Naslov
Archdeacon Thomas of Split (1200 – 1268) – A source of early Croatian History

Autori
Matijević Sokol, Mirjana

Izvornik
Review of Croatian History (1845-4380) III (2007), 1; 251-270

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Archdeacon Thomas; Split; Croatia-Dalmatia; 13th century; historical source

Sažetak
The author presents the famous chronicler of the earliest periods of Croatian history, Archdeacon Thomas (1200. – 1268.) of the Split Church. After being schooled in Italy and elected to the position of Split Archdeacon, Thomas became an influential reformer of the city’ s government and institutions, copying Italian models and even placing Italians in important positions. Thomas was the author of a chronicle of the Split Bishops and Archbishops until 1266, which Ivan Lučić Lucius, its first publisher, entitled the “ Historia Salonitana.” The significance of this work lies in the fact that the chronicle incorporates important information about various aspects of Croatia’ s earliest history. Thus, Thomas writes about the arrival of Croats, proposing the so-called Gothic theory of their provenance, and he mentions various Croatian rulers— Trpimir, Branimir, Muncimir, Tomislav, Držislav, Krešimir, and Zvonimir. Aparticularly noteworthy feature of Thomas’ work is that it relies on historical sources, not on myth and legend. “ Historia Salonitana” has been reworked and enlarged by other authors ; the revised work is generally referred to as the “ Historia Salonitana maior.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Povijest

Napomena
Toma Arhiđakon (1200. – 1268.) splitski kroničar. Školuje se u Splitu i Bologni, prestižnom sveučilištu srednjega vijeka, osobito poznatom po studiju prava. Toma je završio teologiju i prava, pa po povratku u Split obavlja notarsku službu. Godine 1230. izabran je za splitskoga arhiđakona i time počinje njegov uspon u crkvenoj hijerarhiji. Zaslužan je za uvođenje službe potestata u Splitu (regimen Latinorum) po uzoru na gradove u Italiji i Provenci zalažući se i podržavajući tako razvoj komunalne samouprave. Doveo je iz Ankone Gargana de Arscindisa koji je na dužnosti potestata bio tri godine (1239. – 1242.) i popisao je gradske zakone i običaje. Tomin izbor za splitskog nadbiskupa nije bio podržan. Iz javnoga života se povukao 1266. godine. Bio je vrlo blizak franjevcima u čijoj je crkvi u Splitu na Rivi i pokopan nakon smrti 8. svibnja 1268. Napisao je djelo koje Ivan Lučić Lucius prvi objavljuje i naziva “ Historia Salonitana” . To je povijest salonitanske odnosno splitske crkvene organizacije od početaka do 1266. godine. Povjesničari književnosti ubrajaju ga po žanru u tzv. “ gesta episcoporum” . Toma u tu glavnu temu interpolira mnoge važne podatke za ranu hrvatsku povijest. Uz kataloške popise biskupa i nadbiskupa navodi imena hrvatskih vladara Trpimira, Branimira, Muncimira, Tomislava, Držislava, Krešimira i Zvonimira, a pisao je i o dolasku Hrvata zastupajući tzv. gotsku teoriju o njihovu podrijetlu. Opisuje i neke važne događaje iz europske povijesti npr. dolazak Madžara, pa zatim provalu Tatara, zauzeće Zadra od Mlečana uz pomoć križara u IV. križarskom ratu. Opisuje i dvije pomrčine Sunca. Dao je jedan od najljepših opisa svetog Frane, kojega je slušao za svoga boravka na školovanju u Bologni. Veliku vrijednost i vjerodostojnost njegovu djelu daje korištenje izvorima i zbog toga odskače od suvremenih djela unatoč pristranosti koju je iskazao pri prikazu povijesti splitske crkvene organizacije. Pisao je srednjovjekovnim, ali školovanim latinskim jezikom koji nadmašuje latinitet primorskih gradova. “ Historia Salonitana” bila je djelomično kasnije prerađivana i dopunjavana u određene svrhe, pa je nastao tako rukopis poznat u historiografiji kao “ Historia Salonitana maior” . Povjesničari su odbacili neka mišljenja (S. Gunjače) da je to bio Tomin koncept.

POVEZANOST RADA