Naslov
Sposobnost adherencije i hemaglutinacije sojeva Staphylococcus saprophyticus u uvjetima in vitro
(In vitro adherence and hemagglutination ability of Staphylococcus saprophyticus strains)

Autori
Leskovar, Vladimira ; Vraneš, Jasmina ; Ljubin-Sternak, Sunčanica ; Mlinarić-Džepina, Ana ; Zvirotić, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka 10. simpozija o spolnoprenosivim bolestima i urogenitalnim infekcijama / - , 2008, 36-37

Skup
10. Simpozij o spolnoprenosivim bolestima i urogenitalnim infekcijama. Simpozij Slavka Schoenwalda

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 07.03.2008. - 10.03.2008

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Staphylococcus saprophyticus; infekcije mokraćnog sustava; patogeneza; adherencija
(Staphylococcus saprophyticus; urinary tract infections; pathogenesis; adherence)

Sažetak
Uvod: Staphylococcus saprophyticus je važan uzročnik infekcija mokraćnog sustava (IMS) mladih žena, posebice u kasno ljeto i ranu jesen. U patogenezi IMS se kao prvi korak, a ujedno i važan čimbenik virulencije, ističe sposobnost adherencije mikroorganizama na površinu epitelnih stanica mokraćnog sustava. Bakterijsku adherenciju posreduju adhezini. Neki bakterijskih adhezini, osim što omogućuju adherenciju na specifična tkiva domaćina ili kulturu stanica, imaju i funkciju hemaglutinina. S. saprophyticus aglutinira ovčje eritrocite, adherira na odljuštene stanice urotrakta i i različite stanične kulture, uzrokuje IMS na animalnim modelima, no način adherencije ovog uropatogena na sluznicu mokraćnog sustava je za sada još uvijek nepoznat. Cilj istraživanja: Ciljevi ovog istraživanja su bili utvrditi sposobnost adherencije ukupno 60 sojeva S. saprophyticus izoliranih iz uzoraka mokraće izvanbolničkih bolesnika upotrebom dva testna sustava in vitro, testom hemaglutinacije te testom adherencije na BGMK staničnu kulturu (engl. Buffalo Green Monkey Kidney, BGMK), usporediti rezultate istraživanja sposobnosti aglutinacije ovčjih eritrocita ispitivanih sojeva s rezultatima sposobnosti adherencije bakterija na BGMK staničnu liniju, ustanoviti postoje li razlike između ova dva upotrijebljena testna sustava, te utvrditi postojanje razlika u virulenciji ispitivanih sojeva u ovisnosti o izolaciji bakterije S. saprophyticus u velikom ili malom broju, u čistoj ili miješanoj kulturi. Materijali i metode: Prvu skupinu od 30 sojeva su činili sojevi bakterije S. saprophyticus izolirani iz uzoraka mokraće iz uzoraka mokraće bolesnika u velikom broju (&#8805; 104 CFU/ml) i čistoj kulturi u razdoblju od 2002. do 2006. godine koji su kao dio zbirke sojeva bili pohranjeni u pričuvnom agaru na +4°C. Preostalih 30 sojeva izolirano je iz mokraće bolesnika u miješanoj kulturi, u malom broju (&#8804; 103 CFU/ml) u razdoblju od početka svibnja do kraja prosinca 2006. godine. Za potrebe istraživanja provedena je subkultivacija sojeva na P-agaru u anaerobnoj atmosferi kroz 18 do 20 sati na +35°C. Sposobnost hemaglutinacije istraživanih sojeva utvrđena je upotrebom 2% (vol/vol) ovčjih eritocita, a izvedena u mikrotitarskim pločicama. Metodom dvostrukih serijskih razrjeđenja određen je titar hemaglutinacije koji je očitan nakon dvosatne inkubacije na temperaturi +4°C kao recipročna vrijednost razrjeđenja pri kojoj je aglutinacija eritrocita bila jasno pozitivna. Istraživanje sposobnosti adherencije provedeno je upotrebom kontinuirane stanične kulture bubrega zelenog majmuna (engl. Buffalo Green Monkey Kidney, BGMK). Nakon jednosatne inkubacije suspenzije ispitivanih sojeva s razvijenom staničnom kulturom na 37°C uz upotrebu tresilice, stanična je kultura temeljito isprana, fiksirana metanolom, obojana metodom po Gramu te mikroskopirana svjetlosnim mikroskopom pri povećanju od 1000x uz upotrebu imerziona ulja. Za svaki je ispitivani soj određen broj bakterijskih stanica adheriranih na 40 stanica stanične kulture. Rezultati: Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da sojevi bakterije S. saprophyticus izolirani u velikom broju (&#8805; 104CFU/ml) i čistoj kulturi iz mokraće žena oboljelih od infekcije mokraćnog sustava većinom iskazuju hemaglutinin (73% sojeva) na svojoj površini, imaju statistički značajno (&#967; 2=13, 105 ; p<0, 01 te &#967; 2= 11, 207 ; p<0, 01) veću sposobnost aglutinacije ovčjih eritrocita te u pravilu dobro ili jako dobro adheriraju na BGMK staničnu kulturu, dok sojevi izolirani u malom broju (&#8804; 103CFU/ml) i miješanoj kulturi većinom ne iskazuju hemaglutinin (svega 36% sojeva), imaju statistički značajno (&#967; 2=13, 105 ; p<0, 01 te &#967; 2= 11, 207 ; p<0, 01) slabiju sposobnost aglutinacije ovčjih eritrocita te u pravilu ne adheriraju ili slabo adheriraju na upotrijebljenu staničnu kulturu. U obje ispitne skupine sojeva dokazana je statistički značajna korelacija (rs=0, 556, p=0, 001 te rs=0, 543, p=0, 002) između sposobnosti adherencije i hemaglutinacije te opažena izraženija sposobnost adherencije u sojeva s višim titrom hemaglutinacije Ovo in vitro istraživanje je pokazalo statistički značajnu razliku (&#967; 2=13, 081 ; p<0, 01p<0, 01) u virulenciji i patogenosti između dvije istraživane skupine sojeva koja je posredovana ekspresijom hemaglutinina. Zaključak: Rezultati istraživanja su pokazali da skupina sojeva izoliranih iz mokraće bolesnika s dokazanom uroinfekcijom (izolacija soja u velikom broju i čistoj kulturi), uslijed izražene sposobnosti ekspresije hemaglutinina te dobre ili jako dobre adherencije na epiteloidne stanice podrijetlom iz gornjeg mokraćnog sustava primata ima visoki patogeni potencijal za izazivanje infekcije mokraćnog sustava.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA