Naslov
Povijest savsko-dravsko-dunavskog međurječja u kasnoj antici i ranome srednjem vijeku
(History of the Sava-Drava-Danube Interamnium in Late Antiquity and Early Middle Ages)

Autori
Gračanin, Hrvoje

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
10.01

Godina
2008

Stranica
498

Mentor
Budak, Neven

Ključne riječi
južna Panonija; kasna antika; rani srednji vijek; vojnopolitička povijest; kretanja naroda; etnogenetički procesi; naselja; Crkva i kršćanstvo; kontinuitet i diskontinuitet
(South Pannonia; late antiquity; early middle ages; political and military history; movements of peoples; ethnogenetic processes; settlements; church and Christianity; continuity and discontinuity)

Sažetak
Predmet studije je povijest savsko-dravsko-dunavskog međurječja u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku, to jest prvenstveno dvaju rimskih pokrajina, Panonije Savije ili Savske Panonije i Druge ili Sirmijske Panonije, uz proširenje na južni i jugozapadni dio Prve Panonije, odnosno najvećim dijelom prostor za koji se u ranome srednjemu vijeku koristio naziv Donja Panonija, a koji je u kasnijim srednjovjekovnim razdobljima postao uglavnom poznat kao Slavonija (glavnina današnje Slavonije i cijeli Srijem nisu u upravnopolitičkom smislu bili dijelom ugarske Kraljevine Slavonije). U suvremenom geografsko-političkom smislu istraživanjem su obuhvaćeni i hrvatsko Međimurje (Prva Panonija), dijelovi današnjeg slovenskog ozemlja odnosno krajnji istočni rub Dolenjske s gorjem Gorjanci, to jest slovenskim dijelom Žumberačkoga gorja (Panonija Savija), potom južna Posavina (Panonija Savija) koja pripada Bosni i Hercegovini i, naposljetku, središnji i istočni Srijem (Druga Panonija), danas u sastavu Srbije. Kronološki je pak okvirno obuhvaćeno vrijeme od uvriježena početka velike seobe naroda (375. godine) do dolaska Arpadovića na vlast u Hrvatskom Kraljevstvu (1102. godine). Istraživanje je provedeno na četiri osnovne razine pa se prikazuju političko-upravne promjene od rasapa kasnoantičkog, rimskog sustava do nastanka ranosrednjovjekovnih oblika vlasti, zatim premještanja raznih naroda i etničke promjene od hunskog i germanskog do avarskog i slavenskog razdoblja, kao i sudbina domicilnog, romaniziranog stanovništva (koje se pod utjecajem općih prilika u kasnoj rimskoj državi barbariziralo) i ranosrednjovjekovni etnogenetički procesi, potom odumiranje, odnosno preobrazba starih i nastanak novih naselja s osobitim obzirom na postojanost i pomake u naseljavanju pojedinih područja, te temeljne značajke kasnoantičkog kršćanstva i crkvenog ustroja u južnoj Panoniji i rekristijanizacije u ranosrednjovjekovlju. U vezi sa svime navedenim posebna pozornost bila je posvećena pitanju kontinuiteta i diskontinuiteta iz kasne antike u rani srednji vijek. Savsko-dravsko-dunavsko međurječje je između kasne antike i ranog srednjeg vijeka prošlo dug razvojni put koji zbog manjka izvornoga, literarnog i arheološkog gradiva nije moguće sagledati u pojedinostima. Opći je zaključak da je južnopanonski prostor doživio preobrazbu koja ga u suštini nije ni po čemu izdvajala od promjena što su se u dijakroniji zbivale u susjednim oblastima. Nepovratno rastakanje kasnoantičkih struktura u južnopanonskom međurječju započelo je dolaskom Alatejeve i Safraksove tronarodne skupine potkraj 70-ih godina 4. stoljeća. Pustošenja Ostrogota, Alana i Huna ozbiljno su poremetila dotadašnje prilike u panonskim pokrajinama, dokrajčivši povoljne gospodarske tijekove iz prethodnog doba i uništivši sigurnost gradskih i seoskih zajednica. Iako je južnopanonski prostor bio manje pogođen kretanjima naroda u prvoj polovini 5. stoljeća i hunskim osvajanjima, hunsko je gospodstvo zadalo konačan udarac oslabljenim rimskim upravnim strukturama i usto otvorilo germanskim narodima put do vladavine nad Panonijom (Ostrogotima, Gepidima, Langobardima, Svevima), što je postalo zorno nakon sloma hunske veledržave. Dok je ostrogotska vlast u drugom razdoblju ostrogotske nazočnosti u južnoj Panoniji stajala u znaku nastojanja da se pokrajine u Međurječju privedu uređenom stanju odnosno da se obnovi pokrajinska uprava koja nije djelovala od hunskog vremena, učinak gepidske i langobardske vlasti ogledao se u završnom rastvaranju pokrajinskog ustroja. Padom Sirmija pod avarsko gospodstvo 582. godine efektivno su dokrajčene zadnje naznake rimskog utjecaja u Međurječju, a njime su se razlili Slaveni doprijevši do početka 7. stoljeća sve do granice Italije i istočne jadranske obale, započinjući polako s trajnim zaposjedanjem cijeloga ovog prostora. Avarsko gospodstvo u Panonskoj nizini srušilo se u srazu s Francima koji su na razvalinama avarske države u južnoj Panoniji po svoj prilici početkom 9. stoljeća stvorili Donjopanonsku kneževinu. Donjopanonska je kneževina kao franačka politička tvorba zadržala prostornu cjelovitost tijekom čitavog 9. stoljeća, a propala je u navalama Mađara potkraj 9. i početkom 10. stoljeća. Mađari su svoj neposredan utjecaj do sredine 10. stoljeća uspostavili u istočnom dijelu Međurječja, dok je nastalu prazninu u zapadnom dijelu, kako se čini, iskoristila hrvatska Dalmatinska kneževina odnosno Hrvatsko Kraljevstvo, čiji bi vladari postupno ovladali prostorom sve do Drave. Završetak ovog razdoblja obilježilo je širenje mađarske vlasti i u zapadnom dijelu Međurječja 1091. godine, čime je započela povijest srednjovjekovne Slavonije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA