ࡱ> ce`abq`bjbjqPqP .::6#%J + + +8B+,Lohf,f,",,,c-c-c-lllllll$5qhsflc-c-c-c-c-l,,oUUUc-,,lUc-lUUe|g,Z, 4E%; +GJ88flo0oJftOt$ggt$gc-c-Uc-c-c-c-c-llUjc-c-c-oc-c-c-c-D&& Prof. dr. sc. Nikoleta Radionov Radenkovi* Pravni fakultet u Zagrebu UGOVOR O PRIJEVOZU PREMA ZOO 2005: pozadina izmjena U lanku se komentiraju najva~nije izmjene odredaba o ugovoru o prijevozu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. Iznosi se teorijska i prakti na pozadina novela te njihovo zna enje i mogunost konkretne primjene u praksi, s obzirom na trenuta nu pravnu prazninu u sektoru cestovnog prijevoza, gdje se zbog nepostojanja lex specialis primjenjuju odredbe ZOO o ugovoru o prijevozu kao lex generalis na sve sporove iz ugovora o prijevozu cestom unutar RH. Detaljno se obrauju najva~niji novelirani instituti, poput temelja odgovornosti prijevoznika, prava prijevoznika na ograni enje odgovornosti i uvjeta pod kojima prijevoznik gubi pravo na ograni enje. Svi se ti instituti komentiraju posebno za atete na robi, tjelesne povrede i smrt putnika te atete zbog zakaanjenja. Klju ne rije i: ugovor o prijevozu, odgovornost prijevoznika, ZOO, naknada atete UVOD Potreba izmjena odredaba glave XIV. Zakona o obveznim odnosima iz 1978, koje je RH preuzela 1991. (dalje: ZOO 1978), pod nazivom Prijevoz, bila je o ita, zbog openitosti tih odredaba koje nisu bile dostatne za njihovu kvalitetnu primjenu u praksi, u slu aju primjene ZOO kao materijalnog prava u transportnom sporu na naknadu atete. Pri tra~enju novih rjeaenja za danaanji Zakon o obveznim odnosima donesen 2005. godine (ZOO 2005), teoretski su bila mogua tri pristupa: Brisanje odredaba o ugovoru o prijevozu iz ZOO i njegovo normiranje unutar trgova kog prava. Intermodalna harmonizacija transportnog prava. Ureenje materijalnog transportnog prava za sve prijevozne grane unutar ZOO. Ukidanje posebnih propisa i intermodalna harmonizacija transportnog prava Noveliranje postojeeg sustava propisa o ugovoru o prijevozu na dvije razine (lex generalis  lex specialis) Brisanje odredaba o ugovoru o prijevozu iz ZOO i njegovo normiranje unutar trgova kog prava. Intermodalna harmonizacija transportnog prava. Moderan razvoj transportnog prava pokazuje sna~nu tendenciju harmonizacije propisa izmeu razli itih grana prijevoza (intermodalna harmonizacija propisa), kako u nacionalnom pravu, tako i na razini meunarodnih ugovora koji ureuju ugovore o meunarodnom prijevozu u razli itim granama transporta. U pravnim sustavima koji su najdalje dospjeli u takvom razvoju (uz odreena ograni enja glede pomorskog prijevoza kao prijevozne grane koja se tradicionalno izdvaja sa specifi nim rjeaenjima), propisi svih prijevoznih grana objedinjuju se u jedan jedinstveni zakon, koji time postaje lex specialis za viae grana prijevoza: cestovni, ~eljezni ki, zra ni, unutraanju plovidbu te za specifi ne oblike prijevoza poput prijevoza cjevovodima i sl. Ipak, termin lex specialis treba shvatiti uvjetno, jer u takvom sustavu ne postoji lex generalis kojim bi se pored i iznad novog transportnog zakona predviala neka openita pravila za ugovor o prijevozu. Primjer za takvo rjeaenje je reforma transportnog zakonodavstva u Njema koj iz 1998. provedena Zakonom o reformi transportnog zakonodavstva (Transportrechtreformgesetz  TRG) kojim su izmijenjene odredabe njema kog Trgova kog zakonika (Handelsgesetzbuch  HGB) u dijelu 407.-475. g, kojim je odredbama ugovor o prijevozu ureen kao trgova ki posao. Osnovno obilje~je te iznimno kvalitetne i va~ne reforme transportnog prava jest dokidanje posebnih zakona za etiri (od pet) prijevoznih grana i ureenje svih pitanja ugovora o prijevozu, apedicije i skladiatenja za cestovni, ~eljezni ki, zra ni prijevoz i unutraanju plovidbu na jedinstven na in, tj. jednim zakonskim propisom, kao i za multimodalni prijevoz ( ak i ako uklju uje tzv. sea leg, tj. djelomi ni prijevoz morem, koji samostalno nije ureen TRG-om). Time TRG i reforma zakonodavstva koja je njime provedena predstavlja model uspjeano provedene intermodalne harmonizacije propisa. Razlog za tako opse~nu promjenu u pravnom sustavu, koji ina e nije sklon estim zakonodavnim intervencijama, jest ubrzana liberalizacija itavog transportnog tr~iata u svim granama prijevoza, koje postaje sve viae globalno, zbog ega je nu~no osigurati transparentnost, ujedna enost, jednostavnost i razumljivost transportnih propisa za korisnike transportnih usluga koji u velikom broju nee pripadati domaem pravnom krugu. Pritom TRG postavlja va~nu distinkciju s obzirom na primjenu novih odredaba 407.-475. g rationae personae u 407. st. 3., prema kojem e se doti ne odredbe o prijevoznom poslu primijeniti ako je taj posao izvraen u okviru poslovanja trgova kog druatva (njem. Gewerbliches Unternehmen, engl. commercial enterprise). Za primjenu je dovoljno da je jedna strana trgova kopravni subjekt; poailjatelj mo~e biti i privatna osoba. O ito je da nove odredbe njema kog trgova kog prava usmjeruju nova transportnopravna rjeaenja i institute upravo prema industriji; prema onom dijelu adresata koji se bave prijevozni kom djelatnoau kao svojim isklju ivim ili djelomi nim poslovanjem i (pretpostavlja se) imaju za to potrebna posebna znanja i vjeatine. Prihvaanje sli nog rjeaenja u Hrvatskoj zna ilo bi brisanje odredaba o ugovoru o prijevozu iz ZOO i prepuatanje ureenja te materije u cijelosti kroz lex specialis za svaku prijevoznu granu posebno. S vremenom, njih bi trebalo sadr~ajno grupirati u manje zakona koji bi uredili viae grana prijevoza i time postii dva cilja: normiranje materijalnog transportnog prava isklju ivo na na elima trgova kog prava i postupna intermodalna harmonizacija prava. Eventualan kona an cilj bio bi kodificiranje hrvatskog trgova kog prava unutar opeg Trgova kog zakonika, kojim bi bili ureena sva pitanja i poslovi trgova kog prava. Time bi dio ugovora, poput onog o prijevozu, zauvijek napustili okrilje ZOO-a i graanskog prava i svoje mjesto naali unutar nekog budueg Trgova kog zakonika. Pretpostavka za takav razvoj jest napuatanje postojeeg temeljnog ureenja obveznopravnih odnosa u hrvatskom pravu. Naime, hrvatsko obvezno pravo i struktura ZOO 2005 prihvaaju na elo monizma, tj. cjelovitog normiranja ugovora unutar graanskog prava. Drugim rije ima, ne postoji dualizam graanskog i trgova kog prava, odnosno normiranje ugovora u obje te grane prava, ovisno o subjektima ugovornih odnosa i na elima na kojima pojedini pravni posao po iva. Prihvaanje dualizma omoguilo bi razlikovanje opih kriterija procjene jednog obveznopravnog odnosa s obzirom na standarde koji se u pravnom prometu primjenjuju na subjekte tog odnosa, tj. znatno bi se razlikovali standardi npr. du~ne pa~nje za trgova ka druatva koja se bave ugovorom o prijevozu kao svojom osnovnom djelatnoau i fizi ke osobe koja takav ugovor sklopi i izvrai iznimno i sporadi no, bez posebnih profesionalnih znanja koja vrijede u toj grani industrije. S druge strane, hrvatsko trgova ko pravo nije kodificirano u smislu postojanja Trgova kog zakonika u kojem bi bili normirani svi trgova kopravni poslovi, pa mo~emo rei da u ovom asu ne postoji opi propis te grane prava koji bi u sebe mogao primiti ugovor o prijevozu kao specifi an pravni posao. Ostaje mogunost ukidanja dijela odredaba ZOO o ugovoru o prijevozu kao posebnoj vrsti ugovora u naaem pravu, i prepuatanje ureenja te materije posebnima lex specialis. U slu aju pravne praznine na razini pojedine prijevozne grane preostale bi za primjenu tek (eventualno) odredbe ZOO o ugovoru o djelu. Ureenje materijalnog transportnog prava za sve prijevozne grane unutar ZOO. Ukidanje posebnih propisa i intermodalna harmonizacija transportnog prava. Takav model poznat je u nizozemskom pravu. U 8. knjizi nizozemskog Zakona o obveznim odnosima koji nosi naziv: Prijevozna sredstva i transport, cjelovito je ureena materija transportnog prava prema prijevoznim granama. Ipak, odredbe za pojedine grane prijevoza nisu bile normirane, niti su stupile na snagu, istovremeno, ve su se razvijale kroz du~e razdoblje. Taj opse~ni dio nizozemskog ZOO-a u sebe je tako  asimilirao itavo privatno transportno pravo i kodificirao ga unutar graanskog prava. Unutar trgova kog prava ostao je ureen samo manji dio odredaba javnopravnog karaktera. U te su odredbe ugraena i rjeaenja meunarodnih transportnih konvencija koja obvezuju Nizozemsku te mo~emo rei da se u cijelosti i detaljno ureuju sva pitanja materijalnog transportnog prava, i to na na elima upravo transportnog prava. Knjiga 8. nizozemskog ZOO-a sastoji se od sedam velikih poglavlja: ope i zavrane odredbe, te pet poglavlja koja  svako zasebno  ureuju cjelovito pet grana prijevoza. Mo~emo, stoga, govoriti o nizozemskom modelu kodifikacije transportnog prava unutar graanskog prava ( ime se dokida normiranje materije na dvije razine: lex specialis i lex generalis). U tom konkretnom slu aju zasad nema intermodalne harmonizacije prava. Naime, svaka grana prijevoza samostalno je normirana u nizozemskom ZOO i ne postoji  stapanje zakonskih rjeaenja za viae prijevoznih grana. Valja zamijetiti da je u tom primjeru razvoja transportnog zakonodavstva graansko pravo asimiliralo u sebe velik dio materije koja se tradicionalno smatra trgova kopravnom, no bez pretenzija da u tom dijelu odredaba nametne na ela graanskog prava. Mo~emo rei da je rije  o formalnoj, tehni koj reorganizaciji prava, pri emu je kapitalni propis graanskog prava preuzeo u jednom dijelu materiju trgova kotransportnog prava. Prihvaanje takvog rjeaenja zna ilo bi kapitalnu reformu hrvatskog obveznog prava i koncepcijski zaokret u strukturi ZOO-a. Zna io bi, drugim rije ima, stvaranje hrvatskog graanskog zakonika, i o~ivotvorenje ideje koju je ve du~e vrijeme prisutna u hrvatskoj pravnoj misli. Gavella tako tvrdi da  hrvatskom graanskom pravu nedostaje suvremeni graanski zakonik, koji bi sustavno objedinio graanskopravne norme, a i u~ivao unutar pravnog poretka dovoljan autoritet da njegove norme ne budu podlo~ne stalnom ne~eljenom erozivnom djelovanju posebnih normi ostalih segmenata tog poretka.  Zanimljivo je pitanje djeluje li postojei sustav posebnih transportnih propisa i opih normi o ugovoru o prijevozu u ZOO erozivno na cjelinu graanskopravnog ureenja prava na naknadu atete ili ga pak komplementarno nadopunjuje i razvija. Drugo (retori ko) pitanje glasi: Bi li razvoj hrvatskog graanskog prava u smjeru stvaranja jedinstvenog graanskog zakonika nu~no dao poticaj za stvaranje takve kodifikacije i u trgova kom pravu? Prihvaanje modela  asimiliranja transportnih propisa u ZOO, poput onog nizozemskog, mogao bi otvoriti put za idui korak u razvoju transportnog zakonodavstva koji bi bio identi an kao i pod 1., supra, odnosno zna io bi  stapanje propisa izmeu sli nih prijevoznih grana, tj. intermodalnu harmonizaciju transportnog prava, samo ovaj put u okrilju graansko-pravnog propisa ili zakonika. Noveliranje postojeeg sustava propisa o ugovoru o prijevozu na dvije razine (lex generalis  lex specialis) Suo eni s potrebom i mogunoau noveliranja hrvatskog obveznog prava, te time eventualno i znatnijih zahvata u transportno pravo, dvojili smo koliko radikalno provesti eventualnu reformu. Zaklju eno je da ne postoji potreba niti su stvoreni uvjeti za radikalnu reformu, i to bilo u smislu ukidanja odredaba o ugovoru o prijevozu u ZOO, ili asimilacije transportnog prava u veoj mjeri u odredbe ZOO. S obzirom na to, zaklju eno je da e se tak novelirati postojei sustav i odredbe ZOO-a, s te~njom da se u njih, koliko je mogue, ugrade odreeni instituti transportnog prava kako bi taj dio odredaba uope mogao funkcionirati u praksi. Takvo rjeaenje nudi i zaatitu u slu aju zakonodavne patologije, koji se u Hrvatskoj dogodio 1991. i s kraim prekidom traje i danas u podru ju cestovnog prijevoza. Naime, u periodu 1991.-1998. nije postojao lex specialis za cestovni prijevoz, koji zbog tehni ke pogreake nije bio preuzet od bivae Jugoslavije. Ta je pogreaka ispravljena 1998. kad je donesen propis koji je uredio, izmeu ostalog, i podru je materijalnog cestovnog prava (ugovora o prijevozu robe, putnika i prtljage u domaem prijevozu), no srea je bila kratkog vijeka, jer je isti dio propisa ukinut 2002. u okviru navodnog usklaivanja s pravom EU. Time je nastala pravna praznina na razini lex specialis za cestovni prijevoz, koja traje do danas. Iako je takva situacija rezultat pogreake, patoloako stanje, ona nu~no za sobom povla i potrebu primjene odredaba lex generalis za sve sporove na naknadu atete zbog povrede obveza iz ugovora o domaem prijevozu cestom. Zbog svih tih razloga Radna skupina za izradu novele Zakona o obveznim odnosima stala je na stajaliate da se odredbe ZOO-a o ugovoru o prijevozu trebaju novelirati, zadr~avajui postojei dvostupanjski model normiranja tog ugovora sa ZOO kao lex generalis i posebnima lex specialis za pojedine grane prijevoza. U tom smislu, klju na je odredba zadr~ana iz prethodnog propisa, prema kojoj se  ...odredbe ovog odsjeka primjenjuju (...) na sve vrste prijevoza ako zakonom za pojedine vrste nije druk ije odreeno.  S obzirom na injenicu da se zbog navedene pravne praznine ZOO 1978 primjenjivao u sudskoj praksi ve niz godina u sporovima iz cestovnog prijevoza, izmjenama i dopunama odredaba o ugovoru o prijevozu pristupilo se s nastojanjem da se u nj ugrade odreeni nu~ni instituti i korektivi transportnog prava (u vrlo sumarnom obliku), uz odreeno odstupanje od opih na ela i sustava ugovorne odgovornosti kako je predviena ostalim odredbama ZOO-a. Prijedlozi izmjena i dopuna ponajprije su rukovoeni tom osnovnom ~eljom, koja se u nekim pitanjima pokazala gotovo neizvedivom s teoretskog i prakti nog stajaliata ako se ~eljelo poatovati graanskopravni okvir, a zadovoljiti zakonitosti transportnog prava. Stoga nova rjeaenja treba shvatiti kao kompromis izmeu dvaju razli itih sustava, uvijek poatujui openiti karakter odredaba ugovora o prijevozu u ZOO koji mora biti teoretski prihvatljiv svim granama prijevoza, zbog ega one ne mogu u potpunosti poatovati posebnosti  i stoga biti u cijelosti adekvatne za primjenu  niti jedne grane prijevoza. U nastavku emo se osvrnuti na teorijsku pozadinu nekih, po naaem izboru, najzna ajnih novela odredaba o ugovoru o prijevozu u ZOO 2005. ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA ZA `TETU Kogentnost odredaba Uvoenje odredbe l. 683. st. 4. za prijevoz stvari i l. 697. st. 3. ZOO 2005 za prijevoz putnika i prtljage, kojima se uvodi kogentnost odredaba o odgovornosti prijevoznika, vrlo je zna ajan kvalitativni pomak u novom propisu. l. 683. st. 4. ZOO 2005 tako glasi:  Niatetne su odredbe ugovora o prijevozu, opih uvjeta prijevoza, tarifa ili kojega drugoga opeg akta kojima se prijevoznik potpuno ili djelomice oslobaa odgovornosti predviene ovim Zakonom, prebacuje teret dokazivanja s prijevoznika ili kojima se predviaju povoljnija ograni enja odgovornosti i visine naknade od onih predvienih zakonom ili meunarodnim ugovorom. Kod prijevoza putnika, odredba l. 697. st. 3. neato je aire formulirana i glasi:  Niatetne su odredbe ugovora te opih uvjeta prijevoza, tarifa ili kojega drugog opeg akta kojima se ta odgovornost smanjuje . Naime, osnovno na elo obveznog prava, preuzeto u ZOO 2005, jest dispozitivnost njegovih odredaba. To je na elo bilo prihvaeno i u prijaanjem ZOO 1978 u pogledu veine odredaba o ugovoru o prijevozu. Jedina iznimka bila je odredba l. 671. st. 1. i 2. ZOO 1978, prema kojoj  prijevoznik odgovara za gubitak ili oateenje poailjke koji bi se dogodili od asa preuzimanja do njezine predaje, osim ako su uzrokovani radnjom ovlaatene osobe, svojstvima poailjke ili stranim uzrocima koji se nisu mogli predvidjeti, ni izbjei ili otkloniti. Niatave su odredbe ugovora o prijevozu, opih uvjeta prijevoza, tarifa ili kojega drugog opeg akta, kojima se ova odgovornost smanjuje. Prema tome, kogentnost odredaba ticala se samo prijevoza stvari, i unutar toga opsega atete za koju prijevoznik odgovara, te samo triju egzoneracijskih razloga. Svako ugovaranje manjeg opsega ateta za koje odgovara, ili proairivanje liste egzoneracijskih razloga, povla ili bi za sobom niatavost takvih odredaba ugovora. Upravo se u tome ogledala temeljna razlika ZOO 1978 i posebnih transportnih propisa, koji u pravilu sadr~avaju odredbu o kogentnosti onog dijela svojih odredaba kojima se definira odgovornost prijevoznika u cjelini. Transportni su propisi, naime, fino izbalansirani kako bi posebnim institutima (airokim spektrom opih i posebnih razloga za egzoneraciju sa zakonskim presumpcijama uzro ne veze u korist prijevoznika, pravom prijevoznika na ograni enje odgovornosti po opsegu ateta za koje odgovara i po iznosu stvarne atete do koje odgovara itd.) zaatitili prijevoznika koji se kao gospodarstvenik obrtimice bavi pru~anjem usluge prijevoza i ne mo~e u svakom pojedinom slu aju provjeravati sadr~aj, vrijednost i kvalitetu tereta koji preuzima na prijevoz. Nedostatak takvih instituta prijevoznika brzo mogu dovesti do ste aja u slu aju nastanka atete na vrlo vrijednom teretu, s obzirom na prosje ni kapital koji investira u posao i marginu s kojom radi. Ipak, korisnici prijevoza ne bivaju tako zakonski stavljeni u inferiorni polo~aj. Njima u korist idu posebne odredbe u obliku prisilnosti onog dijela propisa koji ureuje odgovornost prijevoznika za atetu, i.a. mogunost prijevoznikova gubitka prava na ograni enje odgovornosti, tj. du~nost naknade atete u punom iznosu. Kogentnost tog dijela Zakona nu~na je zbog injenice ato je prijevoz, uz ostalo, djelatnost od opeg interesa koju obavljaju specijalizirana trgova ka druatva s kojima korisnici prijevoza sklapaju, u pravilu, ugovore o pristupanju (adhezijske ugovore). Tim ugovorima, odnosno opim uvjetima prijevoza, tarifama ili drugim opim aktima, prijevoznici bi mogli isklju iti ili smanjivati svoju odgovornost za atetu zbog gubitka ili oateenja stvari. Prisilnim odredbama ZOO-a 2005 o odgovornosti prijevoznika to viae nije mogue, ato je za svaku pohvalu. Temelj odgovornosti Analizirajui odredbe ZOO 2005 o ugovoru o prijevozu s obzirom na pitanje odgovornosti prijevoznika za atetu, namee se potreba razlikovanja rjeaenja za dva ugovora: onog o prijevozu stvari te onog o prijevozu putnika i prtljage. Prijevoz stvari Prema l. 683. st. 1. ZOO 2005,  prijevoznik odgovara za potpun ili djelomi an gubitak i oateenje poailjke od trenutka preuzimanja do njezine predaje, osim ako ne doka~e da je ateta nastala bez njegove krivnje . Derogirane odredbe l. 671. st. 1. ZOO 1978 o istom pitanju poznavale su odgovornost bez krivnje, uz tri taksativno nabrojena slu aja uz dokaz kojih se prijevoznik mogao osloboditi odgovornosti. Prvi prijedlozi izmjena i dopuna tih odredaba ZOO-a predviali su zadr~avanje odgovornosti prijevoznika za atetu na stvarima bez krivnje, tj. objektivne odgovornosti, uz taksativno i precizno nabrojene ope i posebne egzoneracijske razloge (u transportnom pravu poznate kao posebne opasnosti). Takvo bi rjeaenje bilo u cijelosti prihvatljivo samo za dvije prijevozne grane, i to cestovni i ~eljezni ki prijevoz. Naime, stroga  objektivna  odgovornost za atetu poznata je danas samo u kopnenom i zra nom prijevozu, i to uz vrlo zna ajne institute kojima se ta odgovornost ubla~ava, smanjuje i u kona nici dovodi do mnogo povoljnijeg polo~aja prijevoznika od onih prijevoznih grana u kojima prijevoznik odgovara po na elu pretpostavljene krivnje (pomorski prijevoz, unutraanja plovidba). U kopnenom prijevozu taj su institut upravo posebne opasnosti, slu ajevi u kojima je opepoznata poveana opasnost rizika atete u prijevozu, i u kojima se prijevoznik gotovo automatski oslobaa odgovornosti. Pred tvorce novih odredaba ZOO 2005 tako se postavljao vrlo te~ak zadatak: iznai rjeaenje koje e biti teorijski ispravno i prakti no korisno za sve grane prijevoza, a ne samo za neke u kojima je vjerojatnije da bi moglo doi do primjene ZOO-a kao opeg propisa. Ako se prisjetimo novih odredaba njema kog HGB-a  koji je, zapamtimo, jedini propis koji ureuje pitanje ugovora o prijevozu u etiri prijevozne grane, one niveliraju odgovornost u svim prijevoznim granama (osim pomorskog) na razini odgovornosti bez krivnje, uz navedene airoke i precizno odreene razloge osloboenja od odgovornosti i njezina ograni enja do to no odreenih iznosa. Ipak, od odgovornost bez krivnje ubla~ene posebnim opasnostima odustalo se u ZOO 2005 u korist odgovornosti na temelju presumirane krivnje, i to zbog viae razloga. Prvo, ZOO 2005 i dalje je  krovni propis za sve grane prijevoza, a ne  kao u njema kom slu aju  za sve osim prijevoza morem. Ako izuzmemo pomorski prijevoz i onaj unutraanjim vodama, gdje se analogno primjenjuju relevantne odredbe pomorskog prava, prevalentni temelj odgovornosti u hrvatskom pravu jest odgovornost bez krivnje, ali ako govorimo o svim granama prijevoza, tada imamo barem dvije prijevozne grane u kojima prijevoznik odgovara bla~e  na temelju presumirane krivnje. Slijedom toga, smatralo se ispravnijim u opem zakonu predvidjeti bla~i kriterij odgovornosti, a posebnim ga propisima pooatravati, nego obratno. Ako bi se desilo da, iz bilo kojeg razloga, nema posebnog propisa ili se on ne primjenjuje, prijevoznik bi mogao na temlju odredbe ZOO-a odgovarati samo bla~e, ato je manja opasnost od obratnog slu aja, kada bi se sasvim iznenadno naaao u vrlo strogoj odgovornosti, bez dovoljno detaljnih odredaba koje bi tu odgovornost ubla~ile. Nadalje, opi temelj odgovornosti za atetu u ZOO 2005 upravo je presumirana krivnja, dok odgovornost bez krivnje postoji samo u slu aju atete uzrokovane opasnom stvari ili opasnom djelatnoau te ako je to predvieno posebnim zakonom. Sva se prijevozna sredstva  osim broda  smatraju opasnom stvari, i upravo tu i nalazimo argument za dosadaanje rjeaenje ZOO 1978 u korist objektivne odgovornosti za atetu. Promialjajui o tome, potrebno je ponovo se sjetiti dviju stvari: prvo, da se odredbe ZOO 2005 moraju moi, bar teoretski, primijeniti i na prijevoz morem i unutraanjim vodama, i drugo, objektivnu odgovornost prijevoznika za atetu u transportnom pravu uvijek prati neki institut koji tu strogu odgovornost znatno ubla~uje i relativizira, kako smo ve prije izlo~ili. S obzirom na to da se u ZOO, kao opi propis, nije moglo ugraditi neke va~ne institute specifi ne za pojedine grane prijevoza (npr. posebne opasnosti), valjalo je razmialjati upravo u smjeru ubla~ivanja samog temelja odgovornosti, odnosno uvoenja odgovornosti na temelju pretpostavljene krivnje. Usvajanjem tog rjeaenja nestala je i potreba za taksativnim nabrajanjem opih i posebnih egzoneracijskih razloga, koji nikako nisu mogli biti formulirani tako da zadovoljavaju za sve grane prijevoza. Kada i ako emo uspjeti u intermodalnoj harmonizaciji transportnog prava, odnosno stapanju viae lex specialis za viae prijevoznih grana u jedan transportni propis (poput njema kog precedenta), tada e biti po~eljno podii kriterij odgovornosti do objektivne odgovornosti uz sve pratee institute koji e zaatititi ekonomske interese prijevoznika. Osim stvarne atete na robi (oateenje i gubitak), prijevoznik prema ZOO 2005 odgovara i za daljnju atetu koja nastane zbog zakaanjenja u isporuci robe, neovisno o (ne)postojanju stvarne atete na robi. Posebno treba istaknuti novelu u l. 687. st. 2. ZOO 2005, tj. zakonsko definiranje zakaanjenja, ato upuuje na usklaivanje tog dijela ZOO-a s modernim razvojem transportnog prava. Zakaanjenje u prijevozu stvari tako postoji ako poailjka nije isporu ena u ugovorenom roku, a ako rok nije ugovoren, kad trajanje prijevoza prelazi vrijeme koje se mo~e razumno priznati urednom prijevozniku, uzimajui u obzir konkretne okolnosti i osobito, kod komadnih poailjaka, vrijeme slaganja poailjke na uobi ajeni na in. Prijevoznik e za zakaanjenje odgovarati po na elu pretpostavljene krivnje, dakle jednako kao i za stvarnu atetu. Prijevoz putnika i prtljage Prema l. 697. st. 1. ZOO 2005, jednako kao i prema prijaanjem propisu, prijevoznik za tjelesni integritet putnika odgovara po na elu odgovornosti bez krivnje, tj. objektivno. Svoje se odgovornosti mo~e osloboditi ako uspije s dokazom u samo dva slu aja: da je ateta prouzro ena radnjom putnika ili da je posljedica stranog uzroka koji se nije mogao predvidjeti, izbjei ili otkloniti. Period prijevoznikove odgovornosti neato je preciznije odreen nego u l. 684. st. 1. ZOO 1978, pa prijevoznik tako danas odgovara od po etka do zavraetka prijevoza, uklju ujui vrijeme ula~enja i izla~enja iz vozila, ato je vrlo va~no za praksu, s obzirom na teakoe dokazivanja trenutka po etka prijevoza, kod onih ateta koje nastanu upravo prilikom po etka ukrcaja putnika (npr. stavljanje noge na prvu stepenicu vagona), ili prilikom izlaska iz vozila. Stro~i kriterij odgovornosti za tjelesni integritet putnika u odnosu na onaj za prijevoz stvari u skladu je s tendencijom zaatite prava putnika u komparativnom transportnom pravu, gdje odgovornost prijevoznika bez krivnje postupno istiskuje subjektivnu odgovornost u novijim transportnim propisima. Za prtljagu predanu na prijevoz, prijevoznik u cijelosti odgovara kao za stvari. Temelj odgovornosti za ru nu prtljagu uvijek je najbla~i i najpovoljniji za prijevoznika, s obzirom da je putnik uvijek dr~i uz sebe i du~an je brinuti se o njoj sam. Stoga je bilo ispravno u l. 698. st.3. ZOO 2005 u initi prijevoznika odgovornim za atete na ru noj prtljazi samo ako mu se doka~e osobna krivnja ili krivnja njegovih djelatnika za koje odgovara. To pogotovo stoga ato za sve druge oblike ateta koje mogu nastati samom putniku ili na njegovoj imovini za vrijeme putovanja prijevoznik odgovara doista strogo, tj. na temelju objektivne odgovornosti sa dva egzoneracijska razloga. `to se ti e posebne odgovornosti prijevoznika za zakaanjenje u prijevozu putnika, on za tako nastale atete odgovara ako je do zakaanjenja doalo iz uzroka koje nije mogao otkloniti ni pa~njom dobrog stru njaka, ato je identi na formulacija kao i u prijaanjem propisu. Temelj odgovornosti prijevoznika za kaanjenje u putni kom prijevozu, dakle, je pretpostavljena krivnja, procijenjena po objektivnom kriteriju standarda prosje no pa~ljivog prijevoznika. Pravo prijevoznika na ograni enje odgovornosti Uvoenje prava na ograni enje odgovornosti prijevoznika za atetu u ZOO 2005 vjerojatno je najva~nija novela odredaba ZOO 2005 o ugovoru o prijevozu, direktno iskoristiva ve danas u praksi. Prijevoz stvari Tradicionalno, ZOO 1978 omoguivao je naknadu stvarne atete do punog iznosa nastale atete (tj. vrijednosti stvari), poatujui na elo restitutio in integrum. To je fundamentalno na elo bilo donekle modificirano injenicom ograni enja mogunosti naknade atete po opsegu nadoknadivih ateta, tj. oateeni imatelj prava na robi mogao je tra~iti i dobiti samo naknadu stvarne atete (damnum emergens), a ne i izmakle dobiti i svih oblika neimovinske atete. ZOO 2005, prvi put u hrvatskom pravu, napuata to na elo i uvodi openito pravo prijevoznika  koji se u sporu ne uspije u prvom redu osloboditi odgovornosti dokazom pa~ljivog ponaaanja  da ograni i svoju odgovornost do odreenog iznosa. S obzirom na injenicu da konkretni iznosi u velikoj mjeri variraju izmeu razli itih prijevoznih grana, nije bilo uputno (niti mogue) optereivati taj opi propis preciznom odredbom u tom smislu, ve se odredbom ZOO samo upuuje na primjenu ograni enja iz posebnog zakona ili meunarodne konvencije. S obzirom na to da e do primjene relevantnih odredaba ZOO 2005 doi samo u slu aju da poseban zakon ne postoji, sucu u konkretnom sporu ostaje jedna mogunost, ili  airim tuma enjem  dvije mogunosti. Prva je primjena iznosa ograni enja odgovornosti prijevoznika iz meunarodnog ugovora koji ureuje pitanje ugovora o meunarodnom prijevozu u toj grani prijevoza i obvezuje RH. Ako (i samo u tom slu aju) postoje odreeni problemi s primjenom relevantnog meunarodnog ugovora ili neke njegove odredbe, moglo bi se odredbu l. 683. st. 2. ZOO 2005 tuma iti i u smislu analogne primjene odredbe posebnog zakona one grane prijevoza koje su pravna rjeaenja najsli nija onoj grani kojoj spor pripada (npr. u nedostatku zakona koji ureuje ugovor o prijevozu cestom moglo bi se posegnuti za relevantnom odredbom zakona koji ureuje ugovor o prijevozu ~eljeznicom). Ograni enje odgovornosti prijevoznika jedno je od najva~nijih na ela transportnog prava, koji slu~i medijaciji poslovnog rizika, isplativnosti poslovanja i zaatite prijevoznika koji obrtimice sklapa ugovore bez mogunosti kontrole vrijednosti i stanja robe koju preuzima na prijevoz, pa time ni krajnjih iznosa svoje odgovornosti u slu aju nastanka atete u prijevozu. To je ujedno bilo jedno od mjesta na kojem je bilo potrebno jedno (evidentno) trgova kopravno na elo uvesti u propis graanskog prava, radi dizanja kvalitete odredaba ove glave zakona i zaatite interesa prijevoznika u slu aju njihove direktne primjene, ali i radi dosljednog prepoznavanja na ela ograni ene odgovornosti i kroz opi zakon i kroz posebne zakone. S obzirom na uvoenje na ela kogentnosti odredaba o ograni enju iznosa do kojih prijevoznik odgovara za atetu, postala je nepotrebna i kontradiktorna odredba l. 671. st. 3. ZOO 1978, prema kojoj je bila  pravovaljana odredba kojom se unaprijed odreuje najviai iznos naknade, pod uvjetom da nije u o itom nerazmjeru sa atetom. Ta je odredba brisana, ali je dodana odredba u l. 683TV ( >   & ( : <  h |  "`vx|˷зз˷˷˯ h(5h h@h?^h!N h@hyF h@h,9/ haYhf76hhBh3.66 hi6 hD6 hh7U6 hc6 ha6 hhB6 h@hhBhS | hc5hx:h?^5hx:hS |5hH h@hS |3Xh$ & Fdha$gdc $dha$gd9; $dha$gd( $`a$gd$V $dha$gdx: $dha$gd Jtvx Z&LRfhJdj$`z|Z\2L绶ˮ˪˦ˮ˦ˢ˚hHhHhH6hcLhI@hIY,h-phD hc6h+hc6h!.hOh3ajhc 0JUhc jh9;0JUhch9;h)phLihn;hyF5:/=AAxByB*Y4\6\]]diuv$hdh^ha$gdO$ & Fdha$gd+ $dha$gdO $dha$gd+m. $dha$gd3a$ & Fdha$gd3a $dha$gd9;:<.d f x !!2!4!!R!X!!!!!!!""$$f%h%&&&&D'F'''(())f*h*p*r*x***P+b++޺̶̶̶̪̪hY d h^6h^h^6h^hcdhI@h-pjhYF0JUhYFhYF6h_x<jhU_ 0JUhU_ hYFjhH0JUhcLhHhH6hHh!:+, , ,,:,>,@,----..8/>/B/`//////00,122"2$22(3*3B3~33333334:5r5555555555P6j6666ĸĴӜ h+m.h+m.hdEh+m.hI@h&shhIY,hDh+h-ph-p6h0h-p h^hYFh&6hqjhvR0JUhvRjh20JUhY dh2h2h2696677d7777778888N9h9z9999::==z=z>>>\?~@@@AAB B+BGBHBTBUBVBcBdBqBwBBB^DDDJELEEEEEEEEEF F4F6F~G̼ĸjh& 0JUh;AhQR|R~RLSZSxSzSUUUUUVP̈FH؎ڎ.@xғԓ֓ؓÿû÷ÿûíé h5h=hR&h1h\xh(tjh I0JUhf1hZhh IhdEhZCJaJhdECJaJh1CJaJhdEhCJaJhCJaJhdEh=-CJaJ7ؓ2nʕ̕ΕЕҕ 24 "fh~ @F,.Ф"x뵱ƭƭƭƛƛƛhO}ejhykI0JUhughykIhw hwh.tjh.t0JUh;X h=<hYhn;h.t6 hd^E6hn;hY6hh.th-hhn;h95=̕ΕJ̮¸z*,d $dha$gdJ$ & Fdha$gdJ $dha$gdF $dha$gda[ $dha$gdY$ & Fdha$gda[$8dh^8a$gd68ȬάȮFHLL<>PVnp*`blnʴ޴(*dz޵ hjdnʸ̸04xz.fp 0:ֽ޽*h}sh:Rgha[ha[6h Lha[hFjhO}e0JU h;X h;X hugh;X hO}eJ(*,LHBz&~0dÿh^h%h:Rgjhn;0JUhn;h8pjhf(0JUh\h!h7h hh;X h*hJhn;h6hn;hJ6 h;X 6 hFhFhFjh}s0JUh}sjhF0JU1d,:LRbvxzPR(x24:<B,Tj@Jɯůŧŧţůůşŕşşşţjhle30JUhOh&hle3hle36hL8hn;hJ6 hW6 h;X 6hle3hWhYhn;h5 h;X 5hJhUSjh`0JUh;X hkh`hJ_:PR|t(f)h)))Z45 $dha$gda[ $dha$gdd$dh^a$gdd $dha$gdle3$dh^a$gdY$ & Fdha$gdJ $dha$gdJ$8dh^8a$gdY$ & Fdha$gdn;|PltBXTV $&(T` &028:r hle3h?Uh?hhrkhk>_h)hY hLh=<hOh$h&hle3M. st. 3. ZOO 2005, koja preuzima tradicionalnu formulaciju transportnih propisa i utvruje polaziani kriterij utvrivanja vrijednosti robe, prema kojoj  ...ako nije druga ije ugovoreno, vrijednost robe odreuje se prema tr~ianoj cijeni poailjke u vrijeme i mjestu predaje na prijevoz. Na tako utvreni iznos vrijednosti robe primjenjuje se pravilo o ograni enju odgovornosti, ime se dolazi do kona nog iznosa do kojeg prijevoznik odgovara. Prakti no, to zna i da kod prijevoza vrjednije robe prijevoznik ne odgovara do punog iznosa nastale atete, ve samo do iznosa predvienih kao ograni enje u posebnim propisima ili meunarodnim ugovorima, odredbe kojih se mogu analogno primijeniti putem novih odredaba ZOO 2005 o pravu prijevoznika na ograni enje odgovornosti. U ZOO 2005 uvedena je i novela u obliku prijevoznikova prava na ograni enje odgovornosti i za zakaanjenje u prijevozu stvari, u skladu s iznosima predvienim u zakonima ili meunarodnim konvencijama. I ovdje ZOO 2005 izbjegava izri ito govoriti o iznosima ograni enja te se slu~i metodom upuivanja na najbli~i propis s obzirom na meritum stvari. U konkretnom slu aju, to e zna iti ograni enje iznosa prijevoznikove odgovornosti na viaestruki iznos naknade za prijevoz koja mu je isplaena za taj posao. Naime, ograni enje iznosa odgovornosti prijevoznika za atetu koja je posljedica zakaanjenja (ato zna i daljnje atete, a ne stvarne atete na robi) u transportnom pravu je beziznimno u odnosu s ekonomskim interesom prijevoznika u tom poslu, tj. s iznosom naplaene prevoznine. Kod daljnjih ateta koje su nastale korisniku prijevoza, a da mu je pritom sama roba isporu ena intaktna (bez oateenja i gubitka), iznos koji prijevoznik mora platiti nije vezan uz vrijednost robe. Razlog za to je zaatita interesa prijevoznika, jer je rizik od kaanjenja u isporuci robe u uvjetima modernog prijevoza iznimno visok, a razlozi koji dovode do kaanjenja esto su izvan mogunosti kontrole prijevoznika (zaguaenje prometnica, grani nih prijelaza, komplikacije s carinom, nedostatnost pratee dokumentacije, mjere dr~avnih upravnih tijela itd.). Mo~e se, stoga, rei da je i ta odredba joa jedan dokaz kvalitetne recepcije transportnih na ela u ovom dijelu ZOO 2005. Prijevoz putnika i prtljage Dosadaanja formulacije odredbe l. 684 ZOO 1978, gdje je putnik imao pravo na naknadu atete nastalu oateenjem zdravlja, povredom ili smru, bez preciziranja opsega naknadive atete, proairena je i l. 697. st. 1. ZOO 2005 noveliran je u tom smislu. Pitanje opsega naknadive atete putniku jedno je od moguih izvora dvojbi i nedoumica u komparativnom transportnom pravu (domaem i meunarodnom) te je izri ito i jasno proairenje opsega naknadive atete u odredbama ZOO 2005 o ugovoru o prijevozu kvalitetan napredak, iako se mogunost naknade svih ateta po opem na elu obveznog prava restitutio ad integrum nametala kao logi no rjeaenje airim tuma enjem navedenih odredaba. Danas je, tako, prijevoznik prema ZOO 2005 du~an naknaditi svaku imovinsku, ali i neimovinsku atetu koja nastane oateenjem zdravlja, ozljedom ili smru putnika. Jasna formulacija odredbe o opsegu naknadivih ateta time osna~uje poziciju putnika prilikom ostvarivanja zahtjeva na naknadu atete. Svojevrsni kontrapunkt takvom pravu predstavlja novela ZOO 2005 u l. 697. st. 2., koja pravu putnika da od prijevoznika potra~uje svaku nastalu atetu do punog iznosa suprotstavlja pravo prijevoznika da ukupni iznos dokazane atete po putniku i putovanju ograni i do unaprijed utvrenog iznosa. Takav se pak iznos mo~e nai analognom primjenom relevantne odredbe domaeg zakona ili meunarodnog ugovora. Osim za tjelesni integritet putnika, prijevoznik odgovara i za zakaanjenje u putni kom prijevozu, pri emu  visina naknade atete ne mo~e biti viaa od one utvrene zakonom ili meunarodnim ugovorom.  Za razumijevanje odredaba ovog dijela Zakona koje se odnose na iznos ograni enja, stupanj nepa~nje koji za sobom povla i gubitak prava na ograni enje, kao i pitanje naknade za zakaanjenje s obzirom na mogunost analogne primjene konkretnih iznosa iz drugog izvora  hrvatskog zakona ili meunarodne konvencije  upuujemo na sve re eno za istu problematiku kod prijevoza stvari, supra 2. c) i. Gubitak prava na ograni enje odgovornosti Prijevoz stvari Prema odredbi l. 689 ZOO 2005,  osloboenje od odgovornosti i ograni enje iznosa naknade ne vrijede ako ovlaatena osoba doka~e da je ateta prouzro ena namjerom ili krajnjom nepa~njom prijevoznika ili njegovih pomonika. Stilizacija te odredbe u kona nom prijedlogu ZOO 2005 bila je poneato druga ija i glasila je:  Ograni enje iznosa naknade nee se primijeniti ako korisnik prijevoza doka~e da je ateta prouzro ena namjerno, ili bezobzirno i sa znanjem da bi ateta mogla nastupiti.  Te se dvije stilizacije razlikuju u dva smisla, od kojih jedan mo~e imati zna ajne prakti ne implikacije. Prvo, prijevoznik odgovara za oateenje, gubitak i zakaanjenje na temelju pretpostavljene krivnje i odnos odgovornosti uspostavlja se ve kod postojanja obi ne nepa~nje, culpa levis. Teret dokaza je na prijevozniku, i samo ako uspije s dokazom da je u konkretnom slu aju postupao pa~ljivo, i to s onom pa~njom koju ula~e svaki srednje sposoban prijevoznik u njegovoj prijevoznoj grani, izlazi iz sfere odgovornosti. Nije stoga jasno emu slu~i odredba da se prijevoznik nee moi osloboditi odgovornosti ako mu se doka~e postojanje kvalificiranog oblika krivnje, budui da je to samo po sebi jasno, jer korisnik prijevoza treba dokazivati prijevoznikovu kvalificiranu krivnju samo u vezi s gubitkom prava na ograni enje odgovornosti, na ato se odnosi ostatak odredbe, koji je ispravno stiliziran i potreban. Drugo, razvoj odredaba transportnih propisa o gubitku prava na ograni enje odgovornosti, kako u meunarodnim konvencijama tako i u nacionalnim zakonodavstvima, pokazuje napuatanje klasi nog rimskog na ela culpa lata dolo equiparatur i podizanje praga do kojeg prijevoznik odgovara ograni eno. Umjesto krajnje nepa~nje, granica za odgovornost do punog iznosa naknade atete postaje tzv. dolus eventualis, kod kojeg je prijevoznik i dalje svjestan mogunosti nastupanja atetne posljedice, ali se s njezinim nastupanjem pomirio i dalje djeluje na na in koji kona no rezultira atetom. Naime, prema na elu nemo auditur suam propriam turpitudinem allegans, prijevoznik se ne mo~e poslu~iti pravom na ograni enje odgovornosti koje atiti njegove interese ako je atetu prouzro io s tako visokim stupnjem nepa~nje da je legitimno kazniti ga ukidanjem te beneficije. Drugim rije ima, prijevoznik mo~e ograni iti odgovornost za obi nu i krajnju nepa~nju, ali ne i za namjeru (makar i najbla~i oblik, dolus eventualis). Da je tako stilizirana odredba ZOO 2005, prijevoznik bi u najveem broju slu ajeva zadr~ao pravo na ograni enje, jer u praksi korisnik prijevoza uspijeva s dokazom doloznog ponaaanja tek u vrlo malom broju slu ajeva. Ta je odredba, prema tome, evoluirala u korist prijevoznika u komparativnom transportnom pravu i smatramo da je trebalo otvoriti prostor takvom razvoju i modernizaciji te odredbe u ZOO 2005, koji u novoj stilizaciji nastoji pru~iti realno iskoristiv normativni okvir za eventualnu primjenu u praksi. To pogotovo ato su se razlozi za takvu izmjenu i normativni pomak u meunarodnoj praksi primjene tih i takvih odredaba pokazali viae nego opravdani, sa stajaliata transportne industrije, tj. prijevoznika. Naime, u sustavu zakona i meunarodnih ugovora koji izjedna avaju namjeru i krajnju nepa~nju prijevoznici u praksi bivaju vrlo lako proglaaeni krajnje nepa~ljivima u obavljanju svoje (profesionalne) djelatnosti, koja je danas postala posebno zahtjevna, kompetitivna i opasna. Slijedom toga gube pravo na ograni enje odgovornosti i odgovaraju do punog iznosa naknade atete, a da su pritom u velikom broju slu ajeva imali malo ili nimalo podataka o pravoj vrijednosti robe koju prevoze ili (kod multimodalnog prijevoza) nisu mogli svoje interese bolje zaatititi ak i kada su znali za vrijednost prevo~ene robe. Zbog toga smatramo da je ovdje propuatena prilika da se u ZOO ugradi modernija odredba, ime bi se olakaalo i preuzimanje takve stilizacije i u posebnim zakonima. Da je prihvaena stilizacija sa dolus eventualis kao granicom za gubitak prava na ograni enje, prijevozni ki bi interesi bili bolje zaatieni, a oni korisnika prijevoza ne bi bili ugro~eni, jer bi potonjem uvijek na raspolaganju stajala mogunost zaatite kvalitetnim osiguranjem robe, kao i informiranjem prijevoznika o naravi poailjke i njezinoj veoj vrijednosti (dragocjenosti, vrijednosni papiri i sl.), ato bi za sobom redovito povla ilo i veu naknadu za prijevoz. Prijevoz putnika i prtljage Prijevoznik je du~an prema ZOO 2005 naknaditi svaku imovinsku i neimovinsku atetu, kako je ograni ena zakonom ili meunarodnim ugovorom, osim ako atetu nije prouzro io namjerno ili krajnjom nepa~njom. Na~alost, ni ovdje nije usvojen prijedlog novele prema kojem bi bio usvojen standard dolus eventualis kao granice za gubitak prava na ograni enje odgovornosti prijevoznika, umjesto zadr~avanja na ela culpa lata dolo equiparatur, kao daleko nepovoljnijeg za prijevoznika u praksi (v. supra, pod 2. d) i.). S obzirom na to da je upuivanjem na materijalno transportno pravo radi utvrivanja iznosa do kojih prijevoznik odgovara za atete putnicima zapravo drasti no poviaena prijevoznikova odgovornost, smatramo loaim zadr~avanje granice gubitka prava na ograni enje na razini krajnje nepa~nje. Naime, profesionalni standard znanja i sposobnosti prijevoznika danas toliko je visok da je esto i lako mogue dokazati u konkretnom slu aju da prijevoznik, doduae, nije bio svjestan mogunosti nastupanja neke atetne posljedice niti ju je ~elio (dolus eventualis), ali je kao prosje no sposoban prijevoznik morao znati ili predvidjeti odreene okolnosti, ime bi atetu izbjegao. Takvo  spuatanje granice za gubitak prava prijevoznika na ograni enje odgovornosti u sferu krajnje nepa~nje, utvrivanje koje je u transportnim sporovima krajnje arbitrarno, smatramo preteakim za prijevoznika koji je, novim ureenjem ovog pitanja po ZOO 2005, ve iznimno eksponiran u odgovornosti za atetu. ZAKLJU AK Odredbe o ugovoru o prijevozu zadr~ane su u strukturi ZOO 2005 zbog poatovanja na ela monizma, na kojem tradicionalno po iva hrvatsko obvezno pravo. Prema tom na elu, jednim se propisom graanskog prava ureuju svi va~niji ugovori, bez obzira na to tko su subjekti tih pravnih poslova (fizi ke ili pravne osobe, graani ili trgovci), na kojim na elima takvi poslovi po ivaju i koji standardi u pravnom i gospodarskom prometu za njih vrijede. Ugovor o prijevozu, kao naplatan pravni posao, klasi an je trgova kopravni posao koji obrtimice obavljaju gospodarski subjekti radi generiranja dobiti. Vrlo visoki profesionalni standardi u toj industriji, slo~enost izvraenja prijevoznog posla u raznim prijevoznim granama i specifi nosti prijevoznih grana meusobno, te slijedom toga posebni transportno-pravni instituti vezani uz odgovornost prijevoznika za atete u razli itim granama prijevoza, inili su posao izrade openitih odredaba o ugovoru o prijevozu u ZOO 2005 kao lex generalis vrlo teakim. ZOO 2005 predvia primjenu tih odredaba tek kada i ako nema lex specialis za pojedinu granu prijevoza, ato se esto uzima kao argument za potpunu marginalizaciju tih odredaba i njihova zna enja za praksu. Ipak, stanje u hrvatskom cestovnom pravu od 1991. naovamo derogira takav argument. Zbog nepostojanja posebnog propisa o ugovorima o prijevozu u cestovnom prometu (osim u periodu 1998.-2002.), za sporove iz ugovora o prijevozu cestom unutar Hrvatske primjenjivale su se (sad derogirane) odredbe ZOO 1978. Time je kreirana situacija u kojoj je ZOO kao propis utemeljen na na elima graanskog prava sve viae percipiran kao izvor prava za ugovore o prijevozu (cestom), materiju tradicionalno ureenu transportnim propisima rjeaenja kojih imaju drugi ratio. Takva se situacija nastojala donekle ispraviti uvoenjem novela vezanih uz najva~nije institute odgovornosti prijevoznika za atetu u ZOO 2005, poatujui pritom narav tih odredaba, koje moraju ostati openite i primjenjive na sve grane prijevoza. Nove odredbe ZOO 2005 o odgovornosti prijevoznika za robu i putnike danas su kogentne naravi, za razliku od prete~ite dispozitivnosti istih odredaba ZOO 1978, ato je jedna od novela uvedenih po uzoru na transportne propise. Temelj odgovornosti prijevoznika za gubitak i oateenje na robi ubla~en je do odgovornosti na temelju pretpostavljene krivnje. Razlog za to nalazi se u injenici da u taj opi propis nisu mogli ui instituti transportnog prava karakteristi ni za pojedine grane prijevoza (cestovni, ~eljezni ki) koji drasti no ubla~avaju strogu kauzalnu odgovornost prijevoznika, poput posebnih opasnosti. S obzirom na to da u tri od pet prijevoznih grana prijevoznik odgovara na temelju pretpostavljene krivnje u domaem prijevozu robe, a da u ostalima kauzalna odgovornost biva ubla~ena do te mjere da se i ne mo~e govoriti o klasi noj objektivnoj odgovornosti, te su injenice govorile u prilog takvom rjeaenju. U prijevozu putnika zadr~ano je na elo objektivne odgovornosti s dva egzoneracijska razloga, s obzirom na postignuti standard zaatite i prava putnika kao potroaa a u prijevozu, kao i daljnji trend ja anja te zaatite u komparativnom pravu. Za prtljagu predanu na prijevoz prijevoznik odgovara kao i za robu u prijevozu, tj. prema na elu pretpostavljene krivnje, dok za ru nu prtljagu prijevoznik odgovara po na elu dokazane krivnje, ato takoer prati rjeaenja iz transportnopravnih propisa. Va~na novela ZOO 2005 jest i uvoenje na ela ograni ene odgovornosti prijevoznika za atetu upuivanjem na primjenu iznosa ograni enja iz posebnih propisa i meunarodnih ugovora. To e u praksi zna iti mogunost primjene odredbe posebnog zakona najbli~e prijevozne grane ili relevantne odredbe meunarodnog ugovora one grane prijevoza o kojoj se vodi spor. Va~no je pritom uo iti da se meunarodni ugovori koji obvezuju RH i ureuju ugovor o prijevozu u razli itim prijevoznim granama primjenjuju isklju ivo na meunarodni prijevoz, a domai zakoni s istom tematikom ureuju prijevoz unutar RH. Prema tome, u sporu na naknadu atete iz npr. ugovora o prijevozu cestom unutar Hrvatske (za koji trenuta no ne postoji posebni domai propis) nee se moi direktno primijeniti meunarodna konvencija, ve samo posredno i analogijom, primjenom nove odredbe l. 683. st. 2. ZOO 2005 koja upuuje na materijalno transportno pravo, i to u slu aju da sud odlu i u korist analogne primjene meunarodne konvencije, a ne posebnog domaeg propisa druge prijevozne grane. Odgovornost prijevoznika za tjelesni integritet putnika u prijevozu znatno je novelirana izri itim navoenjem opsega atete za koje prijevoznik odgovara. On tako odgovara za svaku imovinsku i neimovinsku atetu koja nastane putniku tijekom prijevoza, ali do iznosa predvienog zakonom ili meunarodnim ugovorom. Prijevozniku je time kreirano pravo na ograni enje njegove odgovornosti za atetu za pojedinu poailjku ili putnika i prtljagu za pojedino putovanje do iznosa predvienih u transportnim propisima, bez obzira na to ato je u konkretnom sporu ukupno dokazana ateta viaa. Takvo pravo na ograni enje najkorisnije je u robnom prijevozu, kod prijevoza vrjednijih tereta te kod ateta zbog smrti ili tjelesne povrede veeg broja putnika, gdje zahtjevi na naknadu ukupne imovinske atete (naro ito npr. do~ivotna renta, kumulirana s ostalim atetama) i neimovinske atete mogu dosegnuti iznimno visoke iznose i lako dovesti do ste aja prijevoznika. Korisnost uvoenja instituta ograni enja odgovornosti prijevoznika zapravo e za prijevoznike biti vidljiva u  nadamo se  povoljnijim uvjetima osiguranja odgovornosti iz profesionalne djelatnosti, s obzirom na injenicu da bi fiksiranje maksimalne osigurane svote, uz postojee metode izra una, moglo utjecati na povoljnije premije osiguranja, a time u kona nici i jefitiniji prijevoz. Posebno je ureena i odgovornost prijevoznika za zakaanjenje u prijevozu robe i putnika, s definiranjem pojma zakaanjenja u prijevozu robe, ato je takoer kvalitativni pomak i korisno rjeaenje za praksu. Nadalje, odgovornost prijevoznika za zakaanjenje takoer je ograni ena, uz preuzimanje standardne formulacije upuivanja na transportne propise za iznos ograni enja. To e, u kona nici, zna iti ograni enje u odnosu na prevozninu ili vozarinu, kao ato je uobi ajeno u transportnom pravu, s obzirom na neusporedivo vei rizik i izlo~enost prijevoznika takvoj odgovornosti. Gubitak prava prijevoznika na ograni enje odgovornosti prema novom ZOO 2005 nastupa, kao i prema ZOO 1978, ve kod krajnje nepa~nje, koja je time izjedna ena s namjerom. S obzirom na visok standard profesionalne pa~nje i znanja koji se danas u transportnoj industriji tra~i od prijevoznika, lak je dokaz postojanja krajnje nepa~nje, i time gubitak prava prijevoznika na ograni enje. Promatrano u svjetlu uvoenja visokih iznosa do kojih prijevoznik danas putem odredaba ZOO 2005 odgovara za atetu, upitno je nije li takvo dodatno ote~avanje njegova polo~aja ipak trebalo izbjei. S druge strane, predlo~eno uvoenje dolus eventualis u ZOO (airoko prihvaenog u transportnim propisima) naruailo bi cjelinu tog propisa graanskog prava, s obzirom na openito prihvaanje standarda culpa lata dolo equiparatur u ostatku ZOO 2005. Predlo~ene, i prihvaene, novele ugovora o prijevozu u ZOO 2005 tako predstavljaju kompromis i umjetnost mogueg u situaciji organizacije hrvatskog obveznog prava na na elu monizma, s jedne strane, i krupnih normativnih problema u hrvatskom transportnom pravu i sudskoj praksi, s druge strane. Izmjenama se nastojalo pomoi oateenicima, ali i prijevoznicima, da ostvare svoje legitimne interese iz ugovora o prijevozu u slu aju (realno mogue) primjene tih odredaba u praksi, zadr~avajui pritom njihovu osnovnu karakteristiku kao lex generalis. Ipak, valja shvatiti da su uvjeti realizacije pravnog posla ugovora o prijevozu, koji izvraava profesionalni prijevoznik kao trgovac, davno nadrasli openite formulacije i airoke zone odgovornosti graanskog prava i njegovih na ela prilagoenih graanstvu. Odredbe ZOO o ugovoru o prijevozu moraju biti precizne i sadr~avati institute transportnog prava kako bi uope bile iskoristive u praksi. A iskoristive u praksi moraju biti s obzirom na vrlo ozbiljan pad kvalitete nacionalnog transportnog zakonodavstva u nekim granama. Slijedom toga, ini se opravdanim ponovo razmotriti staro, mo~da ve zaboravljeno pitanje: treba li nam u Hrvatskoj ipak Trgova ki zakonik i ureenje nekih obveznih odnosa s distinkcijom subjekata koji u njima sudjeluju? SA}ETAK Odredbe odsjeka 14. novog Zakona o obveznim odnosima iz 2005. o ugovoru o prijevozu sadr~avaju viae zna ajnih novela, kojima se u taj propis graanskog prava prvi put uvode neki temeljni instituti transportnog prava. Najva~nije su novine kogentnost odredaba o odgovornosti prijevoznika, uvoenje na ela pretpostavljene krivnje za odgovornost prijevoznika za atetu na robi i mogunost primjene odredaba o ograni enju odgovornosti prijevoznika analognom primjenom relevantnog meunarodnog ugovora ili posebnog domaeg propisa druge grane prijevoza bliske onoj o kojoj se vodi spor. Nadalje, opseg ateta za koje prijevoznik odgovara u slu aju povrede tjelesnog integriteta putnika obuhvaa imovinske i neimovinske atete, ali do unaprijed ograni enog iznosa predvienog transportnim propisom. S obzirom na pravnu prazninu u hrvatskom transportnom zakonodavstvu, koja je dovela do primjene odredaba ZOO u praksi i problema koji su time nastali, polemizira se prihvatljivost postojeeg na ela monizma s obzirom na problematiku ugovora o prijevozu kao sofisticiranog trgova kopravnog posla. Razmatra se mogunost intermodalne unifikacije prava viae grana prijevoza uz uvoenje na ela dualizma za ugovor o prijevozu, tj. posebno ureenje ugovora o prijevozu kao trgova kopravnog posla izvan propisa graanskog prava. *  Zakon o obveznim odnosima, Sl. l. SFRJ 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, NN 53/91, 73/91.  Zakon o obveznim odnosima, NN 35/05.  Gesetz zur Neuregelung des Fracht-, Speditions- und Lagerrechts, poznatiji kao Transportrechtsreformgesetz, vom 25. Juni 1998, Bundesgesetzblatt, 1998, Teil I, Seite 1588.  Handelsgesetzbuch vom 10. Mai 1897, RGBl. Seite 219.  Kompletan prikaz te reforme, njezinih razloga i sadr~aja TRG-a v. Bija~i, R.: Reforma njema kog transportnog prava iz 1998. godine, Pravnik, 1/2006., str. 23 i dalje.  U nastavku iste odredbe navodi se:  Ako narav ili veli ina poduzea ne zahtijevaju organizaciju trgova kog poslovanja te ako tvrtka nije uvedena u Trgova ki registar u skladu s stavkom 2, na prijevozni posao e se primijeniti odredbe prvog poglavlja etvrte knjige, osim odredaba 348.-350. kao supsidijarni izvor prava. Detaljnije o toj odredbi v. Basedow, J. (rdg.): Mnchener Kommentar zum Handelsgestzbuch, Band 7a, Aktualisierungsband zum Transportrecht, Verlag C.H. Beck/Verlag Vahlen, Mnchen, 2000., str. 16.  Ibid.  Na elo monizma prihvaeno je ve u ZOO 1978. Tako Konstantinovi ve 1969. isti e:  Tekstovima ove skice za Zakonik o obligacijama i ugovorima obuhvaeni su kako obvezni odnosi opeg graanskog prava, tako i obvezni odnosi trgova kog prava. Ali, kada je priroda stvari zahtijevala da se odreeno pravilo ograni i na neke od tih odnosa, onda je to u tekstu posebno istaknuto. Konstantinovi, M.: Obligacije i ugovori, Skica za Zakonik o obligacijama i ugovorima, drugo izdanje, Savremena administracija, Beograd 1969, str. 7. Perovi-Stojanovi, u Komentaru ZOO 1978 vezanom uz ugovor o prodaji, o tom na elu ka~u:  Koncept jedinstvenog reguliranja obveza i ugovora graanskog prava i trgova kog prava, na kome se zasniva Zakon o obveznim odnosima primijenjen je i kod reguliranja ugovora o prodaji. Utvrena su jedinstvena pravila za ugovore o prodaji izmeu druatvenih pravnih osoba, izmeu ovih i graana-potroaa a, izmeu samih graana, kao i prodaja sa stranim elementom (meunarodna prodaja). Jedinstveno reguliranje ovih razli itih prodaja, koje to nisu samo zbog razli itosti u naravi prodavaoca i kupca, nego i zbog specifi nosti graanskog, privrednog i meunarodnog prometa, imalo je za posljedicu da su zakonska pravila u na elu dovoljna, ali da e za pojedine prodaje, naro ito u trgova kom prometu, biti potrebna izvjesna dopunska pravila, koja odgovaraju potrebama i zahtjevima trgova kog prometa. Perovi, S.  Stojanovi, D.: Komentar Zakona o obligacionim odnosima, knjiga druga, Kulturni centar Gornji Milanovac  Pravni fakultet Kragujevac, 1980., str. 7-8.  Nizozemski Nieuw Burgerlijk Wetboek. Vei dio odredaba knjige 8. o prijevozu stupio je na snagu 1. travnja 1991. (Ope odredbe, Pomorsko pravo, Pravo unutraanje plovidbe i Cestovno pravo). Rad na izradi tih odredaba zapo eo je ve 1961. Prijevod i detaljnije v. Haanappel, P.P.C.- Mackaay, E.: New Netherlands Civil Code, Book 8, Means of Traffic and Transport  Nouveau Code civil nerlandais, Livre 8, Des Moyens de transport et du transport, Kluwer, The Hague  London, 1995.  Ibid., str. XVIII.  Gavella, N.: Graanskopravni sadr~aji u hrvatskom pravnom sustavu i njihova primjena, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 51/2001., str. 1269. Detaljnije o zna enju i potrebi stvaranja hrvatskog graanskog zakonika i uspostavi graanskopravnog poretka na pravilima OGZ-a v. Gavella, N.: Graansko pravo u Hrvatskoj i kontinentalnoeuropski pravni krug  u povodu 140. godianjice stupanja na snagu OGZ u Hrvatskoj, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 43/1993., str. 335-375; Gavella, N.: Teze za izradu hrvatskog graanskog zakonika, Zakonitost, br. 5/1992., str. 751-760; Gavella, N.: Kome treba graanski zakonik, Tvrtka, 4/1996, str. 7-9.  Autoricu napisa pozvao je voditelj Radne skupine da predlo~i izmjene i dopune odredaba o ugovoru o prijevozu, od kojih je dio predlo~enih izmjena usvojen i prihvaen kao kona an tekst ZOO 2005.  Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, NN 36/98.  l. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, NN 83/02. Sekundarno zakonodavstvo EU uope ne ureuje pitanje materijalnog cestovnog prava, ve je ono ureeno nacionalnim pravima dr~ava lanica EU.  l. 665. ZOO 2005.  Arg. za domai prijevoz: l. 2. Zakona o ugovorima o prijevozu u ~eljezni kom prometu (ZUP}P), NN 87/96, l. 2. st. 2. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zra nom prometu (ZOSOZP), NN 132/98, l. 572. st. 1. Pomorskog zakonika, NN 181/2004 (relativna kogentnost). Arg. za meunarodni prijevoz: l. 41. Konvencije o ugovoru za meunarodni prijevoz cestom (CMR), Sl. l. FNRJ  MU 11/58, l. 23. Konvencije o ugovoru o meunarodnom prijevozu putnika i prtljage cestom (CVR), NN-MU 12/93, l. 5. Jedinstvenih pravila o ugovoru o meunarodnom prijevozu putnika ~eljeznicom (CIV- Dodatak A COTIF 1999) i l. 5. Jedinstvenih pravila o ugovoru o meunarodnom prijevozu robe ~eljeznicom (CIM  Dodatak B COTIF 1999), l. 23. Konvencije o izjedna avanju nekih pravila o meunarodnom prijevozu zrakom (Varaavska konvencija 1929.), Odluka o (& ) sukcesiji, NN-MU 3/95., l. 3. st. 8. Konvencije o izjedna avanju nekih pravila o teretnici iz 1924. (Haaka pravila), Odluka o proglaaenju Zakona o potvrivanju Protokola iz 1968. i Protokola iz 1979. o izmjeni Meunarodne konvencije za izjedna avanje nekih pravila o teretnici iz 1924, NN-MU 3/95. Iznimka od pravila kogentnosti odredaba o odgovornosti prijevoznika je materijalno pravo domaeg cestovnog prijevoza, gdje danas viae nema lex specialis, no kad je takav propis postojao (u periodu 1998.-2002.), u njemu nije bilo odredbe o kogentnosti (dijela) odredaba o odgovornosti.  Ta je odredba glasila:  Prijevoznik odgovara za gubitak ili oateenje poailjke koji bi se dogodili od asa preuzimanja do njezine predaje, osim ako su uzrokovani radnjom ovlaatene osobe, svojstvima poailjke ili stranim uzrocima koji se nisu mogli predvidjeti, ni izbjei ili otkloniti.  