Naslov
Kvaliteta u visokom obrazovanju
(Biti će naknadno upisan naslov knjige)

Urednik/ci
Lučin, Pero

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Uredničke knjige, stručna publikacija, strucna

Izdavač
Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske

Grad
Zagreb

Godina
2007

Stranica
194

ISBN
978-953-95534-2-3

Ključne riječi
biti će naknadno upisane

Sažetak
Kvaliteta u visokom obrazovanju jedan je od najčešćih pojmova kojeg u proteklih pet godina izgovaraju kreatori visokoobrazovnih politika u svim europskim državama. Sve češće ga izgovaraju i članovi akademske zajednice, ali i političari. Naime, s napredovanjem Bolonjskog procesa postaje sve jasnije da je izgrađeni sustav za osiguranje kvalitete, koji jamči predviđene ishode učenja, temeljni uvjet za stvaranje integriranog europskog prostora visokog obrazovanja, priznavanje diploma i mobilnost ljudi u europskom prostoru rada. Javne rasprave o modelima osiguranja kvalitete sve su intenzivnije, a brojna iskustva i prakse su već na djelu. No i dalje dominira konflikt u kojem su na jednoj strani akademske institucije, a na drugoj tržište usluga koje nudi visoko obrazovanje. Prvi nastoje očuvati tradicionalni akademski stav o kvaliteti kao izvrsnosti, odnosno da je upravo cilj „ biti najbolji” sasvim dovoljna garancija kvalitete, a drugi traže da proizvod ili usluga treba zadovoljiti potrebe, zahtjeve i želje kupaca ili klijenata, odnosno da su studenti oni koji financiraju visoko obrazovanje, akademska zajednica, vlada i društvo u cjelini, više ili manje, klijenti ili korisnici visokog obrazovanja. Ovisno o rasporedu snaga koji je na djelu o određenom sustavu i vremenskom kontekstu, različiti modeli se ugrađuju u praksi. U sustavima gdje dominira „ filozofija” akademske slobode razvijaju se modeli kontinuiranog poboljšanja, koji pretpostavljaju da je postizanje kvalitete u središtu akademskog etosa i da članovi akademske zajednice sami najbolje znaju što je kvaliteta u visokom obrazovanju i znanosti. U sustavima u kojima postoji snažna državna administracija kvaliteta se temelji na konceptu „ minimalnih standarda” , odnosno uspostavljanju objektivnih i mjerljivih normi i kriterija. Bilo koji program, odjel ili institucija koji zadovolji norme i kriterije, proglašava se kvalitetnim. No, takav pristup vodi k uniformiranju visokoobrazovnog sustava i razvijanju mentaliteta koji čini samo ono što je dostatno za zadovoljavanje minimuma. Posebice je naglašena nedostatnost toga koncepta kada se kriteriji i standardi temelje na kvantitativnim parametrima koji se propisuju zakonom, koji se ne može tako lako mijenjati i prilagođavati društvenim promjenama i okolnostima, niti kojim se potiču promjene i inovacije. Poimanje kvalitete i temeljne postavke pojedinih koncepata se miješaju, isprepliću i mijenjaju zbog stalnih promjena u okruženju u kojem djeluju visokoobrazovne institucije, kao i zbog povećanja znanja unutar visokoobrazovnih sustava i institucija koje postupno razvijaju svoje vlastite koncepcije kvalitete i modele vrednovanja i upravljanja kvalitetom. U sustavima koji imaju razvijene agencije za vanjsko osiguranje kvalitete postoji stalna tenzija i pritisak usklađivanja s institucijskim pristupima kvaliteti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Informacijske i komunikacijske znanosti

POVEZANOST RADA