Naslov
Status i zaštita endemskog neretvanskog zubatka, Salmo dentex (Heckel, 1854) (Salmonidae)
(Status and protection of endemic neretvan dentex trout, Salmo dentex (Heckel, 1854) (Salmonidae))

Autori
Glamuzina, Branko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Ugrožene i endemske vrste riba u slivovima rijeka Neretve, Trebišnjice i Morače / - Dubrovnik, 2007, 44-45

Skup
Ugrožene i endemske vrste riba u slivovima rijeka Neretve, Trebišnjice i Morače

Mjesto i datum
Čapljina, Bosna i Hercegovina, 14.12.2007. - 15.12.2007

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
zubatak; Salmo dentex; Hutovo blato; Neretva
(dentex trout; Salmo dentex; Hutovo blato wetlands; Neretva)

Sažetak
Neretvanski zubatak, Salmo dentex (Heckel, 1854) je endemski neretvanski salmonid, čiji je taksonomski status uvijek bio upitan, a znanstveni podaci osim izvornog Heckelova opisa, sve do zadnjih nekoliko godina vrlo oskudni. Ihtiološkim istraživanjima močvare Hutovo blato 2000-te godine utvrđeno je njegovo prisustvo u hladnijim dijelovima močvare, uglavnom u jezerima uz izvore i potocima, Londži i Jelimskoj jarugi. U lovinama su prevladavale jedinke između 100-500 grama. Ribe su naseljavale staništa s temperaturom od 13-14°C. Morfološki se se mogle izdvojiti dvije forme po obliku tijela i prisutnosti crvenih pjega uzduž tijela. Pravi zubatak, tzv. „ gonjavac“ kako ga zove lokalno stanovništvo, ima izrazito produzeno tijelo i nema obojenih pjega po tijelu. Ulov sličnih salmonida na istim lokacijama, koje nisu slične ostalim neretvanskim salmonidima, a imaju neke značajke tipičnog zubatka, ukazuju na mogućnost hibridizacije s drugim salmonidnim vrstama donjeneretvanskih voda, te novačenje i zubatka i hibrida na istim staništima Hutova blata. Zubatak se u potocima Hutova blata uglavnom hrani s mlađi plotice, Rutilus basak, veličine između 6-9cm. Srednje veličinske kategorije (od 20-24cm) se hrane ploticom veličine 6-7cm, a veći zubaci od 500 grama, većim ploticama do 10cm. Sadržaj želudca zubatka od 31, 5cm ukupne dužine, se sastojao od dvije jedinke bodonje i dvije jedinke peškelja. Prehrana je u direktnoj korelaciji sa sastavom ihtiofaune na mjestu ulova. Analizom ulova iz Neretve kod Čapljine utvrđene su jedinke veličine i do 2 kg, koje fenotipski odgovaraju mladim jedinkama iz Hutova blata. Ali su u ulovima utvrđene i jedinke za koje smatramo da su hibridi, a koje su fenotipski slične nekim ribama ulovljenim u Hutovu blatu. Pretpostavljamo da je do specijacije zubatka došlo u zadnjih 10-tak tisuća godina, kada je nastankom močvara Hutovo blato, zubatak počeo koristiti hladnije vode močvare kao rastilište, te je korištenje novih ekoloških niša, izuzetno bogatih autohtonom ihtiofaunom u funkciji hrane za zubatka, uz stalne temperature vode od 13-14° C, dovelo do genetičkog odvajanja od ostalih autohtonih salmonida. Recentna genetička istraživanja ukazuju na posebnost neretvanskog zubatka kao mlade filogenetske linije neretvanskih autohtonih pastrva, za kojeg je osim malobrojnosti populacije, najveća prijetnja stalna hibridizacija s autohtonim i posebno alohtonim salmonidima u Neretvi. Jasno je da je status zubatka vrlo osjetljiv i visoko ugrožen, te su potrebne šire mjere za njegovo očuvanje, od proizvodnje mlađi u mrijestilištu do radikalne promjene pristupa gospodarenju donjom Neretvom, posebice u svjetlu nestručnog i anarhičnog poribljavanja alohtonim salmonidima. Na osnovi trenutačnog položaja ove vrste, kao i njenog budućeg razvoja i IUCN kriterija, predlaže se donošenje IUCN statusa kritično ugrožene vrste (CR) u Bosni i Hercegovini.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA