Naslov
Implantati u bolesnika liječenih bifosfonatima: da, ne i kada?
(Implants in Patients on Bisphosphonate Therapy: Yes, No, When?)

Autori
Brajdić, Davor ; Macan, Darko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Sažeci 2. kongresa hrvatskoga društva za dentalnu implantologiju. Acta Stomatologica Croatica 2008 ; 42(1): 94-111 / Macan, Darko - Zagreb : Stomatolški fakultet Sveučilišta u Zagrebu ; Hrvatsko stomatološko društvo Hrvatskog liječničkog zbora, 2008

Skup
2. Kongres hrvatskoga društva za dentalnu implantologiju

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 18.10.2007. - 20.10.2007

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
nekroza kosti; bisfosfonati; bolesti čeljusti; implantologija; dentalna; endosealna; zubni usadak
(Bisphosphonates; Jaw Diseases; Osteonecrosis)

Sažetak
Bifosfonati se koriste za liječenje Pagetove bolesti, liječenje i prevenciju postmenopauzalne, senilne i kortikosteroidima uzrokovane osteoporoze te hiperkalcemije izazvane osteolizom kod mnogobrojnih malignih bolesti kao što su multipli mijelom te karcinomi pluća, prostate i dojke. Unatoč mnogim popratnim pojavama, prema posljednjim istraživanjima ta skupina lijekova sve više obećava u proširenju terapijskih indikacija. Njihov utjecaj na čeljusti može biti kontradiktoran u obliku popratnih pojava koje su posljedica njihova antiangiogenetskog i apoptotičkog djelovanja na keratinocite. Apoptoza osteoklasta na molekularnoj razini u koje ulaze tijekom osteoklastične aktivnosti, smanjuje koštanu pregradnju. Molekule bifosfonata inkorporiraju se u hidroksilapatitni matriks rezultirajući promjenom koštane mikrostrukture te usporavaju rast i otapanje koštanih minerala. Osteoblastična aktivnost pritom ostaje sačuvana, pa se stvara povećana koštana masa. Takve se promjene događaju u svim kostima, ali zbog specifičnosti čeljusnih kostiju koje su više prokrvljene od ostalih, njihove povećane dnevne aktivnosti i prisutnosti zuba oko kojih se češće događa koštana pregradnja, podložnije su nagomilavanju većih koncentracije lijeka i većoj incidenciji popratnih pojava. Popratna pojava u obliku osteonekroze najčešće je posljedica traumatizacije mekog i koštanog tkiva, bilo stranim tijelom ili protetskim radom, invazivnim stomatološkim zahvatom, a najčešće ekstrakcijom zuba. Rizik za razvoj komplikacija u obliku avaskularne nekroze sluznice i osteonekroze veći je kod potentnijih bifosfonata koji se ordiniraju parenteralno: Aredia (pamidronat-dinatrij) i Zometa (zoledronat), a manji je kod peroralnih: Pleostat (etidronat-dinatrij), Fosamax (alendronat-natrij), Actonel (risedronate) i Bonefos (klodronat-dinatrij). Rizik za razvoj popratnih pojava u korelaciji je s dušičnim lancima u sastavu lijeka, kumulativnim učincima doze lijeka, vremenom trajanja terapije, prisustvom medicinskog i dentalnog komorbiditeta, kemoterapijom te izvođenjem invazivnih stomatoloških zahvata. Invazivni stomatološki zahvati preporučuju se najmanje mjesec dana prije početka terapije. Tijekom terapije preporučuje se izbjegavati invazivne zahvate na čeljustima, osim u određenim uvjetima ovisno o indikaciji za zahvat u odnosu na vrstu i trajanje te indikacijama za liječenje bifosfonatima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Dentalna medicina

POVEZANOST RADA