Naslov
Histološki biomarkeri izloženosti zagađivalima kod kompostne gujavice (Eisenia fetida) i crvene gujavice (Lumbricus rubellus)

Autori
Knebl-Buklijaš, Domagoj

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Odjel za biologiju

Mjesto
Osijek

Datum
14.05

Godina
2007

Stranica
77

Mentor
Hackenberger Kutuzović, Branimir

Ključne riječi
histološki biomarkeri; temefos; Eisenia fetida; Lumbricus rubellus;
(histological biomarkers; temephos; Eisenia fetida; Lumbricus rubellus)

Sažetak
Zadnjih 50-tak godina znatno je ojačao čovjekov utjecaj na zagađenje prirodnih resursa. Snažan razvoj tehnologije i industrije doveo je do sve većeg unosa različitih zagađivala u okoliš. U cilju zaštite cjelokupnog ekološkog sustava potrebno je pravodobno detektirati promjene na njemu kako bi se na vrijeme sanirale posljedice. Za ispravnu procjenu izloženosti zagađivalima okoliša i njihovu učinku na organizme, te cijeli ekološki sustav, potrebno je uz kemijsko-analitičke metode primijeniti i biološke testove, tj. kontinuirano pratiti i mjeriti razinu biomarkera. Biomarkeri se definiraju kao biokemijske, stanične, histološke ili fiziološke promjene koje se mogu izmjeriti u uzorcima tkiva, tjelesnoj tekućini ili na nivou cijelog organizma, koje pružaju rani dokaz o izloženosti i učincima jednog ili više kemijskih zagađivala. U ovome radu istraživan je utjecaj temefosa (organofosforni pesticid) na mišićno tkivo kompostne gujavice (Eisenia fetida) i crvene gujavice (Lumbericus rubellus). Ciljevi rada bili su: utvrditi osnovne značajke normalne građe tkiva ispitivanih organizama, te pronaći optimalnu metodu za histološku obradu uzoraka takvih tkiva, s ciljem prikazivanja morfološko-histoloških promjena koje nastaju uslijed izlaganja gujavica otopini temefosa različitih koncentracija kroz određeni vremenski period, u svrhu dobivanja histološkog odgovora te njihova primjenjivost u biomonitoringu zagađenja okoliša histološkim biomarkerima. Na temelju rezultata u ovom radu utvrdili smo postojanje histoloških promjena uslijed kratkotrajnog izlaganja temefosu, te je osim biokemijski, moguće i histološki dokazati promjene u građi prstenastih i uzdužnih mišića gujavica. Ovu metodu je uputno primjeniti za određivanje vjerojatnosti izloženosti temefosu u slučajevima kada nije moguće primjeniti neku od standardnih metoda (starost uzorka, neprimjereno deponiranje uzorka, visoka temperatura, itd.). Histološke promjene nastale u ispitivanim uzorcima mogu biti rezultat djelovanja još najmanje jednog čimbenika koji nama u ovom trenutku nije poznat. Rezultat toga je dokazana normalna distribucija kod organizama u kontrolnoj grupi a uzorci tretirani temefosom ne distribuiraju normalno.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA