Naslov
Odjek Aristotelova nauka o mjestu u djelima Jurja Dragišića i Frane Petrića
(The response of the Aristotle's learning about the locus in the works of Georgius Benignus and Franciscus Patricius)

Autori
Ćurko, Bruno

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Mediteranski korijeni filozofije 1 / Brčić Marita, Matijević Mira - Zagreb : Split : Hrvatsko filozofsko društvo ; Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, 2007, 25-25

ISBN
978-953-164-106-7

Skup
Mediteranski korijeni filozofije

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 22.03.2007. - 24.03.2007

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
mjesto; Aristotel; Frane Petrić; Juraj Dragišić
(place; Aristotle; Frane Petrić; Georgius Benignus)

Sažetak
Aristotel u četvrtoj knjizi Fizike definira mjesto kao granicu kojom je neko tijelo obuhvaćeno. Stoga je mjesto uvijek dano s predmetom ; ne postoji 'prazno', jer bi prazno bilo mjesto lišeno tijela. Dva hrvatska filozofa, Juraj Dragišić i Frane Petrić, u svojim se djelima različito odnose prema Aristotelovu nauku o prostoru: dok Dragišić prihvaća Aristotelov nauk o mjestu, Petrić ga osporava. Kad Juraj Dragišić u devetoj knjizi De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus (Florentiae, 1489), u šestom poglavlju &raquo ; Quo pacto Angelus sit in loco fit nova et acuta vestigatio&laquo ; , raspravlja o mjesnom položaju anđelā , on dakako filozofski razmatra što je prostor ili što je u prostoru. Dragišić pritom razlaže nekoliko različitih nauka o prostoru, pozivajući se prije svega na Aristotela, potom i na Averroesa, Avicennu i sv. Tomu Akvinskog. Kao i Aristotel, Dragišić tvrdi kako je mjesto zaista granica onoga što je umješteno: &raquo ; Ništa nije u mjestu zbiljski osim tijela.&laquo ; (Nil enim est in loco actu, nisi illud sit corpus). Kad Petrić u prvoj 'knjizi' Pancosmije, četvrtog sveska Nova de universis philosophia (Ferrariae, 1591), raspravlja o fizičkom prostoru (&raquo ; De spacio physico&laquo ; ), on polazi od tvrdnje &raquo ; da je prostor različit od umještenih tijela&laquo ; . Za razliku od Aristotela, Petriću je prostor po svojoj naravi i po vremenu prije tijela. Prostor se naziva mjestom (locus) samo ako umiješta tijelo ; mjesto je po svojoj naravi, prije negoli se u njega smjesti tijelo, dio cjelokupnog prostora (spatium). Za Petrića prostor je tjelesan jer ima tri dimenzije, ali i netjelesan jer mu nedostaje otpornost i gustoća. Zbog tih razloga prostor je u Petrića &raquo ; netjelesno tijelo i tjelesno netijelo&laquo ; (corpus incorporeum et noncorpus corporeum). Ova su Petrićeva stajališta o mjestu i prostoru u funkciji izgradnje njegove vlastite filozofije prirode, u kojoj postoje četiri prvodobna unutarnja počela i temelji svih tijela: prostor, svjetlost, toplina i fluid.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA