ࡱ> q` <bjbjqPqP .`::b'j l l l F 11181d>2d{7Z222224445555555$9h=<T5444"445TT2257f5f5f54T2T825f545f5f5Tf522 +@WQ14f55K70{7f5<5<f5<f5 44f544444555d444{74444 112FTTTT PUT DO ERDUTA Polo~aj Hrvatske u meunarodnoj zajednici 1994./1995. godine i reintegracija hrvatskog Podunavlja Albert Bing, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska Rad  Put do Erduta bavi se meunarodnim okolnostima postizanja suvereniteta i ostvarivanja teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske 1994./1995. godine. Sredianji motiv istra~ivanja jest povezanost politi kog utjecaja najeminentnijih predstavnika meunarodne zajednice, prije svega SAD, i hrvatskih pozicija, s obzirom na prilike u regiji. U tom povijesnom kontekstu rad pru~a sa~et pregled i analizu najva~nijih initelja i okolnosti koje su dovele do politi kog sporazuma o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. 1. Uvod Krajem 1991. godine oko jedne treine teritorija Republike Hrvatske bilo je pod okupacijom. Nakon zaustavljanja velikosrpske agresije i postizanja meunarodnog legitimiteta priznanjem dr~avnosti 15. sije nja 1992. godine, najva~niji cilj hrvatske politike bio je ostvarivanje punog suvereniteta i teritorijalnog integriteta RH. Do potpune realizacije toga cilja doalo je tek 15. sije nja 1998. godine u Borovu, sve anim inom predaje uprave hrvatskog Podunavlja iz nadle~nosti UN-a (UNTAES - United Nations Transitional Administration to Eastern Slavonia) pod ingerenciju hrvatskih vlasti. Ipak, klju ni dogaaj kojim je iniciran politi ki okvir mirne reintegracije preostalog dijela Hrvatske (hrvatsko Podunavlje) nakon oslobodila kih vojno-redarstvenih akcija  Oluja i  Bljesak 1995. godine, bio je tzv. Erdutski sporazum od 12. studenog 1995. godine. Iako je rije  o jednom od najjednostavnijih i najbr~e postignutih politi kih dogovora, put do Erduta i otvaranja perspektive mirne reintegracije nije bio niti brz niti jednostavan. Iz relativno bliske historiografske perspektive promatranja dogaaja i druatvenih procesa koji su obilje~ili Domovinski rat i stvaranje hrvatske dr~ave tijekom devedesetih godina 20. stoljea mogu se openito izdvojiti tri najva~nija initelja. Kao prvi i najva~niji valja istaknuti odlu nost graana Hrvatske da (i oru~jem) o uvaju svoju samobitnost i samostalnost u turbulentnim okolnostima raspada Jugoslavije. Ratna razaranja i stradanje zna ajnog dijela hrvatske populacije (viaegodianje progonstvo i izbjegliatvo) nisu niti u jednom trenutku doveli u pitanje cilj reintegracije okupiranih podru ja Hrvatske; atoviae, povremene spekulacije o moguim teritorijalnim ustupcima i kompenzacijama hrvatskih pregovara a izazivali su konsternaciju cjelokupne hrvatske javnosti. Drugi initelj odnosi se na uspostavu novih geopoliti kih realiteta u regiji slijedom nacionalnih homogenizacija i stvaranja nacionalnih dr~ava. Te promjene implicirale su novu dimenziju politi kih odnosa meu narodima bivae Jugoslavije pri emu su za Hrvatsku najva~niji bili odnosi novih politi kih elita Hrvata, Srba i Muslimana-Boanjaka. Kao trei initelj, kojime se primarno bavi ovaj rad, mo~e se istaknuti uloga meunarodne zajednice s obzirom da je njezino dr~anje u bitnom odredilo izbijanje, tijek i rasplet (post)jugoslavenske krize. Odnos i utjecaj tih triju initelja na razvoj i ishod dogaaja u Hrvatskoj u razdoblju od 1991.-1995. godine mora se sagledavati kroz njihovu interakciju; pri tom se, dakako, mora voditi ra una da se utjecaj svakog initelja ponaosob mijenjao u pojedinim fazama raspletanja balkanskog gordijskog vora. U razdoblju od kraja 1994. do konca 1995. godine u Hrvatskoj i BiH dolazi do dramati nih promjena koje su odredile daljnji tijek dogaaja, uklju ujui i postizanje sporazuma o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. Najva~niji initelj bio je anga~man hrvatske vojne i policijske sile u Hrvatskoj i BiH 1995. godine ime je rijeaeno gorue pitanje neposrednog vojnog suprotstavljanja Srbima (na terenu). Taj initelj bio je odlu ujui s obzirom na sustavnu opstrukciju mirovnih pregovora od strane bosansko-hercegova kih Srba te odsustvo konsenzusa unutar meunarodne zajednice o uklju ivanju kopnene vojske koja bi silom nametnula mir. Politi ku, logisti ku te ograni enu vojnu pomo Hrvatskoj je pru~io SAD, koji je od 1994. godine najva~niji initelj meunarodne politike u bivaoj Jugoslaviji. Uz ostvarivanje vojnih sporazuma Hrvatske i SAD-a, bitna pretpostavka za novu vojnu uloge Hrvatske u regiji bila je redefinicija regionalnih odnosa. Po etkom 1994. godine pod ameri kim je okriljem stvoren hrvatsko-boanja ki savez. Istodobno, hrvatski dr~avni vrh intenzivirao je bilateralne pregovore sa srbijanskim predsjednikom Miloaeviem. Na ova dva regionalna initelja nadovezala se relativno brza reakcija meunarodne zajednice predvoene SAD-om, koji je iskoristio novu konstelaciju odnosa u regiji i krajem 1995. godine nametnuo politi ke pregovore unutar kojih je rijeaeno i pitanje reintegracije hrvatskog Podunavlja. Ipak, takav - za Hrvatsku povoljan razvoj dogaaja - nije bio jednostavan te je uklju ivao velike rizike. Kao ato je nazna eno, spremnost za oslobaanjem okupiranih podru ja u Hrvatskoj bila je neupitna. Meutim, ostali initelji (regionalni odnosi i dr~anje meunarodne zajednice) predstavljali su veliku nepoznanicu. Hrvatsko-boanja ki savez koji se ostvario zahvaljujui ameri kim diplomatskim naporima kao i paralelni pregovori Zagreba i Beograda imali su za Zagreb (kao i ostale regionalne sudionike - Srbe i Muslimane-Boanjake), prije svega, takti ko zna enje. Kao ato se pokazalo i ranije, dr~anje meunarodne zajednice nije moglo predstavljati pouzdano i konzistentno uporiate odreene politi ke opcije. Najutjecajniji eksponenti anga~irani na prostoru bivae Jugoslavije  Ujedinjeni narodi, Europska zajednica (posebice Velika Britanija, Francuska, Njema ka i Italija), SAD, Ruska federacija i drugi  bili su, manje ili viae, neslo~ni oko veine pitanja koja su se ticala pristupa jugoslavenskoj krizi. Od samih po etaka izbijanja jugoslavenske krize meunarodna zajednica i njezine najzna ajnije institucije vodile su nedosljednu i kontroverznu politiku. U pristupu (bivaoj) Jugoslaviji stalno je bila izra~ena kolizija izmeu zastupanja na ela na kojima je po ivao meunarodni poredak i sustav meunarodne sigurnosti (na ela UN-a i Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji) i, s druge strane, realpoliti kih tendencija koje su se iskazivale u sklonosti nametanju nekonzistentnih politi kih kompromisa (prihvaanje rezultata etni kog iaenja kao osnove teritorijalnih razgrani enja, toleriranje politi kih pregovora s politi kim voama osumnji enih za ratne zlo ine i sl.). Odnos  principa i  realpolitike u dr~anju meunarodne zajednice posebno je doaao do izra~aja u razdoblju od tzv. prve biha ke krize krajem 1994. godine do odlu ujuih vojnih uspjeha HV-a, HVO-a i Armije BiH u ljeto 1995. godine, nakon kojih dolazi do posve nove konstelacije odnosa u regiji (vojna ravnote~a, efektivna kontrola teritorija o kojima se pregovara od strane Hrvata i Muslimana-Boanjaka itd.). Taj initelj bio je najva~nija pretpostavka koja je dovela do mirovnih sporazuma i politi kih rjeaenja teritorijalnih odnosa kojima su okon ani ratovi u BiH i Hrvatskoj. Za Hrvatsku, koja se pokazala najkooperativnijom dr~avom u (post)jugoslavenskim sukobima 1991.-1995. godine, pitanje odnosa s meunarodnom zajednicom 1994.-1995. bilo je od posebnog zna enja s obzirom na cilj ostvarivanja teritorijalnog integriteta vlastitog dr~avnog teritorija. 2. Klju ni initelji meunarodnog polo~aja Hrvatske 1991.-1995. i problem reintegracije okupiranih podru ja Mnoge analize politike Miloaevieve Srbije tijekom devedesetih godina 20. stoljea potvruju tezu kako su geopoliti ki, a ne egzistencijalni razlozi (zaatita srpske populacije), bili prioritetnim pitanjem velikosrpske politi ke ambicije. Slijedom te postavke mo~e se zaklju iti kako su oni dijelovi Hrvatske  prije svega isto na Hrvatska ili hrvatsko Podunavlje - koji su izravno grani ili sa Srbijom (Vojvodinom), i nakon 1992./1993. godine etni ki o iaenim podru jem u BiH (Republika Srpska), bili najrealisti nijom metom pokuaaja amputacije hrvatskih teritorija. Kada se tim geopoliti kim razlozima pridodaju injenice o ~estini i trajanju napada srpskih pobunjenika i JNA 1991. godine (pri emu posebno zna enje ima opsada Vukovara), bilo je o igledno kako e njihova reintegracija biti iznimno slo~en i zahtjevan zadatak. U razdoblju od Vanceovog plana  u kome je odreen koncept djelovanja mirovnih snaga UN-a u Hrvatskoj i Jugoslaviji (sije anj 1992. godine), do Daytonskog mirovnog sporazuma i njegova potpisivanja u Parizu (studeni - prosinac 1995. godine) - kojim je postignut politi ki dogovor oko BiH, pitanje reintegracije okupiranih podru ja Hrvatske prolazilo je mnoge faze. Tendencija  ciprizacije hrvatskih podru ja koja dolaze pod nadzor UNPROFOR-a 1992. godine bila je neprihvatljivim dugoro nijim rjeaenjem za Hrvatsku s obzirom da je predstavljala realnu meufazu realizacije ostvarivanja projekta povezivanja  srpskih podru ja sa Srbijom; nakon airenja rata na BiH i etni kog iaenja (od strane bosanskih Srba) podru ja koja se geografski nadovezuju na okupirana podru ja Hrvatske, tijekom narednog razdoblja  Velika Srbija postupno postaje izglednom opcijom razrjeaenja  balkanske drame kojoj u pojedinim fazama mirovnog posredniatva nisu bili neskloni meunarodni mirovni posrednici. Strategija kontinuiranih hrvatsko-srpskih pregovora (Tuman-Miloaevi) 1991.-1995. godine te izbijanje hrvatsko-muslimanskog sukoba (listopad 1992./po etak 1994. godine) dramati no je izmijenila pozicije Hrvatske u meunarodnoj zajednici. Pogoraavanje meunarodnog polo~aja imalo je za posljedicu nezahvalnu poziciju Damaklovog ma a nad okupiranim podru jima Hrvatske. Iako su najeminentniji meunarodni initelji na Haaakoj mirovnoj konferenciji 1991. godine jasno istaknuli demokratsku proceduru i nepovredivost republi kih granica kao geopoliti ki temelj preureenja jugoslavenskog prostora, dotadaanja praksa uva~avanja argumenta sile i realpoliti ko poigravanje principima ukazivali su na krhkost postignutih dogovora. Zakaanjele i neadekvatne reakcije meunarodne politike na jugoslavensku krizu 1987.-1991. godine (Kosovo, Slovenija, Hrvatska) nastavile su se nakon ratne eskalacije i u Bosni i Hercegovini. Od druge polovice 1992. godine ostvarivanje Vanceovog plana i problem reintegracije okupiranih podru ja padaju u drugi plan interesa meunarodne zajednice, usredoto ene na sukobe u BiH. Nakon serije neuspjeha mirovnih inicijativa (1992.-1994.), u ijem je srediatu zaustavljanje rata i humanitarne katastrofe u BiH, vodei initelji meunarodne politike iskazuju sklonost prihvaanju kompromisa kojima bi se prakti no sankcionirali rezultati teritorijalnih osvajanja i etni kog iaenja. Takvom razvoju dogaaja Hrvatska se suprotstavila kombinacijom bilateralnih diplomatskih pregovora u regiji i aktivnom ulogom u mirovnom procesu (gdje je bila najkooperativnijom sudionicom) te ja anjem svoje vojne sile. Povremenim vojno-redarstvenim akcijama na okupiranim podru jima (Miljeva ki plato, Maslenica, Peru a, Meda ki d~ep) Hrvatska je podsjeala meunarodnu zajednicu da nee do u nedogled tolerirati nepovoljni status quo na okupiranim podru jima. Meutim, cilj reintegracije i ostvarivanja punog suvereniteta ne bi bio ostvariv bez meunarodne podrake i diplomacije koja je nastojala dr~ati Miloaevia na distanci. Vojne akcije i politika Hrvatske prema BiH - koja je nailazila na sve izra~eniju kritiku meunarodne javnosti, u sebi je nosila rizike pritiska na Hrvatsku za odustajanjem od ostvarivanja svojih legitimnih prava. U tom smislu, poatapalica o  politici kao umijeu mogueg , kojom se 1993.-1994. esto slu~io predsjednik Tuman i njegovi naju~i suradnici kada se govorilo o sudbini BiH, izra~avala je jednu neugodnu analogiju koja e se aktualizirati krajem 1994. godine, u vrijeme prve bihake krize. Ta sintagma sugerirala je nemogunost postizanja politi kog dogovora oko zajedni ke i cjelovite BiH, ato je, dakako, impliciralo njezinu diobu; meutim, isto na elo primijenjeno na hrvatski slu aj imalo je veoma neugodne konotacije po Hrvatsku: propast mogunosti politi kog dogovora Hrvata i Srba u Hrvatskoj zna ila je ili obnovu i airenje sukoba s nesagledivim posljedicama (ato je na elno bilo neprihvatljivo za meunarodnu zajednicu) ili o uvanje statusa quo (s ime su ra unali veliko-Srbi). Potonji ishod zna io bi, u krajnjim konzekvencama, gubitak dr~avnog teritorija ili pak moguu obnovu neke nove  Jugoslavije . Suo ena sa sankcijama zbog politike prema BiH krajem 1993. i po etkom 1994. godine Hrvatska se naala u teakoj poziciji. Do svojevrsnog kopernikanskog obrata hrvatskog polo~aja dolazi nakon inicijative ameri ke diplomacije koja je rezultirala okon anjem rata te vojnim i politi kim savezom Hrvata i Muslimana-Boanjaka (Washingtonski sporazum). Time su stvorene pretpostavke za efikasan nastup prema Srbima u BiH koji su sustavno opstruirali mirovne napore. Meutim, kada je nakon vojnih pobjeda u operacijama  Bljesak i  Oluja 1995. godine hrvatski predsjednik po eo govoriti o Hrvatskoj kao regionalnoj sili, SAD i meunarodna zajednica jasno su dali do znanja da su ja anje Hrvatske bili voljni tolerirati samo do razine izjedna avanja ravnote~e sila u regiji. Slijedom nove konstelacije odnosa i problem reintegracije hrvatskog Podunavlja (Baranja, isto na Slavonija i zapadni Srijem) poprima novu dimenziju u klju nim politi kim pregovorima krajem 1995. godine. Pitanje hrvatskog Podunavlja bilo je u mnogo emu osebujno. Rjeaavalo se na marginama Daytonske mirovne konferencije 1995. godine u ijoj je ~i~i bilo pitanje okon anja sukoba u BiH. U usporedbi s ostalim problemima politi kih pregovora pitanje reintegracije Isto ne Hrvatske bilo je jedno od najslo~enijih. Ipak, slijedom okolnosti postignuto je razmjerno jednostavno i brzo rjeaenje; atoviae, inicijalni politi ki sporazum o mirnoj reintegraciji - tzv. Erdutski sporazum - bio je jedan od jednostavnijih akata koje su kreirali predstavnici meunarodne zajednice. Kona no, valja istaknuti i jedan aspekt koji su posebno isticali pobornici poniatavanja rezultata prisilnih migracija, koje su obilje~ile jugoslavenske ratove. Desetak godina nakon Erduta, njegov glavni tvorac, prvi ameri ki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith, ocijenio ga je jedinim sporazumom koji je barem donekle poniatio posljedice rata koji je imao i obilje~je etni kog sukoba:  Od tri sporazuma u kojima su posredovale Sjedinjene Ameri ke Dr~ave u okon avanju ratova u bivaoj Jugoslaviji, Erdutski sporazum isti e se relativnim uspjehom u rekonstrukciji multietni kog druatva u jednoj ratnoj regiji.  Kao klju ni problem reintegracije isto ne Hrvatske 1994.-1995. godine mo~e se istaknuti korelacija meunarodnih okolnosti (prioriteti meunarodne zajednice oko zaustavljanje rata i postizanja mirovnog dogovora u BiH) i hrvatskog interesa ugraivanja koncepta reintegracije preostalog okupiranog dijela Hrvatske. Dakako, uz volju za postizanjem politi kog dogovora i mirnog rjeaenja, pitanje povratka prognanika (potiranje rezultata prisilnih migracija) i izbjegavanje nove izbjegli ke krize, predstavljali su sr~ problema ostvarenja reintegracije. 3. Prisilne migracije i njihove posljedice: prilike u Hrvatskoj i hrvatskom Podunavlju od Vanceova plana 1992. do Erdutskog sporazuma 1995. godine Jedno od sredianjih pitanja s kojim se morao suo iti svaki mirovni plan koji je te~io cjelovitijem rjeaenju post-jugoslavenskog prostora bio je skup problema vezanih uz posljedice prisilnih migracija. Slijedom velikosrpskih aspiracija (srpskog ekstremnog nacionalizma koji kronoloaki prethodi pojavi drugih jugoslavenskih nacionalizama), ali i manjkavih programa ostvarivanja nacionalnih dr~ava, osnovni druatveni proces po etkom devedesetih godina 20. stoljea na podru ju (bivae) Jugoslavije svodio se na trend nacionalne homogenizacije. Sredianje pitanje toga procesa svelo se na odnos etniciteta prema teritoriju. Izbijanjem rata u Hrvatskoj i BiH te geopoliti kom fragmentacijom Jugoslavije ta tendencija u kona nici je uglavnom rezultirala stvaranjem etni ki homogenih prostora. Poniatavanje rezultata etni kog iaenja (eufemizam za genocid) bilo je jedno od sredianjih problema mirovnog procesa, no u politi koj praksi ono se svelo na tendenciju prihvaanja realpoliti kih kompromisa, koji su, zapravo, vodili sankcioniranju njegovih u inaka. Kao ato je uvodno nazna eno, Erdutski sporazum u tom pogledu ini svojevrstan izuzetak jer nije doveo do nove izbjegli ke krize, ali, isto tako, nije neposredno uklju io pitanje sankcioniranja rezultata dotadaanjeg etni kog iaenja; pod pritiskom meunarodne zajednice 1996. godine proglaaena je abolicija za oru~anu pobunu i agresiju. Slijedom takve odluke i dio optu~bi za ratne zlo ine prekvalificiran je u bla~a djela ili pak osloboenje od kaznenog progona. Za razumijevanje problema postizanja odr~ivog mira stoga je nu~no nazna iti osnovne zna ajke geneze i povijesni kontekst problema prisilnih migracija s kojima su se suo ili sudionici tih dogaaja. Kao posljedica agresije i sustavnog etni kog iaenja nesrpske populacije u Hrvatskoj tijekom 1991. i BiH 1992. godine broj izbjeglica i prognanika dosegao je brojku od gotovo 700.000 ljudi. Kao jednu od klju nih odrednica - uz demilitarizaciju, Vanceov mirovni plan iz sije nja 1992. godine predviao je i povratak izbjeglica u njihove domove. Meutim, ta odredba (kao i veina drugih) ne samo ato nije provoena ve je usprkos prisutnosti snaga UN-a (UNPROFOR) nastavljen progon nesrpske populacije s krajnjim ciljem povezivanja etni ki o iaenog prostora Hrvatske (i kasnije BiH) sa Srbijom. Od oko 16.000 Hrvata koliko ih je ostalo na okupiranim podru jima Hrvatske nakon formiranja UNPA zona i dolaska UNPROFOR-a 1992. godine, sustavno je protjerano joa oko 8.000 ljudi, uglavnom Hrvata, dok ih je oko 600 ubijeno. Istodobno, tijekom 1992. i po etkom 1993. godine dolazi i do intenziviranja iseljavanja Srba s neokupiranih podru ja Hrvatske, djelomi no zbog povla enja civila koje je pratilo premjeatanje JNA iz Hrvatske, ali i zbog neodgovornih napada ekstremista na srpsku populaciju. Prema podacima Helsinki Watcha 7.489 kua i drugih zgrada u vlasniatvu Srba koji su ~ivjeli na neokupiranom teritoriju Republike Hrvatske (tj. na podru jima pod kontrolom Zagreba) oateeno je ili uniateno eksplozivom ili pak namjerno spaljeno. Joa 220 srpskih domova uniateno je izmeu sije nja i o~ujka 1993. godine. Ta razaranja nisu bila povezana s borbama. Prema izvjeaima UNHCR-a pak, prije vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja oko 85.000 Srba iz Hrvatske izbjeglo je u Srbiju. Mnogi hrvatski politi ari upozoravali su kako usprkos ratnih okolnosti odnos prema Srbima u Hrvatskoj, posebice onom dijelu srpske populacije koji ostaje na neokupiranim podru jima (te ine manjinu u hrvatskoj veini), predstavlja najva~niji test hrvatske demokracije i va~an kriterij vrednovanja Hrvatske u meunarodnoj zajednici. Tako prvi ministar vanjskih poslova Hrvatske Zdravko Mrai joa u jesen 1991. godine bilje~i:  Hrvatsko vodstvo podcijenilo je i zanemarilo va~nost pitanja srpske etni ke manjine u Hrvatskoj. Ponaaali su se kao da e se rjeaenje toga pitanja pronai u Beogradu. Povjerenje veine Srba koji su ~ivjeli u Hrvatskoj moglo se stei odlu nim opredjeljenjem hrvatskog vodstva da u Hrvatskoj gradi civilno druatvo utemeljeno na vladavini prava, do takve razine da militantna manjina meu Srbima shvati da je iskoriatena od strane sile.  Sli na stanoviata iznijeli su i mnogi ugledni lanovi hrvatske politi ke javnosti poput Mike Tripala, Tihomila Radje, Ante Prka ina, Ive Banca i mnogih drugih. Novi valovi izbjeglica nakon airenja velikosrpske agresije na BiH (ve u travnju 1992. broj izbjeglica iz BiH premaaio je 200.000) nisu samo dodatno ote~ali polo~aj Hrvatske ve su i pospjeaili proces etni ke homogenizacije, odnosno stvaranja etni ki istih podru ja. Povratkom dijela prognani ke populacije te odlaskom u tree zemlje, broj izbjeglica i prognanika na neokupiranim podru jima Hrvatske po etkom 1995. godine ustalio se na oko 400.000 (oko 9% pu anstva u slobodnim dijelovima Hrvatske). U UN-ovom sektoru Istok (hrvatsko Podunavlje) prema popisu stanovniatva iz 1991. godine ~ivjelo je oko 194.000 ljudi, od ega 45% Hrvata i 35% Srba. Potkraj 1995. godine broj ~itelja na tom podru ju procjenjivan je na 120.000 do 150.000, uglavnom Srba, od ega gotovo 50.000 izbjeglica iz zapadne Slavonije i Krajine, pristiglih nakon operacija Bljesak i Oluja. Iako je Rezolucijom 871 Vijea sigurnosti od 4. listopada 1993. godine izrijekom potvreno kako su tzv. UNPA zone integralni dio teritorija Republike Hrvatske, mnogi pokazatelji ukazivali su na opravdanu sumnju u realizaciju mirovne operacije UN-a u Hrvatskoj. `toviae, u hrvatskom i inozemnom tisku pojavljuju se informacije o umijeaanosti postrojbi UNPROFOR-a u kriminal te njihovu pristranost pri odnosu prema pobunjenim Srbima; to se posebice spo itavalo pripadnicima ruskog bataljuna u UNPA sektoru Istok, izmeu ostaloga i u optu~bama za kraenje embarga nametnutog susjednoj Srbiji. Usprkos uvrije~ene predod~be o apriornom svrstavanju Rusije na stranu Srbije, politika Moskve  nije atitila srbijanske interese ve je bila na  istoj poziciji kao i Amerika , o emu svjedo i ruski veleposlanik u Hrvatskoj Leonid Kerested~ijanac. Djelovanjem UNOROFOR-a nisu bili zadovoljni niti krajinski Srbi s obzirom  da su Hrvati (& ) izvraili ak pet vojnih ofenziva protiv srpskih podru ja, a da UN nije ni prstom mrdnuo . 4. Pozicije hrvatskih izbjeglica i prognanika i dr~anje Srba s okupiranih podru ja 1994./1995. godine Onemoguavanje povratka izbjeglica i prognanika i zahtjevi svakidaanjeg ~ivota rezultirali su njihovim udru~ivanjem u mnogobrojne prognani ke udruge i zavi ajne klubove. Jedna od zanimljivih manifestacija koja je posvjedo ila o fenomenu samoorganiziranja i djelovanja zavi ajnih klubova i prognani kih organizacija hrvatskog predznaka bila je izlo~ba njihovih publikacija - prognani kih novina (17 novina na podru ju Hrvatske), odr~ana u travnju 1995. godine u Velikoj Gorici. U organizaciji izlo~be sudjelovao je i Hrvatski informativni centar. Meu predstavljenim tiskovinama bilo je i mnogo publikacija s podru ja hrvatskog Podunavlja, Vukovarske novine, Hrvatski Tovarnik, Ilo ki list, Lovaski list, Baranjske novine, Vukovarac, Zov Srijema. Zavi ajni klubovi i prognani ke udruge organizirali su i provodili prosvjedne akcije s ciljem pritiska na UNPROFOR koji usprkos velikih o ekivanja nije ispunjavao svoju primarnu zadau omoguavanja povratka prognanika i izbjeglica. Nakon viaegodianjeg progonstva njihova aktivnost nije se ograni avala samo na pisanje deklaracija, protestne skupove i medijska priopenja, ve su povremeno provoene i akcije poput blokada slu~benih prijelaza UNPROFOR-a u kolovozu 1994. godine. Iako nije bilo realno o ekivati opipljivije reakcije visokih du~nosnika poput glavnog tajnika UN-a Boutros Boutrosa Ghalija i njegova izaslanika Yasushija Akashija - koji su naj eae bili metom prognani kih prozivki, njihove mnogobrojne akcije odr~avale su volju za povratkom te istodobno vraile kontinuirani pritisak na hrvatsku vladu i meunarodnu zajednicu. U Rezoluciji o prognanicima iz kolovoza 1994. godine Glavni sto~er blokade UNPROFOR-a Zajednice prognanika Hrvatske od hrvatske je vlade zatra~io odbijanje zahtjeva za produ~enjem mandata UNPROFOR-a s obzirom da se  diplomatska aktivnost RH pokazala & nedovoljno djelotvornom u rjeaavanju problema povratka prognanika te da  meunarodna zajednica nije do sada pronaala sredstva za onemoguavanje agresora u realizaciji zacrtanih ciljeva  stvaranja Velike Srbije ; atoviae Ujedinjeni narodi su optu~eni za nepravdu jer su  pregovori agresora i ~rtve, emu te~i UN, do sada rezultirali nagraivanjem agresora, ato je dokaz nemoi suvremene civilizacije da omogui da argumenti istine pobjede snagu oru~ja.  Zahtjevi prognanika nisu imali neki izravniji u inak na odlu ivanje visoke politike, ali ih niti jedna politi ka opcija u Hrvatskoj nije mogla dovoditi u pitanje, barem ne javno. U tom sklopu, posebnu te~inu imali su Vukovar i hrvatsko Podunavlje. Kako u svojim kasnijim analizama bilje~i ameri ki veleposlanik Galbraith:  isto na je Slavonija bila ekstremno emocionalno pitanje za hrvatsku javnost, u znatno veoj mjeri nego li Krajina , a  dvomjese na obrana Vukovara za opsade 1991. godine postala je simbolom u srpskoj agresiji na Hrvatsku.  Odlu no dr~anje prognanika bilo je dobrodoalim argumentom u pritiscima koje je po etkom 1995. godine hrvatska vlada usmjerila na isticanje zahtjeva za okon anjem mandata mirovnih snaga UN-a s danom 31. o~ujka 1995. godine. Dr~anje hrvatskih izbjeglica i prognanika te rijeaenost vlasti da  prema potrebi  silom povrati okupirana podru ja, iskazivalo je visok moral i odlu nost te najairi politi ki konsenzus. Dijametralno suprotna situacija bila je kod srpske populacije na okupiranim podru jima. O prilikama i raspolo~enju meu Srbima u sektoru Istok zorno govore informacije iz srpskih i inozemnih medija. Paradigmatski prikaz izvjeatavanja velikih inozemnih medijskih kua o toj temi jest jedna od epizoda televizijskog kola~a ameri ke globalne televizije CNN o bivaoj Jugoslaviji (Hrvatska i BiH) s kraja 1994. godine, pod nazivom Europe Continent Devided. Jedna od reporta~a, naslovljena The Politics of Hatred - Victims or Aggressors?, prenosi nekoliko pri a koje ilustriraju raspolo~enje meu Srbima u okupiranom Vukovaru. Sredianji motiv priloga bio je nepremostiva nepomirljivost Hrvata i Srba. Svi intervjuirani Srbi u Vukovaru kategori ki su odbacili mogunost pomirenja s Hrvatima. Sa~et uvodni pregled dogaaja iz 1991. godine ( rat susjeda, ponekad i lanova porodice ) nadovezan je na povijesne reminiscencije - ustaake zlo ine za vrijeme Drugoga svjetskog rata - kojima se djelomice objaanjava odbijanje  nacionalisti ke hrvatske vlasti od strane hrvatskih Srba po etkom devedesetih godina. Tragom takvih tuma enja tadaanji gradona elnik okupiranog Vukovara Slavko Dokmanovi objaanjava, kako se razdoblje NDH  duboko urezalo u pamenje Srba te oni  viae nisu smeli dozvoliti da po trei put u ovome stoljeu Hrvatska izvrai genocid nad njima . Jedna pak intervjuirana djevojka izjavljuje kako e se  Srbi u Vukovaru radije boriti do smrti nego da se priklju e Hrvatskoj te zaklju uje  mi smo se, to je injenica, krvlju izborili za ovaj teritorij, on je krvlju nacrtan i nee se viae menjati.  Napisi u srpskom tisku pod kontrolom vlasti po etkom 1995. godine takoer naglaaavaju nepremostive antagonizme:  Hrvatska je nelegalna dr~ava-Odnos Republike Srpske Krajine i Hrvatske ,  Novi eksperti hrvatskoga boga Marsa ,  Hrvati e nas pre ili posle ubiti ,  Obrana srpskih zemalja itd. Veina tih izvjeataja predstavljala je reakciju na tada aktualne najave hrvatskog dr~avnog vrha u sije nju 1995. godine o otkazu mandata UNPROFOR-u. Usprkos medijskih poruka u kojima dominiraju samouvjerenost i ratoborna retorika, situacija u Krajini nije ni pribli~no odgovarala takvoj slici. Meu pobunjenim Srbima raairio se  osjeaj besperspektivnosti, maloduanosti i straha . Za dogaaje koje e uslijediti - vojno-redarstvene intervencije HV-a u svibnju i kolovozu 1995. godine, najva~nije pitanje (uz dr~anje Miloaevia) bilo je stanje morala u vojsci krajinskih Srba. Kako upuuju kasniji izvori, tijekom 1995. godine zaoatravanjem prilika u BiH nakon intervencije NATO-a i pribli~avanjem isteka mandata UNPROFOR-a ja ala je nervoza u srpskom rukovodstvu ato je rezultiralo stalnim sukobima i padom morala u krajinskoj vojsci:  Osnovna karakteristika Srpske vojske Krajine je bila nemotivisanost. Posledice toga su bile negativne po ponaaanje kod svih pripadnika Srpske vojske Krajine. (...) Opijanje je karakterisalo svaku jedinicu koja je bila bez aktivnosti i kontrole, a vidno mesto u neprilagoenom ponaaanju imala su omalova~avanja i klevetanja pretpostavljenih. Proglaaeni su izdajnicima, lagalo se da imaju velike plate. Registrovane su i ne u malom broju pretnje i fizi ki napadi na aktivne oficire. (...) Samoranjavanja i samoubistva su bila u stalnom narastanju. (...) esta su nepotrebna pucanja bojevom municijom - kod kue, u kafani, naselju, odlasku na smenu i povratku iz jedinice. Karakteristi na je 'udru~ena pucnjava' viae vojnika, sa nasilni kim ponaaanjem, sa elementima plja ke i otima ine. Zna ajnu stavku inile su be~anija u bolest i iseljavanje u Srbiju i svet." Pri e o  homogenizaciji srpskog naroda i stvaranju  Sjedinjenih srpskih dr~ava blijedile su pred realitetom viaegodianje izolacije podru ja koja su etni ki o iaena od ne-Srba odmah po izbijanju sukoba, a sada su ih iz socijalnih razloga i straha od povratka Hrvata napuatali i sami Srbi. Iako i hrvatska vlast nije bila bez odgovornosti za mnoge propuste u odnosu prema Srbima (posebice na neokupiranom podru ju Hrvatske)  ato je dovelo do ~estokih kritika  mlade hrvatske demokracije i u blagonaklonim krugovima u inozemstvu - velikodr~avna politika Srbije iskazala je svu svoju promaaenost upravo na ekstremisti kim pozicijama nacionalnog ekskluzivizma ijom su ~rtvom, u kona nici, postali sami Srbi. Kako zaklju uje Ivo Goldstein:  prihvativai na elo stvaranja krajiake dr~ave po kojem pripadnici nesrpskih naroda u njoj ne mogu ~ivjeti, krajiaki su Srbi to na elo primijenili na sebe, smatrajui da u hrvatskoj dr~avi za njih nema mjesta.  Visoka motivacija Hrvata u odnosu na demotiviranost Srba bila je jednim od najva~nijih initelja u raspletu koji je uslijedio. Nakon vojno-redarstvenih operacija  Bljesak (svibanj 1995.) i  Oluja (kolovoz 1995.) taj odnos joa viae dolazi do izra~aja u pitanju reintegracije jedinog preostalog dijela okupirane Hrvatske, hrvatskog Podunavlja. 5. Hrvatska politika i ameri ka inicijativa 1993.-1995. Kao ato je nazna eno, pitanje uklju ivanja okupiranih podru ja pod privremenom ingerencijom UN-a u ustavno-pravni poredak RH bilo je apsolutnim prioritetom hrvatske vanjske politike. Jedan od najva~nijih ameri kih diplomata 1995. godine - Richard Holebrooke, u svojim memoarima bilje~i zgodu joa iz prosinca 1992. godine, kada je, stjecajem okolnosti kratko boravio u Zagrebu; tom prilikom tadaanji predstojnik Vladina ureda za izbjeglice i prognanike i budui ministar vanjskih poslova Mate Grani izvijestio ga je o odlu nosti Hrvatske da - prema potrebi - oru~jem povrati okupirana podru ja. Meutim, prilike u regiji mijenjale su se velikom brzinom. Agresija Srba u BiH u travnju 1992. godine potisnula je  hrvatsko pitanje u drugi plan meunarodne zajednice, a slu~bena politika Zagreba - posebice nakon izbijanja sukoba ~rtava velikosrpske agresije Hrvata i Muslimana-Boanjaka (listopad 1992.), postaje objektom oatre kritike inozemnih medija i politike. Stijeanjena meunarodnim pritiskom krajem 1993. godine Hrvatska se naala u teakoj poziciji; u meunarodnim forumima hrvatska politika izjedna avana je sa srpskom, spominjalo se uvoenje sankcija, a pojavile su se ak i prijetnje zra nim udarima na HVO od strane NATO-a. Dakako, u takvoj konstelaciji odnosa ograni ene vojne akcije hrvatske vojske (Miljeva ki plato, Maslenica, Peru a, Divoselo, Meda ki D~ep), kao i diplomatska nastojanja kojima se podsjealo na pitanje reintegracije okupiranih hrvatskih podru ja, nisu nailazili na veliko razumijevanje mirovnih posrednika. Situacija se stubokom promijenila naznakama aktivnijeg uklju ivanja SAD-a u mirovni proces. Odmah po dolasku u Zagreb, prvi opunomoeni veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Peter Galbraith izrazio je  odlu nu podraku nezavisnosti i teritorijalnom integritetu Hrvatske . Kao okosnicu ameri ke politike u regiji (u dijelu koji se odnosio na Hrvatsku) nazna io je dva osnovna cilja: mirnu reintegraciju okupiranih podru ja Hrvatske i okon anje hrvatsko-muslimanskog sukoba. Iako uz oscilacije, povezivanje ova dva aspekta u pristupu regiji postati e najva~nijom sastavnicom ameri ke politike prema podru ju bivae Jugoslavije. Rije ima Galbraitha,  Clintonova administracija prepoznala je potencijalno odlu ujuu ulogu koju bi Hrvatska mogla odigrati u okon anju rata u BiH . Ve prvi koraci ameri kog veleposlanika u Hrvatskoj nagovijestili su pristup koji je bio u sna~noj opreci s politikom mirovnih posrednika Meunarodne konferenciji o bivaoj Jugoslaviji. Politika Europske zajednice sve je viae gubila na vjerodostojnosti u gordijskom voru satkanom od vlastitih nedore enosti i kroni ne opstrukcije balkanskih elnika, pri emu su prednja ili bosansko-hercegova ki Srbi. Za svoj prvi posjet podru jima izvan Zagreba ameri ki je veleposlanik izabrao Osje ko-baranjsku i Vukovarsko-srijemsku ~upaniju. Pored obilaska Erduta i Vukovara, Galbraith je posjetio i izbjegli ki centar Gaainci nedaleko akova. Zaprepaaten razmjerima destrukcije i teakim prilikama prognanika, Galbraith je po povratku u Zagreb -  nediplomatski izravno - izjavio kako je  sasvim jasno (...) da je uniatenje Vukovara ratni zlo in najviaeg stupnja ;  ideja da e vojska sustavno uniatavati jedan grad naprosto je nepojmljiva, pa je ono ato se dogaalo u Vukovaru ista kriminalna djelatnost.  Takoer je naglasio kako  Hrvate i dalje protjeruju skupa sa ostalim ne-Srbima te je kao  podjednako zastraaujue i bolno istaknuo licemjerje o uvanja statusa quo pod okriljem UN-a, zbog injenice  da se lopovi, koji su to u inili, danas ~ale da im te kue (koje su zauzeli, op.a.) nisu dostatno opremljene. Zaklju no, ameri ki veleposlanik je naglasio kako je  potpuno jasno da se misija UNPROFOR-a ovdje iskazala uzaludnom. Niti jedan prognanik nije vraen u sektor 'Istok', a nastavlja se i etni ko iaenje... Kao jedinu prihvatljivu alternativu Galbraith je istaknuo  da se ovi teritoriji vrate Hrvatskoj, da se tamo vrate ljudi, te da se naplati ateta od Srbije.  Kroz primjer odnosa prema Vukovaru Galbraith je istaknuo i jednu jasnu analogiju izmeu ameri kog pristupa Hrvatskoj i BiH:  Vukovar je zapravo mikrokozmos onoga ato se dogaalo u Bosni i Hercegovini... . Ovaj, kao i kasniji istupi ameri kog veleposlanika nedvosmisleno su pokazali kako SAD od Hrvatske o ekuje zaokret u odnosu prema bosanskohercegova kom  makrokozmosu . Iako ameri ka o ekivanja nisu u cijelosti bila po volji hrvatskom predsjedniku Tumanu, veina hrvatskih medija je s velikim optimizmom i simpatijama popratila dolazak ameri kog veleposlanika i njegovo neumorno krstarenje okupiranim podru jima Hrvatske. Potvrdu ameri ke potpore Hrvatskoj, u kojoj nije zaboravljeno hrvatsko Podunavlje, iskazala je posjetom Vukovaru i Ov ari 6. sije nja 1994. i ameri ka veleposlanica pri Ujedinjenim narodima i budua dr~avna tajnica Madeleine Albright. Posjet Albright doaao je upravo u trenutku kada je Vijee sigurnosti UN-a zaprijetilo sankcijama Hrvatskoj i zatra~ilo povla enje hrvatskih postrojbi iz BiH ( iju nazo nost je hrvatska strana osporavala). Iako je u razgovorima s hrvatskim predsjednikom spomenuto i pitanje sankcija za Hrvatsku  ako se njezino ponaaanje ne promijeni , Albright se istodobno zahvalila hrvatskoj vladi  koja nam je omoguila da doemo ovdje . U kona nici, prigovore Hrvatskoj u cijelosti je zasjenio program posjeta i neposredan na in komunikacije visoke ameri ke goae (sli no kao i ameri kog veleposlanika Petera Galbraitha nekoliko mjeseci ranije). Susret s prognanim Vukovarcima, a zatim i posjet samom Vukovaru i popriatu masovne egzekucije Ov ari, u pratnji ameri kog veleposlanika Petera Galbraitha i pomonika ameri kog dr~avnog tajnika za ljudska prava Johna Shattacka te dvaju ameri kih novinara, hrvatski je tisak popratio s oduaevljenjem:  Madelaine Albright je razumjela suze ,  Potresena opustoaenim Vukovarom ,  Grobnica-simbol nehumanosti ; dakako, nisu izostala niti isticanja politi ke dimenzije u kojoj je pored humanitarne problematike naglaaeno pitanje masovnog kraenja ljudskih prava od strane Srba:  Sankcije Srbiji moraju ostati ,  Izvesti zlo ince pred sud ,  Istraga o masovnoj grobnici Hrvata . Kao ekskluzivna vijest istaknuta je odrjeaita Galbraithova poruka predsjedniku  Republike Srpske Krajine Goranu Had~iu koji se s joa nekoliko predstavnika srpskih lokalnih vlasti nakratko susreo s Amerikancima; u svom istupu Galbraith nije ostavio nikakvih sumnji o dr~anju Amerike, izjavivai:  Ja sam sada u Hrvatskoj.  Potkrepu odlu nijem pristupu u regiji Amerikanci su iskazali obaranjem nekoliko srpskih zrakoplova u BiH koji su poletjeli s aerodroma u Udbini (28. velja e 1994. godine) te time dali do znanja da nee tolerirati kraenje dogovorenih sporazuma (no fly zone). Do konkretnije ponude Zagrebu od strane SAD-a doalo je nakon dolaska posebnog izaslanika predsjednika Clintona, Charlesa Redmana, 17. velja e 1994. Redman je predsjedniku Tumanu prenio ponudu predsjednika Clintona u kojoj se uz ameri ku podraku mirnoj reintegraciji okupiranih podru ja nude jamstva ravnopravnog polo~aja Hrvata u BiH, uz uvjet okon anja sukoba s Muslimanima-Boanjacima. Nakon  kraeg oklijevanja predsjednik Tuman je prihvatio ameri ku inicijativu;  gotovo trenuta no okon an je muslimansko-hrvatski rat i zamijenjen savezniatvom Hrvatske, bosanskih Hrvata i bosansko-muslimanske vlade.  Po etkom o~ujka 1994. godine u nazo nosti ameri koga predsjednika Billa Clintona potpisan je Washingtonski sporazum (potpisnici su bili predsjednici Tuman i Izetbegovi te u ime bosanskohercegova kih Hrvata Kreaimir Zubak). Tuman je iskoristio prigodu i izravno zatra~io potporu mirnoj reintegraciji okupiranih podru ja od ameri kog predsjednika. Predsjednik Clinton je obeao pomo. 6. Meunarodne okolnosti nastanka Erdutskog sporazuma 1994.-1995. godine Putujui u Washington na potpisivanje sporazuma s Boanjacima istim zrakoplovom kojim je putovao i ameri ki veleposlanik Galbraith, predsjednik Tuman potaknuo je pitanje ameri kog sudjelovanja u pregovorima hrvatskih vlasti sa Srbima u Kninu. Ameri ki veleposlanik objeru ke je prihvatio inicijativu hrvatskoga predsjednika. Tumanov prijedlog uklapao se u ameri ke planove ograni enoga preuzimanja rukovoenja krizom od mirovnih posrednika Meunarodne konferencije o bivaoj Jugoslaviji Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga. Ve dan nakon povratka s potpisivanja sporazuma u Washingtonu Galbraith je, prema vlastitim rije ima, otpo eo s radom na  tra~enju politi kog rjeaenja u Hrvatskoj . Dakako, Galbraithov anga~man nije provoen kao unilateralna akcija SAD-a, ali je svakako upuivao na nove okolnosti u pristupu meunarodne zajednice. U travnju 1994. godine formirana je tzv. Kontaktna skupina kao multilateralan diplomatski okvir unutar koga se nastavlja mirovno posredniatvo Meunarodne konferencije o bivaoj Jugoslaviji. U radu Kontaktne skupine sudjelovali su diplomati SAD-a, Rusije, Velike Britanije, Francuske i Njema ke, a operativno vodstvo preuzima ameri ki tim na elu s Richardom Holbrookeom (rujan 1994. godine). I prije slu~benog formiranja Kontaktne skupine Galbraith je 22. o~ujka 1994. godine pod okriljem Meunarodne konferencije - te u suradnji s nekolicinom diplomata, u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu organizirao pregovore hrvatskih vlasti s predstavnicima pobunjenih Srba iz Knina. S obzirom da su u pregovorima zapo etim u Zagrebu slu~beno sudjelovali diplomatski predstavnici SAD-a, Ruske federacije, EZ-a i UN-a, skupina je dobila naziv Z-4 (Zagreb Four talks); slu~beno se pak apostrofirana kao Mini kontakt skupina, ime se naglaaavala koordinacija medijatora. Rezultat njihova nastojanja bio je tzv. Plan Z-4, koji e u cijelosti biti dovraen koncem 1994. godine te predstavljen hrvatskom predsjedniku krajem sije nja 1995. godine. Prema inicijalnoj zamisli plan je imao tri stupnja (razine) realizacije. U prvom koraku trebao se postii prekid neprijateljstava nakon ega bi kao druga faza uslijedilo razdoblje  uspostave povjerenja i ekonomske suradnje. Trea razina odnosila se na postupak politi ke reintegracije. Ve nakon prvog kruga razgovora odr~anih u ruskom veleposlanstvu 22. o~ujka 1994. godine, iniciran je sporazum o prekidu vatre koji je stupio na snagu 29. o~ujka. U narednih aest mjeseci, po evai s 12. travnja, voeni su pregovori o  ekonomskoj suradnji i mjerama izgradnje povjerenja (confidence-building measures). Za razliku od Zagreba koji se trudio popraviti image Hrvatske nakon prijetnji sankcijama i izolacijom, kninske vlasti opstruirale su pregovore ato je - kako je istaknuo ameri ki veleposlanik   ukazivalo na politi ku nezrelost kninskih voa i dovodilo u pitanje strpljivost hrvatskih vlasti...  Dakako, pitanje pregovora sa Srbima u Hrvatskoj odvijalo se u sjeni pregovora oko BiH te pritisaka koje je meunarodna diplomacija vraila na Miloaevia, prije svih, ameri ki i ruski diplomati Robert Frasure i Andrej Kozirjev koji su djelovali u okviru Kontaktne skupine. Pregovori Zagreba i Knina oko uspostave ekonomskih odnosa odvijali su se usporedo s inicijativom Kontaktne skupine za BiH koja je, ne naaavai zajedni ki jezik s voama bosansko-hercegova kih Srba, ponudila srpskom predsjedniku Miloaeviu ubla~avanje sankcija, uz uvjet priznanja granica BiH. Popustljivost Miloaevia prema meunarodnim posrednicima razvijala se sukladno njegovu sukobu s Radovanom Karad~iem. Voa bosanko-hercegova kih Srba odbijao je, jedan za drugim, prijedloge meunarodnih posrednika te se sve otvorenije suprotstavljao samom Miloaeviu. U uvjetima sve oatrijih pritisaka na Srbiju i sve izra~enijih manifestacija unutraanjeg razdora, srpski predsjednik se opredijelio za kompromise kojima je ~elio kapitalizirati dotadaanja osvajanja i u vrstiti svoju vlast. Ta tendencija dolazi do izra~aja i u intenziviranju njegovih pregovora s Hrvatskom. Iako su pregovori Zagreba i Beograda ponovno izazvali spekulacije o tajnim diobama BiH izmeu Hrvata i Srba te razli itim kombinacijama  humanog preseljenja ,  oni su u velikoj mjeri bili potaknuti signalima pojedinih predstavnika meunarodne zajednice (koji takoer nisu bili niti usuglaaeni niti dosljedni u svojim stavovima). Tako je, primjerice, mirovni posrednik lord David Owen kao doprinos pribli~avanju  cjelovitom rjeaenju poticao pregovore Tumana s Miloaeviem nudei odvajanje bosansko-hercegova kih Srba od Srba u Hrvatskoj. Iako je takva tendencija - za koju se u kona nici Miloaevi i opredijelio - bez sumnje odgovarala Zagrebu, ona je u sebi nosila niz opasnosti. Najnovija istra~ivanja ukazuju kako je, suprotno o ekivanju, koncept  cjelovitog rjeaenja - koji je najdosljednije zagovarala ameri ka administracija, u kombinaciji s  politikom kao umijeem mogueg , za Zagreb mogao imati niz kontra-efekata. Tako je u vrijeme prve biha ke krize krajem studenog 1994. godine, jedna od frakcija ameri ke politike (vojni i obavjeatajni krugovi u Pentagonu) pod geslom  cjelovitog rjeaenja u danim okolnostima srpske ofenzive zagovarala pogodbu sa Srbima u BiH, ali i u Hrvatskoj. Dakako, Miloaevi se takvom ishodu ne bi posebno suprotstavio. Za dio ameri kih obavjeatajnih i vojnih stru njaka pad Bihaa prakti no bi zna io  kraj rata , ato je - prema svjedo enju hrvatskog generala osia koji se u to vrijeme zatekao u Pentagonu - interpretirano kao situacija u kojoj  se viae niata ne mo~e u initi . Kakve bi bile posljedice primjene takvoga  cjelovitog rjeaenja za  kooperativnu Hrvatsku nije teako pogoditi. Ameri ki veleposlanik u BiH Viktor Jakovcich, koji je, poput Galbraitha, bio otvoreni zagovornik o uvanja cjelovite BiH, potvruje osieva svjedo anstva te ukazuje na mogue posljedice ameri kog zaokreta:  Doalo je do razlike u mialjenju meu predstavnicima ameri ke administracije, u to vrijeme, o tome kako da najbolje postupamo u Bosni i Hercegovini, a da to bude u skladu s ameri kim interesima. Bio sam za jedinstvenu i cjelovitu BiH, dok su neki drugi u administraciji bili za to da podijelimo BiH unutar jednog vrlo labavog okvira koji bi trebao obuhvatiti dvije vlade, dvije armije, itd. Malo se zna, da je politika ameri ke administracije u to vrijeme bila podijeliti ne samo BiH nego i Hrvatsku. Po jednom planu, koji je predstavljao slu~benu ameri ku politiku u to vrijeme, i Hrvatska je isto tako trebala biti podijeljena na jedan ili dva hrvatska dijela i viae srpskih enklava, koje bi egzistirale poput danaanje Republike Srpske u BiH.  Tijekom toga presudnog razdoblja od jeseni 1994. do proljea 1995. - SAD je, usprkos vojnom sporazumu s Hrvatskom, nastojao sprije iti hrvatsku vojnu intervenciju airih razmjera, o emu svjedo e diplomatski pritisci Richarda Holbrooka, Al Gora, Petera Galbraitha i drugih. Iako je Galbraith  bio oduaevljen prijedlogom ograni ene intervencije hrvatske vojske i probijanja koridora prema Bihau (ato je sugerirao hrvatski ministar obrane Gojko `uaak), Washington je odmah otklonio takvu opciju; sam predsjednik Tuman smatrao je da je takav potez preuranjen jer se  ne bi moglo zaustaviti samo na tom koridoru te da bi u tom slu aju hrvatske postrojbe morale  biti spremne za oslobaanje cijele Hrvatske, a za to je joa bilo prerano.  Prema procjenama Amerikanaca pokuaaj Hrvatske da intervenira u BiH, odnosno silom povrati okupirana podru ja, doveo bi do eskalacije sukoba i vjerojatnog uklju ivanja SR Jugoslavije u rat. Dakako, zbog svoga geopoliti kog polo~aja hrvatsko Podunavlje ponovno bi postalo ratiatem te najva~nijim podru jem obrane Hrvatske. Isto tako bilo bi i najizlo~enije pokuaajima amputacije hrvatskih teritorija. Uzimajui u obzir dr~anje meunarodne zajednice, prije svega hrvatskih ameri kih saveznika, danas se mo~e ocijeniti kako pregovori Tumana sa Slobodanom Miloaeviem 1994./1995., barem u dijelu eliminiranja prijetnje intervencije Srbije, nisu predstavljali izliaan diplomatski napor. Prema izvorima novinarke te kasnije glasnogovornice Haakog tribunala Florence Hartman, poslanici Franje Tumana i Slobodana Miloaevia potajno su se sastali u listopadu 1994. godine u Grazu  da bi utvrdili modalitete ponovnog pripojenja okupiranih teritorija Hrvatskoj.  Izgubivai izravni upliv u BiH, Miloaevi se orijentirao na Krajinu u kojoj je  zavladala borba za vlast uz neprestane izmjene savezniatva :  Krajina e, kao glavni adut u rukama srbijanskog predsjednika, odigrati ulogu koja joj je ve od po etka bila namijenjena i poslu~it e kao sredstvo razmjene u podjeli Bosne i Hercegovine.  Meutim, ono ato je opipljivije povezalo interese Beograda i Zagreba u danim okolnostima (od diobe BiH, kako to sugerira F. Hartman) bilo je suprotstavljanje presedanu Plana Z-4. Na to ukazuju i biljeake Hrvoja `arinia koji krajem studenog 1994. godine zaklju uje kako se koncept Z-4 ne razvija u skladu s hrvatskim o ekivanjima:  Kako se proces mirne reintegracije okupiranih podru ja nije baa odvijao onako kako bismo mi ~eljeli, skoro to no godinu dana od mojeg posljednjeg odlaska u Beograd i razgovora s Miloaeviem pojavila se ideja o ponovnom odlasku. Bio je to, rekao bih, posljednji pokuaaj da doznamo je li Miloaevi uistinu za normalizaciju koju sprje avaju bosanski i hrvatski Srbi ili je on dio te zajedni ke igre.  Usprkos obnovi prakse separatnih hrvatsko-srpskog dijaloga koji su imali za posljedicu eroziju meunarodnih pozicija Hrvatske, ideja obnove pregovora s Miloaeviem (kao regionalne alternative ili dopune diplomatskim nastojanjima meunarodne zajednice) nije bila u suprotnosti s projekcijama rjeaenja ameri ke administracije koja se temeljila na savezniatvu Hrvata i Muslimana-Boanjaka. Predsjednik Tuman nije krio kako u ofenzivi bosanskih Srba ( rat Srba i Muslimana mogao bi biti prilika da mi u Hrvatskoj rijeaimo problem krajina ) vidi priliku za vojno rjeaenje problema okupacije Hrvatske, pri emu je najosjetljivije bilo pitanje hrvatskog Podunavlja; prema biljeakama Hrvoja `arinia, Tuman je takav stav otvoreno obznanio na sastanku izaslanstva Hrvatske i Republike BiH 13. rujna 1994. godine, postavljajui oslobaanje UNPA podru ja kao  dio ozra ja u kojem je Washingtonski ugovor trebao za~ivjeti.  Iako se i takvi istupi mogu protuma iti kao takti ki potez (na ato navode zapa~anja F. Hartman) ipak valja zaklju iti kako je malo vjerojatno da bi Tuman nerazborito riskirao nov sukob s Muslimanima-Boanjacima, gubitak ameri ke podrake koji bi svakako uslijedio te nepoznanicu moguih Miloaevievih obrata. U tom kontekstu mo~e se istaknuti teza kako je odlu ujui motiv koji je interesno povezao Tumana i Miloaevia ipak bio zajedni ki otpor mirovnoj strategiji Amerikanaca, prije svega planu Z-4, na kome je inzistirao njegov glavni tvorac Peter Galbraith. Kao alternativu vojnom rjeaenju, Galbraith je zagovarao kompromis o uvanja teritorijalnog integriteta uz pru~anje visokog stupnja autonomije manjinskim narodima. Teako provediv povratak prognanika i izbjeglica (Vanceov plan je, atoviae, doveo do nastavka etni kog iaenja ne-Srba u UNPA podru jima) te uspostavljanje visoke razine politi ke autonomije stvorile bi presedan koji bi u danim uvjetima nepovjerenja i nepomirljivih stavova doveo do koncepta  dr~ave u dr~avi . To nije bila solucija koja je odgovarala niti Tumanu niti Miloaeviu - kada je rije  o statusu hrvatskih Srba, odnosno kosovskih Albanaca (za razliku od pri~eljkivane samostalnosti Herceg-Bosne, odnosno Republike Srpske u BiH). U slu aju Miloaevia, primjena koncepta politi ke autonomije za manjine u SR Jugoslaviji (Srbiji) dovela bi u pitanje njegove dotadaanje  uspjehe , odnosno postignua zahvaljujui kojima je osvojio vlast i stekao karizmu u Srbiji: u sklopu  cjelovitog rjeaenja primjena na ela plana Z-4 zasigurno bi rezultirala preispitivanjem statusa Kosova (Vojvodine, a mo~da i Sand~aka!?), odnosno moguom restauracijom autonomnih pokrajina i te~nji k nezavisnosti (Kosovo), ato bi neminovno vodilo detronizaciji srpskoga lidera. 7. Klju  raspleta 1995. godine Po etkom 1995. godine sazreli su uvjeti za radikalizaciju pitanja reintegracije okupiranih podru ja Hrvatske. Iako je po etkom prosinca 1994. postignut napredak u odnosima Zagreba i Knina potpisom sporazuma o normalizaciji prometa i pojedinim gospodarskim pitanjima (21. prosinca otvoren je i dio autoputa kroz UNPA zonu od Zagreba do Lipovca), bilo je o ito kako je rije  o ne~eljenim ustupcima obje strane Galbraithu i njegovoj diplomatskoj misiji. Predsjednik Tuman nije krio nezadovoljstvo planom Z-4, posebice pitanjem autonomije krajinskih Srba, a odnosi s ameri kim veleposlanikom postali su zaoatreni. Meutim, kao ato primjeuje dobro upueni nizozemski veleposlanik Joop Scheffrers, usprkos tome ato  nije bila tajna kako je taj plan (Z-4, op.a.) za Hrvatsku vladu u nekim dijelovima iaao predaleko (& ) ona je ipak bila dovoljno razumna da ga prihvati kao osnovu za pregovore.  elniatvo Republike Srpske Krajine pak nije pokazalo podjednaku razboritost, po svemu sudei, zahvaljujui i uplivu  uzdr~anog Miloaevia; pokuaaj Galbraitha i njegovih kolega da 30. sije nja 1995. godine (isti dan kada je plan predstavljen Tumanu) u Kninu pridobiju krajinske voe ostao je bez uspjeha. `toviae,  premijer RSK Borislav Mikeli  odr~ao je Galbraithu  diplomatsku lekciju , a  predsjednik Milan Marti uputio ga je u Beograd. Zanimljivo je da je Galbraith posluaao Martia i pokuaao kontaktirati Miloaevia, ali bez uspjeha. Srpski predsjednik odbio je primiti Z-4 delegaciju. Sve izra~enija konfuzija, nesloga i defetizam u redovima krajinskih Srba i smanjene manevarske mogunosti Miloaevia nadovezali su se na kulminaciju krize u pokuaajima meunarodnih medijatora da privole bosansko-hercegova ke Srbe na suradnju. Nepomirljivo dr~anje Srba bilo je odlu ujuim initeljem raspleta koji je uslijedio. Neprihvatljivost plana Z-4 za Hrvate nije posebno impresionirala meunarodnu zajednicu, ali su kroni na demagogija srpskih pregovap r BDAzBTDVDZF\FRR>b@b^i`i$z&zv~>@փ؃և؇prfhl lnp*,XZ",.0:<̬ά*,4JLHLbf~ҶԶֶ hs)x6hs)x6B*phhs)xB*phjhs)x0JUhs)x hs)x5Tp r  (-5AAxBzB $dh`a$$dha$$dh-D7$M a$$dh-D7$M a$f<<<zBHPW`Tjp(zr~t~v~vn224ڶj$dh-D7$M a$$hdh-D7$M `ha$$dh-D7$M `a$68.4<hn LNHJ 8@B  TVBD@Bhj68J!L!##((**X-Z--<.>."0$0337::J<L<==DDII2K4KMjhs)x0JCJUaJhs)xCJaJ hs)x5 hs)x6hs)xjhs)x0JURjr68XBjZ%--<.>.$dh]`a$$dh-D7$M a$ $dh`a$$dh-D7$M `a$>.7DMRxWajqdzŒČƌR.dH\^8 $dh]a$$dh]`a$ '$dh`a$MMNNNQQYYT[V[aaccgg ooqq\w^w~~z|Œ68LN$&عڹJL^`\46NPHJ,.8Hhs)xOJQJ^J hs)x6U hs)x5jhs)x0JU hs)x0Jhs)xjhs)x0JUPra a i posebice nastavak etni kog iaenja (koji e kulminirati genocidom po injenim u Srebrenici u srpsnju 1995. godine) doveli do nove krize u odnosima njezinih najva~nijih initelja, posebice izmeu naju~ih NATO saveznika, Amerikanaca i Britanaca. Kao ato primjeuje tadaanji hrvatski veleposlanik pri UN-u Mario Nobilo:  Ostaje otvoreno pitanje koliko bi trajali ti meunarodni pritisci za stvaranje srpske 'dr~ave u dr~avi' da neumjerenost u zahtjevima i postupcima na srpskoj strani nisu kona no po eli raditi protiv njih samih. Srpsko odbijanje plana Z-4 1995. (kada ga je Hrvatska u najveoj mjeri ve bila prihvatila), zatvaranje autoceste i ubojstva na njoj, napadi na Biha, uzimanje talaca UN i pokolj Muslimana u Srebrenici stvorili su u meunarodnoj zajednici, ponajprije SAD, uvjerenje da mir mogu postii samo ako preautno odobre hrvatsku vojnu akciju koja e uspostaviti balans snaga na podru ju . Sredinom sije nja 1995. predsjednik Tuman najavio je kako Hrvatska nee podr~ati produ~enje mandata UNPROFOR-a, koji je isticao 31. o~ujka 1995. Iako je nakon pritisaka Amerikanaca hrvatsko elniatvo prihvatilo ostanak snaga UN-a u Hrvatskoj (Rezolucijom Vijea sigurnosti od 31. o~ujka 1995. oformljen je United Nations Confidence Restauration Operation - UNCRO), Hrvatska je izborila ameri ku podraku u Ujedinjenim narodima koja se pokazala odsudnom u zaustavljanju pogoraavanja hrvatskih pozicija. Zahvaljujui ameri koj diplomaciji odba ena su stajaliata generalnog tajnika Boutrosa Ghalija koji je - suprotno ranijim rezolucijama Vijea sigurnosti 871 i 920 u kojima se govorilo o  nepodnoaljivoj situaciji na okupiranim podru jima Hrvatske i odgovornosti Beograda za takvo stanje  zaklju io kako je stanje loae zbog hrvatskog otkaza UNPROFOR-u. Usprkos politi ke podrake, Amerikanci su i nadalje vraili pritisak na Hrvatsku za uzdr~avanjem od vojnih akcija, u emu je prednja io veleposlanik Galbraith. U o~ujku 1995. godine Tuman je upozorio Richarda Holebrooka da  ako mu oblast Krajine ne bude vraena mirno Hrvatska e  uskoro (& ) napasti, bez obzira na rizik. Holebrooke je pokuaao odobrovoljiti Tumana organiziravai mu susret s potpredsjednikom Alom Goreom na meunarodnoj konferenciji u Kopenhagenu; prilikom susreta, Gore je ponovio ve poznate stavove Washingtona kako se  Sjedinjene Dr~ave protive upotrebi sile za rjeaavanje problema u Krajini , a Tuman je  dao rije  da nee napasti  uz uslov da mu se region mirno vrati . Meutim, kako zaklju uje Holebrooke komentirajui dogaaje koji su uslijedili,  hrvatski juria u Krajini bio je samo odgoen, a ne sprije en, a ocjena ameri ke obavjeatajne slu~be o tome ato e se desiti ako Hrvati napadnu pokazala se  sreom  potpuno pogreana.  Kada je tijekom travnja 1995. godine u nekoliko incidenata doalo do zna ajnijih povreda primirja, bilo je o igledno kako je sve izvjesnija ratna opcija (prema nizozemskom veleposlaniku Scheffersu, koji se poziva na UN-ove izvore,  hrvatski (su) Srbi u veini slu ajeva bili odgovorni za te incidente ). Dobro osmialjenim i munjevito provedenim vojno-redarstvenim operacijama  Bljesak (svibanj 1995.) i  Oluja (kolovoz 1995.) te uz minimalne ~rtve, Hrvatska je u intervalu od samo tri mjeseca uspjela povratiti okupirana podru ja, tzv. sektora  zapad ,  sjever i  jug . Usprkos protivljenja vojnom razrjeaenju SAD nije osporio legitimno pravo Hrvatske na oslobaanje vlastitoga teritorija. Kada je doalo do takve odluke hrvatskog dr~avnog vrha Amerikanci (NATO) su se fleksibilno prilagodili te za  Oluje , atoviae, aktivno uklju ili ograni enom zra nom podrakom (uniatenje radarskih postrojenja kod Knina i Udbine) i logisti kom obavjeatajnom potporom. Takvo naizgled nedosljedno dr~anje Amerikanaca, bilo je, zacijelo, rezultat unaprijed pripremljenih planova koji su predviali razli ite verzije raspleta (post)jugoslaveske krize. Ipak na vojni uspjeh HV-a pala je sjena zbog teakih povreda ljudskih prava nad preostalom srpskom populacijom, do ega dolazi uglavnom nakon zavraetka vojnih operacija. Iako je oko 180.000 krajiakih Srba izbjeglo neposredno prije po etka vojnih operacija (ato je potaknulo nagaanja o  dogovorenom ratu), Hrvatska je bila izlo~ena optu~bama zbog etni kog iaenja. To se neposredno odrazilo na prekid pregovora o sklapanju aran~mana s EU o trgova koj suradnji te je odgodilo prijem Hrvatske u Vijee Europe. Podcjenjivanje ovoga problema od strane hrvatskog elniatva imalo je dugoro ne negativne posljedice na vanjskopoliti ki polo~aj Hrvatske. 8. Od  Oluje do  Erduta Nakon vojnih pobjeda HV-a u Hrvatskoj, ofenziva se nastavila u BiH u suradnji sa HVO-im i Armijom BiH u kolovozu i rujnu 1995. godine. Dakako, meunarodna zajednica predvoena SAD-om, prepoznala je priliku koju je nosio obrat odnosa snaga na terenu (bio je zasigurno razraen i taj scenarij) te su vojne akcije hrvatsko-boanja kih saveznika usklaene s akcijom NATO-a ( Deliberate force ) u kojima su izvoeni zra ni napadi na strateake ciljeve bosansko-hercegova kih Srba. Prilagoavajui se novim okolnostima, ameri ki predsjednik Clinton najavio je novu mirovnu inicijativu za BiH. Slijedom inzistiranja na cjelovitom rjeaenju pritom nije zaboravio osnovni interes svojih hrvatskih saveznika; odmah nakon  Oluje izjavio je kako se uz plan za BiH  mora sa initi i dugoro no odr~iv plan za razrjeaenje situacije u isto noj Slavoniji& utemeljen na hrvatskom suverenitetu i na elima Z-4 (npr. samouprava, pravo izbjeglica na povratak i druge garancije za Srbe koji tamo ~ive) . Slijedom Clintonove najave te u dogovoru s Richardom Holebrookom, ameri ki veleposlanik Galbraith odmah je prionuo ostvarivanju pretpostavki za mirnu reintegraciju hrvatskoga Podunavlja. U daljnjim aktivnostima oko pregovora Galbraithu se pridru~io UN-ov veleposlanik Thorvald Stoltenberg. Prvi korak sastojao se u obnovi kontakata sa Srbima u Podunavlju. Tijekom rujna i listopada 1995. godine ameri ki veleposlanik se u viae navrata sastajao sa srpskim vodstvom (Goran Had~i, Milan Milanovi) u tzv. }utoj vili u Erdutu. Galbraithov pristup temeljio se na pokuaaju usklaivanja osnovnih elemenata poglavlja iz Plana Z-4 za isto nu Hrvatsku s realitetom novih okolnosti. U svojim kasnijim biljeakama Galbraith naglaaava kako su  njegovi ciljevi za pregovore oko isto ne Slavonije bili skromni :  Zamislio sam sporazum koji bi mirno reintegrirao regiju u Hrvatsku na takav na in da se osigura siguran ostanak srpskog stanovniatva i istodobno omogui povratak prognanih Hrvata u njihove domove.  O situaciji kod srpskih pregovara a te problemima s kojima su se u tom razdoblju susreli mirovni posrednici svjedo i srpski tisak. Izvjeatavanje medija pod kontrolom vlasti u Srbiji o tijeku pregovora pokazuje oscilacije u dr~anju Srba u hrvatskom Podunavlju te odlu ujui utjecaj Beograda. Po etak pregovora s Hrvatima o  statusu sremsko-baranjske oblasti 3. listopada popraen je naslovom  u ~i~i :  Licem u lice . Neposredno uz taj lanak pojavljuju se napisi o stradanju Srba u Republici Srpskoj Krajini, koji neizravno sugeriraju nemogunost dogovora s hrvatskim vlastima:  Uniatena sela, proterani Srbi ,  Ubili devet Srba (Varivode, op.a.) te izvjeataji o prilikama Republici Srpskoj:  Banjaluka nije gluva ,  Moral nije slomljen . Iako je prema mirovnom posredniku Galbraithu taj sastanak bio jedini plodonosan, naslovi u tisku i u narednim danima nastavljaju podgrijavati nepovjerenje:  Dokazi za hrvatske zlo ine ,  Hrvati prijete primirju ,  Razlaz zbog ucena - Nema mira ,  Dnevnik zlo ina - Paveli zapo eo Tuman zavraio . Meutim, pribli~avanjem mirovne konferencije u Daytonu i tonovi u srpskom tisku postaju znatno odmjereniji. Tako se u beogradskoj Politici od 23. listopada prenosi izjava lana  pregovara kog tima sremsko-baranjske oblasti Gorana Had~ia koji pomirljivo poru uje da je  potrebno izvesno vreme kako bi se stekli uslovi da dva naroda ~ive zajedno . Pravdajui svoju nenadanu umjerenost airim srpskim interesima ( potrebno je da budemo razumni u pregovorima kako bi ostvarili svoja prava, ali ne da idemo na atetu aireg srpskog pregovara kog procesa ), Had~i posebno naglaaava  konstruktivnu ulogu Beograda u reaavanju problema isto ne Slavonije ;  on je izrazio uverenje da e se 'pametnim vostvom predsednika svih Srba Slobodana Miloaevia' mirovni proces zaokru~iti i da e Srbija dobiti status kakav zaslu~uje . Zanimljivo je kako se odmah uz navedeni lanak o moguoj koegzistenciji Hrvata i Srba pojavljuju dva priloga koji upuuju na istodobno zaoatravanje odnosa Hrvata i Muslimana-Boanjaka:  Muslimanske vlasti o hrvatskim izborima i  Najava osvete Hrvatskoj (povodom eksplozije podmetnute bombe ispred rije ke policijske stanice za koju se optu~uju  pripadnici egipatske teroristi ke grupe ). Mirovni posrednici imali su problema i u pregovorima s hrvatskom stranom, koju je predvodio Hrvoje `arini. Najva~niji initelj bilo je odstupanje od Plana Z-4 (koga je nakon  Oluje kao temelj pregovora istaknuo ameri ki predsjednik) u dijelu koji se odnosio na pojedine aspekte politi ke autonomije Srba. Iako je u prvim nacrtima budueg Erdutskog sporazuma  ograni ena srpska samouprava u opinama u kojima su inili veinu iznesena kao jedan od sto~ernih elemenata dogovora, pokazalo se, kako hrvatska strana u danim okolnostima nema niti najmanje volje prihvatiti bilo kakve ustupke koje je smatrala moguim ishodiatem buduih problema. Pritom je previeno kako u opinama hrvatskog Podunavlja srpsko stanovniatvo nije inilo veinu prema popisu pu anstva iz 1991. godine, prije izbijanja sukoba. U pregovorima s Hrvojem `ariniem Galbraith se  u cijelosti pozivao na odredbe hrvatskoga Ustava koje su predviale  specijalan status etni kih manjina koje predstavljaju lokalnu veinu . Zanimljivo je, da je isti argument o povezanosti hrvatskog zakonodavstva i pitanja autonomije, Galbraith morao prikrivati u nacrtima koji su trebali biti predstavljeni Srbima (jer bi bez spomena hrvatskog Ustava  atraktivnije djelovali Srbima iz isto ne Hrvatske ). U kona nici  taj nacrt nikada nije niti doaao pred Srbe jer je `arini poslao diplomatsku notu u kojoj je upozorio kako Hrvatska preferira vojno rjeaenje u primjeni toga dijela ustavnog zakona (o pravima Srba, op.a.) u isto noj Hrvatskoj.  Ovoga puta hrvatska strana je slijedom politi kih realiteta nastojala umanjiti zna enje na ela koje je sama usvojila. Takav stav nije bio bez osnova; kao ato primjeuje Galbraith, iako je Miloaevi  nastavio instruirati srpske pregovara e (& )  krajem rujna 1995. bilo je razvidno da srpski predsjednik Miloaevi nee vojno pomoi lokalne Srbe. Sami pregovara i bili su  za udno pasivni i jedva kriti ki uklju eni u pitanje zaatite etni kih Srba nakon ato Hrvatska preuzme kontrolu u regiji.  Po etkom listopada 1995. godine hrvatska i srpska strana usuglasila su se -  prvom izravnom su eljavanju u Erdutu - oko prihvaanja jedanaest lanaka sporazuma u kojima su  odreena regulativna na ela koja su trebala poslu~iti kao okosnica rjeaenja za isto nu Slavoniju . Usprkos pribli~avanja hrvatskih i srpskih pozicija (ameri ki veleposlanik navodi kako je sastanak 3. rujna bio  prvi i jedini produktivan izravni kontakt izmeu hrvatske i srpske strane ) bilo je o ito kako postoje i mnoge druge nepoznanice koje su, kao i u mnogim situacijama do tada, mogle rezultirati brzim uruaavanjem postignutog napretka u pregovorima. Namjera posrednika Galbraitha i Stoltenberga bila je postii sporazum o mirnoj reintegraciji prije Daytonske konferencije, ali je, prema Galbraithu, Miloaevi  iz takti kih razloga to pitanje ~elio dr~ati otvorenim . Usprkos primljenih garancija i vidljivog napretka u pregovorima hrvatska vlast se iz razumljivih razloga (iskustva s neprovoenjem Vanceovog plana) pribojavala nepredvidljivih diplomatskih obrata. U srediatu interesa meunarodne zajednice bilo je pitanje brzih diplomatskih reakcija na razvoj dogaaja oko BiH. U tom sklopu osnovna preokupacija Hrvatske ostaje pitanje reintegracije hrvatskog Podunavlja. Po etkom rujna u  shuttle misiji posveenoj stvaranju provizorija za mirovni sporazum za BiH Richard Holebrooke se krstarei iz Ankare i Beograda za Rim na kratko zaustavio u Zagrebu. Predsjedniku Tumanu izlo~io je nacrt plana za BiH prema kome je 7. rujna trebao biti odr~an sastanak Kontaktne skupine i saveznika u Genevi. Prema Holebrookovim zapisima Tuman je u tom trenutku djelovao  nezainteresiran za rasplet u BiH:  on je imao samo jednu stvar na umu: da ponovo vrati isto nu Slavoniju od Srba.  Uz obeanje da e  u sve meunarodne pregovore uklju iti i isto nu Slavoniju , Holebrooke je ponovio Tumanu  upozorenje da ne koristi silu ; hrvatski je predsjednik pak pozdravio obeanje o hrvatskom Podunavlja ali je  odbio da se okani javnih prijetnji . U slijedeim mjesecima u retorici hrvatskog predsjednika Hrvatska je esto apostrofirana kao  regionalna sila , a SAD je u hrvatskoj javnosti prikazivan kao prijateljska zemlja i saveznik. U tom sklopu (kao potvrda aktualnih prilika) reaktualiziraju se i Tumanova  huntingtonovska tuma enja o povijesnoj misiji Hrvatske u regiji kao novom  predziu kraanstva . Prakti nija pitanja poput podsjeanja Amerikanaca na izre ena obeanja postaju najva~nijom misijom hrvatske diplomacije. U pregovorima s Amerikancima posebno se istaknuo uporni ministar vanjskih poslova Mate Grani. Za boravka u Washingtonu Grani je upozorio kako  nema globalnog sporazuma bez reintegracije ; meutim, s puno takta uva~io je primjedbe i neslaganje  u pogledu tempa mirovnog procesa , posebice zbog jasnih izjava kako  u pogledu isto ne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema, SAD nedvojbeno podupire teritorijalni integritet Hrvatske . Grani se vratio iz Washingtona s  temeljima prijelaznih rjeaenja - uvoenjem privremene uprave koja bi se sastojala od predstavnika meunarodne zajednice, hrvatske Vlade, lokalnog srpskog, hrvatskog i maarskog stanovniatva.  Brzo napredovanje HV-a i Armije BiH prema Banja Luci naveli su Amerikance na diplomatsku intervenciju prema Zagrebu i Sarajevu. U danim okolnostima njihov osnovni cilj bio je postizanje ravnote~e sila u regiji, pri emu se ~eljelo prisiliti Srbe na politi ki dogovor, a ne dopustiti njihov temeljiti poraz (prema njihovu vienju, dominantnu poziciju jedne od strana u sukobu zamijenila bi druga, hrvatska). Takoer se pribojavalo nove velike izbjegli ke krize te se nastojalo smanjiti rizik od mogue vojne intervencije Miloaevia. Iz tih razloga ameri ki diplomati izvraili su pritisak na Zagreb i Sarajevo. Ameri ki dr~avni tajnik Warren Christopher upozorio je svoga hrvatskog kolegu Grania kako bi zauzimanje Banja Luke izazvalo  humanitarnu katastrofu i odlazak 300.000 do 350.000 Srba iz toga podru ja u SRJ te je naglasio kako bi prema njihovim procjenama  viae od 100.000 izbjeglica (doalo) u hrvatsko Podunavlje ; tada bi meunarodna zajednica bila prinuena  atititi srpske izbjeglice u Podunavlju, ako bude potrebno i NATO snagama.  Nakon mu nih sastanaka hrvatskih i boanja kih saveznika na kojima su dominirale uzajamna optu~ivanja Amerikanci su kona no 19. rujna u Zagrebu uspjeli ishoditi obeanje Tumana i Izetbegovia da  nee ii na Banja Luku , a Hrvatska je morala odustati i od pohoda na  isto nu Slavoniju . Suo en s odlu nim stavom Amerikanaca Tuman je poduzeo diplomatsku inicijativu usmjerenu na u vraivanje hrvatskih pozicija u Europi. Hrvatski predsjednik 25. rujna posjeuje Pariz, a zatim 16. listopada i Bonn te u razgovorima s francuskim predsjednikom Chiracom, odnosno kancelarom Kohlom, uz problematiku BiH razmatra i modalitete mirne reintegracije Baranje, isto ne Slavonije i zapadnog Srijema. Meutim, bilo je jasno kako e glavnu rije  imati ameri ka administracija. Na sastanku ameri kog predsjednika Clintona s Tumanom i Izetbegoviem u New Yorku 24. listopada - koji je trebao poslu~iti u vraivanju odnosa federalnih i konfederalnih partnera uo i Daytona, Tuman je,  ignorirajui Izetbegovieve optu~be,  sna~no naglasio da isto na Slavonija mora biti dio svakoga dogovora u Daytonu . Ameri ki predsjednik prihvatio je Tumanov zahtjev, ime je opetovao svoje ranije izjave izre ene nakon  Oluje . Joa jedna potvrda zna aja diplomatske inicijative Amerikanaca ( ime su na te~ini dobivale i garancije za hrvatsko Podunavlje) bila je molba Clintona da predsjednici zbog diplomatskih razloga posjete Moskvu prije po etka mirovne konferencije (prema Clintonu  glavna svrha sastanka (& ) je da Jeltsinu omogui  da uputi signal Srbima i poka~e Rusima da je i on dio procesa ). Ova diplomatska uvertira Daytonu odvijala se u trenucima obnovljenih napada bosanskih Srba na hrvatski teritorij. U rujnu i listopadu raketnim projektilima i teakim topniatvom napadnuti su Po~ega, Novska, Kutina, Ivani Grad i Popova a te kasnije i Oku ani, akovo, Nova Gradiaka, Novska, Lipovljani, }upanja i Boanjaci. Pored toga ratne operacije u Hrvatskoj i dolazak mnogobrojnih srpskih izbjeglica u Republiku Srpsku imali su za posljedicu novo masovno protjerivanje Hrvata i Boanjaka (oko 20.000) iz banjalu ke regije. Takva zaoatrena situacija bila je jedan od razloga dodatne nestrpljivosti Zagreba da, prema potrebi, i silom odgovori na ugro~avanje svojih gradova, a u tom sklopu apostrofira se i pitanje preostalog okupiranog podru ja. Meutim, zveckanje oru~jem kojem povremeno pribjegava Tuman podsjeajui meunarodnu zajednicu na problem hrvatskog Podunavlja, nije nailazilo na odobravanje, ak i u dijelu hrvatske javnosti. Tako se u tisku mo~e ia itati i kritika posljedica neodmjerenih izjava hrvatskih elnika. Ratobornu najavu ministra `uaka o  kavi koju e uskoro popiti u Vukovaru i izjave hrvatskoga predsjednika prema kojoj  Hrvatska u SAD ima pouzdanog prijatelja ( ime se implicirala podraka eventualnoj vojnoj akciji) izravno je demantirao i hrvatski tisak; tako ugledni Vjesnikov novinar Vjekoslav Krsnik upozorava, kako je ameri ki predsjednik Clinton  zaprijetio (& ) predsjedniku Tumanu uvoenjem sankcija protiv Hrvatske ako se ona odlu i na vojnu akciju u bivaem sektoru Istok :  U Washingtonu su u posljednje vrijeme doali do spoznaje da je zatvaranje jednog oka pri naoru~avanju Hrvatske vojske, unato  embargu, 'pustilo Hrvatsku s lanca'. Teaka kraenja ljudskih prava na osloboenim podru jima, hrvatske ambicije prema BiH i prijetnje da e vojnom silom uzeti preostalih 4 posto teritorija izazvali su zabrinutost Clintonove administracije.  Usprkos disonantnih tonova bilo je jasno kako SAD s Hrvatskom ra una kao s jednim od kooperativnijih pregovara a na mirovnoj konferenciji te temeljcem budue mirovne arhitekture u trusnoj balkanskoj regiji. Ipak, takvi signali nipoato nisu zna ili povlaateni polo~aj saveznika ili pak poticanje koncepta  regionalne sile . Nakon ato je 12. listopada UNPROFOR potvrdio da su prekinuta vojna djelovanja, Richard Holbrooke najavio je po etak mirovnih pregovora krajem mjeseca. Naglaaeno je kako e pregovori trajati dok se ne postigne sporazum, a Vijee NATO saveza trebalo je dati garancije implementaciji slanjem svojih postrojbi u BiH. 9. Dayton i Erdutski sporazum Istoga dana  1. studenog 1995. godine - kada su u ameri koj zrakoplovnoj bazi Dayton u Ohiu otpo eli pregovori o BiH predsjednici Tuman i Miloaevi otvorili su i temu hrvatskog Podunavlja. Prvi razgovori urodili su samo na elnim pristajanjem na priklanjanje mirnom razrjeaenju. Ve drugoga dana Tuman je otputovao u Zagreb zajedno s Galbraithom i Stoltenbergom. Tijekom leta ameri ki veleposlanik je uobli io treu verziju mirovnog sporazuma za Podunavlje. Kako se pokazalo, predlo~eni koncept bio je prihvatljiv za hrvatsku stranu dok su Srbi  imali problema s eksplicitnim spominjanjem integracije u Hrvatsku.  Meutim, tijek dogaaja potvrdio je odlu ujui utjecaj Miloaevia u danim okolnostima; kako primjeuje Grani:  potvrdilo se ono ato smo i prije znali, da Beograd potpuno kontrolira Srbe na okupiranim podru jima. Naposljetku su Srbi popustili i `arini se mogao vratiti u Hrvatsku te potpisati Erdutski sporazum.  Na zahtjev hrvatske delegacije - 2. studenog - u pregovore u Daytonu slu~beno je uvrateno i pitanje hrvatskog Podunavlja. Kako svjedo i jedan o glavnih hrvatskih pregovara a ministar vanjskih poslova Mate Grani hrvatska delegacija je inzistirala da se  najprije treba rijeaiti problem mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, a potom razgovarati o mirovnom procesu , u emu ih je podupro Richard Holebrook. Sami razgovori o hrvatskom Podunavlju u Daytonu trajali su  dva tri dana . Predsjednik Tuman vratio se u Dayton 8. studenog. Na pitanje jednoga od novinara u zagreba koj zra noj luci kakva e biti reakcija Hrvatske ukoliko Srbi odbiju mirovnu reintegraciju Tuman je odgovorio:  Sjetite se onog ato je prethodilo operacijama Bljesak i Oluja. Mi nudimo miroljubivo rjeaenje. Podr~avamo mirovne prijedloge. Ali, ako ne uspije, bit emo prisiljeni osloboditi ostatak hrvatskog teritorija. Taj je teritorij okupiran ve etiri godine.  Tumanove prijetnje zacijelo nisu bile bez osnova; kako bilje~i nizozemski veleposlanik Scheffers  odreeni je broj mojih hrvatskih sugovornika vjerovao da vojna akcija svakog trenutka mo~e po eti. Vrlo su mi uvjereno govorili da bi ta akcija trebala po eti najkasnije za vikend 11. i 12. studenog.  Meutim, 11. studenog Tuman i Miloaevi postigli su sporazum. Pitanje koje se najviae apostrofiralo u pregovorima  duljina prijelaznog razdoblja do preuzimanja nadzora od strane hrvatskih vlasti  odreena je kao jednogodianji period uprave UN-a, uz mogunost produljenja roka reintegracije za joa jednu godinu, ukoliko to zatra~i jedna od strana. Odmah nakon postizanja dogovora u Daytonu Galbraith i Stoltenberg su otputovali u Baranju. U }utoj kui u Erdutu 12. studenog 1995. godine pored mirovnih posrednika svoj potpis na sporazum o mirnoj reintegraciji stavili su Hrvoje `arini u ime hrvatske vlade te Milan Milanovi u ime srpske strane. Struktura dogovora koji je potpisan bila je relativno jednostavna. Sporazumom je predvien prijelazno razdoblje u trajanju od jedne do dvije godine u okviru koga bi podru je hrvatskog Podunavlja bilo pod administrativnim nadzorom UN-a. Tijekom toga perioda UN je trebao ustrojiti viaenacionalnu policiju, provesti demilitarizaciju i organizirati lokalne izbore. ak sedam (od etrnaest) odredbi Erdutskoga sporazuma odnosilo se na razli ite aspekte zaatite ljudskih prava. 30. sije nja 1996. godine ameri ki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith obratio se skupu od  tristotinjak graana Vukovara , srpskim ~iteljima devastiranog i okupiranog grada; bilo je to  prvi puta da je veina meu njima ula da je Erdutski sporazum zna io da e biti sastavnim dijelom Hrvatske . Nakon Vukovara, o Erdutskom sporazumu Galbraith je s lokalnim srpskim stanovniatvom razgovarao i u Belom Manastiru te Iloku. Tim najavama po etkom 1996. godine otpo eli su prvi koraci u implementaciji mirovnog sporazuma. Njima je iniciran proces koji e dvije godine kasnije - po etkom 1998. godine, rezultirati uspjeanim okon anjem mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Time je - de facto - uspostavljen puni teritorijalni suverenitet Hrvatske. Summary Nakon meunarodnog priznanja dr~avnosti pitanje postizanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske postaje sredianjom silnicom hrvatske unutraanje i vanjske politike u razdoblju 1992.-1995. godine. Slijedom razvoja dogaaja u regiji proces reintegracije okupiranih podru ja  koja dolaze pod nadzor UN-a  postao je iznimno slo~en zadatak koji je u velikoj mjeri ovisio o dr~anju meunarodne zajednice. Ovaj rad bavi se najva~nijim aspketima aite povijesne kontekstualizacije problema reintegracije, prije svega odnosom hrvatske politike u regiji i stavova meunarodne zajednice, pri emu je odlu ujuu ulogu imao odnos Hrvatske i SAD 1994./1995. godine.  Pojam hrvatskog Podunavlja ili Isto ne Hrvatske odnosi se na hrvatski dr~avni teritorij koji regionalno odgovara podru ju Isto ne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. U hrvatskim izvorima koriste se i termini Osje ko-baranjska i Vukovarsko-srijemska ~upanija. Dolaskom Isto ne Slavonije i Baranje pod nadle~nost UN-a (podru je pod zaatitom UNPROFOR-a), ta zona se u zapadnim izvorima naj eae naziva Isto na Slavonija ili Sektor Istok ( E ) i obuhvaa sljedee opine ili njihove dijelove: Beli Manastir, dijelovi opine Osijek isto no od grada Osijeka, Vukovar i dio sela na isto nom dijelu opine Vinkovci.  O tome vidi, primjerice, analizu Duako TOPALOVI, Hrvatski Srbi u velikosrpskoj geopolitici, Balkanska Europa-Geopoliti ke teme, Diorama, Zagreb, 2000., 59.-61. Topalovi openito isti e kako je  upravo (& ) teritorij, a ne ljudi, prioritet svih nacionalisti kih i velikodr~avnih programa . Paradoks te premise o ituje se u povijesnoj pragmi  ~rtvenih figura koju su ideolozi velikodr~avnih programa dodjeljivali svojim  ugro~enim sunarodnjacima u drugim dr~avama (npr. Sudetski Nijemci), ili, kako Topalovi navodi u kontekstu Hrvatske, koristei zapa~anja iz hrvatskog tiska:  nakon Pavelia upravo Miloaevi drasti no smanjuje broj Srba u Hrvatskoj (Nedjeljna Dalmacija, 26. 3. 1992). Potvrdu tih navoda u hrvatsko-jugoslavenskom kontekstu preispitivanja prava naroda na samoodreenje Topalovi nalazi u demografskim pokazateljima: 1991. godine oko 75% srpske populacije u Hrvatskoj nije ~ivjelo na  etni ki veinskim srpskim podru jima u Hrvatskoj. Prema popisu stanovniatva iz 1991. godine u 11 opina u kojima su Srbi bili veinsko stanovniatvo prebivalo je tek 24,7% srpske populacije ili 144.190 ~itelja; na podru ju pak od 19 opina u kojima su Srbi znatnije zastupljeno manjinsko stanovniatvo prosje an udio Srba iznosio je tek 26%, odnosno 235.271 stanovnika ili 40,4% svih Srba u Hrvatskoj. Maksimalisti ka velikosrpska projekcija promjena granica, koju su isticali ideolozi poput samoproglaaenog etni kog vojvode Vojislava `eaelja, obuhvatila bi pak najviae 65% do 70% srpske populacije, odnosno oko 400.000 ljudi ili cca. 9% ukupnog broja graana Hrvatske. U tom smislu, isticanje prava srpskog naroda u Hrvatskoj na samoodreenje prema konceptu izdvajanja  srpskih etni kih podru ja jasno je izra~avalo te~nju prekrajanja granica s ciljem stvaranja Velike Srbije, a ne zaatitu srpske populacije (u slu aju realizacije najambicioznijeg velikosrpskog plana oko 1/3 hrvatskih Srba bilo bi joa uvijek prepuateno na milost i nemilost  povampirenim ustaaama na preostalom teritoriju Hrvatske). U jugoslavenskim politi kim prilikama 1990./1991. koncept nacionalne (etni ke) homogenizacije (koji je u ekstremnom obliku prva inicirala Srbija) prakti no je uklju ivao tendenciju etni ke majorizacije, odnosno, u uvjetima rata, razli ite forme etni kog iaenja, koje su u kona nici rezultirale radikalnom promjenom dotadaanje etni ke strukture u Hrvatskoj, BiH i Srbiji. O ranoj fazi prepoznavanja toga slo~enog procesa koji je obilje~io  jugoslavenske ratove , posebice demagoakih zna ajki velikosrpske politike, vidi Radovan PAVI, Velika Srbija od 1844. do 1990./1991., u zbornik (grupa autora ur. Bo~e OVI), Izvori velikosrpske agresije, August Cesarec i `kolska knjiga, Zagreb, 1991., 190.; Anelko MILARDOVI, Requiem za Jugoslaviju (Komentari i dnevnici 1989-1992), Institut za migracije i narodnosti sveu iliata u Zagrebu i Croatian Information Centre, Zagreb, 1992., 52.-54.; Stanko }ULJI, Srpski etnos i velikosrpstvo, AGM, Zagreb, 1997., 293.-306. i drugdje. Od recentnijih historiografskih radova vidi Nikica BARI, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995., Golden marketing-Tehni ka knjiga, Zagreb, 2005., 115.-116. i drugdje.  Prema izvjeau posebnog izvjestitelja UN za ljudska prava Tadeusza Mazowieckog od 25. travnja 1995. godine s podru ja BiH pod nadzorom bosansko-hercegova kih Srba od 1991. godine protjerano je oko 90% Boanjaka-Muslimana i oko 80% Hrvata; broj Boanjaka-Muslimana smanjen je sa 356.000 na 37.000, a Hrvata sa 180.000 na 30.000. Prema Zdravko SAN EVI, Pogled u Bosnu-Zapisi veleposlanika, Naprijed, Zagreb, 1998., 291.  Ve u vrijeme Cutilerove mirovne inicijative krajem travnja i po etkom svibnja 1992. godine (u trenucima intenziviranja srpskih napada na opkoljeno Sarajevo) susret Radovana Karad~ia s hrvatskim du~nosnicima HDZ-a BiH Matom Bobanom i Franjom Borasom, ugledni The Washington Post popratio je usporedbom dogovora Hitlera i Staljina uo i Drugog svjetskog rata koji su rezultirali podjelom Poljske. Tzv. SRJ i Hrvatska opisane su rije ima  razbojni ke dr~ave , a Tuman (koji i ranije loae  kotira u ameri kim medijima) je izjedna en s Miloaeviem. The Washington Post, 11. 5. 1992; Pregovori Srba i Hrvata (Tumana i Miloaevia) postati e u recepciji meunarodne javnosti kontroverznim stereotipom  Balkana , prema kome elnik dr~ave - kome je okupirana jedna treina dr~avnog teritorija - pregovara s elnikom dr~ave okupatora o diobi tree dr~ave.  O odnosu meunarodne (real)politike i meunarodnog prava u pitanjima nastanka i nestanka dr~ava (u povijesnom kontekstu raspada Jugoslavije i nastanka novih geopoliti kih datosti u regiji) vidi Vladimir uro DEGAN, Hrvatska dr~ava u meunarodnoj zajednici, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2002., 28.-47., 70.-103.  Problematika odnosa na ela i realpolitike u povijesnom kontekstu raspada Jugoslavije pojavljivala se u mnogim prilikama (pravo samoodreenja naroda, koncepti geopoliti kog preureenja, manjinska prava, politi ka autonomija itd.). Pritom su iskazivane mnoge nedosljednosti. Tako, primjerice, srpska strana na Haaakoj konferenciji 1991. nije bila voljna prihvatiti primjenu na ela samoodreenja naroda (koja je tra~ila za Srbe u Hrvatskoj i Jugoslaviji) na kosovske Albance ili Muslimane u Sand~aku. Prema nekim tuma enjima (npr. Florence Hartman, Miloaevi  Dijagonala luaka, Nakladni zavod Globus, Zagreb/Rijeka, 2002., 260., 282., 297. i drugdje.) Miloaevi je 1995. godine, pribojavajui se presedana koji bi se mogao primijeniti na Kosovu, odbio dati podraku planu Z-4 mini kontakt skupine kojim je predvien visok stupanj politi ke autonomije Srba u Hrvatskoj. Motiv istovjetnih interesa Zagreba i Beograda u suprotstavljanju tom planu (sprje avanje primjene manjinskih prava - politi ke autonomije, koja bi mogla ugroziti stabilnost dr~ave) navodio je na kontroverze o dogovorima na najviaoj razini o zamjeni stanovniatva, diobi teritorija i sl.; iako nedvojbeno postoji mnogo indicija koje upuuju na utemeljenost ove teze, na osnovu do sada dostupnih informacija nije mogue razlu iti u kojoj mjeri je rije  o takti kim pregovorima ili pak usklaenim naporima Tumana i Miloaevia da, svako iz svojih politi kih interesa, opstruiraju pokuaaje obnove multietni kog druatva. Ovaj odnos je utoliko zamraeniji s obzirom da je i u meunarodnoj zajednici bilo politi kih opcija koje su, uglavnom zakulisno, poticale pregovore Tumana i Miloaevia u tom smjeru, odnosno realpoliti ke solucije razmjene stanovniatva i teritorijalne kompenzacije. Vidi, primjerice,  Europski predsjednici kod Tumana su sami krojili podjelu BiH , Slobodna Dalmacija, 29. 3. 2004.  Peter GALBRAITH, Negotiating peace in Croatia: a personal account of the road to Erdut, War and Change in the Balkans-Nationalism, Conflict and Cooperation, (Edited by Brad K. Blitz), Cambridge University Press, 2006., 124.  Mnogi istra~iva i (James Gow, Reneo Luki, James J. Sadkovich i drugi) pojavu srpskog nacionalizma isti u kao osnovni uzrok stvaranja nacionalizma u drugim jugoslavenskim republikama. O tome vidi Sabrina P. RAMET, Thinking about Yugoslavia, Scholarly Debates about Yugolav Breakup and the Wars in Bosnia and Kosovo, Cambridge University Press, 2005., Cambridge, New York. Melbourne& , 2005., 306. Novinarka Danasa Jelena Lovri nazvala je taj uzro no-posljedi ni odnos  nacionalizmom spojenih posuda .  Na ovaj zaklju ak jasno navode rezultati viaestrana kih izbora 1990. godine. U svim republikama bivae Jugoslavije premono pobjeuju stranke nacionalnih predznaka.  O karakteru sukoba u bivaoj Jugoslaviji voene su mnoge znanstvene rasprave. O tome, primjerice, vidi Robert M. HAYDEN,  Schindlers Fate: Genocide, Ethnic Cleansing, and Population Transfers, Slavic Review, 55, 4 (Winter 1996); Norman CIGAR, Genocide in Bosnia: The Policy of  Ethnic Cleansing , College Station, Texas A&M University Press, 1995.; James GOW, The Serbian Project and Its Adversaries: A Strategy of War Crimes, London, C. Hurst & Co., 2003. itd.  Prema slu~benim podacima u Hrvatskoj je u prosincu 1992. godine registrirano 663.493 izbjeglih i prognanih. Vidi Vlada Republike Hrvatske, Ured za prognanike i izbjeglice, listopad 1994. Preslika izvjeataja u posjedu autora.  Vijee sigurnosti UN-a donijelo je 15. prosinca 1991. rezoluciju kojom je potvren tzv. Vanceov plan, na osnovu sporazuma iz }eneve od 23. studenog, kojim je dogovorena deblokada vojarni JNA te povla enje JNA iz Hrvatske, odnosno dolazak i rasporeivanje postrojbi UN-a (UNPROFOR) u okupirane dijelove hrvatskoga teritorija (UNPA zone).  Ujedinjeni narodi-Rezolucije o Republici Hrvatskoj, Panliber, Osijek, 1995., 119.  Sabrina P. Ramet, ija demokracija?-Nacionalizam, religija i doktrina kolektivnih prava u srednjoj i jugoisto noj Europi nakon 1989. godine, Alinea, Zagreb, 2001., 110.  O tome vidi Ujedinjeni narodi-Rezolucije& , 119.  Zdravko Mrai,  New Strategies , Gaudeamus (Association of Alumni and Friends of Croatian Universities)-Special War Issue, Volume 1, Number 4, Zagreb, Fall 1991.  O tome vidi Nedovraeni mir, Izvjeataj meunarodne komisije za Balkan (predgovor Leo TINDEMANS), HHO & Pravni centar FOD BiH, 1997.  Ujedinjeni narodi-Rezolucije& , n., dj., 121.  Prema Joop SCHEFFERS, Veleposlanik u Zagrebu, 1994.-1998., Ceres, 2000., 123.  Mandat UNPROFOR-a zapo eo se provoditi u Hrvatskoj u svibnju 1992. godine. Prema odredbama Vanceovog plana temeljni ciljevi snaga UN-a bili su zaatita granica, povratak prognanika i izbjeglica te razoru~avanje srpskih ustanika i paravojski nakon povla enja JNA iz Hrvatske.   UN tra~i povla enje ruskih trupa zbog zlo ina u Hrvatskoj , The Washington Times, 20. 10. 1994.;  Preko UNPROFOR-a do nafte , Nedjeljna Dalmacija, 19. 5. 1993.;  `verc, kraa i prostitucija-UN objavio izvjeaa o ilegalnim poslovima pripadnika UNPROFOR-a u Hrvatskoj i BiH , Ve ernji list, 24. 1. 1994.  Vlado VURU`I,  Rusija je bila na strani Hrvatske , Jutarnji list, 17. 2. 2007. Kerested~ijanac navodi kako je politika Rusije prema bivaoj Jugoslaviji bila  uravnote~ena :  vrsto smo branili nepromjenjivost granica, ali smo inzistirali da je klju  mira bolji status Srba u Hrvatskoj.  Karl BILT (Carl BILDT), Zadatak mir, Radio B92, Beograd, 1999., 85.  O tome vidi prilog u  Lovaski list na izlo~bi prognani kih novina, Lovaski list List prognanih Lovaa ana i Opatov ana, Broj 4, Godina II, urevac, srpanj 1995.  Rezolucija o prognanicima, Glavni sto~er blokade UNPROFOR-a Zajednice prognanika Hrvatske na sjednici odr~anoj 12. kolovoza 1994. u Zagrebu. Prema, Ujedinjeni narodi-Rezolucije& , n., dj., 143.-144.  Peter GALBRAITH, n. dj., 127.  Europe Continent Devided, The Politics of Hatred, Victims or Aggressors?, CNN, jesen 1994. Snimka u posjedu autora. Poruke istovjetnog sadr~aja i intonacije karakteristi ne su izjave elnika krajiakih Srba i medijske poruke krajem 1994. i po etkom 1995. godine.  Kao ostale uzroke srpske pobune intervjuirani Srbi navode razli ite oblike pritisaka novih hrvatskih vlasti, od toleriranja djelovanja hrvatskih paravojnih postrojbi koje vrae pritisak za iseljavanjem, miniraju kue, pa ak po inju i ubojstva, do masovne pojave otpuatanja s posla. U nastavku priloga, reporter ukazuje na utjecaj velikosrpske politike Slobodana Miloaevia. Prilog o situaciji u Hrvatskoj zaokru~en je reporta~om o stradanju (progonu) Hrvata iz Dalmatinske zagore.  Isto.   Hrvatska je nelegalna dr~ava , Borba, 21.-22. 1. 1995.;  Novi eksperti hrvatskoga boga Marsa , Borba, 16. 1. 1995.;  Hrvati e nas pre ili posle ubiti , Borba, 21.-22. 1. 1995.;  Obrana srpskih zemalja , Ekspres politika, 20. 1. 1995.; O nepomirljivom dr~anju Srba u Krajini vidi i poglavlje  Nikad viae s Hrvatima u Nikica BARI, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995., Golden marketing-Tehni ka knjiga, Zagreb, 2005., 535.-542. Valja naglasiti kako opozicijski mediji i pojedine nevladine organizacije istupaju veoma kriti ki prema slu~benoj politici Beograda, ali nemaju znatniji utjecaj na politi ke prilike. Vidi medije Vreme, Monitor, Nova Borba, Radio B92, organizacije Fond za humanitarno pravo, Helsinaki odbor Srbije itd.  Nikica BARI, n. dj., 543.-546.  Milisav SEKULI, Knin je pao u Beogradu, Nida Veralg Gmbh, Bad Vilbel, 2001., 123., 152.  Tim JUDAH, Serbs-History, Myth & Destruction of Yugoslavia, Yale University Press, New Haven and London, 1997., 296.  Ivo GOLDSTEIN, Hrvatska povijest, Zagreb, 2003., 420.  Richard HOLBROOKE, Zavraiti rat, `ahinpaai, Sarajevo, 1998., 66.  O tome vidi Mario NOBILO, Hrvatski Feniks, Diplomatski procesi iza zatvorenih vrata 1990.-1997., Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2000., 603.; Intervju Sine Karli s Januszom Bugajskim, Ameri ka prijetnja zra nim udarom na HVO veliko je upozorenje Zagrebu!, Globus, 17. 8. 1993. O moguem uvoenju sankcija Hrvatskoj vidi i Mate GRANI, Vanjski poslovi : iza kulisa politike, Algoritam, Zagreb, 2005., 88.  The United States and Croatia: A Documentary History 1992-1997, Washington: U.S. Printing Office, 1998, XIX.  Peter GALBRAITH, n., dj., 124.   Uniatenje Vukovara ratni zlo in , Vjesnik, 17. 7. 1993.  Isto.  Isto.  Dok je hrvatski tisak naglaaavao pitanje reintegracije okupiranih podru ja, ameri ki mediji Hrvatsku i nadalje sagledavaju kroz dogaaje u BiH. Ve nakon Galbraithova posjeta Vukovaru pojedini ameri ki mediji naglaaavaju povezanost pitanja reintegracije okupiranih podru ja Hrvatske s odnosom Zagreba prema BiH. Tako poznati novinar Roy Gutman (dobitnik Pulitzerove nagrade za izvjeatavanje o genocidu u BiH) u listu News Day uz opis Galbraithova aoka razruaenim Vukovarom i pozadinom cijelog sukoba u Hrvatskoj navodi i njegovo  upozorenje Hrvatima (koje nije posebno isticano u hrvatskim medijima):  SAD podupire mirnu integraciju okupiranih prostora pod hrvatsku vlast, no slijedi i upozorenje: podr~i li podjelu BiH po srpskim planovima koji se sviaju i 'bosanskim Hrvatima', saveznicima Hrvatske, Hrvatska bi mogla riskirati ' da je svijet po ne gledati onako kako sada gleda Srbiju.' Darko BRDARI,  Ameri ki mediji o Galbraithovu posjetu Vukovaru-Clinton obeao intervenciju , Vjesnik, 21. 7. 1993.  Tomislav BUTORAC,  Melem na hrvatske rane , Danas, 9. 7. 1993. U narednih aest mjeseci ameri ki veleposlanik je obiaao gotovo cijelo okupirano podru je.  Marina `ERI,  'Va~ni razgovori s Dr. Tumanom' , Ve ernji list, 6. 1. 1994.  Vidi Vjesnik, 7. 1. 1994.  Vidi Ve ernji list, 7. 1. 1994.   Ja sam sada u Hrvatskoj, rekao je Galbraith Had~iu , Vjesnik, 7. 1. 1994.  U.S. Special Envoy For The Former Yugoslavia Charles Redman U.S. Ambassador Peter W. Galbraith Following Meetings With Croatian Officials Zagreb, Croatia, February 21, 1994, The United States and Croatia: A Documentary History 1992-1997, Washington: U.S. Printing Office, 1998., 24.-26.; takoer vidi Peter GALBRAITH, n., dj., 125.  Isto, 125. Prema ministru vanjskih poslova Mati Graniu za okon anje hrvatsko-muslimanskih sukoba posebnu zaslugu imala je i Sveta stolica. Papa Ivan Pavao II uvjetovao je dolazak u Hrvatsku promjenom politike Zagreba prema Sarajevu, dok je ministar vanjskih poslova nadbiskup Jean-Louis Tauran bio izravniji, tra~ei smjenu elnika Herceg Bosne Mate Bobana. Mate GRANI, n., dj., 91.-92.  Isto, 100.  The United States and Croatia: A Documentary History 1992-1997, Washington: U.S. Printing Office, 1998, XV.  Peter GALBRAITH, n., dj., 125  O ulozi Rusije, posebice ruskog veleposlanika Leonida Kerested~ijanca u pregovorima voenim 1994./1995. godine vidi Vlado VURU`I,  Rusija je bila na strani Hrvatske , Jutarnji list, 17. 2. 2007.  O slo~enom odnosu meunarodnih initelja, prije svega predstavnika Meunarodne konferencije o bivaoj Jugoslaviji i ameri ke administracije vidi David OWEN, Balkanska odiseja, Hrvatska sveu iliana naklada i Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1998., 357.-358.  O tome vidi The Z-4 Plan 30 January 1995, The United States and Croatia: A Documentary History 1992-1997, Washington: U.S. Printing Office, 1998, 142.-172.  The United States and Croatia: A Documentary History 1992-1997, Washington: U.S. Printing Office, 1998, XV.  O tome vidi Richard HOLBROOKE, Zavraiti rat, `ahinpaai, Sarajevo, 1998.; Karl BILT (Carl BILDT), Zadatak mir, Radio B92, Beograd, 1999. i drugdje.  David OWEN, n., dj., 359.  Hrvoje `ARINI, Svi moji tajni pregovori sa Miloaeviem-Izmeu rata i diplomacije 1993-1995 (1998), Globus internacional, Zagreb, 1999.  Takva zapa~anja o tendencijama Tumanove politike, u svojim analizama utjecaja ameri ke politike na voenje hrvatske dr~avne politike, iznosi, primjerice, Jadranka Polovi:  predsjednik Tuman je u nekoliko navrata javno formulirao svoja stajaliata o podjeli Bosne, plasirajui monstruoznu ideju  humanog preseljenja , koja je podrazumijevala razmjeataj stanovniatva po principu etni ko-teritorijalne homogenizacije , Jadranka POLOVI, Utjecaj Sjedinjenih Ameri kih Dr~ava na hrvatsku politiku u razdoblju od 1990.-2000. godine, Split, 2004, 69.  Hrvoje `ARINI, n., dj., 157.  Amerikanci su zimu uo i Oluje razmialjali o priznavanju pobjede Srba (intervju s generalom Kreaimirom osiem), kopija u posjedu autora. Prema osiu, Tuman (koji je bio u posjeti Argentini)  se potpuno zbunio kada ga je `uaak izvijestio da su Amerikanci skloni prihvatiti vojni ku realnost na terenu, te Karad~i evu i Mladievu pobjedu, kao vojni ku i politi ku realnost. Takvo dr~anje ameri kih saveznika zasigurno je potaknulo odluku (bilo povodom) hrvatskog dr~avnog vrha o vojnoj intervenciji s ciljem oslobaanja okupiranih teritorija.  U svojoj kritici Herceg-Bosne 1993. godine Galbraith je ameri ku potporu hrvatskom suverenitetu i teritorijalnom integritetu izrijekom povezao s hrvatskim poativanjem teritorijalne cjelovitosti BiH. Pri tom je ukazao kako  promjena jedne ( republi ke , op.a.) granice bivae Jugoslavije nosi rizike promjene svih ostalih granica . The United States and Croatia: A Documentary History 1992-1997, Washington: U.S. Printing Office, 1998, XIV.  Dokumentarna serija Ameri ka politika prema BiH 1992.-1995., Radio Free Europe/Radio Liberty, 2005. Kopija transkripta u posjedu autora. HYPERLINK "mailto:web@rferl.org"web@rferl.org  Richard HOLBROOKE, n., dj., 66.-67; Hrvoje `ARINI, n., dj. 179. i drugdje.  Mate GRANI, n., dj., 106.  Florence Hartman, n. dj., 221. Prema Sran RADULOVI, Sudbina krajine, Dan graf, Beograd, 96.  Isto, 221.  Hrvoje `ARINI, n. dj.,182.  Isto. 168.-169.  Dogovori o diobi BiH izmeu Zagreba i Beograda iskazuju mnoge nedosljednosti, koje upuuju na improvizaciju i prilagoavanje danim okolnostima, odnosno tretiranje podjele BiH kao takti kog orua u pregovorima. U tom kontekstu mogu se usporediti Miloaevieva tuma enja uspostave konfederalnih odnosa hrvatsko-boanja kih entiteta sa Hrvatskom te ekvivalentan odnos srpskog entiteta u BiH prema Srbiji (kao prijelazni stadij prema podjeli BiH, na ato je upozoravao stru njak za meunarodno pravo Francis Boyle) u razmaku izmeu prosinca 1994. i rujna 1995. (uo i Daytonske konferencije). Prema Hrvoje `ARINI, n. dj.,187.-297.  Glavni tvorac i najdosljedniji zagovornik plana Z-4 bio je ameri ki veleposlanik Peter Galbraith; u intervjuu koji je 2004. godine dao ameri kom povjesni aru Charlesu Ingraou, Galbraith je izjavio kako je taj plan plod njegovih diplomatskih nastojanja oko mirne reintegracije UNPA zona:  Z-4 je moje edo ( Z-4 was my baby! ). Kopija intervjua u posjedu autora. Prema Davidu Owenu osnova plana Z-4 postavljena je ve u }enevi sredinom 1994. nacrtom prema kome se osiguravao  najvei mogui stupanj autonomije Krajini, te postupna predaja vlasti od strane Srba hrvatskim vlastima, najprije u zapadnoj Slavoniji, a zatim i u isto noj Slavoniji nakon uprave UN-a za podru je UNPA sektora Istok. David OWEN, n., dj., 358. Dakako, planovi meunarodne zajednice zahtijevali su radikalne promjene hrvatskog Ustava.  Iz ruskih izvora nizozemski veleposlanik u Hrvatskoj Joop Scheffers doznao je kako je Miloaevi bio  aokiran airinom autonomije koja je njegovoj srpskoj brai u Hrvatskoj ponuena i to stoga jer se  bojao da e mu takva airoka autonomija biti podastrta kada doe na red razgovor o autonomiji albanske veine na Kosovu. Joop SCHEFFERS, Veleposlanik u Zagrebu, 1994.-1998., Ceres, 2000., 47. Kako navodi Galbraith, Miloaevieve sumnje nisu bile bez osnova:  Provizorij politi ke autonomije za Kosovo predlo~en u Rambouilletu bio je gotovo u potpunosti kopija plana Z-4 , Peter GALBRAITH, n., dj.,126. Najnoviji dogaaji vezani uz ponueno rjeaenje za Kosovo 2007. godine od strane predstavnika meunarodne zajednice (specijalni poslanik UN-a Martti Ahtisaari) pokazuje kako je visok stupanj autonomije protuma en kao korak prema secesiji i stjecanju nezavisnosti. Taj primjer analogno se mo~e primijeniti i na problem pru~anja visokog stupnja politi ke autonomije Srbima u Hrvatskoj, odnosno dugoro nu odr~ivost suvereniteta Hrvatske. (Odrednice tzv. Badinterove komisije priznale su republi ke granice kao dr~avne te prihvatile njihovu promjenu samo uz uvjet pristajanja svih strana. Meutim Badinterov koncept nije uzeo u obzir odnos realpolitike i dugoro nu odr~ivost autonomnog statusa u uvjetima zaoatrenih meunacionalnih odnosa).  Vidi Hrvoje `ARINI, n. dj., 161.  Joop SCHEFFERS, n., dj., 46.; takoer vidi Hrvoje `ARINI, n. dj.,293.  The United States and Croatia: A Documentary History 1992-1997, Washington: U.S. Printing Office, 1998., 131.-132., 144.  O prilikama u RSK vidi Milisav SEKULI, Knin je pao u Beogradu, Nida Veralg Gmbh, Bad Vilbel, 2001., 123., 152. Takoer vidi Nikica BARI, n. dj., 463.-473.; 480.-487.  Mario NOBILO, n., dj., 143.  Mate GRANI, n., dj., 109.  Richard HOLBROOKE, n., dj., 66.-67. I neposredno prije  Oluje Amerikanci su pokuaali izvraiti pritisak na Hrvatsku da odustane od vojne akcije. Prema generalu Kreaimiru osiu ameri ki ministar obrane W. Perry pismeno je zatra~io od hrvatskog ministra G. `uaka  zaustavljanje airenja rata ,a ameri ki veleposlanik Galbraith 3. kolovoza,  nekoliko sati prije po etka Oluje, ponavlja kako nema razloga za rat (intervju s generalom Kreaimirom osiem), kopija u posjedu autora.  Richard HOLBROOKE, n., dj., 67.  Joop SCHEFFERS, n., dj., 49.  J. BARRY,  What Did The CIA Know , Newsweek, 27. 8. 1995.  Damir GRUBI`A,  Ljudska prava u Hrvatskoj , Studija slu aja, Erazmus br. 13, Zagreb, 1995., 35.  Tadaanji hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Grani kategori ki opovrgava takvu tezu:  Miloaevi je bio potpuno iznenaen. Za to postoje i dokazi pa su neke tvrdnje da su  Oluju dogovorili Tuman i Miloaevi sulude i smijeane. Zadnji `ariniev odlazak u Beograd predlo~io je lord Owen, a mi smo to prihvatili da prikrijemo pripreme za  Oluju . Mate GRANI, n., dj., 117.  Peter GALBRAITH, n., dj., 127.  Izvjeataje o Galbraithovim i Stoltenbergovim aktivnostima u tom razdoblju vidi u The United States and Croatia: A Documentary History 1992-1997, Washington: U.S. Printing Office, 1998., 214.-218., 220.-238., 250.-259.  Peter GALBRAITH, n., dj., 127.   Licem u lice (U Erdutu danas srpsko-hrvatski pregovori o statusu sremsko-baranjske oblasti) , Novosti, 3. 10. 1995.  Isto.   Dokazi za hrvatske zlo ine , Novosti, 9. 10. 1995.;  Hrvati prete primirju , Novosti, 9.10. 1995.;  Paveli zapo eo, Tuman zavraio , Novosti, 12. 10. 1995.   Had~i: Srednje reaenje za prelazni period , Politika, 23. 10. 1995.  Isto.  Politika, 23. 10. 1995..  Peter Galbraith, n., dj., 127.  Isto, 127..  Joint Statement, U.S. Ambassador Peter W. Galbraith, ICFY Co-Chairman Thorvald Stoltenberg, On Guiding Basic Principles October 3. 1995; Guiding Basic Principles For Negotitations On A Settlement Of Eastern Slavonia, Baranja And Western Sirmium, The United States and Croatia: A Documentary History 1992-1997, Washington: U.S. Printing Office, 1998., 250.-251.  Peter GALBRAITH, n., dj., 128.  Richard HOLBROOKE, n., dj., 140.  Isto.  Ozren }UNEC, Operacije Bljesak i Oluja, Ur. Branka MAGA` i Ivo }ANI, Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991 - 1995, Jesenski i Turk-Dani- The Bosnian Institute London, Zagreb-Sarajevo, 1999., 104.  Uloga Hrvatske kao nove civilizacijske razdjelnice u novoj Europi (u sklopu  novog svjetskog poretka ) bila je jedna od historicisiti kih projekcija hrvatskog predsjednika, pri emu su svoj obol imale i teze Sammuela Huntingtona (The Clash of Civilisation). Na 2. opem saboru HDZ-a odr~anog 15. listopada 1993. godine Tuman je tako, primjerice, u jeku hrvatsko-muslimanskih sukoba izjavio kako je  Hrvatska, razlu nica suprotstavljenih svjetova . Zdravko SAN EVI, Pogled u Bosnu-Zapisi veleposlanika, Naprijed, Zagreb, 1998., 269.  Kreaimir FIJA KO,  Nema globalnog sporazuma bez reintegracije , Vjesnik, 12. 9. 1995.;  Amerika tra~i "fleksibilnost" , Slobodna Dalmacija, 14. 9. 1995.   Mirno rjeaenje na dohvat ruke , Vjesnik, 14. 9. 1995.  Mate GRANI, n., dj., 123. Prema Graniu Amerikanci su priprijetili i Muslimanima-Boanjacima  napadima NATO snaga na Armiju BiH ako se ne zaustave . Isto, 124. Iscrpan pregled slo~ene situacije oko hrvatske ofenzive i Banja Luke dao je Richard HOLBROOKE, n., dj., 163., 169.-173. Takoer vidi Intervju s Peterom Galbraithom, Dani, 3. 8. 2001.  Richard HOLBROOKE, n., dj.,, 172.  Isto, 216.  Isto, 216. Prema Holebrooku, Izetbegovi je odmah napao Tumana -  Hrvati nisu djelovali prema obeanjima&  - zbog nepridr~avanja dogovora. Oba elnika nisu se posebno trudila prikriti uzajamnu netrpeljivost.  Zdravko SAN EVI, n., dj., 295.  Vjekoslav KRSNIK,  Washington "hladi" odnose sa Zagrebom , Vjesnik, 29. 10. 1995.  Oatar komentar takvih tuma enja u hrvatskom dr~avnom vrhu dao je, primjerice, dobro upueni Ivo Banac. Vidi Dr. Ivo BANAC:  Yuppijevski sporazum , Steak broj 25, Sarajevo, sije anj 1996.  Joop SCHEFFERS, n., dj., 126.  Isto.  Mate GRANI, n., dj., 128  Joop SCHEFFERS, n., dj., 126.  Isto.  Peter GALBRAITH, n., dj., 129.  U.S. Ambassador Peter W. Galbraith In A Town Meeting Vukovar, The United States and Croatia: A Documentary History 1992-1997, Washington: U.S. Printing Office, 1998., 368.  U.S. Ambassador Peter W. Galbraith In A Town Meeting Beli Manastir, The United States and Croatia: A Documentary History 1992-1997, Washington: U.S. Printing Office, 1998., 379.-385.  O problemima mirne reintegracije vidi, Ivan VRKI, Isto no od Zapada, Interpublic, Zagreb, 1997.;Vianja MI`IN, Erdutska krivulja mira, Naprijed, Zagreb, 1998. Takoer, The United States and Croatia: A Documentary History 1992-1997, Washington: U.S. Printing Office, 1998., 368.-430.  O tome vidi Mate GRANI, n., dj., 166.       PAGE 1 4<p #-L<HAJAAAHLUX[BaDaFaHa$dh-D7$M `a$ '$dh]a$'$dh]`a$$dh]`a$ $dh`a$Z\8:\^  @B 6!8!v#x#))--1177F<H<L<>>JAAVFXFHHLL0P2PRRR[T[]]^^p_r_``aHaJaLa^afffffffhs)x@v^J hs)x5hs)x5CJaJjhs)x0JCJUaJhs)xCJaJ hs)x6jhs)x0JUhs)xLHaJaLa\a^afffffffffffffk8'$a$$dh-D7$M `a$'$dh]`a$ '$dh]a$$dh]`a$$dh-D7$M a$ffkkkNlPllppzzH{PVXZ28:@ԋ246."LNtĢDPTVڧ>(hjnҮ0:> hs)x;hs)x6CJaJhs)xCJaJ hs)x6]hs)x6B*phhs)xB*ph hs)x6hs)xjhs)x0JUJ82@LThnְ$24`ĸx'&$a$$a$ '$x]a$'$a$>0npưְذ0$&B248rvij 46`bdĸƸ2L >T$NR`xzTZnxHhHhs)x6CJaJhs)xCJaJ hs)x6] hs)x;jhs)x0JUhs)x hs)x6RjhXTd 2D,d>"'$a$ $x]a$'$a$\jlhjXZ|TVXdBdf "24DF,.df$>@Nh"$hs)x6CJ]aJhs)x6CJaJhs)xCJaJjhs)x0JUhs)x hs)x6R\d~pX $ 02FHlXȳhs)x0JOJQJjhs)xUjhs)xUhs)x6CJ]aJ hs)x6hs)xjhs)x0JUhs)xCJaJhs)x6CJaJF0F6 zB(fb$a$ $x]a$'$a$BP (d268  "z|" h  * $6BDhtF(T(*JXfhbd hs)x6] hs)x; hs)x6hs)xhs)x6CJaJhs)xCJaJjhs)x0JURbb( d b R!d!"8#J####&'H'Z'(2-j..11133'$a$4Dbd(* "HZdf t  F X b d &!4!R!T!d!f!!!""""##8#:#J#L#P#`########%%>&&&&&''('<'H'J'Z'\''N(((,,2-4---(.L.j.l...... /00p1x11 hs)x6]jhs)x0JU hs)x6hs)x[11111111333333f4t444556686D6T6V6f6h666666666667.787:77"888&99 ::x:::;b;;H<J<<<<<<<<<<<<<<<<< hs)x0Jjhs)x0JUjhs)xUhs)x6CJaJhs)xCJaJ hs)x6hs)xjhs)x0JUI346T6f6666878 :H<<<<<<<<<<<<<<<<<&&h]h$a$'$a$<<<<<hs)x@v^Jhs)xjhs)x0JUhs)x0JmHnHu<<$dh-D7$M a$,1h/ =!"#$% DyK yK *mailto:web@rferl.org*d@d Normal$*$1$A$a$+B*CJOJPJQJ^J_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontVi@V  Table Normal :V 44 la (k@(No List JOJ Absatz-StandardschriftartPOP WW-Absatz-StandardschriftartROR WW-Absatz-Standardschriftart12O!2 WW8Num2z0OJQJ6O16 WW8Num2z1 OJQJ^J2OA2 WW8Num2z2OJQJ2OQ2 WW8Num4z0OJQJ6Oa6 WW8Num4z1 OJQJ^J2Oq2 WW8Num4z2OJQJDA@D Default Paragraph Font.)@. Page NumberBOB Footnote CharactersH*6U@6 Hyperlink B*ph>*@&@@ Footnote ReferenceH*@O@ Endnote CharactersH*BOB WW-Endnote Characters>*> Endnote ReferenceH*:O: Numbering SymbolsNO"N Heading !x$CJOJPJQJ^JaJ6B@"6 Body Text "x(/@!2( List#^JH"@BH Caption $xx $6CJ]^JaJ.OR. Index% $^J4 @b4 Footer & !>@r>  Footnote Text'CJaJZY@Z Document Map(-D(M CJOJQJ^JaJ8O!8 Frame contents)!*-E%-09==?ACCE3HHLMNPQfR^STjWw]_begh$jJoppsvmyq|}*4qNҕ%ҚW̢m̯Ҵ@uv=&nV$iQ-.nt  #h+fF!"W##$m  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyfbD' !}"#($$ %%7&g&&')"*i*+++-..11R223H34P5r55559P::::/;<>>>>l?u@AAB6BBDE+GHIIJxJJJJ.M[PUU VV2WQWoWOYrYYY2Z[[\\G]P]]:^C^_^^^_`B`K`a7cc dheeepfffgggghh:hhijjjj m m`mpq~b'[_n!!!!!!!!!!!!!0!;-@!v:!tpq~ ]<=| W$'K,*1y499;:;;;;;BELPTTTTmWZz]9agjNosatbttt,wz5-ZԒՒZ΢{]մ2z@Aabc)$T8w &j!$$$$$$$$T'U'V'Y'Z'['\']'^'_'`'a'b')67;U<CCDF*GHI4KK7LkLMMMN0ObPQQsR1<<zBj>.Ha8b3<<<vIIIjX !@  @ (    B" 0(  H c $ 'L(Ta'_ina'_inb'OOQQRRTUWXZ[^_ns)x5)@11H 11 -19=CHLPQTWjpstwm@@@ @b@j@z@@@@@@@@@@@@@@@@*@.@0@:@<@n@z@@@@Unknown Gz Times New Roman5Symbol3& z ArialQ& {aMicrosoft Sans SerifOV Harlow Solid Italic?5 z Courier New;WingdingsO& k9?Lucida Sans Unicode5& zaTahoma"h̩f<&곆 ,L <CV!4&2HP?5) Erdut_tekstBertiBertiOh+'0;   , 8 D P\dlt| Erdut_tekstBerti Normal.dotBerti2Microsoft Office Word@d@bpq@2U@WQ,LG :VT$ms     ."System n98 -@Times New Roman-  2 D w  'P f M 2 D MM fP 1P f M' 2 ~ MM fP P f M''@Times New Roman- - @ !V,q-  2 Z.  PUT DO ERDUTA $! $' !$$$!$ 2 Z  - - ' - @ !Vq- @Times New Roman-.2 M Poloaj Hrvatske u meunarodnoj zajednici 1994./1995. godine i reintegracija   '  )       .- - - ' - @ !Wq- )2  hrvatskog Podunavlja   2   - @ !V/q-  2 ]w  - - ' - @ !Vq- -2 w  Albert Bing,$  !  2 p  - - ' - @ !Vq- a2 w9 Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatskap$        !  $ 2   - - ' - @ !W1q- - 2 _w  - - '- - @ !Vq-  2 w  @Times New Roman-.t2  F Rad Put do Erduta bavi se meunarodnim okolnostima postizanja suvere! &&  &  .-2   niteta i    - - ' - @ !Vq- 2 wY ostvarivanja teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske 1994./1995. godine. Sredinji a       ! $       - @ !V4q- aw@Times New Roman-.2 awT motiv istraivanja jest povezanost politikog utjecaja najeminentnijih predstavnika % "   " !!  !  " &   !  .- - @ !Wq- w@Times New Roman-.z2 wJ meunarodne zajednice, prije svega SAD, i hrvatskih pozicija, s obzirom na&    #$       %.-2   prilike u    - @ !Vq- w@Times New Roman-.2 w[ regiji. U tom povijesnom kontekstu rad prua saet pregled i analizu najvanijih initelja   $% %          .- - @ !V7q- dw@Times New Roman-.2 dwT i okolnosti koje su dovele do politikog sporazuma o mirnoj reintegraciji hrvatskog       %&     .- - @ !Vq-  2 w Podunavlja.   2   - @ !Wq-  2 w  - - ' - @ !V:q-  2 gw  - - '-2 w 1. Uvod $ 2  - 2 w i @Times New Roman-.M2 i , Krajem 1991. godine oko jedne treine terito# &     .-A2 i$ rija Republike Hrvatske bilo je pod  ! $   w@Times New Roman-.2 wP okupacijom. Nakon zaustavljanja velikosrpske agresije i postizanja meunarodnog  & !$!  " ! " !  "& .-w@Times New Roman-.2 wW legitimiteta priznanjem dravnosti 15. sijenja 1992. godine, najvaniji cilj hrvatske  '   &           .-[2 lw5 politike bio je ostvarivanje punog suvereniteta i ter        F2 l}' itorijalnog integriteta RH. Do potpune     !$ $ w@Times New Roman-.2 wW realizacije toga cilja dolo je tek 15. sijenja 1998. godine u Borovu, sveanim inom            !  & &.- w@Times New Roman-.[2  w5 predaje uprave hrvatskog Podunavlja iz nadlenosti UN     $$.- 2   -2    a (UNTAES $$# 2  # -#2  4 United Nations $ $ @Times New Roman---U2 o w1 Transitional Administration to Eastern Slavonia) i   #'     =2 o g! pod ingerenciju hrvatskih vlasti.t     - - 2 X 1'-2 o  Ipak,   w@Times New Roman-.2 wX kljuni dogaaj kojim je iniciran politiki okvir mirne reintegracije preostalog dijela     &        &     .- w@Times New Roman-.a2  w9 Hrvatske (hrvatsko Podunavlje) nakon oslobodilakih vojno$        .- 2  / -82  @ redarstvenih akcija Oluja i    %  @Times New Roman-- C2 w( 2  '- @ !X w-- 2  @Times New Roman-@Times New Roman---- - 2 w1'- 2   2    @Times New Roman-.2 ] Pojam hrvatskog Podunavlja ili Istone Hrvatske odnosi se na hrvatski dravni teritorij koji  !             .- w@Times New Roman-.h2 w> regionalno odgovara podruju Istone Slavonije, Baranje i zapa             .-L2 + dnog Srijema. U hrvatskim izvorima koriste o  !    !  !     w@Times New Roman-.)2  w se i termini Osjeko !   .- 2   -,2   baranjska i Vukovarsko   2  a - o@Times New Roman-.g2  o= srijemska upanija. Dolaskom Istone Slavonije i Baranje pod a !    !         .-M w@Times New Roman-.2 M w  nadlenost UN   .- 2 M r -M @Times New Roman-.=2 M ! a (podruje pod zatitom UNPROFOR      ! .- 2 M  -M @Times New Roman-.X2 M 3 a), ta zona se u zapadnim izvorima najee naziva U      !  !     .-} w@Times New Roman-.2 } w  Istona S .-} @Times New Roman-.2 } ` lavonija ili Sektor Istok (E) i obuhvaa sljedee opine ili njihove dijelove: Beli Manastir,              %  .- w@Times New Roman-.2 wg dijelovi opine Osijek istono od grada Osijeka, Vukovar i dio sela na istonom dijelu opine Vinkovci.                            .- 2 > -                           ՜.+,D՜.+,8 hp|   &  Erdut_tekst Title 8@ _PID_HLINKSAd'mailto:web@rferl.org  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FH@WQData 1Table<WordDocument.`SummaryInformation(;DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q