Pregled bibliografske jedinice broj: 327776
Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi
Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi // Crkva u svijetu, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, 43 (2008), 1; 67-91 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 327776 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Drvo badnjak u kršćanskoj tradicijskoj kulturi
(Yule-Log in christian traditionary culture)
Autori
Dragić Marko
Izvornik
Crkva u svijetu, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu (0352-4000) 43
(2008), 1;
67-91
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
apotropejski karakter ; badnjaci ; blagoslov ; kršćanska tradicijska kultura ; kršćanska simbolika ; molitva ; panspermijski obred ; vatra.
(apotropeic character ; Yule logs ; blessing ; Christian traditionary culture ; Christian symbolic ; prayer ; panspermic rite ; fire.)
Sažetak
Badnji dan je u folklornom smislu najbogatiji dan u kršćanskoj tradicijskoj kulturi, a u središtu su pozornosti badnjaci. U hrvatskoj su tradicijskoj kulturi dvije vrste badnjaka. Prvu vrstu predstavljaju lisnate grane cera ili do dva metra duljine ljeskove grane sa što više resa. Ti badnjaci stavljani su nad vrata, pod strehu ili na krov kuće i imaju estetski karakter. Drugu vrstu čine tri komada drveta, od kojih je najdulje dugo metar do dva i debljine trideset do pedeset centimetara, koji su se nekoć ritualno uvečer unosili u domove i palili na ognjištima. Obred unošenja pratili su: tradicionalni katolički pozdrav ; čestitanja ; posipanja žitom (pokatkad i slamom) ; polijevanje vinom ; molitve, posebice, preporuke. U nekim krajevima održavali su se ophodi vezani uz badnjake. U kršćanskoj tradicijskoj kulturi badnjaci su antropomorfirani i uz njih se vezuje kult pokojnika. Vatra od badnjaka je mistificirana te se proricalo po jačini vatre badnjaka na ognjištu kao i badnjih krjesova. Vjerovalo se da ta vatra daje snagu nadolazećoj godini. Ostatcima badnjaka narod je pripisivao apotropejske karakteristike, a posipanje žitom je panspermijskga karaktera. Od konca devetnaestoga stoljeća badnjaci su, najprije u Splitu, a potom i u drugim krajevima modificirani. Početkom trećega milenija obred paljenja badnjaka kod Hrvata se ponegdje oživljava, a u mnogim mjestima badnjaci su drva na kojima su urezani križevi i na Badnju večer lože se u štednjacima. Velike su sličnosti obreda i običaja vezanih uz badnjake kod Hrvata katolika i Srba pravoslavaca.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Teologija, Filologija, Etnologija i antropologija
Citiraj ovu publikaciju:
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- Religious & Theological Abstracts (Myerstown, SAD)
- Hrčak – Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske (MZOŠ, Srce & HIDD) SCOPUS
