ࡱ> q`܁bjbjqPqP .::%(@@@T\6\6\6868|T 9 9"B9B9B9B9B9B97999999֯h>9@B9B9B9B9B99@@B9B9ڮ222B9bS@B9@B972B9722@@B99 k2{ \6ǣ70 ϣ,&@ ,B9B92B9B9B9B9B999ȠjB9B9B9 B9B9B9B9TTT-4TTT4TTT@@@@@@  VLATKA VUKELI Sveu iliate u Zagrebu Hrvatski studiji Ul. grada Vukovara 68 HR  10000 Zagreb vlatka.vukelic@sk.htnet.hr PRILOG PROU AVANJU RAZVOJA SISA KE ARHEOLOGIJE U DRUGOJ POLOVINI 19. I PRVOJ POLOVINI 20. STOLJEA ANDRIJA COLUSSI - PIONIR SISA KE ARHEOLOGIJE Poznato je da su sustavna arheoloaka iskapanja na sisa kom podru ju, popraena stru nom valorizacijom i obradom, zapo ela tek u 19. stoljeu. Do tada je bogatstvo arheoloakog materijala negdaanje Siscije iskoriatavano za izgradnju novovjekih graevina velikih dimenzija s kamenom bazom, kao ato to uprimjeruje sisa ki Kaatel, ili je materijal razvo~en po okolnim selima, gdje je koriaten kao nosiva graa u izgradnji drvenih zdanja. Osim tih namjena, estose dogaalo da su malobrojni turisti ili  dobronamjerni historici za svog kratkotrajnog boravka u novovjekom Sisku uo avali raznolikost i bogatstvo arheoloake grae na plitkom terenu, koju su kao suvenire raznosili po svim dijelovima Europe. Mogue je zamisliti goleme kamene blokove kako strae iz neobraene zemlje na prostoru du~ kojeg se nekad prostirala Siscija, tim viae ato do 19. stoljea nije postojala sisa ka urbana jezgra, ato zna i da na tom terenu nema sustavne i planske izgradnje. Tek kada je novovjeki Sisak poprimio konture urbanog srediata, zapo eo je i osvijeaten tretman arheoloakih pronalazaka. Na~alost, taj proces tekao je simultano i samo su pojedinci, primjerice Andrija Colussi, koji su zahvaljujui vlastitom zanimanju bili u doticaju sa starinama anti ke Siscije, mogli prepoznati raritetnost i vrijednost pronaenih starina. Veli ina Colussijeva djela o itovala se i kroz nesebi no dijeljenje iskustava, ali i financijskom pomoi u objelodanjivanju pronaenih antikviteta i priznavanju neupitnih autoriteta hrvatske arheologije, primjerice Josipa Brunamida, s kojim je Colussi vodio osobnu prepisku. Klju ne rije i: arheologija, Siscia, urbanizacija, Sisak, 19. stoljee, Andrija Colussi Rekonstrukcija kronoloakih faza destrukcija anti ke Siscije Kompleksno pitanje koje se opetovano namee u razjaanjavanju stanja arheoloake o uvanosti terena anti ke Siscije odnosi se na stupanj devastacije anti koga grada kroz stoljea koja su prethodila devetnaestome. Povijesni pregled dat e fantasti nu i ne do kraja ispri anu pri u o gradu koji je sustavno razaran, ali i sustavno izgraivan, tako da slika onoga ato se dobiva kroz arheoloake ostatke nije cjelovita. U samom urbanom razvoju Siscije pratimo tri faze izgradnje: 1.) vrijeme vojnog logora koje donosi tragove drvene arhitekture i pilota~u terena, ime e se koristiti i kasnije naselje civilnog tipa, a iji su ostaci i danas posvudaanji na terenu; 2. ) ranocarski period, od Tiberija do prerastanja Siscije u koloniju; 3.) kasnocarsko razdoblje, od 2. stoljea, u kojem arhitektura od opeke ni e na temeljima od lomljenog kamena vezanog ~bukom (BUZOV 2000: ). Svaka od tih faza pretpostavljala je devastaciju faze prije nje, bilo u smislu ruaenja i ravnanja terena ili u smislu nadogradnji i prenamjene objekata, ato je zna ilo gubljenje prvotnih i originalnih karakteristika kako graevina, tako i prostora. Zbog kliziata i mo varnog terena, naj eai oblik izgradnje u Sisciji zapo injao je tako ato bi se ponajprije sruaili, potom utabali, da bi se na to navezao sloj zemlje, te je novi objekt nicao od te to ke kao polazne tako je nova graevina postajala viaa od okolnog terena (VUKOVI 1994: 155). Sve to upuuje na stupnjeve devastacije zbog airenja i razvijanja urbanog tkiva, no devastacije terena Siscije zbivale su se i zbog ratova, prvo graanskih ratova u Rimskom Carstvu, a potom i u ratovima s mnogobrojnim barbarskim plemenima. Presudnu ulogu u tome imala je kovnica novca u Sisciji, koja je to podru je u inila posebno primamljivim. Osnovana u vrijeme cara Galijena, preciznije izmeu 259. i 262. godine (BURKOWSKY : 49) , postojala je do 5. stoljea i kao takva bila uzrokom veine ratova u siscijanskom zaleu, ato je zna ilo i destrukciju samoga grada u veem ili manjem opsegu. Nakon Dioklecijanove administrativne podjele Rimskog Carstva i uvoenja tetrarhije, te preustroja Siscije u srediate Panonije Savije (Pannonia Savia), urbana jezgra grada poprimila je novi sjaj, sukladno funkciji koja joj je povjerena, ato zna i da su se ponovno zbile graevinske intervencije u prostoru. Premda to mo~emo smatrati pozitivnim primjerom razvoja urbane jezgre jednoga grada, sukob izmeu Konstantina i Licinija prouzro io je 314. godine sukob pred Siscijom, kada je Konstantin, poradi siscijanske kovnice novca uvidio va~nost Siscije u svojim rukama (HOTI 1992: 150). Pretpostavka je da tada samome gradu nisu bila nanesena vea razaranja zato ato se Licinije povla io iz Ilirika, a ni izvori ne navode bitke podno Siscije. Konstantin je svoju pa~nju usredoto io na  obnovu panonskih gradova, a nedvojbeno je meu njima i Siscija, koji su morali poprimiti reprezentativan karakter radi boravka cara u njima. Ratna razaranja nisu zaobiala Sisciju ni tijekom borbi Konstantinova sina Konstancija II i uzurpatora Magnencija, kada se Konstancije povukao u Sisciju kod koje su voene ratne operacije 353. godine. Kad je Konstancije pobijedio u bitci preaao je u Cibalae, a Sisciju je prepustio na milost i nemilost Magnencija koji ju je razorio, odnosei iz ne veliki plijen (BUZOV i NENADI 1990: 114). Uslijedilo je stanje ope dekadencije, emigracije, dugog i mukotrpnog oporavka, o emu najbolje svjedo i Amijan Marcelin opisujui loae stanje gradova u Panoniji kroz anegdotu kako caru Valentijanu I (364  375) nisu mogli pronai pristojnu zgradu za smjeataj prilikom posjeta Panoniji (HOTI 1992: 151). Kada je uzurpator iz Britanije Magnus Maximus zauzeo Galiju i Hispaniju, Teodozije je po~urio u Sisciju u kojoj je i nadalje opstojala kovnica novca, kako bi sprije io Maxima da je preotme. Maxim i Teodozije sukobili su se kod Siscije, i iako je Maxim ve ulazio u Sisciju, naposlijetku se predao. Mo~emo samo zamisliti stupanj razaranja koje je Siscija tada trpjela. Uviajui rizik postojanja kovnice novca u Sisciji, Teodozije II (408  450) ju je ugasio. Nakon podjele Rimskog Carstva, u Panoniju su sve viae provaljivali barbari, Siscija viae nije bila strateaki va~na. Huni su je razorili 441. godine prilikom Atilina pustoaenja tih prostora. Teodorik, ostrogotski vladar, stanje je u inio snoaljivim kada je postao slu~benim vladarom Panonije kojom je izmeu 507. i 511. godine vladao iz Siscije. Posljednji spomen Siscije kao kasnoanti koga grada u pisanim izvorima je onaj iz 533. godine, kada je prilikom Justinijanova rata s Gotima Siscija opet teako postradala. Nakon langobardskog odlaska u Italiju, apsolutni gospodari Panonije postali su Avari koji su na svom osvaja kom pohodu razorili i Sisciju oko 600-te godine. Do tada je Siscija ~ivjela kao grad s odlikama kasnoanti ke urbane sredine s izmijeaanim stanovniatvom, ato potvruju numizmati ki ostaci (novac Teodorika, Alariha, Justinijana), ali mo~emo pretpostaviti da je, iako materijalno razorena, nastavila ~ivjeti i u Avariji, ne viae kao urbani centar, ve viae kao srediate okupljanja ostatka stnovniatva koje je u potrazi za bilo kakvom infrastrukturom i te~ilo pripadnosti poradi ato lakaeg opstanka. Radi se o ruralnom na inu ~ivota (ALTI 2004: 25). injenica da se o uvao kontinuitet imena osigurava i kontinuitet naseljenosti, pa ne udi ato je srednjovjekovno staniate na istome mjestu postalo ~ariate otpora Ljudevita Posavskog. Grade ki patrijarh Fortunat u znak potpore poslao mu je graditelje da mu utvrde kaatel i sam grad, no nejasno je koliko je to bio grad i na emu je uope izrastao Ljudevitev kaatel. Prili no sigurno je to da su se i graditelji Ljudevita Posavskog poslu~ili ostacima razorene anti ke Siscije, i ve je tada po elo naruaavanje negdaanje anti ke urbane jezgre. Mo~emo samo zamisliti ato je donijela frana ka odmazda za Ljudevitov neposluh i koliko je utjecala na godine stagnacije Siska koje su uslijedile. Ulomak pluteja ukraaen reljefom tropleta upuuje i na postojanje starohrvatske crkve u Sisku, pa to vrijeme karakterizira ponovni uzlet Siska (HORVAT 1954: 103). Arheoloaki ostaci potvruju duboke veze srednjovjekovnog naselja iz 10. stoljea na tom prostoru (BURKOWSKY 1999: 91-92), s mati nim podru jem nastanka ranohrvatske dr~ave i sisa kom biskupijom, a grobovi pripadnika ranohrvatskog plemstva navode na zaklju ak da je Sisak, sada kao ranosrednjovjekovno naselje, ipak opstojao. Vjerojatno se stoga interveniralo u prostor koji je sada bio prenamijenjen za potrebe srednjovjekovnoga grada. Zbog promjene koju je donijela feudalno-vlastelinska organizacija privrede onemoguen je razvoj srednjovjekovnoga gradskog naselja na lokaciji anti ke Siscije (ALTI 2004: 26), ali mu je najvjerojatnije u tome poslu~ila anti ka graa. Tako je dio nalaza potpuno uniaten, ato je posljedica kontinuiranog ~ivota naselja kroz stoljea. Sisa ko vlastelinstvo i njegovi podlo~nici ~ivjeli su uglavnom od obrade zemlje, ato zna i da su bili daleko od preostalih poplo enih ulica Siscije i svega onoga ato je zna io ondaanji na in ~ivota. Imigracijski pomak u 16. stolje koji izaziva prodiranje Turaka u naae krajeve, ato je natjeralo brojno stanovniatvo da potra~i uto iate u tada joa relativno sigurnom podru ju sisa kog Pokuplja (ALTI 2004: 28). Mo~e se pretpostaviti da je i tada razvla ena graa anti ke Siscije, no prodor Turaka koji je uslijedio bio je pogubniji za ono ato je preostalo od starog rimskoga grada. U kolovozu 1544. godine po ela je izgradnja sisa kog kaatela radi obrane od u estalih turskih napada, pri emu je velik dio grae koriaten s ruaevina anti ke Siscije (LASZOWSKI 1902: 183  184). Borbe s Turcima oko Siska izmeu 1591. i 1593. godine opustoaile su sisa ko vlastelinstvo, pa registar vlastelinskih daa za 1592. godinu navodi da na sisa kom vlastelinstvu ne postoji ni jedno domainstvo (ADAM EK 1980: 252  253). Tada je i sisa ko naselje bilo posve napuateno, te zatim i potpuno uniateno (ALTI 2004: 42). Mirom u }itvi 1606. godine Turci su bilipotisnuti iz neposrednog sisa kog zalea, iako su joa bili vrlo blizu, pa je sisa ki kraj imao vojno-strateako zna enje, ato je ko ilo razvoj civilnog naselja. Sve je bilo usredoto eno unutar utvrde, a malobrojne kue na prostoru negdaanjeg anti koga grada bilesu nezaatiene. Stanje su dodatno pogoraale i selja ke bune u 17. stoljeu. Prikaz sisa kog naselja na veduti nastaloj u vrijeme Souchesove uprave (oko 1679. godine) evidentira postojanje trgoviata Sisak, a crkva i kue koje su nacrtane neoateene potvruju povratak stanovniatva u prostor na kojem je nekad ~ivjela Siscija. Kako je crkva svetog Kri~a (okosnica budue gradske jezgre) ve u to vrijeme bila zidana (ALTI 2003: 49), pretpostavlja se otkud je koriaten materijal za njenu izgradnju. Najbli~i i tranzitno najjednostavniji na in bio je iskoristiti ono ato je ve stoljeima straalo iz, toliko puta, opustoaene zemlje na kojoj je nekad opstojao jedan meu najva~nijim gradovima rimske Panonije. Ono ato iznenauje jest to da je nakon stoljetnih razgradnji, devastacija i destrukcija, Marsigli predvodei Povjerenstvo Komisije za razgrani enje izmeu Osmanskog Carstva i Habsburake Monarhije, na podru u Siska zatekao vidljive ostatke anti koga grada. Oni su bili toliko jasni da je Marsigli 1726. godine jasno i vrlo precizno zabilje~io konture anti ke Siscije na svom planu, navodei ak i od kojeg su materijala izgraeni zidovi anti kog grada, ali i putevi unutar zidina i oko njih koji su joa i tada bili poplo eni. Vidljiv mu je bio i vanjski rub obrambenih zidina (MAROEVI 1998: 48). Ipak, kako zidine nisu zabilje~ili vojni topografi minulih stoljea i nisu iskoriatene u fortifikacijske svrhe, morale su postojati u tragovima, nikako cjelovite (ALTI 2003: 51). Pitanje ato se zbilo s graevinama Siscije u razdoblju srednjeg vijeka moglo bi djelomi no biti razjaanjeno uzmemo li u obzir da se srednjovjekovno i rano novovjekovno naselje razvilo izvan zidina anti koga grada. injenica da se Siscia razvila na topografski najviaem dijelu terena izmeu Kupe i Save govori u prilog tezi o logi nom odabiru lokacije kasnijih naselja, no ini se da je dio anti kih graevina koriaten za stanovanje ili je jednostavno ostao ignoriran, pa se, ako nije razoren i njegov materijal razvezen okolo za novovjeke izgradnje, anti ki materijal Siscije intra muros uvelike sa uvao do polovine 16. stoljea (ALTI 2003: 52). Teako je danas zamisliti kakav je to nered vladao na terenu, no mo~da je dovoljno osvrnuti se na danaanji Vukovar da situacija postane jasnija! Beogradskim mirom 1739. godine granica je vraena na tok Save, ato je omoguilo revitalizaciju starih prometnih, pogotovo rije nih puteva, pa su se u Sisku po ela graditi ~itna skladiata. Kako je }upna crkva svetog Kri~a radikalno obnovljena u isto vrijeme, a za njenu obnovu koriaten graevinski materijal Siscije, mo~emo pretpostaviti da se i za izgradnju ~itnih magazina nije troailo na transport graevinskog materijala, ako je isti bio dostupan u neposrednom susjedstvu. To je bio razvojni zamah koji je od Siska stvorio jedno od najja ih trgova kih i prometnih srediata sjeverozapadne Hrvatske, ato je zna ilo i vei stupanj izgradnje, a time i devastaciju anti ke grae na terenu.  Arheolozi koji su se tada naali u Sisku bili su samouki ljubitelji starina, nau eni da one donose materijalnu korist, a prilike u samome mjestu joa nisu bile zrele za organiziranje druatva koje bi pazilo na starine i prekinulo njihovu destrukciju. Na karti iz 1783. godine koja prikazuje plan nastao kao rezultat hidrotehni kih mjerila poplavnog opsega Kupe i Save, joa su vidljivi ostaci zidina stare Siscije (ALTI 2004: 56), a ista ta karta daje nam se i dobar uvid u stanje izgraenosti onodobnog Siska. `irenje grada iziskivalo je i novu gradsku regulaciju, koju je realizirao mjernik Ivan Fistrovi u prvoj polovini 19. stoljea. Njegov plan iz 1829. godine  upuuje na injenicu da se novi plan ulica uvelike poklapa s rasterom ulica anti ke Siscije, te da je unutar karakteristi nog ovalnog oblika stvorio sustav kunih blokova omeenih ortogonalnom shemom ulica (anti ke insulae!). Teako je rei koliko je Fistrovi poznavao ili vidio na terenu ostatke anti koga grada, ali slu ajnost je joa te~e vjerojatna. Kada je zagreba ki Kaptol, vlasnik sisa kog dominiuma po eo parcelaciju i prodaju pojedinog zemljiata intra i extra muros u odnosu na anti ku Sisciju, zapo ela su nova oateenja kulturne baatine. Kue su tada mahom zidane, ato pretpostavlja kopanje temelja za izgradnju istih, a stotinu i pedeset kua izgraenih do 1848. godine (BUTURAC 1960: 236) poprili no je naatetilo arheoloakome materijalu koji se nalazio u dubljem, ne viae povrainskom, sloju zemlje. Ali pobuena je i svijest o vrijednosti istoga, pa arheoloaki predmeti viae nisu toliko nasumi no ne razva e, nego su viae prodavani na crnom tr~iatu starina, tako da su siscijanski artefakti ubrzo postali sastavni dijelovi zbirki starina-bilo privatnih bilo muzejskih-diljem Europe. Amatersko arheoloako djelovanje Andrije Colussija Piaui o anti kim figuralnim bron anim i kamenim predmetima u Narodnome muzeju u Zagrebu, Josip Brunamid ( VHAD 1913 i 1914: 207) nije mogao ne spomenuti Sisak koji je u aezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama XIX. stoljea dao toliko rimskih predmeta da je osnovana tzv. Sisa ka zbirka kao posebni dio muzejskih zbirki s posebnom dvoranom u Narodnome muzeju. Temelj te zbirke inila je kupljena kolekcija starina trgovca Franje Diericha iz Siska, a nadopunjavana i oplemenjena je predmetima ato ih je iskapalo i sabiralo lokalno arheoloako druatvo  Siscia u Sisku. Uz to veliki doprinos poveanju ove zbirke dali su pojedinci, zaljubljenici u starine koji su nesebi nom po~rtvovnoau otkupljivali siscijanske arheoloake ostatake na terenu od raznih preprodava a i donirali spomenuti materijal Narodnome muzeju u Zagrebu, omoguujui tako sveobuhvatnost pregleda u  Sisa koj zbirci , koja je time postala temelj za arheoloako prou avanje anti ke Siscije. Ono ato je crno tr~iate raznijelo po svim kontinentima naaeg globusa, pojedinci su pokuaali objediniti i ocjeloviti kako bi omoguili znanstveni pristup istra~ivanju sisa kog podru ja. Brunamid je imenovao te pojedince, pa spominje sisa kog trgovca Josipa Pileka, vijenika Banskog stola Ljudevita Ivkanca, trgovca Sebastijana Mosesa, tehni kog savjetnika Antuna Bukvia, kraljevskog javnog bilje~nika Milana `ipuaa i graevinskog poduzetnika Andriju Colussija (VHAD 1913 i 1914: 207). A koliko je Brunamid bio zaokupljen Siskom pokazuje isje ak iz njegova izvjeataja o muzejskim poslovima u Sisku iz 1911. godine, ato dokazuje upornost, po~rtvovnost i utvrivanje injeni nog stanja na terenu koje je uklju ivalo i ljude oko sisa kih starina: Davna mi je ~elja bila, od kad sam preuzeo da upravljam Narodnim muzejem, da provedem intenzivnije sustavno iskopavanje u Sisku, najva~nijem rimskom gradu na hrvatskom teritoriju. Doselivai se iz talijanskog Osoppa u Sisak u drugoj polovini 19. stoljea, mnogo lana obitelj Colussi, uklopljena u sisa ko graansko druatvo, ostvarila je zna ajnu ulogu. To se ponajprije o itovalo graevinskim poduzetniatvom, koje je bilo okosnica njihova djelovanja kroz sve tri generacije koje e biti zastupljene u ~ivotu i radu na sisa kom podru ju. No, druga generacija te porodice, kojoj je na elu bio Andrija Colussi kao dominantna individua na elu, pokazala je poja ano zanimanje i za neke sekundarne djelatnosti, koje kao zajedni ki nazivnik i nemaju esto egzistencijalnu ulogu. Naravno da je preduvjet za to bilo dobro financijsko i ope druatveno stanje u zajednici u kojoj su obitavali. Konkretno to je zna ilo dobro uhodan graevinski obrt. Pri tome treba imati na umu poimanje obrta u 19. stoljeu, ato se znatno razlikuje od istog danas. To podrazumijeva mnogo viae predradnji od same graditeljske. Graevinski poduzetnik morao bi prvo kupiti zemljianu parcelu na kojoj je planirao graditi. Za njega su crta i i arhitekti izraivali nacrte i troakovnike, da bi poduzetnik (vlasnik zemljiata na kome e graditi) naposlijetku zapo eo izgradnju graevine, sada ve uglavnom od opeke, i to iz vlastite proizvodnje. Evidentno je da je upravo ta djelatnost, u arheoloakom smislu, u datom trenutku imala najviae aanse za terenski uvid u ono ato je proalost ostavila kao nepokretni arheoloaki materijal. Andrija Colussi brzo je to shvatio, a najvei poticaj za daljnja razmatranja i u enje na tom polju bila je injenica da je regulativni plan Siska Ivana Fistrovia doneaen tek 1829. godine (ALTI 2004: 66). To je trebalo poslu~iti regulaciji naselja koje je tek po elo rasti i koje su do tada (50-ak godina prije Colussijeva graditeljskog zamaha) inile stambene kue, gotovo isklju ivo drvene grae (OBRADOVI 1997: 14). Fistroviev plan broji 70-ak kua, gotovo sve su izgraene nakon 1824. godine, od opeke, a drvene su locirane u II., III. i IV. sisa koj ulici. To je svakako bilo plodno tlo za jednoga graevinara. Tome mo~emo dodati i Colussijev interes za starine, koje su, sada ve stoljeima i parcijalno, bile relativno netaknute, jer novovjeki Sisak joa nije preduboko zadirao u zemlju za iskapanje temelja zidanih kua. Kako je bio osobito poznat po solidnoj graevinskoj i arhitektonskoj izvedbi  ista je pretpostavljala dublja iskopavanja temelja za gradnje. Tom prilikom izronili su arheoloaki ostaci anti ke Siscije ato je Colussiju uskoro postalo opsesivnim hobijem. To je spona koja e povezati gospodarske i druatvene aspekte s kulturnim aspektima i dati Colussiju akreditaciju za pripadnost visokom druatvenom stale~u onodobnog Siska. Colussi je graditeljsku djelatnost koncentrirao unutar gradskih bedema anti ke Siscije, tj. intra muros , ali i u neposrednoj blizini njezina vanjskog obru a (MAROEVI 1998:157, 205, 221-223, 248). Sustav opkopa i kanala koji je omeivao Sisciju i u drugoj polovini 19. stoljea obuhvaao je stambeno, ne privla no podru je, jer je bilo mo varno, nezdravo i za graevinsku djelatnost terenski nepovoljno. To je iskoristio Andrija Colussi pa je jeftino pokupovao zemljiata u neposrednom zaleu }upne crkve sv. Kri~a (sada `etaliate Vladimira Nazora), na samom rubu jugoisto nog bedema anti ke Siscije. Stoga i ne za uuje Colussijeva odluka da taj prostor uredi u gradski perivoj. U nepovoljnim gradskim prilikama ustanovljena je  Siscija  druatva za iskapanje i sakupljanje rimskih starina u Sisku tek 1876. godine, koje je u hrvatskim prilikama nastalo relativno rano, ali u prilikama i stupnjevima devastacije anti ke Siscije, usudila bih se rei, vrlo kasno. I prije je bilo pokuaaja organizirne zaatite anti kih nalaza, ato se o itovalo u apelu Ivana Kukuljevia Kr. namjesniatvu u Zagrebu 1856. godine da pozove Kaptol da pri prodaji svojih sisa kih posjeda kupcima kao uvjet postavi prijavu poglavarstvu svakog iskopavanja na kupljenom zemljiatu, te pregled eventualnog nalaza od strane gradskog inovnika, ili za to odreenog lica. Dakle, pojedinci su, ovisei o vlastitoj inicijativi, pokuaavali zaatititi starine na terenu, ali organizirano i registrirano druatvo postoji tek od 1876. godine. Tada je, naime, gradsko zastupstvo Siska donijelo odluku o ureenju i podizanju lijeve obale Kupe, iaenju korita rijeke, zamijeni otvorenih kanala po ulicama zidanim, podzemnim kanalima (JAGI 1883: 120-121), a sve su to bili pothvati koji su kao osnovnu predradnju iziskivali kopanje u dublje slojeve zemlje, tj. korita rijeke. I upravo tada mnogi, joa neoskvrnjeni anti ki predmeti ugledali su svjetlo dana i postali aktualnost koja je tra~ila brzo, prakti no, efektivno i kona no rjeaenje. Ono ato je moglo zadovoljiti ta etiri kriterija bilo je osnivanje jednog takvog druatva. Na skupatini 13. kolovoza 1876. godine, odr~anoj u dvorani Gradske vijenice, utemeljeno je druatvo  Siscia , a na toj utemeljiteljskoj skupatini usvojena su pravila druatva. Ve na prvoj sjednici tajnik druatva Dragutin Jagi, inicijator formiranja ovog druatva i pod~upanijski perovoa u Sisku, spomenuo je Andriju Colussija kao lana  Siscije koji se, uz nekolicinu takoer spomenutih, navodi kao darovatelj lijepih predmeta tome druatvu (RADMANOVI i VAZDAR 1992: 208). To zna i da je Colussi ve prije formiranja  Siscije sakupljao svoju zbirku antikviteta, samoinicijativno u ei arheologiju. Aktivno sudjelovanje redovnog lana u radu  Siscije za Colussija je zna ilo da je jedan put zauvijek platio jednu forintu upisnine, da je godianje plaao po dvije forinte lanarine, te da je etverogodianje unaprijed plaao druatvenu potporu u iznosu od 40 nov anica (RADMANOVI i VAZDAR 1992: 208). Imenik  Arheologi koga druatva Siscije od 30. lipnja 1882. godine, navodi ga kao redovitog lana pod tekuim brojem 7 (RADMANOVI i VAZDAR 1992: 260). Ne udi da je Andrija posjedovao toliko starina ako znamo da se s godinom formiranja  Siscije poklapa njegovo graditeljski najplodnije razdoblje. Radio je na uvoenju kanalizacije, utvrivanju kupske obale (1876. godine podignut je cestovni nasip od Kupe do Galdova ke ceste, troakom od 2 381 forinte), jaru~anju Kupe i nasipanju `etaliata tim materijalom, gradnji transverzalnog nasipa u Vrbini. Radio je i izvan sisa kog podru ja i to na gradnji ~eljezni kog tunela kod Vrbovskog, ~eljezni ke pruge Nova Gradiaka  Brod, te mollo na Rijeci i rafineriju petrola na Rijeci, Gradsku vijenicu u Karlovcu i dio kolodvorskih objekata, vojarnu, tri akole i viae privatnih zgrada u istome mjestu. Mnogo je radio za Dr~avnu ~eljeznicu i pomagao je sirotinju i obrtnike, pa se ak predlagalo da se `etaliate nazove Colussijevom ulicom (nikad nije kasno), no on je to  kao edan ovjek i dobrotvor odbio. Treba spomenuti da jebio aktivan i u politi kom ~ivotu Siska te da je nabavljao oru~je i municiju bosanskim ustaaama za vrijeme ustanka u Bosni 1876. godine.  Sisa ki viestnik od 15. listopada 1876. godine objavio je vijesti o starinama iskopanim oko }upne crkve i  kod budueg perivoja a koje je bilo potaknuto, zatrpavanjem jame Kontrave koja je kao ostatak opkopa rimske Siscije fizi ki prije ila airenje grada prema jugoistoku. `to se tamo od starina pronaalo, stru nije e izvijestiti Jagi nekoliko godina poslije. I sisa ki kroni ar Fabijan Kova  navodi da je ureenje `etaliata po elo 1876.godine, te da je trajalo do 1880. godine. Tada je dovraeno njegovo nasipavanje i izvedeni su nasipi i gradnja je mogla zapo eti. Neposredno prije, 1875. godine, Andrija je kupio od Gjure Pajanovia upravo to zemljiate koje se ima urediti (rije  je o danaanjem `etaliatu Vladimira Nazora i prvom, ugaonom dijelu Ulice lipa), te povukao savraen potez inicirajui njegovo ureenje kojem bi prethodila arheoloaka iskopavanja. I svi su bili zadovoljni; netom formirano Druatvo koje tek treba stei kredibilitet, grad se rijeaio izvora zaraze i polako airio izvan granica rimskoga grada, te je tako Andrija uspio spojiti ugodno i korisno. Nakon po etnih arheoloakih i sanacijskih radova Colussi je prodao dijelove zemljiata, a najzanimljiviji njegov kupac bio je Tomo Dutzman. Dutzman je 1878. godine kupio dio spomenutog zemljiata na kojem je u travnju 1882. godine iskopan sarkofag Romanije Nevije (Romania Nevia). Mo~emo samo zamisliti Andrijinu ljubomoru u datom trenutku! On nikada nee pronai neato tako zna ajno ato se spomene gotovo svaki put kad i Siscija, a bilo mu je nadohvat ruke! Iste godine gradsko poglavarstvo grada Siska upisalo je nove zgrade na `etaliatu, koje e izgradnjom reprezentativnih jednokatnica napokon i postati gradskom promenadom.  I Viestnik hrvatskog arkeologi koga druatva iz 1882. godine navodi Andriju Colussija, posjednika u Sisku, kao podupirueg lana Hrvatskog arheoloakog druatva u Zagrebu za 1881. godinu pod abecednim brojem 40 i 1882. godinu, ato podrazumijeva vei utjecaj samog Andrije na arheoloaku problematiku na nacionalnoj razini. Ta 1882. godina Andriji je i poslovno bila va~na jer je bio kooptiran u upravni odbor Zajedni ke obrtni ke zadruge u Sisku, ato je zna ilo potvrdu obrtni ke kvalitete, ali i pripadnosti zajednici. Prema 51. zapisniku sjednice Upravljajueg odbora Zajedni ke sisa ke obrtni ke zadruge od 19. sije nja 1883. postaje jasnija Andrijina uloga u odboru u kojem je uistinu, aktivno sudjelovao (RADMANOVI i VAZDAR 1992: 267). Da je i idue, 1884. godine bio arheoloaki aktivan, posvjedo uje Dragutin Jagi koji je u svojim dopisima za Viesnik hrvatskog arheologi kog druatva od 13. listopada 1883. opet spomenuo Andriju Colussija kao jednog od odgovornih za dobru sa uvanost arheoloakih iskopina i predaju istih u odgovorne ruke. K tome i obilna dokumentacija e ga spomenuti i kao suradnika Hrvatskog arheoloakog druatva (HAD) i Arheoloakog odjela Narodnog muzeja, ijom zaslugom su brojni spomenici rimske Siscije sa uvani i obraeni. Jagi je u dopisu ravnatelju Narodnog muzeja u Zagrebu, `imi Ljubiu, 1883. godine jasno nazna io da su predmeti pronaeni u Sisku posljednjih godina prilikom arheoloakih iskopavnja dospjeli u njegove ruke zahvaljujui, meu inima, Andriji Colussiju (JAGI 1883: 121). Da je tako, joa jednom potvrdilo izvjeae od 16. listopada 1883. godine, u kojem je navedeno da je Andrija kupio ~upnikovu baau (sada Kranj evieva ulica) u kojoj je zaboravljen le~ao uveni sarkofag Severille. Tada je u baai pronaaao joa jedan srkofag, o emu je izvjestio i potom poslao sarkofag u Narodni muzej. Zanimljivo je da je to zemljiate Andrija kupio samo aest dana prije i to za 5000 forinti. Jagi je u istom spisu Ljubiu otkrio svoju sumnju da je na tom zemljiatu smjeaten rimski hram ili neka druga va~na graevina. Povijest je te sumnje potvrdila ak stotinu godina poslije! (LOLI 2001: 95-99). Ljubiev dopis koji je uslijedio kao svojevrstan odgovor u prilog Jagievoj teoriji, od 12. srpnja 1884. godine upuuje na pronalazak golemih zidova u sada Colussijevoj baai. Ljubi je bio pozvan u Sisak da to vidi. Ondaanji stru njaci slutili su ili neku veliku graevinu, ili mogue rimski bedem. U svom dopisu Odjelu za bogoatovlje i nastavu napisanome isti dan Ljubi svojim nadreenima spominje, meu inim, i iskopavnje u Colussijevom vrtu, gdje se navodno nalazi veliko blago. Dakle, dva su puta provoena amaterska arheoloaka iskopavanja na Colussijevu zemljiatu, i to u razdobljima od 1876. do 1882. godine (sada `etaliate Vladimira Nazora), u neposrednom zaleu }upne crkve, i nakon njegove kupnje ~upnikove baae 1883-1884. godine zapadno od crkvenog pro elja (sada Kranj evieva ulica ). U Prilozima za povijest grada Siska Ferdo Hefele spomenuo je i kuu Andrijina brata Antuna (danaanji Podru ni ured za katastar) i okunicu u kojoj su bila vidljiva dva sarkofaga i viae fragmenata rimskih starina (HEFELE 1907: 1), jer kua je bila na zemljiatu gdje se u anti ko doba nalazila isto na siscijanska nekropola. Zemljiate na kojem e Anton izgraditi vilu kupio je od sisa ke }upe katoli ke 1882. godine (nekad kaptolsko zemljiate) i na njoj sagradio velebno zdanje pod kunim brojem 297. Upitna je godina zavraetka graevinskih radova na tom zdanju, no sigurno je da je objekt izgraen u razdoblju od 1883. do 1901. godine kada je ucrtan na planu za rjeaenje komunalnih pitanja grada Siska te godine, ali nikako prije. Na regulacijskom planu Lavoslava Hanzlowskog iz 1909. oko te vile vidi se prekrasno hortikulturalno oblikovan park u pro elju i za elju. Pouzdano je da je Andrija pomagao bratu u gradnji toga zdanja, pa su tako, vjerojatno, i opet iskrsnule starine. Kako njegova brata niti jedan slu~beni spis ne spominje u tom smislu, sigurno je da je Andrija sve ato je pronaaao na toj bivaoj rimskoj nekropoli zadr~ao za sebe. Prema rukopisima Fabijana Kova a Andrija je gradio i pet jednokatnica na isto noj strani Kranj evieve ulice (bivaa i toliko puta spominjana ~upnikova baaa) od  Lova kog roga do ondaanjeg `enoina trga. Na zemljiatu koje je kupio od ~upe u Sisku (vidi prethodno u tekstu) po eo je gradnju objekata oko 1883. godine. Prva u nizu neostilskih graevina je velika i lijepa jednokatnica (MAROEVI 1998: 219) u kojoj se danas nalazi Gradska knji~nica i itaonica (kuni broj 8). Nastala je oko 1885. godine (mogue u rujnu 1884.) i pretpostavljam da joj je prva vlasnica bila Amalia Mungyak. Druga u nizu, tzv. Kova ieva kua (kuni broj 10) je takoer reprezentativna jednokatnica s neorenesansnim detaljima (MAROEVI 1998: 219). Graena je u periodu od 1885. do 1890. godine, a pretpostavljam da su je u vlasniatvo prenijela dvojica kupaca ija imena tek djelomice raspoznajem, jer je spis prili no ne itljiv (mo~da Buchler i Hirschman). Tome nizu treba dodati i kuu u istoj ulici pod kbr. 12 koja je oblikovana kao minijaturna stambena dvokatnica, istog stilskog oblikovanja koje je uobi ajeno za taj dio Kranj evieve ulice (MAROEVI 1998: 221). etvrta u nizu bila bi stambena jednokatnica u Kranj evievoj 14 koju odlikuju neobarokni elementi u oblikovanju i pro elje srodno onome na zgradi u Kranj evievoj 10. Nastala je u razdoblju izmeu 1890. i 1895. godine (MAROEVI 1998: 222), a njen investitor bio je trgovac Godler. Posljednja i peta u nizu bila bi  kua Mu njak , tj. `tedna zadruga, koja se nalazi u Kranj evievoj na kbr. 15 i njome zavraava niz reprezentativnih zgrada u ovoj ulici. Maroevi je mialjenja da je Colussi, ipak, vjerojatno nije gradio, iako to nije apsolutno isklju io. Zgrada je svakako graena potkraj XIX. st. i danas je u njoj smjeatena Gospodarska komora (MAROEVI 1998:223). Jagi u pismu Ljubiu od 15. travnja 1884. godine napominje kako se Kupa neprestano jaru~a, te da je poduzetnik koji to najviae obavlja sam Colussi. On je prema uputama  Siscije izdao stroge naloge svojim djelatnicima kako da se ponaaaju ako pronau starine. Ali pojedinci su meu radnicima znali i zatajiti takav pronalazak, pa je Jagi predlo~io da se zadu~i posebni pazitelj koji bi na iskopiatu nadgledao radnike, a kojeg bi plaala  Siscija . I u iduem periodu Colussi je i nadalje bio zaokupljen intenzivnom graditeljskom djelatnoau, pa je vrlo vjerojatno da je 1885. godine (ALTI 2004: 84) Andrija gradio Tuakanovu kuu (sada Trg Josipa Jela ia 5), i to kao reprezentativnu stambenu jednokatnicu, tipa pala e, tlocrta u obliku slova U (MAROEVI 1998: 157), iji je naru itelj bio sisa ki politi ar dr. Grga Tuakan. Kako je poslovno bio prezaokupljen, malo je sudjelovao u sisa kim arheoloakim zbivanjima, no ni sama  Siscia nije viae bila aktivna kao ato je to bila u doba osnivanja. Uslijedio je period stagnacije, ato zorno posvjedo uje dokument od 19. svibnja 1886. godine u kojem se Jagi ~alio ravnatelju Narodnog muzeja u Zagrebu kako je o ajan, jer toliko toga je uo sa strane o pronalasku veli anstvenih starina, a ni jedna od tih nije dospjela do  Siscije . Napominje kako mu jedino Colussi u tome vrlo ide na ruku, te mu je ovaj stoga neizmjerno zahvalan. Fabijan Kova  je ak naveo kako je te godine prestalo djelovanje  Siscije , ako ne de iure, a onda svakako de facto, ato e pokazati daljnja arhiva. Iduih nekoliko godina Colussi se posvetio joa intenzivnijoj graevinskoj djelatnosti i radu u sis kom DVD  u, ato mu je druatveni ~ivot u inilo prili no ispunjenim. Odvodne kanale iz svih ulica 1886. izgradio je (odobrena i utroaena svota za investiciju 20 672 forinte); a u razdoblju izmeu 1886. i 1888. godine gradio je i tzv. kuu Glass za istoimenog trgovca, a nalazi se u danaanjoj ulici Stjepana i Antuna Radia 42 (k. .br. 982) i nju je po svoj prilici gradio Andrija (MAROEVI 1998: 205). Radi se o reprezentativnoj stambenoj jednokatnici s uli nim pro eljem koje pokazuje neobarokno oblikovanje bez provincijske retardacije (MAROEVI 1998: 205), ato je gotovo tipi no za Colussija. To, sam po sebi, ne bi bio toliko zanimljiv podatak da se upravo ta kua, prema temeljitoj rekonstrukciji i podrobnome mjerenju i rekognosciranju terena koje je proveo gospodin Domagoj Vukovi, ne nalazi u neposrednom susjedstvu sa zemljiatem na kojem je nekad bila siscijanska bazilika urbana (VUKOVI 1994: 23-25). To je zemljiate u vlasniatvu obitelji `ipua (k. .br. 984 i 985), a budui da nam arhivski podaci svjedo e o vrlo sna~nom prijateljstvu Andrije s pripadnicima te porodice (kasnije su i Andrijini sinovi nastavili njegovanje tih odnosa), mo~emo pretpostaviti da je gradio i na `ipuaevu zemljiatu. Kako god bilo morao je naii na bogato arheoloako nalaziate, pandan nalaziatu  Rimska pivnica u I. sisa koj ulici. K "$`b   D F `   * , 8 N ^bjlଠhrhS 6CJaJh6CJaJhrhC#6CJaJh=\6CJaJ hchc h5hchc5 hc6 hC#6 h6hchc6hC#hchZ hC#6CJ]hZ hJ6CJ]6"$Pr   &(z|dh^`|gd=\ $dha$gd=\ $dha$gd=\ $dha$gdZ SځTZ| 6&XZbn|~ .2L^jn.06<l~&(@󼷯h=\h& h& h& 5 h\+15hC#hrhr6CJaJh i6CJaJh=\6CJaJhrhS 6CJaJh6CJaJhrhC#6CJaJB@tvZ^z|l024H8:<FPTXZ\^,!.!R!T!d!p!!!!:"T"X"Z"\"n"""""""###>#r#t#v#####h-Uh`hbhchLxhc5hLxhb5h[?hch=\h>hS h(hUhrh ih yHz4\^#%`&T(,/22\57l8:9<n=> $dha$gdhWb$dh`a$gdhWb$ dh`a$gdhWb$0dh^`0a$gd=\ $dha$gd=\#######~$$$$$$%%%%%%%% &&&&&&& ''''','h'l'''''''' ((P(T(^(l(()t)x))))B*D****f+h+t+v+++(,*,F,J,T,l,,,,,,,,h=hS h^~hhWbh-Uhbh[?hE'h 0h=\hUh`hrh>O,,,,,,,,,---&-*-B------F.H.`.f......... /"/,/2/:/>//////0 0&0.0001*12141F1H1d1r1111111111112V2\2b2l2t2~222222 hY@hd)hY@hd)hchS h[? hohhWbh=\hrh=h-Uh^~O222222222J4N4444585V5X5\5h5r5|55556"6*6,6.606>6@6R6X6\6`6l6~67(7H7L7V7\7|7~77777777788>8^8f8j8l8x88888889 99&929496989:9F9hRhd)hhunh^~h1Lh[?hoh[? hhWbh=\hrhc hY@hd)hY@LF9P9999999 ::4:6:B:H:T:^:::;*;J;P;Z;\;;;;;<<<<<:<n<p<<<<<T=X=d=f=l=n=z=====> >8>>>x>>>>>>>>*?h?t?v? @ @p@v@x@@@@@6A>AABBBRBhrhR=hS hRh3h=\hrhhd)hunhhWbRRBTBBBBBBBBBBBBB"C6CCCCCCCD@DBDLDNDDDDD$EDEEEEEFFFFFFFFFGGGGG G"G&G(G4G>GrGxGGGGGGHDHHHZH^HbHnHxHHH2I4I:INITIIIhRhrh} hRhhWbh=\hd)hr7h.hbh[?hch2@P>BBBDE(GbHI1LLPQlSTvV`XYBYL\V^jagXil noqsu $dha$gd=\IIIIIII\JrJJJJJJK.KO¾h.hd)hwh`h~jh} 0JUhS h3h} hhWbh=\hr7h2@hrhbK>O@OOOOPPPPPPzP|P~PPPPPPpQQQQQRRRDSFSRSZS\S^SfSjSlSxSSSSSSSSSSS`TtTTTTTTTTT&U2UjUrUU:VVrVtVvVVVVVVVWWWhhRhir&hS hj(Ch.hbhd)h/4hr7hhWbh=\hunh`h2@hwLWX&X*XZX\X^X`XlXvXXXXXXX YYYYY*Y4Y>Y@YBYNYXYYYZZ_Z_\_b_f_hEdh@hh.h^AOhhWbhj(Chd)hchbhRhh&Pf_h_v__4```t`v``````aaa,a.ah.hhmNAhnhhWbhj(ChS hhEdh@Tzk~kkkDlHlZllllllllln nn ns~sssssssssstt,t.tbtdtuuuu۽hw!eh[Q:jhv0JUh%hPhhhWbhj(Chh. h.6hS h9>6h9>hcIuuuuuvv&vw(w2w@ˆĈ҈ԈRT^blprtR^ڋ@B&hh]hh6hRhh3jhG$0JUhl'dhPhh%h& hj(CL&Rrt,.hjlnȑʑPhޒ&*@D`bp~Ҕ"$8N@BX6Nfl֗>¸´h%jh;h0JUh;hhl'djhRh0JU h~\6h~\h6h~\h6h~\hhvhhF>Jș:lnΛЛ "Lž֞؞2r XPRbhԡ֡$&>J fnhdhhMhl'dh]h%h;hhPX6L̥ХfvPRfhx~ħƧ .46t Ʃةک "̪تڪZ\rtvxɿjh7t0JUh7thhM hs(6h326h;h6hl'dh;hhs(hdjhd0JUhPKȫʫΫ24LPT\rЬҬԬ֬&,.0`ƭڭܭ HLN`ln$&(<>BHܯޯBDHL¾ܾººº¾¶²ԲhAh<hVthdh,WhxhDjhx0JUhzhl'dhSKhs(jh;h0JUhh;hjhd0JUh7tC.024HLrt"Nĵص<>RVp̸θȹ̹ڹ 4L|ʺغTbvxʻ&ּؼ "$&JLNlzƾƺƺƶh-che hdh5#$h,hhgDhxhJh<h7th\mghl'dh`hDhVtjhA0JUhAF4>$>( n(&(V$  $dha$gd=\ҽֽ`j>@p|~ v  `n *>68HJLVpr(FHbrh"jhs0JU hshshshl'dhhRh`hgDh-ch5#$P$&(<@`@Btv"bdf|,0 0BR (:@FJLt| "&*@FPԿʻԿԻԻhKlhVthhl'd hGh,jh,0JUh"hgDhgDhgD6 hl'd6 h"6h,jhs0JUhsF468<bdtbtv@Btvx"  "<>  $:<DJPRbûûûûhh6 hd6hh5#$6h5#$jh,0JUhVthl'djhM0JUhhZh"h,JbvH\,2<VXP\lt"0@Hlnp0`jxzdfhjzvxz޿hKljh-c0JU h-c6h-ch$4?hRhl'dhkh%'hZjh5#$0JUhWahdh5#$Jz ".4F(4v~8PRTt|<BHr(8Jbt4>jlnh?{jh\-V0JUh\-VhhWahKlhRhVth]mhl'dhkh4Oh-cN@`l~&(<>JZ.JX,`b"@~ "&(<@LNV\frtڱڭ¥h)Z h\+1hajh_0JU h_h_hhhl'dhzhOShRh_hEW hDjh?{0JUh[?hkh?{hWaAtx(,8HLR6DZl @BDFJhjv(*RTVjnx"$<HnpjhU0JUhUhhh} ;h\-Vh[?h\-V6h\+1h)Z hah[?Ppt,6<n 8:TV~L DHx FHJRhjhp0JUh\+1hpjhU0JUhh[?h;jhUR$&jlR^z "$8<Xhlr .0>BDFLnz   B Z l n | ~         ( B Z \ v         hmjh\-V0JUh_h=h\+1h\-Vhhym/h6_hh;jhpP H N * T        $ 0 8 d         "<@LTx (>DRTjlpv8:>RVrx ,<~hmhsu`hsu`6hsu`h\+1jh\-V0JUhvxh\-V6h\-Vh=hvxhym/h6_hmL $>*pvupBpFpHpXp^p~pppppppppqq&q(q*qPqRqqqr rrr4r6rjrlr hiyMhiyMh+hiyMh=h Uhmh\+1hfVhlIh;hRako je zamirao entuzijazam predsjedniatva  Siscije , tako je zamirao i Andrijin interes za komunikaciju s njima, pa se odlu io na radikalnije i konkretnije akcije. To su ponajprije bili izravni kontakti sa samim Brunamidom, koji je uskoro zamijenio Ljubia u Narodnome muzeju. No, u isto to vrijeme Andriju su sve viae po eli optereivati financijski problemi (ili su to bili poslovni potezi), na ato nas upuuje list C gruntovne napisnice pod brojem 350, koji otkriva kako se 1888. godine Andrija zadu~io na to zemljiate kod  Sisa ke vjeresionske banke (koja je ubrzo prerasla u podru~nicu Prve hrvatske atedionice) u iznosu od 45 000 forinti stavljajui hipoteku na nj, te je to mogui razlog zaato graevinski spisi s nacrtima pohranjeni u Arhivu grada Siska ne navode Colussija u svom popisu ciglana po etkom XX. stoljea, a spominju Prvu hrvatsku atedionicu kao vlasnicu zemljiata. Dakle, banka je mo~da bila primorana oduzeti zemlju. Godine 1890. ostvario je vjerojatno najzahtjevniji pothvat u karijeri kada je preuzeo gradnju Domobranske vojarne koja je graena prema nacrtima i troakovniku graditelja Waidmana iz Zagreba (utroaena svota za investiciju bila je 230 000 forinti). Nekoliko vrijednih arheoloakih predmeta Colussi je daovao Narodnome muzeju 1894. godine, a pojedini meu njima su kategorizirani, obraeni i izdvojeni. To je primjerice bron ana glava pronaena u Kupi (visine 31 mm), u kojoj je Brunamid prepoznao Apolona. Bila je to aplika na nekom predmetu, a izrada je ocijenjena osrednjim radom iz rimskog carskog doba (BRUN`MID 1913 i 1914: 211). Slijede prst oveeg kipa od bronce, takoer pronaen u Kupi, duljine 55 mm (BRUN`MID 1913 i 1914: 245), okrugla bron ana aplika (Brunamid smatra na nekom komadu namjeataja) pronaena u Kupi tzv. Meduzina maska promjera 50 mm (BRUN`MID 1913 i 1914: 249), te bron ana no~ica ciste u obliku komi ne maske, visine 49 mm, takoer izvaena iz Kupe (BRUN`MID 1913 i 1914: 251) i iz Kupe izvaena no~ica bronsanoga kandelabra, visine 63 mm (BRUN`MID 1913 i 1914: 256). Iste je godine s njim u arheoloakim radovima suraivao i njegov sin Adrijan (Adriano). On je s tehni kim savjetnikom Antunom Bukviem darovao Narodnome muzeju perjanicu kacige (visine 101 mm) s neke velike bron ane figure, takoer izvaene iz Kupe (BRUN`MID 1913 i 1914: 267). Razvidno je da su sli ni interesi i osobna poznanstva bili klju an faktor te suradnje. Kada je Colussi zaobilazio posrednike s kojima je bio u loaim odnosima, suradnja s Brunamidom bila je vrlo plodna, ato pokazuje koliko va~an mo~e biti  ljudski faktor i u krajnje neslu~benim i neobvezujuim situacijama. Na kraju, Andrija je jasno dao do znanja da kad sam financira iskopavanje i dopremu satrina u Zagreb, ~eli biti jedini koji e za to primiti pohvalu. Za to mu nije potrebno slu~beno registrirano druatvo u kojem je samo lan, jer s obzirom da je rije  o izrazito astohlepnoj osobi, Andrija je sigurno ~elio ozbiljniju funkciju koju za sve vrijeme postojanja druava nije dobio! Andrija je 1895. gradio i sisa ku Gradsku bolnicu koja je dovraena 1896. godine troakom od 76 000 forinti. U prilog tezi da je zadu~io sve budue prou avatelje anti ke Siscije govori i podatak da je 1898. godine Narodnome muzeju darovao dvije tanke olovne plo ice s grafito-napisima pronaene u Kupi (31x26mm i 34x24 mm), koje su u jednom kutu bile probuaene zajedni kim avlom. U treem retku prve strane Brunamid navodi da se sigurno ita ACCIIPTI (accepti) ( BRUN`MID 1901:125 ). Ravnatelj Ljubi je 9. prosinca 1890. godine ravnatelj Ljubi izvijestio Odjel za bogoatovlje i nastavu pri Visokoj hrvatskoj zemaljskoj vladi o stanju o uvanja starina na sisa kom podru ju, spominjui kako se 25. rujna iste godine rijeka Kupa presuaila, te su mnogi graani iskopavali na tom lokalitetu, a potom razvla ili i prodavali starine, a najbolji komadi zavraili su kod Mosesa, Tukanca i Colussija, koji su uspjeli otkupiti i dio onoga ato su drugi iskapali. To nam govori da je tadaanji Colussijev hobi polako prerastao u opsesiju, te da je na vrhuncu svoje graditeljske, druatvene i financijske moi znatan dio kapitala odvajao za tu svoju strast. Nakon niza neplodnih godina, sisa kim povjerenikom za Narodni muzej postao je Ferdo Hefele i on je u pismu Brunamidu, koji je naslijedio Ljubievo mjesto ravnatelja, 31. sije nja 1899. spomenuo meu inim, i Colussija navodei kako smatra da u njegovu dvoriatu ima joa starina. Ono ato e u datom periodu zbilo u Colussijevu poslovnom ~ivotu, koji je bio u zenitu, obilje~ilo je i njegovu arheoloaku orijentaciju kojom je od tada bio joa viae zaokupljen. Naime, svoje obveze prema Obrtni koj zadruzi, iji je bio lan, Andrija je redovno podmirivao do 1899. godine (npr. nalazi se, uz brata Antona, na sa uvanom popisu sabranih priloga za obrtnu zadrugu za mjesec sije anj 1894.), kada ga se posljednji put spominje u Prinosima za zajedni ku obrtnu zadrugu, da bi nakon toga jedan od najpoznatijih sisa kih graditelja uope, 11. prosinca 1900. godine, prema Zapisniku Odborske sjednice (zapisnik br. 9), bio jednoglasno izba en zbog neredovita plaanja lanarine i upisnine!  Financijski problemi i druatvena dekadencija ostavili su trag u njegovom poslovnom ~ivotu. Tada je ve bilo potpuno jasno da je alkohol uvelike rjeaavao njegove probleme, ali i da upravljanje obiteljskom imovinom nije lagan posao za nekoga sklonoga hazardnim igrama. No, i sa svim navedenim problemima Colussi je samo ~elio prou avati arheoloake ostatke Siscije. Kredibilitet i u poslovnom, ali i arheoloakom smislu je odavna stekao, pa mu vjerojatno viae uope nije bilo va~no stoji li institucija iza njega. Po etak XX. st. za Andriju nije bio, niti e ikada viae biti, poslovno i privatno uspjeaan, iako statistika daje na uvid kako je sisa ka oblast obrtno prili no stabilna, mo~da mo~emo upotrijebiti smjeliji izraz, jaka, jer je evidentno da se 1900. godine obrtom bavi 344 muaka i 32 ~enska obrtnika, ato je po omjeru odmah iza poljodjelskih zanimanja koja ine osnovu tr~iane ekonomije. U istom periodu prezasienost na tr~iatu prouzro ila je pad cijena graevinskog materijala, ponajprije cigle koja je prodavana u bescjenje, ato je vjerojatno pridonijelo i Andrijinoj propasti. Jednostavno je prestao biti konkurentan. Hefelovo pismo od 28. kolovoza 1900. godine opet navodi Colussija koji u vlasniatvu ima bakrene nov ie s Romulom i Remom, koje e darovati Narodnome muzeju u Zagrebu kad se bude susreo s Brunamidom. To je pokazatelj Colussijeve i Brunamidove dobre suradnje i dobrih odnosa, koji nisu povrani, ve podrazumijevaju i odreeni stupanj povjerenja. Pismo Hefelea Brunamidu od 8. kolovoza 1901. godine donosi podatak kako Colussi opet ima starina za Narodni muzej. Ovaj put je bila rije  o  kamen iu s urezanim konjem i jaha em uz joa jedan s konjem. Jedno meu naj~ivopisnijim pismima koje je Hefele uope uputio Brunamidu jest ono od 1. rujna 1901. godine koje govori o iskopavanjima na Kupi prilikom njenog niskog vodostaja, kada su pronaene srebrne ~lice, bakrene posude i stilusi., a u tom kontekstu spomenut je i Colussi koji je pojedine nalaze kupio od pronalaza a, pogotovo mnogo bakrenih nov ia. Tu je Hefele naveo i najzanimljiviju, do sada nepoznatu, anegdotu u vezi sa Colussijem, a posredno i za cijelu pri u o sisa kim arheoloakim iskopavanjima, koja govori o tome kako je Colussi znao doi kod sakuplja a starina na Kupu i onda iz vlastitog d~epa izvaditi zlatne rimske nov ie koje je ve otprije posjedovao, te iste baciti u kupski mulj, pa ih  slu ajno pronai kao prili no vrijedan nalaz, ato je kod ostalih sakuplja a izazivalo poja anu jagmu za potragom rimskih predmeta. U pismu od 15. prosinca 1901. godine Hefele je obavijestio Brunamida da je Colussi kupio arheoloake knjige koje je on za Narodni muzej prodavao, te da mu je predao i neke bron ane posude za muzej. Istim pismom otvara nam se i nova dimenzija u prijateljstvu samog Hefelea i Colussija, koja nije do sada bila poznata u lokalnoj zajednici; naime, smatralo se da su njih dvojica bili suvremenici i poznanici i niata viae. Hefele je obavijestio Brunamida da je Colussi primio njegovo pismo, te da ga je ovom prilikom pitao kuda idu vodovodne cijevi iz Starog Siska za Novi Sisak, te da li smatra moguim da je u Hrastovici bio izvor pitke gorske vode koji je napajao Sisciju. Osim povjerenja koje je Hefele u~ivao od strane Andrije, ovo pismo pokazuje i da postoji osobna korespondencija samog Colussija i Brunamida, ali i da je Colussi mnogo viae od arheoloaki neukog graditelja. Ta pretpostavka svrstava ga u red pionira vizionara sisa ke arheologije, kojemu je upravo struka kojoj je posvetio ~ivot omoguila druk ije sagledavanje problematike anti koga grada  kroz prizmu graditelja, a ne suhoparno povijesno ili arheoloaki. Znatan je pomak u znanju koje je Colussi, primarno iskustvom, stekao bavei se viae od 20 godina sisa kim starinama. Sigurnost i samosvjest bile su sigurno glavne karakteristike Colussijeve osobnosti, pogotovo uzmemo li u obzir injenicu da se ve gotovo potpuno povukao iz graevinskog posla i da je izba en iz gradske obrtni ke komore zbog neplaanja lanarine. Kapital je o ito joa posjedovao i sada ga je troaio na nametnutu strast, arheoloake ostatke anti ke Siscije. Hefele je jednom prilikom spomenuo da nema te starine u Sisku koju Colussi nije imao u rukama, ali da je jednako tako svjestan da mu Andrija dio toga preauuje kako ne bi baa sve ato posjeduje morao predati Narodnome muzeju. U Viesniku Hrvatskog arheoloakog druatva iz 1902. godine Hefele je spomenuo da je Colussi kupio srebrnu ~licu, stilus i sli no na crnom tr~istu sisa kih starina (HEFELE 1902: 193), a u pismu od 26.velja e 1902. godine Hefele je obavijestio Brunamida da e doi u Zagreb predati mu bron anu glavicu koju Colussi aalje u Narodni muzej, te napominje da e po eti s ureivanjem numizmati ke zbirke koju je joa  Siscia na inila, i to uz pomo Andrijina naju enijeg i najsvestranijeg sina Adrijana, koji ima dovoljno znanja o numizmatici. Spominje i kako ima namjeru vraiti arheoloaka iskopavanja na Mom ilovievu zemljiatu (zemljiate u neposrednoj blizini sisa kog }eljezni kog kolodvora), no da se i u tome joa mora savjetovati sa Colussijem. Napominje i kako mu je Andrija rekao da se u rudinama izmeu Siska i Hrastovice nailazi na oduake rimskog vodovoda. To pismo va~no nam je, i stoga, ato govori da postoji odreeno nasljee arheoloakog druatva  Siscije , samo je aktivnost lanova minula. Stoga ve u iduem pismu od 4. travnja 1902. godine Hefele poziva na obnavljanje rada  Siscije , te napominje kako bi u tom slu aju preva~no bilo za to pridobiti Andriju Colussija i Milana `ipuaa. Korespondencija pokazuje da su Andrija i Hefele sada u sve eaim raspravama o siscijanskom vodovodu. Hefele je ponovio ~elju za obnovom  Siscije u pismu od 26. svibnja 1902. godine, kada je opisao i razgovor sa Colussijem u vezi s arheoloakim iskopavanjem na Mom ilovievu zemljiatu, za koje mu Colussi govori da se nee niata postii, jer se planira iskopavati samo dva dana, ato prema njegovu mialjenju nikako nije dosta za onaj teren. Tzv. era Horvat-`ipua, kasnije Horvat-Tuakanovci, koja predstavlja protagoniste sisa ke vlasti, nastupila 1. svibnja 1902. godine. S njom je Andrija Colussi kao graditelj slu~beno potisnut u drugi plan. On je nakon Lovrieve smrti (Sisak, 1818  Sisak, 1910.)  i dolaska nove vladajue gradske garniture, izgubio prednost u dobivanju velikih graevinskih poslova za gradsko poglavarstvo, a i konkurencija nadolazee mlade generacije graditelja (Mom ilovi, Fulla, Popovi) bila je sve nametljivija i sna~nija. Andriji to ni najmanje nije smetalo. On je sve svoje slobodno vrijeme provodio u razgovorima s Hefeleom o Sisciji, nastojei otkupiti ato viae starina sa crnog tr~iata. Hefele je 2. o~ujka 1903. godine izvijestio Brunamida kako je Colussiju poklonio jednu arheoloaku knjigu u ime Narodnog muzeja, te kako je ovaj u meuvremenu naaao srebrni rimski novac koji e sigurno donirati Muzeju. Uslijedilo je i iscrpno izvjeae o na inu rada na terenu u kojem je Hefele nezaobilazno spomenuo Colussija, karakterizirajui ga kao mecenu i entuzijasta, zaljubljenika u rimske starine koje su mu postale jedinim interesom. Naveo je da Colussi esto otkupljuje starine o svomtroaku, te da taj novac ne potra~uje ni od koga, a u istoj se situaciji zna nai i on sam (Hefele), samo ato kao povjerenik Narodnog muzeja nekad i potra~uje ulo~ena sredstva natrag. Kad uje da netko ima starine na prodaju uputi ga prvo Colussiju, koji naj eae i izvrai prvokup, jer raspola~e s veim financijskim svotama nego on . Njih dvojica se esto poslije takvih kupnja nau nave er da bi jedan drugome pokazali tko je ato nabavio/kupio i za koliko novaca. Tako, meu inim, Hefele, o ito zadivljen Colussijevom zbirkom, navodi kako je Colussi kupio vrlo lijepe komade starina koji vrijede znatne svote, dok ih je on nabavio za mali novac. Karakterizira Andriju i kao vrlo astohlepnu osobu kada za njega ka~e da ne ~ali potroaiti novca kad mu prijatelji za to nazdravljaju, a Brunamid besplatno aalje muzejske edicije, ato je za jednu provinciju, ipak, bilo druatveno vrlo zna ajno. Colussi se, s druge strane, esto aali na Hefelevu racionalnu potroanju (akrtost) muzejsko povjereni kog novca, no ovaj mu to ni najmanje ne zamjera, s obzirom da je svjestan da Colussi financijski i tehni ki pripoma~e (orue, radnici kopa i) svakom arheoloakom iskopavanju koje on organizira. Decidirano ga navodi kao svog prijatelja. O ito je da ga je Colussi uspio zainteresirati i za rasvjetljavanje pitanja siscijanskog vodovoda, s obzirom da to navodi kao prioritet u tekuoj godini. Manje graevinske zahvate koji se odnose viae na dotjerivanje postojeeg stanja Andrija je joa i tada poduzimao, pa je tako 1903. godine izveo adaptivne radove prilikom izgradnje novog sjevernog dijela zgrade i njenog  spajanja s ju~nim krilom iste zgrade sada u Ulici Ante Star evia 14. Rije  je o  Ter ekovoj kui (MAROEVI 1998: 248). Sada su u njoj poslovne prostorije Wstenrott stambene atedionice. U pismu od 13. kolovoza 1904. Hefele je napomenuo kako je s Andrijom i Adrijanom Colussijem iaao u Galdovo transportirati neki kamen, jer je Andrija ponudio logisti ku pomo bez koje to ne bi bilo mogue, ali ovjek koji je kamen kanio prodati jeftino (gospodin Logomerac), sada je za nj tra~io 30 kruna, u ato joa treba ura unati i troakove za nadni are koji bi kamen prenijeli i kola koja podnose tako veliko optereenje, jer je to bio vrlo veliki i teaki kamen (za sam kamen bio bi potreban cijeli vagon). Andrija je savjetovao Hefeleu da malo sa eka, jer bi to prodavca natjeralo da spusti cijenu. Na istom zemljiatu, Galdovo Kaptolsko kbr. 35, pronaena su i etiri ispisana kamena (BRUN`MID 1906/1907: 264) o emu je podrobnije izvijestio Adrijan Colussi.  Uslijedila je skromna korespondencija Adrijana Colussija i Brunamida, u kojoj je prvospomenuti obavijestio ravnatelja Narodnog muzeja da su kopa i starog novca na Kupi prodali novac nekom trgovcu Hercegu u Sarajevo; bili su to novci iz Constantinova, Constansova i Crispusova doba. Adrijan je spomenuo i kako je, kao i njegov otac, vrlo zainteresiran za starine, te da  pozna numizmatiku, pa i tu mo~e biti koristan, a davao bi i orue (lopate, amce i ostalo) za budua arheoloaka iskapanja. U odgovu, Brunamid ga je zamolio da kontrolira rad kopa a. K tome, Andrija je redovito posjeivao plesove DVD-a radei i na pretplati, ato je bio tadaanji humani obi aj. Tako je druatvo skupljalo novac za svoje unesreene lanove i rjeaavanje socijalnih problema. Pojavljivao se i na plesu najstarijeg sisa kog pjeva kog druatva  Danica . Bio je vojvoda DVD-a punih 25 godina, pa ga je druatvo imenovalo nadvojvodom, a tu je po ast u~ivao do kraja ~ivota. Slijedila je autnja koja je potrajala godinu dana, barem ato se dokumentacije ti e, a onda ju je prekinulo Hoffilerevo pismo od 17. srpnja 1906. godine, upueno Andriji Colussiju u kojem mu se ovaj zahvaljuje za darovane starine i napominje kako jedan dio sisa ke zbirke starina u Narodnome muzeju u Zagrebu nosi njegovo ime. Godine 1906. Narodni je muzej nabavio dvije bron ane kaserole, koje sudei po njihovim pe atima potje u iz kapuanskih tvornica. Jedna od njih potje e iz Siska i dar je Andrije Colussija, a naena je u Kupi i nosi loae otisnuti tvorni ki pe at CIPI POLYBI (HOFFILLER 1906/1907:199). Andrija je 8. rujna 1907. godine obavijestio Hoffillera kako su za niskog vodostaja u Kupi vidljive rimske ruaevine, te da su njegovi radnici na njegov prijedlog po eli na tim mjestima iskopavati jame u vodi dubokoj pola metra, bacajui iskopani materijal na suho. Naiali su na drvene pilote, ruaevine grada i kamenje. Napominje da su se koristili i sisaljkom za izvla enje sitnijih arheoloakih predmeta. Tako su i pronaali mnogo sitnog materijala, primjerice prstene, geme, fibule, lampice, avle, spone, novac, mlinsko kamenje, kanale za pritjecanje vode itd. Trei dan iskopavanja pala je kiaa i potopila im nalaziate, pa su iskopavanja prekinuta, a svi do tada pronaeni nalazi su kod nadin~injera Bukvia, jer ih on, ionako, planira ustupiti muzeju. Navodno je Andrija Colussi imao prvu parnu ciglanu u Sisku i stroj za pravljenje opeka (ZORKO i JAGI-BORI 2006: 91). Ciglarstvo je svoj procvat bilje~ilo sve do 1908. godine, kada je na ovom podru ju nastalo prezasienje tom robom, pa mo~emo pretpostaviti da su slijedile joa loaije poslovne godine. U meuvremenu su se zbile promjene u imenovanjima muzejskog povjerenika. Nakon smrti Ferde Hefelea 1909. godine povjerenikom je postao Antun Bukvi. Meu najljepaim primjercima sa uvanih rimskih starina u Narodnome muzeju ubrajamo figure Atene, od kojih su etiri primjerka poznata Narodnome muzeju. Andrija Colussi darovao je jednu od te etiri nakon njena pronalaska u Kupi 1909. godine (BAUER 1936: 10). Iste godine u Kupi je pronaaao i figuru Nike, koju je takoer darovao navedenoj instituciji (BAUER 1936: 21). Antun Bukvi je 6. srpnja 1909. godine pisao Hoffilleru kako je uo da se kod Colussija u vlasniatvu nalazi neka bron ana plo a i zlatni rimski novac Caesar Augustus, ato zna i da se ovaj i nadalje bavio intenzivnim sakupljanjem rimskih starina, iako ga u gradskom ~ivotu Siska viae uope nema. ini se da je upravo ta bron ana plo a koju Bukvi spominje bila prva plo a poznate rimske vojni ke diplome, jer nam ve idui dokument Narodnog muzeja u Zagrebu opisuje primopredaju istoga. Zapisnik od 9. travnja 1910. koji je sastavljen u pisarni Narodnog muzeja, a iji su potpisnici Adrijan Colussi i ravnatelj spomenute ustanove, Brunamid, navodi da e Colussi zamijeniti bron anu vojni ku diplomu, o kojem Bukvi govori u prethodnom pismu, za 120 komada srebrnog novca pronaenog u Solinu. U znak zahvale na uspjeanom posredovanju Brunamid je i Andriju (VHAD 1910/1911: 23) i Adrijana (VHAD 1910/1911: 24) spomenuo u svom lanku u VHAD-u 1910/1911. godine. Time je prestalo Andrijino aktivno sudjelovanje u sisa kim arheoloakim zbivanjima, iako je taj hobi bio jedino ozbiljno ime se bavio posljednje desetljee. Mo~e se pretpostaviti da e ga struka joa pokatkad poneato priupitati, no injenica je da su mu ostali veliki dugovi prema atednim zadrugama, iji dio e otplatiti konfiskacijom zemljiata od strane navedenih. Dio o evog duga otplatio je sin Adrijan, ato upuuje na to da viae nije mogao vraiti otkup starina na sisa kom crnom tr~iatu. Obiteljska dokumentacija spominje i njegove osobne strasti, primjerice kockanje i prekomjerno u~ivanje u alkoholu. Ostatak svog ~ivota Andrija je, nakon izravnavanja ra una s bankama, proveo prili no mirno i, svakako, ovisno o svojoj djeci. Umro je 8. velja e 1929. godine. Mati na knjiga umrlih otkriva nam jasno (neki autori smatraju da je roen u Sisku) mjesto njegova roenja (Ossoppo, Italija), vjeroispovjest (rimokatoli ka), te uzrok smrti (Bronho pneumon). Navedeno je da je umirui primio svete sakramente, da je umro u 81. godini, te da je pokopan na groblju sv. Kvirina 10. velja e iste godine. Iza navedenih podataka su ~upnik Borkovi i kapelan Kanoti. Nakon preseljenja gradskoga groblja na danaanji Brzaj nije se brinulo o obiteljskoj grobnici na sv. Kvirinu (jedan od najperspektivnijih arheoloakih terena u Sisku), tako da su Andrijini ostaci ostali rasuti po danaanjem dje jem igraliatu pripadajueg vrtia. Zaato se njegova djeca nisu pobrinula za ostatke mrtvih lanova porodice nije jasno. Andrija Colussi bio je zaslu~an za razvoj grada Siska u obrtni kom, urbanisti kom, druatveno-gospodarskom i kulturoloakom pogledu. Obilje~io je jednu gradsku razvojnu epohu, te je stoga toliko zanimljiv, jer ga je nu~no interdisciplinarno prou avati. Tako je u ovom radu obraen samo jedan aspekt njegova svestranog ~ivota, a to je amatersko bavljenje arheologijom, ato se nadograivalo na Andrijine primarne, egzistencijalne djelatnosti. Danas trebamo uputiti pitanje ato se dogodilo s Andrijinom zbirkom unutar  Sisa ke zbirke u Arheoloakome muzeju u Zagrebu, te gdje su zavraili svi ti divni komadi starina o kojima je svjedo io Hefele. Da li ih je Andrija joa za ~ivota bio primoran prodati kako bi otplatio nagomilane dugove ili ih je ostavio u nasljedstvo djeci. Ako logi no razmialjamo, jedini tko je zaslu~io preuzeti tu zbirku bio je njegov sin Adrijan koji je s njime usko i suraivao na arheoloakom podru ju, ali kako su sisa ki i zagreba ki  ogranak te porodice u svai posljednjih stotinu godina, to je neato ato tek treba ispitati, s nadom da su lanovi porodice u ije ruke je to blago prelazilo (ako je) bili takoer entuzijasti kao i njihovi preci. Ako je, pak, zbirka ostala u Sisku, onda je svakako razvu ena tijekom nasumi nog i divlja kog komunisti kog plja kanja pokretnina i nekretnina te porodice nakon svraetka Drugog svjetskog rata. Pretpostavljam da bi usmena predaja u Sisku dala bar nekakvu naznaku o fantomskoj zbirci da se nalazi(la) u ne ijem posjedu u Sisku, no sigurno je samo da je netragom nestala. SA}ETAK Malo gradova na hrvatskom tlu u~iva kulturoloaku sreu i arheoloaku nesreu obitavanja kroz tisuljea na istom urbanom prostoru. Sisak je svakako jedan meu njima, te je time simboli no bio grad fenix. No, ono ato je pomoglo Sisku pri formiranju gradskog identiteta, a ato je velikim dijelom bazirano na povijesnom nasljeu, odmoglo je u preciznom identificiranju te povijesti. Mo~emo rei da se, u datom slu aju, arheoloaka znanost prekasno popularizirala, te da su time i sustavna arheoloaka iskopavanja u Sisku, barem ato se dijela anti koga grada intra muros ti e, po ela u posljednji as, ili gotovo prekasno. U uvjetima kada ne postoji zakonska obveza ili ikakva regulativa koja odreuje pravila ponaaanja prilikom pronalaska starina, stanje na terenu ovisi o pojedincu. Jedan od njih koji je znao procijeniti vrijednost i va~nost arheoloakog nalaza, a zbog prirode graevinarske djelatnosti kojom se bavio, nu~no je bio u doticaju s njima, bio je Andrija Colussi. Radom se razvio u jednog od najpoznatijih sisa kih graditelja uope, obilje~ivai jednu cjelovitu razvojnu epohu Siska i poma~ui transformaciju grada od urbano i arhitektonski siromaanog trgova kog centra s ubrzanom amplitudom rasta u grad s reprezentativno oblikovanim stambenim blokovima i funkcionalnom gradskom jezgrom. Poznat po izvrsnoj i kvalitetnoj izvedbi graevinskih radova, Andrija je kopao duboke temelje svojih zgrada, susre ii mnogobrojne arheoloake ostatke anti ke Siscije. Uo ivai u estalost te pojave, budei interes za starine, on je postao  priu eni arheolog koji je o starinama u io direktno na terenu. Poslije se educira zahvaljujui poklonjenim arheoloakim izdanjima. Dugogodianjim sudjelovanjem u pronala~enju i valoriziranju starina postao je pionir arheologije, iju su va~nost uo ili i prva tri ravnatelja Narodnog muzeja u Zagrebu. Tako je Colussi u osobnom kontaktu s Ljubiem, Brunamidom i Hoffillerom bio njihove produ~ene ruke s terena. Mo~da je najbolju predod~bu o njegovoj arheoloakoj djelatnosti dao njegov prijatelj i gradski historik Ferdo Hefele, kada je za Andriju u lokalnim novinama napisa: Viae sisa kih sabira a ovjekovje iae si ime sabiranjem starina od kojih najustrajnijim i najizdaanijim sabira em bio i ostao je sisa ki graditelj Andrija Colussi, ije predmete ravnateljstvo arheoloakog muzeja stavlja u posebnu zbirku zagreba kog muzeja (HEFELE 1907: 1). BIBLIOGRAFIJA: ADAM EK, J. 1980. - Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XII stoljea, JAZU, Zagreb, 1980. Arkeologi ko dru~tvo  Siscia u Sisku, Sisa ki Viestnik, Sisak, 20. 8. 1876., god. I/1876, br.2 Arheologi no druatvo Siscia, Katalog izlo~be, Muzej Sisak, 1990. BAUER, A. 1936. - Rimska olovna plastika, VHAD , Zagreb,1936: 10, 21. BRUN`MID, J. 1901. - Arheoloake biljeake iz Dalmacije i Panonije, VHAD, Zagreb,1901: 125. BRUN`MID, J. 1910/1911. - Rimski vojni ki diplom iz Siska, VHAD, Zagreb, 1910/1911: 23-24. BRUN`MID, J. 1913 i 1914. - Antikni figuralni bronsani predmeti u hrvatskom narodnom muzeju u Zagrebu, VHAD, Zagreb, 1913. i 1914: 207, 211, 245, 249, 251, 256. BURKOWSKY, Z. 1999. - Sisak u prapovijesti, antici i starohrvatskom dobu, Katalog izlo~be, Gradski muzej Sisak, 1999. BURKOWSKY, Z. 2000. - O djelatnosti druatva  Arkeologi no dru~tvo Siscia u Sisku , Godianjak GMS I, Sisak, 2000: 52-64. BUZOV, M. i NENADI, V. 1990.  Segestica i Siscija, Rije i, Sisak, 1990: 107-117. BUZOV, M. 2000.  Topografija anti ke Siscije na temelju arheoloake baatine. Disertacija, Zadar, 2000. HEFELE, F. 1902.  Tri dopisa s rimskim nalazima u Sisku, VHAD, Zgreb, 1902: 228-229. HEFELE, F. 1907.  Prilozi za povijest grada Siska, Sisa ki glas, Sisak, 1907: 1. HORVAT, A. 1954. - O Sisku u starohrvatsko doba na temelju pisanih izvora i arheoloakih nalaza. SP, JAZU, Zagreb, 1954., serija 3, sv. 3, 93-104. HOTI, M. 1992. - Sisak u anti kim izvorima, OpA, 16/1992: 133  163. Izkapanje starina i naa narodni muzej, Vienac, br. 24, Zagreb, 1877: 389. O uspjehu iskapanja u Sisku arh. Druatva  Siscia , Sisa ki viestnik, Sisak, 24.09.1876., god. I/1876, br. 10 JAGI, D. 1883.  U Sisaku 13 listopada 1883., VHAD, Zagreb, 1883: 120-121. JAGA I-BORI, J. i ZORKO, . 2006.  Sisa ki biografski leksikon, Sisak, 2006. KOVA , F. 1925. - Prikaz razvoja grada Siska o njegovoj pedesetogodianjici. Sisak, 1925., tisak S. Junker KOVA , F. 1939. - Iz stogodianje proalosti grada Siska, Hrvatske novine br. 18., 1939. KRAGULJAC, B. - Muzej u Sisku osnivanje i rad, Godianjak GMS I, Sisak, 2000: 8-12. LASZOWSKI, E. 1901. - Hrvatske povijesne graevine. Zagreb, 1901. LOLI, T. 2001.  Lokalitet Trg bana Josipa Jela ia u Sisku, ObHAD 33, Zagreb, 2001: 95-99. MAROEVI, I. 1998. - Sisak, grad i graditeljstvo. Sisak, 1998. OBRADOVI, D. 1997. - Sisak od kraanstva do plovila  XXI st. , Sisak: Segestica, Siscia, Sziszak, Sisak, 1997: 10-20. RADMANOVI, `. i VAZDAR, A. 1992. - Zbornik grae-politi ki i druatveni pokreti u Sisku 1869.-1918., Muzej Sisak SLUKAN-ALTI, M. 2004.  Povijesni atlas gradova, II. svezak, Sisak. Sisak, 2004: Dr~avni arhiv Sisak/Hrvatski dr~avni arhiv. VUKOVI, D. 1994. - Siscija vizija rimskog grada u Panoniji, 1994: CZK  Vladimir Nazor . WIEWEGH, Z. 2003. - Jugoisto na nekropola Siscije, Gradski muzej Sisak, 2003. KARTOGRAFSKI IZVORI: Planum neo regulandi Oppidi Sissek tam fundorum intravillanorum quam et tenutorum extravillanorum ad idem oppidum spectantium, confectum anno 1829. per Ioannem Fistrovich, Kartografska zbirka Kaptolskog arhiva, sign. A.I.186. ARHIVSKI IZVORI: Arhiv Arheoloakog muzeja u Zagrebu, sign. 41 Dopis Ivana Kukuljevia Sakcinskog cr. Kr. namjesniatvu, 9. 6. 1856., HDA Zagreb Dossier Siscija, Sisak od 1851. 1935, 42/25, Arheoloaki muzej, Zagreb Dossier Siscija, Sisak od 1936. 1959, 42/26, Arheoloaki muzej, Zagreb Dr~avni arhiv, Sisak, SPISI, II. Graevinski spisi s nacrtima, 64, kut. 3, ciglane Gruntovna napisnica broj 297, Zbirka isprava Zemljiano-knji~nog odjela Opinskog suda u Sisku Gruntovna napisnica broj 344, Zbirka isprava Zemljiano-knji~nog odjela Opinskog suda u Sisku Gruntovna napisnica broj 350, Zbirka isprava Zemljiano-knji~nog odjela Opinskog suda u Sisku Gruntovna napisnica broj 391, Zbirka isprava Zemljiano-knji~nog odjela Opinskog suda u Sisku Fabijan KOVA , Iz stogodianje proalosti grada Siska, rukopis: KP, inv.br. 27, GMS Fabijan KOVA , Izgradnja ulica, parkova i graevina, rukopis: KH-A/ K1, inv.br. 7/1, GMS Fabijan KOVA , Prikaz razvoja grada o njegovoj pedesetogodianjici, rukopis: KP, inv.br. 1004, GMS Mati na knjiga umrlih, Sisak , knjiga 38, 1929. Sabrani prinosi za Obrtnu zadrugu, rukopis, KP, inv.br. 203, Gradski muzej Sisak  Izvjeataji Degmed~i Ivice 333/1947 i od 21. 4. 1948.; Dopis Matije `ipuaa Viktoru Hoffileru od 25. 7. 1947., Dossier Siscija, Sisak od 1936. 1959, 42/26, 1947. i 1948. god.  Gradona elnik Siska Franjo Lovri u dopisu gradskog poglavarstva od 12. lipnja 1882. godine pod brojem 3090 Narodnome muzeju u Zagrebu napominje kako su od rimske cigle sazidane crkva sv. Kri~a, crkva sv. Kvirina, crkva sv. Magdalene u Selima, kaptolski magazin, kaptolska gostiona i ceste  Planum neo regulandi Oppidi Sissek tam fundorum intravillanorum quam et tenutorum extravillanorum ad idem oppidum spectantium, confectum anno 1829. per Ioannem Fistrovich, Kartografska zbirka Kaptolskog arhiva, sign. A.I.186.  Brigu o toj zbirci do prodaje Narodnome muzeju vodio je lokalni histor, ~upnik Frane `loisnik, povjerenik za sisa ke starine Povijesnog druatva zagreba kog, a ista se uvala na njegovu zemljiatu prema odredbi I. Kukuljevia Sakcinskog; `loisnikov kapelan bio je Ivan Krstitelj Tkal i  Kutija broj 108/1911, izvjeae Josipa Brunamida o putovanju u Sisak, Arhiv Arheoloakog muzeja u Zagrebu  Mati na knjiga umrlih, Sisak, knjiga 38,1929.  Colussi je gradio sve va~nije objekte onodobnog Siska, npr. Gradsku vijenicu  Gruntovne napisnice 268 i 257.  Gruntovna napisnica 268.  Vidi u WIEWEGH, Z 2003: 10; sl. 1.  Tek 1851. godine prestala je pravna vlast Kaptola nad sisa kim naseljem, ime je Sisak postao slobodno trgoviate, a tek 1874. godine ujedinjuju se Vojni i Civilni Sisak, te je tako nastala pravno-jedinstvena gradska cjelina, a s njom i preduvjet za stvaranje civilnih druatava na gradskom teritoriju, koji je ovisio o stupnju zrelosti pojedine zajednice da uvidi injeni no stanje i potrebu za formiranjem  Dopis Ivana Kukuljevia cr. Kraljevskom namjesniatvu, 9. 6. 1856.., Hrvatski dr~avni arhiv Zagreb   Hrvatske novine , br. 8, 1929.   Hrvatske novine , br. 7, 1929.   Sisa ki viestnik , br. 10, 1876.  KOVA , F. Izgradnja ulica, parkova i graevina, rukopis: KH-A/ K1, inv.br. 7/1, Gradski muzej Sisak (GMS)  KOVA , F.: Prikaz razvoja grada o njegovoj pedesetogodianjici, rukopis: KP, inv.br. 1004, GMS  Gruntovna napisnica 268.  KOVA , F.: Iz stogodianje proalosti grada Siska,  Hrvatske novine br. 18, 1939.  VHAD, 1882., 258.  Arheoloaki nalazi u Sisku, rukopis, KP, inv. br. 991, GMS  Katalog izlo~be Arkeologi no druatvo Siscia; autor izlo~be i kataloga Zdenko Burkowsky, Sisak,1990., GMS  Jagiev dopis Ljubiu od 16. 10. 1883. godine, Dossier Siscija, Sisak od 1851. 1935, 42/25, 1883. god.  Gruntovna napisnica br. 344.  Jagiev dopis Ljubiu od 16. 10. 1883., Dossier Siscija, 42/25, 1883. god.  Ljubiev dopis br. 74 od 12. 7. 1884. Jagiu, Dossier Siscija, 42/25, 1884. god.  Ljubiev dopis br. 80 od 12. 7. 1884. Odjelu za bogoatovlje i nastavu, Dossier Siscija, 42/25, 1884. god.  Gruntovna napisnica 391.  Regulatorni nacrt kr. I slobodnog grada Siska/ Lavoslav Hanzlowski, rukopisni plan, Sisak, 1909., GMS  Gruntovna napisnica br. 344.  Gruntovna napisnica br. 344.  Jagievo pismo Ljubiu od 15.4. 1884., Dossier Siscija, Sisak od 1851. 1935, 42/25, 1884. god.  Jagievo pismo `imiu od 15.9.1886., Dossier Siscija, Sisak od 1851.  1935, 42/25, 1886. god.  Gruntovna napisnica br. 350.  Hrvatski dr~avni arhiv, Sisak, SPISI, II. Graevinski spisi s nacrtima, 64 kutija 3, ciglane  F. KOVA : Iz stogodianje proalosti grada Siska, rukopis: KP, inv.br. 27, GMS  F. KOVA : Iz stogodianje proalosti grada Siska, rukopis: KP, inv.br. 27, GMS  Ljubiev dopis Odjelu za bogoatovlje i nastavu od 9.12.1890., Dossier Siscija, Sisak od 1851. 1935, 42/25, 1890. god.  Pismo Ferde Hefelea Brunamidu od 31. 1. 1899., Dossier Siscija, Sisak od 1851. 1935, 42/25, 1899. god.  Sabrani prinosi za obrtnu zadrugu, rukopis, KH, inv. br. 203, GMS  Sabrani prinosi za Obrtnu zadrugu, rukopis, KP,inv.br. 203, GMS   Sisa ki glas , br. 7, 1900.  Pismo F. Hefelea Brunamidu od 28. 8. 1900., Dossier Siscija, Sisak od 1851. 1935, 42/25, 1900. god.  Pismo Hefelea Brunamidu od 8. 8. 1901., Dossier Siscija, Sisak od 1851. 1935, 42/25, 1901. god.  Pismo Hefelea Brunamidu od 1. 9. 1901., Dossier Siscija, Sisak od 1851. 1935, 42/25, 1901. god.  Hefelovo pismo od 15. 12. 1901., Dossier Siscija, 42/25, 1901. god. ; O vodoopskrbi rimske Siscije vidi viae: V. Lapaine, VHAD, 1881: 60-61.  Hefeleov dopis Narodnome muzeju iz 1901., Dossier Siscija, Sisak od 1851. 1935, 42/25, 1901. god.  Hefelevo pismo Brunamidu od 26. 2. 1902., Dossier Siscija, 42/25, 1902. god.  Pismo Hefelea Brunamidu od 4. 4. 1902., Dossier Siscija, 42/25, 1902.god.  Isto.  Hefelevo pismo od 26. 5. 1902., Dossier Siscija, Sisak od 1851. 1935, 42/25, 1902. god.  F. KOVA : Prikaz razvoja grada Siska o njegovoj pedesetogodianjici, rukopis, GMS  Najpoznatiji gradona elnik Siska s kojim je Colussi tijesno suraivao  Hefelovo pismo Brunamidu od 2. 3. 1903., Dossier Siscija, Sisak od 1851. 1935, 42/25, 1903. god.  Isto  Pismo F. Hefelea Brunamidu od 13. 8. 1904., Dossier Siscija, 42/25, 1904. god.  Pismo Adrijana Colussija Brunamidu; bez nadnevka, Dossier Siscija, 42/25, 1905. god.  Pismo Adrijana Colussija Josipu Brunamidu; bez nadnevka, Dossier Siscija, 42/25, 1903. god.  Odgovor J. Brunamida Adrijanu Colussiju; bez nadnevka, Dossier Siscija, 42/25, 1904. god.   Sisa ki glas , br. 4, 1904.   Sisa ki glas , br. 4, 1905.  Hoffillerovo pismo od 17. 7. 1906., Dossier Siscija, 42/25, 1906. god.  Pismo Andrije Colussija Hoffilleru od 8. 9. 1907., Dossier Siscija, 42/25, 1907. god.  Sisa ke ciglane,  Sisa ki glas br. 32, 1909.  Pismo Antuna Bukvia od 6. srpnja. 1909., Dossier Siscija, 42/25, 1909. god.  Zapisnik od 9. travnja 1910, Dossier Siscija, 42/25, 1910. god.  Mati na knjiga umrlih, Sisak , knjiga 38, 1929.; tisak navodi da je umro 9. velj e i tu se jasno vidi datumska nedosljednost u istome  Isto     PAGE  PAGE 2 lrzrrrrVsXsZstuu uvuuuuvvvvv wzw|w~wwwwwwxx xxx x$xLxvxxxyyy*y.yFyJy\ybyyyyyyyyyyyyyyzzz"z0z2z8z`zdzzzzzzzhHh\-Vh} ;hjh 0JUhNh hV*h\+1jhiyM0JUh+hiyMMzz{{0{2{4{\{h{l{{{{{{{{| |4|>|@|^|b||||||J}L}t}~}}}}}}~(~4~6~8~L~P~Z~~~~~~~~~~~~~\ln|~  0@Bxz|hdjhh\-V6h\+1hi& hi&hi&hNh hHh} ;hmh\-VhO|܀$&*,@DNTdvxԁ &("(8:ȃʃȄ̄02BH`b6JLN܆ކȇڇ܇VphNh} ;jhN0JUhphlSh/ h\+1hmhNh\-VhdjQpr|ȈΈNz(@Z|~:>@` BRZ BP߾ºߺºhB6 hi&h9 jh\-V0JU hdjhdjh\+1hNhlShH hdj6hdjh\-V6h\-Vhdjh} ;IPV^`djԐ:LNr֑08L^bdfȒ֒ؒtvȔڔޔ ,xDFz,ҼҴh h 6h hfV6jhfV0JUh hfVhhih\+1h%'jhB6 0JUhlShB6 hi&h9 G,.024FLƗ̗ޗFLz|6>bvzޙ68:pr^`txdrPRxzžĞ `xz~fhj~\txݼոhi&hB6 h[hmhmjhfV0JUh<hkh\+1h hihfVjhi0JUhihi0JHޡ2BJ`Ȣʢ246JN$&FHL`fhz| 24>DJ`bhyzh.&hijhw50JUhQnhw5h\+1jhy0JUhyh<hi&h hB6 L6hF6>"8LF| $dha$gd=\ĦҦԦ֦ئڦ4dȧΧЧ8HJLPV\ptv"DFHЪ"*V$  &>@jh<+y0JUh\+1h<+yjhyz0JUhBhxhyzhw5h.&R@fh³ƳгԳִ0X`ln fhz¸ĸƸFLR`ֹ.0@BDFZ^bκ޺Ļʻλлֻ &.04<h (hwh)hHhih6hhijhB0JUhxhyzhBh\+1hOSh<+yK<z޽8BJL46v̿ҿ޿ ((*,TVfhpr8:<>TVd^njhH0JUhHh\jh>80JUhmjhw0JUh*hyzh\+1h>8hxhwhOSh (H< :<PRTdj  pv 8:<@BHr *NP "\lhTjhy0JUhyjh_>0JUh'5h_>h (hwh\+1h\h>8hHMl@B $RXZ^fxz.`bdhv^jtxDv|~hR-h'5jh_>0JUh<h*h_>h\+1hA1hTh\hyQ$&`f0>VX*LvBF*.2z|" LX68NPhIhB6 hHhzRGhmh_>jhR-0JUh]<h\+1h'5h*h<hA1hR-LZ\`bdj\^~:D,8Zv`b~ "FHJLbdft~*,08:XZh|Ah\+1hR-jhzRG0JUhzRGhQnjhI0JUh'5h]<h. hIhA1M>@DFZ^<ZpL`rv "$p$(*6@Pr~VXZh(*h]h6@Sh> h>h>hqhs jhV*0JUhV*h\+1h'5jh|A0JUh|Ah. J*jl.0Vdjz2fhlt &<BF  :<\  >bpvxh$h6@Sh'5hHh$}h\+1hjh]0JUhs h]S2ht  T|~(.:@BJxz|>XZ|xZ`jv~ξh9hshHhhf:%h\mgjh)Z 0JUhyh$}hh)Z h\+1h$hqh]K|:P R846Fb l"^$%).<2>2@2 $dha$gd%L $dha$gd=\ <BPR468hl8:NR&(Vbdlnvx~JLNPdh$޼޸hAhi6hAhA6hihAhf:%jhx0JUh\@hxh]h'5h<h\h\+1hqjh90JUhh9h$@$&(0N^`bnj       &      6 F H d v         $ &         8      <hqjh>0JUh>h\+1hf:%hAh\6h\@h\hAhA6hihANNP4Xflt BZjlNRfjl:<`bHJ8DBDrh^ hOShJh%Lh;0hf:%h h8qhqhAdh8Gh\@h>h\+1O.68LP`hnpt`0246DFZ^b v z       l"""# #r#t#x#|#####$$$($^$r$v$%%%'(^(n())))>*@*R*T*`*b***hMh~> hbjhbj6hbjhEh8qhqh\+1hsu`hf:%h;0h%LP********L+\+++++++ ,,,0,H,`,v,x,,,,,.-B-t-z---,...~........V/X///012282:2<2H2V2r2t2v2233333ÿhsh@N6 h@N6ho]h@N6h@Nhwh h0]hu&hMh%LA@2B2D2F2H2J2L2N2P2R2T2V2t2v2F34455~6789D:;;b<=> $dha$gd=\333444444444445555$5<5V5555555555<6>6F6n6t6z6|6~667H7L7T7f77777P8z88T9r9::h::;;;ûh)h@N6ho]h@N6hY@h@N6h hSh@N6hJh@N6 hENh@NhAh@N6 hAh@Nh@Nh@N6 hlSh@N hsh@Nh@Nh0]hsh@N6;;;;&<><^<`<b<"=&=R=T==============>>\>`>l>p>>>>>>> ?,?T?~????@@@@@@PAlAnAAAAþϺh0]h@N6hJh@N6hW9hwhshw6 h>?@@AHBHDH~HHHH˷߫h@Nhs5hEhChk6hkho]h t6ho]ho]h@N6hShS6h h0]h@N6hSh@N6h0]hSh^6hSh^h@Nh h@N6;HHHe@eDeFeHedefeheeeeeef6frffff6gNgRg\gggggg\h^hiiiijjjjjjk k hh hh 6h\+1hh 6 h 6 hZh hZh 6h jh 0JUhZh CJaJ h$4?h !jh$4?h 0JCJUaJh}h CJaJh CJaJ7 k\k^kkkkkl lllllllmmmmm:n|n~nnnoooooo p ppppppppp"qdqfqhqqqqqr&r(rrrrrrrhsssssss,tFtHtRtVtzt|truh<h 6 h h hRh 6hlSh 6hML~h 6 h 6hym/h 6jh 0JUh Hmzn|no ppdqq&rrsztu`vvww\xyyXzfz{{r|gdzRGgdygdHgd<+ygdigdfVgd\-VgdNruzuuuv,v.v8v`vbvvwwwww x x(x2x6x\x^xtxxxyyyRyyyy z&z0zXzZzfzhz{ {{{r|t|,}.}2}J}l}n}r}}}}<~>~~~~,LNh$h 6 h$h hs h hMhWh 6hyh 6h\h 6 h 6h)h 6jh 0JUh hih 6Cr|,}l}}<~~Lnԁց؁h]hgd` &`#$gdngd>gd)Z gdV*np>|́΁Ёҁԁ؁ځ܁hR~hZ 0JmHnHu h 0Jjh 0JUjhB~UhB~hMjh 0JUh ؁ځ܁ $dha$gd=\,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List>@> C# Footnote TextCJaJ@&@@ C#Footnote ReferenceH*4 @4 `Footer  p#.)@!. ` Page Number!48?DDNNzPQRRU%_`!abbeygVhk=ln6ooKqrguvFz{߀oԚœp=rͩz!cķظbC=t  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDBr$ Bd[v Y  3 :  i 0>h[YW^dI b(9Oa|}~W|}  0*~Ur6_]^!1 1""$$%n&<'1((('*,+,/0k2334567`9u9:<<'=>ABDqE"GGBHHIJbKELLMNO|PlRSUU XXZ[[e\` bbdef|ghhyjl8opNqrr]stwAБ"q֚Ŝ?6uЩJŮ5$ gǷ}e޼?iji\Hg*270k !"#$%&'()*+,;<E@X#2 T^rP8]^stWXjk/u'APH:_1LZ/ q    p   > ?   o    z  >1/-4:w800000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000@0I00@0I00@0I00@0I00@0@0@0@0@0@0I00|}`8oji\HK00K00 0 K00K00K00K00K0 0 EK0 0K0 0K0 00 $$$'@#,2F9RBI>OWf_zku|2&>bztp lrz|pP,@<l*$*3;AHSc kru܁ABCDEFGIJKLMNOPQRTUVWXZ[]^`bcegz>u4 6|@2>Mamr|؁܁HSY\_adfhځ  '!!01|~"01MNYZhjz{1267DELMhi  ,.MNYZoq|}Vh?@jkz}   p r y z   Q S [ o    , . D E i j o p Z\PRvx(6!"BCJKSTdekmvx{#%KLjklmwx67?@SV[\jlo}IL !?@3AJKsu/0 89hjABVW^j89;=WXIKUWYi !RSPQef{|  $ % / < J!L!a!d!!!!!!!!!!!!!!!!! "!"."<"""""""""(#)#U#W#\#]#a#c#e#h#q#r###########$$E$F$Q$R$`$a$$$%%V%W%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%e&f&m&y&&&&&' ':'G'u'v'((((.(<(Z([(j(l((((((((())C)D)L)N)[)\)))))))**$*2*S*T*y*z*++7+R+S+r+s+++++++++++++;,<,F,H,S,U,,,,,,,,,,,--:-;---..//////9/:/I/J/////////p0q0000000%1&1.2/2W2Y2h2v23333333344041494:444444575855555555555 6 66626466666667777777777777777777777 88;8<8C8D8R8S8888888_9a9q99999 :&:':G:H:]:^:w:x:::::::::::::U;V;g;i;;;;;<<L<M<[<\<<<<<<<'=2=8=9=y=z===========>> > >X>Y>>>>>??????@@ @@@@!@"@k@l@}@~@@@@@@@@@AA0A1AAABBBBBCCC*C+C]C^CCCDD:D;DDDDDDDDD EE)E+E5E6EQESEpE|EEEEEEEEEEEEETFVFjFkFrFsFzF{FFFFFFF G-GGGGGGGGG&H'HAHBHHHHHHHHHHHIIII7I9I]I_I}I~IIIJJJJFKHKNKPKUKVKZK\K_KmKzK{KKKKLL LLL-L/LBLPL}L~LLLLLLLLLMM M"M&M'M]M_MMMMNMNPNNNNNNNNNNNGOHOOOOOOOPPRPTPzPPPPPPPPnQoQvQwQQQQQQQQQQQQQ R RRR/R0RWRXRiRwRRRRRRRRRRRRR'S(S1S2S7S8SSSSSSST TTTU'U:Uk?kkkkkkkkkllllr^r_rmrnrwryrrrrrrrrrrrrrrr@sAsEsFsZsissssssssssssstMtOt_t`tbtctqtrtttttttttuuguiuuuuuuuuuuuNvPvvvvvvvvvwwAwBwIwKwWwXwwwwwwwxxxxxxxxyy{y|yyyz zFzHzYz[zkzlzyz{zzzzzzz{{{{{{b|d|l|m|q|s|v|y|||K}M}S}U}]}^}c}d}g}j}}}0~1~~~~~~~IJPQz{"#89BCHIhi€߀/0IKlmtuz{*-egnô͂ނ߂+,=?UV^_݃ރ #$019;suƄDŽ!@M\]wx{|ޅ߅hkno79ABFHKNՇׇ߇^_+,ADst46=>EFPQ‹Ëˋ̋ "$&RS|}ӌՌ69uwHJȎ Ώ<=dfĐŐ̐ΐҐӐِؐ 13LOVWghqsΑё!"02GHKN’)@ALMUV_`}ٓړ!#<?JK`aԔՔؔٔɕʕӕԕz{ҖӖ&'MNTUo}ޗߗ,-QTԘ՘ܘ-.IJ[\Ӛ12ɛ˛"$67STy{ќ '(23`alm͝ϝnr>@?@QR9:=>*+=KRSɣʣ4Byz¤ͤΤפؤ &'EFLMYZ^_fh{|1245>@rΦϦئ٦&'12CDKLQSZ[abcdknçħ&'-.;=~#%ACEFqrͩܩ,-z|JVMOlmŮѮ4AcdͰΰ!0XYabhi{|бұرٱ EFƲDzײٲ"#&'DFҳӳܳ߳ WX˴̴Դմݴ޴,õĵbsӶԶ )+ķӷ<=GHMN_`ظڸӹԹ"#EGPQmn|bq{|ѻһۻݻ=>EFOQYZjkݼ߼cdǽȽнҽ޽߽dflnؾپ !߿ '([\su CEMNRTXZab./23VWuv#$jkrsxz13YZqs_`hi 9:CFgi ABIJST_avw,.56>?fh;<ij !fh!"=Kde./{|@AWXcdgvBClmqr gu89ABIK ()12[hlmxy 89YZKLTU HT[\lmtv)*-.78IJQRZ[fs(6KLpq#%[\~)KMBCOPST2>TU_a7C 0<89 "23OQZ[fgqryz 12=>IJSUbcpqEFQR[\`ajk  ,:<JLNOVWmosv $&89>@),PR op "02 /179NOST ]^+-./<=]_klprAC),78{}!"#@B]^su!WXjk MOSUtu !tv/1~WXIJHJ *-:=OP_a03LN}Y\/1  p s           U X \ ^ p r       > A o q           F H U W [ ] m q                 ` b f h x |             $&*,<@/3mn~"$()-19;su-/46:<!wy6:'(89NO`a{~ "Vh{}   /0)6}TUq}5A ^j\i !0 < 0"<"""$$$$%%m&y&;'G'0(<(((((&*2*++7+,,//00j2v2333345556677_9`9t99: :<<&=2=>>AABCDDpE|E!G-GGGAHBHHHIIJJaKmKDLPLLLMNNNOO{PPkRwRSSU'UUUX,XXXZZ[[[[d\q\`` bbbbddeeffygghhxjjll7oCop pMqZqr!r\sisttww@M"ȎΏϑБ)!"p}՚Ĝќ>K5BtϩܩIVĮѮ4A#0,fsƷӷظڸ|dqݼ޼ >Khvhu[hGTfs)6)1>6C/<jk,:<DE?@WX"#12 ST ]^qrOP78\^ruVXik./tu&'@AOPGJ9<^a03KNY\.1  p s       o r     = A     n q       y |   =@03.1,/369<!vy7:NNOOPPvRwRSS%U'UUU*X,XXX[[o\q\````bbbbffgghhjjllBoCop pNqZqr!rgsisttwwKM "ƎȎʏΏ'){}ޚϜќIK@BکܩTVϮѮ>A.0+,ffqsҷӷoq  IKtvsufhRT qs46')<>AC:<,,stQXIԓ^`o(.) ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.QXI( 4*( ' IU1)5 >^c[ThU\Wah(xr#s%ED%LSc%.UdgD~.%9e 1 & EW Z   B6 [?  ^ s x, ~> PBj(6i/4`T@N/ RsipSxS; S )Z f"t4#5#$T$f:%&ir&%' (RT(+R-ym/ 0\+1A1326>8[Q:} ;<]<=R==>_>/?$4?2@Y@AmNA|Aj(CUDE8GzRGH{^HIlISK1LiyMENONO^AOP6@SlSTjT\-V;ZVX=\\~\0]^^_su`b1bhWb-cl'dw!e7eBTf\mg.h;h"Gh izidjMm]mQnuno8q's t tti&A(yTNW`sk7*M;0]G$.&`~[$}Nr73^bj<#)KL03`#E'd)]nQ/ '1_,WKlcvaw/=drVts~4C#vDMR~;mMcyb<N4OgOSq} -PV`z'5'gOS |9>`j*3FF-Ur,V*<kVt )hw9 $I[?U yGuAlOfV_Z8c}RnJ\@<\MZ)juvxZW9@Edw5c@  "#$&()*-.345678:<=>?@ACDIJKLMPRSVXYZ[\]^_`bcdfgjlnortvwyz~00 00000000"0$0&0(0*0,0.00020406080:0<0>0@0B0D0H0@0N0P0T0X0Z0\0b0d0n0p0r0t0v0x0|00000000000000000000000000000000000000000000 0 000000000nUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1 `ʹFUf %%!4dUU2QHP?C#2CPRILOG PROU AVANJU RAZVOJA SISA KE ARHEOLOGIJE U DRUGOJ POLOVINI 19AlenAlen Oh+'0 (4 T ` lxDPRILOG PROUAVANJU RAZVOJA SISAKE ARHEOLOGIJE U DRUGOJ POLOVINI 19Alen Normal.dotAlen4Microsoft Office Word@e@(F@^{ %՜.+,00 hp  HomeU DPRILOG PROUAVANJU RAZVOJA SISAKE ARHEOLOGIJE U DRUGOJ POLOVINI 19 Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghiklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F}E{ 1TablejWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q