Naslov
Otuđenje nadarbinskog zemljišta zbog poreznih opterećenja u Zagrebačkoj nadbiskupiji 1948.-1955.
(Forfited archdiocesan property as taxation dues in the period from 1948 till 1955)

Autori
Akmadža, Miroslav

Izvornik
Tkalčić, godišnjak društva za povijesnicu Zagrebačke nadbiskupije (1331-3517) 9 (2005); 123-272

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
otuđenje; porezi; zemljište
(forfited; taxation; property)

Sažetak
Komunistički režim je agrarnom reformom provedenom od 1945. do 1948. godine oduzeo Zagrebačkoj nadbiskupiji i njenim župama oko 82% obradivog zemljišta. Time je Zagrebačka nadbiskupija, kao i ostale biskupije u Jugoslaviji, došla u vrlo težak materijalni položaj. No, tu nije bio kraj. Naime, nakon svršene agrarne reforme, država je na ono malo zemljišta koje je ostalo crkvi, nametnula takve poreze, i druga davanja, da ih mnoge župe nisu mogle podmiriti. U takvim prilikama župe su tražile odobrenje Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu za otuđenje većeg dijela zemljišta u korist seljaka ili poljoprivrednih zadruga, s ciljem da isti preuzmu plaćanje obveza prema državi. S obzirom da Nadbiskupski duhovni stol, po crkvenim zakonima, to nije mogao odobriti, tražio je odobrenje od Svete Stolice. Sveta Stolica je, shvativši prilike u kojima se nalazi Crkva u Jugoslaviji, odobrila crkvenim vlastima u Jugoslaviji da daju odobrenja za otuđenje nadarbinskog zemljišta. Župnici i upravitelji župa masovno su tražili odobrenja od svojih crkvenih vlasti za otuđenja većeg dijela nadarbinskog zemljišta. najveći dio zemljišta davan je preko kotarskih narodnih odbora seljačkim radnim zadrugama na korištenje, a ponekad i u trajno vlasništvo. Jedan dio zemljišta župnici su uspjeli i dati u zakup ili prodati. Za prodaju zemljišta nije uvijek bio razlog visina poreza, nego i nedostatak novca za popravak župnih dvorova i crkvi stradalih u ratu. Kada su 50-tih godina nastali povoljniji porezni uvjeti, i kada su prestajale postojati seljačke radne zadruge, župe su zahtijevale povrat otuđenog zemljišta. Međutim, kotarski narodni odbori odbijali su zemljište vratiti, te su ga gruntovno prenosili u svoje vlasništvo, tvrdeći da im je isto darovano u trajno vlasništvo. Župe su to osporavale na sudskim parnicama tvrdeći da nisu imali potrebito odobrenje od crkvenih vlasti za davanje zemljišta u trajno vlasništvo, nego samo na korištenje. Te sudske sporove župe su uglavnom gubile, osim u onim slučajevima gdje je u ugovoru bilo izričito navedeno da se zemljište daje na privremeno korištenje. Tako je Katolička crkva pod pritiskom od države nametnutih prilika ostala bez još jednog dijela svoje imovine i došla u još teži materijalni položaj, što je državi i bio cilj, nadajući da će je tako oslabiti i u njenom duhovnom djelovanju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA