ࡱ> cebzbjbj . 3     Li m.uuuuuPPP$=Zu PPPPP  uu'P u uPu`eIPPx=0mP0 PPPPPPP0PPPmPPPPPPPPPPPPP :Zdenka Janekovi Rmer Autoritet ljubavi: samotni ka misija Marina Dr~ia za ljude nazbilj Kad sam razmialjala o tome ato se joa mo~e novoga rei o ovjeku i njegovu djelu koje su mnogi tako bri~ljivo ia itavali, koji se joa pogled mo~e uputiti Marinu Dr~iu zapljusnula me privla nost njegove sna~ne osobnosti, naoko protivne svakom autoritetu. Iz te potrage je uslijedio ovaj pokuaaj kontekstualiziranja Dr~ieve osebujne osobnosti unutar razvoja individualnosti u zapadnoj kulturi, te odnosa individualnosti i autoriteta. Svi znamo da se radi o posebnom fenomenu svojstvenom upravo naaoj kulturi koji je baa u vremenu Dr~ieva ~ivota bio na jednoj od svojih va~nih prekretnica u kojoj su jednu od najva~nijih uloga odigrali upravo knji~evnici. Dakako, unaprijed se ~elim ograditi od burkhartijanskog dramati nog reza izmeu srednjega vijeka i renesanse, kao i od njegove pretpostavke o linearnom i neizbje~nom napretku koja ve odavno ne nosi plodove. Historiografija je rehabilitirala srednji vijek i postavila mnoga neugodna pitanja renesansi, tako da danas viae ne mislimo da je talijanska renesansa vrijeme i mjesto kad se  ovje anstvo po elo oslobaati od lanaca obi aja, konformnosti i Crkve i bez straha kro ilo u samootkrie i samoispunjenje . U renesansnom ovjeku i dalje ~ivi srednji vijek, potreba za grupom, mnogostruki identiteti, ovjek kao imago Dei. Isto tako, u srednjem se vijeku takoer iskazuju jedinstvene prirode ljudi, integritet pojedinca, postoji samoanaliza, usredoto enje na sebe i originalnost. Promjena je u tome da se viae va~nosti pridaje osobnim na elima i u odnosu pojedinca s Bogom i s ljudima. To Burckhardtovo  osloboeno ovje anstvo svodilo se na u ene, nadarene, druatveno dobro pozicionirane muakarce iz Italije, a pomalo su u to druatvo bili pripuateni i drugi, meu njima i Dr~i. Literati  humanisti po eli su u~ivati u samom ovjeku kao apeksu kreacije, gospodaru prirode i udu svijeta. Pokazali su novu samosvijest u svojim djelima, u autobiografijama, biografijama i portretima, samosvijest razli itu od raskajanosti srednjovjekovnog ovjeka pred Bogom. No njihovi identiteti ostaju viaestruki, pa tako i Dr~iev identitet knji~evnika, klerika, Dubrov anina, Dalmatinca, kraanina, Marina kojeg znamo i ne znamo. Problem istra~iva a u razotkrivanju tog identiteta jest taj da se Dr~i nije previae bavio sobom i nije ostavio lako vidljive klju eve ni svoje osobnosti ni javne persone. Mnogo viae nego sobom on se bavio drugima i to je, rekla bih, klju  razumijevanja njegova odnosa prema politici, drugim rije ima, njegova politi kog stava. U Dr~ievim rije ima i djelima prepoznajemo sve sastavnice onog ato zovemo duhovnom individualnoau renesanse: ima samopoatovanje, samosvijest, samopouzdanje, samokontrolu. Meu svim njegovim neuspjelim investicijama ima jednu itekako uspjelu  samoga sebe. Mnogi njegovi biografi isticali su kako malo znamo o njemu, o njegovom duhovnom ili duaevnom ~ivotu, a zapravo je on rekao vrlo mnogo o sebi, samo ne na uobi ajeni, konvencionalni na in svoga vremena. Najzanimljivije mi je to da nije ~ivio konvencije elite kojoj je obrazovanjem, stvaralaatvom i knji~evnim poslanjem pripadao. U kontroliranom svijetu, u tom okviru slobode ato je bila Dubrova ka Republika, on je odlu io bri~no uvati jedan samo njegov unutarnji prostor, ato i jest zna ajka jake i bogate individualnosti koja nema potrebu izlagati pejza~e svoje duae baa svakom pogledu. I na njemu su ideje, raspolo~enja i stavovi vremena ostavili traga, no on im je dao subjektivnu i kreativnu interpretaciju. Marin Dr~i, kojeg svi prepoznajemo kao pravog renesansnog ovjeka, ne prezentira sebe kao ato to ine ti pravi renesansni ljudi, ne piae poslanice i pisma, nema poriv za ovjekovje enjem svoga ~ivota i svojih misli u autobiografiji, nema dnevnika, nema memoara, tih tzv, ego-dokumenata kojima nas njegovi suvremenici preplavljuju i kad imaju mnogo manje toga u svojoj duhovnoj prtljagi no ato je to imao Dr~i. Iako i on obuzet suvremenim konceptom slave, nije nam dao takvo svjedo anstvo o sebi. Slava mu je bila va~na, ali je i u tom pitanju probio konvencije svoga vremena. U dubrova kim stvarala kim godinama koje mnogi ocjenjuju vrhuncem njegove ~ivotne parabole, mislio je da e, stekavai slavu kao autor, doi do pozicije s koje e moi neato u initi. U meuvremenu, pozive na akciju slao je sredstvima svog iznimnog dara mislei da e maske pasti i da e se ljudima otvoriti o i. On odbacuje jalovu taatinu petrarkisti kog uzdisanja iza kojeg se po esto krilo dobro uhljebljenje njihova tvorca. Njega to ne zanima, odlu uje se za ~ivu rije , ~eli da ga ljudi uju, ~eli da progledaju i da djeluju. Za njega knji~evnost nije ni oduaak ni utjeha, pa se i ne tjeai pjesmama i poslanicama kao drugi, on njome ~eli ostvariti prostor slobode. A smijeh kojim je svoju zabrinutost obavio, uz razum je ono ato odlikuje, a onda i pokazuje ovjeka. Homo est animal rationale, mortale, risus capax, obrazla~u nam srednjovjekovni mislioci. Dr~iev smijeh je pomirljiv, daje priliku, ~eli da ljudi smijui se shvate. Zbog toga se i danas pitamo tko su ti ljudi nahvao meu likovima u Dundu Maroju, jer na kraju i nisu tako loae proali. I njegova, sudei po stihovima, vrlo iskrena i topla prijateljstva ukazuju na tu vedru i poticajnu stranu njegove osobnosti. No i tu probija konvencije dru~ei se uglavnom s ljudima mnogo mlaima od sebe, onima koji su dolazili s novim kriterijima, druga ijima od onih koje je etablirana generacija ugradila u svoje odnose i hijerarhije. Dr~i je bio svjestan svoje posebnosti unutar dubrova kog druatva, kao i ugro~enosti kojom mu prijeti ta uska sredina. Od optu~be za plagijat, do nu~de zagonetanja u Dundu Maroju i zabrane igranja Hekube, njegovi su ljudski potencijali i talenti bili temelj gonjenja. Zbog ega ga neki napadaju i kleveu, a neki ignoriraju? Zbog straha od te iznadprosje ne individualnosti, za njih nepredvidive, pa stoga i opasne, gotovo hereti ke. Toga je Dr~i bio bolno svjestan, razo aravao se, branio se, skrivao se kad je trebalo, ali je uvijek bio svjestan i svoje pripadnosti toj skupini, a time i odgovornosti prema njoj. U odgoj ovjeka joa je od srednjovjekovlja bila ugraena parabola o pet talenata, Bo~jih darova ovjeku: prvi i najvei dar je persona, drugi je druatvena pozicija, trei je vrijeme ~ivota, etvrti je zemaljska imovina, a peti ljubav prema bli~njem. U tu se parabolu uklapa i Dr~ievo razmialjanje o ~ivotu, shvaanje vrijednosti sebe, druatvenog reda, ograni enosti vremena, potraga za egzistencijalnom sigurnoau i ljubav prema bli~njem koja ovjeka ini odgovornim, zbog koje on mora djelovati. ,.0 " ( t   D |¶ª¡¡•¡‰}}qcqWqWh&hFZhnH tH h&hn6hnH tH h&hnhnH tH h&h hnH tH h&h hnH tH h&h86hnH tH hhhnH tH h&hhhnH tH h&h(mhnH tH h&hQ hnH tH h&hrhnH tH hhh(m5hhhh5h&hh5 hyA5h&h(m5".0 Lh(H3<>rzdhgdnD dh`gdnD $dha$gdnD  LN,.>D~B~JLP !@!""""ƺƺ{ocoh&hGhnH tH h&h)hnH tH hkwhnH tH h&h9hnH tH h&hW{hnH tH h!8hnH tH h'OhnH tH h&h hnH tH h&hhnH tH h&h]BhnH tH h&hG`hnH tH h&h hnH tH h&hFZhnH tH hs hnH tH ""###$2%'$':'p'~'''f(h(r)t)))^****$+*+,+>+@++,D,F,Һui]Q]Q]Qi]h&h=hnH tH h&h:hnH tH h&hm0,hnH tH h&h1hnH tH h&h4[_hnH tH h&h hnH tH hkwhnH tH h&h>hhnH tH h&hVhnH tH h&h"hnH tH h&hW{hnH tH h&h-NVhnH tH h&h)hnH tH hlhnH tH h&hC,hnH tH F,H,r,,,,j---j..//*/01X2j222D3F3H3J3d3۷ymmaUIh&h(hnH tH h&hC,hnH tH h&h(mhnH tH h&hlhnH tH h&hQ$hnH tH h&h;){hnH tH h&hlhnH tH h&hm(hnH tH h&h6hnH tH h&hhnH tH h&hhnH tH h&hFzIhnH tH h&hVVhnH tH h&hrhnH tH h&h:hnH tH d3334&5b55556^7l7777889&990:B:T::;*;h;;;;<HHHHI JJKLL걥{ofohEhnH tH h&hhnH tH h&h],6hnH tH Uh&h],hnH tH h&hm(6hnH tH h&hm(hnH tH h&h?DhnH tH hi6hnH tH h&h:#hnH tH h&hhnH tH h&h_hnH tH h&h'hnH tH hKehnH tH ( U Dr~ievom tako razli ito ocjenjivanom, za uujuem urotni kom pothvatu postoji i taj element odgovornosti za svoju sredinu koji me prisjetio na same po etke izranjanja europske individualnosti u Augustinovoj re enici: Ego, non fatum, non fortuna, non diabolus. Tu je u pitanju i duboka zaokupljenost identitetom. Ljudi nahvao i onih 15  20 nakaza prikazuju se druga ijima nego ato jesu, skrivaju svoj pravi identitet ovuljaka, mojemu a, ~aba, ~virata, barbaepa i s koze udrenih iza obrazine ugleda i asti; vanjsko i unutarnje nije im podudarno. Osobito su opasni kad su na vlasti, a upravo se na vlasti osobito mno~e. Ono ato su zapravo, izvitoperene, lude nakaze, zlo je i vodi u propast, a stabilnost kojom se di e samo je premaz zastraaujue stvarnosti. S glediata nakaza, Dr~i je bio taj koji ne poatuje red, a s njegova glediata nakaze remete viai, Bo~anski red. U Hekubi e izravno rei da je iznad zakona osobna narav, svijest koja ne da i ne smije dati da je zakon sve~e: Zakonom, tko pravi, svezan je ~ivot moj, ter svojom naravi ne vodi ~ivot svoj. Vladaoci koji vlast shvaaju kao mo i presti~, a ne kao obavezu i odgovornost ne znaju renjat, ne idu u korak s vremenom i ~ivotom i moraju se promijeniti da ne bi sve propalo. To je i njima i drugima pokuaao pokazati u izvrnutom svijetu negromantova prologa i Dunda Maroja, no oni su to shvatili onako kako su ~eljeli shvatiti. Zbog toga je, kad je vrijeme ~ivota istjecalo, shvatio da knji~evnost nije dovoljna. Odlu io je izai iz komediografskih aluzija na nesmiljeno polje politi ke akcije. I tu je pao u procijep, podijelivai sudbinu s tolikim ljudima koji su imali viziju. Obrativai se pismima Cosimu I. de Medici ostavio nam je klju  razumijevanja svoje osobe, unikatni ego dokument, sasvim druga iji od uobi ajenih. On nije konvencionalna prezentacija slike o sebi, ali jest koncentrirani i samosvijesni izraz osobe koja vidi i ~eli djelovati. Dr~iev plan o promjeni vlasti u Dubrovniku bio je vizionarski i funkcionirao je na planu suvremene politi ke teorije, ali nije funkcionirao u trenutku, nije bio ostvariv. U te~nji za reformom u male aristokratske vlasti i uspostavom demokratskog modela logi no se okrenuo prema Firenci, smatrajui da je taj model ono ato Dubrovniku treba i da je firentinska republika meu moguim silama u okru~enju najprijateljskija prema njegovoj domovini. Smatrao je da Republika mora zauzeti energi niji stav prema Turcima i jasnije se staviti na stranu Zapada kojem pripada. }elio je demokratsku vladavinu, odnosno podjelu vlasti izmeu vlastele i pu ana koji su ve vodili glavnu rije  u gospodarstvu, a bili su politi ki obespravljeni. Vodio je ra una i o reformisti kom Tridentinskom koncilu i urgentnoj potrebi za reformom dubrova ke Crkve i odnosa vlasti prema njoj. }elio je prekinuti tla enje puka vlasteoskom samovoljom, pogotovo u sudstvu. Problemi o kojima Dr~i govori u pismima Cosimu de Medici doista su bili temeljni problemi Dubrova ke Republike u to vrijeme. On ih je ~elio rijeaiti na na in koji je aristokratska vlada smatrala izdajni kim, ali koji je zapravo bio ve dobro poznati i primjenjivani na in: osloncem na neku veu silu, u ovom slu aju firentinsku republiku koja je predstavljala najpribli~nije povijesno ostvarenje politi kih ideala onoga vremena kojim se inspirirao Dr~i. Tragi no je kako je taj smioni vrhunac Dr~ieve ljudske odgovornosti i djelovanja Cosimo de Medici svojom autnjom pretvorio u literaturu, a Dr~iev ~ueni reformirani Dubrovnik, osloboen preuskih okvira, pretvorio u Velicije Indije. U literaturi se esto raspravlja o tome zaato Cosimo nije odgovorio Dr~iu, je li uope razmialjao o njegovom planu. Naj eai je odgovor da je taj plan smatrao politi ki neprimjerenim, nerealnim, gotovo ludim, misle neki. Najvjerojatniji je odgovor da Dr~ieva pisma nije ni pro itao. Klijentelisti ki sustav vlasti u medi ejskoj Firenci urodio je tisuama molbi u kojima pojedinci tra~e Cosimovu pomo. Ti prizivi sa uvani u ogromnoj korespondenciji u Archivio di Stato u Firenci, bili su iz pera bogatih i siromaanih Firentinaca, stanovnika okolice i stranaca, uglednih ljudi, zlo inaca koji mole za pomilovanje, ugro~enih ljudi koji mole za milost. Prizemna injenica da su se Dr~ieva pisma naala u toj velikoj hrpi i da je lako mogue da nisu nikada doala u ruke adresata, s povijesne distance ini mi se ipak samo jednom dimenzijom tog slu aja. Naime, Cosimo de Medici imao je viziju druga iju od Dr~ieve, pragmati nu, preciznu, liaenu moralne dimenzije. Njegova demokratska republika u stvarnosti je po ivala na klijentelizmu. Njegova mo ostvarivala se kroz razraenu mre~u patronata koji su ga povezivali s manje ili viae va~nim pristalicama. Zato je svako pismo nekog lana njegove stranke bilo va~nije od Dr~ieva zamaanog plana. Nasuprot tome, u Dr~ievim o ima Cosimo i on sam jednaki su, obojica  novi ljudi , osloboene individualnosti, vizionari i stvaraoci. Ljudi nejednake ovozemaljske, odnosno politi ke moi, ali summa summarum jednakog autoriteta. Ne zaboravimo da Dr~i sebe vidi ne samo kao idejnog za etnika nego kao politi kog vou, ak i vojnog zapovjednika zamialjene urote. Njegovo uvjerenje da se djelovanjem politi ke moi mo~e instantno promijeniti stanje duha, njegova te~nja ne za vlaau i moi nego za duhovnom obnovom dubrova ke patriae, u o ima jednog egzemplarnog politi ara toga vremena morala je ostati ne ujena. Po mome mialjenju, o snazi Dr~ieve osobnosti, o njemu kao o ovjeku znamo viae no ato nam o sebi otkrivaju mnogi koji su tobo~e izravno, a zapravo konvencionalno izra~avali svoje misli i osjeaje, konstruirali ih i redizajnirali. Za razliku od Dr~ia, mnogi su tra~ili sebe ne u sebi nego prilagoavajui se modelima. Autobiografije, dnevnici, pa ak i pisma bila su im sredstvo samoprezentacije i samooblikovanja, dok je Dr~i na dirljiv na in skidao masku i pokazao i velikog i slabog, i zaigranog i frustriranog i, kako sam ka~e, bezazlenog sebe. Nije se odlu io za sigurnost zadanih modela osobnosti u svojoj sredini, pa zato u njemu ima toliko proturje ja. Idejama i raspolo~enjima svoga vremena i onim osobnim dao je duboko vlastiti okus, dao je sebe, svega sebe i, u kona nici, uza sve mogue nedostatke, otkrio se kao ovjek ljubavi. I pokazao put svima onima koji ~ele uspravno ~ivjeti u svijetu autoriteta, ali i stvoriti svoj vlastiti svijet, mnogo trajniji od svih moi i njihovih svjetova. LLMN(NNNNOvO PVPXPZPPP QQ$Q&QnQQQRSrfr޽޽}ocWh&hrhnH tH h&h)hnH tH h&hyA6hnH tH h&hP6hnH tH h&h{6hnH tH h&hC,hnH tH h&h hnH tH h&hPhnH tH h&h{hnH tH h&hyAhnH tH hlhnH tH h&hthnH tH h&hL[hnH tH hY,hnH tH frsst t0t4t6tt:uzuvFvHvJvLvfvhvvvlwLxxxzz纮ۮ红uh&hY$hnH tH h&h;hnH tH h`hnH tH h&h%hnH tH h&hK7hnH tH h&hohnH tH h&h+AhnH tH hlhnH tH h&h&hnH tH h&hrhnH tH h&hrhnH tH h&h+] hnH tH ,1h. A!"#$% ^ 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ NormalCJ_HaJmHsHtHDA D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k (No List HH // Balloon TextCJOJQJ^JaJPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] 3"F,d3LVefrz !"#>?@Az8@0(  B S  ? ll, !!3!3!F#J#$$A%A%G%i%&&&&&&&&&&P'S'((m*n***,,00@2@2 3 3 ll, !!3!3!F#J#$$A%A%G%i%&&&&&&&&&&P'S'((m*n***,,00@2@2 3 3lk{%zk ] +]  _ m(PPA'Y,h:#.$Q$Y$'a)m0,C,],,//86i6!8:mO<ma<+AtfAyA]B?DnDpEFFzI{RLaP-NVVVpV'7YFZL[#{]_4[_Ke>hlm(mrotJCv Yy;){W{")Vls grQ H-'OrA/ylTy:p7blb&9K7=`;WotG`(E&c61nG9Ekw 3 3@@2@2@2@2p  3 (*,8HUnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial5. *aTahomaA BCambria Math"1Z&[_m+\m+\!4d222QHX ?H2!xxZdenka Janekovi Rmer..Oh+'0  8 D P \hpxZdenka Janekovi Rmer.Normal.95Microsoft Office Word@d'@H;Fg@4%g@PEPm+՜.+,0 hp|  .\2 Zdenka Janekovi Rmer Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABDEFGHIJKLMNOPQSTUVWXY[\]^_`adRoot Entry F0lvIPf1TableCWordDocument.SummaryInformation(RDocumentSummaryInformation8ZCompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q