&LN$d`a$gd:I $da$gd:I $da$gd:I LN~ln@B   d`gd:I $da$gd:I $da$gd:InprtBDVX $    02JL^~DFPRZ(*  ! !֮֟h4<h:ICJH*OJQJaJh4<h:ICJOJQJaJ"h4<h:I5CJOJQJ\aJ*hTh:I5CJOJQJaJmHnHu'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu*h4<h:ICJH*OJQJaJmHnHu1 $ &       n.0\^~$d`a$gd:I $da$gd:I $da$gd:I $da$gd:IBDXZ! !4!6!`!b!%H%%% & &*&,& $da$gd:Idgd:I d`gd:I $da$gd:I$d`a$gd:I $da$gd:I ! !!!6!`!" "##%%%% &*&&&''j(l(d)f)))))))))****++H+J+\+^+h++F.T.X..L/N/.10149İİİİİ* *h8h:ICJOJQJaJmHnHu*h4<h:ICJH*OJQJaJmHnHu'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu*hTh:I5CJOJQJaJmHnHu"h4<h:I5CJOJQJ\aJ%h4<h:I5CJH*OJQJ\aJ4,&&(b)d)))))++f+h+++D.F.V.X...00.0^0$pd^pa$gd:I $da$gd:I$d`a$gd:I $da$gd:I^00022233*5,5d555 6 66Z777,88v9v:x::$d`a$gd:I $da$gd:I$pd^pa$gd:I4969N>P>>>BBXDZDnDpDDDhEjEII6I:IIIJJNJbJfJKKNNPP0VV8W:WJWLWbWdWvWxWWWWWWWWWWWWWX X&X*X8X>>>?:?f???@@@A(A$@ d^@ a$gd:I$Od^Oa$gd:I$Od^Oa$gd:I$d`a$gd:I $da$gd:I$pd^pa$gd:I(A*A`AAAA.B4CnC EEFTG`HLLLM2M\M|M$pd^pa$gd:I$d`a$gd:I $da$gd:I$@ d^@ `a$gd:I$@ d^@ a$gd:I|MMMMM\O^OOOOP&PPPnPPPRRRRR.SdSS$Od^Oa$gd:I$d`a$gd:I $da$gd:I$pd^pa$gd:ISSTXTTTT2UhUUUU0VVV6W8WXXXXY$d`a$gd:I $da$gd:I$d`a$gd:I $da$gd:I$pd^pa$gd:IXX"Y$Y<[[[[[\@]B]__aabbccddgggggggghh(h*h8hRhjj8k:kkkmmmmmmlnnnnnnnnnn֮%h4<h:I5CJH*OJQJ\aJ"h4<h:I5CJOJQJ\aJ*h4<h:ICJH*OJQJaJmHnHu'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu*hTh:I5CJOJQJaJmHnHu8YYYY,ZLZxZZZZ[:[<[[[[[\\gg6h8h$d`a$gd:I $da$gd:I $da$gd:I$pd^pa$gd:I $da$gd:I8hRhThhhhh iHifiiiij,jXjjjjjjkPkpkkk $da$gd:I$pd^pa$gd:I $da$gd:IkkllBljllllm*mTmxmmmmmmmmnnnn$d`a$gd:I $da$gd:I $da$gd:I$pd^pa$gd:Ino o$oooppp0pzss0t2tuDxFx8}:}}}}~fڃ֪֚u_I_*h4<h:ICJH*OJQJaJmHnHu*hTh:ICJH*OJQJaJmHnHu%h4<h:I5CJH*OJQJ\aJ"h4<h:I5CJOJQJ\aJhTh:ICJOJQJ\aJ* *hxrh:ICJOJQJaJmHnHu*hTh:I5CJOJQJaJmHnHu'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu* *h_h:ICJOJQJaJmHnHuno o$oLovooooopppp0p2pZppppq @ d^@ gd:I $da$gdxr $da$gd:I$d^`a$gd:I$@ d^@ a$gd:I $da$gd:Iq*CJOJQJaJmHnHu3.Pڄ*L҅2`ކ4`~ $da$gd:I @ d^@ gd:Idgd:I~·Ї$Z"Vމ 2`ƊȊ>@\^ $da$gd:Idgd:I @ d^@ gd:I̋,XBrR,.RTȏ< $da$gd:Idgd:I @ d^@ gd:I<j Tʑ.jVXz| XД $da$gd:Idgd:I @ d^@ gd:I<vR*dؗH$Zʙ8prdgd:I @ d^@ gd:IrК@|<*b؝ڝ68l̞$@ d^@ a$gd:I @ d^@ gd:Idgd:I $da$gd:I̞:tޟJL:rD| @ d^@ gd:I $da$gd:Idgd:I$@ d^@ a$gd:I$@ d^@ a$gd:IḄΣ8x*nإJĦ0v~ $da$gd:Idgd:I @ d^@ gd:I JL¨2~کܩ>r$\̫8l @ d^@ gd:I $da$gd:Idgd:IܩJlRT$ :fhTVjl&Vvxfh~ ֩- *hxrh:I>*CJOJQJaJmHnHu*hTh:I5CJOJQJaJmHnHu'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu*h4<h:ICJH*OJQJaJmHnHuAڬ HJlnޭDv"^0b d^ `gd:I  d^ gd:I $da$gd:Idgd:I @ d^@ gd:IbȰDz2l$&N @ d^@ gd:I d^ `gd:I  d^ gd:I $da$gd:Idgd:I d^ `gd:INxҳ6nδ.^L|Զֶ :<d $da$gd:Idgd:I @ d^@ gd:I6n P~޹Dº6nڻ  $da$gd:Idgd:I @ d^@ gd:I BtL½2hھFx4r $da$gd:Idgd:I @ d^@ gd:IX>r.hRT$X $da$gd:Idgd:I @ d^@ gd:I6r V*^ J0nN $da$gd:Idgd:I @ d^@ gd:IN0lTJT$ $da$gd:Idgd:I @ d^@ gd:I$R$&VX6ZDx6d $da$gd:Idgd:I @ d^@ gd:Idfvx"Bh8` @ d^@ gd:I $da$gd:Idgd:I"$VD8\^>|  d`gd:I $$da$gd:Idgd:I "Pp@Bz|ֿ֣ h>0Jjh>0JUh$h>6h> h>0J*h3h:I5CJOJQJaJmHnHu- *hxrh:I5CJOJQJaJmHnHu'h4<h:ICJOJQJaJmHnHu*h4<h:I>*CJOJQJaJmHnHu RT8vxP~.jj@xzdgd:I d`gd:Izdgd:Ih]hgd:Ih]h&`#$ 0. A!"#$%P@PNormal5$7$8$9DH$_HmHnHsHtHuZ@Z Heading 15$7$8$9D@&H$_HmHnHsHtHuZ@Z Heading 25$7$8$9D@&H$_HmHnHsHtHuZ@Z Heading 35$7$8$9D@&H$_HmHnHsHtHuZ@Z Heading 45$7$8$9D@&H$_HmHnHsHtHuZ@Z Heading 55$7$8$9D@&H$_HmHnHsHtHuZ@Z Heading 65$7$8$9D@&H$_HmHnHsHtHuZ@Z Heading 75$7$8$9D@&H$_HmHnHsHtHuZ@Z Heading 85$7$8$9D@&H$_HmHnHsHtHuZ @Z Heading 9 5$7$8$9D@&H$_HmHnHsHtHuDA@D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k(No List HB@H Body Text$dha$ 5CJ \u4@4Header  p#.)@. Page NumberXC@"X Body Text Indent$dh`a$CJu6@26 Footnote Text@&@A@ Footnote ReferenceH*lR@Rl Body Text Indent 2, uvlaka 2$S^Sa$CJurS@br Body Text Indent 3, uvlaka 3$S^S`a$CJu4 @r4c;Footer  p#.#RURl {F  !~q!,/N689ILNlPmPPPPPPPTTzUUU4VVVVLWaWWWXX YgYZZ]9^J^^^V```ebtb}bbbb2cc'dcddeeegfffgghggghEhohhhNiiijMjjjHkkl8mnn,oooopDpnppp>qqqqqq rrr7sCsssttptxu"wLwwDx`xxxy3yyzz'{8{||C}Z}}g~~~~}ƀρvׂfDžنXa)*Q_̔JlQ1<p<{\̠4{?moAƪm?~I_}~ 7д Ovw;r7ƺxɻkϼ߽J Ri/AfvEc9K  *vs#R`st9+A);fv#/X8p^,@.cq2zQ O=gmkIW> 7ho&,u~A_  5t3:m{,;RzW:H%Bb&  A         CXk )(PM_<f'    1!K!d!v!!"#"6"@"O"""#5$C$i$u$$$$$I%W%f%}%%%&&,&&&&&&&7'O'y''(+(1(((((=)>)H)I)))!*^*x,,J------.%.A.V..../&/P/`///////K111111142@2}23344555556Q79::;;;; < <<<<<==E>F>O>P>d>e>h@y@@AUAVAAAAAAACCCCDD,D-DXEEEEFF FFF=GFGNGTGeGGH^IIIII(J)JBJCJpJqJJJNLWLiLzLLLLLENN`P{PP[Q\QQQQQQQRRRRRRSSTTTTU UXXYYY Yy]z]]]]]8^Q^y^!_A_aaaabbJccdd_d`ddddd>g}g~ghhh h8i9iAiBi]i^i/j0j?TjGH\y؇هP)WXl}̍ۍЎ !0>?9:Xsʐ%?YtˑSTDEZ[Γϓ5JZnϚК"#QRdxӛ%<VWstÜ֜.AVhzƝם؝abrsƞ͞ΞО&;Qhğ؟2G\pƠǠ:Tt̡5Ro֢/Jgߣ;Wr̤!8Qkl%>Yk̦+,BC`|ϧ &@^xȨ!9Kfw̩)<=OPhiΪ &AYrϫ)D\]ͬ߬%:Ujŭ٭"Istݮ.>Qmޯ.MijҰӰ %Ba|ͱ"<Wrɲ:Vqó޳12BCa|մ9Xqŵ/G_}ζlm{|з7Vy߸5Rpɹ:[tԺ <Zsջֻ2Nlü߼/Kfͽ4MjǾȾ׾ؾ*C]zϿпԿտ/Lijst0J`y7Kcd}~0BXo<Zw3Pk-If2Rl2Qn"#AB[\q2Ol(Cd~0Mi/Lj:Z[rs ":G_s&BTn+,45TUghv):J[lm  $>N`a{'(@`pq "#!89s.Gij56?@ANOPS0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0r0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0pˀ0p0p0pˀ0p0pˀ0p0pˀ0p0pˀ0p0p0p0p0p0p000pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0pˀ0pˀ0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p00pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p00pˀ0p0p00pˀ0p0p0p0p0p00pˀ0p0p0p0p00pˀ0p0p0p0p0p0p00pˀ0p0p0p0p0p00pˀ0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p000p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0`0p0`0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0`0p0p0`0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p00pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pˀ0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0`π0p0p0p0`0p0p0p0p0p0p0p0p0r0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0pR@0p@0p0@0@0@0@0@0pP@00Լ Xyr-8KލLn !49Xnڃ  '3s."~N(-Fhrt{D6&2v#7Kgwnv&خ<VF ,&^0:(A|MSY8hknqtz~<r̞bN N$d z     !"#$%&()*+,-./01245 !!s t u v %, ahQY<q8>@FHL[e-1ELAI !!!!!!!!)"1"2":"""""""L#U####$$$*${$$$$%%6%?%[%e%%%%%u'|'(((() ))),,,,,--..//R/Y/////00011 1f1l1111111114 4{4444444455h6m688999 9 9999::;";i;r;s;w;y;};<< ==5=;===>>@ @IAPAAAKBSBBCC CDD8DoFFIIIIIIIIIII^JcJ~JJJJJJJJhKlK&LeLNNNNNFOLO\OaO+P0PQQ Q QQQ1Q5QQQQQQRHRNRORTRRRRRRRS SSSFSLST TVT_TyTTTTTT UU6U;UUUUUVVVVcViV W'W(W.WcWjWlWsWSXWX[X`XXXXXXXmYrYsY|Y}YYYYYYYYYYYYYYYY9Z;ZnZtZuZxZZZ[[[%[Q[W[Y[_[z[[[[8\>\\\\\\\\\\\\\] ]#]']8];]L]P]o]s]]]]]^^^^^^d_g___K`T`x`|```````"a)aya}a~aaaaaaaa0b2bkbrbbbbbbbbcmcscAdFdPdWddddddddd"e&e^e`elenereueee1f4fffPgUgggggggggggGhKhyh~hhh(i,iiiiiii j j=jCjXj]j^jcjjjjjjjjjjj#k&k?kFkVkZkkkkkkkkk,l0l3l7l8l=lMlUl}llllllmmUm[mfmmm|mmmmn"nrnwn}nnnnnnnoooSoWoooppppppppppqq>qBqxqqqqqq"r$r9r=rnrqrrrrrssssys|sssssssssssttAtDtttttttzu|uuuuuuvvvxv}vvvvvvvwww w8w?wSwXwwwx!xxx yy#y&ydygyryvyyy)z0zzzzz!{%{{{{{{{{{|||||||}}}~ ~A~H~~~~~~~;ABFahqx(*HQXZbhpv TZsxāȁׁځ /7 "/19@ÄͅυdhƆІZ]և߇6<>B҈ۈ܈ ^akqՋً"+ORXabkՌތߌ!V\͍Ӎ  \bfhՎێ?EGNX^Ϗҏ֏ڏ"&5<HNҐՐ&*בݑ$*.7;˒ՒQVinrx ,/39Ôʔ-2Z`bg (/bdȚϚEI^`ɛ˛Ŝ jopuHM ȟ˟syz~ߠw} ;ABE̢Ң %+,0.2ELY_ȥΥԥܥ ʩΩ Ī9?ŬҬ׬ 7?~ǯүկ֯ۯIN|ư 9=ıʱ Dz˲?GҳԳ qu~Ŵdmy~5=HM]f09U]qvy~۷"'+0AJKPʸϸظٸ  ,1QV]bkp,5?G,1KSz}ٻݻ,124KL IL]afhɽͽ/6W\w|#(osۿ߿ %-@D^bcfjqvy ~")0&*0RZ]`#)AGHM+6=Ckt4:VZ[d}29GIKNV] `eCJ_fw|}PUV^68KQRY,2HM#sxyKP)/ !7=gklq 9B`gDGRX "%*6<"$8;ns =?AGY\]cegt{V[OQ `hjq ,07=_d%-HNQTad>DEOPW{~  #&PU^e#%<C &! ?BIMjmqvw}8;np >Cjs 'Y]%+y#V] 29UXacQXgn-08<EH#%rx/5>DEJLRmrv{8;EJ8;ek9C~ VY^a #;?os(/ADQSr|PVlq|~38v |   * / t w     { ~ X \ g k q v w y @ H        BGwz-/vy[^mp69JRTVfjns*-_h'*15BIy  "KP\`#.58>MR[`%)GOsz&(25GJkqvzDHKO@EMTcf }8ARVuxz}   $ M V ^ c     ! ! !!)!/!m!t!!!!!""G"M"O"S"o"u""""""""" #%#e#l### $ $7$:$;$>$F$H$M$R$k$m$$$ %%"%%%3%8%%%%%%%%%%&*&&&&&&&&&&&''.'''''''''(($()(3(6(N(Q(e(g(}((((((I)M)c)g)n)w)))))))))))))))))S*\*****++++]+`+++++++E,K,L,S,,,,,,,!-&-2-;-<-A-B-H---------------.#.E.H.X.].k.q....... /////$/:/@/K/N///////00#0(0h0k0u0z0000000011111Y1]1r1t1111122%3)3.333C3J3334 4!4'4a4f4445555M5P5555555<6C6R6W6}77777788&8+889 9949:9p9s99999999999::N:S:X:Z:r:w:::::::::::;;;!;";';L;P;Q;V;`;c;w;z;;;;;S<W<d<f<~<<<<<<<<==l=o=========== >>k>p>t>x>>>??-?/?s?{?|????@@Y@^@@@1A5AB BBBBBC C`CeCCCCCCC-D2DDDDDEE$E*E?EDEGELExE}E~EEEE F F]FbFFFFFFFFFFGG G?GAG_GcGpGsGGGGGGGGGGGH%H/H3HQHVH]HaHbHkHHHHHHHHHII0I2I`IbIwI}IIIIIIIIIJJJJJJJJ/K2KMKPKnKrKKKKKKKPLRLmLpLtLxLLLLLLLGMKMQMWMyM}MMMMMMMMMMMN NNNNNNOpOsOwO~OP$PPPQQ'Q,Q0Q5QQQQQRRARFRGRNRRRWRXRbRcRfRgRoRwRyRzR}RRRRRSSVS\SSSSSSSSSTT{TTTTTTYY9Y?Y@YGYYYYYZ Z@ZDZKZPZZZE[H[f[j[[[[[[[)\0\_\d\\\\\\\] ]!]&]3]8]A]F]]]^^^^/^3^S^Z^{^^^^^^^^__#_+_5_?_O_S_g_l___l`p`t`w`x````````4a:aKaPaSaXaaabb9b;bbbLcRcScXcccccdddddd)e*eQeVe7f9f[f]fefgfufzfffff1g5gIgOgkgqggghh6hmRmTmmmmm n%nKnTnjnonnnnnnnnoo"o,o1oDoNooooop#pwpyp~pppppppppp qqGqLq[qaqqqqqqqqqqqrrr#r$r+rbrgrrrrr sssssssssstt(t,tRtUtltmtntrttttttuuuBuHujupuuuuuuuuuuuv!v8v;vLvNvvvvvwwwwwwww xxxxQxTx\xfxxxxxxxxxxxy y=y@yGyNyyyyyyyyyz z2z7zzzzzzzzz{ {t{v{{{{{{{{{||!|(|5|7|g|i|||||}}}}/}1}]}b}}}}}}}~~[~]~f~k~m~o~~~~~8>28CEY]fjǁQVX[oqʂЂۂ߂SW`cehjlӃՃ-2Z_dm݄ 4<TV !(=E^cdjkmnwއ]atyÈLj _dw}TXqxNJɊEMPWchҋ؋ڋߋ/6:>[_mq OU^c̍ҍۍߍ.5IP!'(/04ď͏Ϗ܏(.ʐА;@KQHQ|ԓؓٓ"#'.48;flz elĕ˕ӕו )->GY]dmʖЖ8<ԗؗ59LPܘ#)™Ǚ~К!#,-bcefghjlrtxy}~ tuwxåͥΥӥԥ٥ڥۥܥ#%()-.23<>?@]^`astyz_aghjkwy|}@BFGadnouvxz|~ #,.8935?@GHJLMNOPSUWY#$012356EFGHJKWXYZ\]x{ !?@GHSTfghikl !-./023rs|~:;<=?@NO[\56>AMPS z{EF  !}~pq!!,,//M6N68899IILLNNkPmPPPPPPPTTTTyUzUUUUU3V4VVVVVVVKWLW`WaWWWWWXXXX Y YfYgYZZY]Z]8^9^I^J^^^^^U`V`````dbebsbtb|b}bbbbbbb1c2ccc&d'dbdcdddeeeeeeffgfffffgggggghggggghhDhEhnhohhhhhMiNiiiiijjLjMjjjjjGkHkkkll7m8mnnnn+o,oooooooppCpDpmpnppppp=q>qqqqqqqqqqqr rrrrr6s7sBsCsssssttttotptwuxu!w"wKwLwwwCxDx_x`xxxxxyy2y3yyyzzzz&{'{7{8{||||B}C}Y}Z}}}f~g~~~~~~~|}ŀƀ΁ρuvւׂefƅDž؆نWX`a(*PQ^_˔̔IJklߘPQ01;<op;<z{[\ˠ̠34z{>?lmno@AŪƪlm>?}~HI^_|~ 67ϴд NOuw:;qr67źƺwxȻɻjkμϼ޽IJ QRhi./@AefuvDEbc89JK  )*uvrs"#QR_`rsst89*+@A():;efuv"#./WX78op]^+,?@-.bcpq12yzPQ NO<=fglmjkHIVW=> 67ghno%&+,tu}~@A^_   45st239:lmz{+,:;QRyzVW9:GH$%ABab% &   @ A           BCWXjk  ()'(OPLM^_;<ef&'        0!1!J!K!c!d!u!v!!!""""#"5"6"?"@"N"O"""""##4$5$B$C$h$i$t$u$$$$$$$$$H%I%V%W%e%f%|%}%%%%%&&&&+&,&&&&&&&&&&&&&6'7'N'O'x'y'''((*(+(0(1(((((<)>)G)I)~)))) *!*]*^*w,x,,,I-J-----------..$.%.@.A.U.V.......//%/&/O/P/_/`///////J1K11111111111113242?2@2|2}233334444455555555566P7Q799::::;;;;;; < <<<<<<<<===D>F>N>P>c>e>g@h@x@y@?A@ATAVAAAAAAACCCCDD+D-DWEXEEEEEEEFFFFF FFFFFg|g~ghhh h7i9i@iBi\i^i.j0j;j=jRjTjkkJkLkRkTkll m mfmhmmmmmooooppppqq&q(q7q9qqqrrzt{ttttttt|w~wwwwwyyyyyyyy zz { {{{{{{{||||||~~#~%~8~:~~~'(?AAC]^xzȁɁlmFG35PQnowx=?STijFH[\xyׇهOP()VXkl|}ˍ̍ڍۍώЎ   !/0=?8:WXrsɐʐ$%>?XYstʑˑRTCEY[͓ϓ45IJYZmnΚК!#PRcdwxқӛ$%;<UWrtœÜ՜֜-.@AUVghyzŝƝ֝؝`bqsŞƞ̞Ξ%&:;PQghßğן؟12FG[\opŠǠ9:STstˡ̡45QRnoբ֢./IJfgޣߣ:;VWqrˤ̤ !78PQjl$%=>XYjk˦̦*,AC_`{|Χϧ  %&?@]^wxǨȨ !89JKefvw˩̩();=NPgiͪΪߪ  %&@AXYqrΫϫ()CD[]̬ͬެ߬$%9:TUijĭŭح٭!"HIrtܮݮ-.=>PQlmݯޯ-.LMhjѰӰ $%AB`a{|̱ͱ!";<VWqrȲɲ9:UVpq³óݳ޳02AC`a{|Դմ89WXpqĵŵ./FG^_|}Ͷζkmz|Ϸз67UVxy޸45QRopȹɹ9:Z[stӺԺ ;<YZrsԻֻ12MNkl¼ü޼߼./JKef~̽ͽ34LMijƾȾ־ؾ)*BC\]yzοпӿտ./KLhjrt/0IJ_`xy67JKbd|~/0ABWXno;<YZvw23OPjk,-HIef12QRkl12PQmn!#@BZ\pq12NOkl '(BCcd}~/0LMhi./KLij9:Y[qs  !"9:FG^_rs%&ABSTmn*,35SUfhuv()9:IJZ[km  "$=>`az{&(>@_`oq !# !79rs-.FGhj56>AMNOS6PS6PSSveu iliate J.J. Storssmayeraq`pe)t7d3+DOhrnvԘTh^T`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L. ^`OJPJQJRJo( ^`OJQJo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJo(hHoPP^P`OJQJo(hH^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.q3+DOhrne)t76P2{                          >xr:I_8vf$5S@HP LaserJet 6P/6MP PostScriptLPT1:winspoolHP LaserJet 6P/6MP PostScriptHP LaserJet 6P/6MP PostScriptS 4dXXA4PRIVB0''''P4\K=&}HP LaserJet 6P/6MP PostScriptS 4dXXA4PRIVB0''''P4\K=&}VVVVVVV,V?V@VYVdVhVnVpVrVtVxV}VVVVVVVVVVVVRPP PP @PPP$P&P*P<P`P @PPPPPPPPPPP PP(P,P4P@PhPnPpPtPvP@PzPPPPPPPPPPPPPPPPPPPUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial3z Times?5 z Courier New;Wingdings" hbfbfªFFYFYxx4d3QH ? ~jMPedagoaki fakuktet u OsijekuSveu iliate J.J. Storssmayera    Oh+'0 , H T ` lxMssPedagoki fakuktet u Osijekueda Normal.dotaSveuilite J.J. Storssmayera2euMicrosoft Word 10.0@G@L@p^@p^F՜.+,0 hp  Sveuilite J.J. StrossmayerarYA M Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./012345689:;<=>@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     &Root Entry F^^(Data 71Table?WordDocument!lSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q