ࡱ> hjefgq` bjbjqPqP .H::i0&XXX`$*$*$*8\*L+<L++",,,,,, J J J J J J J$LhOx1J,,,,,1J,,KTDTDTD,,, JTD, JTDTDDD,+ SCp$*,HDgIK0LDOZ3zODOD,,TD,,,,,1J1J;,,,L,,,, Zdenka Janekovi Rmer ast i glas grada Dubrovnika i njegova slavitelja Filipa de Diversis Filip de Diversis i Dubrovnik Filip de Diversis proveo je tek sedam godina kao u itelj u Dubrovniku, no upravo mu je ta ~ivotna epizoda namrijela povijesno pamenje. Znamo poneato i o drugim detaljima iz njegova ~ivota, no niata od onog ato nam je do sada poznato ne nadmaauje povijesno zna enje djela koje je napisao u pohvalu Dubrovnika. Uz govore koje je odr~ao u po ast ugarskih kraljeva Sigismunda Luksemburakog i Alberta Habsburakog, ono ini opus po kojem je Filip de Diversis zapamen. Iako je mnogo toga zamjerao Dubrov anima, jedino mu je Dubrovnik sa uvao spomen, a ne rodna Italija. O njegovoj obitelji i u samoj rodnoj Lucci ima malo spomena. Vinuli su se prema vlasti i sudjelovali u stvaranju republike nakon zbacivanja vlasti Pise, 1368. godine. U odboru od dvanaest graana, koji su zajedno sa starim plemstvom trebali ustrojiti upravu, naaao se i Filipov djed Niccol de Diversis. Filip u  Opisu Dubrovnika svome prezimenu dodaje i plemiko prezime Quartigiani. Obitelj de Quartigianis pripadala je starom lukeakom plemstvu (tzv. stari, anziani) i protivila se reformi. No, u burnim gradskim zbivanjima po etkom 15. stoljea, ta je obitelj izgubila pravo na visoke politi ke du~nosti. Nakon 1431. vraeni su u asti. Mogue je da se ta patricijska obitelj zbli~ila s Nikolom de Diversis, mo~da na samom po etku promjena, a mo~da kasnije, kada se iz institucija republike iznjedrila tiranska obitelj Guinigi. Naime, nakon prevratni kih zbivanja izazvanih tiranijom nekadaanjeg gonfalonjera Paola Guinigija 1400. godine, obje su se obitelji zatekle u progonstvu koje je lako moglo poljuljati strogost starih ~enidbenih obi aja. Dakle, Filipova je krv bila mijeaana pu ka i plemika krv, upravo onakva nad kojom se zgra~a u  Opisu Dubrovnika , hvalei dubrova ku vlastelu ato ne dopuataju  da im vrline predaka kvari utroba neplemenite majke . Prognana obitelj Diversi-Quartigiani nastanila se u Veneciji, gdje se Filip po svoj prilici akolovao. Ne znamo to no kada se Filip de Diversis rodio, kako je proteklo njegovo djetinjstvo i prva mladost. Prvi sa uvani podatak o njemu je iz 1421. godine, kada se spominje kao u itelj u seksteriju svetog Pavla u Veneciji. Naslov ser uz njegovo ime potvruje da mu je mleta ka sredina priznavala ugled ravan plemikom. Godine 1434. napustio je mjesto u Veneciji i prihvatio poziv iz Dubrovnika da postane rektorom tamoanje novoutemeljene viae akole. Dubrova ki izaslanici, koji su po Veneciji tra~ili u itelja, pridobili su ga dobrom plaom. Piaui kasnije o tome i o svom polo~aju upravitelja dubrova ke akole, ~alio je ato je poaao u Dubrovnik. Ka~e da je to u inio u nadi da e mu ondje biti bolje, protivno savjetu dobronamjernih prijatelja koji su mu savjetovali da ne napuata  cvatui grad Veneciju , gdje su ga  uva~avali i poatovali, te se je iz dana u dan dobrano uzdizao iz vrline u vrlinu, iz bogatstva u bogatstvo, sa svim poatovanjem . Filipova plaa u Dubrovniku kretala se od 450 do 540 perpera, uz plaeni stan. Bila je to vrlo velika plaa, mnogo viaa od one koju su dobivali prethodni u itelji. Po tome se vidi da je dubrova ka vlada od njega mnogo o ekivala, a i on sam nadao se napredovanju u znanju, po astima i povlasticama. No, njegovi prigovori na plau i nedostatak pomonih u itelja, te dugotrajni dopusti u Veneciji, izazvali su nezadovoljstvo vlade koja je ~eljela da viaa akola kontinuirano djeluje. Tijekom Diversijeva izbivanja 1438. godine vratili su u slu~bu u itelja Andriju de Drincassio, a 1440. zamjenjivali su ga sveenici Marin Brajkovi i Nikola Jun i, doktor prava. Smanjivanje plae 1440. godine bio je jedan od razloga njegova ogor enja na vlastelu, uz nezadovoljstvo loaim uvjetima rada i nepoativanje njegova doprinosa gradu. Naime, te je godine nastalo i njegovo djelo  Opis Dubrovnika , no niti ono nije zagladilo sukob s dubrova kom vladom. Ve sljedee godine Filip de Diversis podnio je ostavku Malom vijeu, s obrazlo~enjem da ima previae poslova u svojoj zemlji, te ne mo~e viae obavljati slu~bu u Dubrovniku. Ne zna se je li bio o~enjen ili nije, no ini se da je u Dubrovniku boravio sam, jer bi se, u protivnom, u prepisci izmeu njega i vlade spominjala ~ena ili djeca. Osim toga, da mu je u Dubrovniku ~ivjela obitelj ne bi toliko putovao u Veneciju. U molbi koju je 1444. uputio u Luccu spominje mnogobrojnu obitelj koju mora prehraniti i to je sve ato znamo o njegovom privatnom ~ivotu. injenica da je za slu~bovanja u Dubrovniku trgovao i posuivao novac u Veneciji, posredno osvjetljava njegove zahtjevne obiteljske prilike. U literaturi postoje razli ita mialjenja o tome do kada je Diversi ostao u Dubrovniku i je li odatle otiaao u Luccu ili u Veneciju. Veliko vijee je ve 1441. tra~ilo dobrog u itelja u Veneciji, za veu plau no ato je primao Diversi. Hvale i laske izre ene u  Opisu Dubrovnika nisu smanjile netrpeljivost vlastele prema u itelju, a i njegove su izjave bile proturje ne, pa se teako mo~e vjerovati njegovoj izjavi da je ~elio  zavraiti svoj vijek u Dubrovniku. Nije sasvim jasno ato se u akoli dogaalo do 1444. godine, no, protivno nekim mialjenjima, jasno je da te godine Diversi viae nije bio u gradu, jer je Veliko vijee tada poslalo opunomoenike da u Veneciji tra~e novog u itelja, s izri itim nareenjem da to nikako ne smije biti on. Poznato je da je 1441. godine Diversi dobio poziv iz Lucce da ondje, tijekom godine dana, predaje gramatiku, retoriku i filozofiju za plau od 1000 florena i darove u enika. No, on nije otiaao u rodni grad, ve se, vjerojatno zahvaljujui svojim prijateljima, vratio  cvatuoj Veneciji. Iz ve spomenute molbe vlastima u Lucci vidi se da je povratak u rodni grad uvjetovao povratom imovine sekvestrirane u vrijeme tiranije i povratkom itave obitelji. Ta mu se ~elja nije ostvarila, pa je ostao u Veneciji, gdje ga kao u itelja nalazimo joa 1447. godine. Godine 1452. natjecao se za mjesto kancelara u mleta koj utvrdi Koron u Gr koj, po svoj prilici zbog dobre zarade. Posljednji, do sada nepoznati spomen na Diversija, potje e iz 1455. godine, kada je, vrativai se u voljenu Veneciju, prou avao svetog Jeronima i prepisivao njegove izabrane poslanice, te nekoliko poslanica svetog Augustina i Origenovih govora, sve u svemu 278 stranica ispisanih njegovom vlastitom rukom. Zadovoljstvo mi je da mogu njegovom do sada poznatom opusu pridodati i ovo djelo koje svjedo i da je pred kraj svoga ovozemaljskog puta Filip de Diversis uronio u vje na pitanja o ~ivotu, vje nosti, ovjeku i Bogu. Za eci humanisti ke obuke i stvaralaatva u Dubrovniku Dubrova ke su vlasti joa od po etka 14. stoljea vodile brigu o javnoj akoli, u interesu svojih graana. Godine 1333. zabilje~en je prvi podatak o javnoj svjetovnoj gradskoj akoli, u kojoj je magister gramaticus Nikola iz Verone pou avao osnove latinskog jezika i ra unanja. Dubrova ki zapisnici vijea iz 14. stoljea spominju i druge gramati are koji su pou avali djecu  po Donatu . Rije  je o Ars grammatica minor Elija Donata, latinskog gramati ara iz 4. stoljea, Jeronimova i Servijeva u itelja. Ta je gramatika o osam dijelova govora slu~ila po etnicima, a u viaoj pouci koristila se Donatova Ars maior i Institutiones grammaticae Priscijana iz Mauretanije, kojima nema spomena u dubrova kim izvorima. Postojao je i vei broj kasnijih gramatika, sastavljenih na temelju Donatovih i Priscijanovih priru nika. Ta je literatura kroz itavo srednjovjekovlje odgajala u enike u znanju latinskog jezika i bila je vrlo popularna. Bez sumnje, dubrova ka muaka populacija (tek djelomi no i ~enska) bila je pismena i imala je osnovno znanje latinskog jezika i gramatike. Nekima je to bilo sasvim dovoljno priprema za trgova ko poduzetniatvo. Odredba Velikog vijea od 29. sije nja 1435. godine spominje dvije vrste u enika, one koji ~ele znati samo onoliko koliko im je potrebno za sastavljanje trgova kih pisama, ra unanje i voenje trgova kih knjiga, dok neki drugi ~ele nau iti viae o gramatici i drugim umijeima. U 15. stoljeu susreu se i privatni ugovori u kojima o evi tra~e za svoje sinove pouku u  litteras latinas mercatorum . No, novo vrijeme donosilo je i nove duhovne i materijalne vrijednosti. Naglo bogaenje dubrova ke vlastele, a potom i pu ana, bilo je plodno tlo za duhovni preobra~aj grada. Javila se potreba za poukom koja bi nudila neato viae od litterae mercatoriae. Ni trgovci viae nisu bili zadovoljni najoskudnijim obrazovanjem, shvativai zna enje uzornog latiniteta i retorske vjeatine. Oni su takoer prihvatili humanisti ke vrline znanja, ljubavi i ljepote i ulagali u svoja uvjerenja kao mecene humanista. Znameniti dubrova ki trgovac i diplomat Benedikt Kotruljevi je izravno napao  bezobraznike koji misle da trgovac ne mora znati latinski, retoriku i knji~evnost . ak se i narugao trgovcima koji se ne trude i ne ~ele u iti, smatrajui da bi oni, uz trgova ke vjeatine, ra unanje, itanje i crkvene zapovijedi, morali znati lijepo govoriti i pisati na latinskom jeziku da bi mogli uspjeano ugovarati poslove, razgovarati sa strancima, dru~iti se s uglednim ljudima i razumjeti stvari kraanske vjere. `toviae, i svoje je keri, unato  zgra~anju sviju, dao podu avati u gramatici, retorici i knji~evnosti, ~elei  da budu razborite i pametne . U skladu s novim potrebama, dubrova ki su vijenici 1433. godine uveli drugi akolski stupanj, koji su povjerili humanisti ki obrazovanim u iteljima. Time je, uz pragmati nu i jednostavnu trgova ku obuku, Dubrovnik dobio i gramati ko-retori ku akolu koja se temeljila na pou avanju trivija, to jest gramatike, dijalektike i retorike i to na latinskom i talijanskom jeziku. Filip de Diversis je 1435. godine doaao na mjesto rektora te akole, s velikim ambicijama koje je samo manjim dijelom mogao ostvariti. Zate eno stanje komentirao je razo aranim rije ima da je doaao mladie i dje ake pou avati  u znanosti i graanskoj uljudbi, ato im je doista nedostajalo . Diversijeva bi primjedba mogla biti odraz stvarnosti, ali isto tako i njegovog osobnog nezadovoljstva prijemom u Dubrovniku. Kakva je to no bila nastava, ne mo~e se rei sasvim pouzdano, jer ni sam Diversi ni drugi izvori ne govore detaljno o akolskim programima. Govorei o vlastitom obrazovanju, Diversi stavlja naglasak na retoriku, latinski i filozofiju, pa je vjerojatno ta znanja pokuaavao prenijeti i na svoje u enike. Nije poznato je li uveo i pouku u pjesniatvu i etici, na tragu novih na ela studia humanitatis. U Italiji i drugdje humanisti su stare gramatike zamijenili tekstovima klasi nih pisaca, koji su tako postali temelj obrazovanja. Novi tekstovi i na ini pou avanja sporo su se probijali u sustav, pa su joa u 16. stoljeu sveu iliata bila tradicionalna, a pogotovo su to bile ni~e akole. Tu je Italija prednja ila pred ostalima  u vrijeme Diversijeva boravka u Dubrovniku ondje su ve postojale prave humanisti ke akole. I u dubrova koj akoli tada je zapuhao neki novi vjetar, ali ne dovoljno jak da bi brzo otpuhao zastarjele gramatike iz kojih se u ilo napamet. Ipak, mnogi znamenitiji humanisti, koji su vodili dubrova ku akolu poslije Diversija, uspjeli su unijeti u akolski program humanisti ke knji~evne studije i gr ki jezik. Ksenofont Filelfo, Tideo Acciarini, Bartol Sfondrati, Jeronim Calvo i drugi povezali su dubrova ku kulturnu sredinu s drugim znamenitim humanisti kim srediatima i utjecali na oblikovanje itavog naraataja dubrova kih pjesnika, od brae Puci i Jakova Bunia, do Ilije i Ludovika Crijevia i drugih. Kada je krajem 15. stoljea znameniti tiskar Aldo Manuzio posvetio dubrova kom u itelju, kasnije kancelaru, Danijelu Clariju iz Parme svoja izdanja Aristofana i starih kraanskih pjesnika, izrazio je uvjerenje da e se njima viae nego itko okoristiti njegovi dubrova ki u enici. Vlasti Republike brinule su da u njihovom gradu uvijek bude barem jedan poznati humanisti ki u itelj, kako ka~e zapisnik Velikog vijea,  ..Italus et sciencia, virtutibus, moribusque ornatus..  No, ini se ipak da je potpuni program trivija i kvadrivija akola dobila tek 1557. godine, kada je nastava ureena kao studium generale, u okviru airoko postavljene reforme odgoja mlade~i, prema odredbi Vijea umoljenih. Ve u vrijeme Diversijeva boravka, u Dubrovniku je postojao krug obrazovanih ljudi koji su se dru~ili i u~ivali u kulturnom stvaralaatvu. Diversi spominje svoju e~nju za u~icima duhovnog dru~enja, ali ne govori podrobno o tome tko su bili njegovi prijatelji. Kulturno zra enje humanisti ke Italije uvelike je zahvatilo i Dubrovnik. No, ta su strujanja tek u drugoj polovici stoljea urodila domaim stvaralaatvom, dok u Diversijevo vrijeme probijaju tek nagovjeataji bogate kulturne budunosti. Stoga nije udo da je on tra~io druatvo prije svega meu Talijanima koji su se, zbog posla ili intelektualne znati~elje, zatekli u gradu u isto vrijeme. U  Opisu Dubrovnika spominje Nikolu de Ciria, plemia iz Cremone, koji se bavio knji~evnim studijama, a  da bi se malo odmakao od razdora u svojoj domovini, upro je nositi i podnositi teret dubrova ke kancelarije od 1437. do 1440. Dvojica Talijana, doaljaka u gradu, naali su se i po tome, a ne samo po duhovnoj bliskosti. Filip govori o Nikoli kao o izvrsnom i u enom knji~evniku ijom je zaslugom u trijemu Kne~eva dvora uklesan lik Eskulapa i epitaf u njegovu ast.. Nikola de Ciria uzvratio je naklonost pjesmom u pohvalu  Opisa Dubrovnika , iz koje posredno izbija u iteljevo nezadovoljstvo polo~ajem u Dubrovniku. Veli ajui prijateljev umotvor posveen Senatu, Ciria je zamolio dubrova kog zaatitnika svetog Vlaha da svojim graanima ulije u srca viae ljubavi prema ovjeku koji je tako lijepo opisao njihov grad. U vrijeme Diversijeve rektorske slu~be u Dubrovniku je boravio Ivan Lovro Regin iz Feltra, kao opinski kancelar. Pjesmama u ast ugledne dubrova ke vlastele, meu njima i poslanika koje Diversi hvali u svojim govorima, Regin je zametnuo prvi dubrova ki krug ljubitelja lijepe knji~evnosti. Koju godinu ili desetljee kasnije, propjevali su i Dubrov ani, i to vrsnim latinitetom koji stoji uz bok vrhunskim literarnim dostignuima toga vremena. Humanisti ki krug obuhvaao je dubrova ke plemie i pu ane, kao i Talijane koji su se zapoaljavali u slu~bi opine. Time se Dubrovnik na joa jedan na in uklju io u intelektualnu maticu tadaanje Europe. Komunikacija te zajednice u enih postavila je temelje Europe kao duhovne zajednice. Kroz razmjenu mialjenja brusile su se ideje zapadne kulture, ali i individualizam, slika sebe, te~nja javnosti i slavi. Dubrova ki i drugi hrvatski humanisti sudjelovali su u tome, njegujui istodobno zavi ajnost i pripadnost europskom duhovnom podneblju. Retorika i stil Diversijevih djela U po ecima humanizma Ciceron je pretvoren u kult, neupitni uzor, zbog svoje eklekti ne filozofije i politi ke pragmati nosti, a nadasve zbog elegancije latiniteta i uzdizanja retorike. Studij Ciceronovih govora i traktata, a potom i tekstova carskih panegiri ara, filoloakih dostignua i uope anti kih ideja, sve je to upotpunilo zna aj novog govorni kog umijea. Diversi je u svojim djelima i govorima ~elio slijediti trag velikog u itelja, koji je za njega predstavljao  pravilo, izvor i uzor izra~avanja . Smatrao je da njegova djela slijede temeljno Ciceronovo na elo da se rije ima valja slu~iti ovisno o predmetu o kojem se govori i piae. U  Opisu Dubrovnika izlo~io je svoja glediata o kompoziciji djela ili govora:  .. konac, koji je prvi u nakani, a posljednji u izvedbi, nikako ne mo~e prethoditi po etku i sredini, koji k njemu vode... Poznato je, naime, da tako ine filozofi i naju eniji ljudi, bilo da razmatraju gramatiku, logiku, prirodu, udoree ili retoriku. Diversi je smatrao da u svim znanostima, od fizike i logike do gramatike i retorike, treba prije svega upoznati dijelove da bi se mogla razumjeti cjelina. Dakle, potrebno je poznavati dijelove re enice i govora da bi se ostvarila logi na i savraena cjelina. Cilj retorike je  razlu iti skladno od neskladnog, to jest prvotnu zamisao duha iskazati skladnim i savraenim govorom , a da bi to bilo mogue, potrebno je prije svega poznavati motive i druge dijelove govora. Diversijeve formulae oratoriae vrlo rijetko odstupaju od ciceronijanskih kanona. Po strogome redu, on privla i pa~nju sluaalaca, nakon opih misli vjeato prelazi na temu, vodi i zavraava izlaganje. }elei izazvati pozornost, iznosi proturje nosti, usporedbe, primjere, sli nosti i razlike, citira autoritete (osobito Cicerona), udara na osjeaje sluaalaca i poziva ih na suglasnost. Sam je vidno u~ivao u svome stvaranju, re enicama, rije ima izgovorenima pred uva~enim skupom u katedrali. Formule skromnosti, propisane starim pravilima govorni kog umijea, u Diversija nisu baa iskreno skromne. Naprotiv, njegova la~na skromnost ponekad je toliko afektirana da prelazi u suprotnost. Isticanje nedoraslosti zadai, neuglaenog latiniteta i slabosti talenta doima se kao prozirno  pecanje komplimenata i dodvoravanje vlastima, na iji se nagovor usudio govoriti, unato  svoje neznatnosti i slaboga umijea. Hvalei druge, ~udno je iskoristio priliku da istakne i sebe, kako su to inili i ine i drugi govornici. No, koliko god Diversi dobro mislio o svome latinitetu i knji~evnom daru i koliko god se ugledao u Cicerona, njegovi govori, oblikovani u kienom, preoptereenom latinitetu, samo duljinom re enica izdaleka podsjeaju na velikog anti kog u itelja. Jednostavni jezik i sintaksa  Opisa Dubrovnika , te prenakienost govora u katedrali daleko su od vrhunaca antike i njegova vremena. Kako ka~e jedan od prvih istra~iva a njegova djela, Tomo Kraa, daleko je Diversi od elegancije stila Cicerona i Salustija. I ne samo to, nego on doista nije ravan ni mnogim svojim dalmatinskim suvremenicima ili nasljednicima. Po evai od Nikole Modruakoga, iji je pogrebni govor kardinalu Riariju prva inkunabula jednog hrvatskog autora, pa do Ilije Crijevia i njegovih oratorskih bravuroza, te rje itosti mnogih protuturskih govornika u europskim srediatima, mnogi su govornici bili sjajniji umovi i stilisti. Bez sumnje, Diversi je bio daleko od najviaih literarnih i jezi nih dosega vlastitog vremena, no to ne zna i da njegov doprinos nema zna enja. Humanizam je iznjedrio nekoliko velikana, no u bazi pokreta bili su mnogi ljudi poput Filipa de Diversis, skromnijega dara, ali takoer pronositelja novih znanja i ideja. Njegovi su govori klasi an primjer humanisti kog ~anra, a s glediata povijesti zna ajniji su tim viae ato zrcale dubrova ku kulturnu stvarnost onog vremena onakvu kakva je bila. Diversijevi govori u ast kraljeva Sigismunda i Alberta stoje na po etku obilne dubrova ke tradicije humanisti kih pohvalnih govora, a  Opis Dubrovnika ostaje kao jedina prava srednjovjekovna pohvala gradu nastala na hrvatskom tlu. Stvarni, idealni i osobni Dubrovnik u Diversijevu djelu Naoko jednostavno, Diversijevo djelo o Dubrovniku ipak je ~anrovski slojevito. Ono je istovremeno dokumentaristi ko, literarno i osobno. Kao stranac, Diversi gleda izvana, pa mo~da i bolje zamjeuje neke stvari nego sami Dubrov ani. Kroz njegove rije i kao da o~ivljuje Dubrovnik iz preporodnog 15. stoljea, kao da vidimo njegove boje, ujemo i miriaemo njegov ~ivot. Saznajemo mnogo toga o emu drugi izvori aute, od vreve gospodarskog ~ivota i velikih blagdana do sklapanja braka, svadbenih i pogrebnih obi aja, igara, odijevanja ~ena, vjere i hereze, svega onoga ato ini ljudski ~ivot na tom mjestu u tome vremenu. Autor govori i o jeziku, retorici, obrazovanju, umjetnosti, duhovnosti. Pred naaim o ima stranicama prolaze Dubrov ani, vlastela i pu ani, njihove lijepo odjevene ~ene, redovnici, slu~benici, sluakinje i sluge, seljaci iz okolice sa svojim ~ivotinjama, trgovci pristigli odasvud, Turci, Morlaci, hodo asnici. Pripovijeda nam o ugarskim kraljevima, nadbiskupima, znamenitim propovjednicima, slavnim ljudima koje je vidio ili o njima uo, ali i o o ajnicima koji su u Dubrovnik dolazili tra~iti svoje drage, zarobljene u turskom ropstvu. To ljudsko aarenilo ~ivi u njegovim rije ima. Kada govori o gradskim spomenicima, Diversi postaje poput nekakvog vodi a. Pripovijeda o ljepoti i veli anstvenosti grada i okolice, te pojedinih zdanja, a bilje~i i korisne obavijesti za trgovce, putnike ili pak zanimljivosti za one koji e samo itati o Dubrovniku. Uz zgrade politi ke i kultne va~nosti i akolu, ijem je ureenju i sam pridonio, zanimale su ga i one namijenjene gospodarstvu, kojima je oduaevljen. U njegovo vrijeme Dubrovnik je bio veliko gradiliate: gradi se novi Kne~ev dvor i zidine, proairen je Arsenal, podignut je novi Orlando i zvonik sa satom, nicale su crkve, ljetnikovci i samostani u okolici grada, radi se i u luci. Diversi je posebno istakao velebnost i zna enje vodovoda kojeg je izgradio napuljski graditelj Onofrio de la Cava. Zanimaju ga i skladiata, carinarnica, luka, duani, suknarske radionice, mlinovi, kovnica, jednom rije ju, trbuh grada. Nije zaboravio ni ustanove koje svjedo e o standardu ~ivljenja i druatvenoj skrbi za budunost: Dom za naho ad (Ospedale della misericordia) i akolu kojom je upravljao. Ta je zahuktala izgradnja sama po sebi najbolji znak pogonske sile koja u 15. stoljeu uzdi~e Dubrovnik. Tu je i okolica grada, koja je u funkciji grada, ali se i na nju aire urbani elementi. Okolno podru je bilo je  proaireni grad , nedjeljivi dio pojma komune, odnosno Republike, tako tijesno svezano s gradom, da je Dubrovnik, unato  teritorijalnom airenju ostao grad-dr~ava. Prikaz gradskih zidina i velebnih graevina u izgradnji je stvaran, ali istovremeno u sebi nosi jaku ideoloako-simboli ku razinu. Kao i ostali pisci pohvala, od antike nadalje, i Diversi govori o dekoru pala a i grada, budnoj stra~i, svetome Vlahu koji nije samo uvar nego i utemeljitelj grada, te ga krijepi svojom svetoau. Govori i o crkvenim sve anostima, procesijama i relikvijama koje uvaju srednjovjekovnu simboliku, ali se bogate i novim elementima koji legitimiraju svjetovne institucije vlasti. ak i injenica da, kako ka~e Diversi, kue izgledaju kao da su  sve zasnovane i sagraene od iste grae, od istog graditelja i gotovo u isto vrijeme ima simboli no zna enje. Ujedna enost koja daje prednost ljepoti cjeline simbolizirala je zna enje zajednice, njezin mir i sklad. U djelu se o ituje i politi ka poruka o sretnom gradu zahvaljujui vlasti koja se temelji na graanskim vrijednostima i osigurava mir, red, zdravlje, napredak i slogu, uz pomo nebeskoga zaatitnika, svetoga Vlaha. Diversijev Dubrovnik, grad koji u~iva  slast slobode , koji se s njome poistovjeuje, arhetip je grada uope. Kada govori o politi kom ureenju, Diversi se naslanja na tradiciju traktata o upravi, takoer raairenu u srednjem vijeku. Na jednostavan na in objasnio je razne vrste vlasti, temeljem Aristotela i politi ke prakse svoga vremena. Dubrova ku vladavinu ne naziva ni aristokracijom ni oligarhijom, ve politejom, gradskom republikom. Pojam politeje sveo je na mjeru dubrova ke stvarnosti u kojoj se na vlasti ne smjenjuju svi, ve samo vlastela. Temeljni kriteriji prema kojima je odredio Dubrovnik kao gradsku republiku jesu ravnopravnost glasova vlastele, smjenjivost slu~benika, vei broj osoba u pojedinim slu~bama i ograni enje vlasti zakonom. On vrlo to no primjeuje distinkcije u pojmu graanstva. Naime, dubrova ki graani po roenju, kao i oni koji su stekli graansko pravo imali su od toga brojne koristi i povlastice, ali ne i punopravno graanstvo, kako ga definira aristotelijanska tradicija. Samo su vlastela imala punopravni civitet, koji uklju uje i politi ka prava. Iako i sam pu anin, Diversi dijeli ope uvjerenje da su pu ani stvoreni za obavljanje ni~ih poslova, a ne za vladanje. Dosta je pa~nje posvetio i vrhovnoj vlasti ugarskog kralja koju smatra viae zaatitom nego pravom vlasti. Po Diversijevim rije ima, vlast u Dubrovniku nije kraljevska, jer kralj nikoga ne aalje da u njegovo ime vlada, nego ovi trgovci koji u~ivaju naslov plemia, obnaaaju svakovrsnu vlast u gradu. Doista, dok su mnogi europski gradovi gubili autonomiju i utapali se u monarhisti kim dr~avama, u Dubrovniku su se te dvije vlasti nadopunjavale na takav na in da je grad sa uvao samostalnost i dr~avnost, pod zaatitom ugarske krune. Tako dobro ureena vlast bila je sposobna prevladati sve krize, od pomora kuge do ratova i politi kih tjesnaca, kako primjeuje Diversi. Graanske, svjetovne vrijednosti, spojene su u toj slici s vjerskima koje im daju legitimaciju. U svakodnevici, taj je sklad urodio procvatom gospodarstva, jer su poduzetnici bili osigurani zakonima, pravdom u poslovanju, subvencijama, ugovorima i nadzornim slu~bama. Diversi nam je pred o i iznio grad koji je vrio poduzetniatvom, mali jadranski emporij koji je naaao mjesto u okviru meunarodne sredozemne trgovine. Trgovina kojom je grad bio pro~et, pro~ela je i ovo djelo. Trgovina je omoguila izuzetno bogaenje pojedinaca i opine, a iz toga je proizlazio procvat grada na svim podru jima. Nijedna druga grana privrede nije se niti pribli~no mogla mjeriti sa zna enjem trgovine i to velike trgovine na Sredozemlju. U njegovo je vrijeme sve viae brodova kretalo iz dubrova kih brodogradiliata na svoje sredozemne puteve. Bilo je to vrijeme graana, ljudi uronjenih u aktivni ~ivot, bliskih zemaljskim dobrima, vrijeme koje je visoko vrednovalo rad i djelotvornost. Kao ato ka~e Diversi, svi su trgovali, svi su okretali neki kapital, od par nov ia do velikih bogatstava. Ta je etika vrednovala stjecanje bogatstva kao vid brige za obitelj i zajednicu, jednako kao i politi ki anga~man. Vlastela se joa nisu po ela povla iti u rentijerstvo, naprotiv, bili su djelatniji nego ikada prije ili poslije. Ipak, zemljiani posjed bio im je vrlo va~an, jer je omoguavao siguran solidan prihod, pa su velik dio kapitala ulagali u zemlju. Upravo u vrijeme kada Diversi piae o tome, manufaktura, koju je 1419. uspostavio Petar Pantela iz Piacenze, do~ivljavala je svoj puni cvat. U taj su se posao uklju ili brojni Dubrov ani, od najbogatijih, koji su ulagali kapital, do brojnih radnika u raznim stupnjevima proizvodnje. Sve do aezdesetih, donekle i do osamdesetih godina 15. stoljea i Republika i pojedinci bogatili su se na toj proizvodnji. Upoaljavanje vlastitih ruku u Diversijevo vrijeme joa se nije smatralo nedostojnim plemstva. Joa se nisu bili  uzoholili kao ato je to kasnije primjetio Benedikt Kotruljevi. Joa ih nije bilo pogodilo ni demografsko nazadovanje, atoviae, upravo su u 15. stoljeu do~ivjeli demografski bum. Upravo su oni nosili lavlji dio velike, najunosnije trgovine. Diversi vlastelu zove  trgovcima koji u~ivaju naslov plemia i isti e da se bave velikom trgovinom u balkanskom zaleu i u sredozemnim lukama. I ina e je osobit naglasak stavio na pomorsku sastavnicu dubrova ke privrede, kazavai da se Dubrovnik ne bi mogao niti prehraniti niti izgraditi bez prometa brodovlja. To se usmjerenje izvanredno dobro poklopilo sa uzmahom rudarstva u zemljama zalea. Veze sa zaleem takoer su bile va~an izvor dubrova koga bogatstva, no ukupnost dubrova ke trgovine mo~e se razumjeti samo u kontekstu itavog Sredozemlja. Diversi ka~e da su Dubrov ani trgova kom umjeanoau i poduzetniatvom uspjeli siromaatvo svoga kraja pretvoriti u prednost. Zgra~ajui se, s pozicija svog humanisti kog svjetonazora, on ka~e: Ako se smije rei, oni bjelodano vjeruju i sude da je srea u bogatstvu i sva vrlina u stjecanju i pohlepnom gomilanju. Nesvjesno, svojom je kritikom posvjedo io ono o emu se doista i radilo: merkantilizam. Tako je on svojom humanisti ki inspiriranom pohvalom Dubrovnika u 15. stoljeu postao nezaobilaznim svjedokom ranog merkantilizma u tom bogatom, trgova kom, pomorskom gradu. Uz osobna zapa~anja i zbilju dubrova kog ~ivota koja ga je okru~ivala, Diversijevo djelo je oblikovalo i knji~evno nasljee. Naime,  Opis Dubrovnika uklapa se u srednjovjekovni ~anr pohvala gradovima, laudes civitatum, popularan osobito u gradovima s jakom anti kom i ranosrednjovjekovnom tradicijom, kao ato je to Dubrovnik. Diversi je sasvim sigurno itao takva djela, primjerice Brunijevo djelo  laudatio Florentinae urbis iz 1404. ili "De Magnalibus Mediolani" Bonvesina de la Rive iz 1288. godine. To je o ito ve iz kompozicije njegova  Opisa Dubrovnika . Slijedio je sve motive poznate iz brojnih srednjovjekovnih pohvala gradova, ak i njihov redoslijed: pripovijeda o porijeklu, prikladnom polo~aju, dobrom i zdravom zraku, obilju vode, opskrbi hranom, veli anstvenoj izgradnji, brodovlju, politi kom ureenju, sudstvu, biskupskom primatu i crkvenom ustroju, kraanskoj pobo~nosti pod zaatitom svetoga patrona i moi, djelatnosti graana, brizi za siromaane i potrebne, graanskome moralu, o miru i slobodi, bogatstvu i srei grada. On izrijekom govori o savraenom gradu, sa savraenim slu~bama. Na nekim mjestima je progovorio i o nali ju te idealizirane slike, no, slijedei zakone laudes, uglavnom je namjerno izbjegavao kritiku (osim kad se radilo o stvarima koje su njega izravno doticale).  Ako u Dubrovniku ima ili e biti atogod krivo, okanio sam se mogunosti da o tome piaem, jer sam sebi u pripovjeda ku du~nost stavio da govorim i opisujem dobro i istinito, emu sam po naravi sklon, ka~e on. E. Occhipinti nazvala je takve slavljeni ke zapise formom izmeu sjeanja i ~elja, kroz koju slika o gradovima postaje mjeaavinom onoga ato jest i onoga ato pojedinac koji piae do~ivljava i ~eli. Takav je i Diversijev Dubrovnik, ne samo dokumentaristi ki opisan nego i emotivno do~ivljen, u odnosu ljubavi i mr~nje. Diversi je dao osobnu, vrlo subjektivnu, a time i dojmljiviju i ~ivlju sliku grada. Kao pravi humanist, usredoto en na vlastitu osobu, u pohvalu gradu ugradio je i pohvalu sebi koja krije prijekor prema tom istom hvaljenom gradu i njegovoj idealnoj vlasti. U vremenu dominacije politike i njezine afirmacije kao prve i vrle discipline, ~udnja za slavom, trijumfima i lovorovim vijencima bila je logi na posljedica. Iz svijeta politike i vlasti astohleplje je stiglo i u svijet stvaralaatva, postajui jednim od njegovih obilje~ja. Izvanjski dojam bio je va~an, a on nije nu~no morao biti odraz stvarne vrijednosti, nego esto .0l n 4 < F h l Xbrln^`񳤳wwwgwgwR)jhNphO0JCJUaJmHsHhNphO6CJaJmHsHhNph;^CJaJmHsHhNphsCJaJmHsHhNphbCJaJmHsHhNphO#lCJaJmHsHhNph#jCJaJmHsHhNph5CJaJmHsHhNph:5CJaJmHsHhNphCJaJmHsHhNphOCJaJmHsH .0 l "X,n7;;;;;@CP2Zgg 9r @d1$gdNp$ @da$gdNp @d`gdNp @dgdNp$ @da$gdNpޫ  ` zPR "~&r*TDRpz񠑂rcThNphYCJaJmHsHhNphpCJaJmHsHhNphO6CJaJmHsHhNphnCJaJmHsHhNphdyCJaJmHsHhNphG5CJaJmHsHhNph;^CJaJmHsH)jhNphO0JCJUaJmHsHhNph*ECJaJmHsHhNphcCJaJmHsHhNphOCJaJmHsH z|~R|~" 6 t ! !J!\!!!!"@#D#j####l$$V%x%~%%񑠑sddhNphoRCJaJmHsHhNphW CJaJmHsHhNph CJaJmHsHhNphuCJaJmHsHhNphqCJaJmHsHhNphqJCJaJmHsH)jhNphO0JCJUaJmHsHhNphw_CJaJmHsHhNphcCJaJmHsHhNphOCJaJmHsH$%&&&6(8(*"***R,T,V,X,../(2*2l444466h7j7l7n77770848V8⾯ssdUhNph]CJaJmHsHhNph_CJaJmHsHhNph\GPCJaJmHsHhNphMCJaJmHsHhNphCJaJmHsHhNphjCJaJmHsHhNphcCJaJmHsH)jhNphO0JCJUaJmHsHhNphqCJaJmHsHhNphOCJaJmHsHhNphf}CJaJmHsH!V8n888R9n9999F:H:|:::;;;;;;t==>sdsPs@shNphV6CJaJmHsH'hNphVCJaJhmHnH sHtH hNphICJaJmHsHhNphVCJaJmHsHhNphqACJaJmHsHhNphCJaJmHsHhNphj5CJaJmHsH)jhNphO0JCJUaJmHsHhNph]CJaJmHsHhNph_$CJaJmHsHhNph_CJaJmHsHhNphOCJaJmHsH>>>>?8?@@@@@@TBVBCCCDVDDG G:G@GGGGGIIJKL L6LHLMNNOPۼۭ۞ۭۼۊvvۊۊ'hNphoCJaJhmHnH sHtH 'hNphVCJaJhmHnH sHtH hNphsCJaJmHsHhNphE CJaJmHsHhNphjJCJaJmHsHhNphV6CJaJmHsHhNphVCJaJmHsH)jhNphV0JCJUaJmHsH'PP&Q.SSUFUUU YlYZ*Z,Z.Z2Z^^Dbpd³³³¤”p[pG'hNphQs@suuwwzz{{ô{l{]{N]N]N]hNphCWCJaJmHsHhNph$,CJaJmHsHhNphn$bCJaJmHsHhNph<^CJaJmHsHhNphVCJaJmHsH4jhNphV0JCJUaJhmHnH sHtH hNph6CJaJmHsH'hNph6CJaJhmHnH sHtH 'hNphCJaJhmHnH sHtH 'hNphVCJaJhmHnH sHtH g{{{J{L{68:F6444$ @da$gdNp @d`gdNp @d`gdNp$ @da$gdNp @dgdNpچކDF<xzӿ⿔eQBhNphrCJaJmHsH'hNphrCJaJhmHnH sHtH 4jhNph<^0JCJUaJhmHnH sHtH 'hNphz1CJaJhmHnH sHtH 4jhNphm0JCJUaJhmHnH sHtH hNph<^6CJaJmHsH'hNph<^CJaJhmHnH sHtH hNph%CJaJmHsHhNph<^CJaJmHsHhNph:CJaJmHsHz|b246:<\ :RǬǝpaapRChNphnCJaJmHsHhNpha>CJaJmHsHhNph!lCJaJmHsHhNph DCJaJmHsHhNphOCJaJmHsHhNphBCsCJaJmHsHhNphqACJaJmHsH4jhNph<^0JCJUaJhmHnH sHtH 'hNph<^CJaJhmHnH sHtH hNph<^CJaJmHsH)jhNph<^0JCJUaJmHsH6L":֬ج FHJXl̮@BJ⦖r^C^4jhNphO0JCJUaJhmHnH sHtH 'hNphOCJaJhmHnH sHtH hNph,d=CJaJmHsH)jhNphO0JCJUaJmHsHhNph6CJaJmHsHhNphCJaJmHsHhNph.uCJaJmHsHhNphnCJaJmHsHhNphSCJaJmHsHhNphOCJaJmHsHhNphnKCJaJmHsH4Բ:<jnpDZLîrן׮^'hNph CJaJhmHnH sHtH hNphnKCJaJmHsHhNph=sCJaJmHsHhNphLCJaJmHsHhNphOCJaJmHsH)jhNphO0JCJUaJmHsH'hNph CJaJhmHnH sHtH 'hNphOCJaJhmHnH sHtH 'hNph9CJaJhmHnH sHtH $­žvggXCX)jhNph[[0JCJUaJmHsHhNph[[CJaJmHsHhNphnKCJaJmHsH'hNphvCJaJhmHnH sHtH 'hNphECJaJhmHnH sHtH hNphECJaJmHsH)jhNphO0JCJUaJmHsHhNphOCJaJmHsH'hNphOCJaJhmHnH sHtH 4jhNphO0JCJUaJhmHnH sHtH 0Zn@BD|Tb&(*B"뙊ufuWhNphoCJaJmHsHhNphc]CJaJmHsH)jhNphE0JCJUaJmHsHhNphMCJaJmHsHhNphECJaJmHsH4jhNph[[0JCJUaJhmHnH sHtH 'hNph#CCJaJhmHnH sHtH 'hNphnKCJaJhmHnH sHtH 'hNph[[CJaJhmHnH sHtH "BXblXZR hlrjl8RȹȤȕwwgRg)jhNphO0JCJUaJmHsHhNphO6CJaJmHsHhNph CJaJmHsHhNphBCsCJaJmHsHhNphOCJaJmHsH)jhNphE0JCJUaJmHsHhNphoCJaJmHsHhNphECJaJmHsH'hNphoCJaJhmHnH sHtH 'hNphECJaJhmHnH sHtH R6B\^ T24dnD8 ޸o```LJLU'hNphCJaJhmHnH sHtH hNphCJaJmHsH)jhNphx70JCJUaJmHsH)jhNphO0JCJUaJmHsHhNphF?CJaJmHsHhNphO6CJaJmHsHhNphOCJaJmHsH,jhNphO0JCJU]aJmHsHhNphOCJ]aJmHsH"hNphO6CJ]aJmHsHtek ljuatura koja je skrivala nedarovitost. Pogibeljni mamac slave bio je toliko jak da je znao umjesto vrijednosti iznjedriti praznu slatkorje ivost, kienost bez pokria. Priznanje, nagrade, vanjski simboli slave obuzeli su mnoge humaniste. Slava postaje te~nja vremena koju mnogi nimalo ne skrivaju, a primjetna je i kod onih koji je pokuaavaju sakriti. Humanisti su sebe smatrali uskrisiteljima slavne proalosti i svjetlom svoga vremena, a stvarnost je bila takva da su naj eae obijali pragove gradskih kancelarija i vojvodskih dvorova u potrazi za poslom. Iz neuta~ene ~udnje za priznanjem i slavom, proizlazilo je duboko razo aranje i nezadovoljstvo, koje se mo~e smatrati karakteristi nim za psiholoaki lik humanista. Tako je bilo i s Diversijem, koji je smatrao da dubrova ka sredina nije doli no vrednovala njegove vrline i znanja. Koliko god se trudio ukazati vlastima na svoj humanisti ki ornat, upiti mentalitet i dodvoriti im se, oni nisu reagirali na o ekivani na in, ostavljajui ga razo aranog. U  Opisu Dubrovnika , kao i u retori kim formulama skromnosti u govorima odr~anim u dubrova koj katedrali, nailazimo na izravne optu~be i poluskrivene prigovore dubrova kim vlastima koje su ga, po njegovu mialjenju, optereivale nepotrebnim poslovima, te se zbog toga nije mogao posvetiti studijima onoliko koliko je htio. U tim odlomcima ne o ituju se samo knji~evni modeli i opa mjesta nego i ~iv ovjek koji daje oduaka svojim osjeajima, mjeaavini nadanja i razo aranja. I sam o sebi govori kao o ovjeku od krvi i mesa, uzdrmanom sudbinom, razo aranom prijemom na koji je naiaao u Dubrovniku. Koliko god se trudio svojim se djelom dodvoriti senatorima i skloniti ih na veu plau i ustupke, u trenucima je podlijegao mjeaavini samohvale i o aja. Joa u govoru kojeg je 1439. odr~ao na zaduanici za Alberta Habsburakog odaslao je otrovnu strelicu prema vlasteli spominjui  proste i neuke ljude koji kleveu kralja, kojima bi bilo bolje da sluaaju pametnije ljude od sebe i da se, obuzdavai lajave i la~ljive jezike, idu baviti svojim trgova kim posliima . Govorei  O e, oprosti im, jer ne znaju ato ine. , ipak je odlu io dovraiti svoje djelo. Tu~i se na napornu pouku u akoli i na to da za prijatelje i umni rad ima vremena samo nedjeljom i nou. Nikada nije pre~alio izjalovljenu nadu da e se moi posvetiti samo latinskom jeziku i lijepim znanostima, dok e neki drugi u itelj pou avati osnove gramatike i talijanski. Da se postupilo po njegovim zaslugama,  iznevjerila nada, u koju se pouzdavao, da e mnogi Dubrov ani svraiti nauke , dodao je, ne bez zlobe. I kada se ~ali na Morlake koji mu svojim ~amorom ometaju nastavu, kada u~iva u povlaatenom mjestu u procesiji ili pati zbog toga ato mlado~enje zaboravljaju poslati u iteljima tortu, kuhanu kokoa, svinjsku hladetinu i vino, on nam postaje blizak kao ovjek i grad koji opisuje otkriva nam se duboko pro~et iskustvom pojedina nog ~ivota. Stvarnost u retori kom ornatu Stvarnost probija u Diversijeve pohvalne govore na nekoliko na ina. Govorei o pothvatima dvojice kraljeva, izabrao je one koji su najviae utjecali na sudbinu Dubrovnika, ugarskog kraljevstva i kraanstva. U Sigismundovu pohvalu naveo je zaatitu kraanstva, ratove protiv husita i Turaka, Nikopoljsku bitku i dolazak u Dubrovnik, koncile u Konstanzu, Bazelu i Pizi, suzbijanje raskola papinstva, te krunidbu za rimskog cara. Nije zaboravio ni svoju domovinu Italiju, pa spominje milansko vojvodstvo i vladavinu obitelji Visconti, rat za Chioggiju, papinsku politiku i rodni grad Luccu kojeg je Sigismund obdario privilegijama na putu za Rim gdje ga je ekala carska kruna. Alberta je, pak, nahvalio kao pripadnika slavne dinastije Habsburg, roaka francuskih kraljeva i Sigismundova dostojnog nasljednika. }elei odagnati pritajene bojazni svoga sluaateljstva o buduim odnosima s kraljem, naglaaavao je kontinuitet na prijestolju. Uaima sluaatelja uputio je rije i koje su ~eljeli uti: da e novi kralj biti dobar prema vjernom gradu Dubrovniku i uvati njegove privilegije. Sli no je postupio i nakon Albertove smrti, uvjeravajui Dubrov ane da e budui kralj dovraiti naume pokojnoga, to jest savladati Turke i donijeti mir i spokoj Dubrova koj Republici. Raspolo~enje prisutnih Diversi je osobito podizao izjavama o iznimnoj ljubavi ugarskih kraljeva prema Dubrovniku, najdra~em meu svim gradovima kraljevstva. Ako ne drugim hvalama, ovime je sigurno pokretao duae sluaa a u ~eljenom smjeru. Vladarsku naklonost Dubrov ani su stekli neupitnom odanoau i vjernoau u dobru i u zlu. Pri u o tome po eo je od po etka, od kralja Ludovika, kojeg su preci prisutne vlastele izabrali za svoga vladara  kad su se odijelili od Venecije i ostali bez pastira, sigurnosti i uto iata . Pohvalio je njihovu odanost kraljicama u vrijeme dinasti ke krize, otpor prema Ladislavu Napuljskom i vjernost Sigismundu u svakom trenutku, pa i onda kada je bio u zarobljeniatvu. Oduprli su se svakome tko je ~elio zavladati njihovim gradom i umjesto ugarskih zastava izvjesiti svoje. Zbog toga su se kraljevi prema njima ponaaali ne kao  gospodari prema robovima ili podanicima, ve kao jednaki prema jednakima i pravi prijatelji prema pravim prijateljima . Vrijedno je napomenuti da je u govorima posveenima kralju Sigismundu i Albertovoj krunidbi Diversi govorio o Dubrovniku kao o gradu i opini. Nasuprot tome, u posljednjem govoru dosljedno koristi naziv republika, te naglaaava politi ku autonomiju i prvenstvo vlastele. Naziv res publica za Dubrovnik prvi puta se spominje 1385. godine. Dvadesetih godina 15. stoljea naziv republika, Respublica et civitas Ragusii postaje jasnom odrednicom dr~avnosti. Upravo u vrijeme Diversijeva slu~bovanja, taj naziv po inje prevladavati i u diplomatskoj komunikaciji. Dubrovnik u to vrijeme viae nije bio samo autonomna komuna nego dr~ava sa svim prerogativima. Privilegiji ugarskih kraljeva i njihova zaatita omoguili su nesmetani razvoj Republike, pa velike rije i o ljubavi, koliko god bile pateti ne, zapravo nisu pretjerane. Po Diversijevim rije ima, kraljevsku ljubav prema Dubrov anima poticale su i njihove zasluge za zaatitu katoli ke vjere i pokratavanje susjednih  raskolnika i heretika . Bilo je to vrijeme velikih teritorijalnih proairenja Republike u Primorju i Konavlima, gdje su dubrova ke vlasti svesrdno podupirale katoli anstvo. Svime time Dubrov ani su, po Diversijevu mialjenju, itekako zaslu~ili posebnu milost kraljeva Ugarske i mogli joj se nadati i dalje. Pogrebni govor Albertu okon ao je nadom u kontinuitet te naklonosti: grad je imao zaatitu Ludovika, kraljica Marije i Elizabete, Sigismunda i Alberta, pa isto mo~e o ekivati i od buduega kralja. Albertove sukobe s eakim husitima i poljskim kraljem oko krune svetog Vjenceslava prikazao je kao borbu za kraanstvo i poprili no iskitio tu zgodu. Njegova je dubrova ka publika zacijelo radije sluaala pri u o kraljevoj pobo~nosti i ~aru borbe protiv hereze nego o dinasti kim interesima koji su ga odvla ili daleko od ugarskog kraljevstva. Naime, od po etka 15. stoljea u kraljevstvu je rasla tjeskoba zbog prodora osmanlijskih eta. Sigismundov nikopoljski poraz i Albertov neuspjeh u Smederevu ugrozili su nadu koju su Dubrov ani i drugi podanici polagali u zaatitu ugarske krune. To se posve jasno dade ia itati izmeu redova Diversijevih govora, bez obzira na kitnjaste rije i u koje je uvio opu beznade~nost. Nakon kraljeve smrti snu~deno je progovorio o gubitku nade koju su u njega polagali sav kraanski svijet i papa, sva njegova kraljevstva i Dubrova ka Republika. Njegovi su se sluaatelji nakon obreda zacijelo mirno raziali kuama, u~ivali u objedu i poslijepodne otvorili duane, bez panike, ali ne i bez bojazni. Velike nevolje slutile su se u Ugarskoj i Hrvatskoj, pa je i mala Republika imala sve razloge da strepi za svoju budunost. Diversi u pohvalama nipoato nije zaobilazio prisutnu vlastelu i besprimjerno im se dodvoravao. Ne samo u ~elji za osobnim probitkom, nego i zbog priklanjanja ideji o aristokraciji, u potpunosti je podr~avao politi ku i druatvenu isklju ivost vlastele. Nasuprot idealu plemstva duha i plemenitosti kao svojstva osobe, on je uznosio vrijednost druatvenog reda i hijerarhije. Dubrova ke senatore usporeivao je s Rimljanima i isticao anti ke uzore njihovih vrlina i na ina ~ivota. Njegov stav valja razumjeti iz dvaju odreenja druatvene pozicije humanista. Prije svega, mnogi su od njih bili ovisni o slu~bi, a time i o vlasti. Takav polo~aj nerijetko je budio potrebu za pohvalom te vlasti, osobito u onih koji nisu baa mogli tako lako nai drugi posao. Upravo je zato pohvala i postala jedan od glavnih ~anrova toga vremena. Sve ani govori koje je odr~ao u po ast kraljeva bili su viae lokalna druatvena prigoda nego bilo ato drugo. Shvaajui to, Diversi nije atedio komplimente, u ~elji da polaska svojim poslodavcima i da time poboljaa svoj polo~aj. Osobito je istaknuo dubrova ke poslanike kralju, hvalio njihove vrline, viteake naslove i ugled koji su u~ivali na dvoru. Nekoliko je puta ponovio da su oni imali pravo sjediti u kraljevoj nazo nosti, jer su se time o ito izuzetno di ili u gradu. Ugledne dubrova ke diplomate, senatore i samoga nadbiskupa prizivao je kao svjedoke kraljevih vrlina, kako bi dobio priliku de pohvali njihove vlastite i pridobije njihovu naklonost usporedbama s anti kim pravednicima. Humanisti ki pogledi na plemstvo bili su i ina e prili no slojeviti i proturje ni. Poggio Bracciolini mogao je bacati rukavicu u lice plemstvu zahvaljujui dobroj poziciji u demokrati nom firentinskom druatvu. No, humanizam u cjelini nije dovodio u pitanje druatveni red  najveim je dijelom ostao zauzet intelektualnim, duhovnim stvarima. Duhovna srodnost, koja je povezivala humaniste, ruaila je druatvene prepreke meu njima, ali samo na razini umjetnosti i osobnog prijateljstva. Rani humanisti, osobito talijanski, nisu otiali dalje, u smjeru neke radikalne ideje o promjeni druatvenog reda. Time su se ozbiljnije zanimali tek kasniji humanisti sa sjevera, primjerice Erazmo Roterdamski i Thomas More, ali i oni samo teoretski. Tek je  reformisti ki humanizam nastojao provesti tu misao u druatvenu stvarnost. No, dubrova ko druatvo 15. stoljea bilo je stabilno, strogo hijerarhizirano druatvo, u kojem je jednakost mogla postojati samo u sferi duha i stvaralaatva. Diversijeva djela danas `to nam danas govori jedna mala pohvala srednjovjekovnom Dubrovniku i nekoliko prigodnih govora odr~anih u dubrova koj katedrali u 15. stoljeu? Daje li tim tekstovima zna aj samo ar starine ili mo~da u sebi uvaju neke odgovore na pitanja o tome vremenu koje drugi izvori uskrauju? Svaki izvor znade ispri ati zanimljivu pri u onome koji znade pitati, pa tako i  Opis Dubrovnika i tri, samo naoko bezna ajna i akolska retori ka sastavka. Ta su djela bila namijenjena kremi petnaestostoljetnog Dubrovnika, ali imala su ato rei i kasnijim naraatajima. Ona pripovijedaju o stilu, ukusu vremena, knji~evnom stvaralaatvu i obi ajima. Otkrivaju tanahne niti meuljudskih odnosa, osjeaje, vrijednosti, interese i preokupacije dubrova koga druatva i jednog ovjeka, dubrova kog u itelja, osrednjeg u enjaka, Filipa de Diversis. I sami ~anrovi: pohvala gradu i humanisti ki govori, bremeniti su zna enjem, osobito danas, kad nas medij humanisti kih disciplina ponovo u toj mjeri zaokuplja. Humanisti ka komunikacija odvijala se preko knjiga, poslanica, epigrama i govora, kako privatna tako i javna. Putem tih medija, blisko vezanih sa stvarnoau, a i s humanisti kim konceptom slave, u eni ljudi pretresali su teme koje su ih zanimale ili tiatile i utjecali na javno mnijenje. Zato su te forme va~an izvor za poznavanje druatvenih i kulturnih prilika, bez obzira na knji~evnu vrijednost pojedina nih ostvarenja. Bez sumnje, danaanjem je itatelju humanisti ka retorika po mnogim svojstvima tua. Nekada tako djelotvorni ukrasi i retori ke forme na nas katkada proizvode upravo suprotan u inak. `kolski slo~ene govore, elegantne stilske figure preuzete od klasi nih uzora, te obilje ukrasa i toposa humanisti ki govornici i njihovi sluaatelji smatrali su vrlo otmjenim i u enim, dok se danas ti isti sastavci mogu doimati izvjeata enima i liaenima iskrene osjeajnosti. No, razlika u do~ivljaju zna i da nam te rije i, osim o vlastitom vremenu i vrijednostima, progovaraju i o naaem vremenu i njegovom ukusu. Intrigantno je razumjeti estetiku i komunikacijske kodove jednog materijalno i duhovno toliko ~ivog i nemirnog vremena, pogotovo u svjetlu humanisti kih pitanja o odnosu sadr~aja i forme, koje postaje jedno od klju nih pitanja danaanjeg razmialjanja o humanisti kim disciplinama. Estetska, epistemoloaka i komunikacijska svojstva omiljelih ~anrova toga vremena imaju paralele s danaanjim promialjanjima retorike. Neke trajne ideje i navike zapadnog uma roene su u humanizmu i na njima su velikim dijelom utemeljene tekovine modernizma, no vrijednosti toga vremena nude i druge mogunosti. Stoga se nova promialjanja o jeziku, povijesti i mogunostima spoznaje nu~no vraaju tom ishodiatu i u njemu tra~e odgovore na nova pitanja. Novo promialjanje humanisti kih diskursa dio je neophodne potrage za novim ustrojem humanisti kih diskursa naaeg vremena. Odvajajui se od modernisti ke ideje neprekinutog napretka, naae vrijeme ponovo tra~i i afirmira pamenje i svijest o kontinuitetu. Protivno modernisti kom  oslobaanju od proalosti i hodu u svijetlu budunost , renesansa je svoju stvarnost razumjela, ali i gradila na temelju proalosti. Po tome je ona bliska danaanjem vremenu koje uspostavlja novi odnos proalost-sadaanjost, smatrajui da novo ne postoji bez povijesti. Postmoderna pitanja o odnosu retorike, lingvistike, knji~evnosti, povijesti i drugih znanja aktualizirala su ta razmialjanja renesanse. Povijest viae nije puka ilustracija niti se retori ko oblikovanje smatra protivnim povijesnom istra~ivanju. Mo~e se rei da se otialo i korak dalje u promialjanju odnosa ljudskosti i govora. U antici i humanizmu idealnim se ovjekom smatrao govornik, dok postmoderna, uz vjeatinu oblikovanja i prenoaenja vlastitih misli, osobito naglaaava dijalog, to jest sugovorniatvo. Ideal ne predstavlja viae samo znanje i u~itak u njemu, nego i sama komunikacija. ovjek ne mo~e biti potpun bez glasa drugoga. Glas iz nekog drugog vremena, u ovom slu aju glas Filipa de Diversis, nama govori sasvim neato drugo od onog ato je izrekao svojoj publici, jer ga mi neato drugo pitamo. Neporecivo je da Diversijeva pohvala Dubrovniku nije samo opisala ve je dobrim dijelom i oblikovala sliku petnaestostoljetnog Dubrovnika. Upravo je jedan stranac konstruirao i danas ~ivu predod~bu dubrova kog srednjovjekovlja, koja je tadaanjim, a i kasnijim stanovnicima grada uzdigla je samosvijest i domoljublje. `toviae, njegov je naoko skromni dubrova ki opus postao i ostao jednom od referentnih to ki samoidentifikacije grada. Epilog U odnosu izmeu Filipa de Diversis i dubrova ke vlade o ito je postojalo obostrano nezadovoljstvo. Po vlastitim rije ima, on je zbog toga bio  nasmrt tu~an , no iza svojih je lea ostavio  nepravde i atetu koje je do~ivio u Dubrovniku i  prizvao svoje srce odluci da opiae taj grad. Gledajui kroz prizmu razo aranja na svoj boravak u Dubrovniku, zaboravio je dobru plau koja ga je privukla i s mnogo smisla za dramu pokuaao svrnuti pa~nju Senata na sebe. Bilo je to 1440. godine, kad se joa uvijek nadao poviaici i razumijevanju za njegove, ne baa uspjeane trgova ke poduhvate u Veneciji. Po vlastitim rije ima nije bio stoik, ovjek od kamena, nego ovjek vatrene naravi ija se krv mo~e uzburkati i srce uznemiriti. Nije ~elio rei niata o razlozima zbog kojih je napustio Veneciju i doaao u Dubrovnik, nadajui se joa uvijek potpori glasa kih kuglica vlastele. Onoga koga bi ti razlozi mogli zanimati moli  da se strpi ... dok netko opairnije ne opiae namisao i uspjeh moga ~ivota, te ono ato su ljudi dobili mojim nastojanjem. Bez obzira na njegovu taatinu, samohvalu i dodvoravanje, ove su mi rije i zazvu ale dirljivo, jer neosporno, njegovim smo nastojanjem dobili nezamjenjivo, jedinstveno vrelo podataka o ~ivotu Dubrovnika u prvoj polovici 15. stoljea. On sam, tim se djelom neizbrisivo ubilje~io u povijest humanizma, u povijest Dubrovnika i Hrvatske. I, naali su se neki koji su pridali va~nost onome ato smo svi zajedno dobili njegovim nastojanjem. Rukopisi  Opisa Dubrovnika i govora u slavu kraljeva Diversijev Situs aedificorum, politiae et laudabilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusii (Opis zgrada, dr~avnog ureenja i pohvalnih obi aja grada Dubrovnika), pisan latinskim jezikom, sa uvan je u veem broju prijepisa. Najstariji poznati jest onaj koji se uva u Povijesnom arhivu u Dubrovniku, u ostavatini Ivana Bizzaro. Uz  Opis Dubrovnika sadr~i i Diversijeve govore u ast ugarskih kraljeva Sigismunda Luksemburakog i Alberta Habsburakog 1437, 1439. i 1440. godine (Oratio in funere Sigismundi imperatoris, Oratio in laudem Alberti regis, Oratio in funere Alberti regis), njegovo pismo u rodnu Luccu, te pjesmu koju je u njegovu ast ispjevao kremonski plemi Nikola de Ciria. U Dubrovniku postoje joa dva prijepisa djela, jedan u dominikanskoj, drugi u franjeva koj knji~nici. Oba su rukopisa nastala krajem 18. ili po etkom 19. stoljea. Tri se rukopisa uvaju u Zagrebu, u Arhivu HAZU, iz 18., odnosno 19. stoljea. Medo Puci spominje rukopis kojeg je naaao u Rimu, u biblioteci Visconti i dao prepisati. Za tim je rukopisom Ivan Bo~i tragao u Vatikanskom arhivu i biblioteci, no nije ga naaao. Latinski tekst  Opisa Dubrovnika prvi puta je objavio Vitaliano Brunelli, 1882. godine, prema rukopisu sa uvanom u Zadru, iz druge polovice 18. stoljea. Prijevod Ivana Bo~ia prema zadarskom rukopisu objavljen je 1983. godine, a po njemu je na injen i njema ki prijevod. Transkripciju i hrvatski prijevod djela objavila je Zdenka Janekovi Rmer, 2004. godine, prema rukopisu iz Dr~avnog arhiva u Dubrovniku iz ostavatine Bizzaro. Transkripcija i prijevod spomenutih Diversijevih govora prvi puta su objavljeni 2000. godine, prema istom rukopisu, pod uredniatvom Z. Janekovi Rmer. Te prijevode ponovo objavljujemo u ovom izdanju.  Michael E. Bratchel, Lucca 1430-1494: The Reconstruction of an Italian Republic. Oxford: Clarendon Press, 1995: 32, 88.  Ivan Bo~i, Dve beleake o Filipu de Diversisu. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu 11-1 (1970): 318-329; Vitaliano Brunelli, Introduzione. U: Philippi de Diversis Situs aedificorum politiae et laudabilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusii ad ipsium senatum descriptio. Programma dell'I. R. Ginnasio Superiore in Zara 23 (1879/80): 3; Dennis Hay, Europe in the Fourteenth and Fifteenth Centuries. London - New York: Longman, 1989: 176.  Zdenka Janekovi Rmer, Okvir slobode. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1999: 69-70.  Ivan Bo~i, Pojava humanizma u Dubrovniku. Istoriski pregled II/1 (1955): 8-11; Ivan Bo~i, Filip de Diversis i njegovo djelo. Dubrovnik 3 (1973): 75-80;  Dr~avni arhiv u Dubrovniku (DAD) Lettere di Levante, ser. 27.1, sv. 11: 143 , 177 ; Acta Consilii Maioris, sv. 5: 76', 82, 207; sv. 6: 46, 47; Acta Consilii Minoris sv. 9: 9 ; Ivan Bo~i, Dve beleake o Filipu de Diversisu. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu 11, 1 (1970): 311-329; Bo~i, Filip de Diversis: 77.  Objavljeno u: Filip de Diversis, Dubrova ki govori u slavu ugarskih kraljeva Sigismunda i Alberta. Dubrovnik-Zagreb: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, ur. Zdenka Janekovi Rmer, 2000: 13.  DAD, Acta Consilii Maioris sv. 6: 135; sv. 7: 157; Brunelli, Introduzione: 4; Bo~i. Filip de Diversis: 77.  Bo~i, Filip de Diversis: 78-79.  Holkhalm Hall Library: Holkham Manuscripts. 131. 81  Monumenta Ragusina. Libri reformationum, ur. Josip el i. MSHSM, vol. 29, sv. 5, Zagreb, 1897: 38; Ignacij Voje, Vplivi Italije na aolstvo in s tem povezan kulturni razvoj v Dalmaciji ter v Dubrovniku v srednjem veku. Zgodovinski asopis 37, 3 (1983): 204.  Monumenta Ragusina. Libri reformationum, ur. Josip el i. MSHSM, vol. 13, sv. 2, Zagreb, 1882: 52, 259; Franjo Ra ki, Prilozi za poviest humanisma i renaissance u Dubrovniku, Dalmaciji i Hrvatskoj. Rad JAZU 74 (1885): 135-19, 168-169; Bo~i, Pojava humanizma: 9.  Vladimir Vratovi, Rimska knji~evnost. U: Povijest svjetske knji~evnosti, sv. II. Zagreb: Mladost, 1977: 293; Stjepan Hosu, Srednjovjekovna latinska knji~evnost. U: Povijest svjetske knji~evnosti, sv. II. Zagreb: Mladost, 1977: 348.  Acta Consilii Maioris, sv. 5: 19-20; Ivo Peri, Dva reformna zahvata u akolovanju dubrova ke omladine iz 15. i 16. stoljea. Pedagoaki rad 22 (1967): 220-221.  DAD, Diversa notariae, ser. 26, sv. 12: 181).  Benedikt Kotruljevi, O trgovini i savraenom trgovcu. Dubrovnik: DTS, 1989: 93, 313-319, 325, 419.  Darko Novakovi, Latinsko pjesniatvo hrvatskoga humanizma. U: Marko Maruli  Hrvatski latinisti. Zagreb: `kolska knjiga, 1994: 56-57.  Usporedi: John Rigby Hale, The Renaissance Europe 1480-1520. London, 1985: 284-290; Peter Burke, The Spread of Italian Humanism. U: The Impact of Humanism on Western Europe. London  New York: ed. Anthony Goodman, Angus MacKay; Longman, 1990: 12-14.  uro Krbler, Jakov Buni, Dubrov anin, latinski pjesnik (1469-1534). Rad JAZU 180 (1910): 64, 78; Mihovil Kombol, Povijest hrvatske knji~evnosti do preporoda. Zagreb: Matica hrvatska, 1945: 54; Nikica Kolumbi, Hrvatska knji~evnost od humanizma do manirizma. Zagreb: NZMH, 1980: 39; Janekovi Rmer, Okvir slobode: 188-189.  DAD, Acta Consilii Maioris. sv. 12: 204'.  DAD, Acta Consilii Rogatorum. ser. 3, sv. 54: 16-18; Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808., sv. I. Zagreb: NZMH, 1980: 353; Peri, Dva reformna zahvata: 222.  Greaka ina e u enog humanista, koji je poistovjetio konavoski i peloponeski Epidaur dala je Dubrovniku jedan od njegovih va~nih humanisti kih simbola. Kao ni drugi njihovi suvremenici, Dubrov ani nisu ostali imuni na modu tra~enja anti kog porijekla i okrenuli su se mitskim prostorima Cavtata i Konavala. Stihove u ast Eskulapa ispjevao je joa jedan gost Dubrovnika, ankonitanski humanist Ciriaco di Filippo Pizzicolli, kojeg je na dalmatinsku obalu dovela strast za skupljanjem epigrafskih spomenika. Giuseppe Praga, Indagini e studi sul umanesimo in Dalmazia, Ciriaco de Pizzecolli e Marino Resti. Archivio storico per la Dalmazia 13 (1932): 263-280; Igor Fiskovi, Djelo Filipa de Diversisa kao izvor poznavanju kulture i povijesti Dubrovnika. U: Reljef renesansnog Dubrovnika. Dubrovnik: MH Dubrovnik, 1993: 36-38; Janekovi Rmer, Okvir slobode: 92, 287, 386.  Brunelli, Introduzione: 8; Bo~i, Dve beleake o Filipu de Diversisu: 316.  Milan Reaetar, Pjesme Ivana Lovra Regina, dubrova koga kancelara XV. vijeka. Zagreb, 1901.  Bo~i, Pojava humanizma u Dubrovniku: 11; Janekovi Rmer, Okvir slobode: 287-288.  Nikica Kolumbi, Humanisti ki krugovi kao imbenici nacionalne i europske duhovne integracije. U: Hrvatski humanizam, Dubrovnik i dalmatinske komune. Dani hvarskog kazaliata 17 (1991): 17-27; Ljerka Schiffler, Humanizam bez granica. Zagreb: Hrvatsko filozofsko druatvo, 1992: 25; John Rigby Hale, The Civilization of Europe in the Renaissance. New York: Atheneum  Maxwell Macmillan Canada  Maxwell Macmillan International, 1993: 280-282.  Usporedi: Ernst Robert Curtius, Europska knji~evnost i latinsko srednjovjekovlje. Zagreb: Naprijed, 1998: 94-95, 132.  Mogue je da je Diversi doista u joa nekim prilikama javno govorio u dubrova koj katedrali, no, samo su ova tri govora sa uvana.  Thoma Chersa, Degli illustri Toscani stati in diversi tempi a Ragusa commentario. Padova, 1828: 5-11. Vidi takoer: Brunnelli, Introduzione: 7; Bo~i, Pojava humanizma u Dubrovniku: 10.  Veljko Gortan, Vladimir Vratovi, Hrvatski latinisti, sv. I. Zagreb: Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, knjiga 2. NZMH, 1969: 28.  Janekovi Rmer, Okvir slobode: 312-314.  Fiskovi, Djelo Filipa de Diversisa: 19-53; Vladimir Stipeti, Povijest hrvatske ekonomske misli. Zagreb: Golden marketing, 2001: 103.  Janekovi Rmer, Okvir slobode: 83-88; Renato Bordone, La citt comunale. U: Modelli di citt, Struture e funzioni politiche. Pietro Rossi, ed. Torino: Giulio Einaudi, 1987: 362; Giorgio Chittolini, La citt europea tra Medioevo e Rinascimento. U: Modelli di citt, Struture e funzioni politiche. A cura di Pietro Rossi. Torino: Giulio Einaudi, 1987: 373-374, 379.  Alba Maria Orselli, Simboli della citt cristiana fra Tardoantico e Medioevo. U: La citt e il sacro, a cura di F. Cardini. Milano, 1994: 421-424; Fiskovi, Djelo Filipa de Diversisa: 36-39.  Maja Nodari, Dubrova ka stambena arhitektura XV. i XVI. stoljea. Dubrovnik 4 (1979): 33-59; Nada Gruji, Reprezentativna stambena arhitektura. U: Katalog Zlatno doba Dubrovnika. Zagreb: MGC, 1987: 66-70; Igor Fiskovi, Dubrovnik u mijenama stila 15. stoljea na Jadranu,. U: Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljea. Znanstveni skup uz izlo~bu Zlatno doba Dubrovnika. Zagreb: Znanstvena izdanja MGC, 1991: 28; Z. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 340-343.  Jacques Rossiaud, Il cittadino e la vita di citt. U: L'uomo medievale. Roma-Bari: Laterza, 1987: 159-160.  Elisa Occhipinti, Immagini di citt: Le "laudes civitatum" e le rappresenazioni dei centri urbani nell'Italia centrosettentrionale, Societ e storia, 14 (1991): 50.  Aristotel, Politika. Zagreb: HSL, 1992: 1261 a 30-35, 1261 b 5-15; Janekovi Rmer, Okvir slobode: 17-18.  Janekovi Rmer, Okvir slobode: 77-83..  Alba Maria Orselli, L'immaginario religioso della citt medievale, Ravenna: Mario Lapucci Edizioni del Girasole, 1984: XVI-522; Janekovi Rmer, Okvir slobode: 295-307; Stipeti, Povijest: 105-106.  Fernand Braudel, The Mediterranean Economy in the Sixteenth Century u: Essays in European economic history (1500-1800), ed. Peter Earle. Oxford: Clarendon Press, 1974: 5-8; Fernand Braudel, Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II. Zagreb: Antibarbarus, 1997, sv. 1: 51-74.  Dragan Roller, Naaa prva manufaktura sukna u XV. stoljeu u Dubrovniku. Ekonomski pregled I, 2, 1950: 192-202; Bariaa Kreki, I mercanti e produttori toscani di panni di lana a Dubrovnik /Ragusa/ nella prima met del Quattrocento. U: Dubrovnik, Italy and the Balkans in the Late Middle Ages. London: Variorum, 1980: 707-713; Duaanka Dini Kne~evi, Petar Pantela - trgovac i suknar u Dubrovniku. Godianjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 13, 1 (1970): 87-144; Stipeti, Povijest: 107-110.  Kotruljevi, O trgovini: 157-159; Janekovi Rmer, Okvir slobode: 277-283; Hans Baron, A New Attitude Toward Wealth. u: Molho, Anthony, Social and Economic Foundations of the Italian Renaissance, John Wiley and sons, inc. New York, London, Sydney, Toronto, 1969: 174-182.  Josip Lu i, Gospodarsko-druatveni odnosi u Dubrovniku u Stojkovievo vrijeme (1392-1442). U: Dubrova ke teme. Zagreb: NZMH, 1991: 213; Janekovi Rmer. Okvir slobode: 204.  U historiografiji se desetljeima provla i, po mom mialjenju, promaaena koncepcija o dvije vrste dubrova ke trgovine, kopnenoj i pomorskoj, kao da je to neato ato se uope mo~e razdvojiti. Sve je to jedna, sredozemna trgovina, razmjena roba tra~enih na tr~iatu zapadnih zemalja, odnosno Balkana.  Carl Joachim Classen, Die Stadt im Spiegel der Descriptiones und Laudes Urbium in der antiken und mittelalterlichen Literatur bis zum Ende des Zwoelften Jahrhunderts. Hildesheim  New York 1980; Alba Maria Orselli, Laudes civitatum. u: La storia come storia della civilt. Atti del Memorial per Gina Fasoli, ur. S. i P. Porta. Bologna, 1993: 81-85.  Bonvesin de la Riva, De magnalibus Mediolani. Ed. Maria Corti. Milano: Bompiani, 1974; Leonardo Bruni, Laudatio Florentinae urbis. U: From Petrarch to Leonardo Bruni. Studies in humanistic and political literature. Ur. H. Baron. Chicago: University of Chicago Press, 1968: 218-263  Occhipinti, Immagini di citt: 25.  Usporedi: Gina Fasoli, La coscienza civica nelle Laudes Civitatum, U: La coscienza cittadina nei Comuni italiani del Duecento. Convegni del Centro di Studi sulla Spiritualit Medievale di Todi 11 (1972): 11-44.  Zdenka Janekovi Rmer, Dubrova ki govori Filipa de Diversis: kratka pouka o humanizmu. U: Filip de Diversis. Dubrova ki govori u slavu ugarskih kraljeva Sigismunda i Alberta. Dubrovnik-Zagreb: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, ur. Z. Janekovi Rmer, 2000: 25-29.  Diversi je mislio na odredbu Malog vijea od 29. sije nja 1435. godine, prema kojoj je u itelj Zorzi iz Mantove trebao pou avati osnovnu nastavu  onoliko koliko je potrebno za sastavljanje trgova kih pisama i voenje knjiga , dok je njemu trebala biti prepuatena viaa nastava gramatike i retorike. Acta Consilii Maioris: sv. 5: 19; Peri, Dva reformna zahvata: 220.  Janekovi Rmer, Okvir slobode: 17-18.  Odluke vea Dubrova ke republike, ur. Mihajlo Dini, sv. 2. Zbornik za istoriju jezik i knji~evnost srpskog naroda, Od. III, knj. 21. Beograd: SKA, 1964: 120; Bariaa Kreki, Prilozi unutraanjoj istoriji Dubrovnika po etkom 15. veka Istorijski glasnik 2 (1953): 66; Ilija Miti, Kada se Dubrovnik po eo nazivati Republikom. Pomorski zbornik 25 (1987): 488-491; Foreti, Povijest Dubrovnika, sv. I: 318-319; Janekovi Rmer, Okvir slobode: 88-89.  Richard Tuck, Humanism and Political Thought. U: The Impact of Humanism on Western Europe. London  New York: Longman, ur. Anthony Goodman, Angus MacKay, 1990: 59-63; Peter Matheson, Humanism and Reform Movements. U: The Impact of Humanism on Western Europe. London  New York: Longman, ur. Anthony Goodman, Angus MacKay, 1990: 23-42.  Janekovi Rmer, Okvir slobode: 283-289.  Diversis de Quartigianis, Philippi, de, Situs aedificorum politiae et laudabilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusii ad ipsius senatum descriptio, ur. Vitaliano Brunelli. U: Programma dell'I. R. Ginnasio Superiore in Zara 23, 1879/80, 3-54; 24, 1880/81, 3-48; 25, 1881/82, 3-36.  Filip de Diversis, Opis Dubrovnika, ur. Ivan Bo~i. Dubrovnik. 1983; Filip de Diversis de Quartigianis, Die Beschreibung Dubrovniks zur Zeit des XIV. Jahrhunderts. (s hrvatskog prev. Franc Zakrajaek). V Slovenskih goricah: F. L. Zakrajaek, 1991.  Filip de Diversis, Opis slavnoga grada Dubrovnika 1440, uredila, transkribirala i prevela Z. Janekovi Rmer. Zagreb: Dom i svijet, 2004.  Filip de Diversis, Dubrova ki govori u slavu ugarskih kraljeva Sigismunda i Alberta. Dubrovnik-Zagreb: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, ur. Zdenka Janekovi Rmer, 2000.     PAGE  PAGE 26 b"d"f""" #"#%&&&&*'n(() )))**B*D*ׯxiZiKiKiCJaJmHsHhNph]&CJaJmHsHhNphCJaJmHsH'hNphCJaJhmHnH sHtH 'hNph>CJaJhmHnH sHtH 'hNph]&CJaJhmHnH sHtH 'hNphu0CJaJhmHnH sHtH 'hNphCJaJhmHnH sHtH 'hNph7+CJaJhmHnH sHtH D*T*../f110222424444Z5x5$9d9⹪{iU{A{-'hNph_)CJaJhmHnH sHtH 'hNphlLCJaJhmHnH sHtH 'hNph#NCJaJhmHnH sHtH "hNphO5;CJaJmHsH'hNphOCJaJhmHnH sHtH 4jhNphb 0JCJUaJhmHnH sHtH hNphYCJaJmHsH'hNphb CJaJhmHnH sHtH )jhNphO0JCJUaJmHsHhNphOCJaJmHsHhNphCJaJmHsH455>FR [fnnnnnv6.02@B @d`gdNp @@d`gdNp @d`gdNp @dgdNpd999:Z:\:&<d<>&>R>d>>jBFGHHHHHHH׼딁n_P_E9EhNph 6CJaJhNph CJaJhNphC,CJaJmHsHhNphOCJaJmHsH$hNphOCJaJmHnH sHtH $hNphvpCJaJmHnH sHtH 'hNphvpCJaJhmHnH sHtH 'hNph:CJaJhmHnH sHtH 4jhNphO0JCJUaJhmHnH sHtH 'hNph_)CJaJhmHnH sHtH 'hNphOCJaJhmHnH sHtH HH I I&I.I2IBIIIIIIJKKKMOOJP`PRX [\]*]꾫o\oMohNphOCJaJmHsH$hNphOCJaJmHnH sHtH 'hNphOCJaJhmHnH sHtH $hNphtsCJaJmHnH sHtH (hNph)0JCJaJmHnH sHtH $hNphOCJaJmHnH sHtH hNphOCJaJmHsH!jhNph]0JCJUaJhNph 6CJaJhNph CJaJhNph]CJaJ*]V] ^^aDdNdfffgPg`gi irj~jll^m`mbmnnnn⺦tt_P_PhNphYCJaJmHsH)jhNphO0JCJUaJmHsHhNph8RVCJaJmHsHhNphxCJaJmHsH'hNphxCJaJhmHnH sHtH 'hNph!wCJaJhmHnH sHtH 'hNphvpCJaJhmHnH sHtH 'hNphOCJaJhmHnH sHtH hNphOCJaJmHsHhNph!wCJaJmHsHnnnnnr4svyH{||n}68BpȎ,02BϿϰϜϜϜϰ~o`QAQhNphtB5CJaJmHsHhNph[q CJaJmHsHhNphBUCJaJmHsHhNphnCJaJmHsHhNphwtCJaJmHsHhNpha>CJaJmHsH'hNph"zCJaJhmHnH sHtH hNphUlCJaJmHsHhNph"z>*CJaJmHsHhNph"zCJaJmHsHhNph\-CJaJmHsH$hNphOCJaJmHnH sHtH BBDFvxܫޫǸ}hhhh]J%jh;nh@eQ0JUmHnHsHhNphf;\CJaJ)jhNphf;\0JCJUaJmHsHh?h?6CJaJmHsHh?CJaJmHsHhNphf;\6CJaJmHsHhNphf;\CJaJmHsHhNphpCJaJmHsHhNphjrCJaJhNphjr;CJaJmHsHhNph[q CJaJmHsHhNphjrCJaJmHsH*,ܫޫҬ\"db$>b¿$a$gdVgd]G&$a$gd]G& @d`gdNp @dgdNp @d`gdNp$ 9r @d1$a$gdNp ,.¬ҬԬ8 n \^"$>ʱ,>bdfβ:L*æ~~n~nh;nh@eQhmHnH sHtH h;nh@eQ6mHsHh;nh@eQmHsH!jh;nh@eQ0JUmHsHh@eQmHnHsH%jh;nh@eQ0JUmHnHsHh;nh@eQhmHnHsHtH "h;nh@eQ6hmHnHsHtH h;nh@eQ6mHnHsHh;nh@eQmHnHsH+*PRz޴ 0xȶ$`bd޷ǷǷǷNj~p~`~`~~Th;nh@eQ6mHsHh;nh@eQhmHnHsHtH h;nh@eQ6mHnHsHh;nh@eQmHnHsH%jh;nh@eQ0JUmHnHsH!jh;nh@eQ0JUmHsHh@eQmHsHh;nh@eQhmHnH sHtH h;nh@eQmHsHh@eQhmHnH sHtH h@eQ6hmHnH sHtH "h;nh@eQ6hmHnH sHtH Djֹ$&(Pvznʻ<>@ּн J8Lbdp¿Ŀ.D^Tϥψψψh;nh@eQhmHnHsHtH h@eQhmHnHsHtH h@eQmHnHsH"h;nh@eQ6hmHnHsHtH h;nh@eQ6mHnHsHh;nh@eQmHnHsH%jh;nh@eQ0JUmHnHsH h;nh@eQOJQJ^JmHsH5¿0D$ x P(gd]G&$a$gd]G&$a$gd<^$a$gdmgdQhz˾˾ˬ˾˾ˬˬ˾ˬuiuh;nh@eQ6mHsHh;nh@eQmHsHh@eQmHsH!jh;nh@eQ0JUmHsH%jh;nh@eQ0JUmHnHsH"h;nh@eQ6hmHnHsHtH h@eQhmHnHsHtH h;nh@eQhmHnHsHtH h@eQmHnHsHh;nh@eQ6mHnHsHh;nh@eQmHnHsH)zJ@B JnBDFǺǺǺǺѺ}ǺǺǺǺѺ"h;nh@eQ6hmHnHsHtH h@eQhmHnHsHtH h;nh@eQhmHnHsHtH h;nh@eQ6mHnHsHh;nh@eQmHnHsHh@eQmHnHsH%jh;nh@eQ0JUmHnHsHh;nh@eQmHsHh;nh@eQhmHnH sHtH 1FTfXznprtx24T`$&<VhDF:>љѦhK(h@eQ6mHnHsHh@eQhmHnHsHtH h;nh@eQ6mHnHsHh@eQmHnHsH%jh;nh@eQ0JUmHnHsH"h;nh@eQ6hmHnHsHtH h;nh@eQhmHnHsHtH h;nh@eQmHnHsH6~Txz  0Jh| nfǷ|j||j||j|"h;nh@eQ6hmHnHsHtH h@eQmHnHsHh;nh@eQhmHnHsHtH h;nh@eQ6mHnHsH%jh;nh@eQ0JUmHnHsHhK(h@eQhmHnHsHtH h@eQhmHnHsHtH "hK(h@eQ6hmHnHsHtH hK(h@eQmHnHsHh;nh@eQmHnHsH' vxz|:B & p  "&2FHĒĤĀĤĤĒĒĤĒod\d\h@eQmHsHh;nh@eQmHsH!jh;nh@eQ0JUmHsH"h/Ah@eQ6hmHnHsHtH "h;nh@eQ6hmHnHsHtH h@eQhmHnHsHtH %jh;nh@eQ0JUmHnHsHh;nh@eQhmHnHsHtH h;nh@eQ6]mHnHsHh;nh@eQmHnHsHh;nh@eQ]mHnHsH"H 0PRTjz(*LNj|~￵m`Ph;nh@eQ6]mHnHsHh@eQhmHnHsHtH "h;nh@eQ6hmHnHsHtH h;nh@eQhmHnHsHtH h@eQ6mHnHsHh;nh@eQ6mHnHsHh;nh@eQmHnHsHh@eQmHnHsH%jh;nh@eQ0JUmHnHsHh;nh@eQmHsH"h;nh@eQ6hmHnH sHtH h;nh@eQhmHnH sHtH (| H2Z V:n2" :      gd]G&$a$gdj"gdx7gd]G&$a$gd]G&~  02bn8FHJhj.:HJ&*r󗅗wj֧hhh@eQmHnHsHhhh@eQ6mHnHsH"huh@eQ6hmHnHsHtH huh@eQhmHnHsHtH h@eQmHnHsH%jh;nh@eQ0JUmHnHsH"h;nh@eQ6hmHnHsHtH h;nh@eQhmHnHsHtH h@eQhmHnHsHtH h;nh@eQmHnHsH)  .246NRdzJXZ\vx<hr@սժ˽ժyygyսժժ"huh@eQ6hmHnHsHtH huh@eQhmHnHsHtH h@eQ6hmHnHsHtH "h;nh@eQ6hmHnHsHtH %jh;nh@eQ0JUmHnHsHh;nh@eQ6mHnHsHh@eQmHnHsHh;nh@eQmHnHsHh;nh@eQhmHnHsHtH h@eQhmHnHsHtH (@B`~2d  mUmmUmUmB%jh;nh@eQ0JUmHnHsH.h;nh@eQ56CJOJQJ^JaJmHsH+h;nh@eQ5CJOJQJ^JaJmHsH%h@eQ5CJOJQJ^JaJmHsH8jh;nh@eQ0J5CJOJQJU^JaJmHsHh;nh@eQmHnHsHh;nh@eQ6]mHnHsHh@eQhmHnHsHtH "h;nh@eQ6hmHnHsHtH h;nh@eQhmHnHsHtH $VX 8:j(:<>V "ŹŦwi[h;nh@eQ>*mHnHsHh;nh@eQ6mHnHsH"hhh@eQ6hmHnHsHtH hhh@eQhmHnHsHtH hhh@eQmHnHsH%jh;nh@eQ0JUmHnHsHh;nh@eQ6mHsHh;nh@eQmHsHh@eQmHsH!jh;nh@eQ0JUmHsHh;nh@eQmHnHsHh@eQmHnHsH#"B\nprVfFl"(\ŵ||n|`U`|Hh]h@eQmHnHsHh@eQ]mHnHsHh h@eQ]mHnHsHh6Vh@eQ]mHnHsHh@eQ6mHnHsHh@eQmHnHsH h@eQh"hj"h@eQ6hmHnHsHtH h@eQhmHnHsHtH hCh@eQhmHnHsHtH "hCh@eQ6hmHnHsHtH h@eQjh@eQ0JUh;nh@eQ6mHnHsHh;nh@eQmHnHsHTZ^Hjl<DF&*02߶m]RhFh@eQmHsHhFh@eQhmHnH sHtH "h;nh@eQ6hmHnH sHtH h@eQ6hmHnH sHtH h;nh@eQhmHnH sHtH h@eQhmHnH sHtH h;nh@eQmHsH!jh;nh@eQ0JUmHsHh;nh@eQ6mHnHsHh@eQmHnHsHh;nh@eQmHnHsH%jh;nh@eQ0JUmHnHsH2DXZ\`024@H\~  x   " $ 0 L  : < > H оueXJJXh;nh@eQ6mHnHsHh@eQhmHnHsHtH hFh@eQhmHnHsHtH h@eQ6hmHnHsHtH h;nh@eQhmHnHsHtH h;nh@eQmHnHsHh@eQmHnHsH%jh;nh@eQ0JUmHnHsH"h;nh@eQ6hmHnH sHtH h;nh@eQhmHnH sHtH h@eQhmHnH sHtH h;nh@eQmHsHh@eQmHsHH d                           ̺̚hNphf;\CJaJh?0JmHnHuh@eQ h@eQ0Jjh@eQ0JUjh!Uh!h;nh@eQmHnHsH"h;nh@eQ6hmHnHsHtH h;nh@eQhmHnHsHtH                @d`gdNph]hgdO &`#$gdO ,1h. A!"#$% 8@8 ONormal_HmH sH tHZ@Z O Heading 1$<@&5CJ KH OJQJ\^JaJ 8@8 O Heading 4$@&6DA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List@&@@ OFootnote ReferenceH*H@HO Footnote Text$a$ mHnHu4@4 OHeader  p#.)@!. O Page Number6 @26 OFooter 9r 1$6 ) {*t$)L+8../>4567}9AB=EFIR TV7W|XX\^x` efQgh,jmhnrs~&;[0ɼ  !"#$%&'()*+,-./0123456789:z?CR#0 W ) U eg#aM!9 !o"#$&<&'.())+, -*."//h0k0H^_`~,w$)//99999GCIIIIIN#TX{`nlolsz{|^^_`yzU)%&'./#$w<@O -T&Rb d ^J6l9+'efhiklnoqr{|}00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000h0@0I00@0I00@0I00@0I00@0@0@0@0@0@0I00\^_`~,w$)//99999GCIIIIIN#TX{`nlolsz{|^^_`yzU)%&'./#$w<@O -T&Rb d ^J6l9+'ef{|}000000000000000000K006K00*@00000000000000000000000000000000000000000000000 00%K00 K00@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 @0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 00h0K00K00K00@0@0 00% %%%%%(`z%V8>Ppdgz"R D*d9H*]nB*zFH@"2H  {~     !"g4¿(  | # } !(!!??cCW""I\+,34BCbcdeD',TU234ano{|~:ccf(~ X=BL!'1288{{NN]^ww?EUV%%&+23BGGjjll]fno _`}~ 339)*+"-9??wx12CDbcde&,01*.K\n"&efghhijkmnpqrz}ss{| (12AAl<>45GM`i))*/Fr$l??cCW""I\+,34BCbcdeD',TU234ano{|~:ccf(~ X=BL!'1288{{NN]^ww?EUV%%&+23BGGjjll]fno _`}~ 339)*+"-9??wx12CDbcde&,01*.K\n"&effhhiiklnoqrz}ss{| (12AAl<>45GM`i))*/Fr$l??cCW""I\+,34BCbcdeD',TU234ano{|~:ccf(~ X=BL!'1288{{NN]^ww?EUV%%&+23BGGjjll]fno _`}~ 339)*+"-9??wx12CDbcde&,01*.K\n"&efghhijkmnpqrz}"l88^8`o(."_. |VM  OUhob E [q #B T W = sJ<0O_BUlc]upQ4]ag: G5Zj"J#_$N%q@&]G&W'Z(_)7+$,L-\-u0m1C3Z3u5j5x7?:_;U=,d=`\>?F?Q-@/AqA*E.EQkikjkPbk!lO#l(\ln;no=woGp;sBCsts.uSu!wdx-yMydy"zt {({a}$1~ W~qs}YITkVIBUd` hXZ<x ;pO]&}& C, DO-JCW]btBz19k<an9wYY_l$#N?8lLc+M>N81bjHEzIe)beoq21E^njrwr%w_jJmNpkS[[$aLZ1}(1S#Cb IKc!,(>xFR=sxYCm:bv#jLwt%'c UkvwCtOS&dX "!L|+CEm.F6o.xf}(:T> a>?vpzsBz$O 3?B"2#0};#0)))};};};)))))@oo\uoo)<EJQV[\aefhmnstvpp ppppp&p*p,p.p2p8p:p@pDpZppppppppppppppppUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1f5Ƞ`W5Ƞ`W!x4d2qHX ?O2Zdenka Janekovi Rmer.Zdenka Janekovic Oh+'0 , L X d p|Zdenka Janekovi Rmer. Normal.dotZdenka Janekovic136Microsoft Office Word@j@6p@b(P@|(p5Ƞ՜.+,0 hp|  .W` Zdenka Janekovi Rmer Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$&'()*+,./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTVWXYZ[\^_`abcdiRoot Entry Fp:CpkData %1Table-OWordDocument.HSummaryInformation(UDocumentSummaryInformation8]CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q