Pregled bibliografske jedinice broj: 326103
Zakon o željeznici 2003- stižemo li na vlak?
Zakon o željeznici 2003- stižemo li na vlak? // Hrvatska pravna revija, VI (2006), 1; 59-73 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 326103 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Zakon o željeznici 2003- stižemo li na vlak?
(Railway act 2003- Are We in Time for Train?)
Autori
Radionov Radenković, Nikoleta ; Bilandžija, Ana
Izvornik
Hrvatska pravna revija (1332-8670) VI
(2006), 1;
59-73
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Zakon o željeznici; restrukturiranje željeznice; infrastruktura; usluga prijevoza željeznicom
(Railways Act; restructuring of the railway market; infrastructure; railway transport services)
Sažetak
Članak analizira odredbe novog Zakona o željeznici iz 2003., čija primjena počinje 1. siječnja 2006. Zakon je donešen u okviru usklađivanja hrvatskog prometnog prava sa pravnom stečevinom EU, a njegova je osnovna funkcija reorganizacija željezničkog prometa, otvaranje puta liberalizaciji ove grane prometa i dokidanju monopola HŽ, te, posljedično, jačanje konkurentnosti željeznica, a sve u cilju integracije domaćeg tržišta usluga željezničkog prometa u zajedničko tržište EU. Prema novom zakonu, tržište usluga u željezničkom prometu počiva na načelu razdvajanja upravljanja infrastrukturom od prijevozništva. Željeznička infrastruktura postaje javno dobro u općoj uporabi, kojom upravlja trgovačko društvo – upravitelj infrastrukture. On ne mora biti institucionalno razdvojen od željezničkog prijevozničkog društva, no veći je stupanj razdvajanja društava poželjan zbog ostvarivanja cilja ravnopravnosti i nediskiminacije prijevoznika na tržištu. Kontrola ravnopravnosti i nediskriminacije povjerena je regulatornom tijelu, koje mora biti neovisno od prijevoznika i upravitelja infrastrukture. U članku se nadalje analiziraju uvjeti pristupa tržištu usluga željezničkog prijevoza u novom sustavu, te uvjeti upravljanja i financiranja željezničke infrastrukture. Zaključuje se da je zakon u najvećem dijelu korektno implementirao najvažnije zahtjeve iz onog dijela pravne stečevine koji je postojao u vrijeme njegovog donošenja, no i otvorio mogućnost za potpunom liberalizacijom čitavog željezničkog tržišta (kombinirani prijevoz, prijevoz robe i putnika, kabotaža) nakon ulaska Hrvatske u EU, što predstavlja stupanj liberalizacije tržišta koji trenutno nije postignut (niti predviđen) u samoj EU. U periodu od 1. siječnja 2006. do ulaska Hrvatske u EU omogućava se ulazak drugih operatera na mrežu samo na lokalnim prugama, čime se želi poboljšati taj aspekt usluga povećanjem kompetitivnosti. Unatoč skoroj primjeni zakona, nisu još donešeni zakonski i podzakonski akti koji predstavljaju preduvjet mogućnosti njegove provedbe u praksi, što otvara pitanje funkcioniranja željezničkog sustava nakon stupanja na snagu novog zakona.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pravo