Naslov
Imunohematotoksičnost dentalnog amalgama
(Imunohematotoxicity of the dental amalgam)

Autori
Galić, Nada

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Stomatološki fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
05.03

Godina
1997

Stranica
125

Mentor
Prpić-Mehičić, Goranka

Ključne riječi
dentalni amalgam;toksičnost;živa;bakar
(dental amalgam;toxsicity;mercury;copper)

Sažetak
U ovom radu smo željeli istražiti utječe li dentalni amalgam na organizam nositelja amalgamskog ispuna. Istraživanje smo obavili na 32 miša C3H uzgoja i 30 štakora Wistar uzgoja. Pokusnim miševima postavili smo amalgamsku kuglicu pod ovojnicu bubrega tijekom 150 dana (skupina M1), odnosno tijekom 90 dana (skupina M3) i uspoređivali ih s kontrolnim skupinama (M2 i M4). Jednoj skupini štakora (S2) dodavali smo u hranu 8 mg usitnjenog amalgama dnevno tijekom 60 dana , a drugoj skupini (S3) postavili smo amalgamske ispune na prednje zube tijekom istih 60 dana. Obje pokusne skupine (S2 i S3) uspoređivali smo međusobno i u odnosu spram kontrolne skupine (S1). Tijekom pokusa, u određenim vremenskim razmacima, svakoj smo životinji svih pokusnih skupina uzimali krv za kompletnu i diferencijalnu krvnu sliku.Po završetku pokusa, a poslije žrtvovanja životinja obavljena je razudba organa. Od svake životinje pokusnih miševa i štakora odvojili smo jetru, bubreg, mozak, krv i urin, kako bismo odredili koncentracije žive u tim organima i tekućinama. Koncentracija žive određivana je postupkom atomske apsorpcijske spektrometrije (CVAAS).Tijekom razudbe za patomorfološka istraživanja odvojili smo od svake pokusne životinje iz skupina miševa (M1, M2, M3, M4) bubreg, jetru, mozak, srce i pluća. Za patomorfološke pretrage kod skupina štakora (S1, S2, S3) odvojili smo od svake pojedine životinje bubreg, jetru, mozak idruge organe. Nalazi pojedinih pokazatelja kompletne i diferencijalne krvne slike svih pokusnih skupina miševa (M1, M2, M3, M4) i štakora (S1, S2, S3) ne odstupaju od fizioloških vrijednosti za dob i spol promatranih životinja. Koncentracija žive u pretraživanim organima (bubrezi, jetra, mozak) svih skupina miševa bila je vrlo niska, (p>0.05). Koncentracija žive u bubrezima i mozgu štakora bila je značajno viša između pokusnih skupina S2 i S3 i kontrolne skupine S1 (p<0.05). Kod skupine S2 (amalgam u hrani) koncentracija žive bila je najviša u bubrezima, potom jetri, pa mozgu. Kod skupine S3 (amalgamski ispuni) koncentracija žive bila je najviša u mozgu, potom bubrezima, pa jetri. Koncentracija žive u jetri štakora skupina S2 i S3 nije bila viša u odnosu na kontrolnu skupinu S1 (p>0.05). Koncentracija žive u serumu štakora svih promatranih skupina bila je ispod granice mjerljivosti uređaja ( ispod 0.4 ng/mL). Koncentracija bjelančevina u urinu bila je vjerodostojno viša između pokusnih skupina S2 i S3 i kontrolne skupine S1 (p<0.05). Histopatološke promjene na tkivima i organima pojedinih životinja svih pokusnih skupina (M1, M2, M3, M4, S1, S2, S3), a koje bi se mogle povezati s dentalnim amalgamom unutar pojedinih pokusnih životinje, nisu uočene.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Dentalna medicina

POVEZANOST RADA