ࡱ> 7 bjbjUU 27|7|RWClR<***>vvv844>,2"8"Z(]]]_*a*a*a*a*a*a*- /a**]]]]]a***b,]**_*]_*(h*** jX>8 v]?)*Lx,0,O)00*>>****nanstveni skup HRVATSKI SINTAKTI KI DANI Osijek, 11. i 12. svibnja 2006. ANASTAZIJA VLASTELI Filozofski fakultet u Rijeci Trg Ivana Klobu aria 1 51000 Rijeka anastazija.vlastelic@inet.hr RAZMI`LJANJA O APOZICIJI Sa~etak: Apozicija je imenica koja pobli~e ozna ava drugu imenicu i sla~e se s njom u pade~u. U osnovnom redu rije i apozicija uvijek dolazi ispred imenice na koju se odnosi, a u obilje~enom mo~e dolaziti i iza imenice na koju se odnosi. lanak se bavi utvrivanjem funkcije i mjesta apozicije u re enici, odnosno preispitivanjem navedenoga suvremenog definiranja ovoga re eni nog lana Klju ne rije i: hrvatski jezik, sintaksa, apozicija, atribut Thoughts on Apposition Summary: "Apposition is the noun that more closely describes another noun in the same phrase and their case forms match. In an unmarked clause structure, it always occurs before the noun it refers to, while in the marked word order pattern it may come after the noun it refers to." The article attempts to establish the function and the position of mentioned sentence element. Namely, it reconsiders the contemporary definition of apposition. Key words: croatian language, syntax, apposition, attribution Apozicija je imenica koja pobli~e ozna ava drugu imenicu i sla~e se s njom u pade~u. U osnovnom redu rije i apozicija uvijek dolazi ispred imenice na koju se odnosi, a u obilje~enom mo~e dolaziti i iza imenice na koju se odnosi - objaanjenje je apozicije i njezina mjesta u re enici u veini suvremenih gramatika i ud~benika hrvatskoga jezika. Sintaksa hrvatskoga knji~evnog jezika Radoslava Kati ia (Kati i 2002) te Hrvatska gramatika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (Bari i sur. 1995.) svoje, takoer semanti ko tuma enje apozicije (Sesar 1996) temelje na postavkama generativno-transformacijske gramatike, odnosno apoziciju objaanjavaju zavisnom preoblikom (koja se takoer zove apozicija), a kojom se predikatna imenica jedne ishodiane re enice uvratava uz imenicu u drugoj (Kati i 2002: 478; usp. Znika 1988, Bari i sur. 1995). Budui da nastaje (gotovo) isto kao atribut i budui da je dugo vremena smatrana vrstom atributa, ato potje e od anti kih gramati ara (Tafra 1993; usp. Babuki 1854, Veber 1859, Divkovi 1899, Babi 1963), valja istai da se apozicija, kako navodi Gramatika hrvatskoga jezika Josipa Silia i Ive Pranjkovia, od sro noga atributa razlikuje po tome ato u slu~bi apozicije ne dolaze pridjevske rije i, nego imenice na elno sro ne s imenskim rije ima na koje se odnose (Sili  Pranjkovi 2005: 313). `to se nesro nih atributa ti e, ve time ato nisu kongruentni s imenicom uz koju stoje, ne mogu biti apozicijom (npr. Rado gleda stare fotografije svoje bake.). Druga razlika izmeu atributa i apozicije (tako i atributne i apozicijske re enice) koju emo nai u suvremenoj jezikoslovnoj literaturi isklju ivo je semanti ke naravi; naime, apozicijom se imenuje isti, ve odreen pojam, dok atribut su~ava zna enje nedovoljno odreenoj imenici (usp. Mrazovi  Vukadinovi 1990, Pranjkovi 2003, Znika 2003). `to se pak mjesta u re enici ti e, apozicija na elno u stilski neobilje~enom redu rije i stoji ispred imenice na koju se odnosi (Bari i sur. 1995, Pranjkovi 2003, Sili  Pranjkovi 2005), a ako slijedi imenicu koja joj otvara mjesto, odvaja se od nje zarezom (odnosno, u govoru - stankom!) Primjeri apozicije koje nalazimo u suvremenim ud~benicima i priru nicima su: Sreo sam Ivana, upravitelja botani kog vrta. (Znika 1988: 35) Lutam svijetom poput ptice selice. (Bari i sur. 1995: 563) ovjek se vraa majci zemlji. (Kati i 2002: 478) Ja siroma fratar dobio sam katar. (Kati i 2002: 480) U srcu zemlje Istre ima neko udno brdo. (Babi  Te~ak 2003: 243) Grad Zagreb postaje sve vei. (Pranjkovi 2003: 38) Ovo je Petar, naa prvi susjed. (Sili  Pranjkovi 2005: 314) Luka, moj polubrat, ~ivi u znamenitom gradu Senju. (Te~ak  Klin~i 1998: 78) U prethodnom su dijelu rada iznesene definicije koje u vezi s apozicijom nalazimo u suvremenim hrvatskim ud~benicima i gramatikama, iz kojih mo~emo zaklju iti da: 1) apoziciju ini imenica koja pobli~e odreuje drugu (ve odreenu) imenicu ili imensku rije  2) apozicija se s imenicom koja joj otvara mjesto na elno sla~e u pade~u 3) apozicija u neobilje~enom redu rije i na elno stoji ispred glavne imenice. Joa je 60-ih godina 20. stoljea bilo mialjenja da je apozicija atribut izre en imenicom (Babi 1963). Iako suvremena kroatisti ka literatura jasno pokazuje (i dokazuje) da nije svaki imenski atribut apozicija, mialjenja da je apozicija vrsta imenskoga atributa nisu nestala (npr. Ragu~ 1997: 332). U knjizi od Re enice do teksta (Zagreb, 1988.) Josip Sili apoziciju dijeli na apoziciju-atributivnu imenicu (naziva ih i atributi apozitivnoga tipa) koja je atributivne naravi i u priimeni kom polo~aju, a dolazi ispred imenice na koju se odnosi (npr. grad Zagreb), te apoziciju-priglagolsku imenicu koja je predikativne naravi i u priglagolskom polo~aju te slijedi glavnu imenicu (npr. Prvi je glasao Mirko Ivanovi, poljoprivrednik.) objaanjavajui da je u drugom primjeru apozicija predikativne naravi jer se taj skup dijeli na dvije ishodiane re enice: 1. Prvi je glasao Mirko Ivanovi. 2. Mirko Ivanovi je poljoprivrednik. Zaato se takva preoblika ne mo~e napraviti u re enici Grad Zagreb postaje sve vei. gdje bi glasila: 1. Zagreb postaje sve vei. 2. Zagreb je grad. (a ne npr. hotel u izgradnji) nije objaanjeno, no Sili s pravom postavlja pitanje je li imenica poljoprivrednik u re enici Prvi je glasao Mirko Ivanovi, poljoprivrednik. u biti re enica liaena svojih zalianih (redundantnih) komponenata (Sili 1988: 21). Naime, u Kati ievoj Sintaksi takvi su primjeri objaanjeni kao poseban lan u re eni nom nizu, odnosno posebna ishodiana re enica kojoj su svi drugi lanovi uklonjeni kao zalihosni jer se isti takvi javljaju u re enici koja je uklopljena u re eni ni niz ispred one re enice u kojoj je apozicija (Kati i 2002: 481) (npr. Dozivlje ga vila posestrima s Velebita, visoke planine.). Budui da prema transformacijsko-generativnoj gramatici apozicija, kao i atribut, u dubinskom ustrojstvu predstavljaju posebnu ishodianu re enicu, nema sumnje da se svaka apozicija, odnosno svaki atribut, mo~e promatrati kao zasebna re enica. Jedna se od razlika izmeu atributa i apozicije koja se navodi u suvremenoj kroatisti koj literaturi odnosi na zna enje ovih dviju sintakti kih kategorija: apozicija imenuje isti, jasno odreen (njoj nadreen) pojam, a atribut suzuje zna enje imenici pa se apozicija mo~e bez ikakvih zna enjskih posljedica ispustiti iz re enice (Hrvatski jezi ni savjetnik 1999: 277). U re enicama koje Radoslav Kati i u Sintaksi hrvatskoga knji~evnog jezika navodi kao primjere za apoziciju koju u re enici treba promatrati kao zasebnu re enicu u svim je slu ajevima rije  o postponiranom ili umetnutom polo~aju apozicije (npr. Miris tvoga bia, moja Ljubavi, slavi drobni uric, cvjeti ubavi. Moj najbolji prijatelj, pripovjeda  Veselinovi, bijaae tvrdi radikal.), odnosno u svim je primjerima apozicija odvojena zarezom od imenice uz koju stoji. Nema sumnje da ovakav pogled na polo~aj apozicije u odnosu na imenicu uz koju stoji svakako dovodi u pitanje opise kakve nalazimo u veini suvremenih ud~benika i gramatika hrvatskoga jezika koje navode da apozicija u neutralnom polo~aju stoji ispred, a u obilje~enom iza imenice koja joj otvara mjesto, i tada se odvaja zarezom (usp. Te~ak  Klin~i 1998, Te~ak  Babi 2003, Sili  Pranjkovi 2005). Hoe li apozicija doi ispred ili iza imenice koja joj otvara mjesto (i tada se odvojiti zarezom, odnosno postati nova sure enica) pojedini autori smatraju to semanti ki uvjetovano. Slobodan Kova evi analizirajui opise u ud~benicima i gramatikama hrvatskosrpskoga jezika iz sredine 60-ih godina zaklju uje da nazivi zvanja, inova, dostojanstava jesu naknadna objaanjenja ve odreenih pojmova kada stoje iza imena lica kojima pripadaju (npr. Ivan Ma~urani, hrvatski ban), odnosno nephodna objaanjenja kada stoje ispred imenica kojima pripadaju (npr. hrvatski ban Ivan Ma~urani) (Kova evi 1966/1967: 112-113). Je li npr. imenica upravitelja u re enici Sreo sam Ivana, upravitelja botani koga vrta. manje odreujua od Sreo sam upravitelja botani koga vrta Ivana. samo zato jer stoji iza imenice koju objaanjava, odnosno je li u prvom primjeru upravitelj dodatak Ivanu, a u drugom Ivan upravitelju, nije definirano u Kova evievu tekstu. Ipak, on isti e da imenica koja stoji uz drugu imenicu kao njezina aira oznaka neovisno o polo~aju odreenice i odredbenice (rijeka Sava, Srijem zemlja) ima slu~bu atributa /.../ jer ona ne slu~i kao naknadno objaanjenje, ato je glavna karakteristika apozicije, ve kao odredbenica (Kova evi 1966/1967: 114), odnosno odreuje drugu imenicu time ato pojaanjava da se radi o rijeci, a ne npr. mostu Savi. `ire i u~e zna enje u odnosu na imenicu koju odreuje spominje i Hrvatska gramatika navodei da apozicija koja stoji ispred glavne imenice sintagme ima aire zna enje (npr. Opet oko imena grada Zagreba.). Ako je zna enje imenice uvratene kao apozicija u~e od zna enja imenice uz koju se uvratava, takva apozicija stoji iza imenice (Bari i sur. 1995: 588) i ne odvaja se zarezom (npr. ...pijadestal i okvir, ato ga je /.../ stvorio za svoju ~enu plemkinju., Budite glasnici zemlje krasotice.). Ima li koja imenica u~e ili aire zna enje od imenice uz koju stoji, nije uvjet za odreivanje mjesta u apozicijskom skupu, ve, smatra Radoslav Kati i, frazeoloake navike odreuju stilski obilje~en, odnosno neobilje~en poredak apozicije i njezine imenice pa se ne mo~e uvijek sigurno znati koja je od dvije imenice ato su uvratene na istom mjestu u re eni no ustrojstvo i sla~u se u pade~u, apozicija kojoj (Kati i 2002: 479), npr. Ode starac k Rimu bijelomu, o~eni se Rimkinjom divojkom. Ipak, smatra Kati i, kada se ~eli istaknuti izrazita povezanost, istovjetnost imenica, u tekstu ih valja povezati crticom (npr. Imao si oca-diva vrsta kao hrid!) (Kati i 2002). Stavljanje, odnosno nestavljanje crtice izmeu dviju imenica uvelike odreuje zna enje pojedine sintagme; naime, u primjeru se Odisejevi su se pomorci susreli sa ~enama-ribama. ~eli rei da su se na svom putovanju pomorci susreli sa sirenama, biima koja su i ~ena i riba, dok u re enici Ona je ~ena riba. sintagma ~ena riba ozna ava ~enu koja je kao riba (npr. ~ena koja pliva kao riba). Bez obzira na tuma enje(a) apozicije, u dosadaanjim je primjerima vlastito ime nadreeno opoj imenici s kojom stoji u vezi (npr. Luka, moj polubrat, ~ivi u znamenitom gradu Senju.), neovisno o tome stoji li ispred ope imenice ili iza nje. To svakako ima semanti ko opravdanje jer vlastito ime imenuje odreeno bie, predmet i pojavu, tj. potpuno je odreeno u odnosu na opu imenicu. Mo~e li se, dakle, semanti ki odnos