Naslov
Dominikanci u kulturnoj povijesti Dubrovnika i narudžba Tizianove oltarne slike
(Dominicans in the cultural history of Dubrovnik and the ordering of Tizian's icon)

Autori
Lupis, Vinicije B.

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, ostalo

Knjiga
Restauriranje Tizianove slike iz Crkve svetog Dominika u Dubrovniku

Urednik/ci
Bralić, Višnja

Izdavač
Hrvatski restauratorski zavod Vlade Republike Hrvatske ; Dominikanski samostan i crkva sv. Dominika u Dubrovniku

Grad
Zagreb : Dubrovnik

Godina
2008

Raspon stranica
33-39

ISBN
978-953-7389-05-5

Ključne riječi
Dominikanci, Dubrovnik, Tizian, oltarno slikarstvo
(Dominicans, Dubrovnik, Tizian, altar painting)

Sažetak
Dominikanski samostan u Dubrovniku osnovan je 1225. godine kad je bl. Jordan Saski skupinu fratara uputio u Palestinu. Od zasebne Provincije Dalmacije odvojila se 1487. posebna Dubrovačka kongregacija koja je postojala sve do 1835. godine i u čijem je sastavu, kao središnji, bio dubrovački dominikanski samostan. U kompeksu koji danas obuhvaća pet crkava, klaustar, zvonik i samostan, središnje mjesto ztauzima jednobrodna crkva SV. Dominika. U samostanu su djelovale bratovštine: Gospe od Rozarija, Bratovština slikara (iz 1492.) - najstarija udruga likovnih umjetnika u slavenskim zemljama, Bratovština uljara sv. Luke, Bratovština topnika sv. Barbare, Imena Isusova, Vječnog Rozarija te Pasca sv. Tome Akvinskog. Opisujući raskošno opremljenu unutrašnjost crkve propovjedničkog reda u Dubrovniku potkraj 16. stoljeća, dominikanac Serafino Razzi posebno izdvaja djelo "slavnog Tiziana" na oltaru sv. Marije Magdalene. Pala na kojoj su uz svetu pokajnicu prikazani sv. Vlaho, arkanđeo Rafael s Tobijom i donator od tada se u lokalnoj tradiciji smatra djelom Tiziana Vecellija (Pieve di Cadore c. 1488/90. - Venecija 1576.) i ima iznimno mjesto u renesansnoj baštini Grada.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA