Naslov
Regionalizacija hrvatskih otoka i pripadajućeg akvatorija
(Regionalization of the Croatian Islands and Belonging Sea Waters)

Autori
Magaš, Damir

Izvornik
Cartography, Geoinformations and Sea, Zadar, 15.-16. Juni, 2007., Program, Summaries.

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostalo

Godina
2007

Ključne riječi
Hrvatski otoci; regionalizacija; morske vode
(Croatian Islands; regionalisation; sea waters)

Sažetak
Prema najnovijim istraživanjima znanstvenika iz Hrvatskoga hidrografskog instituta u Splitu (objavljeno u časopisu Geoadria, vol. 8, br. 1, 2004.) Hrvatska ima 1246 otoka, otočića i grebena/hridi (79 otoka, 525 otočića i 642 grebena/hridi). Ukupna površina hrvatskih otoka iznosi 3259, 6 km2, a obala svih otoka duga je 4398, 4 km. Već činjenica o brojnosti hrvatskih otoka te duljini njihove obalne crte govori o izuzetno velikom prirodnom potencijalu te brojnim mogućnostima njihova društveno-gospodarskog vrednovanja. U znanstvenoj literaturi još uvijek nije obavljena svebuhvatna i argumentirana regionalizacija hrvatskih otoka i pripadajućeg akvatorija. Ukoliko su i definirani te općeprihvaćeni skupni nesonimi pojedinih otočnih skupina, nije utvrđeno i njihovo prirodno-geografsko i funkcionalno razgraničenje. To se osobito odnosi na otoke i skupine na dodiru pojedinih obalnih regija u kojima se prožimaju različiti utjecaji pojedinih litoralnih gradskih sustava (npr. Rab, Pag, Lastovo, Korčula i dr.), ali i na pojedine manje, posebice udaljenije otoke ili skupine otoka (otočića). Da bi se provela smislena i općeprihvatljiva regionalizacija, potrebno je jasno postaviti kriterije. Pri tome su mogući različiti pristupi među kojima se izdvajaju dva: parcijalni pri kojemu bi se otoci diferencirali, odnosno regionalizirali s obzirom na različite fizičko-geografske elemente, kulturalno, tradicijsko i povijesno-geografsko naslijeđe i suvremene društveno-gospodarske strukture i procese, i integralni pri kojem bi se na temelju više kriterija predložila jedinstvena regionalizacija. U svakom slučaju, u obzir je potrebno uzeti relevantne rezultate dosadašnjih istraživanja (I. Rubića, N. Stražičića, L. Kosa, D. Magaša, A. Bognara, J. Faričića i dr.), genezu regionalizacije i upravnih podjela kroz prošlost, sve do suvremenog diferenciranja, razgraničavanja i aktualne upravno-teritorijalne podjele Republike Hrvatske. Potrebno je istaknuti da se regionalizacija ne može temeljiti na statičkom modelu jer prostor treba promatrati kroz prizmu povijesno-geografskih mijena. U tom smislu, svrha je rada predložiti suvremenu regionalizaciju hrvatskih otoka i pripadajućeg akvatorija, koja će se moći primijeniti za daljnja složena razmatranja prostorne problematike hrvatskoga otočnog prostora, a po potrebi i mijenjati sukladno društveno-gospodarskim promjenama tog dijela hrvatskoga litorala.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Geografija

POVEZANOST RADA