pretpostaviti sintakti kom? Radi se, naime, o injenici da eake i poljske gramatike u odreivanju apozicije kreu od pomalo formalnoga tuma enja: apozicija uvijek stoji iza imenice na koju se odnosi (Sesar 1996). Razlog tomu le~i i u injenici da je predikat klju ni dio, nosilac re eni noga ustrojstva i da je apozicijski odnos imenica svakako podreen odnosu(ima) koje uspostavlja predikat s ostalim re eni nim lanovima (Sesar 1996). Je li u re enici Grad Opatija bio je srediatem hrvatskoga lje ilianoga turizma. nosilac subjektnoga skupa grad (opa imenica sro na s predikatom) ili Opatija (vlastita imenica kojoj predikat ne otvara mjesto, a kako tuma e suvremeni hrvatski ud~benici i gramatike)? O ito je, naime, da je imenica grad sro na s predikatom bio je srediatem (muaki rod jednina) za razliku od imenice Opatija (~enski rod jednina). No, pretpostavi li se re enica koja po inje Opatija, grad ...u kojoj je apozicija grad u postponiranom polo~aju, mora doi do promjene roda predikata (npr. Opatija, grad, bila je srediatem lje ilianoga turizma.). Premda e hrvatska gramatika u oba primjera imenicu grad odrediti kao apoziciju, a imenicu Opatija kao nosioca apozicijskoga skupa, injenica je da u prvom primjeru Grad Opatija bio je srediatem hrvatskoga lje ilianoga turizma. imenica grad uspostavlja izravnu vezu s predikatom bio je srediatem (sro nost u rodu i broju) i kao takva, iako u slu~bi apozicije, otvara mjesto drugoj imenici Opatija, nositelju skupa. S druge, pak, strane, ni prvi ni drugi primjer ne dovode u pitanje injenicu da je vlastita imenica Opatija semanti ki odreenija od ope imenice grad, odnosno da je u oba primjera imenica grad dopuna imenici Opatija. Mogue objaanjenje ovakvoga neslaganja sintakse i sematike mogu dati gramati ka semantika i leksi ka semantika kojima Marija Znika objaanjava i definira atribut (Znika 1988). Parafraziramo li gramati ku i leksi ku semantiku u atribuciji i primijenimo li je na apoziciju, mo~e se zaklju iti da gramati ka semantika na apoziciju gleda kao na dopunu imenici koja je ve odreena; drugim rije ima, vlastita e imenica uvijek biti nadreena opoj imenici jer je odreenija, bez obzira na mjesto u re enici. Leksi ka, pak, semantika otvara mogunost da apozicija bude bilo koja opa imenica, odnosno imenica koja ima aire zna enje od vlastite imenice (npr. ljepotica Opatija, hotel Opatija, *drvo Opatija, *automobil Opatija...) ime ta imenica, bez obzira na moguu neistinitost iskaza, ne prestaje biti apozicija, iako se katkad zbog redoslijeda rije i u re enici mo~e initi da je ona, zbog izravnoga odnosa s predikatom, nadreena vlastitoj imenici, npr. : Kia, automobil, postaje sve prodavanija u Hrvatskoj. / *Kia, automobil, postaje sve prodavaniji u Hrvatskoj. Automobil Kia postaje sve prodavaniji u Hrvatskoj. / *Automobil Kia postaje sve prodavanija u Hrvatskoj. Konstante koje postoje u vezi izmeu atributa (u ovom slu aju apozicije) i imenice, odnosno gramati ko zna enje, relevantan je, smatra Znika, za definiciju atributa (tj. apozicije). Valja upozoriti da se ovdje ne radi o primjerima tipa Ru ali smo u restoranu Duga., Prenoili smo u hotelu Kolovare. (Sili  Pranjkovi 2005: 314), u kojima apozicija stoji ispred vlastite imenice ije primarno zna enje nije u skladu ili nije tipi no za ono ato se njome ozna uje, nego je takva imenica primarno vlastito ime za neato drugo (Pranjkovi 2003) te se ne sklanja i obi no dolazi u navodnike. Druga ije pristupe i klasifikacije apozicije, dijelom i dalje u okvirima generativno-transformacijske gramatike, daje Branko Kuna u svojoj disertaciji o atributnom genitivu (Kuna 2002). Generativno-transformacijski pristup atribut promatra kao dio imenske skupine te ga, u odnosu na jezgrenu imenicu, dijeli na prednominalni i postnominalni. Kao vrstu prednominalnoga atributa navodi se imeni ni atribut u kojemu se razlikuju sro ni (kongruentni) atributi, odnosno apozicija (sro an imenski atribut), i nesro an (nekongruentan) imeni ni atribut (pravi atribut). Drugo tuma enje atributa, odnosno apozicije, koje prihvaa i Branko Kuna, kao glavni kriterij razlikovanja apozicije i atributa uzima fraznost/nefraznost tj. razlikovanje imenskih rije i koje imaju vrijednost fraze i uvijek nose oznaku pade~a, i atributa koji se ne mogu projicirati u frazu i nisu sro ni s jezgrenom imenicom (Kuna 2002, prema Lindauer 1995). U frazne atribute Kuna ubraja apozicije (atribute sro ne s jezgrenom imenicom) (npr. Damir, njegov vjen ani kum, preaao je u novu tvrtku., Damiru, njegovu vjen anu kumu, ne ostaje se u Donjem Miholjcu.) i parenteze (nesro ne apozicije) (npr. U knji~nici vidjeh Zdenku  budua ravnateljica  kako razgovara sa ~upanijskim pro elnikom.) pri emu je budua ravnateljica imenski dio predikata potencijalne re enice ...Zdenku  ona je budua ravnateljica  kako razgovara...). U nefrazne su atribute, prema toj podjeli, uale vlastite imenice iz spojeva s opim imenicama (jer vlastite u tim primjerima nisu sklonjive) npr. Sveu iliate Oxford, slu aj Leutar, Motovun film festival (Kuna 2002). Takve spojeve rije i, odnosno kompleksne imeni ne glave kod koje mo~e biti mijenjan samo jedan oblik rije i (Kuna 2002: 51) Lindauer naziva jukstapozicijama, i razlikuje determinativne jukstapozicije (u takvim je spojevima determinirajua uloga jedne sastavnice, npr. Sveu iliate u Oxfordu, Leutarev slu aj, filmski festival u Motovunu, a zna ajka je takvih spojeva postojanje tematskoga odnosa). Druga se vrsta jukstapozicija temelji na postojanju/nepostojanju drugoga semanti kog obilje~ja, [ objasnidbenost]. U primjerima opina Podgora  i strina Ru~a jednom se sastavnicom (u ovim primjerima objasnidbenost sadr~ava prva sastavnica) objaanjava ona druga, a test za njezino postojanje jest uspostava verbalnog ustrojstva opina Podgora  ! Podgora  je opina; Strina Ru~a ! Ru~a je strina (Kuna 2002: 52). Atributi koji se ne mogu projicirati u frazu ne mogu se ni sklanjati ni biti sro ni s jezgrenom imenicom (Kuna 2002, prema Lindauer 1995) pa prema tome ne mogu biti povezani ni s relativnom re enicom koja takoer mo~e biti sastavnim dijelom imeni ne sintagme (Kuna 2002: 51), npr.: Opina Podgora , koja je nastala odvajanjem od opine Naaice. *Opina Podgora , koji je nastao odvajanjem od opine Naaice. niti uz njih mogu stajati atributni pridjevi, npr.: *Opina razvijeni Podgora . Prema tradicionalnoj bi se gramatici primjeri koje Lindauer navodi kao determinativne jukstapozicije svrstavali u ve spomenutu skupinu apozicija koje stoje ispred vlastitih imenica koje su naziv te apozicije, a prvenstveno su ozna avale neato drugo, i obi no dolaze u navodnike i ne sklanjaju se, npr. hotel Kolovare, sveu iliate Oxford, slu aj Leutar... No, prema navedenim bismo kriterijima ovdje mogli svrstati i primjer opina Podgora  (G opine Podgora , D opini Podgora ...), za razliku od npr. grad Opatija (G grada Opatije, D gradu Opatiji). Ovdje se valja osvrnuti na konstrukcije tipa Rijeka parking, Motovun film festival, Podravka juha, Ledo sladoled... koje su, kako navodi Hrvatski jezi ni savjetnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, vrlo este u nazivima poduzea, proizvoda itd., pa bismo ih zbog njihove ustaljenosti mogli dopustiti (Hrvatski jezi ni savjetnik 1999: 277), no preporuka je normativista da kad god je to mogue, prvu imenicu u takvim konstrukcijama treba zamijeniti posvojnim pridjevom (Hrvatski jezi ni savjetnik 1999: 277) (npr. Rije ki parking, Motovunski filmski festival, Podravkina juha, Ledovi sladoledi...). Naime, takve su konstrukcije zna ajka engleskoga jezika, a pomodnost je jedini razlog za njihovo postojanje u hrvatskoj sintaksi Vratimo li se nakraju tezama koje o apoziciji daju gotovo svi suvremeni ud~benici i priru nici, mo~e se utvrditi da: 1) apoziciju ini imenica koja pobli~e odreuje drugu (ve odreenu) imenicu ili imensku rije  (no nije uvijek jasno ato je glavna imenica, ato apozicija, a ato apozicijski atribut) 2) apozicija se s imenicom koja joj otvara mjesto na elno sla~e u pade~u (iako pojedini autori nesro nost dr~e glavnim kriterijem da i takve primjere treba smatrati atributom) 3) apozicija u neobilje~enom redu rije i na elno stoji ispred glavne imenice (ali esto polo~aj i odreuje ato je apozicija, a ato glavna imenica, posebice uzmemo li u obzir vezu koju te imenice uspostavljaju/neuspostavljaju s predikatom, temeljnom sintakti kom jedinicom). O ito je da razmialjanja o apoziciji domaih i stranih lingvista (ne samo ovdje spomenutih) potvruju mialjenje Rikarda Simeona od prije gotovo 40 godina: Apozicija je jedan od najdvosmislenijih naziva u svjetskoj lingvisti koj terminologiji (Simeon 1969: 89). Literatura: BABI, STJEPAN 1963. `kolski leksikon  Jezik. Zagreb:Privreda. BABUKI, VJEKOSLAV 1854. Ilirska slovnica. Zagreb:Tiskarnica Dra. Ljudevita Gaja. BARI, EUGENIJA i sur. 1995. Hrvatska gramatika. Zagreb:`kolska knjiga. BARI, EUGENIJA i sur. 1999. Hrvatski jezi ni savjetnik. Zagreb:Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje : Pergamena : `kolske novine. 3., dopunjeno izdanje. DIVKOVI, MIRKO 1899. Re enica za akolu. Zagreb:Tisak Dioni ke tiskare. 8. izdanje. INSTITUT ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE ( HYPERLINK "http://www.ihjj.hr" www.ihjj.hr., 22. rujna 2006.). KATI I, RADOSLAV 2002. Sintaksa hrvatskoga knji~evnog jezika; Nacrt za gramatiku. Zagreb:JAZU  Globus, 3., poboljaano izdanje. KOVA EVI, SLOBODAN 1966-1967. Apozicija. Jezik, XIV, Zagreb, 111-115. KUNA, BRANKO 2002. Atributni genitiv u hrvatskome standardnom jeziku. Doktorska disertacija, Zagreb. LINDAUER, THOMAS 1995. Genitivattribute (Eine morphosyntaktische Untersuchung zum deutchen DP/NP-System). Tbingen:Max Niemeyer Verlag. MRAZOVI, PAVICA - VUKADINOVI, ZORA 1990. Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance. Sremski Karlovci:Izdava ka knji~nica Zorana Stojanovia, Novi Sad:Dobra vest. PRANJKOVI, IVO 2003. Hrvatski jezik 3. Ud~benik za 3. razred gimnazije. Zagreb:`kolska knjiga. 4. izdanje. RAGU}, DRAGUTIN 1997. Prakti na hrvatska gramatika. Zagreb:Medicinska naklada. SESAR, DUBRAVKA 1996. Apozicija  re eni ni lan i re eni ni odnos. Strani jezici, XXV, 3-4, Zagreb, 128-135. SILI, JOSIP 1984. Od re enice do teksta (Teorijsko-metodoloake pretpostavke nadre eni nog jedinstva). Zagreb:Sveu iliana naklada Liber. SILI, JOSIP  PRANJKOVI, IVO 2005. Gramatika hrvatskoga jezika : za gimnazije i visoka u iliata. Zagreb:`kolska knjiga. SIMEON, RIKARD 1969. Enciklopedijski rje nik lingvisti kih naziva. Zagreb:Matica hrvatska. TAFRA, BRANKA 1993. Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki. Zagreb:Matica hrvatska. TE}AK, STJEPKO  KLIN}I, ZORICA 1998. Hrvatski jezik 7. Zagreb:`kolska knjiga. TE}AK, STJEPKO  BABI, STJEPAN 2003. Gramatika hrvatskoga jezika (priru nik za osnovno jezi no obrazovanje). Zagreb:`kolska knjiga. 13. popravljeno izdanje. VEBER, ADOLFO 1859. Skladnja ilirskoga jezika za ni~e gimnazije. Be :Naklada akolskih knjigah. (pretisak: Zagreb:Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2005.). ZNIKA, MARIJA 1988. Odnos atribucije i predikacije. Zagreb:Znanstvena biblioteka Hrvatskog filoloakog druatva. ZNIKA, MARIJA 2003. Atributne, apozicijske i proaira ne re enice?. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 29, 363-371. ZNIKA, MARIJA  `EGO, JASNA  VIGNJEVI, JELENA 2004. Hrvatski jezik, jezi no izra~avanje i knji~evnost III (Ud~benik za 3. razred etverogodianjih strukovnih akola). Zagreb:Profil.  U svim e narednim primjerima atribut, odnosno apozicija u re enicama biti pisani podebljanim slovima.  Takvo se razmialjanje, izmeu ostaloga, temelji i na injenici da izmeu kongruentoga i nekongruentnoga imenskoga atributa (apozicije i npr. posvojnoga genitiva) postoji komplementarna distribucija koja ne prije i neki viai zajedni ki rodni pojam, npr. imenski atribut.  Tijekom diskusije o toj problematici na znanstvenom skupu Hrvatski sintakti ki dani (Osijek, 11.-12. svibnja 2006.) Josip Sili je istakao da u re enici Prvi je glasao Mirko Ivanovi, poljoprivrednik. imenica poljoprivrednik bez sumnje predstavlja novu re enicu.  Ovdje valja naglasiti da kada govorimo o dubinskom ustrojstvu, govorimo o (ishodianim, jezgrenim) re enicama, no na povrainskom bi ustrojstvu trebalo naglasiti terminoloaku razliku. Naime, uzmemo li da je poljoprivrednik u re enici Prvi je glasao Mirko Ivanovi, poljoprivednik nova re enica, u sintakti koj bi je analizi trebalo zvati sure enicom jer se radi o jednostavnoj re enici koja se nalazi u sastavu slo~enih (Pranjkovi 2003).  Iako Kati i navodi da apozicija mo~e stajati ispred i iza svoje imenice, zanimljivo je da postponirani atribut ne odvaja zarezom od imenice uz koju stoji (npr. Mnogi prolaze ravnoduano pored ovjeka ubogara.). Takoer, i u Hrvatskoj gramatici (Bari i sur. 1995) postponirane apozicije nisu odvojene zarezom od svoje imenice (npr. Budite glasnici zemlje krasotice.).  Tako, na primjer, ako se apozicija dodaje imeni koj zamjenici, uvijek stoji iza zamjenice i ne odvaja se zarezom, npr. ... znam da mi seljaci pod naaom gospodom raja do ekati neemo. (Kati i 2002: 480; vidi i: Hrvatska gramatika 1995).  O semanti kim (i formalnim) problemima pisanja apozicijskih sintagmi i poluslo~enica bilo je rije i na 8. i 9. sjednici Vijea za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti obrazovanja i aporta Republike Hrvatske (odr~anim 26. sije nja i 16. o~ujka 2006.) na kojima je, izmeu ostaloga, zaklju eno da dokle god se semanti ki ~eli razlikovati grad-dr~ava i grad dr~ava, jer prvo zna i i grad i dr~ava, a drugo grad poput dr~ave, grad koji je (kao) dr~ava, dotle se ovjek ~aba mora pisati bez spojnice (jer zna i ovjek poput ~abe, a ne i ovjek i ~aba, op. a.) /.../ To no je da se u poluslo~enicama grad-dr~ava ili to ka-zarez sklanjaju oba dijela poluslo~enice. Baa po tome one nisu slo~enice. No po semanti koj povezanosti svojih dijelova one nisu samo apozicijske sintagme, dok je grad dr~ava apozicijska sintagma. (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje,  HYPERLINK "http://www.ihjj.hr" www.ihjj.hr).  Gramati ka semantika atributa je stalan odnos izmeu atributa i imenice kojoj se on pridodaje, a sastoji se u tome da razli iti oblici, uvrateni u funkciji atributa uz neki nomen u nekoj sintakti koj kategoriji izri u neku od osobina imenice kojoj se pridru~uju (Znika 1988: 50). Leksi ka semantika atributa je promjenjiv odnos izmeu atributa i imenice koju taj atribut odreuje jer taj odnos mo~e biti toliko razli it koliko ima pridjevskih rije i ato mogu biti uvratene kao atributi i koliko ima nomena koji omoguuju uvratavanje nekih oblika kao atributa (Znika 1988: 50).  Ovdje valja napomenuti da ako u ovakvim primjerima isklju imo apoziciju, vlastita e imenica preuzeti njezinu morfoloaku oznaku pade~a, a ni i ostalih morfoloakih kategorija (npr. Ru ali smo u Dugi.)  Parenteze su umetnuti re eni ni dijelovi, odnosno sintagme i re enice koje nisu sintakti ki uklopljene obilje~jem [- pade~na sro nost]. U pismu se parenteze od ostalih dijelova re enice odvajaju crticom, a u govoru du~om stankom (Kuna 2002).  Primjeri su navedeni u: Kuna 2002: 52.  Primjeri tipa barba Jere, strina Ru~e (Kuna 2002: 51) nefrazni su atributi ako je rije  o rubnim, kolokvijalnim ili dijalektalno obojenim izrazima (Kuna 2002: 49) jer im jer im tada nedostaje semanti ko obilje~je [- pade~na sro nost]. U gramatikama i ud~benicima hrvatskoga standardnog primjeri tipa strina Ru~a, barba Jere naj eai su primjeri apozicije.  Na 9. sjednici Vijea za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti obrazovanja i aporta Republike Hrvatske (odr~anoj 16. o~ujka 2006.) naglaaeno je da konstrukcije tipa Podravka juha i jazz band nisu u duhu hrvatskoga jezika. No, ako se, meutim, dosljedno piae Podravka-juha, uklapa se u sintakti ko ustrojstvo hrvatskoga jezika... te je preporu eno da se engleski imeni ki atributni sklopovi poput jazz band kad se u nas jave kao posuenice piau sa spojnicom, dakle d~ez-bend.... (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje,  HYPERLINK "http://www.ihjj.hr" www.ihjj.hr) PAGE  PAGE 1 |~> l ~ r { @pTjtvFf~:Zft $X& 2 4 t n&p&&&((()*+,4,z--- .... j0JUj0J6U] 56\] aJmH sH 6]aJmH sH 5\aJmH sH 6]5\NR(B|~: < > l ~ r ` m $a$$a$\^\$\^\a$  ~`F: t !Z"##F$H$&*B++`+Z,,,.136::`=4BGKO(T V.WWZcdhlllRorvy`..11336"7x88809H992:4:@@@AAAAAZBpBBBBB CC4CbCDD,D6DPDpDEEEEEEvHHLIjItIIJrKKKKMM>OOOOPPPPR^RzR\SjS|SSS"T$T.UBURUzUUU[ [[~[[[\\4]<]f]] j0JU 56\]6]^]]]~^^^^b_j_*`2`x`` aaaaaabbbcc(d0d~ddddHepeveeel"l+lPlUlZlclllllllloooopp,pDprrnzzzzz {{T{p{r{{{{||`|~||}J} JXnż·8 j0JUj0J6U] 56\]6]Zy*H< Xnޕ>brtvxz|~  $0*$^`0`8>JL".0Tڌ PXpz (,VZtxĎ|~ƛNnޞҟԟ֟HnxΡ0Bأ.ҥ ̦F|PPҪpެҭv 0JjU jU j0JU5\6] 56\]VP8rΤD 2&ܩ$` ܱ $0*$^`0  $0*$^`0 ܱޱ6tĵз&BDθ̺(Jp"PbjlzHJ 6<R24JTjFH8: *4>BPXjvx0JjU jU5\ 56\]6] j0JUVjH8 $0*$^`0h]h&`#$Xrx.,>,.npr0JmHnHu0J j0JU0JjjU jU6]0&P 1h. A!n"n#n$n%SS DyK  www.ihjj.hryK (http://www.ihjj.hr/DyK  www.ihjj.hryK (http://www.ihjj.hr/DyK  www.ihjj.hryK (http://www.ihjj.hr/ iH@H Normal$dha$CJ\_HaJmHsHtH 4@4 Heading 1$@&5tH<A@< Default Paragraph FontPC@P Body Text Indent$ ^ a$ 56\tH, @, Footer  p#&)@& Page Number6@"6 Footnote TextCJaJ8&@18 Footnote ReferenceH*dS@Bd Body Text Indent 3, uvlaka 3 h`h\tH.U@Q. Hyperlink >*B*ph )%(18<S>@Hi i{<P c WBEi)IJ_|`r  " p RUYLnG,}"$&()d**>,N0)1%34W55v68G:;b>?ABB)C]CyCEHIIlJ~KLLLLLLLLLLLL-MuMNiNNZOOPP4QQQ]RR`SST_TTUVVRWcd)eeef:giiiiii000000K0K0K0K0K0K0K0K0K0K0K0K0K0K0K0K0K00K0K0K0K0K0K00K000K0K0K0K0K0K0K0K0K0K00K0K0K0K000K0K0K0K0K0K0K0K00K00K0K00000K0K0K00K00K0K0K0K00K0K0000K0K0K00K0K000K0K0K0K0000000000K000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0 0@0@0@0 0 .]8 lqrtvx +ymopsuwnNNNiX !!t @ L 3?EXX8@0(  B S  ?()HJ^_{|_`}   ! " o p QRTVXYKLmnFG+,|~""$$&&(())c*d***=,>,M0O0(1*1$3%3V5W555u6w688F:G:;;a>b>??AABBBB(C)C\C]CxCzCEEHHIIIIkJlJ}KKLLLLLL,M-MtMuMNNhNiNNNYOZOOOPPPP3Q4QQQQQ\R]RRR_S`SSSTT^T_TTTUUVVVVQWRWTWWWXXYY[[]]]]E`F`aabbccdd(e)eeeeeff9g?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxy{|}~Root Entry F &jXData z1Table0WordDocument2SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPool &jX &jX  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q