Naslov
Nenametljiva snaga intime
(Unobtrusive Power of Intimacy)

Autori
Dulibić, Frano

Izvornik
Kvartal : kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj (1334-8671) IV (2007), 1; 67-69

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Edo Kovačević; slikarstvo; intimizam;
(Edo Kovačević; painting; intimacy)

Sažetak
Postoji određen stav, a možda i predrasuda o slikarima intime. Oni su gotovo redovito nenametljive osobnosti, slikari intimnih ugođaja i motiva, profinjenih tonskih skala i kompozicijskog sklada. Ako govorimo o hrvatskom slikarstvu, osim na Edu Kovačevića mislimo i na Antuna Motiku ili Marina Tartagliu, a mogli bismo spomenuti još nekolicinu. Kao da i vrednovanje njihovog djela poprima jednako tihi i intimni karakter, usklađen s njihovim djelom. Ipak, znamo da postoji snaga tihog, nenametljivog, tonski profinjenog i oblicima skladnog slikarstva. Kako prepoznati tu snagu koja ne proizlazi iz motiva, kompozicije, čistih boja, energičnog poteza ili geste? Kako prepoznati poseban napor da se stvori sasvim drugačiji svijet (i izraz) i dati mu ravnopravni legitimitet onom drugom svijetu, u mnogim elementima raskošnom i bučnom, nerijetko provokativnom i pastoznom? Pregledi povijesti umjetnosti potvrđuju vrlo rijetko zastupljenost intimista poput Pierra Bonnarda, ali još manje onih majstora mrtvih priroda koji su poput Giorgia Morandia. Pitanje prepoznatljivosti likovne snage intimnog izraza iznimno je složeno jer njegova snaga ostaje sabita u intimi motiva. Strogoća i disciplina koja je potrebna da bi se ostvarilo Kovačevićevo djelo doista gotovo izravno asocira na jedinstvenu jednostavnost i askezu Giorgia Morandija. Iz neupadljivog i neuglednog izvlačiti ničim narušen intimni ugođaj pročišćenog jezika likovnosti posebno je težak zadatak. Naime, između jednostavnosti i banalnosti te između pročišćenosti i dekorativnosti iznimno je tanka, skliska i opasna granica. No promatrajući slike na retrospektivnoj izložbi svatko se mogao vrlo lako uvjeriti kako je Edo Kovačević iz slike u sliku uranjao u potpuno novi segment likovnog prostora gdje se u svakom pojedinom djelu trebalo opredmetiti specifičnosti prostora krajolika, ostvariti kompozicijski sklad mrtve prirode, odnosno doživljaj, osjećaj i ugođaj koji povezuju motiv, slikara i promatrača.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

Napomena
Tekst je prikaz izložbe: Edo Kovačević, retrospektiva Umjetnički paviljon, Zagreb 29.11.2006.-7.1.2007. Autorica izložbe: Ivanka Reberski

POVEZANOST RADA