HGB 425., 427. i 431.  Pomorsko je pravo izmeu svih transportnih grana u Hrvatskoj tradicionalno najkvalitetnije normirano te se zato o potrebi primjene odredaba ZOO na tu granu prijevoza govori kao o pukoj teorijskoj kategoriji.  Ta je odredba stilizirana prema uzoru na l. 19. CMR-a.  Prema l. 687. st. 1. ZOO 2005.,  Prijevoznik je du~an ovlaateniku naknaditi atetu zbog zakaanjenja u visini odreenoj zakonom ili meunarodnim ugovorom, osim ako doka~e da je do zakaanjenja doalo bez njegove krivnje. Iz toga slijedi da prijevoznik koji uspije s dokazom pa~ljivog ponaaanja izlazi iz sfere odgovornosti za atetu zbog zakaanjenja.  Arg. l. 17. u vezi s l. 16. ZUP}P, l. 26. CIV  Dodatak A COTIF 1999., l. 11. CVR. Vrlo zna ajan i zanimljiv razvoj zaatite prava putnika u odnosu na odgovornost prijevoznika dogodio se krajem 20. st. u zra nom pravu, vrhunac kojeg predstavlja usvajanje Konvencije za izjedna avanje nekih pravila u meunarodnom zra nom prijevozu iz 1999. (Montrealska konvencija) koja je stupila na snagu za zemlje stranke 2003. Na~alost, Republika Hrvatska nije ratificirala tu va~nu konvenciju te stoga ovdje ne govorimo o hrvatskom pozitivnom zra nom pravu. U toj se konvenciji odgovornost prijevoznika za tjelesne povrede i smrt definira u l. 21. u dva  sloja , tzv.  two-tier liability sustavom. Prijevoznik tako odgovara objektivno do iznosa od 100.000 posebnih prava vu enja (SDR), dok preko tog iznosa odgovara po na elu pretpostavljene krivnje za puni iznos nastale atete, osim ako ne doka~e da je jedini uzrok atete nepa~nja ili druga protupravna radnja ili propust tree osobe. Takav  two-tier sustav zaatite prava putnika do vrlo visokih iznosa preuzima i Protokol iz 2002. o izmjenama Atenske konvencije o prijevozu putnika i njihove prtljage morem iz 1974. u l. 4., prema kojem prijevoznik za atete koje su posljedica pomorske nezgode odgovara objektivno do 250 000 SDR, a preko tog iznosa po na elu pretpostavljene krivnje. Taj protokol nije joa stupio na snagu na meunarodnoj razini, pa o njemu govorimo kao o izvoru de lege ferenda, no svakako predstavlja znakoviti trend. Detaljnije v. Marin, J.: Ugovori o prijevozu putnika i prtljage morem, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 2005. Za prijevod Montrealske konvencije v. Filipovi, V.- Radionov Radenkovi, N.: Konvencija za izjedna avanje nekih pravila u meunarodnom zra nom prijevozu, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu br. 1/2004., str. 203-224.  l. 698. st. 2. ZOO 2005.  l. 696. st. 3. ZOO 2005, l. 683. st. 2. ZOO 1978.  l. 683. st. 2. ZOO 2005, prema kojem  prijevoznik za atetu odgovara do iznosa odreenog zakonom ili meunarodnim ugovorom.  l. 687. st. 1. ZOO 2005.  Ako je do primjene odredaba ZOO 2005 doalo zbog nepostojanja domaeg zakona kao lex specialis, valjalo bi primijeniti meunarodni ugovor.  l. 696. st. 3. ZOO 2005.  Gorenc i dr.: Komentar Zakona o obveznim odnosima, RRiF-plus, Zagreb 2005., str. 1028.  l. 684. ZOO 2005.  l. 697. st. 2. ZOO 2005.     PAGE  PAGE 1 &,.BNfnxZ4#r#2%4%&''''((d)f)h)j))*** +&++<,,,,-@-F-|-~-0.\..|/////$0(0>2|2:4B4D4T4¾羫竛hBoNhAXh~ih~i6h~ihqhd5 h}nDhdhdhJhle3 hLhLh}nDh$jhk0JUhkhL h$hL h$h$ h$hk>>"?(?p???û嫧hYhY6h,- h)ph)ph&6h)Ph)phJh'hv_hYh|QhJ5h|Qh5 hL5 hNh8UhNh8U6ha[jh8U0JUhLh8Uh~ihBoNjhBoN0JU2599V9X9x9z9>pDM[[[[~g $dha$gdyv$ & Fdha$gdyv $dha$gd' $dha$gd^D $dha$gdY$ & Fdha$gdJ$8dh^8a$gdY$ & Fdha$gdJ $dha$gda[ $dha$gd8U???@@@@"A^ABBBBCCD&DnDpDEF F@FrGGBHHHII IIIIJBJDJJJ&LFLMMN$OzOVPPPRRSSBTTTTº§Ÿ˜񐔐h|&h/HhY ht+gh^Dht+gh^D6hLh^DB*ph hrh^Dhrh^D6h^Dh)Ph)P6hO ht+ght+ghkYh I6h,-ht+ghSDh Ih)Pjht+g0JU7TxUUVVJVNV.W`WW:XZXXY[[[[[[[\$\&\>\B\P\\\\\\\x]z]|]]]&^F^ _B_________bbcc dǿ˻ñǭhPh`h`h]o6h]oh]o6h h]ojh]o0JUhh&h|Qhmhh' ht+ght+gjhyv0JUhyvh^Dh^D6h^Dht+ghYh/H6 d*d e"e4e6eff|g~gggggg(h*hi.jXjtjjk,kjk|kkkkllnn*oDoooooppppqfrhrrrtrrr6sssBtttu&u>uHuvvvv6wȼȼȸ︴ﴸﴨhZhZ6hVhZhhNuhNu6hh7UhNuhLihhLC5hh 5h hLC h]ohyvhPhhh6@~ggggg8wBfܟJNHft$dh`a$gdy6$dh`a$gdaY $dha$gd $dha$gdLC6w8wwwwrxxxxyyyFzHz{,|2||}R}~8~J~L~@Bx|Ƃăvp|~ԌR``̏؏02<~hJh&6h{EhchAh=<hhh+ hPhPhVhNVhZhPhahhbEhI~<>df46np6V|ڟܟZdDF hjΣޣʤ̤>|Pjv "46ªн haYhaYhfuhh5haY hg}hg}h0Tha'Sha'S6ha'Shhhg}6hg}hg}6hchg}hhhhPhtAª̪\^ثޫn:°fԱ,jܲ2RHJNPHJfhtv̽ڽ(6FZtv46ŽŽhDNhk>_6 hI@hk>_jhk>_0JUhk>_ haYhy6h.h0Th&h:h haYhaYhPJ<Lhlfpz|&x^*ln:<vxJLtvr h2hk>_ h8@hk>_ hhk>_ hk>_6 h hk>_h& hk>_6jhk>_0JU hI@hk>_hk>_Kl:vJvPhR|gdt+ggdF gdZgd,Kgd& gd+m.rtvxPRhjRT|~ľľľijľ֬ haYhy6h]60JmHnHu hk>_0Jjhk>_0JUjhUhhBoNhk>_6jhk>_0JU h hk>_hk>_hqbFhk>_6.$dh`a$gdy6h]hgd"h &`#$gdRc,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List>@> MpN Footnote TextCJaJ@&@@ MpNFootnote ReferenceH*4@4 4bHeader  p#4 @"4 "hFooter  p#.)@1. "h Page NumberHBH 0m Balloon TextCJOJQJ^JaJ6U@Q6 AX Hyperlink >*B*phFV@aF AXFollowedHyperlink >*B* ph;2 &K+/y/2?HOU\\aaCejavĀ^mV X-dK , A Wxh!2!h!!"""##5#8#,FGH|}~~@DEFxy(!*"***06^7_7`77777:>EEFFFFFG~LOOmShXY\]]]aa9def/f0fffgghAnquM{N{j{k{ǀEFVW҈pqYZ[ef6M># Pj7U'a'Nj 00000000000000000 0 0 000 000000 00000 0000000 00 0`700000 0`7000 0E000000000 0E000000 0`7000 0f0000000 0f00000 0`70 0000000 000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0005#@0I00@0I00@0I00@0I00@0@0@0@0@0@0I00,FGH|}~~@DEFxy(!*"***06^7_7`77777:>EEFFFFFG~LOOmShXY\]]]aa9def/f0fffgghAnquM{N{j{k{ǀEFVW҈qY[ef6M># j7U'a'00000000000000000 0 0 000@ 000000 00000 0000000 00 0b700000 0b7000 0E000000000 0E000000 0b7000 0f0000000 0f00000 0b70 00000K0^0_tI0^0I0^00K0b0cI0b0I0b00000 0K00K00I00@I00I00K00K00qI00I00@0K00I0 0I0 0AF6I00I00I00@~XXnPXnK00 00 $$$'+6~GjYCEI[\mE%()2589Bmq~cd - ? s & ' j   2 4 < = H I Q R 0 G Y Z n ~ $,.MNnp67AVat p<DEML[deir{ +ar~ !(6bdILMVIU!!!" """"?"K"##|$$\%i%`)e)))))"*-*p*s*t*}******M,W,----////P0S0T0]00001"1u11111111111112(2/212@2X2222 3333344,4J4t4v44444444555*5D5I5J55555q666666662737S7T7]7777777777I8t8u8~88885:7:i:q:@;l;;;;;;;==>#>{>>>> ? ?"?'?E???#@/@@A$A-A2AOAPAAAZBjBCCOCPC\CCCCCCCCDDDDEEEFmFnFFFFG GGGGGG G8G9GNGGGHHIH]HHHHHYIiIKKKKKKKKoLLLLN9NfNNNNOOSOvOOOOOQRRR R!R"R+RSRRRRWSmStSvSSSSSSS"T4T%U@UFUHULUMUUUUUUU:VKVgVmVuVwVVVVVVVVVVW6WOWWWX XXX.XOXhXwXXXXYYYZZZZ]]]Q]\]c]e]] ^^^_!_K`L`f`h````,aFaaaaNb^bwbbc+cccddddddd e e0eKeXeYeeeeeef/f0ffffgggg=ggghhhhhhhhhi,i-i,j.jHjWjjjjj"k8kSkdkrkkkl_lllqllllllllllZmhmmmmYngnrnnnnn(o}oooooooopppppppqq'q1q8qCqLqqqqr.r0r[rirrrrrrrr2sHsssst$t%tJtuuuuuvvavxxxxzz`{j{k{|0|2|3|7|9|||||| }0}}}}}~~~o~p~~tv +D\w܃݃)Mbr1Iq@X]l:;Sڇш҈׈وƉceՊ֊*./67;<DEQRZdl !D^|ΐn~Ǒ,Sbǒdem VXbɕ;=npsx~8@[jv/23<9>#58 (2ŵX]^bcghs̷طƿֿ[]@FGJKV"%69@B,39<@IJSTWXhjnsVdels}'(/%,6AHLV[_fw~}DY,.lnpst~ KM qsPR /G+>?OUW'RTik $9;PSVYZ^_hMOVZ[b089C')+24678Od!PRlruw +,EH{~}?@CFwy(( *"***0066]7`77777::>>EEFFFFFG}L~LOOOOlSmSgXhXYY\]]]aaaa8d9def.f0fffgghh@nAnqquuL{N{i{k{ƀǀDFUWш҈oqX[df56 LM=@"% ORil~69TW&)`c&)MPil FF""'');7;eegogooooo*+45OOX[ddtuޜߜޝߝ<<ef͟Οӟԟ|}'-zzVV]`ȨȨtv!"CJiixxhh 89 45QRpqtz<=NOy XX$%@@HIϿϿ>@@67j/05677BCJKT'''.0OPooRY2; }E4O4v0p]96F%#Q\^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh hh^h`o(hH.h 88^8`o(hH) L^`LhH.   ^ `hH.   ^ `hH. xLx^x`LhH. HH^H`hH. ^`hH. L^`LhH.h ^`o(hH. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h hh^h`o(hH. 88^8`hH. L^`LhH.   ^ `hH.   ^ `hH. xLx^x`LhH. HH^H`hH. ^`hH. L^`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH;%#QRY}E]94v0xmSbobaN@n,KKDYF & @H U_   ;X )+-p2OAX ^Gf5k-/9xL&6Y3`h0c } 16!#[z%R&|&)w'f(_J_v_3a~a4b!Vb5cccY deO}e<4fQ@ft+g:Rg"h~ijwHj>krk0mlmqmZUnzn]o/st(tjst_v\xs{S |sT}]}2HJ@MIOt_Ia' L,o$:3-ahkY$Y yvn`I0%FEiNuvR.t^9;cd8UCO&s'SDhB]6_^o<LRc|)X-n;fueaX~w NLidnO`iz!yF 27ugz!.g}c 9M\8p"mfcP :k\,-E(I@|QH}s)p|y-a[DVrM$Vg^(YtJ &7=? A~UIdmWUrb.2O}L+/Hqq3Eb!jjx:Ap;Ow% Vk(2= 0_ @4ً  "#%)*+18:;>?GHINORSTVWXZ[]_`adeglnpqrPP P PPPPPPP P&P*P,P:P@PDPFPHPLPNPRPZP\P^PjPxP|P~PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma?5 z Courier New;Wingdings"1GS&GS&3b]b]4d]]2QHP ?S |2ProfNikoleta Radionov nradionov$      Oh+'0   @ L X dpxProfNikoleta RadionovNormal nradionov2Microsoft Office Word@@O@ *%;@ *%;՜.+,0 hp  Pravni fakultet u Zagrebu]b] Prof Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOQRSTUVWYZ[\]^_dRoot Entry F`E%;fData  1Table'tWordDocument.SummaryInformation(PDocumentSummaryInformation8XCompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q