ࡱ> =?:;<q`bjbjqPqP2::ƛ2&    t2t2t282\3DojX3L3"33345<5 mmmmmmm$ophr*m 64466*m  33n-i-i-i6) 3 3m-i6m-i-i: l,  l3L3 t2`,Ll ldn0oVl.sh@sls l50 6"-i/6K6555*m*mi555o6666t2t2, $P  8 $\      Anastazija Vlasteli Filozofski fakultet u Rijeci SRO NOST U HRVATSKOME JEZIKU U GRAMATICI FRA LOVRE `ITOVIA LJUBU`AKA Razvoj hrvatskoga standardnog jezika prolazio je kroz nekoliko manje ili viae turbulentnih razdoblja. Zanimljivija faza u tom standardizacijskom procesu je kraj 17. i prva polovica 18. stoljea, vrijeme kada hrvatski jezik dobiva sve odlike standardnoga jezika Jednu su od klju nih uloga toga vremena, ali i hrvatskoga jezi noga razvoja uope, imali i franjevci Bosne Srebrene, redodr~ave koja je do sredine 18. stoljea zauzimala prostore na sjeveru do ju~ne Ugarske, na istoku do Bugarske i Rumunjske te na zapadu vei dio Dalmacije. Tijekom turske okupacije franjevci su bili jedina veza ju~ne Dalmacije i Dubrovnika sa Slavonijom koja je desetljeima nakon osloboenja od turske vlasti bila kulturno i ekonomski iza ju~nih hrvatskih prostora. injenica da su franjeva ki sveenici na teritoriju Bosne Srebrene bili nosioci kulturnoga i jezi noga razvoja dovela je u 17. i 18. stoljeu do stvaranja "franjeva ke koine" (Kuna 1989), relativno ujedna enoga jezika koji danas ubrajamo u jedan od predstandardnih atokavskih jezi nih tipova (Luke~i 2005a), a koji je svoje nasljedovatelje imao i u (ne samo franjeva kim) piscima kasnijih razdoblja, od kojih svakako valja izdvojiti Andriju Ka ia Mioaia. Velik je broj franjeva kih autora koji su svojim knji~evnim djelovanjem airili hrvatski jezik, no manji je broj onih koji su taj isti jezik i opisivali. U sam vrh nekolicine gramati ara koji su iskreno i vjerno slijedili put svetoga Franje, a u isto vrijeme bili vrsni jezikoslovci uvratava se i fra Lovro `itovi Ljubuaak. Grammatica Latino-Illyrica (Venecija, 1713.1) Lovre `itovia nesumnjivo je jedna od zna ajnijih u povijesti hrvatskoga jezikoslovlja, posebice hrvatske gramati ke terminologije. Naime, jezikoslovne termine na hrvatskom jeziku mo~emo pratiti od dviju gramatika Jakova Mikalje (gramatike latinskoga i talijanskoga jezika), u kojima se tek sporadi no daju hrvatski prijevodi (Ragu~ 1980/81, Knezovi - Demo 2005). Gotovo 65 godina nakon Mikalje zahvaljujui Tomi Babiu i Lovri `itoviu ponovno u gramatikama nalazimo i hrvatske termine te prijevode pojedinih gramati kih pravila (usp. Ragu~ 1980/81). injenica da prvo izdanje Babieve gramatike, takoer nastalo i na temeljima Alvaresove latinske gramatike, nije obuhvatilo sve ono ato je `itovi smatrao potrebnim u u enju latinskoga jezika, ali i injenica da Babievim opisom nije bio pretjerano zadovoljan (I Premda jeu Koijgodi Naucitegli Grammatike, itomacili Declinatione Imenah, i Conjugatione Verbah haruatski; nicta nemagne niu (cto ia mogu znat daam vidio) uih Regulah zadota izrekli, ni obratili (str. 4)), dovela je do tiskanja druge gramatike latinskoga jezika samo godinu dana nakon Babieve, takoer namijenjene pou avanju buduih franjeva kih sveenika u Bosni Argentini. O ito je `itovieva gramatika bila znanstveno i metodoloaki bolja, pa time i bolje prihvaena u Redu, jer je Babi u drugom izdanju svoje gramatike (iz 1745. godine) mnogo preuzeo od `itovia (premda to nigdje izrijekom ne navodi) (Ragu~ 1980/81, Demo 2004). Godine 1742. i 1781. izlaze pretisci `itovieve latinske gramatike koji se od originala razlikuju po paginaciji stranica zbog razli itoga tiska te po nekim slovopisnim rjeaenjima (Ragu~ 1980/81; Demo 2004).  Za Ljubuaakovu gramatiku latinskoga jezika mo~emo slobodno ustvrditi da je to prva cjelovita gramatika latinskoga jezika na hrvatskom jeziku (Nui 1930 prema Niki 2001, Ragu~ 1980/81; str. 104). Spomenute injenice i dosadaanji rezultati analize svjedo e o zasigurno vrlo kvalitetnom gramati kom priru niku za latinski jezik. Ipak, i `itovieva se gramatika, baa kao i ona Tome Babia, nalazi na popisima hrvatskih gramatika (usp. npr. Slu~bene stranice Zagreba ke slavisti ke akole  HYPERLINK "http://www.hrvatskiplus.org/Default.aspx?sec=21" http://www.hrvatskiplus.org/Default.aspx?sec=21 (15. svibnja 2007.)). Mogu li se, dakle, na temelju nesustavnih prijevoda gramati kih pravila latinskoga jezika na hrvatski jezik, ponekih bilje~aka i "opomena" o razlikama meu navedenim jezicima te relativno estih hrvatskih primjerima uz definicije i pravila koja se ti u prvenstveno latinskoga jezika ia itati autorove spoznaje o gramati kom ustrojstvu hrvatskoga jezika? Ili je, pak, sustavan opis, u ovome slu aju, latinskoga jezika ograni avajui imbenik za upoznavanje strukture hrvatskoga jezika u odnosu na ciljana gramati ka pitanja, zbog ega ni Babievu ni `itovievu gramatika ne bi trebalo uvrstiti u popis hrvatskih gramatika (usp. npr. Tafra 1993, Mogua 1995, Ham 2006, slu~bene stranice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-gramatike.html (15. svibnja 2007.))? Naime, u gramatikama dvojice franjevaca ne mo~emo govoriti o "predstavljanju jednoga jezika po modelima drugoga" kao ato je to u inio isusovac Bartol Kaai viae od sto godina ranije kada je slijedei latinski model manje ili viae uspjeano pokazao zna ajke i posebnosti hrvatskoga jezika (Gabri-Bagari 2002a), ve o "posrednom ia itavanju" iz napomena o hrvatskom jeziku i hrvatskih primjera u gramatici latinskoga jezika (Stolac 2002). Budui da su Babieva i `itovieva gramatika tiskane u vrijeme standardiziranja hrvatskoga jezika, u razdoblju relativno maloga broja hrvatskih gramatika, vrlo je logi no da su, osim ato su o ito izvrsno poznavali latinski jezik, "gramati arski" promialjali jezik kojim su se, pa i samo djelomi no, slu~ili u tome opisu. Jedan od metodoloakih putova koji, na neki na in, miri i zagovornike i protivnike uvratavanja latinskih gramatika protuma enih hrvatskim jezikom u popis hrvatskih gramatika jest ekscerpiranje pravila, bilje~aka i primjera koji se odnose na hrvatski jezik u tim gramatikama i njihovo ovjeravanje na konkretnim "negramati kim" tekstovima autora gramatike. Novije analize spomenutih latinskih gramatika dvojice u enih franjevaca pokazuju da za pojedina gramati ka obilje~ja hrvatskoga jezika u njima nije potrebno ni posredno ia itavanje jer su u enici "nema dvojbe, iz gramatika latinskog ne samo tijekom 17. i 18. stoljea, nego i kasnije (pa ak i danas) mnogo nau ili ili obnovili svoje znanje normativne gramatike hrvatskog jezika" (Knezovi 2002, str. 68) te nam, na neki na in, o izgradnji hrvatskoga knji~evnog jezika govore viae od prve hrvatske gramatike (Kati i 2002). Metodologija za istra~ivanje poimanja sro nosti u hrvatskome jeziku koriatena u ovome radu pokuaava potvrditi tezu da je gramatika Lovre `itovia svojim napomenama, pravilima i primjerima na hrvatskom jeziku zna ajna  za upoznavanje povijesti hrvatske jezi ne standardizacije (Kati i 2002). Budui da se radi o relativno uskoj temi koja izravno pripada sintaksi (iako se ti e morfoloakih obilje~ja rije i), odnosno odnosu rije i u re enici, pokazalo se potrebnim `itovieve napomene o hrvatskom jeziku te postojee primjere nadopuniti potvrdama iz "nevezanih tekstova" u Gramatici. Izborom se ovoga metodoloakoga pravca ni u kom slu aju ne opovrgavaju ostali, jer i dalje otvorenim ostaje pitanje  treba li u popis hrvatskih gramatika uklju iti i gramatike latinskoga jezika nastale u usporedbi s hrvatskim jezi nim ustrojstvom (Stolac 2004). Grammatica latino-illyrica nakon uvodnoga obraanja u itelju i u enicima te preporuka za kvalitetno u enje, jezi nu grau daje u tri velika poglavlja. Prvi nosi naslov Introductio ad partes grammatic et orationis (str. 11-18) i u njemu su na hrvatskom i latinskom jeziku dane definicije gramatike, slova, sloga, rije i i re enice te osnovne zna ajke pojedinih vrsta rije i, a "posebno je zna ajno objaanjenje hrvatskih pade~a (str. 15-17) s brojnim komparativnim napomenama, od kojih neke `itovi donosi prvi" (Knezovi - Demo, 2005.). Prvu bismo knjigu, Liber primus (str. 19-184) podijeljenu na 16 glava, prema gramati koj grai mogli nazvati morfologijom, a Liber secundus, odnosno Drugu knjigu (str. 185-266) podnaslova De octo partium orationis constructione (Konstrukcija osam dijelova govora) sintaksom. Dodatke koji slijede nakon Druge knjige `itovi zapo inje popisom glagola koje je izostavio u treem pravilu neutralnih glagola, a zatim slijede ispravke, errori ispraugleni, koje je autor o ito uo io nakon tiskanja Gramatike. Novu paginaciju imaju latinsko-hrvatski abecedni niz tristotinjak glagola Catalogus verborum (str. 1-16) te hrvatsko-latinski popis Aliquot Nomina (str. 17-22) s oko sto aezdeset imenica poredanih po zna enjskim grozdovima (npr. ovjek, Dijelovi ljudskoga tijela, Crkva...). U tekstu na latinskom jeziku Auctor excusat se ipsum (str. 203-205) `itovi objaanjava neke postupke u gramatici i  donosi uobi ajene isprike zbog greaaka (Knezovi - Demo, 2005.), a na samom kraju prila~e tri dopuatenja za tiskanje te popis devet gramatika kojima se slu~io u sastavljaju svoga priru nika. injenica da se, bez obzira na kasnije gramatike latinskoga jezika koje su postojale na podru ju Hrvatske, `itovieva grammaticicza koristila gotovo do sredine 19. stoljea, kao akolski ud~benik, ali i kao izvor za gramati ku grau kasnijim autorima gramatika kako latinskoga, tako i hrvatskoga jezika (Ragu~ 1980/81; Knezovi - Demo, 2005.), svjedo i o metodoloaki vrlo kvalitetnom, temeljitom i, svakako, jednom od zna ajnijih djela hrvatske gramati arske tradicije. Gramatika fra Lovre `itovia, premda dijelom ve opisana, otvara joa mnogo prostora za jezi nu (ali i ne samo jezi nu) analizu. U ovome e radu prvenstveno biti rije  o `itovievu poimanju sro nosti u hrvatskom jeziku na temelju napomena o hrvatskom jeziku te hrvatskih primjera u njegovoj gramatici potvrenih u dijelovima na hrvatskom jeziku koji se ne odnose na samu gramati ku grau. Naravno, opet valja napomenuti da je u ovoj gramatici hrvatski, uz dominantniji latinski, tek metajezik kojim se objaanjavaju zna ajke latinskoga jezika, no primjeri na hrvatskom, napomene uz prijevode gramati kih pravila koje autor navodi kada valja istaknuti zna ajnije razlike izmeu ovih dvaju jezika te tekstovi koji se ne odnose izravno na gramati ku grau omoguuju ia itavanje `itovievih temeljnih jezi nih stavova o vlastitu jeziku. Suvremeni hrvatski jezikoslovni priru nici na elno daju sli nu definiciju: sro nost (kongruencija) je slaganje rije i u re enici prema rodu, broju, licu i pade~u (npr. Babi 1998, Bari i sur. 1999, Kati i 2002a, Te~ak - Babi 2003, Znika - `ego - Vignjevi 2004). Naravno, valja istaknuti da se podudarnost u licu, rodu i broju odnosi na vezu koju u re enici ostvaruju predikat i subjekt, a slaganje u rodu, broju i pade~u (ne nu~no u sve tri gramati ke kategorije) na tzv. imenske skupine, tj. na odnos koji ostvaruje imenica sa svojim sro nim atributima (pridjevi, pridjevske zamjenice i redni brojevi) te apozicijom. injenica je da je sro nost u hrvatskome jeziku sustavnije predstavljena tek u gramatici Josipa Florschtza Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika (Zagreb, 1940.), a da se u ranijim gramatikama "sro nost spominje samo usput" (Babi 1998, str. 6). Tako i u prvoj gramatici hrvatskoga jezika Institutionum linguae illiricae (Rim, 1604.) u 13 (Alvaresovih) pravila o konstrukciji u drugom i etvrtom pravilu Bartol Kaai navodi da se "imenica s pridjevom sla~e u rodu, broju i pade~u" (str. 186), te da se "ime sla~e s glagolom u licu i broju" (str. 187). Dakle, slaganje imenice i pridjeva, odnosno imenice (u slu~bi subjekta) i glagola (u slu~bi predikata) gotovo su jedini primjeri sro nosti u mnogih gramatika do kraja 19. stoljea (npr. Star evi 1812, Veber 1859, Volari 1852, Par i 1873, Divkovi 1899). Budui da je sro nost u sintaksi tijesno povezana s morfologijom, u analizi rije i koje `itovi stavlja u odnos sro nosti valja krenuti od utvrivanja vrsta rije i i termina koje autor upotrebljava kako bi se utvrdilo koje i kakve primjere za sro nost, odnosno na kojim ih, uvjetno re eno, jezi nim razinama hrvatskoga jezika mo~emo o ekivati. Gramatika (sloutuo, slovintuo) se, prema `itoviu, dijeli na etiri "dila": slovo (slovo), slog (illaba), rije  (dictio) i re enicu (oratio). Autor razlikuje osam "dila govorenja": imenica (ime), zamjenica (zaimenak), glagol (ric), particip (diontuo), prijedlog (pritavak), prilog (pririciak), uzvik (meumetak) i veznik (satavak). Iako ih prepoznaje kao posebnu vrstu rije i i analizira u II. poglavlju Nomina Adiectiva & Anomala (str. 26 - 30) `itovi pridjev (ime adjectiuo) ne spominje u navoenju osnovnih dijelova re enice. Brojeve takoer ne izdvaja kao posebnu vrstu rije i, ve nomen numerale (broiigliuo) uvratava u poglavlje o dijelovima re enice, unutar dijela o imenicama (str. 110 - 113). Nadalje, navodi da "postoje neke (kategorije, op. a.) koje se javljaju uz dijelove govora: Broj, Pade~, Rod, i Deklinacija i Konjugacija: Na in, Vrijeme, Lice, Figura i Species, koje se nazivaju atributima ili akcidencijama dijelova govora". U nastavku navodi koja se "akcedencija" ve~e uz koje rije i, pa saznajemo da broj imaju imenice, zamjenice, glagoli i participi, pade~ imenice, participi i neke zamjenice, rod imenice, zamjenice i neki participi, sklonidbu (navodi pet sklonidbenih obrazaca) imenice, zamjenice i neki participi, na in i vrijeme glagoli, figuru sve vrste rije i, a species imenice, zamjenice, glagoli i neki prilozi. `to se morfoloake kategorije broja ti e, `itovi razlikuje jedninu i mno~inu; od rodova navodi muko i gensko pleme te pleme neutro (muaki, ~enski te srednji rod), a razlikuje 6 pade~a (padnuthia) u jednini i mno~ini: nominativ (imenuiuchi), genitiv (poragiauchi), dativ (daiuchi), akuzativ (ouagiuchi), vokativ (zouuchi) i ablativ (odnouiuchi), pet deklinacijskih obrazaca (muaki, ~enski i srednji rod te imenice koje u latinskom jeziku u genitivu imaju nastavak -us te -e ili -i) i tri lica u jednini, odnosno tri u mno~ini (ia, ti, on; mi, vi, oni). Spomenuto je da se sro nost u sintaksi ve u prvim gramatikama hrvatskoga jezika prvenstveno odnosi na slaganje u rodu, broju i pade~u imenice i njezina pridjevskoga atributa. Iako izrijekom ne navodi o kakvoj se jezi noj pojavi radi, `itovi ve u uvodnom dijelu gramatike savjetuje da u vje~banju sklonidbe uz imenicu, ovisno o njezinu rodu, stave i zamjenicu hic (ovaj), hc (ova) ili hoc (ovo); pa i sam daje primjere: hc Mua (ova pivalicza), hic Dominus (oui Gopodin), hoc Tempus (ouo uurime). U enicima predla~e da u vje~banju sklonidbe imenicama dodaju i pridjeve: Nekae vuisbaiu Pocimaoczi imena adiectiva ataugliati subtantivim; i nekau ta adjectiva lipa, kakono Puer ingenious, puer verecundus (str. 20), npr. ova Topola privioka, ovi kamen velik, ouo dite mudro itd. Zanimljiv je dio re enice u kojemu `itovi savjetuje da u enici u vje~bi za sklonidbu pridjeve "sastavljaju" s imenicama (imena adiectiva ataugliati subtantivim), a ne imenice s pridjevima, ato bi bilo u skladu s njegovim pravilom za latinski jezik, ali i Kaaievim koji se ti e hrvatskoga jezika. Ipak, nigdje izrijekom ne navodi da sro nost izmeu pridjeva i imenice u hrvatskom jeziku nije kao u (pogreanom) pravilu za latinski jezik. Sro nost pridjeva i pridjevskih (odnosnih) zamjenica s imenicom uz koju stoje u latinskom jeziku naglaaava `itovi i u prvim dvama od 14 opih pravila koje po etnici moraju znati (str. 152 - 154), u pravilima koja nalazimo i u Kaaia kada opisuje hrvatski jezik (usp. Kaai 2002, str. 186). Iako `itovi uz njih ne navodi primjere ni za jedan jezik, da je sro nost pridjeva, odnosno pridjevskih zamjenica i imenice u hrvatskom jeziku primjeivao, mo~e se zaklju iti na temelju spomenutih primjera koje je predlagao za vje~bu, ali i brojnih potvrda u nevezanom tekstu: . Moi Draghi, i mili Sctioce; oui Rog Kriuu; kruh uagodagni, draghi kamen iedan, ovomu momu malahnu trudu; oua tuar Kuchna; Regule Grammaticke; Pomochniza pridobra; ovo dilo; urime uoie; ouo Kolino oteklo; slova glaovita. Budui da su i danas, na neki na in, anomalija hrvatskoga jezika, valja vidjeti kako `itovi oprimjeruje sro nost imenica s brojevima dva, obadva, oba, tri i etiri, koji u hrvatskom joa uvijek nose obilje~ja dvojine. Radi se, naime, o zna ajki imenice koja, ako stoji uz navedene brojeve u nominativu, akuzativu i vokativu, ima obilje~je dvojine, ato konkretno zna i da je u "m. i sr. r. rodu jednaka gen. jedn., a u ~. r. je ista kao nom. mn." (Bari i sur. 1995, str. 216). U II. poglavlju I. knjige `itovi navodi "neiednaka imena" (Nomina Anomala), odnosno imenske rije i koje "ne slide zakon do ad recenih imenah, nittie po gnimi prighibaiu" (str. 30). Iako se primjeri (domus (kua) te brojevi duo, du, duo (dva (dua, dui, duoie), odnosno oba (oba, obi, oboie) odnose na latinski jezik, injenica da sklanjanje brojeva od dva do etiri i danas u hrvatskom jeziku predstavlja problem, navela nas je da potra~imo oprimjerenja za njihovu paradigmu. U sintagmama, koje su u najveoj mjeri ekscerpirane iz rje nika u Gramatici, vidi se da, u odnosu na suvremeno tuma enje dvojinskih oblika imenica, postoje razlike. Naime, `itovi je u poglavlju u kojem navodi deklinacijske obrasce (str. 19 - 25) dao i paradigmu imenice dan (str. 25). No, paradigma imenice dan koju navodi `itovi (meggiu dua dni, na tri dni posli, u cetiri dni) potvruje da je ona pripadala konsonantskoj promjeni N-deklinacije praslavenskoga jezika, a da je nastavak -i uz brojeve dva, tri i etiri relikt duala koji je u nominativu, akuzativu i vokativu imao taj nastavak. Iako paradigmu imenice put ne navodi, prema navedenim se primjerima mo~e zaklju iti da imenicu uz glavne brojeve dva, tri (i etiri) takoer stavlja u genitiv jednine, odnosno uz brojeve od pet nadalje genitiv mno~ine: dua putta; lonacz od tri noghe; tri miliona; ona ceteri Conjugationa; za deet czekinah; cetariet putah; duaet lakatah; sto milionah. Redni su brojeve uz imenice u `itovia sro ni s njom u rodu i pade~u (drughi puut; iz trechih kipah; trideet i peti dio Puka Rimskoga; parva forma). U dijelu se morfoloakoga opisa glagola sro nost imenice (koja, prema suvremenoj sintaksi, ima slu~bu subjekta) i glagola (koji je prema gramati kom ustrojstvu re enice predikat) o ituje isklju ivo u sro nosti po licu i broju jer autor u svakoj paradigmi ispred glagola stavlja i oblik zamjenice za pojedino lice (npr. ia nechiu; da mi ucimo; vie kaiete), odnosno sro nost po licu, broju i rodu u glagolskih oblika kod kojih je to vidljivo (npr. ia biiah ucio; dase oni biiahu ucili ). Zanimljivo je da za slo~ena glagolska vremena s glagolskim pridjevom radnim uvijek navodi samo oblik za muaki rod, no daje i razloge tomu: Niam hottio broiiti ua plemena /& / ierbi dugo bilo, to more uak i odebe znatti (str. 52). U 14 je gramati kih pravila koje svaki po etnik mora znati najvei broj posveen glagolima, od ega se tri odnose na sro nost imenice i glagola, odnosno prema suvremenoj jezikoslovnoj terminologiji, subjekta i predikata. U dosadaanjoj se analizi u gotovo sporadi nim napomenama i primjerima za hrvatski jezik vidi na koji je na in i u vezi s kojim je rije ima `itovi tuma io pojam sro nosti, te u kojoj je mjeri bio blizak suvremenom tuma enju ovoga gramati koga odnosa meu rije ima. Konkretniji i jasniji u objaanjenju samoga pojma je u poglavlju De Concordantiis (Slogenie), na samome po etku I. glave Druge knjige (str. 185 - 189): Concordantia, u nac iezik rechiche iedno slogenie, toiest iedno pogagianie duiuh, ali veche tuarih : Kadnoe toiet dui tuari slagaiu u onomu, u cemue imaiu slogit& (str. 185). Zanimljivo je kako `itovi, u daljnjem tekstu, kao primjer konkordancije navodi odnos ljudi spram poativanja Bo~jih zapovijedi: kada bi svi ljudi poativali Svete zapovijedi, bili bi "concordati, aliti slogeni", no kako se svi ljudi ne dr~e Bo~jega u enje, ljudi su "dicordati, aliti neslogeni". U nastavku se na primjeru puer ingeniosuus (darovit dje ak) objaanjava sro nost imenice i pridjeva, odnosno kroz tu se sintagmu navode mogue pogreake, izostanak sro nosti u latinskom jeziku: Puer ingenioarum, zloie u plemenu; jere jedno muckoga, a drugo enskoga plemena. Zloie u broiju: ierie iedno ingularia, to iet ingenioarum, iet plurala: Zlo u cagiu; iere jedno, to jet, puer, nominativu, a ono drugo, to jet genitivu, itako otala (str. 186). Nakraju zaklju uje: & ime ubtantiuo imae pogodit s` adiectivim u tri tuari, u plemenu, broiju, i caiu /& / i po vih cagiovih u oba broija (str. 186). Na~alost, nakon ovoga je zaklju ka `itovi naveo samo primjere na latinskom jeziku, no da se iste mogue pogreake odnose i na hrvatski jezik, pokazuju sintagme iz morfologije imenica te nevezanoga teksta (ova Topola privioka; diuia malina; ovi kamen velik; lupeg morski; ouo dite mudro; Sueto pimo). Objaanjenju sro nosti izmeu pridjeva i imenice slijedi tuma enje o slaganju imenice (priaigiuche) i odnosne zamjenice (relativum) koja joj slijedi, koju `itovi naziva prinouiucha "jerbonam prinoi u pamet ctomo pria gnega pomenuli aliti recli, i ono cto pria gnega recemo" (str. 186). Odnosna se zamjenica s imenicom koja joj prethodi, navodi `itovi, mora slagati u rodu i broju (uputit u Emmanuela Latinskoga koga naka vazda; cagiovi koie oude tomacim; Baba koia pomaga na porodu; gliubauju Maike Provincie koioibih rad slugit u nauku; dite koiieie megiu edam), i zaklju uje da u latinskom jeziku nije potrebno da se sla~u i u pade~u. Odnosu izmeu imenice tj. imenske rije i (u slu~bi subjekta) i glagola (u slu~bi predikata) `itovi je posvetio svega nekoliko redaka u kojima navodi primjere nesro nosti u latinskom jeziku, a samu je definiciju dao u prvoj re enici ovoga pravila: Ime i ric, Slagiue u broiiu i kipu. Iako navodi nekoliko primjera na latinskome jeziku, ne nalazimo niti jednu potvrdu te tvrdnje za hrvatski jezik. Ipak, kao i u prethodnom slu aju, da je i u hrvatskom jeziku tako, `itovi je potvrdio u dijelu gdje govori o glagolima (ia ucim, ia uciah, da mi ucimo, date vi imali ctit) te primjerima iz Gramatike (Luciaie bogla neggo Victoria; Ciceroie bio naigovorglivii Romgliana; Ja vidim da ti sctiec grammatiku& ) i nevezanih tekstova: I tako ochu iztomaciti; Bogti bio vazda na pomoch, a ia na clusbu; da nmozi Narodi lacgne nauce Grammatiku; da mladichi ucine. U uvodnom je dijelu spomenuto da pojam sro nosti uklju uje i odnos imenice i njezine apozicije. injenice da `itovi u svoju gramatiku nije uklju io i latinsku sintaksu, da o sintakti kom opisu hrvatskoga jezika mo~emo govoriti tek od 19. stoljea te da je apozicija do 60-ih godina 20. stoljea smatrana dijelom atributa, pretpostavljaju da ni samoga termina ni objaanjenja ove sintakti ke kategorije nee biti u `itovievoj gramatici. Primjeri iz rje nika i nevezanih tekstova (Neretua rika; Zuizda repaticza; od B. Divicze Marie; Gospodin Boog; za Leopola Czeara) potvruju da je u apozicijskim sintagmama esta kongruencija u sve tri gramati ke kategorije: u rodu, broju i pade~u. Zanimljivi su primjeri u kojima ne postoji sro nost u sve tri kategorije (npr. elefant giuina; dupin ribba; paletina grad; za Climenta Pape) te oni u kojima postoji razlika u kategoriji roda u odnosu na suvremeni hrvatski jezik (npr. tigra, zuir gliuta), no oni, kao i prethodno spomenuti primjeri, samo potvruju da su apozicijske sintagme u tradiciji hrvatskoga jezika. Do kraja Gramatike `itovi spominje "slo~enje", posebice u odnosu gerundiva i imenice, no nedostaje primjera na hrvatskom jeziku pa zato i nisu uali u ovu analizu. Sro nost je odnos koji u suvremenom jeziku prvenstveno pratimo u sintaksi, na razini sintagme, odnosno u odnosu imenice i njezina atributa tj. apozicije, te u podudaranju odreenih morfoloakih kategorija izmeu predikata i subjekta. Iako je sro nost u samome jeziku prili no jasno odreena, i danas meu hrvatskim jezikoslovcima postoje neslaganja za pojedine morfoloake opise, odnosno problem je kada takve rije i (a naj eae su to imenice) dolaze u vezu s drugim rije ima (npr. imenice u kojih nisu podudarni gramati ki rod i bioloaki spol osobe na koju se odnose, zbirne imenice, nebrojive imenice& ). Analize su starijih gramatika pokazale da do sredine 19. stoljea ne mo~emo govoriti o sintaksi u suvremenom smislu; odnosi meu rije ima u re enici, kojima se bavi sintaksa, u dopreporodnim su gramatikama bile u najveoj mjeri tuma ene morfoloakim terminima i odnosom meu dvjema rije ima (naj eae pridjeva i imenice te imenske rije i, tj. subjekta, i glagola, tj. predikata). Dakle, radi se o odnosima koji podlije~u pravilima sro nosti. Suvremenoga sintakti kog opisa kojemu je u prvome planu opis re eni noga ustrojstva u `itovievoj gramatici nema, a sro nost u hrvatskom jeziku, koja je u prvome planu ove analize, opisuje se prvenstveno kroz odnose imenice i pridjeva te imenice i zamjenice (u slu~bi subjekta) i glagola (u slu~bi predikata). Naime, radi se o "razraivanju" dvaju Alvaresovih pravila za latinski jezik, koja pratimo od gramatike Bartola Kaaia, prve gramatike hrvatskoga jezika, a koja su dugo bila dijelom naaih gramatika, kako onih u kojemu se opisivao hrvatski jezik, tako i onih u kojem je hrvatski jezik jedan od metajezika. Korak dalje od samoga parafraziranja ovih pravila, imanentnih latinskom, ali i hrvatskom jeziku, `itovi je napravio uviajui da broj dva i imenica koju uz sebe ve~e na neki na in "izlaze iz sustava" (nomina anomala). Budui da fra Lovro opisuje latinski jezik, ne komentira baatinjenje oblika duala u hrvatskome jeziku (uz brojeve dva, oba, tri i etiri te brojeva slo~enih od njih) iz praslavenskoga jezika. Vrijeme nastanka Grammaticae latino-illyricae, mali broj prethodnika i uzora Lovre `itovia, kao i injenica da je njegova gramatika latinskoga, a ne hrvatskog jezika atributi su koji u mnogome odreuju razinu na kojoj se, s danaanje perspektive, nalazi ovo djelo. Ipak, dokaz da je viae od stoljea ova grammaticicza bila ud~benik za u enje latinskoga jezika, ali i uzor kasnijim hrvatskim gramati arima svjedo i o njezinoj va~nosti i vrijednosti za povijest hrvatskoga jezikoslovlja. Naime, iako ih pojedini autori ne uvratavaju u svoje popise gramatika hrvatskoga jezika (jer one to doista i nisu), ne izostavljaju injenicu da se iz gramatika "drugih jezika, kao ato su latinske gramatike na naaem podru ju /& / uz strani jezik podjednako mo~e u iti i hrvatski" (Tafra 1993, str. 12-13), odnosno, "budui da su pisane hrvatskim jezikom, mogue je na temelju njih doznati i o hrvatskom knji~evnom jeziku u razdoblju i prostoru u kojem su nastale" (Ham 2006, str. 11). Ipak, koliko se o strukturi hrvatskoga knji~ev*bd df.NPRTvx|~Zln4"6"##B&D&&&& '"'h+j+<6>666n9p9>>A8AAAVBBDCFCbEzE.F0F8FTFFGGJG`GbGHHȳhPR0JB*phjhPRUjhPRU hPRH*] hPR] hPR6jhPR0JU hPR6]hPR56\]hPRF*df j r"R'*-0z3D6b:>A:EhG2IMpQ`$a$QHII:JVJTKVKKKNNQQXXZZ]^_^_``bbe ff"f$f&ffffffffghgnggggggggggh$h6hJhZhrhhiLiiijjjjlllllPmRmmmXndnnnooooooojhPR0J6U] hPR\ hPR6]jhPR0JU hPR6hPRTpQvRW\4cetpt{v~pڐҔz6L~@¤ڦv`oo pp2q>qBq\qdq|qqq@rTrlrrrrrrrrs(sttttttttttttwwwwwwwwxxNy$zzzzzzz{J|HJ…DƉ4P\z,.NVʎjhPR0J6U]jhPR0JUhPR hPR6]X &ҐԐΑБbdh2̔68RdfTd02̞~ПԠ\:t¤x &z*,6:p$:hzʫڭޭJNjhPR0JU hPR6]hPR]@B|ı@x| >>Ⱥʺ@^bx|zhn.flL8B 0:Fl>Vt^fP hPR\] hPR6\ hPRH*U hPR] hPR6jhPR0JU hPR6]hPRPBؿ z" `noga jezika "u razdoblju i prostoru u kojem su nastale" mo~e ia itati iz napomena, bilje~aka, primjera, odnosno, iz svih dijelova pisanih hrvatskim jezikom u takvim gramatikama, ostaje otvorenim za daljnje analize. Na primjeru jednoga segmenta u hrvatskom jeziku, sro nosti, pojmu koji uklju uje i morfologiju i sintaksu, pokuaalo se utvrditi je li i ako jest, u vezi s kojim je rije ima, odnosno u kojim je dijelovima hrvatskoga jezi nog ustrojstva `itovi bio svjestan te zna ajke svoga materinskoga jezika. Rezultati analize pokazuju da su potvrde u negramati kim tekstovima Gramatike u skladu s napomenama o hrvatskom jeziku te hrvatskim primjerima uz gramati ke definicije koje su (direktno ili indirektno) u vezi sa sro noau. Dosadaanja su istra~ivanja hrvatskih gramatika, pa i ovoga zasigurno najuspjelijega gramati arskoga djela Lovre `itovia, potvrdile da su autori u sastavljanju svojih priru nika preuzimali iz drugih dijela, ali da su u veoj ili manjoj mjeri i sami promialjali o jeziku (npr. dio `itovieve gramatike u kojemu opisuje razliku izmeu genitiva i akuzativa u hrvatskom jeziku), ovisno o uvjetima rada i, prvenstveno, osobnome zalaganju i vlastitoj sposobnosti. Truda i nadarenosti za jezi nu problematiku kod fra Lovre `itovia o ito nije nedostajalo. Literatura: BABI 1712: Tomo Babi, Prima grammaticae institutio pro tyronibus illyricis accommodata, Venecija, 1712.1, 1745.2 BABI 1998: Stjepan Babi, Sro nost u hrvatskome knji~evnome jeziku, Matica hrvatska, Zagreb, 1998. BARI i sur. 1995: Eugenija Bari i sur., Hrvatska gramatika, `kolska knjiga, Zagreb, 1995. BARI i sur. 1999: Eugenija Bari i sur., Hrvatski jezi ni savjetnik, Institut za hrvatski jezik jezikoslovlje : Pergamena : `kolske novine, Zagreb, 1999., 3., dopunjeno izdanje BROZOVI 1972/1793: Dalibor Brozovi, Uloga bosanskohercegova kih franjevaca u formiranju jezika hrvatske knji~evnosti i kulture - od Divkovia do fra Grge Martia, Jezik, br. 2, Zagreb, 1972. - 1973., str. 37-51 BROZOVI 1978: Dalibor Brozovi, Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar ju~noslavenskih i drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske knji~evnosti, u: Hrvatska knji~evnost u europskom kontekstu, Liber, Zagreb, 1978., str. 9-83 DAMJANOVI 1995: Stjepan Damjanovi, Staroslavenski glasovi i oblici, Sveu iliana tiskara, Zagreb, 1995., drugo izdanje DEMO 2004: `ime Demo, Latinska sintaksa kao implicitno prisutna problematika u gramatikama Tome Babia i Lovre `itovia, Fluminensia, god. 16, br. 1-2, Rijeka, 2004., str. 45-63 DIVKOVI 1899: Mirko Divkovi, Re enica za akolu, Dioni ka tiskara, Zagreb, 1899. ER 2000: Latinsko-hrvatski enciklopedijski rje nik (urednik: Jozo Marevi), sv. 1, Marka, Velika Gorica - Matica hrvatska, Zagreb, 2000. GABRI-BAGARI 1982: Darija Gabri-Bagari, O tipu knji~evnog izraza u franjeva kim gramatikama, Knji~evni jezik, 15/2, Sarajevo, 1986. GABRI-BAGARI 2002: Darija Gabri-Bagari, "Babuaa" i franjeva ka knji~evnojezi na baatina, Zbornik o Tomi Babiu (Zbornik radova sa znanstvenoga skupa), `ibenik - Zagreb, 2002., str. 65-79 GABRI-BAGARI 2002a: Darija Gabri-Bagari, }ivot i djelovanje Bartola Kaaia (1575. - 1650.), pogovor u: Bartol Kaai, Institutionum linguae Illyricae libri duo, Rim, 1604. (pretisak: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2002.) GABRI-BAGARI 2003: Darija Gabri-Bagari, Jezik u gramatikama ju~nih hrvatskih prostora 17. i 18. stoljea, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2003., str. 65-86 HAM 2006: Sanda Ham, Povijest hrvatskih gramatika, Globus, Zagreb, 2006. KA`I 1604: Bartol Kaai, Institutionum linguae Illyricae libri duo, Rim, 1604. (pretisak: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2002.) KATI I 1981: Radoslav Kati i, Gramatika Bartola Kaaia, RAD JAZU, knj. 388, Zagreb, 1981., str. 5-236 KATI I 2002: Radoslav Kati i, Toma Babi: pisac latinske gramatike i hrvatski jezik, Zbornik o Tomi Babiu (Zbornik radova sa znanstvenoga skupa), `ibenik - Zagreb, 2002., str. 9-16 KATI I 2002a: Radoslav Kati i, Sintaksa hrvatskoga knji~evnoga jezika, Globus - HAZU, Zagreb, tree, poboljaano izdanje KNEZOVI 2002: Pavao Knezovi, Njegovanje hrvatskog u gramatikama latinskog jezika (17. i 18. st.), Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini - ju er i danas, Pedagoaki fakultet Sveu iliata u Mostaru, Institut za hrvatski jezik, knji~evnost i povijest, Mostar, 2002., str. 53-69 KNEZOVI - DEMO 2005: Pavao Knezovi - `ime Demo, pogovor u: Lovro `itovi Ljubuaak, Grammatica Latino - Illyrica, Venecija, 1713., MLADE : Matica hrvatska : Synopsis, Zagreb : Ljubuaki : Sarajevo, 2005. KOLENI 1998: Ljiljana Koleni, Rije  o rije ima (Iz hrvatske leksikologije i frazeologije 17. i 18. stoljea), Sveu iliate J. J. Strossmayera u Osijeku, Pedagoaki fakultet, Osijek, 1998. KOSOR 1981: Karlo Kosor, Hrvatski jezik latinske gramatike fra Tome Babia, Ka i, sv. XIII, Split, 1981., str. 5-56 KUNA 1961: Herta Kuna, Neke osobine jezika fra Lovre `itovia, Graa Nau nog druatva NR BiH, knj. X, Sarajevo, 1961., str. 125-177 KUNA 1989: Herta Kuna, Bosansko-hercegova ka franjeva ka koine XVII i XVIII v. i njena dijalekatska baza, Filologija, knj. 17, Zagreb, str. 69-79 LUKE}I 2005a: Iva Luke~i, Jezi na norma u Razgovoru ugodnome naroda slovinskoga Andrije Kaaia Mioaia, Fluminensia, god. 17, br. 2, Rijeka, 2005., str. 17-44 LUKE}I 2005b: Iva Luke~i, Organsko i tradirano u gramati koj normi jezika "Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga" Andrije Kaaia Mioaia, Gradovrh, br. 2, Tuzla, 2005., str. 37-62 MOGU` 1991: Milan Mogua, Povijesni pregled hrvatskoga knji~evnog jezika, u: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knji~evnog jezika (nacrti za gramatiku), Globus - JAZU, Zagreb, 1991., str. 15-60 MOGU` 1995: Milan Mogua, Povijest hrvatskoga knji~evnoga jezika, Globus, Zagreb, 1995., drugo proaireno izdanje NIKI 2001a: Andrija Niki, Fra Lovro `itovi i njegova djela (s posebnim osvrtom na Gramatiku), Franjeva ka knji~nica i arhiv, Mostar - Klobuk, 2001. NIKI 2001b: Andrija Niki, Fra Lovro `itovi: Grammatica latino - illyrica (Venecija, 1781.), pretisak Gramatike (predgovor i pogovor napisao Andrija Niki), Franjeva ka knji~nica i arhiv, Mostar - Klobuk, 2001.; usp.  HYPERLINK "http://www.hercegbosna.org/ostalo/sitovic.html" http://www.hercegbosna.org/ostalo/sitovic.html NUI 1939: Arhaneo Nui, Patriotsko i religiozno obile~je Sitovieve latinske gramatike, Stopama otaca - Almanah hercegova ke franjev[a ke] omladine, 5/1938. - 39., Mostar, 1939.,str. 76-100 PAR I 1873: Antun Dragutin Par i, Grammatica della lingua slava (illirica), Zadar, 1873. PAVI 1983: Stjepan Pavi, Pregled latinskih gramatika bosanskih franjevaca, Franjeva ka klasi na gimnazija u Visokom 1882. - 1982., Visoko, 1983., str. 78-98 POPIS gramatika hrvatskoga jezika na slu~benim stranicama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje ( HYPERLINK "http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-gramatike.html" http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-gramatike.html) (15. svibnja 2007.) POPIS gramatika hrvatskoga jezika (priredio: mr. sc. Ivan Markovi) na slu~benim stranicama Zagreba ke slavisti ke akole ( HYPERLINK "http://www.hrvatskiplus.org/Default.aspx?sec=21" http://www.hrvatskiplus.org/Default.aspx?sec=21) (15. svibnja 2007.) PRANJKOVI 1993/1994: Ivo Pranjkovi, Jezikoslovno nazivlje i kategorijalna odreenja u gramatici fra Stjepana Marijanovia, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, br. 28-29, Zagreb, 1993. - 1994., str. 57-70 PRANJKOVI 2000: Ivo Pranjkovi, Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, Matica hrvatska, Zagreb, 2000. PRANJKOVI 2003: Ivo Pranjkovi, Hrvatski jezik 3 (ud~benik za 3. razred gimnazije), `kolska knjiga, Zagreb, 2003. RAGU} 1978: Dragutin Ragu~, Jezik Lovre Ljubuaaka (`itovia), magistarska radnja, rkp., Zagreb, 1978. RAGU} 1980/81: Dragutin Ragu~, Hrvatska gramati ka terminologija u dvjema preradbama Alvaresove latinske gramatike (T. Babia iz 1712. i L. `. Ljubuaaka iz 1713.), Filologija, br. 10, Zagreb, 1980. - 1981., str. 97-124 SILI - PRANJKOVI 2005: Josip Sili - Ivo Pranjkovi, Gramatika hrvatskoga jezika : za gimnazije i visoka u iliata, `kolska knjiga, Zagreb, 2005. STAR EVI 1812: `ime Star evi, Nova ricsoslovica iliricska vojnicskoj mladosti krajicsnoj poklonjena, Trst 1812. (pretisak: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2002.; pogovor: Branka Tafra) STOLAC 1991: Diana Stolac, Sintaksa Bartola Kaaia, Fluminensia, god. 3, br. 1-2, Rijeka, 1991., str. 77-81 STOLAC - HOLJEVAC 2001: Diana Stolac - Sanja Holjevac, Kaaieva sintaksa, Drugi hrvatski slavisti ki kongres, knj. 1 (Zbornik radova), Zagreb, 2001., str. 157-162 STOLAC 2002: Diana Stolac, Sintakti ke napomene u gramatici Tome Babia, Zbornik o Tomi Babiu (Zbornik radova sa znanstvenoga skupa), `ibenik - Zagreb, 2002., str. 165-174 STOLAC 2004: Diana Stolac, Metodoloaki problemi u istra~ivanju sintakse u starim hrvatskim gramatikama, Fluminensia, god. 16, br. 1-2, Rijeka, 2004., str. 31-43 STOLAC - VLASTELI 2005: Diana Stolac - Anastazija Vlasteli, Sintaksa u Par ievoj gramatici hrvatskoga jezika iz 1873. godine, Fluminensia, br. 1, Rijeka, 2005., str. 1-12. STOLAC 2005: Diana Stolac, Sintaksa u hrvatskim gramatikama u 20. stoljeu, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 31, Zagreb, 2005., str. 249-276 `ITOVI 1713: Lovro `itovi Ljubuaak, Grammatica Latino - Illyrica, Venecija, 1713.1, 1742.2, 1781.3 (pretisak prvoga izdanja: MLADE : Matica Hrvatska : Synopsis, Zagreb : Ljubuaki : Sarajevo, 2005.; pogovor: Pavao Knezovi - `ime Demo) `ITOVI 1781: Lovro `itovi Ljubuaak, Grammatica Latino - Illyrica, Venecija, 1781. (pretisak: Franjeva ka knji~nica i arhiv, Mostar - Klobuk, 2001.; predgovor i pogovor: Andrija Niki) TAFRA 1993: Branka Tafra, Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki, Matica hrvatska, Zagreb, 1993. TE}AK - BABI: Stjepko Te~ak - Stjepan Babi, Gramatika hrvatskoga jezika, `kolska knjiga, Zagreb, 2003., 13. popravljeno izdanje VEBER 1859: Adolfo Veber, Skladnja ilirskoga jezika za ni~e gimnazije, Naklada akolskih knjigah, Be , 1859. (pretisak: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2005.; pogovor: Ivo Pranjkovi) VOLARI 1852: Fran Volari, Ilirska slovnica za po etne u ionice, Vladateljna tiskarnica, Trst, 1852. ZNIKA - `EGO - VIGNJEVI 2004: Marija Znika - Jasna `ego - Jelena Vignjevi, Hrvatski jezik, jezi no izra~avanje i knji~evnost III (Ud~benik za 3. razred etverogodianjih strukovnih akola), Profil, Zagreb, 2004. Sa~etak SRO NOST U GRAMATICI FRA LOVRE `ITOVIA LJUBU`AKA Gramatika fra Lovre `itovia Ljubuaaka Grammatica Latino - Illyrica (Venecija 1713.1, 1742.2, 1781.3) bila je namijenjena buduim franjevcima s ondaanjih ilirskih prostora za u enje latinskoga jezika. Metajezik je gramatike veim dijelom latinski, no hrvatski termini, relativno velik broj napomena i primjera na hrvatskom jeziku ovu gramatiku s punim pravom uvratavaju meu izdanja koja su zna ajno pridonijela razvoju i normiranju hrvatskoga jezika. Dosadaanja su istra~ivanja starijih hrvatskih gramatika pokazale da o sintaksi u suvremenom smislu mo~emo govoriti tek od sredine 19. stoljea, ali i da od prve gramatike Bartola Kaaia Institutionum linguae Illyricae libri duo (1604.) nalazimo elemente koje su svi stariji hrvatski gramati ari smatrali nu~nim u svojim opisima hrvatskoga jezika. Sro nost, jedan od gramati kih odnosa meu lanovima re eni noga ustrojstva, termin je iji su se opis i objaanjenje niz stoljea veinom temeljili na dvama Alvaresovim pravilima iz latinskoga jezika. Ipak, naai su jezikoslovci, svaki prema svojim mogunostima, uz ta pravila dodavali i vlastita zapa~anja o problemima sro nosti u hrvatskom jeziku. Klju ne rije i: hrvatski jezik, gramatika, sintaksa, sro nost (kongruencija), Lovro `itovi Ljubuaak, franjevci Summary CONGRUENCY IN THE GRAMMAR BOOK BY FRA LOVRO `ITOVI LJUBU`AK Grammar book by fra Lovro `itovi Ljubuaak named Grammatica Latino- Illyrica (Venice 17131, 17422, 17813), was intended for the Latin language learning of future Franciscans in contemporary Illyrian regions. Metalanguage of the book is mostly Latin, but because of Croatian terminology  rather large number of remarks and examples in Croatian, this grammar is rightly included into the publishings that significantly contributed to the development of the Croatian language and to its norm establishment. Past researches of the older Croatian grammar books have shown that we can talk about syntax in modern sense from the middle 19th century. Nevertheless, in the first grammar book by Bartol Kaai Institutionum linguae Illyricae libri duo (1604), we find elements that every older Croatian grammarian considered necessary in their descriptions of the Croatian language. Congruency, one of the grammatical relations between members of the sentence organization, is a term whose description and explanation have been, for several centuries based upon the Alvares' rules for the Latin language. Nevertheless, our grammarians, according to their possibilities, have added their own perceptions about the congruency problems in the Croatian language. Key words: Croatian language, grammar book, syntax, congruency, Lovro `itovi Ljubuaak, Franciscans  O periodizaciji hrvatskoga standardnoga jezika vidi u npr. Brozovi 1978, Mogua 1991.  O utjecaju franjeva ke knji~evnojezi ne baatine na jezi ni izri aj Andrije Ka ia Mioaia vidi Luke~i 2005a i Luke~i 2005b.  Dapa e, u gramatikama Tome Babia i Lovre `itovia mo~emo govoriti samo o posrednom opisivanju zna ajki hrvatskoga jezika jer su obje latinske gramatike.  Lovro `itovi Ljubuaak rodio se u Ljubuakome 1682. godine, a umro je u `ibeniku 1729. godine (`itovievu biografiju i bibliografiju vidi u Niki 2001a).  Rije  je o gramatici latinskoga jezika objaanjenoj hrvatskim De institutione grammatica pro Illyricis accommodata, (Rim, 1637.) te o gramatici talijanskoga jezika kojoj je metajezik hrvatski Grammatika Talianska, tiskanoj u rje niku Blago jezika slovinskoga illi slovnik u komu izgovarajuse rjeci slovinske latinski i diacki (Loreto, 1649. - Ancona, 1651.)  Tomo Babi, Prima grammaticae institutio pro tyronibus illyricis accommodata (Venecija, 1712.1,1745.2)  Prvu gramatiku hrvatskoga jezika u potpunosti pisanu hrvatskim jezikom dobit emo tek 1812. godine, autor joj je `ime Star evi (Nova ricsoslovica iliricska, Trst, 1812.)  Graa e se `itovieve gramatike tuma iti i oprimjeravati prema izdanju iz 1713. godine. Kada budu navedeni primjeri iz druga dva izdanja, to e biti posebno obilje~eno.  `itovi je umro prije tiskanja novih izdanja svoje gramatike pa i ne o ekujemo nikakve autorove zahvate; no da se drugo izdanje od prvoga, uz poneato druga iji slovopis i poneku korektorsku ispravku, u principu razlikuje po paginaciji na stranicama potvruje i ovaj primjer: u drugome izdanju na str. 25 stoji uputnica Vidi stosmo rekli u Zabilixeniu 6. broiu 3. carti 15, koja vrijedi za prvo izdanje gramatike jer se u drugome izdanju tekst na koji se upuuje nalazi na str. 11, a ne na str. 15.  Pojedini autori smatraju da je gramatika fra Stjepana Marijanovia Institutiones grammaticae latine idiomate illyrico propositae ac ad usam juventutui provinciae Bosnae argentine (Split, 1822.) "jedina u pravom smislu rije i cjelovita gramatika latinskoga jezika napisana meu bosanskim franjevcima" (Stjepan Pavi (1983), prema Ivo Pranjkovi 1993/94).  injenica je da autori gramatika stranoga jezika koje su dijelom protuma ene hrvatskim, kao ato je u `itovia rije , u gramati kom opisu kreu od jezika koji opisuju, pa e tako `itovi navoditi i hrvatske "prijevode" pojedinih glagolskih oblika koji ne postoje u naaem jeziku (npr. gerund, supin), ato on ne spominje.  Kao ato je to u injeno u Stolac - Holjevac 2001, Gabri-Bagari 2002a te u Gabri-Bagari 2003. "Iako su Mikaljina, Babieva i `itovieva gramatka svoje itatelje pou avale talijanskom, odnosno latinskom jeziku, zbroju hrvatskih gramatika priklju uju ih hrvatski prijevodni likovi, odlomci na hrvatskom (Mikalja, `itovi, Babi) ili ak hrvatski kao metajezik (Mikalja, dijelom Babi i `itovi) /& / Naravno, u slu aju Mikaljina, Babieva i `itovieva djela ne mo~e se hrvatski jezik autora rekonstruirati samo na temelju kontrastivno uvedenih hrvatskih primjera i sklonidbenih obrazaca, nego i pomou hrvatskih jezi nih podataka iz razli itih "negramati kih" dodataka, iz hrvatskih pisanih gramati kih naputaka i pouka, kao i iz dodanih rje nika (Babi, `itovi)" (Gabri-Bagari 2003, str. 66).  O gramatici Tome Babia vidi Kosor 1981, Kati i 2002, Stolac 2002; o usporedbi gramatika Tome Babia i Lovre `itovia vidi Ragu~ 1980/81; o usporedbi gramatika Jakova Mikalje, Tome Babia, Lovre `itovia i Josipa Jurina vidi Knezovi 2002.  U dijelu teksta na str. 68 nalaze se dvije korektorske pogreake koje su u ovome citatu ispravljene (op. a.).  Sintagma "nevezani tekst" preuzeta je iz Gabri-Bagari 2003, a odnosi se na drugovrsne tekstove "iz gramati kih pouka pisanih hrvatski ili iz primjera u sintakti kim napomenama" (Gabri-Bagari 2003, str. 70). Za ovu je prigodu korpus nevezanih tekstova proairen i trima uvodnim obraanjima autora Gramatike (Pripogliubglenomu Sctioczu, Postovanomu Mesctru te Pozdrau Mladichem).  Na samom se po etku gramatike autor obraa  pripogliubglenomu stioczu (str. 3-4) objaanjavajui razloge zbog kojih se odlu io na njezino sastavljanje; slijedi obraanje  mesctru latinskoga jezika (str. 5) u kojemu napominje da je njegova (`itovieva)  grammaticicza tek temelj za u enje latinskoga iz Emmanuela Latinskoga "koga neka vazda sovom Grammaticiczom rade imati". U obraanju mladiima (str. 6-7), buduim sveenicima, ponavlja koliko je u obavljanju Bo~je slu~be va~no imati "nauk" koji se, pak, ne mo~e stei bez latinskoga jezika, pa daje i molitve koje valja moliti prije u enja (str. 7-8). Na kraju uvodnih poglavlja daje i preporuku (str. 10) kojim redom treba usvajati gradivo iz gramatike, ali i napominje da je nakon obraenih cjelina va~no i raspravljati o pro itanom "ierchete tako vechi mnogo plod uciniti".  O hrvatskoj terminologiji u `itovievoj gramatici vidi Ragu~ 1980/81.  U Prvoj knjizi, Liber primus, (str. 19-184) podijeljenoj na 16 glava, `itovi daje pet deklinacijskih obrazaca za sklanjanje imenica, deklinaciju pridjeva i zamjenica, etiri paradigme za sprezanje glagola te tuma enje glagolskih vremena i na ina. Posebno je poglavlje posvetio podvrstama osam osnovnih  dila govorenja , detaljnije opisujui priloge i veznike. U 15. je glavi dano 14, prema `itoviu, temeljnih pravila koje u enici trebaju znati napamet "kakono iedan O e naa" koja je, kao i njegovi prethodnici Bartol Kaai i Tomo Babi, preuzeo od Alvaresa; u 16. je poglavlju popis imenica kojima je "malo te~e" odrediti rod (naravno, radi se o imenicama u latinskom jeziku, a uz svaku je dan i hrvatski prijevod).  Liber secundus, odnosno Drugu knjigu (str. 185-266) podnaslova De octo partium orationis constructione (Konstrukcija osam dijelova govora) moglo bi se nazvati sintaksom. Naime, u 18 je poglavlja `itovi dao osnovne zna ajke veza glagola, imenskih rije i, prijedloga, priloga, veznika i uzvika s drugim rije ima. U ovome je dijelu, za razliku od Prve knjige, puno manje teksta na hrvatskom jeziku, a od 13. poglavlja, izuzev nekoliko  opomena , sav je tekst na latinskom jeziku (Ova koja slide, bessidichu latino, i pissat jerbo Mladichi, kad oude budu, jurche sctogod znati, ja scinim (str. 258)).  O rje niku u `itovievoj Gramatici vidi Koleni 1998.  Usp. npr. Kuna 1967, Ragu~ 1978, Ragu~ 1980/81, Demo 2004& ).  Iako mo~emo govoriti o vrlo sli nom definiranju termina sro nost, razlike u pojedinih autora, odnosno priru nika, vide se u injenici da neki iz same definicije izostavljaju lice (iako sro nost po licu spominju u odnosu subjekta i predikata (npr. Sili - Pranjkovi 2005)), dok drugi izostavljaju pade~ (premda u odnosu atributa i imenice govore o podudarnosti u rodu, broju i pade~u, ne nazivaju to sro noau) (npr. Bari i sur. 1995, str. 424, 540, 564). Tema je ovoga rada opis hrvatskih primjera za sro nosti u gramatici Lovre `itovia pa su izostavljene suvremene podjele i rasprave o sro nosti (npr. sro nost po obliku, sro nost po smislu, nesro nost u pade~u izmeu apozicije i njezine imenice).  Ispravku Kaaieve pogreane tvrdnje da se u hrvatskom jeziku imenica sla~e s pridjevom, a ne pridjev s imenicom ispravio je Ardelio della Bella (Instruzioni grammaticali della lingua illirica, u Dizionario italiano, latino, illirico, Venecija, 1728.1, Dubrovnik, 1785.2).  Naravno, pojedini autori starijih gramati kih priru nika uviaju probleme sro nosti koji se javljaju u nekim sintagmama (npr. sintagme sa zbirnim imenicama, brojevni izrazi) pa daju i neke osnovne naputke za takve konstrukcije (usp. npr. Par i 1873, Divkovi 1899).  Gramati ko je nazivlje koje nalazimo u `itovia dano u kurzivu.  Figura ("oblik") je kategorija koja odreuje je li rije  slo~ena od viae samostalnih rije i ili morfema; species ("vrsta") je kategorija koja odreuje je li rije  derivirana od punozna ne rije i ili derivativnoga morfema; obje bi se kategorije danas mogle uvrstiti u opis rije i u odnosu na njezin tvorbeni na in.  Veinu je latinskih dijelova u `itovievoj gramatici za potrebe ovoga rada preveo `ime Demo, na emu mu posebno zahvaljujem.  U `itovievoj gramatici ta pravila glase: Pravilo 1.: Subtantivum nomen concordat tum adiectivo in genere, numero, & casu: ut puer ingenious& Pravilo 2.: Relativum, qui, que, quod, cohret cum antecendere in genere, & numero& Uzimajui u obzir jezi nu tradiciju poimanja sro nosti imenice i pridjeva moglo bi se zaklju iti da je `itovi pogrijeaio kada ka~e da se mjesto pridjev s imenicom u latinskom (kao i u hrvatskom) imenica sla~e s pridjevom u rodu broju i pade~u, ato e 15-ak godina nakon `itovia za hrvatski jezik ispraviti Ardelio della Bella. Ipak, i `itovi je, kao i njegovi prethodnici Kaai (za hrvatski jezik) i Babi (za latinski jezik), ovo "nespretno sro eno pravilo" preuzeo od Alvaresa (Kati i 1981).  Iako brojni hrvatski primjeri u Gramatici potvruju da `itovi deklinira "pridjev po zamjeni ko-pridjevskoj promjeni" (Gabri-Bagari 2003, str. 74) (npr. N kratak, G kratkoga, D kratkomu; N dobar, G dobroga, D dobromu), u sintagmi "malahnu trudu" (str. 3) nalazimo potvrdu i imeni ke promjene pridjeva.  Vidi se da `itovi nije primijetio da su oblici u brojevima dva i oba (u opisu glavnih brojeva takav obrazac daje za brojeve od dva do devet) za muaki i srednji rod jednaki kroz cijelu paradigmu (dva lista, dva pera; oba lista, oba pera). U suvremenom hrvatskom jeziku oblici dvoje i oboje ozna avaju da se radnja odnosi na dvije osobe razli itoga spola (npr. Njih dvoje, Ana i Petar, prikupit e potreban materijal za istra~ivanje. Ana i Petre, oboje ete raditi na istom zadatku.)  Usp. Damjanovi 1995, str. 69.  Dodavanje glasa -h na novoatokavski nastavak -a u G mn. u skladu je s tradicijom bosanskih franjevaca i `itovi ga sustavno bilje~i (Gabri-Bagari 2003). Pojedini autori upravo `itoviu pripisuju uvoenje genitivnoga nastavka -ah u gramati ke opise hrvatskoga jezika, koji su od njega preuzeli slavonski gramati ari i zagreba ka filoloaka akola (usp. osvrt na izdanje pretiska `itovieve gramatike (usp. Niki 2001b) na mre~nim stranicama Hrvati Bosne i Hercegovine ( HYPERLINK "http://www.hercegbosna.org/ostalo/sitovic.html" http://www.hercegbosna.org/ostalo/sitovic.html (12. rujna 2006.)).  Ovdje valja podsjetiti da termini subjekt i predikat, u danaanjem smislu rije i, ne pripadaju onodobnim gramatikama pa ih ovdje koristimo samo da bismo objasnili na ato se odnosi "imenica", odnosno "glagol".  Budui da su ova pravila preuzeta iz Alvaresa te da gotovo ista nalazimo u Kaaievoj gramatici (1604.) koja je vrlo dobro opisana (usp. npr. Kati i 1981, Stolac 1991, Stolac - Holjevac 2001, Gabri-Bagari 2002a& ), ovdje nee biti analizirana spomenuta pravila, ve samo konstatirano da niti za jedno pravilo `itovi ne daje napomenu o nekim posebnostima hrvatskoga jezika u odnosu na latinski.  Naravno, valja opet napomenuti da `itovi i na ovome mjestu govori o slaganju imenice s pridjevom, ato ni u kom slu aju nije u duhu kako latinskoga, tako ni hrvatskoga jezika, a ato je doslovno preuzeta Alvaresova "neobi na formulacija" (Kati i 1981., str. 86).  O sro nosti imenice (subjekta) i glagola (predikata) `itovi govori i u VII. poglavlju Druge knjige De Contrutione Verbi Imperonalis (str. 222 - 229). Naime, rije  je o bezli nim glagolima (ric nekipgliva), "koji kao da mu (subjektu, op. a.) niti ne otvaraju mjesto", odnosno "mogu imati (subjekt, op. a.), ali je po naravi njihova sadr~aja taj subjekt, i kad se uz njih uvrsti, sadr~ajno zalihostan" (Kati i 2002a, str. 84 - 85). `itovi razumljivo ne razrauje i ne objaanjava tu pojavu, ve samo konstatira da takvi glagoli imaju oblik (on ka~e glaas, dakle nastavak) 3. lica, no napominje da "oni glaas nezlamenue upravu kip; nego akobite ta kip izrekao& " (str. 223). `itovi ne ulazi u razloge i objaanjenje takve pojave, ve ostavlja na volju gramati arima "neka uaki dargi kakomue bogle vidi, ierbo oude nechu kaniti" (str. 223). Kao primjere takvih glagola navodi glagole na latinskom jeziku i njihov prijevod na hrvatski: sivat (sijevati), niit, dagdit i garmit. Iako opis glagola (predikata) koji ne otvaraju mjesto imenici (subjektu) nema izravne veze sa sro noau, va~no je napomenuti da `itovi, premda ne zna objasniti razloge tomu, za latinski i hrvatski jeziku navodi i takve primjere u kojima glagoli ne otvaraju mjesto imenicama koje bi bile s njima sro ne, a koji se, kao i u hrvatskom standardnom jeziku, naj eae vezuju uz glagole za iskazivanje meteoroloakih pojava (verba meteorologica). Na~alost, u Gramatici ne navodi ni jednu kolokaciju tih glagola u hrvatskom jeziku.  Naravno, rije  je o odnosima koji podlije~u sro nosti. Veina se starijih gramatika hrvatskoga jezika u velikoj mjeri bavila i glagolskom rekcijom, odnosno vezom izmeu glagola (predikata) i imenice kojoj taj glagol izravno otvara mjesto (objekta).     PAGE  PAGE 18 N  B   D H  vFPNr,<"PHJL`t|b d f   !!\"^"`""""ʵjhPR>*U hPR>*jhPR>*Uj~hPRUhPR0JB*phjMhPRUjhPRU hPR\] hPR6\hPR hPR6]@F z  6p ,  "$d%J&'()`"#0$$"%% &&&^(r(:))0*2**+++,,,R----@.j.n.//L1b1@22B3z33333335T5x66b77>889":;;*<<<=6=8=F=H=V=X=AAEEFFbGhPRmH sH hPR5\mH sH  hPRCJ hPRH* hPR6\ hPR6 hPR\] hPR] hPR5\ hPR6]hPRG)+h,-/J0124D67 89l:<<<*<<<@BEEnFpFrFFF` $*$FFGJMPPQRSvTxTUU*VV.WVWXWZWW:XzX|XXY8Y:YFYHYLYNYRZZZZ[\^^__p`Nabb0e2elknkRmTm0n2npppqq(q.q0qstbww˿˿˺˺ hPR6 hPRH* hPR6]hPRjhPR0JUhPR5\mH sH hPRH*mH sH hPRmH sH hPR6]mH sH IwwwDxFxhxx{{}}}~h~~z  .܊$&,.HJ΍ЍҍލFHDFf6BJ^`vxΘ\^ؙޙ$(8 hPRH*hPRCJaJhPR6CJ]aJ hPR6] hPR6jhPR0JUhPRQ ,H΍FDj\&hڦ¶0œ"&(hjܠڦܦp>HlDNhtxĶƶҶԶֶڶܶ hPR0JjhPR0JUjhPR0J6U]hPR0JB*phjhPRUjhPRUjhPR0JUhPR hPR6]A¶Ķֶضڶh]h&`#$ hPRmH sH hPR hPR0JjhPR0JUhPR0JmHnHu0&P 1h. A!n"n#n$n% MDyK 0http://www.hrvatskiplus.org/Default.aspx?sec=21yK xhttp://www.hrvatskiplus.org/Default.aspx?sec=21yX;H,]ą'c1DyK /http://www.hercegbosna.org/ostalo/sitovic.htmlyK ^http://www.hercegbosna.org/ostalo/sitovic.html%DyK ,http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-gramatike.htmlyK Xhttp://www.ihjj.hr/oHrJeziku-gramatike.htmlMDyK 0http://www.hrvatskiplus.org/Default.aspx?sec=21yK xhttp://www.hrvatskiplus.org/Default.aspx?sec=21yX;H,]ą'c1DyK /http://www.hercegbosna.org/ostalo/sitovic.htmlyK ^http://www.hercegbosna.org/ostalo/sitovic.htmlL@L Normal$dha$CJ_HaJmHsHtHB@B Naslov 1$$@&a$ 5CJ\>@> Naslov 2$@& 56\]F@F Naslov 3$$@&a$5\mH sH >A@> Zadani font odlomkaZi@Z Obi na tablica :V 44 la .k@. Bez popisa >@>  Tekst fusnoteCJaJ>&@> Referenca fusnoteH*0W@0 Naglaaeno5\6U@!6 Hiperveza >*B*phvO1v txt-12px-arial-italic11d67>*CJOJQJS*Y(]aJo(phZB@RZ Tijelo teksta, uvlaka 3 h`htS@Rt "Tijelo teksta - uvlaka 3, uvlaka 3x^CJaJ8 @b8 Podno~je  p#2)@q2  Broj straniceHV@H SlijeenaHiperveza >*B* phNC@N Uvu eno tijelo teksta `2yO  ik!$)N,-/g22$<=\AiDEGJP T_}  !"#$%Xuw9- R\-!]"#%%G()*+122   #G(*12222222w } "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "&N"A#,5Z>iFOtVamvր%i}.Yl C x  h]23]z{i5|h 9  |"1{ "$;%'k*-.:4g69;;`<w=Z>8@mDEiF=IJ&KKwLMaNmOO P;QS!WYG[[I^`jbdeghjmmmmAnnop=qqArrRstuu vv ww=xOyzzL{{a|}}~~րvvG%fȈ4׉%ԋ{h"Џ6 GH iƕǕ789AByabƛ;֝=SWڮ"K´#ϻ5| mvZmy~%%%%%%%{ %%"%O %%E(%{ %%O %"%"%O %O %%%{ %%O %{ %%"%% %%q$%O %'8%%q$%"%{ %{ %{ %"%!0%O %% %{ %{ %%%{ %{ %{ %%%O %%q$% %O %%%"%%"%%"%{ %%%%%%%%{ %{ %%%%%%{ %{ %%%%%%%{ %{ %%%%%%%{ %%%{ %{ %%%%%{ %%%%{ %%{ %%%%%%%{ %%%%{ %%{ %%%%%%"%O %O %%%%%%%%%%O %O %%%W%a%a%a%^ %W%a%a%r%^ % %W%"% %W%^ %%W%e%:%W%W%^ % % % %W% %a%W%W%W%r% %r%W%r%a%^ % %s+% %23]z{i5|h 9  |"1{ "$;%'k*-.:4g69;;`<w=Z>8@mDEiF=IJ&KKwLMaNmOO P;QS!WYG[[I^`jbdeghjmmmmAnnop=qqArrRstuu vv ww=xOyzzL{{a|}}~~րvvG%fȈ4׉%ԋ{h"Џ6 GH iƕǕ789AByabƛ;֝=SWڮ"K´#ϻ5| mvZUVXY[\^_abklmyz{~000000]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0]0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 %%%(Ho"bGwloqrspQ)F¶mptn!`gԀ2^/_}XXXX !(!!'(1(2X8@0(  B S  ? _Hlt167542826 _Hlt167542827 _Hlt167542840 _Hlt167542863 _Hlt167542865 _Hlt167542868 _Hlt167542882V^^^^~@@@@@@@W____``~"|s#|L $|?xޢR~xY~C*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsmetricconverter '11, a18. st2003, a ProductID cr+2chipqy| /6DHSXYa% / c j   # $ * . : ; A B L N T U \ ] b d h v |  # L Q    " > I #(/4\a +6:@AKOXnu!"*^bcjktuP V W b !$!%!+!!!!!!!!!J"R"Y#f#$$!$)$$$$$d%n%&&&&''''((((((****++++++++ ,,R-[-n-u-|------.////&/V/]/g/m/{/////////000%0-090A00000000000C1H1I1Q1S1]111`2g222224 4c4j444444444 5*565A5K5R5_5i5u5|555S7Z777777788888&8)8,8-8486898:8B8E8H8I8O8Q8T8U8[88888888888888889999!9#9'9(929N9X9k9n9o9s999: : :::%:::;;<$<H<M<e<l<w=z={=======================>>>>>!>%>'>,>->2>4>7>8>>>M>W>>>>>??@@@@R@Y@b@k@t@z@{@@@@@@@@@@@@@@@@AA3A6A8A=AWA\AABBB\CcCeCkCpCsC|CCCCCCCCLEQESEYEaEfEyEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEFF F$F)F0F1F6F8F@F[F`FGGGGGGGG-H2H3H7H9H>HCHIHJHOHHHHHHHHHI II!I$I*I+I1IJJiKvKxKKKKKKKKKKKKKKKKKLL L LLLLL$L'L.L/L5L6L9L:L@LALHLTLZL[L`LaLhLLL.M8M:M?M@MHMMMMMMMMMMMaNeNfNrNtNyNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNO OOOO!O#O'OEOIOZO`OmOtOOOOOOOOOOOOOOOOOOO,P3PPPPPPPQQQ Q!Q%Q-Q2Q3Q8QQQQQQQQQQQQR RRRRRRR(R)R.R/R4RVFVKVYVZVcVtV{V|VVVVVVVVVVVVVVVVVWW WWWWWWWXXYYY Y(Y/Y0Y5Y@YDYIYPYQYYY Z'Z(Z/Z7ZZGZQZYZZZZZ[[b[m[u[^_Y`d`_ajaaa]bgbbb4c:c;cBcScXcd"d#d)d*d3dSdXdYdad6eCeg gii)j6jGkLkMkUkkkllllm mmmmmmm,m7m8mBmCmFmGmPmQmZm[mfmnn]nbnooyooooppppqqqqqqr r~rrrrrrrrnstsus|sssss.t4t5tCXanx'/RZv{| 5:QZ[b]dޏ\axV[\denoyzƓǓԓՓܓݓ"#+9@Ė̖P\/56;<IJQR[\aƛʛכryĜɜʜҜ=BCJKS_iȝ͝$%/034=>IΞٞڞޞߞ $.4?CQ\]ghkluv'.:;DakEKT_chlq+78EFQYabjku|*/Ƥ ĥҥ٥ $,ʦѦӦڦ #<E+ըڨ %&.49`gv{|JQgqժܪPabjlwxū֫׫ޫDKɬҬĮЮ׮49:@jqTX+037JR467;<CDMN[ܳ $%,7=Zeu|ejҶ׶ضKU "#/056<=EIST\^dfn͹չRYDOۻ !#$()3AJLOQTVZdghstvw}ĽŽʽ˽нڽbjgn¿%BIhp0:KP,5:D8;<Fdf *1"|"'4:<CFL/9Vbjmx{~13\]y|hj46{|g h 8 :   {|!"01z{ ""$$:%;%''j*k*--..94:4f6h699:;;;_<`<v=w=Y>[>7@8@lDmDEEhFjFAdVr0юT(Y&f|PR3։dśƛJ{Y~@׉׉׉ !)-389;ABCHIJMOPQSVWYZ^`bdh}00"0*060B0F0J0Z0b0n0x0z0~00000000000000000000UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial7&  Verdana?5 z Courier New;Wingdings"1ȳEӵnU?O?Oy4nnx~4dwwI3qHX(?PR21SRO NOST U GRAMATICI FRA LOVRE `ITOVIA LJUBU`AKA Diana StolacO.I.P.  Oh+'0 $0 P \ h t4SRONOST U GRAMATICI FRA LOVRE ITOVIA LJUBUAKADiana StolacNormalO.I.P.110Microsoft Office Word@>6@@n@?՜.+,D՜.+,d  hp  F.F.RiOw 2SRONOST U GRAMATICI FRA LOVRE ITOVIA LJUBUAKA Naslov( 8@ _PID_HLINKSA;3 0http://www.hrvatskiplus.org/Default.aspx?sec=21q~,http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-gramatike.html)-/http://www.hercegbosna.org/ostalo/sitovic.html;30http://www.hrvatskiplus.org/Default.aspx?sec=21)-/http://www.hercegbosna.org/ostalo/sitovic.html  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()+,-./013456789>Root Entry F]@Data 1TablesWordDocument2SummaryInformation(*DocumentSummaryInformation82CompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q