ࡱ>  ?bjbj 8V^&KKKKK___8#,_m0OO"qqqLLLl.n.n.n.n.n.n.e14n.KLLLLLn.KKqq'0l#l#l#LKqKql.l#Ll.l#l#l#q= o\_Ll#X.=00m0l#4L4l#4Kl# LLl#LLLLLn.n.LLLm0LLLL4LLLLLLLLL :Zdenka Janekovi Rmer Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku Lapadska obala 6 20000 Dubrovnik  Mnoga lica i zna enja srednjovjekovlja: baatina proalosti i suvremeni identitet . Putovanje je po elo u Klasi noj gimnaziji U obilju vrijednosti koje sam u svojoj ~ivotnoj prtljagi ponijela iz Klasi ne gimnazije nije mi lako izdvojiti ono ato je za mene bilo profesionalno i osobno formativno, jer je to zapravo bilo sve ato sam u akoli nau ila i do~ivjela, sva profesorska i u eni ka lica koja sam ugradila u svoj ~ivot. Meutim, ako moram suziti fokus na nekoliko najva~nijih stvari koje su odlu ile o mom pozivu, jasno vidim ulogu Klasi ne gimnazije u tome. U akoli sam upila historizirajui pogled na svijet, shvaanje jedinstva vremena i zna enja svih vremenskih slojeva u naaem ~ivotu. Druga velika smjernica bila je ~e za znanjem zbog samog znanja i vrline, ne zbog dobiti ili koristi, ta znati~elja ugraena u humanisti ki odgoj koji je dominirao mojim akolovanjem od 11. do 19. godine ~ivota. Moram izdvojiti i latinski jezik (iako sam u akoli viae voljela gr ki), moja vrata u arhivske spise i knjige, u baatinu proalosti, sredstvo rada i mialjenja bez kojega bih bila nemona. Tu je i moja ljubav prema knji~evnosti, profilirana i zaokru~ena u Klasi noj gimnaziji, knji~evnosti koja je ne samo moja druga struka nego i motriate za moju prvu struku. Niz se ne da prekinuti: na sve re eno nu~no se nastavlja razmialjanje o svim ostalim znanjima i iskustvima ste enim u Klasi noj gimnaziji koja su me dovela na studij povijesti i komparativne knji~evnosti i dala orue razmialjanja i istra~ivanja za moj znanstveni ki ~ivot. Bez uvijanja mogu rei: joa za vrijeme studija imala sam osjeaj da mi taj studij daje ulaznicu u svijet znanosti, venia legendi, no, da je za moju pravu, duboku profesionalnu orijentaciju daleko zaslu~nija Klasi na gimnazija. To osjeam i danas, u vrijeme pune afirmacije mog znanstvenog rada. Na ime estitke za jubilej moje drage akole prinosim svoje razmialjanje o srednjovjekovlju, razdoblju kojim se bavim s rastuom straau joa od klasi arskih klupa. Srednji vijek blizak je i dalek, on je neato duboko, ak i egzoti no u nama samima, neato kao naaa kolektivna podsvijest. Tragati za srednjim vijekom po mome mialjenju zna i tragati za dubokim korijenima sebe i sviju nas, za obuhvatnim razumijevanjem svijeta iz kojega smo ponikli i onoga u kojem ~ivimo. Ta ozdravljujua potraga za proaloau poma~e nam da vidimo svoj svijet u perspektivi. Srednjovjekovlje: povijest voena smislom i po eci Europe Pogled na povijest iz moga vremena, a kroz prizmu srednjovjekovlja, otvara mi esencijalno pitanje povijesti same, pitanje vremena, na koje mi srednji vijek odgovara zaokru~enim i smislenim odgovorom. Jedna od razlikovnih zna ajki europske civilizacije jest upravo njezin historizirajui pogled. Zapadnjak gleda na povijest kao na neato ato se kree, izlazi jedno iz drugog, u emu sve ato se dogaa sada u sebi nosi jaki glas proalosti. Kraanstvo, s kojim je srednjovjekovno druatvo gotovo izjedna eno, je religija povijesti. Ono vjeruje da je svijet stvoren u odreenom trenutku i da je Bog u odreenom trenutku postao ovjekom da bi spasio ovjeka. }elei razumjeti Bo~ju volju, srednjovjekovni su ljudi morali razumjeti dogaaje i pojave oko sebe, a to ih je vodilo ka povijesti. Postojanje ovjeka i ovje anstva u vremenu smatrali su znakom Bo~je intervencije. Zahvaljujui takvom vrednovanju povijesti i ljudima koji su zabilje~ili znanja i razmialjanja o proalosti, o srednjovjekovnoj Europi znamo mnogo viae nego o drugim suvremenim civilizacijama. Joa va~nijom od toga dr~im injenicu da je srednjovjekovno tuma enje kretanja vremena, odnosno povijesti, jedno od rijetkih koje u kaosu i partikularnosti povijesnih zbivanja vidi i nudi smisao. Osim tih  prvih i posljednjih pitanja, srednji vijek nam je va~an i iz niza vrlo pragmati nih, joa uvijek ~ivuih i djelatnih razloga. Stoljea izmeu 4. i 15. bila su odlu ujua i vitalna za danaanju Europu, pa i za Hrvatsku. U to su vrijeme bile prihvaene osobite civilizacijske vrijednosti i u njemu je bila koncentrirana izuzetna stvarala ka i intelektualna energija. Srednji vijek bio je pravi po etak danaanje Europe, vrijeme u kojem se oblikovala i stekla identitet. Srednjovjekovlje je osnova na koju se sve potonje nadograuje, pa se i mnogi kasniji procesi i pojave mogu razumjeti samo ako se protegnu do srednjovjekovnih korijena. U srednjem vijeku pojavljuju se za eci nacija, a papinstvo dobiva zna enje prve velike europske vlade. Europa, to jest zajednica europskih dr~ava, u srednjem se vijeku prvi puta pojavljuje i kao realnost i kao mentalna predod~ba. Ve se tada formiraju osnovna obilje~ja Europe: jedinstvo ostvareno kroz kraanstvo i kulturu, bogatstvo razli itosti  od geografskih do kulturnih, opre nosti i sukobi izmeu Istoka i Zapada, duboke razlike izmeu Sjevera i Juga, osobite institucije, oblici vlasti, tehnoloaki i intelektualni napredak, vrijednost rada i produktivnost, afirmacija novog. Mnogo od toga vrijedi i za hrvatske zemlje, razdijeljene zemljopisnim razlikama i politi kim podjelama, a spojene etnosom, jezikom i kulturnom baatinom. U srednjem vijeku Hrvati ulaze u povijest: doseljavaju na svoj prostor, daju tom prostoru ime i dr~avnu organizaciju, baatinu koju nalaze ugrauju u svoje narodno bie, ulaze u kreativnu interakciju sa svojim okru~enjem i stvaraju dragocjene temelje svoje kulture. Za razliku od moderne, srednjovjekovna se Europa okupljala oko Sredozemlja, njemu je bila usmjerena i pro~eta njegovim zra enjem, ono je bilo njezina kolijevka i utroba. Ta injenica postavlja i Hrvatsku, jadransku i sredozemnu zemlju u pravi kontekst i podvla i njezino srednjovjekovno zna enje. Predrasude, neznanje i stereotipi o srednjem vijeku Uz srednjovjekovno je razdoblje joa od renesanse vezan itav niz predrasuda koje proistje u iz neznanja. Prva meu njima je upravo taj pridjev  srednji koji su ovom dugom i bogatom razdoblju pridali humanisti, voeni zabludom da se nastavljaju na razdoblje antike, a ne na ono doba koje ih je zapravo iznjedrilo. Prosvjetitelji, koji su sebe smatrali prvim europskim lu onoaama, uvelike su nadmaaili renesansne predrasude prema srednjovjekovlju. Prema Voltaireu, (Esej o obi ajima i duhu naroda iz 1756. godine), Europa je sve do 16. stoljea bila potopljena u mraku da bi tada po ela izranjati i vinula se ka svjetlu u njegovom vremenu. Goethe je srednji vijek smatrao vremenom kulturnog mraka, iz kojeg svijetle samo likovi istaknutih pojedinaca koji su, po njegovu mialjenju, bili  ispred svoga vremena . I romanti ari, koji su naoko bili naklonjeni srednjem vijeku, zapravo su u njemu tra~ili samo grau i argumente za politi ke svrhe i zaklju ivali da je to bilo  mra no i  zaostalo vrijeme, puno zabluda i predrasuda, uskogrudnosti, praznovjerja, bolesti i prljavatine. esto se o srednjem vijeku govori kao o razdoblju surovosti, ato je doista neobi no s obzirom na injenicu da srednjovjekovno druatvo nije bilo niti blizu brutalnosti, gr evitosti i nemira naaeg vremena.  I'm gonna get medieval on you izgovara jedan od mu itelja u Tarantinovu  Pulp Fiction i nastavlja s  postmodernim nasiljem zbog nasilja. Stereotipno je i prikazivanje srednjeg vijeka u kategorijama suprostavljenih ekstrema: idealizma viteatva i ratni ke brutalnosti, asketskih poriva i animalne prizemnosti, seksualne raskalaaenosti i restriktivnosti, visoke estetike i ope nepismenosti. Takvi neznala ki pogledi imaju mjesto u opoj povijesti recepcije srednjega vijeka: svjedoci smo da je u popularnoj uporabi rije   srednjovjekovno sinonim za  primitivno ,  nasilno ,  zaostalo ,  zatucano . (Upravo je smijeano da se takvi kvalifikativi pridijevaju danaanjim oblicima ponaaanja, kao da je danaanje zlo srednjovjekovno. Osim neznanjem, nazvala bih to i simboli nim bijegom od odgovornosti.) S druge strane postoji jednako iskrivljena romanti arska slika srednjeg vijeka kao razdoblja idealizma koji se o ituje u fenomenu viteatva, udvorne ljubavi, redovni kog misticizma i askeze, te vrhunskih ljudskih vrlina. Mnogi zapadnjaci i danas govore o viteakoj vrlini, asti i ponosu, a ~ene sanjaju o vitezovima kao idealnim ljubavnicima i zaatitnicima. Svi ti stereotipi briau bogatstvo, raznolikost, suptilnost i proturje ja srednjega vijeka, te zamagljuju injenicu da je to razdoblje raznoliko, da se tijekom tih desetak stoljea druatvo izuzetno mijenjalo i materijalno napredovalo. Stvarna srednjovjekovna proalost mnogima je i dalje posve nepoznata zemlja. Rekla bih da se u danaanjem opeproairenom stavu prema srednjem vijeku krije sli na zabluda onoj kojoj su podlegli humanisti, to jest da rez sa srednjim vijekom zna i kvalitativan skok. Iza takvog stava krije se ne samo neznanje, nego i ideologije 19. stoljea, kojima je glavni kriterij procjene povijesnih procesa bio tehnoloaki definirani napredak, a takoer i ideologije potroaa kog druatva danaanjice koje sanktificiraju sadaanjost i dr~e mase u  blagodati neznanja . Zaista, epitet  mra ni toliko je malo vezan uz srednjovjekovlje da bi se prije mogao odnositi na mrak neznanja onih koji ga izgovaraju nego na to razdoblje ije svjetlo joa dopire do nas iz dubina povijesti. S glediata tehnologije, produktivnosti i znanosti srednjovjekovno druatvo mo~e izgledati skromno, no nikada ne treba gubiti iz vida da su temeljni koncepti zapadnog druatva nastali ili su prilagoeni upravo tada. Avangardnost srednjovjekovlja Zbog brzog tehnoloakog napretka smatra se da danas povijest te e  br~e , no krivo je srednjemu vijeku pripisivati nepokretnost, kao ato se to esto ini. Usprkos jako raairenom vienju srednjeg vijeka kao stati nog vremena, u srednjem su vijeku o ite vrlo va~ne dimenzije promjene. Za svoga trajanja srednji vijek nije bio ni  nepokretan ni  mra an , ni  zaostao , a najmanje je bio  srednji . Iako su neki tadaanji mislioci, osobito u prvim stoljeima toga razdoblja, smatrali svoje vrijeme starim, ono je zapravo bilo u svakom pogledu mlado i obilje~eno novinama. Mnoge novine koje se pripisuju renesansi zapravo su doale iz srednjeg vijeka. Srednjovjekovlje je na teoretskoj razini afirmiralo pojmove moderni i novi. Novus ordo, nova vita mundo surgit inaudita, kli e Tomas da Celano, biograf Franje Asiakog u 13. stoljeu. I doista, inventivnost toga razdoblja bila je za udna. Srednjovjekovno doba po elo je s novom krvi koju su na podru je Rimskog Carstva donijeli doseljeni narodi, zajedno sa svojom kulturom toliko razli itom od zate ene. Provale dugokosih barbara djelovale su aokantno i razarajue, no, dugoro no, oni su bili generatori promjena i razvoja. Ispo etka je prostor budue Europe jako osiromaaio, uruaio se fiskalni i gospodarski sustav, doalo je do privatizacije moi i sustava iznimki reguliranih privilegijima. Meutim,  barbari su prihvatili zate eno: kraanstvo, sredozemnu ekumenu, urbanu civilizaciju, pravo i latinski jezik. Na tim su temeljima, na izvanredno suptilan na in, stvorili novu vrijednost  zapadnu kraansku kulturu koja je integrirala i njihovu predkraansku magijsko-religijsku kulturu. Politi ka karta moderne Europe u velikom je dijelu nasljee iz rimske proalosti, jer velike srednjovjekovne dr~ave zaposjedaju teritorije koji ugrubo odgovaraju nekadaanjim rimskim provincijama, (jedino Njema ka ostaje izvan limes-a). Naslijeena je i crkvena organizacija, te kostur administrativne uprave. Frana ka dr~ava i kultura sintetizirala je rimsko nasljee, duhovnu i svjetovnu komponentu vlasti i organizaciju plemstva. Kristijanizacijom, ureenjem uprave i definiranjem druatvene hijerarhije odigrala je bitnu ulogu u integraciji Europe. U kasnom srednjem vijeku doalo je do fragmentacije prostora, administracije i jezika, no i dalje se osjeala te~nja ka univerzalnoj vlasti zapamenoj iz ranosrednjovjekovnih dr~ava, odnosno Rimskog Carstva. Za razliku od danaanje, srednjovjekovna Europa bila je i demografski mlado druatvo  veina njezina stanovniatva bili su mladi. Smrtnost djece i mladih bila je velika, ali je natalitet bio toliko visok da je stanovniatvo raslo. Demografski uspon omoguio je Europi airenje  ona se prelijevala, doslovno i preneseno, u susjedne prostore. Pokratavanjem poganskih slavenskih naroda airila se na Istok, vratila se u `panjolsku, ju~nu Italiju i Siciliju, airila se i prema jugu, a zra ila je do Carigrada, Sirije i Palestine i po itavom Sredozemlju. Primajui tue kulturne utjecaje, Europa je gradila i bogatila svoju vlastitu kulturu. Srednji je vijek u zapadnu teologiju, filozofiju i znanost integrirao duhovnost Istoka, kako bizantskog tako i muslimanskog. Trgova ka i hodo asni ka putovanja, pa ak i kri~arski pohodi, doveli su do upoznavanja s drugima. Ne u srednjem vijeku nego upravo danas, stari se kontinent zatvorio za siromahe svijeta da bi osigurao svoje bogatstvo. Arapi su posredovali Europi jedan od njezinih izvornih temelja - gr ko znanje i filozofiju. Unato  politi kih i vjerskih razlika orientale lumen bio je udesno privla an u o ima Zapadnjaka. I mnoge druge, duboke i suptilne novosti, obilje~ile su stoljea srednjega vijeka, kako na podru ju tehnologije, materijalne kulture, dr~avnog ureenja, druatvenih odnosa tako i duhovnosti. Polazei od iskustava starih, slobodno mislei srednjovjekovni intelektualci iali su svojim putem, otkrivali mo razuma i stvarali veliki sustav skolasti ke metode. Uz trijumf teologije/filozofije afirmirali su i nove discipline  pravo i medicinu, a u kasnom srednjem vijeku i studia humaniora. Srednjovjekovno pravo odra~avalo je druatvene raznolikosti: kao ravnopravne sastavnice ine ga rimsko, germansko, obi ajno pravo, pravosudna praksa i kanonsko pravo, kao dio Libertas ecclesiae. Iako, nehomogeno i uvijek podlo~no tuma enjima, ono je bilo stvaran izraz univerzalizma. Nadalje, mo vizualnog nije izum 20. stoljea  srednji vijek, pogotovo kasni, bio je kultura slike, znao se je slu~iti vizualnim u pouci, politici, ritualima, ak i u narativnim strukturama. Europsko srednjovjekovlje bilo je vrijeme gibanja i reformi, politi ke i gospodarske ekspanzije Europe, monetarizacije gospodarstva, uspona produktivnosti, rasta pismenosti, profesionalizacije prava, akumulacije znanja, razvoja obrazovnog sustava, sistematizacije i klasifikacije znanja. To  nepismeno druatvo njegovalo je pravi kult knjige, atoviae, knjiga je bila svetinja. U 13. stoljeu doalo je do buma knji~evne i znanstvene produkcije, pojavio se kult knjige i knji~nica, prijevodi, novi ~anrovi. Knjige su veinom bile vjerskog, osobito liturgijskog sadr~aja, no postojala je i bogata kultura enciklopedijskih knjiga, te drugih sekularnih djela, kao ato su romani, povijesti, epovi, putopisi. Afirmirala se povijesna kultura, zakonodavstvo je cvalo, znanost i filozofija su napredovali. Gradski ~ivot donio je novo vrednovanje rada, intelektualnog, ali i manualnog  rad se po inje do~ivljavati kao sredstvo kreacije. Sve se te novine srednjem vijeku s nepravom odri u. Joa od 19. stoljea, pa do danas, mnogi povjesni ari, u svemu novom ato se pojavilo u srednjem vijeku tra~e  renesanse , od karolinake, gregorijanske, do renesanse 12. stoljea. No, svi su ti pokreti obnove zapravo zna ili uzdizanje srednjovjekovne misli i znanja. Srednjovjekovna Crkva  pokreta  promjena Suprotno uvrije~enim predrasudama, srednjovjekovna Crkva je bila pionir tih inovacija. Rimska Crkva je jedno od stjecita diskusije o srednjem vijeku: postavljaju se pitanja o njezinoj ulozi, a odgovori su nerijetko pojednostavljeni kvalifikativi: progoniteljica-osloboditeljica, instrument pritiska - poticaj. U zemljama s marksisti kom tradicijom osobito je sna~na i raairena demonizacija srednjovjekovne Crkve kao zatirateljice znanja i sloboda. No, srednjovjekovna je Crkva bila ne samo ~ariate znanja nego i mjesto i agens velikih druatvenih, duhovnih i gospodarskih promjena, osobiti, vrlo kompleksni europski fenomen. Njezin je udio u oblikovanju zajedni ke europske kulture nemjerljiv, jer je, unato  regionalnoj organizaciji, imala dominantan internacionalni zna aj. Na itavom europskom prostoru postojala je ista organizacijska struktura, hijerarhija, jezik i liturgija i to je predstavljalo najja u snagu kulturne integracije Europe. Crkva je iznjedrila jednu od karakteristi nih i do danas najva~nijih zapadnih institucija - sveu iliata. Na europskim sveu iliatima svi su u ili isto znanje na istom jeziku i prenosili ga drugima, ato je podupiralo kulturno zajedniatvo. Ona u srednjem vijeku nisu bila podvrgnuta papinskom nadzoru, a izmicala su i svjetovnoj upravi. Sveu ilianu autonomiju kakva je postojala u srednjem vijeku danas mo~emo samo sanjati. Joa bih dodala i to da je srednjovjekovna Crkva prednja ila u definiranju novog pojma vlasti kao suvereniteta, ato je imalo itekakvog utjecaja na politi ku budunost Europe. Povijest srednjovjekovnog redovniatva zapravo je povijest reformi, od benediktinaca, vojni kih redova, do revolucije ostvarene u idealu aktivnog kraanskog ~ivota i evaneoskog siromaatva koje su u svijet srednjovjekovlja unijeli franjevci i dominikanci. Samostani su okupljali gotovo sve intelektualce i ljude kulture toga vremena, pa su bili i najsposobniji da formuliraju projekt obnove. Unato  velikog zna enja zajednica i zajedniatva u srednjem vijeku, individualizam i tada ima prostor i mogunosti ostvarenja, pa i na vjerskom planu. Vjerski pokreti, kao ato je devotio moderna, stavljaju naglasak na osobnu duhovnost. esto su proizlazili iz vjerskih bratovatina, tra~ei na in zajedni kog ~ivota, blizak monasti kom, ali i unutarnji ~ivot, koji nije bio u opoziciji s hijerarhijskom i sakramentalnom strukturom Crkve. U tom svjetlu su hereze znak ~ivotnosti toga razdoblja koje je izgradilo slobodu mialjenja. Svjetovne institucije srednjovjekovlja Srednjovjekovlje je stvorilo i va~ne sekularne europske institucije. U ranosrednjovjekovnoj Europi otkrivamo za etke jezika kojima danas govorimo i prvu podjelu teritorija koji e kasnije zaposjedati europske dr~ave. Ve je tada etablirana predominacija praestantiores Europe species  Francuske, Engleske, Njema ke, krajem srednjega vijeka u kulturnom smislu i Italije  s tim se problemom i danas itekako nosimo. Klju na politi ka institucija, koja se oblikovala u srednjem vijeku i pre~ivjela kasnije u novim oblicima, je skupatina ili sabor. Srednjovjekovni sabori ispo etka nisu imali zna enje upravnog tijela koje bi ograni ilo kraljevu vlast, ali su nosili klju  podjele vlasti, jer su omoguavali plemstvu da se organizira i oblikuje ne samo svoje staleake zahtjeve nego i politi ke stavove. U srednjem vijeku postojao je konstitucionalizam i to je vrlo mnogo pr.v x " < b  $(,rtx tx"$"jx^ʾzsss h&ehlh&eh<6h h&ehh h&ehh&eh21hnH tH h&eh>hnH tH h&eh>5;hnH tH h&eh>5;h&eh)5h&eh>5-.v x z xz|%444`5b5JJQQQ*Rdhgd) $dha$gd)vxz|*,:D|~flH!J!L!~!p""""f##<$%%B&&((()*+ +üy h&ehj^p h&eh9 h&ehLd h&ehM h&eh>* h&eh?V h&ehU  h&eh[Doh- h&ehL h&eh,G h&eh h&ehh&ehN 5 h&eh21 h&ehC%hW/ ++02224444@5^5`5b5d579B9R9b9b:L;N;P;x;z;|;;;;<<="=0=2=f===j?~????@@@h@ݹݘݘ݆{{hUU h&ehhT h&eh h&eh] h&eh{ h&ehMh- h&eh{]h&ehy6 h&ehy h&eho h&eh,G h&ehgh&ehN 5 h&eh& h&eh \ h&ehA h&eh>* h&eh9/h@@@FAAA2BDCJCPCbCdCrCCCCCCCCCCCCCCCCDDDEEEEbGdG8HtHH0IHJLJNJJLZLLL\MdMNNջܬhZ h&eh h&eh4&+ h&ehp h&eh, h= hUhhU hUhUhUhD2hnH tH  hUhD2 hUh h&eh& h&ehNhU h&eh h&ehhD24N:PQQQQQQQQQ,R.RV8WWWWWW*X4X6XY@YPY\YzYYbZtZZZ[:[>[R[d[j[[ \\6\l\Ϻֈ}vv}vo} h&ehAC h&eh-t h&ehp3huY h&eh& h&eh5 h&eho h&ehh&ehF6 h&ehl h&ehF h&eh~ h&ehU h&ehg h&ehj*| h&eh{] h&eh h&eh h&eh ' h&ehJx h&eh] +*R,RYdnBDFؒڒܒ,.pVXZdh[$\$gd)dhgd)l\\\\\\\\]:]r]]]]]]]]]b^^^H_N_``` a^a^bbBcFctccccddd.dndrddLkNkkklĽĵıĪ h&eh+hh h&eh{W h&ehR}hf h&ehnhIR h&eh1=hN3h&ehe6 h&ehN3 h&ehe h&ehJ>huY h&ehuY h&eh= h&ehn h&eh$ h&eh-t h&ehAC0llmmn"n$n&nHnNnXnZnnnno:o^ohooooppp(qqqq0sTsttuvvw>wvwww|xü߼߼߼{tm h&ehn h&eh h&eh(wg h&eh5<: h&ehZ>S h&ehq h&eh; h&eh rh&ehr6 h&ehrh&eh(6 h&eh( h&ehR} h&ehl h&eh$ h&ehihT h&eh5h&eh+6 h&eh+ h&ehw)|x|yzz{@B&.΂І҇ԇ܈̉L&:<ؒ˽˽ٶ}xq h&ehQ hY46h&eh 6 h&ehQ h&eh h&eh~ h&ehX? h&ehL h&eh h&eh h&ehag, h&eh. h&ehAC h&eh3 h&ehq h&eh h&ehrU> h&ehZ>Shy h&ehn h&eh#y*ؒڒܒ(,.24.hrDFxΗ tΰڰ TVTϼϼϵzslel^l^l h&eh' h&ehBQ h&eh5<: h&ehh&eh'hnH tH h&ehD>hnH tH Uh&eh85jhnH tH h&ehxwhnH tH hf!:hnH tH  h&ehxwhf!:h&ehx6 h&ehx h&eh. h&ehD> h&ehAC h&ehcJ h&ehF h&ehn( h&eh1#idonijelo modernim idejama vladavine zakona i reprezentativne vlasti. Teoriju sekularnog suvereniteta takoer dugujemo srednjovjekovlju. Kraljevstvo je u srednjovjekovnoj Europi bilo prevladavajui oblik vlasti, no razvijene su i druge forme politi ke organizacije. Srednjovjekovno druatvo bilo je najveim dijelom agrarno i ruralno. Dolaskom barbara na tlo Rimskog Carstva nestajao je ili se bitno reducirao urbani ~ivot. No, paradoksalno, u srednjem su vijeku profilirani europski gradovi, a mnogi su tada i nastali. U brojnim gradovima, razvila se visoko sofisticirana urbana kultura i civilizacija. Obrtnici, trgovci, slu~benici uprave i razli iti profesionalci oblikovali su novo graanstvo koje je ve od 12. stoljea postalo bitnim politi kim imbenikom, esto presudnim jezi cem u politi kim odnosima. Neki su gradovi ostvarili oblike i institucije autonomne vlasti i bitno pridonijeli europskoj politi koj i kulturnoj tradiciji. U tome je prednja ila Italija, prvenstveno zahvaljujui tome da je ondje u najveoj mjeri pre~ivjela rimska baatina. Ondje nikada nije nestao urbani ~ivot, lai ka pismenost i odreeni stupanj pravnog profesionalizma. Komunalna talijanska druatva stvorila su vlastite, urbane hijerarhije, kulturu, pravo i kodeks graanskih vrlina, inei tako kulturnu i politi ku antitezu prevladavajuim strukturama feudalnog druatva. Bila su to prva europska graanska druatva, oblikovana prema potrebama trgovaca i drugih urbanih profesionalaca. Isto vrijedi i za dalmatinske gradove koji su stvorili osobite oblike gradske uprave, sli ne onima u Italiji, ali sa nekim vlastitim rjeaenjima. Gradovi su razvili mre~u institucija koje su stvorile, dobrim dijelom i uvale veliku masu dokumentacije, tako da srednji vijek najbolje poznajemo kroz gradove, mali, ali prinosom va~an segment toga razdoblja. Posebna su pri a jadranske republike, Venecija i Dubrovnik koje su na sve probleme urbanog ~ivota reagirale s najairom i najdose~nijom legislativom poznatom na srednjovjekovnom Zapadu. Solidarnost u ~ivotu i u smrti Srednji vijek bio je vrijeme kolektiviteta, vrijeme kada se pojedinac ostvarivao unutar razli itih vrsta i razina pripadnosti. Ljudi su bili lanovi obitelji i rodova, susjedstava, pripadali su istoj vlasti ili crkvenoj administraciji, samostanu, bratovatini, profesionalnoj skupini. U bratovatinama su se okupljali neovisno o druatvenoj pripadnosti i imovinskom cenzusu, povezani zajedni kom vjerskom praksom. Javljaju se i skupine profesionalaca, prije svega pravnika i sveenika. Jedna od najva~nijih profesionalnih korporacija srednjovjekovlja bilo je sveu iliate. Zajednice koje su pojedincima davale sigurnost i mjesto u druatvu, znak su srednjovjekovne solidarnosti. U srednjem su vijeku postojale zna ajne socijalne razlike, no one su bile ubla~ene jakim i opeprihvaenim oblicima solidarnosti koji su proizlazili iz kraanstva. Za razliku od nas, srednjovjekovni ljudi nisu iz svoje sredine izdvajali stare, lude i bolesne. ak su i gubavci, koji su zbog prirode bolesti morali biti odvojeni od zdravih, ~ivjeli blizu i na brizi zajednice, atoviae bili su jedan od znakova urbanog ~ivota. Siromasi nisu bili izopeni i samotni i prepuateni o aju kao danas, naprotiv, siromaatvo se naalo u srediatu duhovne obnove kraanstva. Svi veliki srednjovjekovni pokreti za crkvenom reformom, osobito onaj Franje Asiakog, stavljali su siromahe i siromaatvo u srediate svoga djelovanja i teologije. Karitativna dimenzija imala je primat u ~ivotu kraana. Izravna pomo potrebitima kroz sedam djela tjelesnog i duhovnog milosra bila je jedna od najva~nijih dimenzija lai kih bratovatina. S rastuim atovanjem evaneoskog Krista, siromaha i patnika i s produbljivanjem atovanja Marije, afirmiraju se novi, ljudima bli~i, mogla bih rei i urbani oblici svetosti, odnosno uzori. Osjeaj zajedniatva protezao se i onkraj ovozemaljskog ~ivota i materijalnog svijeta. Svjetovno je bilo isprepleteno duhovnim, atoviae, veza izmeu Crkve, dr~ave i druatva u srednjem je vijeku bila bli~a nego ikad. Srednji vijek je vrijeme izrazite pu ke pobo~nosti iskazane u molitvama, procesijama, kultovima svetaca. Tadaanje druatvo bilo je pro~eto vjerskim osjeajem koji je donosio smisao i sigurnost i u ~ivotu i u smrti. Svi su bili uvjereni u Bo~je stvaranje i prisutnost, te su sebe same i prirodu oko sebe do~ivljavali Bo~jim djelom i o itovanjem. Sve ato su vidjeli, srednjovjekovni su ljudi povezivali s nadnaravnim, s viaom istinom. Nisu zaboravljali da bi sve bilo apsurdno kada bi potroailo svoje zna enje u neposrednoj funkciji i obliku o itovanja. Slika koju su imali o svijetu bila je pro~eta simboli nim zna enjima: nijedan predmet, ni dogaaj nije bio samo ono ato se inilo  sve se protezalo na ovaj ili onaj na in u onostrano, sveto ili demonsko. Tada nitko nije sumnjao u postojanje svijeta izvan ovozemaljskog, te da je granica izmeu tih dvaju svjetova propusna. Uvjerenje da je smrt samo prijelaz izmeu tih dvaju svjetova i da pokojni i dalje ~ive u tom drugom svijetu, inilo je smrt manje zastraaujuom, ak prijateljskom. Strah koji su ljudi osjeali na samrti mnogo je viae bio strah od grijeha nego strah od smrti. Osim toga, smrt je bila dijelom ~ivota zajednice  nije bila izdvojena iz svakodnevnog ~ivota, institucionalizirana i skrivena. Prijelaz u novi ~ivot ovjek je do~ivljavao u prisutnosti bli~njih, uz solidarnu pomo itave zajednice. Pokojni su mogli ra unati i na pomo svojih dragih na zemlji koji e dobrim djelima i molitvama skratiti vrijeme njihova boravka u istiliatu. S margine na pozornicu povijesti Unato  injenici da o veini srednjovjekovnih stanovnika danaanje Europe ne znamo niata, jer nisu ostavili traga o svom ~ivotu u sa uvanim dokumentima, svjedo anstva o masovnim pokretima koji su oblikovali srednjovjekovnu Europu  hereti ki pokreti, bune, kri~arski ratovi, bratovatine, hereti ka okupljanja  govore o tome da su obi ni, mali ljudi u to vrijeme izronili iz mraka i stvarali povijest. Meu gradskim stanovniatvom, osobito meu njegovim najdinami nijim dijelom jasnije se o ituje taj djelatni princip, no on je prisutan i u masi seoskog stanovniatva koje takoer sudjeluje u raznolikim oblicima iskaza srednjovjekovlje kulture i izlaze iz pasivnosti. Meu onima koji u srednjem vijeku po inju puatati svoj glas s margine, jest i pola ovje anstva: ~ene. Srednjovjekovno druatvo je bilo muako druatvo, u punom smislu rije i. Kraanstvo je dalo ~eni status osobe, no njezina je druatvena pozicija bila drugorazredna i u mnogo emu teaka. injenica je da je u srednjem vijeku je postojala mizoginija, no, ona nije bila ni univerzalna ni homogena. Naprotiv, srednjovjekovno shvaanje ~ene, seksualnog ponaaanja i seksualnih razlika bilo je raznoliko i suptilno. U srednjem vijeku ~ena je bila do~ivljavana kao mnogo toga: i Eva i Marija, saveznica Zloga i babilonska kurva, ali i kao svetica i vrhunac kreacije. Bila je predmet razmjene, supruga/raateljica i trubadurska domna, radnica, majka, redovnica, suradnica i suputnica mu~a, vladarica i joa mnogo toga. Mizoginom diskursu, ponajviae poniklom iz pera klerika i za klerike, valja dodati i raanje  ~enskog pisma iz pera mnogih ~ena i muakaraca koji donose nove argumente i nova motriata o vrijednosti i sposobnostima ~ena, te tako po inju utjecati i na njihov stvarni druatveni polo~aj. U srednjem vijeku ~ene dobivaju novo zna enje i na vjerskom podru ju - pojavljuju se iz sjene i afirmiraju duhovno iskustvo i misti ni odnos s Bogom. Druatvenu poziciju i, eventualno, mo, stje u unutar Crkve ili kroz obiteljske uloge. Zajedno s afirmacijom ~ene, iznova se vrednuje i obiteljski ~ivot, osjeajni odnosi u braku i oni izmeu roditelja i djece. Upravo je srednji vijek na novi na in definirao obitelj, dajui joj zna ajno gospodarsko, politi ko, ali i osjeajno zna enje, koje je postalo temeljem obiteljskog ~ivota kakav i danas uvelike ~ivimo. Stranputice, ali i udo srednjovjekovlja Iz srednjega vijeka ne nosimo samo lijepu prtljagu znanja, vjere i duhovnosti nego i ne~eljene terete. Nosimo linije diobe isto nog i zapadnog kraanstva, militarizam, kolonijalizam, kri~arske ratove, vjerske progone, netrpeljivost prema manjinama, isklju enje }idova, strah od drugih - stranaca, heretika, inovjeraca, pogana, ~ena. Svi su oni postali objekti nadzora, odbacivanja, zatvaranja, pogroma, protjerivanja, djelovanja inkvizicije. Progon i marginalizacija  drugih odvijali su se na svim razinama druatva, a u tome su sudjelovale i svjetovne i duhovne vlasti. Veina ljudi u srednjem vijeku bila je viae gladna nego sita, skromno su stanovali, slabo se lije ili i teako radili. S raspadom rimskih vlastelinstava airile su se neobraene povraine  aume i mo vare. (Srednjovjekovna je Europa, za razliku od iskr enog prostora u kojem danas ~ivimo, bila aumovita. `toviae, auma je postala svojevrsnim zaatitnim znakom srednjovjekovlja, mjestom samoe i slobode, mjestom za individualce, odnosno razli ite.) itav sustav po ivao je na velikom broju ovisnog seljaatva, najbrojnijoj srednjovjekovnoj druatvenoj skupini, o kojoj najmanje znamo. Postojala je jasna pravna razlika izmeu slobodnih i neslobodnih ljudi. Ona je pre~ivjela srednji vijek i ugradila se u nove okolnosti novovjekovlja. Istina je, takoer, da kri~arski pohodi nisu bili viteaka igra i da pravda naj eae nije bila zvijezda vodilja vitezova. Postojala je inkvizicija i dogmatski okvir znanosti, ali sloboda mialjenja nije bila zatrta, naprotiv, postojala je raznolikost pozicija. Moja fascinacija srednjim vijekom ne zaboravlja te stranputice i ne stavlja ih sa strane u tuma enjima povijesti. Meutim, ~elim naglasiti da tako stvorena slika srednjovjekovlja samo stvara velike prepreke razumijevanju kako srednjovjekovne zbilje tako i zna enja srednjovjekovnog nasljea za naa danaanji ~ivot. Naime, vaga ipak prete~e na stranu vrijednosti koje smo baatinili od tih naaih davnih predaka. Srednjovjekovni ljudi su naai preci i prethodnici iji su nam genomi zabilje~eni u stanicama. Stvorili su i govorili isti jezik kao mi i njihova slika svijeta nije baa toliko daleka od naae. Izmeu naaeg i tog vremena postoje i suglasnosti i razlike. Suglasnosti ~ive oko nas i u nama, a razlike su spoznajno inspirativne, jer nas dovode do pitanja zaato smo se i kako promijenili, ato nam zna i, mo~e li nam pomoi taj naa srednjovjekovni po etak da razumijemo sebe. Srednji je vijek bio razdoblje obnove, pa i viae od toga, bio je razdoblje kreacije svijeta u kojem i danas ~ivimo. U tom se razdoblju razvio za udan stupanj europske kulturne homogenosti, usprkos injenici da je Europa bila podijeljena u razli ite dr~ave i jezike od pada Rimskog Carstva. Prvi vektor tog zajedniatva bilo je upravo prilagoavanje rimskog nasljea promijenjenim lokalnim uvjetima, iz ega su proizaale europske  varijacije na temu . Srednjovjekovlje ima brojna lica i zna enja, raznoliko je, atoviae, upravo je definirano koegzistencijom raznolikih i brojnih identiteta, posebnih svjetova i fenomena koji svi zajedno ine srednjovjekovni svijet. Taj svijet nije samo zanimljivi, egzoti ni ali mrtvi svijet proalosti nego je ~ivi dio naae baatine. Jednako kao ato graevine i drugi artefakti i materijalni ostaci srednjovjekovlja ine jezgru europskog identiteta, i ona nevidljiva duhovna baatina ugraena je u naa danaanji ~ivot i svijet. Intelektualci srednjega vijeka prvi su za sebe upotrijebili naziv moderni, svjesni svoje vrijednosti i sposobnosti da u ine neato novo i bolje od prethodnika. Isprva su se smatrali  patuljcima na pleima anti kih divova , no u kona nici su shvatili da se utemeljeno mogu osjeati jednakima svojim precima. U srednjovjekovnom, istodobno atovateljskom i obnoviteljskom odnosu prema prethodnoj baatini, vidim uzor odnosa prema prihvaanju i prenoaenju naae dragocjene povijesne baatine, koja je velikim dijelom srednjovjekovna. udo srednjovjekovlja prisutno je u nama sa svim svojim jedinstvenim dostignuima. Zdenka Janekovi Rmer Mnoga lica i zna enja srednjovjekovlja: baatina proalosti i suvremeni identitet Razdoblje koje su renesansni u enjaci gotovo pogrdno nazvali  srednjim vijekom zapravo je vrijeme europskih po etaka, klju no vrijeme stvaranja civilizacije Zapada. Stoljea izmeu 4. i 15. bila su odlu ujua i vitalna za danaanju Europu, a isto vrijedi i za Hrvatsku. U to su vrijeme bile prihvaene osobite civilizacijske vrijednosti i u njemu je bila koncentrirana izuzetna stvarala ka i intelektualna energija. Srednjovjekovlje je osnova na koju se sve potonje nadograuje, pa se i mnogi kasniji procesi i pojave mogu razumjeti samo ako se protegnu do svojih srednjovjekovnih korijena. Ve se tada formiraju osnovna obilje~ja Europe: jedinstvo ostvareno kroz kraanstvo i kulturu, bogatstvo razli itosti, opre nosti izmeu Istoka i Zapada, duboke razlike izmeu Sjevera i Juga, osobite institucije, oblici vlasti, tehnoloaki i intelektualni napredak, vrijednost rada i rast produktivnosti, afirmacija novog. Vrlo se mogu uti neznala ke ocjene srednjovjekovnog razdoblja kao  mra nog ,  praznovjernog ,  duhovno i materijalno zaostalog ,  surovog ,  vremena uskogrudnosti i progona itd. S druge strane, postoji jednako iskrivljena romanti arska slika srednjeg vijeka kao razdoblja idealizma koji se o ituje u fenomenu viteatva, udvorne ljubavi, redovni kog misticizma i askeze, te vrhunskih ljudskih vrlina. Uz bipolarnu percepciju srednjovjekovlja postoji i ona koja dr~i da je to tisuljetno razdoblje vrijeme bez promjena. Istina je upravo suprotno: bilo je to vrijeme dubokih promjena i reformi. Srednjovjekovlje ima brojna lica i zna enja, raznoliko je, atoviae, definirano je koegzistencijom raznolikih identiteta, posebnosti i fenomena koji svi zajedno ine srednjovjekovni svijet. Taj svijet nije samo zanimljivi, egzoti ni, ali mrtvi svijet proalosti nego je ~ivi dio naae baatine. Jednako kao ato graevine i drugi artefakti i materijalni ostaci srednjovjekovlja ine jezgru europskog identiteta i ona nevidljiva duhovna baatina ugraena je u naa danaanji ~ivot i svijet. Summary Diverse facets and meanings of the Middle Ages: legacy of the past and contemporary identity A period in history which the Renaissance scholars pejoratively called the Middle Ages was marked by the emergence of Europe the rise and development of the Western civilisation. The centuries from the fourth to the fifteenth proved essential for the moulding of today's Europe, but equally so for Croatia, as they witnessed the adoption of specific cultural values and the concentration of extraordinary creative and intellectual energy. The Middle Ages represent the foundations of the processes that followed, their proper understanding being possible only by tracing them to their medieval roots. It was then that Europe acquired its main features: the unity that was effectuated through the Christianity and culture, the opulence of differences, the schism between the East and West, deep-seated contrasts between the North and South, growth of institutions and diverse government bodies, technological and scientific advances, the value of labour and the rise of productivity, affirmation of the new. The medieval period, however, is often erroneously described as 'dark', 'spiritually and materially backward', 'barbarian', 'a period of obscurantism and persecution', etc. On the other hand, there exists just as distorted romantic perception of the Middle Age as a period of idealism epitomised by chivalry, 'courtly love', monastic mysticism and asceticism, along with most refined human virtues. Apart from the bipolar view, some historians tend to refer to this thousand-year time span as a period of immobility. The truth lies elsewhere: it was a period of profound changes and reforms. The Middle Ages are characterised by a complexity and diversity of facets and meanings. Moreover, this period is defined through a coexistence of different identities, features and phenomena that together create a medieval world. It is more than an interesting, exotic, if obsolete, world of the past it is a living legacy. The surviving architectural achievements, artefacts and other material remains of the Middle Ages represent the core of European identity. Equally inherent in our today's life and world is its invisible spiritual legacy. Zdenka Janekovi Rmer  Biografija Zdenka Janekovi Rmer roena je 20. kolovoza 1961. u Zagrebu. Klasi nu gimnaziju u Zagrebu pohaala je od 1976. do 1980. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je povijest i komparativnu knji~evnost. Na istom je fakultetu magistrirala i doktorirala na temama iz srednjovjekovne hrvatske povijesti. Od 1987. do 2004. godine bila je zaposlena kao nastavnik na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od kraja 2004. zaposlena je u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Sudjelovala je na na mnogim znanstvenim skupovima i radionicama u zemlji i inozemstvu, kao i u uredniatvima znanstvenih asopisa. Takoer je suraivala i sada surauje u nekoliko domaih i meunarodnih znanstvenih projekata. U inozemstvu se znanstveno usavraavala na be kom sveu iliatu - Institut fr Wirtschafts- und Sozialgeschichte, zatim na Central European University u Budimpeati, te na Max-Planck Institut fr Geschichte u Gttingenu. lan je redakcije asopisa Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, te Dubrovnik Annals. Od 2004. zamjenica je predsjednika Hrvatskog nacionalnog odbora povijesne znanosti. Glavna podru ja njezina istra~ivanja su plemstvo, obitelj, druatvena praksa, politika i kultura u srednjovjekovnom i ranonovovjekovnom Dubrovniku. Bavila se i pitanjima druatvene, politi ke, kulturne i rodne povijesti, povijesne demografije, te historijske antropologije, kao i kulturnom, vjerskom i druatvenom povijeau kasnog srednjovjekovlja i ranog novoga vijeka. Na te je teme objavila pet knjiga i etrdesetak radova. Objavljuje i prevodi izvornu grau iz srednjeg i ranog novog vijeka s latinskog i talijanskog jezika. Godine 2000. nagraena je godianjom nagradom Matice hrvatske za najbolje znanstveno djelo, za knjigu Okvir slobode. Dubrova ka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma. Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1999.     PAGE  PAGE 13 TBl| nt bf2n@8jl00Lȳȳȳȡ h&eh5Q h&eh Mhv>v h&ehp h&eh h&eh>\ h&ehkOh( h&ehJ h&ehN h&eh2y h&eh~Q h&ehA h&eh " h&ehx h&ehG h&eh#A5 h&eh= h&ehe@2LTZ`\l:r&.L\&bdVXZ`füéxqjc\c\ h&eho h&eh% h&eh h&eh" h&eh| h&eh@ h&ehP. h&eh] h&eh( h&ehB h&ehw h&ehNh&ehN`ehnH tH  h&ehN`e h&eh_Fh&ehNhnH tH h&eh qhnH tH h&eh MhnH tH  h&ehwhA h&eh M$fn|$6d4.:*NFHVX$&ֺȺȳhJLh7 h&ehN h&eh#x h&ehhh;8O h&eh^ h&eh?/ h&eh4/ h&ehb1B h&eh }q h&ehn h&eh( h&ehlt h&ehyQ h&eh] h&ehs" h&eho h&eh%2tvX ^   02$a$gd gdugd)$dhgd)$0dh^`0gd)$ dh`gd)dhgd)dvxz6*<@Vj0  ,\n8:J *   P  h&eh ;h&eh5_6 h&eh5_ h&eh h&ehthnH tH h<(h] h&ehmy h&eht h&eh'u% h&ehW; h&eh" h&ehN hO h;8O h&eh5Q h&ehe  h&ehK h&eh}=2P R  \ ^        V X ^ `   .02BTn|,,.Vzxpxexpxpxehg)h)$CJaJh)$CJaJh&h)$CJaJh)$CJaJhnH tH h&h)$CJaJhnH tH h)$5CJaJhnH tH "hL@@h)$5CJaJhnH tH hg)h)$CJaJhnH tH h# h&eh h&ehd8h&e h&ehN h&eh6 h&ehe h<('zl8`dbdrf~BDF!j!!!&"<"### $@$X$%&x&|&'''ĸxh#mH sH h#hmH sH h#h mH sH h#he{mH sH h#humH sH h#h 5mH sH h#hu5mH sH huh h)$h)$CJaJhnH tH hg)h)$CJaJhnH tH hg)h)$CJaJh)$CJaJ/z&//38<>>>>>>>>>>>>>>>h]hgd> &`#$gd>gdKgdW`gdJ2`gdWgdWdhgd)gdu''(()*)8+:+<+B+++++",8,d.f.//222336:789\999::<<<=$>>>>>>>>>>>ػػؔ؍h jh U h&ehKh&ehW6h&ehWhnH tH h&eh#RhnH tH  h&eh#R h&ehJ2h&ehJ2CJaJh&ehWCJaJ h&ehWh#h#mH sH h#humH sH h#hmH sH 0>>>>>>>>>>???? ? h&ehKh h70JmHnHuh<( h<(0Jjh<(0JU>???? ?gdKh]hgd> &`#$gd>6&P 1h:pl. A!"#$% ^ 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ >NormalCJ_HaJmHsHtHDA`D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k (No List 4@4 >Header  p#.)@. > Page Number>> a_ Footnote TextCJaJ@&!@ a_Footnote ReferenceH*L^@2L <t Normal (Web)dd[$\$ B*phTC@BT WBody Text Indent `CJaJmH sH PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] V %%%%%( +h@Nl\l|xؒTLfP z'> ?MOPQRTUVW*R> ?NS !(!!8@0(  B S  ?:<e } ~   t w *"-"v"w"""~))))))********++++F,F,u,w,,,M-P--- . .7.9.111133,3-33344,4.4B4D444R9S9-<.<f=g=DDVGWGGGHH QQJQNQQQQQySzSVVddddddjfqfggnlolll1p1pqqrrerlrsstt(v)v.w/ww<=È $]^^``aacdfgijrueff:<e } ~ B: : t w *"-"v"w"""~))))))********++++F,F,u,w,,,M-P--- . .7.9.111133,3-33344,4.4B4D444R9S9-<.<f=g=DDVGWGGGHH QQJQNQQQQQySzSVVXXZ[ddddddjfqfggnlollloooo1p1pqqqqqqrrrrerlrss3s3sRsLu(v)vIvYwowwwwwwwDŽӄˆ\]^^``aacdfgijrueff:<e } ~ B: : t w *"-"v"w"""~))))))********++++F,F,u,w,,,M-P--- . .7.9.111133,3-33344,4.4B4D444R9S9-<.<f=g=DDVGWGGGHH QQJQNQQQQQySzSVVXXZ[ddddddjfqfggnlollloooo1p1pqqqqqqrrrrerlrss3s3sRsLu(v)vIvYwowwwwwwwDŽӄˆ\]^^``aacdfgijruQ z~X>*-O2F V?_mu|te ;1=Z]a   f Qo s" = 2y N U x &}  , N   Uapmz-KDUghtTxx wak'%=Z`:c/dLd5&)Nrv6c+.rgc qTU h\wbGD>X?ivo@ ( ] ! ""9)"vh#x$)$5$i>$_9%I%'u%h%& &J(x (z(( )-)v)4&+a+2 ,,,b,ag,r,+-a-kc-s-P.n"/,./4/f/x0060U021n51A!2J23SO3p3|*4Y45#A5X5^u556V7k828P9f!:5<:ma:I;ma<5{<=(=K=}='>?>J>rU>h>q>#?pH?*M?>l?@e@m@hAb1B$GB(VB^BACjDvgDE'EVEUbEGwETF9F_FSvFG,G7iGH>IUIt;JTKKLLJLULrL M MM"M5MgM)N[NrNO%O/O;8O>O P(PBQ5Q6QeUQyQR#RF'R<(RIR{R|R SZ>S5T_T5UUU0ZUdUmU~U#VViV,WGWuX=6XuY?ZZZ[jq[ \\c$]_']J]l]>^D^Z^_-_5_=_jb`rGbc#Cc}c'ndzd&e6eN`eaeyeGf9Hf`fvyf 2g(wg!hiieiEj85jXjk_=kyl?"l@mB nn?o[Do:{opqp:DpZpj^p7q }q rOrGbrF!s<t-t u*uQuZufu&vv>vJCvwww#xmyU0z7ziQzE|z{=,{5{[{e{o |A |j*|M|x}l~JNy}C%{O(/0kJxb&;T\ "C>\p?Vn<(jw~h\  1?z~loeAio"R 7oQcp!CM_>lqs=jKn&N(I_u/"*HQM-_ =CFzl,hy1 "[Zc}%M+x(a_V.B;TJM3AE8d x4RcYi. rW}vv{+ ?$P3Uo ("6C*=&V/>y3&|R}`a,qp2N3mW]P) K(kv=S?QXtq:s({]|3;C3%1vXHgx#jh(W[w|f{ @kOnVM{WUlt@cTsg )06~QUN *c6FZP@qV,Nh>(B[,wNo>C5xmUfeh3=cJQB]wT-K_tt!1D2%X 'yOn(l] ayb6+&FNQW**F ;rpO !*@$T(oyLNXUt\Z*& WY 5\:$2n^0[e,UNMQk[$F<xw#yFXEtW;f ?/9G^cp '~w4w.whd8AA'+^`@  !"$%(*-.234689<=ACDEGHIHHHHHH$H&H*H:H@HBHDHHHJHLHPHRHXH\HbHdHlHnHpHtHxHzH@HHHHHHHHUnknownG* Times New Roman5Symbol3. * ArialA BCambria Math"1ڋFW zIzI!4d2qHX ?H2!xx-Srednji vijek: Vrijeme Boga i vrijeme ovjeka..Oh+'0 ( H T `lt|0Srednji vijek: Vrijeme Boga i vrijeme ovjeka.Normal.855Microsoft Office Word@ď @oHn@` o\z՜.+,0 hp|  .I .Srednji vijek: Vrijeme Boga i vrijeme ovjeka Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Fo\1Table4WordDocument8VSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q